Dr Ing PAVLE FUKAREK

MODRO LASINJE — MOLTKEA PETRAEA (TRAT.) GRIS. RIJETKI ENDEMNI GRMIĆ NAŠEG HERCEGOVAČKOG

I CRNOGORSKOG KRŠA I NJEGOVA ZAŠTITA

Areal rasprostranjenja modrog lasinja

Kada se putnik ili prolaznik zateče u prvim proljetnim danima negdje na cesti koja između Jablanice i Bijelog Polja kod Mostara vodi kroz živopisni klanac rijeke Neretve, upašće mu u oči vanredno intenzivna, kao nebo modra boja jed-nog sitnog grma koji tu raste iz pukotina stijena i pokriva gole kamenite litice zajedno sa nizom drugih biljaka. To je modro lasinje — Moltkea petraea (Tratt.) Gris. — razgranjen ali nizak grm iz porodice oštrolista (Boraginaceae) koji predsta-vlja i jedinu poznatu vrstu svoga roda. Pojedini autori govore o njegovim brojnim sitnim cvjetovi-ma kao lazurno modrim, iz čijih cjevastih vjenčića strše krupni prašnici i ističu ga kao vrstu koja je svojstvena golim krečnjačkim liticama naših juž-nih krajeva.

Modro lasinje je naša endemna biljka i kao takva spada u red onih rijetkih koje treba zaštititi od iskorjenjivanja i nestajanja. Njegov opstanak u današnjem njegovom uskom arealu nije još ničim

naročito ugrožen, ali je svakako naša dužnost da povedemo računa i o onim njegovim nalazištima u kojima je izvrgnut jačoj paši stoke ili pretjera-nom sabiranju u različite, pa i u naučne svrhe. Negdje ga seljaci čupaju zajedno sa korijenjem i u oskudici drugog drveta iskorištavaju za lo-ženje.

Iz botaničke literature doznajemo da modrog lasinja nema ili bolje rekuć da nije još nađeno sjevernije od obronaka u slivu rijeke Neretve u Hercegovini.*) Njegova nalazišta u tom području

* Iz podataka o flori Hrvatske ( S c h l o s s e r — V u k o t i n o v i ć ) a posebno iz flore Velebita (A. D e g e n ) proizlazi da u sjevernim predjelima našeg krša modro lasinje nije rasprostranjeno. Da li ga ima na Biokovu i na drugim srednjodalmatinskim plani-nama ne možemo tvrditi, jer za to nemamo ni izričitih pozitivnih ni izričitih negativnih podataka. Kao jed-no, u Dalmaciji najsjevernije nama do danas poznato nalazište, zasada je ono koje se nalazi u kršu nepo-sredno iznad vrela rijeke Omble kod Dubrovnika.

Na sličan način izgleda da areal modrog lasinja dopire južno samo do granica Crne Gore i Albanije. Iz florističkih radova sa tog podru-čja (Cs ik i , J a v o r k a i K ü m -

m e r l e ) i iz pregleda dendroflore (J. M i t r u s h i) možemo to pret-postaviti jer tu ne nalazimo zabi-lježenu ovu vrstu iz porodice Bora-ginaceae. Tek u jednom najnovijem radu mađarskog botaničara A. T e r p ô - a nalazimo navod o jed-nom nalazištu modrog lasinja u sj evernoj Albaniji.

205

su vrlo česta i gdje god ga tu nalazimo, on pokri-va veće ili manje plohe i zastupljen je sa prilič-nim brojem primjeraka. Izuzetak čine pojedinačni primjerci koji se mogu naći u dolini same rijeke Neretve i nekih njenih pritoka, (Rakitnice, Šištice i Doljanke), koji su se tu naselili i izrasli iz sje-mena koje je sa obronaka snijela voda, a rijeka prenijela i zadržala na nekom povoljnom kameni-tom mjestu oko svog korita.

Najsjevernije, izgleda da se modro lasinje pro-bija do na obronke oko donjeg toka rijeke Rakitni-ce kod sela Grušće na području Hercegovine. Bo-taničar M. M a l y zabilježio je ovu vrstu u klancu rijeke Šištice koja ističe iz Boračkog jezera. Tu smo modro lasinje našli i na drugim mjestima bliže i oko same rijeke Neretve.

