Wilbur Smith Orao na nebu (Knjiga ima 312 strana) Troje mije nedokuivo, a etvrto ne razumijem: Put orlov po nebu, put zmijin po stij eni, put lain posred mora i put mu karev djevojci. Mudre Izreke, 30,18-19 Tijekom pisanja ove knjige mnogo mi je ljudi pru ilo dragocjenu pomo. Bojnik Dick L ord i porunik Peter Cooke savjetovali su me o tehnikim znaajkama suvremenih borbeni h zrakoplova. Doktor Robin Sandell i doktor David Davies pomogli su mi medicinsk im savjetima. Veleasni Bob Redrup pomogao mi je u odabiru naslova. Njima dugujem najiskreniju zahvalnost. Mnogi graani Izraela irokogrudno su mi pru ili pomo i gostop rimstvo i ao mije to ne mogu navesti sva njihova imena. I kao uvijek, moja vjerna dru ica tje ila me, hrabrila i kudila kad je bilo nu no. Ova je knjiga posveena njenom sinu mom posinku Dieteru Schmidtu. Orao na nebuPlanine Hottentots Holland bile su pokrivene snijegom, a s njih se spu tao vjetar zavijajui kao izgubljena zvijer. Instruktor je stajao na pragu svoga malog ureda, pogrbljen u do vrata zakopanoj jakni, s rukama duboko zabijenim u d epove podstavl jene vunom. Promatrajui crni Cadillac s vozaem koji je vozio izmeu hangara nalik pei nama pokrivenih limom, izraz lica postane mu kiseo. Bogata ke igrake u Barnevju Ven teru izazivale su zavist od koje mu se grio eludac. Cadillac skrene i parkira se n a mjesto odreeno za posjetitelje, uza zid hangara. Kroz stra nja vrata djeaki poletno izie mladi, koji kratko porazgovara s obojenim vozaem i potom se brzim korakom upu ti k Barnevju. Hodao je udesno lako za adolescenta. Nije vukao po tlu noge prevel ike za svoj stas i dr ao se uspravno. Gledajui njegove kraljevske kretnje, Barnevje va zavist bukne. Mrzio je te razma ene pederie s kojima je, drijebom sudbine, morao p rovoditi vei dio radnoga dana. Samo izuzetno bogati ljudi mogli su si priu titi da svoju djecu upute u tajne letenja. Na to je spao zbog postupne oronulosti svoga tijela, prirodnog zuba vremena. Prije dvije godine, u dobi od etrdeset pet godina , nije vi e zadovoljio stroge lijenike norme o kojima je ovisio njegov posao zapovje dnika u zrakoplovnoj kompaniji, pa se stoga sada kotrljao niz padinu brda, da bi najvjerojatnije zavr io kao tipini gubitnik u letakom svijetu, za upravljaem istro eni h i rasklepanih krntija na nedopu tenim i tajnovitim rutama kojima lete charter ko mpanije bez dozvole i moralnih naela. Svijest o toj injenici natjera ga da zabrund a u lice momku koji je stao ispred njega. Mladi gospodin Morgan, pretpostavljam. D a, gospodine, ali mo ete me zvati David i obraati mi se s ti, odgovori mladi pru ajui ru ku koju Barnev nesvjesno stisne... po aliv i odmah to je to uinio. Tanka i suha ruka, ko ata i ilava, vrstog stiska. Hvala, David, odgovori Barnev napadno ironinim glasom. me, pak, mo e i dalje oslovljavati s gospodine. Znao je da taj momak ima etrnaest go dina, ali svejedno je bio visok kao on. Metar i sedamdeset. David mu se nasmije i i Barnevja se gotovo fiziki dojmi njegova ljepota. inilo se daje svaku pojedinost njegove vanj tine oblikovao vrhunski umjetnik, a ukupni je dojam bio nestvaran, te atralan. Bilo je gotovo nepristojno da se kosa s takvim tamnim odsjajima tako ko vra, da ko a bude tako svilenkasta i tako blago zagasita, da oi budu tako duboke i v atrene. Barnev shvati da pilji u momka, da se ne uspijeva othrvati privlanosti ko ja je tako oito zraila iz njega, stoga naglo skrene pogled u stranu. Dodi, ree uvodei ga u ured ukra en kalendarima s golim enama, umrljanim izmetinama muha, i rukom isp isanim papirima koji su slu ili kao smjerokazi ili su upozoravali da se obuka plaa odmah. to zna o letenju?, upita momka dok su prolazili kroz hladni polumrani hangar, gdje su avioni ivih boja bili poredani u duge vrste, da bi kroz iroka vrata izi li n a sunce koje je grijalo u toj blagoj zimi. Ni ta, gospodine, prizna momak glasom koj i je na Barnevja imao uinak tablete za smirenje, pa osjeti kako mu se raspolo enje mijenja nabolje. A hoe nauiti? Dakako, gospodine! Tako je poletno odgovorio da ga je Barnev morao pogledati. Djeakove oi bile su tako tamne da su se inile crnim, ali na suncu boja se mijenjala u jarku tamnoplavu. Onda dobro, poinjemo. Avion je ekao nabetonskoj stajanci. l Ovo je jednokrilac Cessna 50 s visokim krilima, ree Barnev z apoinjui obilazak i pregled aviona, dok ga je David pratio usredotoen na obja njenja. No, pre av i na kratak opis naela leta i aerodinaminih sila, uzgona i uloge krila, sh vati da djeak o tome zna vi e no to je priznao. Odgovori na retorika pitanja koja mu je postavio bili su toni i podrobni. itao si o tome, ha, ree mu kao da ga optu uje. Da, gospodine, prizna David lukavo se smije ei. Iznimno pravilni bijeli zubi, neodoljiv osmijeh. Barnev si nevoljko prizna da mu se djeak poinje dopadati. Hajde, udi unutr a. Dok su vezani pojasevima sjedili rame uz rame u skuenoj kabini, Barnev objasni ureaje i instrumente i potom zapone postupak paljenja motora. Glavni prekida ukljuen, ree priti ui crveni gumb. Dobro, okreni onaj klju, kao u autu. David se poslu no nagne rijed i okrene klju. Propeler se zavrti dok se motor palio, ka ljucao, podrhtavao i napokon poeo zadovoljavajue zdravo brujati. Sa stajanke su odrulali do jednog kri a nja dok se David hitro privikavao na dodir s upravljaem. Zastado e tek koliko je bi lo potrebno za zavr ne provjere i procedure s radiovezom i napokon u irokom luku iz io e nosom na stazu. Dobro, potra i neki predmet na kraju staze. Naciljaj ga i polako daj gas. Avion pone jae brujati i sve br e juriti u smjeru dalekih graninih znakova. Po vuci komandnu palicu. I digo e se u zrak, hitro se udaljujui od tla. Nje no, ree Barnev. alicu ne dr i kruto. Pona aj se s njom..., ali utihne. Htio je usporediti avion sa eno m, ali je shvatio da usporedba nije prikladna. Pona aj se s njom kao s konjem. Ruk a ti mora biti lagana. Odmah osjeti da Davidov vrsti stisak na komandnoj palici po pu ta te da se i njegova napetost smanjuje. Tako, David. Dobro, ree i osvrne se malo u stranu kako bi ga promotrio, razoarav i se. U dubini du e bio je gotovo siguran da bi taj momak mogao biti ptica, jedan od rijetkih pojedinaca poput njega, ije je p rirodno stani te bilo nebesko plavetnilo. Meutim, tu pored njega, izraz djeakova lic a, usredotoenog na prve trenutke leta, odavao je ledeni strah. Rubovi usana i nos nica bili su bijeli kao mramor, a njegovim dubokim plavim oima prolazile su sjene nalik obrisima morskih pasa pod povr inom. Lijevo krilo gore, naglo zapovijedi, raz oarano ga poku avajui trgnuti. Krilo se podigne i stane, nepomino kao stijena, ne izi skujui ni najmanju korekciju. Vrati ga u vodoravan polo aj, zapovijedi ispu tajui komand e iz ruke dok se nos aviona spu tao u potrazi za obzorom. Smanji brzinu. Desna djeako va ruka bez dvoumljenja krene tono na ruicu gasa. Barnev ga opet pogleda. Njegov i zraz lica nije se promijenio, ali u tom trenutku Barnev iznenada otkrije da to n ije strah, ve ushit. Ptica je, ree si i ta misao izazove osjeaj velikog zadovoljstva. Dok su letjeli udubljeni u temeljna obja njenja o polo aju, Barnev se u mislima vra ti trideset godina unazad, prisjeti se starog i oronuloga utog Tiger Motha, jedno g drugog djeaka preplavljenog poetnim uzbuenjem leta... Letjeli su uz o tre plave pla nine pokrivene snje nim plastom koji je blistao na suncu i jahali su na repu divlj eg vjetra koji se spu tao s njihovih vrhova. David, vjetar je poput mora. Razbija s e o visoka mjesta i vrtlo i se. Budi oprezan. David klimne glavom slu ajui poetne letake naputke, ali njegov je pogled bio uprt ravno ispred njega i napeto je u ivao u sv akom trenutku novog iskustva. Skrenuli su na sjever iznad goletnog i pustog podr uja, iznad pustoline ija se boja mijenjala od ru iaste do zagasito smee i s koje je bi o skinut pla t zlatnog ita. Istodobno palica i papuica, David, ree mu Barnev. Sad emo p ku ati zaokret u uskom luku. Krilo se spusti i nos aviona opi e luk zadr avajui svoj pol o aj u odnosu na obzor. k Ispred njih more je zapljuskivalo bijele obale dugim tra cima pjene. Atlantik je bio hladno zelen, uzburkan vjetrom u rasplesanu bijelu i zmaglicu. Opet na jug, slijedei obalnu crtu, gdje su male spodobe na bijelom alu z astajale kako bi podigle pogled na njih, zaklanjajui oi dlanom, i jo ju nije, prema v elikoj spljo tenoj planini koja je oznaavala granice kopna i iji je obris, pribli avaj ui joj se iz tog smjera, bio neuobiajen. Zaljev je bio pun plovila i zimsko sunce bljeskalo je na prozorima zbijenih bijelih zgrada podno strmih umovitih padina pl anine. Jo jedan zaokret, siguran i bez straha, tijekom kojeg je Barnev dr ao ruke u krilu i noge daleko od papuica, a zatim su se iznad Tvgerberga poeli spu tati prema uzleti tu. Vrlo dobro, ree Barnev. Sad u ga ja preuzeti. I preuzme upravljanje kako bi sletio i nakon toga rulajui stigao do stajanke pored hangara. Smanji gas na mini mum i pusti da se motor ugasi. Kratko su utke i nepomino sjedili, ekajui da napetost popusti, svjesni da se dogodilo ne to va no i znaajno, emu su obojica bili svjedoci. O nda?, upita na posljetku Barnev. To je to, gospodine, odgovori David klimajui glavom , a potom otkopa e sigurnosne pojase i spusti e se ukoenim pokretima na beton. Bez rij ei produ ili su suboice kroz hangar do ureda, na ijem su pragu nakratko zastali. Sljedee srijede?, upita Barnev. Da, gospodine, odgovori David krenuv i prema Cadillacu koji ga je ekao, ali nakon desetak koraka stane u nedoumici i vrati se nazad. Ovo je n ajljep e to sam do ivio, ree stidljivo. Hvala vam, gospodine. I pobjegne, ostavljajui Ba nevja koji ga je ispratio pogledom. Cadillac krene i brzo se izgubi iza zavoja, u drveu, onstran najdaljih zgrada. Barnev se nasmije i, alosno odmahne glavom i vrat i se u ured. Baci se u oronuli pokretni naslonja i prekri i noge na pisaem stolu. Iz vadi iz kutije zgu vanu cigaretu, izravna je i upali. Lijepo?, proguna smije ei se. Pizd rija! ibicom nacilja ko za smee, ali ga proma i. Telefon probudi Mitzi Morgan, koja iz roni iz jastuka nasumice ga poku avajui dohvatiti. Da? Mitzi? Bok, tata, dolazi gore? ovori djevojka, gotovo se dokraja razbudiv i kad je ula oev glas, prisjetiv i se da je to dan kad avionom treba doi amo i pridru iti se obitelji u kui za odmor. ao mi je, m alena. Ne to je nenadano iskrsnulo. Ne mogu doi do sljedeeg tjedna. Oh, tata!, uzvikne Mitzi iskazujui svu svoju razoaranost. Gdje je Davey?, upita hitro otac ne bi li izb jegao svako daljnje negodovanje. Da mu ka em da te nazove? Ne, ostat u na vezi. Molim te, malena, pozovi ga. Mitzi ustane iz kreveta i teturavim korakom doe do ogledala , gdje prstima poku a urediti plavu i ku travu kosu, koja se gusto kovrala na svaki d odir sa suncem, morem ili vjetrom. Pjege po licu jo su vee poni enje, pomisli gledajui se s negodovanjem. Slii pekinezeru, ree si naglas, Malom debelom peki-nezeru... s pjeg ama. I odustane od poku aja da ne to promijeni. David ju je vidio takvu milijardu pu ta. Prebaci kunu haljinu preko golog tijela i izie u hodnik, proe pored roditeljske sobe, gdje je njena majka sama spavala, i doe do dijela kue za boravak tijekom da na. Kua, s brojnim otvorenim prostorima i balkonima, bila je sva od stakla, elika i borovine, a uzdizala se na obalnim dinama i bila je odijeljena od prirodnih st ihija samo