NUŽNOST INTEGRALNOG PRIS TUPA PLANIRANJU I UPRAVLJANJU OBORINSKIM VODAMA NA PRIMJERU

GRADA PULE

Tatjana Uzelac Starum d.o.o.Pula,Rovinjska 22,52100 Pula,Hrvatska,tanja@starum.hr SAŽETAK U radu se opisuje nužnost integralnog načina planiranja i upravljanja oborinskim i površinskim vodama nekog područja s osvrtom na grad Pulu te problematika vezana uz odvodnju oborinskih i površinskih voda mješovitim sustavom odvodnje a u ovisnosti o mjesnim uvjetima koji uključuju povjesne,hidrološke,geomorfološke i efekte urbanizacije na stupanj zaštite nekog područja. Sustavi odvodnje oborinskih i površinskih voda koji su se koristili u srednjem vijeku koriste se i danas bez obzira što se grad povećao nekoliko puta, a stupanj urbanizacije i izgrađenost uzrokuju višestruko povećanje otjecanja i akumuliranje površinskih i oborinskih voda grada na samom gradskom području – gradskim povjesnim trgovima. Na području grada Pule na dijelu dviju dolina Dolinka i Pragrande zbog geološke građe tih dviju dolina (vapnenačka podloga, zemlja crvenica) u situaciji dobre saturacije tla vodom iz prijašnjih oborina i visokim razinama podzemnih voda javlja se površinsko otjecanje i plavljenje nižih dijelova grada i polja. Stoga je potrebno zaštiti urbane dijelove grada od štetnog djelovanja površinskih voda, kao i zagađivanja mora. U visokim zonama grada postoji mogućnost tečenja oborinskih voda postojećim prometnicama te je stoga potrebno predvidjeti i zaštitu niskih zona od plavljenja. Prirodne karakteristike grada Pule su takve da je zaštita od površinskih voda otežana. Odvodnja površinskih voda grada Pule mora se rješavati integralno i za unutrašnju –zaštita od oborinskih voda i vanjsku zaštitu od površinskih voda. Klimatske promjene i povećanje razine mora dodatni su stručni izazov koji u budućnosti može biti kočnica daljnjem razvoju grada u smislu osiguranja pitke vode kao i zaštite od štetnog djelovanja voda. KLJUČNE RIJEČI Pula, poplave,geomorfologija,urbanizacija,integralni pristup oborinskoj odvodnji THE NECESSITY OF THE INTEGRAL WAY OF PLANNING AND STORMWATER MANAGING OF PARTICULAR AREA WITH A FOCUS TO THE CITY OF PULA SUMMARY The author describes the necessity of the integral way of planning and stormwater managing of particular area with a focus to the city of Pula as well as the issues related to the drainage by a combined drainage system. It depends on the local conditions including the historical, hydrologic, geomorphology and urbanisation effects on level of protection of particular area.