Busen modrog lasinja izrastao iz pukotine u kamenu

Najveći broj nalazišta može se zabilježiti na istočnim padinama planina Čvrsnice i Ćabulje. To su kamenite padine koje se strmo uzdižu od korita rijeke Neretve i predstavljaju sistem nabranih i položenih slojeva jurskog krečnjaka. Modro lasinje ovdje raste na potezu između vrela Perutac sve do blizu Drežnice. Botaničar K. B o š n j a k (1936) navodi ga sa planine Čvrsnice i iz većih visina i to sa lokaliteta: Diva grabovica, Grebenje nad Čo-rića-planinom, Međuplasa, Točko brdo, Strugovi, Plasa, Drijenač, Drežanski jelinak, Borova glava i Obod.

Na susjednim padinama Prenja i Veleži modro lasinje je osobito često oko Bijelog polja iznad sela Kuti, zatim u području Gluhog porima i pod Rujištem, gdje ga ima i u rijetkim sastojinama

Grupa modrog lasinja na pećini iznad vrela Perutac u Hercegovini

Dolimitne stijene i krš na kojem raste modro lasinje u okolici Bijelog polja u Hercegovini

206

Suit ješka rijeke Neretve u Hercegovini sa stije-nama u kojima raste

modro lasinje

munike (Pinus heldreichiï Christ). Nalazili smo ga i u Dugoj dragi, a nije isključeno da ga ima i dalje zapadno od padina ispod Glogova, osobito u klan-cu bujice Bijelog potoka.

Botaničar K. M a l y (1933) našao je modro la-sinje i u klancu rijeke Bunice blizu Blagaja pa nije isključeno da će se u tom širem području oko her-cegovačkih planina Prenja i Veleži naći još neka, nama sada još nepoznata, nalazišta.

Druga skupina nalazišta modrog lasinja su her-cegovačko-crnogorske planine oko Boke Kotorske — Orjen, Bijela gora i Lovćen. Tu ga nalazimo na padinama Jastrebice u planini Orjen, zatim oko Njeguša (Bogojeva glava), Cetinja i Čeklića, te dalje i južnije (Rasotovac, Boljevići) i sjevernije

u Crnoj Gori: oko Oštroga, Virpazara i Crnojevića rijeke, odakle se širi i po padinama Rumije, oko Lisinja i Lonca.

U unutrašnjosti Crne Gore zabilježena je ili nađena na Bioču blizu Titograda, kod Meduna u području Kuča, zatim kod Drušića (u bivšoj lje-šanskoj nahiji), zatim na brdu Pej blizu Kolaši-na.

Treću veću skupinu nalazišta modrog lasinja predstavljaju strmi planci rijeke Pive i Tare oko Goranskog, te nalazišta na planini Durmitor, od ko-jih se ono na Dobrom dolu uspinje na oko 2000 metara nadmorske visine. Sva nabrojana nalazišta u Crnoj Gori navedena su kod J. R o h l e n e (1942), a u novije vrijeme još su proširena deta-

Podrueje oko srednjeg toka rijeke Neretve sa nalazištem modrog la-

sinja

207

Zapadne padine planine Velež (Bruisina) sa strmim stijenama u kojima su na-

lazišta miodrog lasinja

ljnijim podacima V. B l e č i ć a (1959) iz područja klanca rijeke Komarnice (Gornje radinice, Du-bljevića brijeg, Velešava).

Na susjednom bosanskom području mi smo vr-stu Moltkea petraea našli i na području planine Ljubične i to na grebenu Oštrika, koji se gotovo okomito uzdiže iznad rijeke Tare kod Uzlupa. Tu je, među ostalim rijetkim južnjačkim biljkama bilo i nekoliko grmova kapuca (Euphorbia spinosa) što je svakako i jedno, od mora u kopno najdublje prodrlih nalazišta ove submediteranske mlječike.

Naša geografska skica prikazuje raspored do sada poznatih nalazišta modrog lasinja iz kojeg se može zaključiti ograničenost njegovog areala rasprostranjenja.