staklom. U tom trenutku zora ju je ispunila udnim sjajnim odrazima, is tiui veliki Rt Robberg, koji se pru io u more s druge strane zaljeva. Salon za zabav u bio je pun tragova domjenka odr anog prethodne veeri, kojemu je bilo nazono dvades et gcfctiju u kui i I jo toliko njih iz velikih kua za ljetovanje poredanih po dina ma, koji su ostavili svoj znak u obliku prolivenog piva, prepunih pepeljara i pl oa nehajno ostavljenih izvan omota. Mitzi si prokri put kroz ru evine i uspne se kru n im stubama koje su vodile do gostinskih soba. Gurne vrata Davidove sobe, koja su bila otkljuana, i ude. Krevet je bio neraspremljen, ali njegove traperice i spor tska ko ulja bile su prebaene preko stolca, dok su cipele bile neuredno baene u stra nu. Djevojka se nasmije i, proe sobom i izie na terasu, koja je str ila visoko nad alom , u istoj visini s galebima koji su ve lebdjeli u potrazi za otpadom koji je more izbacilo tijekom noi. Hitro podigne kunu haljinu do struka, prebaci se preko ogra de terase i prede na onu do nje zakoraiv i na njen vanjski rub i potom opkoraiv i ogra du. Skoi na terasu, otvori zastore i ude u Marioninu sobu. Marion je bila njena n ajbolja prijateljica. Potajice je znala za ovo sretno stanje stvari, jer je upra vo ona, Mitzi, isticala Marionino tijelo i njenu ljepotu lutke s velikim oima, ob asipajui je pored toga darovima, besplatnim odmorima i drugim lijepim stvarima, p ozivajui je na beskrajan niz tuluma. U tom trenutku, utonula u san, Marion je bil a preljupka sa zlatnom i mekanom kosom rasutom po Davidovim grudima. Mitzi usred otoi pa nju na bratia i preplavi je udan osjeaj probadanja u grudima i drugi, smije an, vla ne topline u dnu trbuha, koji ju je obuzimao kad god bi ga pogledala. Imao je ve sedamnaest godina i tijelo zrelog mu karca. Bio joj je najdra a osoba na svijetu. Pomisli kako je lijep. Visok, uspravan, s oima koje slamaju srca! Mlana nona temper atura nagnala je usnuli par da odbaci pokrivae, pa su se na Davidovim grudima sad a vidjele guste smee i kovrave dlake. Ruke i noge bile su mi iave, ramena iroka. David, pozove ga tiho dotiui mu rame. Probudi se. Oi se otvore i momak se odmah razbudi, a p ogled mu je bio pozoran i smotren. Mitzi? to je? Navuci hlae, ratnice. Moj otac je na vezi. Bo e. David se pridigne i sjedne spustiv i Marioninu glavu na jastuk. Koliko je s ati? Kasno je, ree Mitzi. Morao bi naviti budilicu kad ode u posjet. Marion promrmlja prosvjed i ispru i ruku tra ei pokriva dok je David ustajao iz kreveta. Gdje je telefon ? U mojoj sobi, ali mo e preuzeti poziv u svojoj. Otpratila ga je preko ograde terase i sklupala se na njegovom krevetu kad je David podigao slu alicu i, vukui za sobom k abel, uznemirenim korakom poeo hodati po te kom tepihu. Strie Paul?, upita. Kako si? Mi zi pru i ruku u d ep kune haljine i nade Gauloise. Pripali cigaretu zlatnim Dunhillom , ali nakon treeg dima David joj je uzme iz usta i povue dugi dim. Mitzi mu se izb ei kako bi prikrila uzbuenje koje je njegova nagost izazivala u njoj, potom uzme d rugu cigaretu. Umro bi kad bi znao to mislim, ree si, a ta misao pru i joj utjehu. David zavr i razgovor i spusti slu alicu prije no to joj se obrati. Nee doi. Znam. Ali evja Learjetom da me pokupi. Opako. Tako se ini, potvrdi Mitzi klimajui glavom, potom pone uvjerljivo opona ati svog oca. Moramo poeti razmi ljati o tvojoj budunosti, deko. oramo te pripremiti da se suoi s odgovornostima koje ti je sudbina povjerila. Davi d zakikoe i potra i u ladici pisaeg stola sportske hlaice. Mislim da u mu ovaj put mora ti rei. Da, slo i se Mitzi. Sigurno e morati. David navue hlaice i krene prema vrat za mene, lutko. Trebat e ti ne to vi e od molitve, ratnie, dcjgovori Mitzi, koju su hlai e rije ile nelagode. Plima je oistila al uiniv i ga glatkim i tvrdim, a u to doba jutra jo ga nijedna noga nije naru ila. David je trao s lakoom, dugim koracima koji su za njime ostavljali vla ne tragove. Sunce izie bacajui na more svijetloru iasti pokriva i p alei planine Outeniqua, ali David je trao ne obazirui se ni na ta. Njegove misli bil e su usredotoene na skora nji sastanak sa skrbnikom. Bio je na ivotnoj prekretnici: zavr io je srednju kolu i imao je mnogo puteva pred sobom. Znao je da e onaj koji je odabrao izazvati silno protivljenje, pa je te zadnje sate samoe utro io na samoohr abrenje i smi ljanje poja njenja svoje odluke. Dok je trao prema njima, galebi okuplj eni oko le ine nasukane ribe uzleti e kao oblak, lepeui krilima koja se se ocrtavala n a jo niskom suncu, i ostali su u letu iznad njega do njegova prolaska, a potom su opet ponirui sletjeli. Opazi dolazak Learjeta prije no to ga je uo. Letio je nisko , blje tav na ranom jutarnjem suncu, di ui se iznad visokog masiva Robberga i potom s e spu tajui niza nj. Prigu eno fijuui, sjuri se tik iznad ala u njegovu smjeru. David st ane, laganog daha i nakon dugog trka, i podigne obje ruke iznad glave u znak poz drava. Kroz velike vjetrobrane od perspexa vidje Barnevjevu glavu okrenutu k nje mu, bljesak nasmijanih zubi i podignutu ruku u odgovor na pozdrav. Learjet se vr ati nad more, dok mu je vrh krila gotovo doticao vrhove valova, a onda opet kren e prema njemu. David je stajao na otvorenom alu i ukoio se u elino nepominom stavu do k se sjajni dugi nos spu tao sve ni e, ciljajui u njega poput koplja. Kao zastra ujua pt ica grabljivica obru i se na njega, a u zadnji tren Davidova hrabrost popusti i ml adi se baci na vla an pijesak. Tutnjava mla njaka ga osine dok se zrakoplov opet diza o i okretao prema kopnu kako bi do ao do uzleti ta. Kurvin sin, promrmlja David dok je ustajao, tresui vla an pijesak s golih grudi i zami ljajui zadovoljno Barnevjevo kiko tanje. Dobro sam ga poduio, pomisli Barney, ispru en na kopilotskom sjedalu Learjeta, gledajui kako se David suoava sa kakljivim pravcem leta na visini na kojoj katkad vje tina prepu ta mjesto sluaju. Otkad je kruh zaraivao radei za obitelj Morgan, Barnev se udebljao i njegov se trbuh stidljivo objesio preko pojasa. Mali podbradak sl u io je kao podloga irokim ustima iskrivljenim nadolje, koja su mu davala izgled ne zadovoljne abe, a o i ana kosa koja mu je pokrivala lubanju prorijedila se i bila je pro arana sjedinama. Promatrajui Davida dok upravlja, osjeti blagu toplinu svoje na klonosti za njega, koju je prikrivao natmurenim izgledom. Ve tri godine bio je pr vi pilot Grupe Morgan i dobro je znao ijoj potpori duguje svoje mjesto. Ono je zn ailo sigurnost i presti koje je sada u ivao. Letio je s glave inama u luksuzno opremlj enim zrakoplovima i, kad bi na njega do ao red da sjedne za stol, znao je da e biti bogat. Grupa Morgan vodila je rauna o sebi i svojima. Spoznaja iju je ugodnu te inu osjeao na trbuhu dok je gledao svog tienika kako upravlja avionom. Produ eni let na maloj visini poput tog iziskivao je golemu usredotoenost i Barnev je promatrao sv og uenika uzalud ekajui znake opu tanja. Duge zlatne afrike obale uredno su prolazile ispod njih, isprekidane kamenitim rtovima, malim turistikim naseljima i ribarskim selima. Learjet je krotko slijedio obris obale jer su prezirno odbili krenuti i zravnim pravcem kako bi u ivali u arima ovakvog leta. Pred njima se pru ao jo jedan ko mad obale, ali dok su uz prodoran fijuk u niskom letu prolazili iznad njega, uoi e da nije pust. Dva maju na enska lika istra e iz uspjenu anog pliaka i uspanieno potra e mjestu gdje su na alu bili runici i skinuti kostimi. Upadljiva opreka bijelih str a njica i smee preplanulosti natjera ih u razdragani smijeh. Lijep prizor, vidjeti i h kako bje e, David, ree Barnev cerei se dok su hitro ostavljali za sobom dva maju na l ika produ avajui na jug. Kod rta Agulhas skrenu e k unutra njosti strmim uzletom iznad planinskih lanaca, potom David smanji snagu motora i spusti e se onstran vrhova pr ema gradu koji se ugnijezdio podno svojih planina. Dok su rame uz rame i li do han gara, Barney podigne pogled na Davida, koji je sada bio vi i od njega petnaest cen timetara. Nemoj mu dopustiti da te sjebe, mome, opomene ga. Donio si svoju odluku. P otrudi se da je ostvari . David se svojim sportskim MG-om odveze do De Waal Drivea i s najni ih obronaka planine pogleda dolje, u toku gdje se uzdizala palaa Morgan, vrsta i velika zgrada meu drugim spomenicima moi i bogatstvu. U ivao je u njenom izgle du, istom i funkcionalnom poput avionskog krila, premda je znao da je sloboda nje nih izdu enih obrisa varljiva. U stvarnosti se radilo o tvravi. Tamnici. Na jednom izlazu napusti autocestu i uputi se prema obalnoj cesti, ponovno pogledavajui ova j put uvis izdu eni oblik palae Morgan, prije no to je si ao niz rampu koja je vodila u podzemnu gara u ispod nje. Kad je u ao u urede poslovodstva na zadnjem katu, proe p ored dugog reda pisaih stolova za kojima su u dugoj vrsti sjedile tajnice, odabra ne ne samo zbog vje tog rada na pisaem stroju, ve i zbog svog izgleda. Na njihovim l jupkim licima nalik egzotinom cvijeu u perivoju zabljesnu e osmjesi dok ih je David svaku posebno pozdravljao. U palai Morgan odnosili su se prema njemu s po tovanjem du nim zakonitom nasljedniku. Martha Goodrich, stroga i uinkovita u svom uredu koji je bdio nad svetohrani tem hrama, podigne pogled s pisaeg stroja. Dobar dan, gospon David. Va stric vas eka, a mislim da ste trebali staviti odijelo. Lijepo izgleda , M artha. Smr avila si, a i ovako ureena kosa mi se dopada. Upalilo je, po obiaju. enin i zraz lica smek a se. Ne poku avajte mi zasladiti lijek, opomene ga prividno ljutito. Ja nisam jedna od va ih enskica. Paul Morgan stajao je pored panoramskog prozora s koj eg je pogledom mogao obuhvatiti cijeli grad, koji je le ao ispod njega poput plana grada, ali se hitro okrene i pozdravi Davida. Bok, strie Paul. ao mi je to se nisam stigao presvui. Mislio sam da je bolje da odmah doem ovamo. Dobro si uinio, David, od vrati Paul Morgan, prelazei pogledom po mladievoj cvjetnoj ko ulji raskopanoj do pupk a, irokom ko nom pojasu sa zakovicama, irokim bijelim neizglaanim hlaama i otvorenim s andalama. Na tom momku je i najotkaenija moderna odjea izgledala zaudo lijepo. Drago mi je to te vidim, ree trljajui okovratnik tamnog odijela tradicionalnog kroja i po di ui pogled na neaka. Udi. Sjedni tamo, u naslonja kraj kamina. Po obiaju, za njegove je ukuse injenica da David stoji previ e isticala njegov oni i stas. Paul je bio niza k i te kog tijela: irokih ramena, mi iava vrata te etvrtaste glave koja je odavala jaku volju. Poput keri, kosa mu je bila gruba i nakostrije ena, nad grubim, boksakim lic em. Svi su Morganovi bili takve grade. Tako je trebalo biti, pa je Davidov egzot ian izgled odudarao od normalnog poretka stvari. Naslijedio ga je, naravno, od ma jke. Smea kosa, iskriave oi i narav koja ih je pratila. Onda, David. Prije svega elim ti estitati na zavr nom uspjehu. Bio sam jako zadovoljan njime, ree mu Paul Morgan o zbiljnim glasom, a mogao je dodati i bio je veliko olak anje za mene. Davidova kolska karijera bila je burna. Vrhunski uspjesi za kojima su odmah slijedili bezdani l jage, iz kojih su ga spa avali samo ime i bogatstvo Morganovih. Poput zgode s mlad om suprugom nastavnika tjelesnog odgoja. O dogaaju Paul nije nikad uspio utvrditi injeninu istinu, smatrajui da je dovoljno umiriti ih donacijom novih orgulja za kol sku kapelu i potruditi se