Regardless the town has enlarged multiple times while the urbanization levels as well as the level of developed area cause a multiple increase of the municipal precipitation and surface waters drainage and accumulation at the municipal area - historical squares, precipitation and surface waters drainage systems which were used in Middle Ages are still used today. Due to a geological formation of two valleys (calcareous foundation, terra rossa) Dolinka and Pragrande, situated in the town of Pula area, in a situation of a good saturation of the soil by water accumulated from the previous precipitations and high levels of the underground waters, a surface drainage and flooding of lower town and fields occur. So, it is necessary to protect the urban space of town of a harmful influence of surface waters as well as from the sea pollution. At the higher city areas there is a possibility that precipitation waters flows along the existing roads so it is necessary to foreseen the protection of lower areas against flooding. The town of Pula natural characteristics makes the protection from the surface waters influence somehow difficult. The town of Pula stormwaters drainage shall be solved in an integral way for the internal (protection against the precipitation waters) and external protection against the surface waters. Climatic changes as well as increase of the sea level are an additional professional challenge which in the future could be an obstacle to the further development of the town when speaking about ensuring necessary quantities of potable water and protection against the harmful influence of waters. KEY WORDS The city of Pula,flooding,geomorphology,urbanization,integral way of stormwater planning and managing 1.0 UVOD Razvojem grada Pule pojavio se problem u vidu neadekvatne odvodnje, pročišćavanja i dispozicije oborinskih i površinskih voda grada. Projektiranje i izvedba odvodnje grada Pule novijeg doba počinje 1978. godine kada su se počele izrađivati prve studije odvodnje. Osnovni princip odvodnje bio je taj koji se i u svjetskoj praksi onda koristio, na način da se odvodnja svih otpadnih i oborinskih voda grada riješava mješovitim sustavom i pod geslom “ as soon as possible “(Plumbing and mechanical magazine,1989) što znači da se otpadne i oborinske vode najkraćim i najbržim putem odvedu iz grada u najbliži recipijent a u slučaju grada Pule to je more. Posljednjih desetljeća velike probleme u odvodnji kakve ima grad Pula imali su i svi gradovi sa sličnim ili istim sustavom odvodnje temeljenim na principima odvodnje poznatih iz starog Rima (Uzelac, 2003). U posljednje vrijeme razvojem gradova,ubrzanom urbanizacijom i promjenama nastalim izgradnjom sustava odvodnje,problem se multiplicirao a odvodnja oborinskih i površinskih voda postala je kočnicom razvoja grada. Odvodnja svih voda sustavom mješovite kanalizacije ne daje rezultate jer se u osnovi te vode razlikuju i po sastavu i po mjestu nastajanja,a ono što vrijedi za sanitarne vode “as soon as possible”,nikako ne može vrijediti za oborinske i površinske vode gdje bi trend odvodnje morao biti u skladu sa novijim “slow the flow” 1 načelom. Drugim riječima za razliku od sanitarnih otpadnih voda,oborinske vode moraju se već na početku formiranja sliva usporiti,retencionirati smanjivanjem otjecanja i povećanjem infiltracije a to se nikako ne može primijeniti mješovitim sustavom odvodnje u gradskim područjima. 1 Posljednjih godina u SAD_u provodi se kampanja „slow the flow“,zbog smanjenja otjecanja i zaštite vodnih resursa

Posljednjih godina najveće probleme gradu zadaju poplave koje se javljaju svake 2 do 3 godine primarno uzrokujući velike materijalne i estetske štete, a sekundarno promjene kvalitete života u gradu Puli. Dosadašnjim urbanističkim planovima rješavala su se i donosila ograničenja zasebno, nisu sveobuhvatna a kada se međusobno usporede planovi namjene površina i planovi odvodnje primjećuje se da su ti planovi rađeni odvojeno jedni od drugih2. Drugim riječima nastali problemi u prostoru direktna su posljedica neintegralnog planiranja i upravljanja vodama. Studije odvodnje radile su se i rade se zasebno, neovisno o prostornim planovima i razvoju grada, pa je trenutno stanje takvo da građenje skupe infrastrukture kao što je kanalizacija i rješavanje problema oborinskih voda ne prati ubrzan razvoj gradova i promjene koje takav razvoj uvjetuje. Geomorfološke promjene na slivovima kao i povećanje stupnja urbanizacije u gradu Puli posljednjih godina uzrokuju sve veće probleme u zaštiti grada,zaštiti pitkih resursa vode,zaštiti priobalja i mora u vidu plavljenja velikih površina grada, zagađenju podzemnih voda i pulskih bunara te neadekvatnoj zaštiti mora.

Fotografija 1 – Poplavljeno 1998. Fotografija 3 – Poplavljeno 2005.

Fotografija 2 – Poplavljeno 2002. Fotografija 4– Poplavljeno 2008.

2 Do 1973. godine po ondašnjoj regulativi izrade prostornih planova nije bilo potrebno u urbanističkim planovima davati rješenja odvodnje

