Moralni zakon u meni

U susretu sa pojmom morala obino prvo pomislimo na neko ponaanje koje bi trebalo da bude u skladu sa kriterijumom dobrog ili pozitivnog. Kada bi morali da definiemo moral rekli bi da je to odreeni skup nepisanih pravila i obiaja kojima se odreuju odnosi i ponaanje meu ljudima i to prije svega s obzirom na pitanja dobra i zla. Moral je prije svega objektivan jer obino predstavlja pravila i obiaje,koje nam od naeg roenja pa kroz itav ivot, usauje u svijest sredina odnosno drutvo u kojem ivimo. Dakle ono sadri odreeno zahtjevanje prihvatanja tih pravila ukoliko elimo da budemo prihvaeni kao normalni pojedinci u tom drutvu. S druge strane moral ima i subjektivnu dimenziju koja se ogleda u prihvatanju ili ne prihvatanju tih pravila u skladu sa naom savjeu. Moralni zakon jeste neko unutranje ovekovo naelo prema kojem on odreuje svoje postupke. On se razlikuje od pojedinca do pojedinca iako moe biti za svakog od njih slican. Po moralnom zakonu se ljudi razlikuju od ivotinja koje ga u sebi nemaju. Moralni zakoni ne vae na svim prostorima jednako kao to nisu ni jednaki u svakom vremenskom periodu. Za primjer moemo uzeti srednji vijek koji je obiljeen dominacijom crkve i nad duhovnim i nad svjetovnim. Za razliku od savremenog definisanja moralnog zakona tada je vailo miljenje da je moralni zakon od Boga dat. Taj zakon nije niko od ljudi ni pronaao ni otkrio ve je dio boanske mudrosti koji je ovjeku podario Bog. Za razliku od pravnih zakona, moralna zakoni, kada su prekreni, ne donose nikakve politike ili ekonomske sankcije. Kao sankcija nemoralnog ponaanja javlja se grinja savjest unutar ovjeka ali i prijekor okoline. Naravno postoji i mogunost izostajanja sankcije. Da li je neki postupak bio moralan ili ne prosuujemo putem savjesti,a ona je upravo osjeaj moralne odgovornosti dnosno sposobnosti prosuivanja moralnih postupaka kao dobrih ili loih. Ljudi se pridravaju moralnih zakona iz razliitih razloga: zato to im to osigurava odreenu korist, zato to se boje sankcije koja slijedi za njihovo nepotovanje, zato to se tako usavravaju ili zato to vjeruju da je to klju dobra. Meutim, ako uistinu elimo da ivimo skladnim i mirnim ivotom na ovoj planeti nije dovoljno da samo mi sami budemo moralni i da se pridravamo nekih svojih moralnih zakona. Zbog toga je potrebno da svi ljudi djeluju u skladu sa moralnim zakonima. Naravno, ve sam pomenuo da se oni razlikuju od pojedinca do pojedinca kao i da se razlikuju u razliitom vremenu i prostoru, ali postoji u ovjeku usaena odreena ideja koja je zajednika za sve ljude, o tome ta bi to trebalo da bude moralno a ta ne. Svaki pojedinac bi trebao da se ponaa tako da to svoje ponaanje moe da zahtjeva i od drugih ljudi odnosno to se moe priblino isto rei i na nain koji je nama svima dobro poznat, a to je zlatno pravilo: Ne ini drugome ono to ti ne eli da tebi drugi ine! Uzmimo za primjer da je danas pao prvi ozbiljniji snijeg i da nam je donio problem njegovog ienja . Neki e rei da je to posao za gradsku istou i u pravu su to se tie puteva i ulica. Ali kad su u pitanju trotoari i prilazi ispred zgrada i kua onda je to u nadlenosti nas vlasnika kua i stanova u zgradama. Zbog nae ljenosti moe se dogoditi da se neka osoba oklizne i povrijedi ili da ne moe izai autom na cestu to bi dovelo do kanjenja na posao. Ako mislimo da e neko drugi nama da isti ulaze i prilaze naim zgradama moramo imati na umu da e isto tako da razmilja i jo onih 99% naih komija. Tako bi se doveli u situaciju da se svi moemo porvrijediti ili zakasniti na posao od ega niko nema koristi. Zbog toga moramo da se ponaamo na takav nain na koji elimo da se i drugi ponaaju prema nama, tj. lopata u ruke i ienje snijega od ega korist imamo i mi ali i drugi. ovjek bi valjda svoje moralno djelovanje i svoju energiju trebao usmjeriti na drugog ovjeka i ta e se energija, kroz potovanje, prijateljstvo i ljubav vratiti. Meutim, dananji savremeni ovjek se udaljio od ovakvog naina postupanja i postao ono to drutvo trai od njega. Radi uklapanja u odredjene standarde, etika i moral se gube, i postaju neto apstraktno. Ljudi se moralno kvare i njihovi odnosi prema drugim biima gube onu dozu humanosti koja bi trebala da postoji kao opte pravilo koje je uslov skladnog funkcionisanja svih drutava ove planete. Ako odredjenu dozu humanosti, etike, savjesti i vidimo u nekom ovjeku obino se udom udimo kako takva osoba uopte postoji. Ako je postojanje moralnih zakona u svjesti ljudi uslov skladnog i zdravog funkcionisanja drutva van kojeg ovjek teko moe opstati i ako se ti moralni zakoni u savremenim uslovima bez prestanka deformiu i degradiraju,ne moemo a da si ne postavimo pitanje: Koliko emo dugo uspjeti da opstanemo kao zajednica na Zemlji a da pri tom ne doemo u vei meusobni sukob ili ne povedemo jo jedan rat globalnih razmjera koji je ovog puta nuklearnog karaktera i ima mo da uniti itav ivot na planeti?