da nastavniku tjelesnog odgoja osigura posao na jednom stranom sveuili tu. Odmah zatim David je dobio cijenjenu nagradu Wessel za matemat iku, pa mu je sve bilo opro teno... dok nije odluio isprobati novi sportski auto up ravitelja kolskog doma naravno, bez njegova znanja uletjev i njime brzinom od sto et rdeset na sat u jedan zavoj. Poku aj za koji se auto pokazao neprikladnim, pa se D avid izvukao iz olupine i epajui pobjegao s ru nom povredom lista. Trebao je sav utj ecaj Paula Morgana kako bi upravitelj bio uvjeren da ne smijeni Davida s mjesta vode pitomaca. Njegove su predrasude napokon nadvladane zamjenom uni tenog auta no vim, skupljim modelom i preuzetom obvezon Grupe Morgan da e obnoviti kupaonice u istonom krilu doma. L Momak je bio razuzdan, Paul je to dobro znao, ali je takoer znao da ga je u stanju ukrotiti. I da e, kad napokon to uini, postati oru je o tro pop ut britve. Posjedovao je sve osobine koje je Paul Morgan elio u svom nasljedniku. ivotnost i sigurnost u sebe, hitar i bistar um, pustolovan duh... ali prvenstven o je posjedovao agresivnu narav, takmiarski nagon koji je Paul nazivao ubojitim i nstinktom. Hvala, strie Paul, ree David doekav i strievu estitku u ratobornom stavu. obojica zanijemi e meusobno se prouavajui. Kad su bili zajedno, nikad se nisu osjeali ugodno: bili su prerazliiti s mnogih gledi ta, premda su s drugih bili potpuno ist i. Uvijek se inilo da su njihovi interesi u sukobu. Paul Morgan proe uredom hodajui prema panoramskom prozoru, tako da je dnevna svjetlost osvijetlila rubove njego va tijela zatamnjujui ostatak. To je bio njegov stari trik kako bi stekao prednos t nad sugovornikom. to ne znai da smo oekivali i ta manje od tebe, naravno, ree smijui , a David se nasmije i u znak prihvaanja injenice da je njegov stric do ao do granice lakomislenosti. I sad je do ao trenutak da razmislimo o tvojoj budunosti, nastavi dok je David utio. Ima pred sobom irok raspon mogunosti, produ i Paul Morgan odmah ga su aui. Iako mislim da je studij ekonomije i prava na nekom amerikom sveuili tu najprimjer eniji. U tu sam svrhu iskoristio svoj utjecaj kako bih te upisao na svoj stari k oled ... Strie Paul, ja elim letjeti, odvrati David tiho, a Paul Morgan u uti jedva vidl jivo promijeniv i izraz lica. Donosimo odluku o buduoj karijeri, mladiu moj, a ne isk azujemo sklonosti za ovu ili onu vrstu rekreacije. Ne. Kad ka em da elim letjeti... govorim o nainu ivota. Tvoj je ivot ovdje, u Grupi Morgan. U tome nema slobodu odbira . Ne sla em se. Paul Morgan udalji se od prozora i prie kaminu. Izabere cigaru iz ovl a ivaa na postolju i, dok ju je pripremao, tiho prozbori ne gledajui Davida. Tvoj je otac bio romantiar, David. Pobjegao je iz svog svijeta kako bi tumarao pustinjom u oklopnom vozilu. ini se da si od njega naslijedio tu romantinost, ree kao da spomi nje neku ku nu bolest. Potom se vrati do mjesta gdje je David sjedio. Reci mi to pre dla e . Prijavio sam se u zrakoplovstvo. to si uinio? Prijavio se u zrakoplovstvo? Da. oji rok? Pet godina. Kratki ugovor. Pet godina..., promrmlja Paul Morgan. No, David, n e znam to rei. Zna da si posljednji Morgan. Ja nemam sinova. Bit e tu no vidjeti ovu v eliku tvrtku bez jednog od nas za njenim kormilom. Pitam se to bi tvoj otac misli o o tome... Ovo je nizak udarac, strie Paul. Ja ne mislim tako, David. Mislim da si t i taj koji se ne pridr ava pravila. Tvoj fiducijarni fond ine velika koliina dionica Morgan i druga dodijeljena ti imovina, uz pre utan dogovor da e preuzeti svoje du nos ti i odgovornosti... Kad bi barem poeo vikati, pomisli David bijesno, znajui da mu d opu ta da ga sjebe, kako ga je Barnev upozorio. Kad bi mi samo naredio da to uinim.. . tako da mu odgovorim da si to zabije... Ali znao je da njime manipulira strunjak u tom umijeu, ovjek iji se ivot sastojao iskljuivo od manipulacije ljudima i novcem, ovjek u ijim je rukama sedamnaestogodi nji mladi bio tek smjesa koju valja oblikovat i. Vidi , David, ti si roen za to. Sve ostalo je kukaviluk, sebinost... Grupa Morgan ir ila je pipke, poput groteskne biljke meso derke, kako bi ga usisala i probavila. .. .mo emo dati poni titi tvoj ugovor s vojskom. Dovoljan je poziv... Strie Paul, odvrati D avid gotovo viui, poku avajui prekinuti tu bujicu rijei koja je sve preplavila. Moj ota c je to uinio. Prijavio se u vojsku. Da, David. Ali, to su bila druga vremena. Jeda n od nas morao je otii. On je bio mladi... a postojali su, naravno, inekudrugi ra zlozi, osobne naravi. Tvoja majka..., prekine ga stric, pu tajui da nastavak reenice nakratko visi u zraku, i potom nastavi: ...I kad je sve zavr ilo, vratio se ovamo k ako bi preuzeo mjesto koje mu je pripadalo. Sad osjeamo njegov nedostatak, David. Nitko nije uspio popuniti prazninu koju je ostavio za sobom. Oduvijek sam se na dao da bi ti mogao biti taj. Ali ja to ne elim raditi, odvrati David odmahujui glavom . Ne elim provesti svoj ivot ovdje unutra, nastavi pokazujui pokretom ruke orija ku str ukturu od stakla i betona koja ih je okru ivala. Ne elim provesti sve svoje dane nat e ui se s brdima papira... Nije tako, David. Uzbudljiv je to izazov, uvijek razliit.. . Strie Paul, prekine ga David opet podi ui glas. Kako bi nazvao ovjeka koji, nakon t natrpao trbuh bogatim jelima, i dalje jede? Hajde, David!, trgne se Paul Morgan uz prve prizvuke ljutnje u glasu, nestrpljivo zanemarujui pitanje. Kako bi ga nazvao?, bio je uporan David. Mislim da bi ga valjalo nazvati nezasitim, odgovori Paul Mor gan. A kako bi nazvao ovjeka koji, posjedujui ve mnogo milijuna, provodi ivot nastojei zaraditi nove? Paul Morgan skameni se. Prije odgovora dugo je netremice gledao s vog ljubimca. Postaje bezobrazan, ree na posljetku. Ne. Nisam to namjeravao. Nisi ti nezasitan... ja bih bio. Paul Morgan udalji se i ode do svog stola. Sjedne u ko ni naslonja visokog naslona i napokon upali cigaru. Obojica su ponovno podu e utjeli do k konano Paul Morgan ne uzdahne. Mora pobjei iz svog svijeta, kao to je uinio tvoj ota c. Pet uludo baenih godina. Ne uludo baenih, strie Paul. Izii u s diplomom in enjera ae onautike. Onda emo se nastojati zadovoljiti takvim triarijama. David prie naslonjau i stane uz njega. Hvala. Meni je to jako va no. Pet godina, David. Nakon toga te hou o vdje, odvrati Paul i potom se blago nasmije i kako bi navijestio alu: Barem e te o i ati. t tisua petsto metara nad toplom zemljom i aranom nje nim bojama David Morgan letio j e nebom kao mlado bo anstvo. Za titni vizir kacige bio je spu ten, zaklanjajui kao tamn o kiklopsko oko zanesen, gotovo mistian izraz na mladievu licu dok je letio. Ni na kon pet godina nije otupio u itak u osjeaju moi i samoe koji je u njemu budila injenic a da leti u Mirageu. Nefiltrirani sunevi zraci blje tali su u silovitim odrazima na metalnoj povr ini lovca, utapajui ga u sjaj, dok su znatno ni e ak i raspr eni oblaci i zgledali beznaajno, pritisnuti o tlo, lebdei kao stado ovaca u bijegu pred prijetn jom vuka, kojeg je utjelovio vjetar. Let je toga dana bio pro et sjetom, osjeajem s korog gubitka. Sutradan je bio zadnji dan njegove vojne slu be. Okonavala se u podne i, nadvlada li Paul Morgan, on je trebao postati gospodin David, pripravnik u Grupi Morgan. Odagna misao i usredotoi se na u ivanje u tim posljednjim dragocjenim minutama, ali arolija se gotovo odmah prekine. Zulu Borac Jedan, ovdje pukovnik. Javi svoj polo aj. Kontrola, ovdje Borac Jedan. Dr im se na osamdeset kilometara od c ilja. Slobodno, Borac Jedan. Tvoje mete su na osam i dvanaest. Zaponi s pribli avanje m. Obzor se naglo okrene oko Mirageova nosa dok se krilo podizalo. Spu tao se sman jenom snagom u kontrolirano poniranje, odluno i tono poput obru enog sokola. Desna D avidova ruka hitro se prebaci na komandnu plou naoru anja i skine osigura s raketnog lansera. Pred njim se zemlja spljo tila, beskrajna i neprepoznatljiva, obrasla ni skim grmljem koje se gubilo onstran vr aka krila dok je dopu tao Mirageu da se spust i jo ni e. Na toj visini osjeaj brzine bio je takav da je oduzimao dah: prva meta ni je se prpo ni pojavila ispred lovca, a ve je istog trena nestala u bljesku ispoip jegova nosa. I Tek dodir na kormilo i papuicu, dvije prilagodbe izvr ene bez ikakvo g svjesnog truda, i evo na ciljniku pred njim kru ni obris raketne mete, mno tvo kon centrinih kru nica koje su se postupno su avale do sredi nje toke mete, u argonu zvane co ke. David usmjeri, nisko i u punoj brzini, svoj smrtonosni stroj tono na taj polo a j, dok je Mach-metar pokazivao brzinu tek ne to manju od nadzvune. Usredotoena lica prieka pravi trenutak i kad je do ao, podigne Mirageov nos sjuriv i se na metu s desn im ka iprstom u rukavici na otponcu. Dovede brujei srebrenasti stroj u pravi polo aj za ispaljivanje raketa, blago nagnut nadolje, i ispali ih u trenutku kad se bije la mrlja cokea na la u sredi tu koncentrinih kru nica ciljnika. Manevar izveden tanahni m ovladavanjem mnogim razliitim vje tinama. David pritisne otponac nadjaav i otpor opr uge. Nije bilo nikakve promjene u polo aju aviona i fijuk raketa bio je gotovo pri gu en tutnjem velikog reaktora, ali ispod krila odvoji e se kratki tragovi dima u sm jeru mete. Siguran u dobar ishod gaanja, David doda gas do kraja i prieka da mu huee sagorijevanje u mlaznici da potrebnu snagu kako bi uzletio izvan dometa neprija teljske protuzrane obrane. Lijep pogodak, ree sam sebi kroz smije ak, opu tajui se u sje alu dok se nos Miragea upravio u plavu svjetlost i sila te e ga pritisnula na sjed alo. Zdravo, Borac Jedan. Ovdje kontrola. Pogodio si ga u gubicu. Dobio je ravno u coke. Lijep pogodak. teta to te gubimo, Davey. Kr enje svetih pravila procedure gan ulo je Davida. Nedostajat e mu, svi. Pritisne prekida na jabuici komandne palice i progovori u mikrofon kacige. Od Borca Jedan hvala i zbogom, ree. Kraj. I zemaljsko os oblje ga je ekalo. Sa svima se rukovao. Nezgrapna rukovanja i neslane po alice koje su prikrivale iskrenu prijateljsku ljubav koju su godine izgradile medu njima. Potom ih ostavi i spusti se u prostranu pilju presvuenu limom, ispunjenu vonjem ma sti i ulja, u kojoj su stajali svjetlucavi redovi lovaca izdu enog nosa. ak i tako stojeima izdu eni nos davao im je brz, juri ni izgled. David zastane na trenutak da r ukom pljesne po hladnom metalu jednog od njih i zapovijed ga zatekne tamo, pogle da uprtog u znak Krilate kobre koji se isticao na avionu povi e njega. Zapovjednik vam upuuje svoje komplimente, gospodine, i moli vas da smjesta doete na prijavak k od njega. Pukovnik Rastus Naude bio je mr av ovjek uvelog majmunskog lica, koji se o pu teno i rastreseno odnosio spram odore i odlija. Letio je na Hurricaneima tijekom bitke za Britaniju, na Mustanzima u Italiji, na Spitfireima i Messerschmittima 109 u Palestini te na Sabreima u Koreji, i bio je prestar za ovo zapovjedni tvo, a li nitko nije nalazio dovoljno hrabrosti da mu to ka e, prvenstveno zato jer je jo uvijek bio bolji, i u navigaciji i u uporabi oru ja, od veine mladia u eskadrili. I t ako, napokon emo te se rije iti, Morgane, ree mu umjesto pozdrava. Ne prije proslave u blagovaonici, gospodine. Ja, odvrati Rastus klimajui glavom u znak odobravanja. Pri u tio si mi mnogo nevolja u ovih pet godina. Du an si mi bavu whiskyja. Potom poka e na naslonja s tvrdim naslonom za svojim