1.0. Pregled odvodnje grada Pule Odvodnja oborinskih i površinskih voda grada Pule temelji se na mješovitom sustavu odvodnje i to putem dva glavna kanala Pragrande i Šijana,Slika 1. Kanal Pragrande prvi se put spominje u 17.stoljeću i to zbog odvodnje močvarnog polja ( današnja dolina Pragrande ) a radi sprječavanja kuge i malarije u gradu (Uzelac, 2003). Za vrijeme austro-ugarske vladavine 1899. g. napravljen je prvi obuhvatniji kanalizacijiski plan grada. Može se reći da je u to vrijeme i u Europi prevladalo mišljenje da se otpadna voda što kraćim putem odvede iz grada. Usvojeni su bili hidraulički principi poznati i danas. Kanalizacija starogradske jezgre riješena je tako da su se novi objekti u nižim dijelovima grada priključivali na kanale Pragrande i Šijana, a dijelovi područja Kaštela (srednjevjekovne Pule) imali su izgrađene taložnice uz objekte spojene na kanale koji su djelomično pročišćenu vodu ispuštali u gradsku luku. Sve otpadne vode odvođene su u pulski zaljev. Šezdesetih i sedamdesetih godina grad se proširuje na nove stambene zone. Nastaju novi gradski centri, a u novim dijelovima grada gradi se razdjelna kanalizacija, ali se odvodnja glavnim kanalima riješava i dalje kao mješoviti sustav i to tamo gdje postoje stari austrijski kanali (Monte Zaro, Veruda, Stoja,Šijana, središnja gradska zona Pragrande). Razvija se turizam i grade se turističke zone u jugozapadnom dijelu grada, a odvodnja tih dijelova grada riješena je razdjelnim sustavom. Osamdesetih godina povećava se izgradnja prigradskih zona (većina obiteljskih kuća), gradi se gradska zaobilaznica, proširuje se industrijska zona, a nove se gradske zone spajaju na kanale Šijana i Pragrande. Gradska obilaznica građena je u fazama a izgradnja je trajala do početka devedesetih godina. Odvodnja oborinskih voda obilaznice riješena je zasebno ali se prikupljene oborinske vode obilaznice ispuštaju u otvoreni kanal Pragrande i kanal Šijana. U isto vrijeme kada je građena obilaznica krajem osamdesetih godina (planirana je već GUP-om 1983.godine) točnije 1989. izgradio se i bunar Rizzi za potrebe vodoopskrbe grada tako da sada obilaznica prolazi drugom vodozaštitnom zonom bunara. Bunar više nije u funkciji zbog zagađenja. U međuvremenu na oborinsku kanalizaciju obilaznice priključena je i fekalna kanalizacija prigradskih naselja. Tijekom niza godina napravljeno je i nekoliko Studija odvodnje, a u zadnjoj Studiji odvodnje obrađena je i problematika plavljenja užeg i šireg gradskog područja (Uzelac, 2003). Od prve Studije odvodnje iz 1978.g., pa do posljednje iz 2003.g, stanje se u gradu nije popravilo a učestalost plavljenja grada je povećana.

Slika 1. Razvoj grada i sustava odvodnje Pule od srednjeg vijeka do danas

Trenutna situacija je takva da se oborinske vode zaleđa uvlače u grad te putem kanala Pragrande i Šijana odvode u pulsku luku. Tijekom padalina gradske ulice postaju glavni kolektori površinskih voda grada, te se njima površinske vode viših dijelova grada odvode do najnižih dijelova i uzrokuju poplave. Gradsko područje poplavilo je 2002. godine 5 puta. Tijekom godina sva je gradska kanalizacija postala mješovita osim sjevernog dijela sustava i na područjima turističkih naselja. Mješoviti sustav grada poddimenzioniran je za kišna razdoblja a predimenzioniran za sušna razdoblja. Najveća plavljenja dešavaju se u samom središtu grada tj. Središenjem gradskom slivu Pragrande i Šijana. Na Slici 2. prikazana su područja plavljenja s otvorenim i zatvorenim kanalima Pragrande i Šijana.

Slika 2.Područja plavljenja 2.0. Utjecaji urbanizacije na hidrologiju i geomorfologiju slivnog područja Struktura slivnog područja jednako uključuje i prirodno formirane vodotoke kao i izgrađenu kanalizacijsku mrežu te prirodne karakteristike područja i ona koja su nastala urbanizacijom. Stoga se slivno područje može opisati kao prirodna geografska cjelina koja je upućena na skupne utjecaje urbane odvodnje (Water Science and Technology Board, 2008). Povećanjem urbanizacije povećavaju se i nepropusne površine, a time i otjecanja površinskim putem. Oborinske vode su dio oborina koje nakon isparavanja i procjeđivanja otječu po površini slijeva, sustava javne odvodnje i vode od pranja ulica. Otjecanje u urbanim sredinama različito je nego u prirodnim. U prirodnim sredinama najveći dio voda infilitrira se u podzemlje dok kod urbanih sredina različitom namjenom površina – objekti, prometnice, parkirališta i drugi vodonepropusni objekti mjenjaju osnovne komponente otjecanja. U urbaniziranim sredinama manji dio infiltrira se u podzemlje, razina podzemne vode opada, smanjuje se podzemno otjecanje a nedostatkom zelenila smanjuje se i količina oborine koja isparava u atmosferu.

