1

PEDOLOGIJA

1. Tlo je prirodno tijelo nastalo iz rastresite stijene ili na trošini čvrste stijene pod utjecajem pedogenetskih čimbenika kao rezultat pedogenetskih procesa. Tlo je rastresiti sloj Zemljine kore, sastavljeno od krute, tekuće i plinovite faze, različito od litološke podloge prema morfološkim, kemijskim, fizičkim i biološkim značajkama te određeno dubinom dosega procesa pedogeneze.

2. Zemljište obuhvaća fizikalni prostor – tlo, klimu, hidrološke i geološke značajke te vegetaciju u opsegu koji utječe na mogućnost korištenja, zatim rezultate prošle i sadašnje aktivnosti sa ili bez društveno-ekonomskih uvjeta.

3. Pedosfera je skup svih jedinica tala kopnenog dijela Zemljine kore, odnosno to je prirodno povijesni sloj naže

zemlje izgrađen od tala.

4. Funkcija tla u agroekosustavu Tlo je jedan od glavnih čimbenika agroekosustava ili sustava tlo-klima-kulturna biljka. Plodno tlo mora osigurati biljci dovoljno (niti manje, niti više) hranjiva, vode, zraka, topline, za kvalitetne i visoke prinose. Npr. procesi u zelenoj biljci – dominantno u listu: CO2 iz zraka + voda + hranjivo iz tla = prinos grožđa.

5. Pedogenetski čimbenici postanka i razvoja tla 1) Matični supstrat – čvrsta matična stijena pod utjecajem ostalih pedogenetskih čimbenika izložena je

promjenama, a rezultat tih promjena je trošina kao supstrat koji predstavlja inicijalnu fazu razvoja tla. 2) Klima – holocensko razdoblje posljednjih 10-150 000 godina – recentna klima (sadašnja). Pouzdano o

značajkama klime znamo zadnjih 100-200 godina. Klimatske zone : polarna (tundre i šumotundre), borealna, stepska (degradirana tla), pustinjska (pijesci, kamenjari i slana tla), sredozemni planinski i kontinentalni tip klime.

3) Organizmi - vegetacija (biocenoza) – pustinjska, polupustinjska, stepska i livadna, šumska, makija, hidrofilna. - edafon – živi organizmi tla - čovjek – antropogenizacija uključuje skup raznovrsnih mjera

4) Reljef – oblik i položaj zemljine površine u prostoru (ravnice, udubine,…) 5) Vrijeme – starost tla

- recentna tla – u sadašnjim uvjetima - reliktna tla – ostaci iz starijeg holocena (npr. černozem iz boreala) - paleotla – zatrpana tla u plaistacenu ili holocenu mlađim sedimentima

6. Koje tri vrste stijena izgrađuju litosferu – pedosferu s opisom značajki?

1) Magmatske (eruptivne) stijene - dijele se na površinske, dubinske i prijelazne - sastavljene su od minerala glinenaca (59,8%), amfibola i piroksena (16,8%), kremena (12%),

tinjca (3,8%) i ostalih minerala oko 7,9% 2) Sedimentne (sedimenti) ili taložene stijene

- nastale su od produkata trošenja eruptivnih i metamorfnih stijena ili sekundarno od sedimentalnih stijena

- dijele se na : klasične stijene, organogene taložene i kemijske sedimente - od svega sedimentnog kamenja najrašireniji su : glinci (76%), pješčenjaci (18%) te vapnenci

(6%) 3) Metamorfne stijene

- nastale su od magmatskog i sedimentnog kamenja geometrijskim putem (dospijevanjem kamenja u veće dubine Zemlje geološkim procesima), dislokacijski (zbog pritiska prilikom gorotvornih

Archy, 2010

2

procesa) ili pak kontaktnim metamorfizmima (pod utjecajem magmatskog kamenja prilikom intruzija)

- u ekološkom pogledu metamorfne stijene su vrlo pogodne, ali ih ima vrlo malo – niti 10%; velike površine kontinentalne Hrvatske leži na produktima metamorfnih stijena (šljunci, pijesci, prahovi, gline)

7. Pedogenetski procesi postanka i razvoja tla

Pedogenetski odnosno pedoevolucijski procesi – trošenje minerala, razgradnja organske tvari i sinteza humusa, migracija, specifični procesi.