stolom. Sjedni, David. Bio je to prvi put da g a oslovljava imenom, a David je odlo io letaku kacigu na ugao stola i smjestio se u naslonja nezgrapnim kretnjama uzrokovanim borbenim letakim odijelom. Rastus je ok oli ao punei lulu crnim Magliesbergom, prodornim pogledom prouavajui mladia pred sobom . Prepozna u njemu iste osobine koje je cijenio Paul Morgan: agresivni i takmiars ki duh koji ga je kao pilota na lovcima inio jedinstvenim. Napokon pripali lulu i spu tajui guste i smrdljive oblake dima i gurajui Davidu preko stola hrpu papira. Pr oitaj i potpi i, ree. To je zapovijed. David baci letimian pogled na papire, potom podi ne glavu i nasmije i se. Ne odustajete lako, gospodine, prizna. Jedan dokument bio j e zahtjev za produ enje slu be na jo pet godina, a drugi obavijest o promaknuu iz satn ik u bojnika. i. Potro ili smo gomilu novca i vremena da od tebe uinimo to to jesi. Ima izuzetan dar i razvili smo ga do te mjere da smo od tebe napravili da ka emo isk reno kako stoje stvari vra ki dobrog pilota. ao mi je, gospodine, odvrati David dokraj a iskreno. Prokletstvo, uzvikne Rustus ljutito. Za to si se, kvragu, morao roditi s p rezimenom Morgan? Sav taj novac... skresat e ti krila i prikovati te za pisai stol . Ne radi se o novcu, odmah odvrati David osjeajui kako raste njegov bijes zbog te op tu be. Rastus klimne glavom s cininim izrazom na licu. Ja!, ree. I meni je mrzak. Pokup dokumente koje je David odbio i progunda. Nisu dovoljni da te stave na ku nju, ha? Pukovnie, to je te ko objasniti. Jednostavno osjeam da moram uiniti ne to drugo, da mor am ne to va no otkriti, a to nije ovdje. Moram poi u potragu za tim. Rastus sporo klim ne glavom. Onda, dobro, ree. Ja sam poku ao. Sad mo e povesti svog napaenog zapovjednik olje u blagovaonicu i potro iti koji milijun od Morganovih da ga nalije whiskyjem. U stane i nehajno nagne kapu odore na sivoj obrijanoj glavi. Veeras emo se ti i ja za jedno napiti jer obojica ne to gubimo. Ja, mo da, vi e od tebe. David je oito naslijedio od oca ljubav za lijepe i brze automobile. Clive Morgan sa suprugom novim je Fe rrarijem udario bono u teretni vlak na neza tienom prijelazu pruge. Po proraunima pro metne policije, u trenutku sudara Ferrari je jurio dvjesto etrdeset na sat. Odred be njegove oporuke u korist jedanaestogodi njeg sina bile su podrobne i bri ljive. D jeak je povjeren na skrb stricu Paulu Morganu, a njegovo nasljedstvo sastojalo se od niza fiducijarnih fondova. Postav i punoljetan, dobio je na u ivanje prvog od nj ih, koji mu je pru ao dohodak jednak onome uspje nog kirurga. Tog je dana stari MG p repustio mjesto kobaltnoplavom Maseratiju, u najboljoj tradiciji Morganovih. Kad navr i dvadeset tri godine, trebalo mu je biti povjereno upravljanje uzgajali tem o vaca u Karoou, uzgajali tem goveda u Jugozapadnoj Africi te uzgajali tem divljih ivot inja na podruju Sabi-Sanda, o kojima su uredno brinuli fiducijarni upravitelji. Z a dvadesetpeti roendan trebao je preuzeti i fond broj dva, s dodatkom velike kolii ne vrijednosnica dviju velikih gradskih nekretnina: trgovako-poslovnog kompleksa i projekta stambenog nebodera. U dobi od trideset godina trebao je preuzeti trei fond, velik kao prethodna dva zajedno, i prvi od pet paketa dionica Morgan. Od t og trenutka nadalje, svakih pet godina do dobi od pedeset godina trebao je preuz eti daljnje fondove i pakete dionica. Dok su radijalke Michelin bijesno fijukale na asfaltu, David je velikom brzinom i ao na jug razmi ljajui o svom tom bogatstvu, o tom velikom zlatnom kavezu, o nezasitnim razjapljenim raljama Grupe Morgan koj e su ga htjele progutati kako bi, pretvoren u tijelo meduze, i sam postao dijelo m te cjeline, zarobljenik vlastita bogatstva. Ta ga je mogunost o amutila, dodajui m uan osjeaj praznine u eludcu bolnom pravilnom bilu iza oiju, koji su svjedoili da je ludost poku ati dr ati korak s pukovnikom Rastusom Naudeom u piu. Potjera Maserati jo br e u potrazi za opojnim uinkom moi 1 brzine, nalazei utjehu i osloboenje u ritmu i t ananosti brze vo nje. Sati su tekli brzo kao kilometri, pa je bio jo dan kad je u ao u Mitzin stan na bre uljcima koji su se uzdizali iznad obale Cliftona i svijetloze lenog Atlantika. Mitzin stan bio je, po obiaju, u kaosu. Kua je bila otvorena i na raspolaganju nizu prolaznih gostiju, koji su pili njeno pie, jeli njenu hranu i natjecali se tko e pustiti spektakularniji nered za sobom. U prvoj sobi ija je vra ta od krinuo u krevetu je bila udna djevojka kovrave crne kose u mu koj pid ami: utonula u san, sisala je palac. S drugom je bio bolje sree: nade je praznu, premda je kr evet bio raspremljen i netko je na rubu stolia ostavio tanjure od doruka uprljane u manjkom. David baci koveg na krevet i izvue iz njega kupae gae. Brzo se presvue, izie niz vanjske zavojite stube koje su se spu tale do ala i pone trati, prvo lagano, a po tom naglo ubrzavajui, nasumice kao da poku ava umaknuti potjeri grozne nemani. Na k raju etvrtog ala, gdje su zapoinjale hridi, uroni u ledeni pliak i otpliva do Rta Ba koven, makar se i utopio, odluno sijekui vodu rukama. Hladnoa mu je prodrla do kost iju, pa je nakon povratka na kopno bio plav i drhtao je. Ali osjeaj da ga netko p roganja nestao je. Da bi se malo ugrijao, vrati se laganim trkom u Mitzin stan. G dje si, ratnice?, vikala je kucajui po vratima. Vidjela sam ti auto u gara i... znam da si ovdje! Tu sam, lutko, vikne. Djevojka se pojavi na pragu i razmijeni e iroki osm ijeh. Opet se udebljala, kako se dalo vidjeti. avovi suknje bili su zategnuti, a grudi su se bezoblino razlile pod jarkocrvenom majicom. Konano je odustala od borb e protiv kratkovidnosti i nosila je na vrhu nosa naoale s metalnim okvirom, pod k osom nakostrije enom u najrazliitijim i najneoekivanijim smjerovima. Lijep si, vikne d jevojka prilazei mu da ga poljubi i natapajui majicu sapunicom dok ga je grlila. a icu ili kavu?, upita potom, a David ne uspije izbjei mr tenje pri pomisli na alkohol. Kava bi me preporodila, lutko. Ona mu je donese u zdjelici, zatim se uuri na daski zah odske koljke. Sve mi ispriaj!, zapovjedi mu i dok su brbljali, doe djevojka crne kose i oteklih snenih oiju, jo uvijek u pid ami. Ovo je moj brati David. Nije li lijep?, re Mitzi upoznajui ih. Ovo je Liz. Djevojka sjedne na ko aru za prljavo rublje u kutu i tako prodorno i sa strahopo tovanjem pogleda Davida da je Mitzi upozori: Smanji do i vljaj, ljepotice. Skroz ovamo se uje kako ti jajnici poskakuju kao loptice za pin g-pong. Ali djevojka je bila tiho, nepostojee bie, pa su uskoro zaboravili na nju i razgovarali kao da su sami. Mitzi odjednom, bez ikakve najave, ree: Tata te eka, o blizujui si usne kao bauk. Veerala sam s njim u subotu naveer... mislim da te spome nuo milijun puta. Bit e udno vidjeti te tamo gore u gnijezdu, na Zadnjem katu, u a ntracitnom odijelu, dok te vode na sastanak ponedjeljkom ujutro... David naglo us tane iz kade u slapu pjene i vrue vode te pone ustro sapunati prepone. Dvije djevoj ke promatrale su ga sa zanimanjem: crnkine oi raskolaile su se dok nisu prekrile c ijelo lice. Zatim ponovno sjedne prelijevajui vodu preko ruba kade. Neu!, uzvikne i utone u dugu munu ti inu. to znai toneu?, upita pla ljivo Mitzi. Tono to to sam reka David. Neu u Grupu Morgan. Ali mora ! Za to?, upita David. Pa, kako da ka em, tako j .. obeao si tati da po okonanju slu be... Ne odvrati David. Ni ta nisam obeao. On si je stavio u glavu. Kad si malo prije rekla: dok te vode na sastanak ponedjeljkom u jutro, shvatio sam da ne bih mogao. Ali, mislim da sam to oduvijek znao. A to e onda raditi?, upita Mitzi pribrav i se od oka, dok su joj se puna ni obrazi zarumenili od u zbuenja. Ne znam. Znam samo da neu glumiti uvara tueg djela. Grupa Morgan nisam ja. T u su stvar stvorili djedovi, tata i stric Paul. To je prevelika i prehladna stva r... Mitzi je bila crvena u licu, oi su joj sjale i klimala je glavom u potpunosti se sla ui, oarana moguno u pobune, otvorenog izazova. Osjeaji koje je David raspalio. svoj put. Ima i drugoga. Mora postojati ne to drugo. Da, uzvikne Mitzi tako sna no kli majui glavom da su joj naoale gotovo pale s nosa. Ti nisi kao oni. Tamo gore, na ka tu poslovodstva, usahnuo bi i umro. Moram otkriti to drugo, Mitzi. Mora biti ngdje. David izie iz kade, pokazujui tijelo koje je od vrue vode postalo crveno-smee. S nje govih kovravih svijetlih dlaka na grudima dizali su se oblaii pare. Nastavljajui pria ti, navue ogrta i krene prema sobi u pratnji dviju djevojaka, koje su sjele na rub kreveta iskazujui mu svoje slaganje potvrdnim klimanjem glave, dok je on nastavi o svoju slu benu izjavu o neovisnosti. Ipak, Mitzi je uspije upropastiti. to e rei tati ?, upita. Pitanje je prekinulo Davidov govorniki izljev i on si zami ljeno poe e dlake na grudima. Udubljene djevojke ekale su odgovor. Nee ti dopustiti da jo jednom pobje gne , upozori ga Mitzi. Ne bez beskrajne, iscrpljujue, nemilosrdne rasprave. U tom tr enutku krize Davida napusti hrabrost, pa odgovori: Rekao sam mu to ve jednom, nema razloga da ponavljam. Ima namjeru zbrisati?, upita Mitzi. Ja ne bje im, odgovori David ledeno dostojanstvenim glasom, uzimajui s nonog ormaria novarku od veprovine u kojo j su bile poslagane brojne kreditne kartice. Ograniavam se na to da si pridr im prav o da sam odluim o svojoj budunosti. Nakon toga uputi se do telefona i pone birati b roj. Koga zove ? Zrakoplovnu tvrtku. Kamo namjerava otii? Tamo kamo ide prvi zrakoplov polasku. Podr at u te, izjavi odano Mitzi. ini pravu stvar, ratnice. Mo e se kladiti prihvati David. U svoju... a sve ostale nabijem... Hoe li imati vremena i za to?, upi ta Mitzi smijuljei se. Tamnokosa djevojka prvi put otvori usta i progovori muklim i izazovnim glasom, ne skidajui ni trena pogled s Davida. Za ostale me nije briga, ree. Ali, bih li ja mogla biti prva? David ue u bezlinu ekaonicu od betona i stakla u zrakoplovnoj luci Shipol i zastane na trenutak kako bi u ivao u svom bijegu i os jeaju anonimnosti koji ga je preplavio u tom ravnodu nom mno tvu. Tada osjeti dodir n a laktu i okrene se suelice visokom i nasmijanom Nizozemcu koji ga je promatrao k roz neuokvirene lee. Gospodin David Morgan?, upita dok ga je David i dalje zabezek nuto gledao. Ja sam Frederick Van Gent iz Nizozemsko-indonezijskog pomorskog prij evoza. Imamo ast zastupati Oceansku plovidbu Morgan u Nizozemskoj. Jako mi je dra go to sam vas upoznao. Bo e, ne!, umorno promrmlja David. Molim? Ni ta. Ispriavam se. mi je, odvrati bestu no David rukujui se s njime. Imam dva hitna teleksa za vas, gosp odine Morgan, nastavi Van Gent pru ajui mu ih. Zato sam do ao automobilom iz Amsterdama , da vam ih uruim. Prvi je bio Mitzin, koja se zaklela da e ga podr ati. Ponizne ispri ke, otkucala tvoje odredi te nakon u asnih muka stop budi hrabar kao lav stop ponosi t kao orao stop voli te Mitzi. Pizda izajnika!, uzvikne David otvarajui drugu omotnic u. Shvaene tvoje dvojbe opro ten tvoj in stop u uvjerenju da e te tvoj zdrav razum nap okon dovesti na put odgovornosti stop tvoje mjesto ovdje uvijek na raspolaganjustop srdano Paul Mor-gan. Prokleti stari lisac!, uzvikne opet David gurajui obje poru ke u d ep. Ima li odgovora?, upita Van Gent. Ne, hvala. Jako ljubazno od vas to ste si dali truda. Nikakav trud, gospodine Morgan. Mogu li vam nekako biti na