ŠIJANA

PRAGRANDE

U skladu s tim povećava se površinsko otjecanje voda i to nekoliko puta zavisno od stupnja izgrađenosti nekog područja. U pravilu raste volumen površinskih voda 1.5 – 2.0 puta, a vršno otjecanje 2-5 puta. Ako se ovom doda i tečenje kroz kanalski sustav povećanje izlaznog hidrograma je i veće (MARGETA, 1998). Na prirodnim slivovima hidrološki uvjeti povezani su s nagibom prirodnih površina, mikroklimom, vrstom tla te vegetacijom koji zajedno formiraju topografske karakteristike kao što su rijeke, jezera, depresije, izvori energije i hrane. To kod prirodnih slivova rezultira većim retencijama i ostajanjem vode duže vrijeme unutar sliva. Kod urbaniziranih slivova hidrološki i geomorfološki uvjeti se mjenjaju a režimi tečenja postaju drugačiji, što na takvim slivovima rezultira smanjivanje retencioniranja i povećanje zagađenja na tim istim urbaniziranim slivovima. Noviji trendovi odvodnje oborinskih i površinskih voda upućuju na smanjivanje vrha hidrograma retencioniranjem a to znači i lakšim upravljanjem zagađenjem. U slučajevima kad se geomorfološki i hidrološki uvjeti nekog sliva promjene urbanizacijom na način kao što je to napravljeno u gradu Puli a uz to odvođenjem oborinskih voda izgradnjom mješovite kanalizacije, povećanjem brzine tečenja i višestrukim probijanjem vododjelnica prirodnih slivova da se sva otpadna voda odvede na jedno mjesto na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada, dešava se učestalo poplavljivanje i zagađenje samog gradskog područja i pulske luke, a izvori pitke vode postaju zagađeni. Jedan od većih problema grada Pule je i taj što se površinske vode zaleđa - Istočnog sliva Pragrande, putem otvorenog kanala Pragrande uvode u sam centar grada gdje su i najveće poplave.

Slika 3. Gravitirajuće slivno područje s podslivovima (Uzelac, 2003)

SLIV ŠIJANA

ISTOČNI SLIV PRAGRANDE

SREDIŠNJI GRADSKI SLIV PRAGRANDE

JUŽNI SLIV

SJEVERNI SLIV

SLIV DOLINKA

SLIV TIVOLI

PRIOBALNI SLIV

UVALA VERUDA

ISPUST

U jugozapadnom dijelu grada nalaze se dvije zatvorene doline Pragrande i Dolinka koje se u nižim dijelovima koriste kao poljoprivredne površine a na rubnim dijelovima nalaze se urbani sadržaji. Područje Pule je karbonatnog razvoja kredne starosti definirano stijenama koje su uglavnom prekrivene tankim naslagama crljenice što ima za posljedicu hidrografiju bez površinskih tokova vode, ali s velikim količinama podzemnih voda koje se infiltriraju u krško područje. Spuštanjem stjenskih masa došlo je do uleknuća i to uglavnom prema jugu i jugozapadu. Karbonatne naslage imaju malu ili nikakvu moć pročišćavanja voda pa su vode ovog područja slabe kvalitete. Područje grada karakterizira zemlja crljenica (terra rosa) različite dubine od 0 do nekoliko desetina metara na vapnenačkoj stijenskoj podlozi. Što se tiče tipova tla na užem području grada Pule, može se reći da su ona jako izmijenjena utjecjam čovjeka pa govorimo o antropogeniziranim tlima umjesto o određenom tipu tla. Smanjivanje utjecaja koje površinske i oborinske vode imaju na grad može se postići većom zaštitom zelenih i šumskih površina a ono što ne gravitira gradu ne uvoditi u grad kao i sve ono što se može skrenuti od grada. Sva oborinska i površinska voda grada Pule vodi se putem kanala Pragrande i Šijana u pulsku luku. Topografski uvjeti su takvi da omogućuju prirodnu odvodnju u uvalu Veruda a samo manji dio uskog obalnog pojasa gravitira pulskom zaljevu. Najučestalije poplave užeg gradskog područja desile su se 2002.g., kad je gradsko područje bilo poplavljeno čak 5 puta. Količine oborina 2002. godine znatno su veće od prosjeka i maksimalnih količina 1949. – 1997.godine. To znači da veća saturacija tla vodom kao i veće otjecanje uzrokovano većom urbanizacijom uz visok nivo podzemnih voda igra veliku ulogu kod poplavljivanja užeg gradskog područja. Područje grada Pule ne spada u područja s izrazito velikim padalinama ali grad ima velikih problema s plavljenjima za vrijeme oborina. Uzrok tome su prirodne karakteristike područja grada ( reljef ), hidrogeološki uvjeti zaleđa ali i neodgovarajući dugogodišnji način planiranja odvodnje grada - mješoviti sustav poddimenzioniran za kišno razdoblje i predimenzioniran za sušno razdoblje.

