Naglašavanje riječi stranoga podrijetla

Kolegij: Ortoepija IProfesorica: Gordana Varošanec-ŠkarićAsistentica: Gabrijela KišičekStudenti: Nemanja Linta i Petra Starec

POSUĐENICE= podrazumijevaju središnji sloj stranih riječi kojemu su s jedne strane tuđice, a s druge strane usvojenice

TUĐICE= riječi i najčešće imena koji ni pravopisno, ni prozodijski, a dijelom ni glasnički nisu prilagođeni hrvatskom jeziku (npr. play back, jingle,Cape Kennedy)

USVOJENICE= riječi koje su se potpuno prilagodile hrvatskom jeziku i više se ne osjećaju kao tuđe (npr. sat, šećer, kat-- turcizmi)

želi li se brza asimilacija jeziku naglasak posuđenice će se normirati prema glavnini sustava

želi li se da se posuđenica što prije vrati u strani jezik (kad se za nju nađe dobra zamjena) ne bi se trebala asimilirati

posuđenice jesu posuđenice i naglasno normiranje bi im trebalo označiti taj status

naglasno normiranje se služi dvama postupcima:

1. dedukcija klasične, kodificirane norme ( rječnici stranih riječi)

2. promatranje stvarnog stanja ( kako ljudi govore)

KODIFICIRANA/ KLASIČNA NORMA- ono kako je prije naglasak određen (apstrahiranjem govora „naroda“)

UPORABNA/ VERIFICIRANA PROZODIJA- ono kako je sada najčešće u uporabi ( u gradskim sredinama i u obrazovanih ljudi)

tuđe se riječi prihvaćaju kroz tzv. fonološku rešetku ( nepoznati se elementi zamjenjuju s najsličnijima u jeziku koji prihvaća)

problemi nastaju kad je u izvornom jeziku istaknut nepočetni slog, uključujući i posljednji u riječi

četiri mogućnosti normiranja:1. da se naglasak prebaci na prethodni slog za

pola sloga naprijed i da tu bude nizak,uzlazni ( iznevjerava načelo po kojemu u hrvatskom posuđenice čuvaju izvorno mjesto naglaska- da se ostavi trag izvornog jezika)

2. da se naglasak prebaci na početak riječi i da tu bude brzi, čelni naglasak ( znači preveliko pojednostavljivanje naše prozodije)

3. da ostane na izvornom slogu, ako taj nije posljednji, i da metatonira u uzlazni ( ne riješava problem oksitona jer uzlazni naglasci ne mogu biti na posljednjem slogu; niječe bit našeg uzlaznog naglaska)

4. da ostane na izvornom mjestu kao silazni nerijetko se jedna te ista riječ različito

naglašava u javnom govoru, što znači da izmiče standardu, jer standard podrazumijeva ujednačavanje

za standard je moguće predložiti bilo koje od 4 rješenja

hrvatski standard vrlo dobro prihvaća silazni naglasak na sredini stope, a za naglasak je posuđenica bitno da bude ritmički u skladu s drugim dijelovima slijeda u govoru

većina posuđenica su latinizmi, a latinski se u nas poučavao i govorio samo sa silaznim (dinamičkim) naglaskom

naglasno se normiranje mora temeljiti na govoru kompetentnih govornika

velik se broj posuđenica tvorbeno i oblično te izgovorno prilagodio hrvatskom jeziku, pa stoga i naglasno, no one se, ipak, ako nisu usvojenice, ponašaju u jeziku kao nove riječi, pa i povremene

silazni naglasci na nepočetnim slogovima mogu se pojaviti i u samostalnim riječima:

stilističkim riječimasloženicamaoblicima riječi obilježenim silaznim

naglaskom

stilističke riječi su:- markirane riječi: seljâk, zafrkȁnt- usklici: ahȁ, ohȍsloženice su:- prave složenice: svjetlomȍdar, svjetlȍžut- superlativi pridjeva i priloga: nâjbolji,

nâjgušći- skraćenice: esadê (SAD), esesesȅr

(SSSR)

oblici obilježeni silaznim naglaskom su:

- vokativ

- genitiv množine

- prezent

VOKATIV -Četverolik naglasak, ako su uzlazni naglasci u nominativu na nepočetnom predzadnjem slogu (npr. bjegúnac, Dalmatínac, pomòćnīk, gospòdār):

1. kao u nominativu: - bjegúnče, Dalmatínče, pomòćnīče, gospòdāru) 2. silazni, sa zadržanim mjestom iz: - nominativa: bjegûnče, Dalmatînče, pomȍćnīče,

gospȍdāru - genitiva: pomoćnîče

3. silazni s oslabljenim preskokom za jedan slog naprijed:

- bjègūnče, Dalmàtīnče, pòmoćnīče, gòspodāru

4. čelni, brzi naglasak: - bjȅgūnče, Dȁlmatīnče, pȍmoćnīče,

gȍspodāru

GENITIV MNOŽINE ako je u nominativu na predzadnjem slogu uzlazni

naglasak, dolazi do metatonije u silazni, nakon kojeg slijede još dva duga sloga:

- pr. súdac - sûdācā, písmo – pisāmā

tri mogućnosti naglašavanja, ako je u nominativu ispred uzlaznog naglaska više slogova

- pr. Dalmatínac, palačínka, božànstvo: 1. zadržavanje uzlaznog naglaska: - Dalmatínaca, palačínaka, božànstava

2. prebacivanje silaznog naglaska za slog naprijed u kratkouzlazni:

- Dalmàtinācā, palàčīnākā, bòžanstāvā 3. dugosilazni naglasak na 3. slogu od kraja:

- Dalmatînaca, palačînaka, božânstava

PREZENT

silazni naglasak na nepočetnom slogu, ako ispred uzlaznog postoji još koji slog:

- blebètati – blebȅćēm, svjedòčiti – svjedȍčīm

Zaključak

Literatura:Klaić,B.(2001). Rječnik stranih riječi. Priredio Ž. Klaić,

Zagreb: Nakladni zavod Matice HrvatskeŠkarić, I., Babić, Z., Škavić, Đ., Varošanec, G.(1987).

Silazni naglasci na nepočetnim slogovima riječi. Govor IV, 2, 139-151

Škarić, I., Škavić, Đ., Varošanec-Škarić, G.(1996). Kako se naglašavaju posuđenice. Jezik 43, 4, 129-138

Škarić, I., Škavić, Đ., Varošanec-Škarić, G.(1996). O naglašavanju posuđenica-još jednom, nakon Vukušića. Jezik 44, 2, 66-73

HVALA!