pomoi? Treb ate li to? Ni ta, ali svejedno hvala. Rukova e se, potom se Van Gent nakloni i ode. Davi d prie Avisovom alteru za najam automobila, gdje mu slu benica uputi blistav osmijeh . Dobra veer, gospodine. I: David baci na alter Avisovu kreditnu karticu. Hou jedan br zi automobil, molim vas. Priekajte da pogledam... Imamo jedan Mustang Mach I. Odgov ara vam?, upita djevojka. Prava plavu a nena minkana lica. Prekrasno, potvrdi David, a dok je ispunjavao obrazac, djevojka ga upita: Prvi put dolazite u Amsterdam, gosp odine? Ka u mi da je to grad u Europi s najvi e zabave, je li istina? Ako znate kamo ii, promrmlja djevojka. Biste li me vi mogli uputiti?, upita David. Djevojka podigne p roraunani pogled, prikriven ravnodu nim izrazom lica, odlui se i produ i pisati. Molim vas, potpi ite ovdje, gospodine. Cijena e vam biti obraunana na kartici, ree i potom, sniziv i glas: Budete li imali problema glede ugovora, nazovite me na ovaj broj, na kon radnog vremena. Zovem se Gilda. Gilda je dijelila stan u kui bez dizala onstra n vanjskog kanala s jo tri djevojke, koje nisu bile iznenaene i nisu se pobunile k ad je David donio svoj Samsonite koveg uz stube. Kako bilo, zabava o kojoj je Gil da priala svela se na niz diskoteka i barova u kojima su se siroma ci izgubljeni u prostoru i vremenu okupljali kako bi priali o revoluciji i lupetali proroke bedast oe. U nepuna dva dana David shvati da je ponuda tako lo a da ga tjera na povraanje t e da je, povrh toga, Gildin um isprazan i neznatan poput njezina izraza lica. Sv aki put kad bi pogledao druge ljude privuene u taj grad glasom da se radi o najsl obodoumnijemu mjestu na svijetu, s najrazumnijom policijom, osjeao je gotovo opip ljivu nelagodu. U njima je prepoznavao iste simptome svoga nemira: bili su njego vi drugovi u potrazi. Osim toga, inilo se da se vla na hladnoa Nizozemske di e iz kana la kao mno tvo utvara na sudnji dan: za nekoga roenog pod suncem Afrike, zimski isk azi ljubavi Sjevera bili su mu tek blijedi nadomjestak. Gilda nije pokazala nika kvu vidljivu dirnutost kad se oprostio od nje. David potjera Mustanga mahnitom b rzinom na jug, pojaav i grijanje. Na periferiji Namura djevojka je stajala uz rub c este. Unato zimi, pokazivala je par golih i tamnih nogu koje su dra esno virile iz kratkih i izblijedjelih traperica koje je imala na sebi. Nagne zlatno utu glavu i podigne palac. David podigne nogu s papuice gasa i zakoi, a gume uzrujano za kripe. Vrati se nazad do mjesta gdje je bila djevojka, koja je imala ravne, slavenske c rte lica i plavu kosu skupljenu na leima u veliku pletenicu. Pretpostavi da joj j e devetnaest godina. Govori engleski?, upita je kroz prozor. Hladnoa joj je ispod l agane tkanine ko ulje stvrdnula bradavice kao da su od mramora. Ne, odgovori. Ali gov orim ameriki... mo e proi? Odlino!, uzvikne David otvarajui joj vrata, kroz koja je dj jka na stra nje sjedalo bacila ranac i vreu za spavanje. Zovem se Philly, ree. David. strade si? Bo e moj, ne... za to to misli ? Auto... izgled... odjea. Auto je unajmljen je ukradena i nosim krinku. Zabavnog li ovjeka, uzvrati ona, a potom se uuri na sjedal poput makice i zaspi. David stane u jednom selu gdje su poinjale ume Ardena i kupi dugu hrskavu trucu kruha, komad dimljene veprovine i bocu Moet Chandona. Kad se vratio u auto, Phillv je bila budna. Gladna si?, upita je. Dakako!, uzvikne djevojka iste ui se i zijevajui. Pronae umski puteljak i odveze se po njem do jedne istine gdje je dugi zlatni zrak sunca prodirao u zelenu polusjenu slinu ozraju katedrale. Phi llv izie iz auta i pogleda oko sebe. Divno, Davey, divno!, uzvikne. David natoi ampan jac u papirnate a e i nare e meso sklopivim no em, dok je Phillv lomila kruh. Sjedo e jed no uz drugog na sru eno deblo i baci e se na jelo. Kakav mir... uope ne izgleda kao pr izori te pokolja. Ovdje su Nijemci izveli svoj posljednji ratni napor... jesi li z nala? Phillvna usta bila su puna mesa i kruha, no to je nije sprijeilo da smjesta odgovori: Vidjela sam film, s Henryim Fondom i Robertom Rvanom... zvjerska glupost . Toliko smrti i toliko rugobe... na ovom mjestu moramo uiniti ne to lijepo, odvrati David sneno. Djevojka proguta kruh, otpije gutljaj vina, potom polako ode do Mus tanga. Izvadi iz njega vreu za spavanje i prostre je na meki le aj od li a. O nekim se stvarima pria... druge se ine, ree mu. Nekoliko sati, u Parizu, inilo mu se da bi stv ar mogla dobiti na va nosti, kao da uistinu imaju ne to znaajno zajedniko. Na li su sobu s tu em u malom ubavom prenoi tu pored Gare St. Lazare i proveli su dan etajui ulicama od Concordea do Etoilea, potom do Eiffelovog tornja i ponovno do crkve Notre Da me. Ruali su u maloj kavani na Boul Michu. Ali za rukom su do li do mrtve toke svojih meusobnih osjeaja. Odjednom su otkrili da si nemaju to rei, i to su oboje spoznali,shvaajui da su zapravo neznanci, osim tjelesno, i ta ih je spoznaja sledila. Osta li su zajedno jo tu no, predajui se mehanikim pokretima i nepostojanju ljubavi, ali kad je ujutro David izi ao iz kupaonice, ona sjedne na krevet i ree: Odlazi . To je bil a tvrdnja, ne pitanje, pa nije iziskivala odgovor. Kako stoji s lovom?, upita je on . Djevojka odmahne glavom na to on izvue iz novarke par novanica od tisuu franaka pa ih stavi na noni ormari. Raun u ja platiti, dolje na recepciji, ree potom uzimajui ko Dr se, ree joj na posljetku. Boravak u Parizu time je za njega bio upropa ten, pa je nastavio put na jug, slijedei sunce, jer je nebo bilo pokriveno nadutim crnim obl acima. Prije no to je stigao do kri anja za Fontainebleau, poela je ki a. Lila je kako je mislio da mo e samo u tropima, gusti pljusak koji je potopio beton autoceste i toliko mu zastirao vidik, da ni brisai nisu bili dovoljni da otaru vjetrobran u mjeri koja bi mu omoguila sigurnu vo nju. David je utio samou i nelagodu zbog te svoj e nesposobnosti da uspostavi odnos s drugim ljudskim biem. Premda ga je vo nja po k i i natjerala da malo uspori, svejedno je vozio brzo, osjeajui kako gume ne dr e na sk liskoj povr ini ceste. Ovaj put brzina nije imala svoj smirujui uinak i kad je ju no o d Baunea napokon opet provirilo sunce, inilo se da ga opor vukova njegove samoe pro goni izbliza. Kako bilo, prvi zraci sunca ubla e njegovo neraspolo enje sve dok u je dnom trenutku u daljini, onstran kamenih zidova i ravnih nizova trsja, ne opazi vjetrokaz koji se kao bijela i mekana kobasica njihao na svom stupu. Kilometar d alje pronae izlaz s autoceste i smjerokaz za Club Aeronautique de Provence. Slije dio je oznaku i stigao na lijepo malo uzleti te medu vinogradima. Jedan od aviona na stajanci bio je Marchetti Acrobatic 260. David izie iz Mustanga i pogleda ga k ao to alkoholiar gleda prvi jutarnji whisky. Francuz u uredu kluba izgledao je kao bestu ni pogrebnik. ak i nakon to mu je David pokazao letaku dozvolu i pilotsku knji i cu, othrvao se ku nji da mu iznajmi Marchetti. David je mogao izabrati bilo koji d rugi avion, ali Marchetti nije bio raspolo iv. Tada mladi ispravama doda novanicu od petsto dolara, koja kao udom nestane u Francuzovom d epu, ali mu ipak ne dopusti d a leti sam, zahtijevajui da pode s njime na mjestu instruktora. David polagano i sigurno odrula do graninih oznaka. Bio je to in izazova, za kojim uslijedi pretjer ano i buno koenje. Sacre bleu!, uzvikne Francuz, prepla en i skamenjen na svom sjedalu , ali bio je dovoljno razborit da se ne umije a u manevar. David ga dovr i i odmah o krene u suprotnom smjeru, dr ei vrh krila niti petnaest metara iznad trsova. Francu z se vidljivo opusti prepoznav i majstorsko umijee i kad je sat kasnije David sleti o, uputi mu pogrebniki osmijeh. Formidable!, ree pozivajui ga da podijeli s njime nje gov objed, koji se sastojao od kobasice sa e njakom, kruha i boce kisela crna vina. U itak leta i okus e njaka pratili su Davida sve do Madrida. Stigne naveer, pre av i zadn ji dio puta najveom brzinom kako ne bi propustio otvaranje sezone koride. itao je Hemingwayja i Ibaneza te mnoga druga romantina tiva o borbama u areni. Pitao se po stoji li u tom nainu ivota ne to to bi mu odgovaralo. U knjigama sve je izgledalo jak o privlano: ljepota, arolija, uzbuenje, hrabrost, izazov i, na posljetku, trenutak istine. Htio je vidjeti kako uistinu izgleda Pla a de Toros, i, bude li ga potom j o uvijek privlailo, bio bi kasnije tijekom sezone oti ao na festival u Pamplonu. Ods jedne u hotelu Gran Via, ija se rasko nost ve bila svela na obinu udobnost, i vratar mu nabavi ulaznicu z sljedei dan. Vrijeme provedeno za upravljaem umorilo ga je, p a ode rano na poinak i probudi se odmoren i obuzet eljom da se suoi s novim danom. Pronae ulicu koja je vodila do arene i parkira Mustang izmeu turistikih autobusa ko ji su ve ispunili parkirali te iako je sezona tek poela. Izvana je arena za njega bi la iznenaenje: zlokobna kao hram neke poganske i barbarske religije, koji niti ni e niti pla t od keramikih ploica nisu ubla avali, ali unutra njost je bila ba onakva kakvu je vidio na fotografijiama i na filmu. Mekani i isti pje ani krug, zastave koje su vihorile na nebu posutom oblacima, orkestar koji je sve preplavio svojom neobuzd anom i neodoljivom glazbom, uzbuenje. Uzbuenje koje je u mno tvu bilo silovitije no ono koje je do ivio na boks meevima i nogometnim utakmicama. Gledatelji su proizvod ili ne to nalik zujanju i pristizali su u rojevima ispunjavajui svojim bijelim, poh lepnim licima uzbuenim glazbom red za redom gledali ta. David je sjedio u skupini m ladih Australaca koji su nosili sombrero i dodavali si mje inice od kozje ko e u koj ima je bilo lo e vino, dok su djevojke pijukale i cvrkutale poput vrabaca. Jedna o d njih baci oko na Davida, naginjui se naprijed kako bi ga uhvatila za rame i pon udila mu mje inicu s vinom. Bila je ljupka kao makica i pogledom mu je otvoreno dal a do znanja da ponuda nije ograniena na to jeftino vino, ali mladi grubo odbije obje ponude i ode do jednog prodavaa po limenku piva. Neugodno iskustvo s djevojkom u Parizu bilo je odve svje e. Kad se vratio na svoje mjesto, australska djevojka p romotri s izrazom negodovanja pivo koje je dr ao u ruci i potom se vesela i nasmij ana vrati svojim prijateljima. Sad su kasnioci tra ili svoja mjesta i uzbuenje je u brzano raslo. Dvoje njih uspinjali su se stubama prema mjestu gdje je bio David. Lijepi mladi par, tek ne to vi e no dvadesetogodi njaci, ali ono to je prvo privuklo D avidovu pa nju bio je dojam prijateljstva i ljubavi koji je iz njih zraio poput aur e, koja ih je dijelila od ostatka svijeta. Uspnu e se dr ei se pod ruku, prodo e pored Davida i zauze e mjesta u redu iza njega i onstran prolaza. Djevojka je bila visok a i imala je duge noge u crnim izmicama i tamnim hlaama, iznad kojih je nosila zel enu antilop jaknu, ne skupu, ali lijepu i dobro VVilbur Smith skrojenu. Njena ko sa blje tala je na suncu u crnim odsjajima tek izvaenog ugljena, padajui na ramena u sjajnom i mekanom slapu. Lice je bilo iroko i preplanulo, ali ne lijepo zbog pre velikih usta i odve razmaknutih oiju, koje su bile boje divljeg meda, tamnosmee sa zlatnim odrazima. Poput nje, njen pratitelj bio je visok i uspravan, tamnokos i krupan. Vodio ju je na njeno mjesto preplanulom i mi iavom rukom izazivajui u Davidu alac srd be i zavisti. Pu ioniar, pomisli u sebi. Dvoje