Slika 4. Hidrogeološka karta područja grada Pule (HGI,2003)

Slika 5. Slojni plan – ekvidistanca 1m Na slojnom planu vidljivo je da je najniži dio grada upravo dolina Pragrande s nepropusnim naslagama zemlje crvenice. Taj dio grada ima i najveće probleme u odvodnji oborinskih i površinskih voda. To je takozvani središnji gradski sliv Pragrande. Novim GUP_om grada Pule na tom dijelu predviđena je izgradnja gradskih bazena, gradska obilaznica ide uz sam rub doline,a nedavno je i izdata lokacijska dozvola za izgradnju nove trake obilaznice s ispuštanjem oborinskih voda u otvoreni kanal Pragrande. Mješovita kanalizacija obilaznice novim rješenjem trebala bi postati fekalna kanalizacija. Dimenzije kanalizacije obilaznice kreću se od promjera 500 pa sve do promjera 1200 mm,pa nije jasno kako će oborinska kanalizacija preuzeti funkciju fekalne u sušnim periodima. Sva ta voda iz smjera obilaznice završava u kanalu Šijana i kanalu Pragrande. Nažalost dolina Pragrande zajedno s gradskim povjesnim trgovima postala je mjesto retencioniranja većeg dijela fekalnih, oborinskih i površinskih voda grada i zaleđa Pule da bi se paradoksalno zaštitila pulska luka. Usvojenim rješenjem odvodnje3 predivđen je obalni kolektor koji će prihvatiti sve fekalne,oborinske i površinske vode grada i zaleđa Pule da bi se skupim tlačnim mješovitim sustavom sve te vode prepumpale u južni sliv grada do postojećeg mehaničkog uređaja i ispusta. Prepumpane oborinske i površinske vode ispustit će se paralelnim ispustom u more za kupanje i rekreaciju da bi se paradoksalno ponovo zaštitila pulska luka. Crpna stanica Uljanik sagrađena je prije nekoliko godina i to za prepumpavanje otpadnih voda od 2Qs na uređaj, i za prepumpavanje oborinskih voda većih od 2Qs, na način da se višak prepumpava s 5 crpki i to nazad u kanal Pragrande iz kojih su te vode na prijašnjim dionicama izdvojene. Crpna stanica još nije u funkciji. Potrebno je reći da se ni u jednom trenutku nije razmišljalo o zaštiti pulske luke od industrijskih otpadnih voda brodogradilišta Uljanik ( bijele površine prikazane na slojnom planu), kao ni o zaštiti pulskih bunara kojih uz pulsku obilaznicu ima desetak. U dolini Pragrande postoji oko 30 kopanih bunara koji nikad ni za vrijeme najsušnijih godina ne presušuju,ni o njima se nije vodilo računa. 3 Ne zna se tko je usvojio rješenje ali po njemu se izvodi novi sustav bez obzira što je zadnjom Studijom odvodnje bilo predviđeno i komisijski usvojeno da se napravi sveobuhvatno idejno rješenje odvodnje grada Pule a koje će biti u skladu s novim GUP_om i gdje će se dati rješenje problematike plavljenja grada kao i prijedlog upravljanja svim vodama grada i zaleđa

