Rev. soc, polit., god. VI, br. 1, str. 89-100, Zagreb 1999.

Pretpostavljamo da će čitatelj zaključiti kakose radi o veoma značajnom, sustavnom i kori-snom štivu koje nas uvodi u kompleksnu mate-riju obiteljske politike. Autorica se najviše baviobiteljskom politikom Slovenije, ali ipak mno-go prostora posvećuje obiteljskim politikama usvijetu. Mada se u knjizi povremeno spominjeHrvatska, ona ipak nije adekvatno zastupljenau autoričinim analizama. No za to krivnja nijena autorici nego na nedostatku naših podatakai analiza koje bi poslužile međunarodnimusporedbama. Iz toga proizlazi da sami mora-mo učiniti napore te prirediti znanstvene istručne podloge za hrvatsku obiteljsku politikuu teškim uvjetima postsocijalističke tranzicije.Knjigu Nade Stropnik u tom smislu možemouzeti kao predložak kako dobro argumentira-no znanstveno djelo može poslužiti u izgradnjiprimjerene obiteljske politike.

Vlado Puljiz

SUVREMENA SOCIOLOGIJSKATEORIJA

George Ritzer

NZ Globus, Zagreb, 1997.

George Ritzer (1943.) je profesor sociolo-gije na Sveučilištu Maryland, SAD. Naročito jepoznat po svojim djelima iz područja sociolo-gijske teorije i sociologije rada. Iz područja so-ciologijske teorije objavio je nekoliko knjigaod kojih su neke prevedene i služe kao udžbe-nici na sveučilištima diljem svijeta: ClassicalSociological Theory; Sociology: A Multiple Para-digm Science; Toward an Integrated SociologicalParadigm; Frontiers of Social Theory: The NewSynthesis; Contemporary Sociological Theory iMethateorizing in Sociology. Sve su knjige do-živjele brojna izdanja i pohvale. George Ritzerje bio predsjednik Sekcije za teorijsku sociolo-giju Američkog sociološkog udruženja (1989.-1990.) i Sekcije za sociologiju zanimanja(1980.-1981.), a u više navrata je boravio naspecijalizaciji u Nizozemskoj, Japanu, Šved-skoj i drugim zemljama.

Knjige i časopisi

Knjiga je podijeljena na dva veća dijela:Uvod i Glavne teorije.

U Uvodu autor piše o historijskog skici so-ciologijske teorije u ranim i kasnijim godina-ma. Drugi dio knjige Suvremena sociologijskateorija je sastavljen od sljedećih poglavlja:Strukturalni funkcionalizam, neofunkcionali-zam i alternativa konfliktne teorije; Varijante ne-omarksističke sociologijske teorije; Simboličkiinterakcionizam; Fenomenologijska sociologija ietnometodologija; Teorija razmjene i bihevioral-na sociologija; Suvremena feministička teorija;Noviji oblici razvoja u sociologijskoj teoriji;Širenje osnovnog problema u suvremenoj socio-logijskoj teoriji. Na kraju knjige je Dodatak snaslovom Metateorija i metateorijska shema zaanaliziranje sociologijske teorije.

Svako poglavlje ima uvod, razradu teme isažetak. U ovoj se knjizi također nalaze i bio-grafije, pregledi djelovanja i djela, te teorijskihdoprinosa najvažnijih klasičnih i suvremenihteoretičara u sociologiji i srodnim područjima.Tako navodi biografske skice: Ibn-Khalduna,Comtea, Webera, Simmela, Freuda, Spencera,Parka, Sorokina, Millsa, Durkheima, Mertona,Marxa, Althussera, Poulantzasa, Wallersteina,Meada, Goffmana, Schutza, Homansa, J. Ber-nard, D.E.Smith, Parsonsa i Blaua. Snalaženjeu Ritzerovoj Suvremenoj sociologijskoj teorijinam olakšava Kazalo pojmova i Kazalo imena,dok nas bogata Bibliografija upućuje na dubljekonzultiranje literature.