primaknu e glave i poe e razgov u pol glasa, pa svrne pogled u drugu stranu, utei kako njihova prisnost pojaava nj egov osjeaj samoe. Zapone mimohod torera, koji izio e na sunce u svojim svjetlucavim i zvezenim odijelima ivih boja nalik krlju ti gmazova. Orkestar zaglu no zasvira, a klj uevi torova za bikove baeni su na pijesak. Pla tevi torera bili su prostrti na barre ru ispod njihovih favorita, nakon ega su se povukli iz arene. U stanci koja je us lijedila David ponovno baci pogled na par. Iznenadi se otkriv i da ga oboje gledaj u: djevojka je ak priala o njemu. Bila je nagnuta na pratioevo rame, gotovo mu dodi rujui uho dok mu je govorila, a David osjeti gr u eludcu u srazu s tim medenozlatni m oima. Na trenutak su se uzajamno promatrali, potom djevojka tr ne glavu, gotovo s osjeajem krivnje, i spusti oi, dok je njen pratitelj otvoreno podnio Davidov pogl ed smije ei se, nimalo u neprilici, pa je David morao pogledati u stranu. Ispod nji h, bik utri u arenu visoko podignute glave, spreman za juri , dok su mu papci klizi li po pijesku. Bio je lijep, crn, sjajan. Mi ije vrata i hrpta napinjalo se svaki p ut kad bi trzajem okrenuo glavu u jednu ili u drugu stranu. Kad je poput opruge krenuo u galop nasrui na neodreeno lelujanje crvenila na drugom kraju arene, iz mno t va se zaori e povici. Natjera e ga da optri cijeli krug vodei ga bez pote koa od krpe do krpe ne bi li svima pokazao svoju veliinu i elegantan kas te savr ene zakrivljene r ogove sa svijetlosmedim vr cima, a potom uvedu konja. On se pojavi najavljen trubl jama koje su se posprdno oglasile svojom ivahnom glazbom u znak pozdrava tom jadn om kljusetu tanka vrata i naborane ko e, kojemu je jedino vla no oko bilo pokriveno da ne vidi zastra ujuu ivotinju kojoj se trebao suprotstaviti. Smije an ispod svoje za t itne obloge, naizgled prekrhak da nosi na leima velikog ovjeka pokrivenog oklopom, izveden je na sredinu i stavljen na put biku... i u tom trenutku svaki privid l jepote nestane. Bik nasrne pognute glave, odbacujui nespretnu ivotinju, koja je za teturala i udarila u barreru, dok se ovjek sagnuo nad iroki crni hrbat ubadajui ga i sjekui kopljem, zarivajui ga u debelo meso, oslanjajui se svom svojom te inom na eli k sve dok krv ne potee u gustom ljepljivom mlazu, crna kao sirova nafta, slijevaj ui se s bikovih papaka na pijesak. Razjaren od boli koju je prouzroio elik, bik se sagne i navali na za titne obloge kojima su bili pokriveni bokovi konja i koje se podignu hitro poput zastora. Bik nasrne na jadno sivo tijelo ubadajui ga groznim rogovima i konj oajniki zanji ti kad se njegov trbuh rasporio, a crvene i ru iaste iznu trice ostale visjeti nad pijeskom. Davidu su usta bila suha od u asa dok je oko nj ega mno tvo edno krvi gromoglasno zatutnjalo, a konj se sru io na tlo u spletu uresa i crijeva. Odvukli su bika i i ibali biem posrnulog konja uvrui mu rep i sti ui mu mo nj napokon ga natjerav i da ustane i stane na drhtave noge. Potom, udarajui ga da bi g a pokrenuli, izvedo e ga iz arene sapetog u vlastita crijeva. Onda su se dali na p osao s bikom, polako, kao da ga stavljaju na muku, pretvarajui velianstvenu ivotinj u u teturavu gomilu znojna i krvava mesa, s mrljama guste pjene izbaene iz izmueni h plua. David je htio zagrmiti da prestanu, ali osjeajui muku u eludcu i skamenjen o sjeajem krivnje zbog uloge koju je i sam imao u tom besramnom ritualu, ostao je ut ke sjediti do kraja, dok se bik nije na ao u sredi tu arene, u pijesku preoranom od njegovog stra nog boja. Stajao je tamo pognute glave, s nju kom je gotovo doticao pi jesak dok su mu iz nozdrva i otvorenih usta kapale krv i pjena. Njegov mukli hropac dopirao je do Davida unato pomahnitalom amoru mno tva. Noge pokleknu e i ivotinja i zbaci iz sebe ute tekue izmetine koje mu zagnjusi e sapi. Za Davida je to bilo konano poni enje, pa odjednom promrmlja: Ne! Ne! Dosta! Dosta, zaboga! Tada doe ovjek u svje tlucavom odijelu i plesnim cipelicama da sve to privede kraju, ali vrh maa pogodi u kost, o trica se svije na suncu i ma odleti. Bik je hroptao i krv mu je curila u gustim kapima. Ma je bio podignut iz pijeska i vraen ovjeku, koji nacilja u primir enu i umiruu ivotinju, ali kost opet skrene ubod. U tom trenutku David napokon doe do glasa i vikne: Dosta! Gnjusni gade! Dvanaest je puta ovjek u sredi tu arene poku ao zariti ma, koji mu je svaki put izletio iz ruke, dok se napokon bik nije sru io sam od sebe, oslabljen sporim gubitkom krvi i srca prepuklog od muke i borbe. Poku a ustati blagim trzajem naprijed, ali nije vi e imao snage za to. Ubijen je ubodom n o a u vrh vrata, a zatim ga je odvukla zaprega s mulama, dok su mu noge smije no lel ujale u zraku, a krv ostavljala dugi tamni trag u pijesku. O amuen udovi nom okrutno u sv ega toga, David se polako okrene i pogleda djevojku. Njen pratitelj bri ljivo se n agnuo nad nju i ne to joj je aptao, poku avajui je utje iti. Djevojka je polako odmahiva la glavom kao da ne razumije i njene oi boje zlatnog meda bile su zamagljene suza ma. Usne su joj bile otvorene, pro eli su je bolni drhtaji, a obrazi su bili vla ni i sjajni od suza. Oko njega se mno tvo veselo smijalo, uzbueno krvlju i patnjom, pa se David osjeti odbaenim, izopenim. Njegovo se srce priklonilo djevojci u suzama koja mu se jedina medu svima uini stvarnom. Vidio je dovoljno i shvati da nikad n ee otii u Pamplonu. Ustane i krene za djevojkom van arene ne bi li joj rekao da je sudjelovao u njenoj boli, ali kad je do ao do parkirali ta, opazi da ve ulaze u star i rasklimani Spaek i, premda je potrao, auto krene izbacujui plaviasti dim i zvekeui k ao kosilica te se ukljui u promet prema istoku. David je gledao kako odlazi obuze t osjeajem gubitka, koji konano odagna u itak proteklih dana. Ali stari je Citroen p onovno vidio nakon dva dana, kad je ve donio konanu odluku da ne ide u Pamplonu i vozio je na jug. Izgledao je gore no ikad pod slojem svijetle pra ine i sa skroz i stro enom stra njom gumom. Amortizeri su popustili sjedne strane i izgledao je stoga kao stari pijanac. Bio je parkiran na benzinskoj crpki na periferiji Zaragoze u smjeru Barcelone, pa je David skrenuo s ceste i parkirao izmeu crpki. Poslu itelj u masnom kombinezonu punio je spremnik Citroena pod paskom mi iavog mladia kojeg je vidio u areni. David hitro pogledom potra i djevojku, ali nije bila u autu. Onda j e ugleda. Bila je u kantini s druge strane ceste i poku avala se sporazumjeti sa s tarijom gospodom za ankom. Bila mu je okrenuta leima, ali prepozna je po bujnoj ta mnoj kosi, koja je sad bila skupljena na tjemenu. Hitro prede cestu i ue u trgovi nu iza njenih leda. Nije sa sigurno u znao to e uiniti, slijedio je instinkt. Djevojka je bila u kratkoj cvjetnoj haljini koja je ostavljala gola leda i ramena, a na nogama je imala otvorene sandale. Ali, kao ustupak hladnome zraku, preko ramena je prebacila al. Izbliza, njena ko a oitovala je gipku mekou, kao da je malo nauljena i istrljana, dok je u dnu gologa vrata kosa bila tanka i mekana, u uvojcima se penjui do tjemena. David stane uz nju dok je zavr avala kupovinu suhih smokava prov jeravajui vraeni ostatak. Osjeti njen vonj, blagi proljetni miris koji se irio iz k ose. Odupre se ku nji da uroni lice u guste vlasi. Ona se okrene smije ei se i ugleda ga kako stoji blizu nje. Odmah ga prepozna: imao je lice koje nijedna djevojka nije mogla lako zaboraviti. Ustrepta. Osmijeh nestane s njena lica i nepomino se zagleda u njega potpuno nedokuiva izraza lica, izuzev blago otvorenih usana i nje n og pogleda zlatnih iskriavih oiju. Potpuno osobita nepominost koju je u budunosti Da vid jako dobro upoznao. Vidio sam te u Madridu, ree mladi, na koridi. Da, odgovori ona klimajui glavom, glasom koji nije ni pozivao ni odbijao. Plakala si. I ti, odvrati on a tiho i razgovijetno, govorei bez pogre aka, presavr eno da ne bi bila strankinja. Ne, porekne David. I jo kako si plakao, nje no je ustrajala. Plakao si u sebi. I on pogne glavu u znak potvrde. Iznenada mu pru i papirnatu vreicu sa smokvama. Ku aj jednu, ree i nasmije i se. Topao i prijateljski osmijeh. On uzme jedan plod i zubi mu urone u njegovu slatku mekou dok je djevojka i la prema vratima upuujui mu pre utni poziv da je slijedi. On je sustigne i zajedno pogleda e Citroen s druge strane ceste. Poslu ite lj je zavr io punjenje spremnika i djevojin pratitelj ekao je naslonjen na haubu sta rog auta. Palio je cigaretu, ali kad je podigao pogled, ugleda ih. Oito i on prep ozna Davida, hitro se uspravi i baci zapaljenu ibicu Zauje se lagano fijukanje i m ukli prasak u zraku dok se na asfaltu iz male lokvice prolivenog benzina dizao p lamen. U tren je vatra zahvatila stra nji dio Citroena i poela pro drljivo napadati karoseriju. David ostavi djevojku i jurne preko ceste. Udalji se od crpki, idiote, vikne dok se voza poku avao pribrati od oka. Sve se moglo pretvoriti u spektakularan vatromet, ali David je uspio spustiti runu konicu, ubaciti u prazan hod i potom u z pomo vozaa odgurati auto na parkirali te smje teno pored benzinske crpke dok se svud a uokolo, kao da je izronilo iz utrobe zemlje, okupilo mno tvo koje ih je uzvicima hrabrilo i savjetovalo, ali marno pazei da bude na sigurnoj udaljenosti. Uspjeli su ak spasiti prtljagu sa stra njeg sjedala prije no to gaje vatra skroz obavila... i napokon stigne poslu itelj nosei veliki crveni protupo arni aparat. Uz razdragani pljesak mno tva zaspe patetini auti velikim oblakom pjene privodei prizor kraju. Mno tv o se razie i dalje brbljajui, smijui se i estitajui prirunom vatrogascu na njegovom ru kovanju protupo arnim aparatom, dok su njih troje stajali i tu no gledali spaljeni i aavi kostur Citroena. Mislim da je to bilo dobro djelo... ovaj jadnik bio je pre-u moran, ree napokon djevojka. Kao ubijanje konja kojemu je slomljena noga. Osigurani s te?, upita David, a djevojin pratitelj prasne u smijeh. Sali se... tko bi ga osigura o? Platio sam ga tek stotinjak dolara. Pokupili su hrpicu spa enih stvari i potom djevojka ne to urno ka e pratitelju na nekom stranom jeziku, pomalo grlenom, koji uda ri u strunu duboko usaenu u Davidovo pamenje. Shvati to govori, pa kad ga ona opet pogleda, nije bio nintolo iznenaen. Veeras imamo sastanak s jednom osobom u Barcel oni. Stvar je va na. Idemo, odgovori David. Pobaca e prtljagu u Mustang i djevojin prati telj sklupa duge noge kako bi se smjestio na stra nje sjedalo. Zvao se Joseph, ali Davida je djevojka upozorila da ga zove Joe. Ona se zvala Debra. Smjesti se na s jedalo pored Davida, pristojno spojenih koljena i s rukama u krilu. Sveobuhvatni m pogledom procijeni Mustang i sav njegov sadr aj. David ju je promatrao dok je pr omatrala skupu prtljagu, Nikon i Zeissov dalekozor odlo ene u pretincu ispod ploe s instrumentima kao i jaknu od ka mira prebaenu preko sjedala. Zatim ga pogleda kraj ikom oka i naizgled prvi put uoi ko ulju od sirove svile i tanki zlatni sat Piaget i spod orukvice. Blago siroma nima, promrmlja, ali mora da je u itak biti bogat. Davidu se sve to dopalo. Htio je da djevojka bude dojmljena, htio je da ga usporedi s mi iav im krupnim momkom smje tenim na stra njem sjedalu. Idemo u Barcelonu, odvrati smijui se . Umjerenom brzinom proe kroz periferiju grada, a Debra se okrene i pogleda Joea. Je li ti udobno?, upita ga na grlenom jeziku