2.1.Zatvoreni kanal Pragrande Kanal je zidan lomljenim kamenom, propustan a osnovna mu je funkcija bila odvodnja podzemnih voda i močvarnog zemljišta. Kanal i danas služi kao drenaža podzemnih voda užeg gradskog područja. Mjerenjem nivoa podzemnih voda na bunarima u dolini Pragrande, te nivoa vode u postojećem kanalu može se zaključiti da je voda u kanalu podzemna voda čiji nivo ovisi o kišnim i sušnim razdobljima kao i o visini plime i oseke. U siječnju 2003. visina podzemnih voda na bunarima iznosila je otprilike 1.70 m.n.m. (D.Čakić, Izvješće, 2003) a usporedbom s geomehaničkim istraživanjem (GEO 5, d.o.o., Izvješće, 2001) na dijelu 350 m uzvodno od utoka vidi se da je to ta ista visina. Ako se to usporedi s nivoom vode na bunaru Rizzi (Slika 4), te poznavanjem geoloških uvjeta ( dolina Pragrande, terra rosa, Trg Republike -nasipi, marinski sediment ) na tom području može se zaključiti da za nefunkcioniranje odvodnje i plavljenje područja veličine 2.5 ha Trga Republike i okolnih ulica kod inteziteta oborina dvogodišnjeg i većeg povratnog perioda utjecaj imaju i podzemne vode ovisno o hidrološkim prilikama i saturaciji tla vodom te visine plime i oseke. Ne vodeći računa o podzemnim vodama, kao i nepoznavanjem veličine infiltracije u kanalu ne može se sigurnošću predvidjeti ispravno rješenje (na najnižoj točki takvog sistema) planiranjem crpne stanice oborinskih voda. Bez detaljnijih istraživanja i mjerenja (piezometri, plima, oseka, ispitivanja tla) i analizom geomehaničkih radova, kojih na tom području ima dosta postavlja se upitnim rješenje s crpnom stanicom na utoku kanala u more. Štete koje bi mogle nastati su višestruke, od utjecaja na stabilnost objekata na cijelom području, do povećanja infiltracije podzemnih voda u kanal, te u konačcnici neprekidnog rada crpki i kružnog prepumpavanja podzemnih voda i mora uz velik utrošak energije. U takvim uvjetima cijeli obalni kolektor postaje upitan, i to ne samo na dijelu rekonstrukcije kanala Pragrande i crpne stanice oborinskih voda, već na cijelom dijelu sustava na području središnjeg gradskog područja s visokim nivoom podzemnih voda i u vrijeme visoke plime.

Slika 6. Zatvoreni kanal Pragrande u sušnom periodu(Uzelac, 2003)

2.2.Kanal Šijana Cijelo slivno područje Šijana, dijela Monvidala i ulice 43. istarske divizije i sjevernog dijela gradske obilaznice ispuštaju se u stari austrougarski kanal Šijana, sagrađen u 19.stoljeću. Sustav je mješoviti. Kanal je zidane zasvođene konstrukcije a presjek kanala je promjenjiv. Dimenzije kanala kreću se od 200x180 do 140x120. Kanal je dug oko 1 km s ispustom u more kod hotela Riviera u pulskoj luci. U siječnju 2001. radi prodora industrijskog plina kanal je eksplodirao cijelom duljinom. Svod, zidovi i dno kanala su oštećeni. Na ušću kolektora nalazi se zid koji smanjuje presjek za 50%. Na ovom dijelu kanal je pod usporom mora. Na dijelu kanala koji prolazi kružnim tokom iz pravca Arene prema Šijani svod se jednim dijelom urušio a jednim dijelom ulegnuo te prijeti njegovo urušavanje. Prema križanju sa Monte Ghirom rastrešenost svoda i zida je sve izraženija. Mjestimično kroz bočne pukotine prodire voda. Na dijelu kanala prema zgradi Herculanee kanal je betonske konstrukcije s vidljivim raspuklinama po cijeloj duljini trase posebno izraženim na mjestu spoja svoda i korita kanala. Treći dio kolektora do dječjeg vrtića manje je oštećen. Rekonstrukcija kanala nikada nije napravljena. 2.3. Utjecaj urbanizacije na povećanje koeficijenata otjecanja Novim Gup_om grada Pule povećane su urbanizirane površine uz obilaznicu i to u dijelu središnjeg sliva Pragrande. Koeficijenti otjecanja na tom dijelu povećani su novim izgrađenim zonama s Csr= 0.18 na Csr= 0,3 U tablicama 1 i 2, dat je pregled protoka na središnjem gradskom slivu u ovisnosti o metodi proračuna i novim koeficijentima otjecanja. Višestruko povećanje otjecanja uzrokovati će dodatne probleme središnjeg gradskog sustava.