U novije vrijeme opisana je iz doline rijeke Pive u Crnoj Gori jedna nova zajednica biljaka kamenjarki u kojoj dominira modro lasinje. To je zajednica Moltkietum petraeae, koju je opisao botaničar V. B 1 e č i ć (1. c.). Ta zajednica nije samo neka specifičnost crnogorskog kontinental-nog krša, nego je, štoviše, obilno raširena i na području Hercegovine, Ona ima za te predjele i veoma veliko značenje i to kao pionirska zajedni-ca koja priprema uslove za dinamični razvoj za-jednica višeg stepena razvijenosti, odnosno pri-prema tlo i ostale uslove za naseljavanje kraških vrsta šumskog drveća — za jednu zajednicu koja najčešće završava sastojinom medunca, crnog gra-ba, crnog jasena i drugih termofilnih »južnjačkih«

Padine planine Velež iznad sela Kuti sa šibljacima, šu-marcima i st i jenama u kojima

raste i modro lasinje

208

vrsta drveća i grmova. Nije r i je tko da ovu za jed-nicu nalazimo i u susjedstvu isto tako zanimlj ive zajednice š ibl jaka endemne tilovine (Petteria ra-mentacea (Sieb), Presi.) i da se ove dvije naše en-demne vrste nalaze pod sličnim ekološkim uslovi-ma i u svome razvoju a l te rn i ra ju na teren golog krša, od naoko golog kamen ja r a do g rml jem ob-raslih kameni t ih smirenih točila.

Iz ovoga kra tkog opisa raspros t ran jen ja en-demnog modrog lasinja u našim predje l ima pro-izlazi i jasna potreba da se ovaj l i jepi niski grmić našeg krša unese u listu zaštićenih r i je tk ih bi l jaka naše Republike, a da se eventualno i neka veća njegova nalazišta ukl juče u neki man j i rezervat r i je tkog bil ja našeg krša u submedi teranskom pojasu.

LITERATURA

B o š n j a k K.: Iz hercegovačke flore. Glasnik Hrvatskog prirodoslov. društva« XLI— XLVIII. Zagreb, 1936. Pag. 51.

M a 1 y K.: Materialien zu G. v. Beck's Flora des ehe-maligen Bosnien — Hercegovina Glasnik zemaljskog muzeja u BiH XLV. (Sveska za prirod. nauke) Sarajevo, 1933 Pag. 110.

R o h l e n a J.: Conspectus florae Montenegrinae »Preslia« Vestnik česksl. botan. společnosti XX— XXI. Praha, 1942. Pag. 253.

B l e č i ć V.: Šumska vegetacija i vegetacija stena i točila doline rijeke Pive. Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. Se-rija B. Knj. 11 Beograd, 19t58. Pp. 79-81.

MOLTKEA PETRAEA (TRATT.) GRIS., PETIT ARBUSTE RARE ENDÉMIQUE DE NOTRE KARST

ET SA PROTECTION

L'auteur parle de l'extension de l'espèce Moltkea petraea (Tratt.) Gris., qui est l'unique représentant de son genre appartenant à l'ordre de plantes rares endémiques de notre karst. De brèves données sur les lieux où cet arbuste est trouvé et qui1 sont aussi indi-qués sur une carte géographique nous font voir qu'il est répandu sur une région très étroite de l'Herzé-govine et du Montenegro.

Quoique Moltkea petraea (Tratt.) Gris. ne soit pas si menacée et qu'il n'y ait pas danger de sa dispari-tion totale de nos régions, l'auteur estime que cet arbuste devrait être porté sur la liste de nos plantes strictement protégées et qu'il faudrait entreprendre des mesures en vue de sa protection.

Moltkea petraea (Tratt) Gris. — rare endemic bush in our rocks and its protection.

Moltkea petraea (Tratt.) Gris. is the only one re-presentative of its kind and can be found very diffi-cult in our Karst. It is a very rare endemic plant in our country and it grows in the very narrow part of our Herzegovine and Montenegro which is shown on a geographic map.

Moltkea petraea Tratt.) Gris. is not going to die away very soon. Yet the author thinks that some mea-sures of protection must be undertaken. So he sug-gests to put this kind of bush — plants down into the list of strictly protected plants.

Naše starine VIII 209