koji je up-orabila prije. Ako nije... mo e trati za nama, ree David rabei isti jezik, pa se djevojka nakratko zaueno zagleda u njega, a onda ispusti tihi usklik zadovoljstva. Hej! Pa ti govori hebrejski! Ne ja ko dobro, prizna David. Gotovo sam ga skroz zaboravio. I pred oima mu bljesne iva sl ika njega kao desetogodi -njaka, u nesretnom poslu uenja stranog i zagonetnog jezik a koji se pisao naopake, sa slovima koja su izgledala kao niz drljotina, i u koje m se veina glasova trebala izgovarati iz grla, kao kad se grgolji. idov si?, upita g a djevojka okreui se na sjedalu kako bi ga bolje promotrila. Nije se vi e smije ila: oi to joj je to pitanje puno znailo. David odmahne glavom. Ne, odgovori smijui se na tu pomisao. Ja sam gotovo uvjereni monoteist, ali ne vjernik, odrastao i odgojen u kr anskoj protestantskoj tradiciji. A gdje si onda nauio hebrejski? Tako je htjela moj a majka, objasni David opet outiv i probadanje davnog osjeaja krivnje. Poginula je kad sam bio dijete. Potom sam odustao. inilo mi se neva nim, nakon to je ona oti la. Tvoja majka..., ustrajala je Debra naginjui se prema njemu, bila je idovka? Da, potvrdi Dav id. Moj otac bio je protestant. Bilo je svakovrsnih nevolja kad su se vjenali. Svi su bili protiv, ali oni su ustrajali. Debra se u sjedalu okrene k Joeu. Jesi li u o? Na je. u Ma, ne!, pobuni se David i dalje se smijui. Mazaltov, ree Joe. Sretno. D posjetiti u Jeruzalem. Izraelci ste?, upita David s obnovljenim zanimanjem. Sabra , oboje, odgovori Debra s prizvukom ponosa i dubokog zadovoljstva. Ovdje smo samo na odmoru. Mora biti zanimljiva zemlja, pretpostavi David. Kako je upravo Joe rekao , za to jednom ne doe sam provjeriti?, ponuka ga ona nehajno. Ima pravo na povratak. Po tom promijeni temu. Ovaj auto ne mo e br e? U sedam moramo biti u Barceloni. Medu nji ma je sada zavladalo opu teno ozraje, kao da se sru ila nevidljiva zapreka, kao da je djevojka dala va nu ocjenu. Bili su van naselja i pred njima je otvorena cesta kr ivudala kroz dolinu Ebra prema moru. Zamoljeni ste da ugasite cigarete i stavite sigurnosne pojase, ree David pu tajui Mustanga da juri. Ona je nepomino sjedila uz nj ega, s prepletenim rukama u krilu i pogleda uprta ispred sebe dok su im zavoji j urili ususret, a ravnine se gubile za autom u nejasnom, nerazaznatljivom plavetn ilu. Na usnama joj je bio zaneseni smije ak dok su joj u oima plesali zlatni odsjaj i. David shvati da joj brzina znai to i njemu, i ta ga pomisao dirne. Zaboravi svedrugo osim djevojke koja je sjedila uz njega i potrebe da moni brujei automobil z adr i na asfaltu kolnika. Kad su se spustili u neku su nu i pra njavu dolinu pa zakriv udali kroz niz o trih zavoja, kojima je David tjerao Mustanga da vijuga poput zmij e letei desnom rukom s upravljaa na mjenja i ple ui vr cima i petama nogu po papuicama, ebra prasne u prodoran smijeh od uzbuenja. Kupili su sir, kruh i bocu vina u jedn oj seoskoj kantini i jeli sjedei na ogradi kamenog mosta dok je voda, bijela od s nijega koji se otopio u planinama, u vrtlozima tekla ispod njih. Dok su sjedili jedno uz drugoga, Davidova butina dodirivala je Debrinu. Mladi osjeti toplinu i j edrost njenog tijela kroz tkaninu odjee, ali djevojka se ne poku a odmaknuti. Tek s u joj obrazi bili ne to rumeniji no to su trebali biti, ak i na ledenom vjetru koji im je dosaivao. David si nije mogao objasniti Joeovo pona anje. Izgledao je potpuno ravnodu an pred injenicom da David udvara njegovoj djevojci i djetinje je u ivao gaaj ui kamenjem pastrve koje su plivale u voi ispod njih. Odjednom David za eli da pru i s na niji otpor, koji bi osvajanju dao vei u itak... jer odluio je da e je osvojiti. Nagn e se preko Debrina tijela kako bi uzeo jo jedan komadi bijelog pikantnog sira i pu sti da ruka lagano okrzne izazovnu dvostruku izboinu na grudima. Joe kao da to ni je ni primijetio. Daj, majmune, pomisli David prezirno. Pobuni se. Nemoj samo sjedi ti tamo. Htio se oku ati protiv toga krupnog momka. Bio je velik i sna an, a po nainu kako se kretao i pona ao, David je shvatio da je takoer vjerojatno spretan i sigura n u sebe. Lice mu je bilo krupno i dosta ru no, ali David je znao da se nekim enama dopadaju mu karci koji tako izgledaju. Nije ga zavarao ni spori i lijeni osmijeh tog momka: pogled je bio prodoran i hitar. Joe, hoe ti voziti?, upita ga iznenada, a spori osmijeh razvu-e se preko lica mladia kao mrlja ulja, dok su mu oi iskrile od elje. Ne smeta ti?, upita Joe, a David po ali zbog ponude im se na ao pogrbljen na usko m stra njem sjedalu. Prvih pet minuta Joe je vozio umjerenom brzinom, dotiui konicu k ako bi isku ao radi li, mijenjajui brzine kako bi se priviknuo na cestu i otpor mje njaa te dajui puni gas u jednom zavoju kako bi se osvjedoio u stabilnost auta i otk rio mo ebitno zano enje stra njeg dijela. Ne boj ga se, ree mu David, a Joe uzvrati gunan em i usredotoenim izrazom lica nad kojim se elo nabralo. Zatim sam sebi klimne u z nak odobravanja i ruke se namjesti e u elinom stisku, a Debra ushieno uzvikne dok je silovito ubrzavao kako bi doveo motor do najveeg broja okretaja. Strjelovito ulet i u prvi zavoj i David osjeti kako mu desna noga istinktivno kree prema nepostojeo j papuici konice dok je ostajao bez daha. Kad je Joe parkirao ispred zrane luke u B arceloni i ugasio motor, svi troje nakratko su ostali utke sjediti dok David nije potiho uskliknuo: Kurvin sine! Onda svi troje prasnu e u smijeh. David osjeti trnce kajanja pri pomisli da mu mora oteti djevojku jer mu se taj mladi, i protiv volj e, poeo dopadati. Poeo je cijeniti sporu odlunost kojom je govorio i pona ao se, koja je oito bila stav, i poeo ga je veseliti iroki i spori osmijeh kojemu je trebalo b eskrajno dugo vremena da dostigne svoj puni raspon. Morao je ojaati svoju odluku. Stigli su sat prije zrakoplova koji su ekali i na li su stol u restoranu koji je g ledao na staze. David narui sangriju, poslu enu u keramikom vru. Debra sjedne pored J oea i stavi mu ruku na nadlakticu dok su priali, pokret koji ohladi nedavnu David ovu simpatiju za momka. Dok je konobar donosio sangriju, sleti jedan privatni zr akoplov i Joe podigne pogled. Novi Gulfstreams za poslovne ljude. Ka u mi da je pra vi ljepotan. I pone nabrajati osobine zrakoplova tehnikim jezikom koji je Debra pra tila naizgled bez pote koa. Razumije se u zrakoplove?, zadirkivao ga je David. Malo, pr zna Joe, ali Debra ozbiljno shvati pitanje. Joe je u zrakoplovstvu, ree ponosnim gl asom, a David ih oboje pogleda. Debs takoder, nadove e se Joe i pone se smijati, pa D avid usredotoi svoju pa nju na djevojku. Porunik je signalizacije. Samo u priuvi, pojas ni Debra, dok je Joe lita. Pilot lovaca. k Leta, ponovi David tupo. Trebao je to shva titi iz bistrog i vrstog mladievog pogleda, koji je bio obilje je pilota lovaca. Tre bao je to shvatiti iz naina kako je vladao Mustangom. Ako je bio pilot izraelskog zrakoplovstva, vjerojatno je sudjelovao u velianstvenom nizu operacija. Kvragu, svaki put kad uzlete, operativni su! Osjeti kako ga preplavljuje bujica po tovanja . U kojoj si eskadrili... Phantom? Phantom?, uzvikne Joe mr tei usne. To nije letenje. To je kori tenje raunala. Ne, mi letimo za ozbiljno. Jesi li ikada uo za Mirage? Davi d trepne oima i potom klimne glavom. Da, odvrati, uo sam. Dobro, ja letim na Mirageima David se pone smijati odmahujui glavom. to je?, upita Joe prestajui se smijati. to te liko zabavlja? I ja, odgovori David. I ja letim na Mirageima. Ovaj put je bio Joeov r ed da raskolai oi, a onda iznenada postado e svjesni da govore u isti mah, dok je Debra hitro pogledavala sad jednog sad drugog. David narui jo jedan vr sangrije, koji mu Joe ne dopusti platiti ponavljajui po petnaesti put: Ovaj e nas sve staviti na mjesto, i pljeskajui Davida po ramenu. to ti se ini, Debs? Na polovici drugog vra Davi prekine razgovor, koji je do tada za jedinu temu imao zrakoplovstvo. Kad smo ve k od toga, koga ekamo? Pre li smo pola panjolske, a ja ne znam ni tko je taj tip. Taj ti p je djevojka, odgovori Joe prasnuv i u smijeh, pa Debra dovr i umjesto njega. Hannah, ree smije ei se Joeu, njegova zarunica. Dobrovoljka je, bolniarka u bolnici Hadassah i mogla je dobiti samo tjedan dana dopusta. Tvoja zarunica?, promrmlja David. Vjenat e s e u lipnju, nastavi Debra obraajui se Joeu. Trebale su mu dvije godine da se odlui. J oe se nasmije u neprilici, a Debra ga u tipne za ruku. WilburSmith Tvoja zarunica?, o pet upita David. Za to opet pita ?, upita Debra, a David poka e prvo Joea i potom nju. to .., zausti, odnosno, tko... to, dovraga? Debra odjednom shvati o emu se radi i zagrcn e se. Pokrije usta objema rukama, a oi joj zasvjetlucaju. Hoe rei... da si mislio...? Oh, ne!, uzvikne kikotajui se, pokazujui Joea i potom sebe. To si mislio? David klim ne glavom. Brat mi je, uzvikne Debra. Joe je moj brat, blesane. Jo-seph Israel Mord ecai i Debra Ruth Mordecai... brat i sestra. Hannah je bila visoka vitka djevojka svijetle bakrenocrvene kose i s kao zlatnici velikim pjegama po licu. Bila je n i a od Joea tek nekoliko centimetara, ali kad je do la do izlaza on je podigne u zra k i stisne je u golemi zagrljaj. inilo se posve prirodnim da svi etvero ostanu zaj edno. Nekim udom uspjeli su smjestiti svu prtljagu i sebe u Mustang, a Hannah se sklupa Joeu u krilo na stra njem sjedalu. Imamo na raspolaganju tjedan dana, ree Debr a. Cijeli tjedan! to emo? Svi su se slo ili da Torre Molinos vi e ne dolazi u obzir. Pre ju no, a povrh toga postao je refugium peccatorum svih svjetskih jebivjetara i otk aenjaka. Priala sam u zrakoplovu s nekim tipom. Ka e da je na obali jedno mjesto koje se zove Colera. Blizu granice. Stigli su sutradan sredinom jutra i budui da je se zona bila tek poela, nisu imali problema nai udobne sobe u malom hotelu na zavojit oj glavnoj ulici. Djevojke su se smjestile zajedno, ali David je htio jednu samo za sebe. Imao je planova, glede Debre, koji su ga ponukali da zatra i odreenu priv atnost. Debra je imala plavi i mali bikini, jedva dovoljan da joj pokrije grudi, bujnije no to je David mislio. Njena je ko a bila svilenkasta i preplanula do boje mahagonija premda je, kad bi se nagnula da uzme runik, iz stra njeg dijela kostima izranjala izuzetno bijela ko a. Imala je visok struk i duge noge, a bila je izvrs na plivaica. Savr eno je dr ala Davidov ritam u plavoj i hladnoj vodi kad su otplival i do stjenovitog otoia nekoliko stotina metara od obale. t Bio je sav njihov i pro na li su visoku ravnu i glatku stijenu izlo enu suncu i vjetru. Legnu e jedno uz drugo ga ispreplev i prste ispod glave. Slana voda uinila je Debrinu kosu sjajnom poput v idrina krzna. Ostali su le ati na suncu priajui itavo poslijepodne. Bilo je mnogo stv ari koje su morali doznati jedno o drugom. Debrin otac bio je jedan od najmlaih p ukovnika amerikog zrakoplovstva tijekom Drugog svjetskog rata, ali poslije se ise lio u Izrael, gdje je ostao ivjeti, postav i general. ivjeli su u starom dijelu Jeru zalema, u kui koja je imala petsto godina i pru ala im velike mogunosti za igru. Deb ra je bila asistent na katedri za engleski jezik i knji evnost na Hebrejskom sveuil i tu u Jeruzalemu, a povrh toga otkrije mu to stidljivo, kao da je tajna namjerava la je pisati. Ve je objavila jednu zbirku pjesama. To se jako dojmilo Davida, koj i