Tablica 1 Središnji gradski sliv Pragrande – postojeća izgradnja (Uzelac, 2003)

POSTOJEĆE STANJE IZGRAĐENOSTI

Proračunska metoda

POVRATNI PERIOD 2 5 10 20 50 100

m3/s Racionalna metoda - Canalis 19,89 26,04 28,4 33,0 39,24 44,0 TTRL metoda- Retentio 15,93 20,83 20,9 26,83 28,95 32,70

Za planirano stanje izgrađenosti proračun se napravio u odnosu na postojeću mrežu a to znači direktnim priključenjem na kanalizacijski sustav tj. Kanal Pragrande i Kanal Šijana. Sigurno je da se u slučaju indirektnog priključenja a to znači smanjivanjem otjecanja kanalizacijskim sustavom utjecaj može znatno smanjiti, ali to nije predmet ovog članka. Razlika između proračunskih metoda nastaje zbog toga što se metodom TTRL – Retentio uvažavaju i retencijske karakteristike kanalizacijske mreže.

Tablica 2 Središnji gradski sliv Pragrande – planirana izgradnja (Uzelac, 2003)

PLANIRANA IZGRAĐENOST

Proračunska metoda

POVRATNI PERIOD 2 5 10 20 50 100

m3/s Racionalna metoda - Canalis 25,62 32,90 35,80 42,0 49,0 55,0 TTRL metoda- Retentio 19,10 24,92 25,18 28,90 34,50 38,85

Postojeće a samim tim i planirano stanje kanalizacije grada ukazuje na to da grad nema dugoročno prihvatljivo rješenje koje bi omogućilo sanaciju postojećeg stanja ali ni mogućnost prihvaćanja otpadnih i oborinskih voda novih zona grada i zaleđa, te su problemi nastali u prostoru direktna posljedica nepostojanja dugoročnog rješenja kanalizacijskog sustava u cjelini prilagođenog današnjem stanju i budućim potrebama. Glavni kanali kanalizacijskog sustava su dijelom odvodnici površinskih voda te je stoga razdvajanje otpadnih sanitarnih voda od površinskih vrlo teško i skupo. Zbog toga je neprimjereno dodatno još uvlačiti i površinske vode zaleđa – istočni sliv Pragrande kao i površinske vode sjeveroistočnog dijela gradskog zaleđa – aerodromskim kolektorom u pulsku luku. Površinska i oborinska voda da li se vodi sustavom kanalizacije ili površinskim putem ( postojećim prometnicama ) uzrokuje puno veće probleme na nizvodnim slivovima nego da se riješava zasebno po pojedinom slivnom području. 3.0. Integralni pristup rješavanju problematike odvodnje Zbog svog različitog sastava od kućanskih i ostalih voda te zbog ovisnosti o hidrološkim i geomorfološkim uvjetima na slivu povoljnije je odvodnju oborinskih voda riješavati razdjelnim sustavom,a tamo gdje je to moguće površinske vode što više izdvojiti iz sustava kanalizacije a to znači ne direktno ih priključivati na sustav odvodnje. To se može postići na različite načine od retencioniranja,smanjivanja otjecanja uporabom propusnih površinskih obloga, sadnjom drveća, urbanističkim planiranjem itd.,a što nije tema ovog rada. U svakom slučaju to ne znači da oborinske i površinske vode treba razmatrati zasebno. Oborinske i površinske vode dio su sliva određenog područja kao i sustavi kanalizacije sanitarnih voda, prirodni vodotoci ali i dio su gradskih urbanih prostora s najvećim utjecajem na hidrologiju i geomorfologiju nekog sliva. U prethodnim poglavljima pokazano je kakvu problematiku može uzrokovati neplansko i neintegralno planiranje gradskih odvodnih sustava,od zagađenja izvora pitke vode, plavljenja grada a zasigurno i velikim teretom zagađenja potencijalno opasnim za zdravlje građana. Jedan od dodatnih problema neintegralnom pristupu je i regulativa. Primjerice u gradu Puli, grad Pula upravlja oborinskom kanalizacijom ( mješovitim sustavom ),a gradsko komunalno poduzeće fekalnom kanalizacijom ( u tom istom mješovitom sustavu ) dok su za površinske vode zaleđa i pulske bunare zadužene Hrvatske vode. To se onda sve prenosi na financiranje i dogovore oko ovlasti. Upravljanje vodama nekog sliva ne bi smjelo poznavati administrativne granice,već bi sliv sam po sebi trebao biti i jedinstvena cjelina i za upravljanje. Integralnim pristupom a to znači upravljanjem svim vodama nekog sliva u ovom slučaju grada Pule i zaleđa jedino se može naći ispravno rješenje. Da bi se vodna bogatstva šireg područja Pule