U prvom poglavlju Historijska skica socio-logijske teorije: rane godine Ritzer kratko prika-zuje najvažnije društvene uvjete 19. i ranog 20.stoljeća, koji su bili važni za razvoj sociologije.Autor u dva dijela skicira ranu povijest soci0-

logijske teorije. U prvom dijelu raspravlja orazličitim društvenim snagama, uključenim urazvoj sociologijske teorije. Ritzer se usredo-točuje na prikaz utjecaja političkih revolucija,industrijske revolucije, rasta kapitalizma, soci-jalizma, urbanizacije, religijske promjene i naporast znanosti. U drugom se dijelu ovog po-glavlja ispituje utjecaj intelektualaca na rastsociologijske teorije u raznim zemljama. Rit-zer započinje s razvojem francuske sociologij-ske teorije, te Saint-Simonom, Comteom iDurkheimom. Nakon Francuske piše o Nje-mačkoj i ulozi K. Marxa, te o Weberu i Simme-lu. Weberov rad Ritzer proučava u želji da sepokažu različiti izvori njemačke sociologije.Razmatrajući sociologijsku teoriju u Velikoj

95

Rev. soc. polit.; god. VI, br. I, str. 89-100, Zagreb 1999. Knjige i časopisi

Britaniji osvrće se na rad H. Spencera. Ovo po-glavlje zaključuje raspravom o talijanskoj so-ciologijskoj teoriji, naročito o radu VilfredaPare ta, kao i o oblicima razvoja u europskojmarksističkoj teoriji na prijelazu stoljeća, na-ročito onom o ekonomskom determinizmu ihegelijanskom marksizmu.

U drugom poglavlju Historijska skica socio-logijske teorije: novije godine autor nastavlja iz-laganje o sociologijskoj teoriji od početka 20.stoljeća naovamo. Započinje s pregledom po-vijesti rane američke teorije koju je odlikovaoliberalizam. U tom kontekstu autor raspravljao djelu Sumnera i Warda. Nadalje piše o Ci-kaškoj školi i njenom utjecaju na simbolički in-terakcionizam. Za vrijeme dominacije Čikaškeškole na Harvardu se počinju razvijati i nekidrugi oblici sociologijske teorije. Ritzer prika-zuje djelovanje Sorokina i Parsonsa, stvaranjeFrankfurtske škole, te djelovanje C. W Millsa.U 60-im i 70-im godinama 20. stoljeća, kažeRitzer, došlo je do dramatičnih razvoja u okvi-rima "kreativnih sociologija". Fenomenologij-ska sociologija, etnometodologija i egzistenci-jalistička sociologija privlače velik dio interesasociologije, a u istom se razdoblju konačnooblikuje i marksistička sociologija. Neki odnajvažnijih novijih oblika razvoja u sociologij-skoj teoriji, napominje Ritzer, jesu femini-stička teorija, strukturalizam, poststrukturali-zam, neofunkcionalizam, te povezivanje mak-ro i mikro teorija.

Treće poglavlje nosi naslov StrukturalniJunkcionalizam i konfliktne teorije. Prvi dioovog poglavlja bavi se strukturalnim funkcio-nalizmom, koji je dugo vremena bio dominan-tnom sociologijskom teorijom. Ritzer tumačitri glavna primjera "klasičnog" strukturalnogfunkcionalizma: funkcionalnu teoriju stratifi-kacije, funkcionalne pretpostavke društva istrukturalno-funkcionalnu teoriju TalcottaParsonsa. Ritzer analizira djelo Roberta K.Mertona te objašnjava glavne kritike struktu-ralnog funkcionalizma i razvitak neofunkcio-nalizma osamdesetih godina 20. stoljeća. Udrugom dijelu Ritzer raspravlja o konfliktnojteoriji kao alternativi strukturalnog funkciona-lizma u 1950-im i 1960-im godinama. Poglavljezavršava Frankovom kritikom van der Berghe-ova pokušaja integriranja konfliktne i struktu-ralno funkcionalne teorije.

U poglavlju Varijante neomarksističke so-ciologijske teorije Ritzer preko potpoglavlja

96

Ekonomski determinizam, Hegelijanski marksi-zam, Kritička teorija, Strukturalni marksizam,Neomarksistička ekonomska sociologija, Histo-rijski usmjeren marksizam iNajnoviji oblici raz-voja: marksistička teorija igara ispituje širok ra-spon pristupa koji mogu biti kategorizirani kaoneomarksističke sociologijske teorije. Ritzer uovom poglavlju izlaže dva primjera neomarksi-stičke teorije. Prvi je predstavljen radom Bara-na i Sweezyja, te Bravermana, i predstavlja na-por, kako kaže Ritzer, da se marksistička eko-nomija osuvremeni uzimanjem u obzir stvar-nosti modernoga kapitalističkog društva. Dru-gi predstavljaju dva primjera marksističkogahistorijskog proučavanja: Wallerstein, kojianalizira ekonomiju i svjetske sisteme, te T.Skoepol koja proučava politiku i socijalnu re-voluciju. Ritzer zaključuje da je suvremenamarksistička sociologijska teorija živa i pone-kad konfuzna te da će, najvjerojatnije, nastavi-ti privlačiti pozornost sociologa.