se pridigne na lakat i pogleda je s novim po tovanjem i s trunkom zavisti za oso bu koja je tako jasno znala to eli u budunosti. Le ala je sklopljenih kapaka kako bi za titila oi od sunca i s kapljicama vode koje su sjale poput dragulja na gustim tr epavicama. Nije lijepa, odlui nakon to ju je pomno prouio, ali je izuzetno ljupka i beskrajno putena. Dakako, morala je biti njegova. Radilo se o neemu o emu u njego vu umu nije postojala nikakva dvojba, iako je u tom trenutku izgledalo da mu se ne uri. Dopadalo mu se slu ati je: kad bi uzela rije, izra avala se na osobit nain, sa u dno neutralnim izgovorom iako je, sad kad je znao to tra iti, otkrivao slabe odjeke njene amerike pro losti. Ree mu da je poezija tek poetak. Namjeravala je napisati ro man o tome kako je to biti mlad i ivjeti u Izraelu. Ve je napisala osnovnu radnju, koja se Davidu inila poprilino zanimljivom. Potem pone priati o svojoj zemlji i lju dima koji u njoj ive. Slu ajui je, David osjeti kako se ne to kome a u njegovoj nutrini, neka vrsta e nje, dubokog etnikog sjeanja. Opet osjeti trnce zavisti. Ta djevojka ba ratala je bezuvjetnim izvjesnostima glede svog podrijetla i svoje budunosti... zn ala je otkud je i to joj je sudbina, a to ju je inilo sna nom. Pored nje, odjednom s e osjeti beznaajnim, bez svrhe i cilja. Djevojka iznenada otvori oi malo ih stisnuv i na suncu i pogleda ga. Oh, zaboga!, uzvikne smije ei se. Kako smo tu ni, David. Previ priam? On odmahne glavom, ali ne odgovori na djevojin osmijeh, pa se i ona uozbilji . Dugo mu je s najveom pa njom prouavala lice. Sunce mu je osu ilo i zakovralo kosu: bi la je mekana, tanka i vrlo tamna. Vilica i jagodice bile su istaknute i uravnote e ne, oi jako svijetle i blago azijatske, usne pune i odlune, a nos lijep, ravan, ma lo spljo ten i sa irokim nosnicama. Pridigne se i dotakne mu obraz. Jako si lijep, D avid. Najljep e si ljudsko bie koje sam ikada vidjela. On se ne makne i ona mu proe prstom niz vrat do grudi, polako ga omatajui tamnim dlakama. On se polako nagne k njoj i stavi svoje usne na njene. Djevojka podigne ruke, pomiluje mu dlanovima zatiljak i zagrli ga. Ljubili su se sve dok on nije ispru io ruku na njena leda i otkopao joj kostim izmeu glatkih i smeih lopatica. Ona se smjesta ukoi i poku a se izm aknuti. David je nje no, ali odluno zadr i apui joj jednostavne, umirujue nje ne rijei je je ljubei. Ona se polako opusti, a on nastavi slabiti njen otpor sve dok ga nj eni dlanovi opet ne pomilova e po zatiljku, a djevojka uzdahne i naje i se. Davidove ruke bile su dovoljno vje te i iskusne, sposobne da preduhitre opiranje, ali ne t oliko grube daje prestra e. Podigne tanku tkaninu gornjeg dijela bikinija i oaraju ga njene velike jedre grudi i velike ru iastosmee bradavice, tvrde na dodir kao kame nii. Tada se dogodi ne to zapanjujue, van svakog njegovog prethodnog iskustva, jer ni je bio naviknut na poigravanje i odbijanje: Debra mu stavi ruke na ramena i odgu rne ga od sebe tako silovito da je izgubio ravnote u i skliznuo sa stijene otkotrl jav i se do mora i ogrebav i lakat. Ljutito stane na noge dok je Debra spretnim i hi trim pokretima ustajala zakopavajui kostim. Jednim korakom svojih dugih tamnih nog u doe do ruba hridi i otuda skoi boimice u vodu, a kad izroni, vikne mu: Utr-kujmo s e do obale. David ne prihvati izazov i krene za njom svojim dostojanstvenim zamas ima. Kad je natmuren izi ao iz pliaka, ona na trenutak promotri njegovo lice i poto m se nasmije i. Kad se mr ti , izgleda deset godina stariji, ree mu, a budui da reenica bila primjerena situaciji, David se povue u svoju sobu. Tijekom veeri dr ao se kraj nje ta to i zatvoreno. Na obalnom etali tu naido e na diskoteku koja se zvala 2001 i ko ju je vodio mladi engleski par. Nagura e se oko stola za kojim su ve bile dvije stj uardese British Airwaysa i dva bradata odrpanca. Glazba je bila tako glasna i ri tam tako brz da su lomili kimu i razdirali utrobu, a Debra, kad se jedna od dvije stjuardese zapiljila u Davida s gotovo bogobojaznim strahopo tovanjem, prestane h initi hladnu razdraganost njegovim pona anjem i predlo i mu da svi skupa zaple u. Razn je en tim enskim glumatanjem, David odustane od svoje uloge Ledenog Kralja. Dobro s u se kretali u paru, usklaeno pratei divlji ritam glazbe i izvodei iskonske plesne pokrete, koji su prizivali Afriku, tako skladno da su privukli pa nju drugih plesaa . Kad se glazba promijenila, Debra mu prie pripiv i se tijelom uz njega. David osje ti kako iz tog tijela izranja snaga i nasre na svaki njegov ivac, pa shvati da, ka kav god odnos uspio uspostaviti s tom enom, on nikad nee glatko tei. Bio je predubo ko pro ivljen, preopasno usijan i spreman za prasak. Kad je ploa zavr ila, ostavi e Joe a i Hannah zagrljene, s vrem crnog vina pred sobom, i izio e na tihu ulicu koja je v odila do obale. Na nebu je mjesec obasjavao tamne hridi koje su se uzdizale nad a lom, odra avajui se u moru u tisuama malih utih slika. Oseka je ka ljucala i umila izmeu oblutaka ala, du kojega su, nakon to su skinuli cipele, hodali pu tajui da im more moi gle njeve. Nao e skriveno mjesto medu hridima i stanu da se ponovno poljube, ali Davi d opet pogre no protumai promjenu djevojina raspolo enja kao poziv da nastavi tamo gdj e je bio prekinut tog poslijepodneva. Debra mu se opet izmakne, ali ovaj put odl uno, uzvikujui razjarenim glasom: Kvragu i ti! Nikad nee nauiti? Neu to raditi. Uvijek biti ovako, svaki put kad budemo sami? to je?, odvrati David pogoen tonom glasa i ra zbje njen zbog novog izmicanja. U dvadesetom smo stoljeu, zlato. Danas natmurene dje vice vi e nisu u modi. Nisi ula za to? A razma eni djeaci trebali bi odrasti prije no to odu od kue, odvrati ona munjevito. Hvala!, prasne on. Nitko me ne prisiljava da budem ovdje i slu am uvrede profesionalne djevice. No, za to onda ne otperja ?, izazove ga ona . Zna da to i nije lo a zamisao? Okrene joj leda i ode alom. Ona to nije oekivala i kre ne da ga sustigne, ali je ponos sprijei. Stane i nasloni se na hrid. Nije me smio toliko po urivati, pomisli razjadeno. Ja ga elim, puno ga elim, ali prvi je nakon D udua. Ako mi da vremena, sve e biti u redu, ali ne smije me po urivati. Kad bi samo mogao ii korak po korak, usklaeno sa mnom, pomoi mi da to uinim kako valja. udno, po misli, kako se sada ve slabo sjeam Dudua. Pro le su tek tri godine, ali sjeanje na nj ega tako brzo blijedi. Pitam se jesam li ga uistinu voljela. Sada ak i njegov likvidim nejasno, dok Davidov poznajem do u sitnice, svaku crtu, iz svakog kuta. M o da bih ga trebala sustii, ispriati mu za Dudua i zamoliti ga da bude strpljiv i po mogne mi. Mo da bih trebala, pomisli, ali ne uini to, ve krene polako, u ti ini alom pu t hotela. U sobi je Hannahin krevet bio prazan. Vjerojatno je bila s Joeom, le ala je uz njega, vodila ljubav s njim. I ja bih trebala biti s Davidom, pomisli. Du du je mrtav, ali ja sam iva, elim Davida i trebala bih biti s njime... ali, sporo se razodjene i uvue u krevet. Nije mogla zaspati. David je bio na vratima 2001 i tra io je pogledom kroz frenetine bljeskove svjetlosti i dim, toplu i opipljivu par u stotinjak tijela ustreptalih u naporu. Stjuardese British Airwaysa jo su bile z a svojim stolom, ali Joe i Hannah oti li su. Prokri si put izmeu plesaa. m. i Stjuard esa koja ga je prije pogledavala bila je visoka i plavokosa, anglosaksonske puti , a oi su joj bile kao u porculanske lutke. Podigne pogled i vidje ga, potom se o svrne u krug u potrazi za Debrom i, uvjeriv i se u njenu odsutnost, nasmije i se. Ot plesali su dio ploe ne dodirujui se i potom joj se David pribli i stavljajui joj obje ruke na bokove. Ona se nagne prema njemu otvorenih usana. Ima sobu?, upita je, a d jevojka klimne glavom pohotno prelazei vrhom jezika po usnama. Idemo, ree David. Kad se vratio u svoju sobu, ve se razdanilo. Obrije se i spremi koveg, i sam zauen koli ko je jaka srd ba koja mu pro ima tijelo. Odvue koveg do vlasnikova ureda i plati raun kreditnom karticom. U tom trenutku Debra izie iz blagovaonice u dru tvu s Joeom i H annah. Svi su bili spremni za odlazak na more, u ogrtaima preko kupaih kostima, i veselo su se smijali dok ga nisu ugledali. Hej!, vikne mu Joe. Kamo ide ? Dosta mije pa jolske, ree im David. Poslu ao sam savjet koji sam dobio i odlazim. I nakratko ga pro m e osjeaj jarosnog u itka vidjev i da se istog trena pojavila bolna sjenka u Debrinim oima, ali ona ipak, osjeajui Joeov i Hannahin pogled na sebi, hitro suspregne drhta j usana. Tada se nasmije i, ali je osmijeh bio preozaren, prie mu korak i pru i mu ru ku. Hvala ti na svoj pomoi koju si nam pru io, David. ao mi je to mora otii. Bilo je za avno, ree. Zatim joj glas popusti i malo zadrhti. Nadam se da e nai ono to tra i . Sre itro se okrene i otri u svoju sobu. Hannah ne promijeni izraz lica, ali na brzinu rukom pozdravi Davida i poe za Debrom. Dovienja, Joe. Odnijet u ti koveg. Ne treba ti David poku avajui ga sprijeiti. Nema problema, ree Joe uzimajui mu ga iz ruke i nose ga do Mustanga. Potom ga baci na stra nje sjedalo. Idem s tobom do vrha brda i onda u se vratiti pje ice. Sjedne na sjedalo desno od vozaa i udobno se smjesti. Trebam ma lo kretanja. David krene umjerenom brzinom i obojica su utjeli, dok je Joe upalio cigaretu i bacio ibicu kroz prozor. Ne znam to se dogodilo, Davey, ali mogu pretpo staviti. David ne odgovori usredotoiv i se na kolnik. Moja sestra je pro la kroz ru no r azdoblje. Posljednjih je dana bila drukija. Sretna, rekao bih, tako da sam pomisl io da je uspjela to nadvladati. David je i dalje utio ne suraujui ni na koji nain. Z a to taj glupi vol ne brine svoju brigu? Ona je izuzetna osoba, Davey. Ne ka em to je r je moja sestra. Uistinu je takva i mislim da mora doznati ne to o njoj, ako ne dr ugo, da ne sudi lo e o njoj. Stigao je do vrha brijegova koji su se uzdizali iznad g radia i zaljeva. Pogleda blje tavo plavo morsko prostranstvo u toki gdje je doticalo hridi i rtove po umljene borovima. Bila je pred vjenanjem, nastavi Joe tiho. On je bi o dobar ovjek, stariji od nje. Zajedno su radili na sveuili tu. Bio je priuvni tenkis t. Pogoen je na Sinaju i izgorio je skupa s tenkom. David se okrene i pogleda ga ne to manje oporim izrazom lica. Nju je to te ko pogodilo, nastavi tvrdoglavo Joe. Ovih posljednjih dana prvi put sam je vidio uistinu sretnu i opu tenu. Slegne ramenima i nasmije i se kao golemi bernardinac. ao mi je to sam ti odr ao predavanje o svojoj o bitelji, Davey. Mislio sam samo da bi moglo biti korisno. Pru i mu veliku preplanu lu ruku. Dodi nas posjetiti. To je i tvoja zemlja, zna to. Volio bih ti je pokazat i. David stisne ruku. Mo da u to i uiniti, ree. l alom. alom, Joe. Sretno. Joe izi kad je krenuo, David je vidio kako stoji nepomino uz rub ceste s rukama na bokovi ma. Mahne mu rukom i potom ga proguta prvi zavoj na cesti. Blizu Ostije, uz cest u koja je dolazila iz Rima, na jednoj zapu tenoj betonskoj stazi, bila je kola za o ne koji su htjeli postati vozai Formule 1. Teaj je trajao tri tjedna i stajao je p etsto dolara. David je odsjeo u Excelsioru u Ulici Veneto,Vozei svaki dan do Osti je i nazad. f Zavr i teaj iako je ve nakon prvog tjedna shvatio da to nije ono to eli. Fizika skuenost staze bila je ograniavajua za nekoga tko je u letu pro ao nepregledni m plavim prostranstvima, a