(podzemne vode, površinske kopnene vode i more) cjelovito zaštitile i održivo koristile potrebno je napraviti cjelovitu studiju gospodarenja i upravljanja svim vodama a upravljanje vodama ne smije biti na štetu grada i građana. Integralnim pristupom moraju se uključiti i ostali sudionici održivog razvoja nekog grada od urbanista, ekonomista, hidrologa,geologa, sociologa,arheologa a prvenstveno građana. Nažalost urbanističko planiranje posljednjih je desetljeća napravilo puno štete u odnosu na prostor i vode iz razloga što se urbanizam i prostorno planiranje svelo na primjenu pravilnika o urbanističkom planiranju gdje su planeri hidrotehničari, primorani ucrtavati u planove odvodnje kanalizacijske cijevi, jer kakav bi to plan odvodnje bio bez ucrtane kanalizacije. Urbanizacijom direktno utječemo na hidrološke i geomorfolške uvjete na nekom slivu gdje su posljedice brzo vidljive ali i dugoročne s vrlo štetnim posljedicama a što je vidljivo u slučaju grada Pule. Klimatske promjene i povećanje razine mora u priobalnim područjima gdje je ljeti evidentan nedostatak vode,a u kišnim razdobljima obrinske vode uzrokuju poplave s vremenom će još više otežavati ionako problematičnu odvodnju temeljenu na sustavima iz starog Rima.“Kad bismo točno znali gdje je i kada započelo gnojenje zemlje, mogli bismo točnije odrediti gdje je započeo proces stvaranja gradova. Pojava zahodskih jama, kanalizacijske mreže i zagađivanje rijeka znače završavanje ovoga procesa. Ekološki gledano, to je korak unazad, koji se dosad pokazao samo kao prividni tehnički napredak.” (MUMFORD, 1988: 15) U slučaju grada Pule ova izjava ima uporište.

Slika 7. Trg Portarata 13.11.2008.

Slika 8. Gradska riva 13.11.2008.

Slika 9. Stube Jurine i Franine –vododjelnica između središnjeg gradskog sliva Pragrande i priobalnog sliva – 13.11.2008.

Slika 10. Gradska riva 01.12.2008. – plimni val ZAKLJUČAK Trenutna problematika odvodnje grada Pule a koja je slična i u ostalim gradovima priobalja slikovito prikazuje snagu i slabost povjesnog neintegralnog i monodisciplinarnog planiranja i upravljanja odvodnjom. Svaka pojedina disciplina – hidrologija, geomorfologija, ekologija, urbanizam, sociologija imaju izvrsne teoretske osnove za predviđanje budućih stanja ali je integralno planiranje gdje bi se povezale sve discipline još uvijek u razvoju. Klimatske promjene i sve brža urbanizacija koja uzrokuje i sve veće probleme možda mogu biti i pokretač novih načina razmišljanja i integralnog planiranja a u svrhu očuvanja suživota ljudi i prostora u kojem žive. U budućnosti primjena megatehničkih sistema odvodnje neće biti dovoljna. LITERATURA