Simbolički interakcionizam, kako glasi isam naslov petoga poglavlja, je bio dugo vre-mena dominantnom strujom u američkoj so-ciologijskoj teoriji. Poglavlje započinje krat-kom raspravom o korijenima simboličkog inte-rakcionizma, o filozofskom pragmatizmu i psi-hologijskom biheviorizmu. Najznačajniji rad uokviru simboličkog interakcionizma je Meado-va knjiga Mind, Self and Society kojoj je po-svećeno i posebno potpoglavlje. Ritzerovo po-glavlje zaključuje raspravom o različitim kriti-kama simboličkog interakcionizma, posebicenjegovih slabosti na razini proučavanja širihfenomena.

U šestom poglavlju Fenomenologijska so-ciologija i etnometodologija predstavljene sudvije teorije: fenomenologijska sociologija i et-nometodologija. Ritzer smatra kako se o timteorijama ne smije raspravljati u cjelini, većodvojeno. Autor prvo naglašava sličnosti tihdviju teorija. Njihova zajednička intelektualnaosnovica su djela Husserla i Schutza, a obje seusmjeravaju prema proučavanju individualnemisli i akcije. Nadalje, Ritzer raspravlja o razli-kama za koje smatra da bi se najopćenitije mo-gle iskazati kao da etnometodologija povezujefenomenologiju s tradicionalnom sociologi-jom, da bi ostvarila jedinstveno stanovište. Ra-sprava o fenomenologiji započinje s idejamaE. Husserla, a nastavlja podužom analizom ra-da A. Schutza. Ritzer tumači i nekoliko osnov-nih koncepata etnometodologije - koncept pri-

• ,'0

Rev. sac. polit., god. VI, br. 1, str. 89-100, Zagreb 1999.

kazivanja, indeksnosti, princip "i tako dalje",dokumentarnu metodu i važnost uporabe pri-rodnoga jezika.

Slijedi poglavlje pod naslovom Teorija raz-mjene i bihevioralna sociologija. U njemu Rit-zer raspravlja o biheviorističkoj sociologiji i te-oriji razmjene, kao i o njihovim korijenima kojise nalaze u psihologijskom biheviorizmu. Teo-riju razmjene autor objašnjava na primjerudjela B. F. Skinnera, biheviorističkog psiholo-ga. Zatim proučava teoriju razmjene G. Ho-mansa, koji je bio pod velikim utjecajem B. F.Skinnera. Homansovu su teoriju, zbog isklju-čivog usmjerenja na proučavanje individual-nog ponašanja, kritizirali pristalice teorije so-cijalnih činjenica zbog ignoriranja širih dru-štvenih struktura, ali i socijalni definicionistizbog ignoriranja mentalnih procesa, kaže Rit-zer. Autor tumači P. Blaua, čije djelo transfor-mira teoriju razmjene na socijetainu razinu, pase ona zbog toga ne može identificirati s bihe-viorističkom orijentacijom, te Singelmanna zakojeg se tvrdi da transformira teoriju razmjenedo te mjere da biheviorizam u njoj više nijeprepoznatljiv. Poglavlje završava procjenomtekućeg i budućih aspekata sociologijskog bi-heviorizma u svjetlu analiza L. Molm koja od-govara na glavne kritike ove orijentacije.

Autori poglavlja Suvremena feministička te-orija su Patricia Madoo Lengermann i GiUNiebrugge-Brantley, poznate znanstvenice ko-je se bave feminističkom teorijom. Feministi-čka sociologijska teorija je nastala iz opće fe-minističke teorije, ali se grana u novu discipli-nu o ženama. Ona se razvija paralelno sa so-ciologijom, no ostaje na margini sociologije,mišljenja su autorice. Feministička teorija nudiosnovice za reviziju standardne sociologijsketeorije socijalne organizacije. Feministička so-ciologijska teorija se može sumirati u pojmovi-ma šest osnovnih postavki kojima se sintetizi-raju varijante feminističkih teorija. Autoricezaključuju pitanjem: možemo li se i dalje za-državati u okvirima postojećih disciplinarnihkategorija kako bismo opisali i objasnili svijet,ili moramo kreirati nove koncepte ukolikoželimo opisati i objasniti svijet viđen očima su-bordiniranih, hendikepiranih i često nevidlji-vih članova društva?

U poglavlju Noviji oblici razvoja u sociolo-gijskoj teoriji Ritzer raspravlja o teoriji akcije,sistemskoj teoriji, strukturalizmu, struktural-noj teoriji, teoriji mreže i egzistencijalističkoj

Knjige i časopisi

teoriji. Značenje nekih teorija postupno raste,a nekih blijedi. Autor za teoriju akcije i sistem-sku teoriju kaže da su doživjele brz porast, noda u posljednje vrijeme doživljavaju značajanpad. Također su ispitane i četiri sociologijsketeorije čija popularnost sve više raste: struktu-ralizam, strukturalna teorija, teorija mreže iegzistencijalistička sociologija. Strukturalizamje pokušaj da se u sociologiju uvede perspekti-va, razvijena u lingvistici i antropologiji, a po-dručje interesa je vezano za nevidljive socijal-ne strukture. Strukturalna teorija odbacuje ot-voreni strukturalistički interes za nevidljivestrukture, njen je interes usmjeren proučavan-ju vidljivih socijalnih struktura. Teorija mrežeistražuje nevidljive socijalne strukture, no onaje čvrsto povezana s glavnim tokom razvoja so-ciologije. Egzistencijalističku sociologiju nezanimaju ni vidljive ni nevidljive socijalnestrukture, već se bavi akterima, njihovim misli-ma i akcijama.

U desetom poglavlju, Širenje osnovnog pro-blema u suvremenoj sociologijskoj teoriji, autorprikazuje brojne radove od kojih je veliki dioobjavljen 1980-ih godina. Naročito je zapaže-na, kaže Ritzer, Giddensova teorija "struktu-racije", Habermasova integracija teorije akcijei sistemske teorije, kao i Alexanderova inte-gracija akcije i reda. Usprkos problemima, sa-svim je jasno, mišljenja je Ritzer, da će se so-ciologijska teorija nastaviti i nadalje razvijatiprema jačanju konsenzusa i prikupljanja zna-nja o problemima povezanosti mikro i makrorazina.

U Dodatku pod naslovom Metateorija i me-tateorijska shema za analiziranje sociologijsketeorije pružen je pregled sheme organizacijeknjige, kao i kratak pregled šireg područja me-tateorije kojeg je i ona sama dio. Ritzer ra-spravlja o varijantama meta teorije, ideji Tho-masa Kuhna, osnovnim sociologijskim para-digmama, te razinama socijalne stvarnosti. Au-tor želi ispitati metasociologiju, a posebno me-tateoriju pokušavajući odrediti ono što je svedo danas bilo pretežno slabo definirano po-dručje, te želi analizirati u kojem pravcu se tre-ba uputiti u bliskoj budućnosti. Nadalje, autordaje kratki pregled rada T. Kuhna, te želi ispi-tati svoju analizu sociologijske multiple para-digme. Na kraju prikazuje integriranu sociolo-gijsku paradigmu koja se, kako i sam autorkaže u ovoj knjizi, upotrebljava za analizu so-ciologijskih teorija.

97

Rev. soc. polit., god. Vl, br. l, str. 89-100, Zagreb 1999.

Na kraju, valja istaći da je knjiga GeorgeaRitzera Suvremena sociologijska teorija doživ-jela tri izdanja, a na hrvatski ju je jezik preveo iuredio Ognjen Čaldarović. Ona se može pre-poručiti studentima sociologije i socijalnihznanosti, kao i svima onima koji se bave socio-logijskim i srodnim istraživanjima.

Ana Pažanin

REVUE INTERNATIONALE DESECURITE SOCIALEGodište 1998.

Ovaj časopis je prošle godine ušao u 51. go-dinu izlaženja. Radi se o vrijednom jubileju,koji je uredništvo obilježilo promjenom vanj-skog izgleda časopisa, tj. sada dominira plavaumjesto ranije zelene boje. U samom raspore-du i načinu prezentacije tekstova nije došlo dopromjena. Mada se najviše priloga odnosi narazvijene zapadne zemlje, ima dosta članaka ukojima se tretiraju problemi zemalja Trećegsvijeta, pogotovo Latinske Amerike i Azije.Manje je priloga o postsocijalističkim zemlja-ma. Problem je, vjerojatno, u tome što u mno-gim, naročito manjim postsocijalističkim zem-ljama, nema autora koji bi dokumentirano i nazadovoljavajućoj razini obradili pitanja socijal-ne sigurnosti.

U broju l. prvi je prilog Mukula G. AsheraBudućnost zaštite mirovina u Jugoistočnoj Aziji.Analiza se odnosi na Indoneziju, Maleziju, Fi-lipine, Singapur i Tajland. Ove zemlje obilje-žava uspješan gospodarski rast, brza industri-jalizacija i uključivanje u procese globalizacije.U pogledu sustava socijalne sigurnosti međuovim zemljama postoje značajne razlike uobuhvatu, stopama doprinosa, zamjenskimstopama, administrativnim procedurama iučinkovitosti, investiranju socijalnih fondovaitd. Ipak za sve njih je, osim za Filipine, karak-teristično odsustvo sustava socijalnog osigu-ranja, odnosno opredjeljenje za individualnoosiguranje putem fondova kojima upravljadržava. Na taj se način minimalizira pritisak nadržavni proračun i pomaže konkurentnost nameđunarodnom tržištu. S druge strane, na taj

Knjige i časopisi

se način ne ostvaruje dovoljna razina mirovinakao niti nužna jamstva za uspješno investiranjefondova namijenjenih ostvarenju socijalne si-gurnosti. Stoga autor smatra da ovi sustavi nisuuspješni i da bi ove zemlje trebale s više pažnjepratiti veliku raspravu o mirovinskim reforma-ma, koje se vode u svijetu, te da moraju razmo-triti druge poznate solucije mirovinskog osigu-ranja.

Emmanuel Reynaud u članku Mirovine uEuropskoj uniji:prilagodba na ekonomsku i so-cijalnu evoluciju ističe da se sustavi mirovin-skog osiguranja moraju prilagoditi potpunopromijenjenom gospodarskom i socijalnomkontekstu. Glavni su problem u procesu prila-godbe mirovinskog osiguranja njegovi različitividovi koje je teško kontrolirati, kao što su de-mografske promjene, gospodarski rast, tržišterada, način financiranja i raspodjele, upravlja-nje itd. Stoga odgovori na brojna pitanja nisujednostavni niti definitivni. Autor smatra da jeovdje u igri bitna pretpostavka funkcioniranjaeuropskih društava, a to je održati njihovu spo-sobnost da svim građanima osiguraju dostojnurazinu sigurnosti nakon prestanka aktivnosti.

U prvom broju vrijedi spomenuti članakWolfganga Scholza i Anne Drouin Periodičnoprilagođavanje financijskih parametara sustavasocijalne zaštite u kontekstu rastuće inflacije tečlanak Xeniae Scheil-Adlung: Reguliranjezdravstvenih troškova poticajnim mjerama:komparativna zapažanja i analize u zemljamaaCDE-a.

U drugom broju je uvodni članak napisalaChantal Euzćby pod ambicioznim naslovomKakva socijalna sigurnost u XXI. stoljeću? Au-torica polazi od činjenice da socijalna sigur-nost utječe na konkurentnost poduzeća i na za-poslenost. Socijalni troškovi mogu oslabiti go-spodarski rast zbog toga što imaju negativneposljedice na zapošljavanje i nacionalnu šted-nju. Istovremeno se sustavi socijalne sigurnostisuočavaju s izazovom novih socijalnih potreba,prije svega onih koji proizlaze iz dužeg trajanjaživotnog vijeka, nestabilnosti obitelji te prom-jena na tržištu rada, prije svega povećane ne-zaposlenosti i fragmentacije rada. Sve to trebapromatrati u kontekstu globalizacije tržišta iinformiranja. Autorica ipak zastupa ideju datreba poboljšati redistribuciju i ostvariti novuravnotežu između profesionalne i nacionalnesolidarnosti i to u korist posljednje. Taj zak-ljučak argumentira činjenicom da stabilnu za-