8. Glavni agensi trošenja minerala u tlu

- agensi trošenja – toplina, voda, kiseline, kisik, organizmi - fizikalno trošenje – usitnjavanje - kemijsko trošenje – CO2, kiseline, hidratacija, hidroliza, kisik – oksidacija - biološko trošenje – fizikalnim rastom korijenja, disanjem organizama

9. Glavni procesi transformacije organske tvari u tlu

a) Mineralizacija – razgradnja do konačnih mineralnih tvari CO2, H2O, NH3 + biogeni makro i mikroelementi,

b) Humifikacija

10. Unutarnja i vanjska migracija kao pedogenetski procesi a) Unutarnja migracija – eluvijalna, akumulativna, miješanje tla b) Površinska migracija – ispiranja čestica tla i otopljenih tvari po površini tla (plošna, brazdasta,

jaružna erozija, erozija vjetrom ili erozija vodom)

11. Vanjske morfološke značajke tla 1) Reljef – postoje različite forme i veličine prostora kao što su:

1.1. Oblici uspona – brežuljci, gore, planine 1.2. Udubine – doline, depresije, polja 1.3. Ravnice – niske, osrednje i visoke

2) Živi pokrov – prirodan i antropomorfan – šume, makije, travnjaci, kulture 3) Mrtvi pokrov

- skeletnost – kamenitost, šljunkovitost površine, mrtvi organski pokrov - površine stajaćih i tekućih voda u pedosferi - antropomorfan – poljoprivredne površine bez vegetacije

12. Unutarnje morfološke značajke tla

1) Sklop tla – raspored slojeva ili horizonata 2) Dubina tla

pedološka dubina - plitka tla < 15 cm - duboka tla > 90 cm

ekološka (agrološka) dubina – dubina zakorijenjavanja - plitka tla < 15 cm - duboka tla > 120 cm

3) Boja tla – kombinacija crne, crvene i bijele boje - humus – siva, crna, smeđa - hidratizirani oksidi Fe3+ - crvena, smeđa, žuta - spojevi Fe3+ - siva, plava, zelenkasta - nakupine karbonata, kremena – bijela boja

Archy, 2010

3

4) Tekstura, struktura, porozitet - tekstura – od pjeskovite do glinaste - struktura – razni oblici i veličina strukturnih agregata - porozitet – šupljikavost : sitno porozna, porozna itd.

13. Koje tri faze čine disperzni sastav tla i u kojem odnosu?

Disperzni sastav tla čine : - čvrsto (50%), - tekuće (25%) i - plinovito (25%).

14. Definiraj vodni režim tla i napiši jedinicu bilance vode u tlu

Vodni režim tla čine: Ulaz, zadržavanje i izlaz vode unutar referentne dubine tla. Jedinica bilance vode je : O = I = E + T + D + Wt ; O – oborine, I – infiltracija, E – evaporacija, T – transpiracija, D – drenaža, Wt – zaliha vode u tlu.

- ili O + Pw = E + T + D + Wt ; Pw – podzemna voda.

15. Navedi i opiši vodne konstante sustava tlo-voda (MKv, PKv = Kv, Tv) ?!

Konstante sustava tlo-voda su: 1) Max kapacitet tla za vodu (MKv) – saturirano, sve pore ispunjene vodom, P (+) 2) Poljski = retencijski kapacitet tla za vodu (PKv = Kv) – gornja granica bilju pristupačne vode, u

mikro porama (sitne i srednje < 10 mikrometara promjera), negativni tlak -100 do -500 cm stupca vode ili -0,1 do -0,5 bara

3) Točka venuća (Tv) – donja granica bilju pristupačne vode, negativni tlačni potencijal je u prosjeku -15 000 cm stupca vode ili -15 bara ; u toj točki ukupni sadržaj vode je nepristupačan – nekoristan za biljke (Nv)

16. Koje su metode mjerenja vlage u poljskim uvjetima?

Stacionarna i kontinuirana mjerenja vlažnosti tla u polju su: - Gravimetrijski, tenziomatrima, elektrometrijski, neutronskim mjeračima.

Ova mjerenja mogu biti samostalna ili u kombinaciji s mjerenjem razine podzemne vode – tlačne ili pjezometarske visine u saturiranom tlu – pomoću pjezometra.

17. Koji je prosječni sastav RNK u tlu?

N = 79,9%, O2 = 20,9%, CO2 = 9,3%

18. U nesaturiranom tlu voda je makro, a zrak u mikro-porama?! – NETOČNO

19. Građa i vrsta minerala gline Minerali gline su:

a) Sekundarni alumosilikati – koloidna svojstva i u sastavu glinene frakcije tla ; građeni su po modelu tinjaca – uslojeno (osnovne jedinice Si-tetraedri i Al-oktaedri povezani plošno u lamele ili listiće) ; osnovni listići ili lamele građeni su od dva ili tri plošna sloja

b) Dvoslojni minerali gline (1:1) Si-tetraedri – Al-oktaedar – kaolinit i haloizit c) Troslojni minerali gline (2:1) Si-tetraedri – Al-oktaedar – Si-tetraedri – ilit, vermikulit te smektitna

grupa (montmorilonitna)

Archy, 2010

4

20. Grupe humišnih tvari tla a) Nespecifične humusne tvari – kojih bude 10 – 15 % sastoje se od bjelančevina, aminokiselina,

ugljikohidrata, poliuronskih kiselina, aminosaharida, polifenola, aktivnih tvari – fermenata vitamina i antibiotika, te smola i lignina.

b) Specifične humusne tvari – visoko molekularni kompleksni produkti procesa humifikacije ; ima ih 85 – 95 % i nastali su kondenzacijom i polimerizacijom, imajući koloidne dimenzije i crno-smeđu boju. Dijele se na humusne kiseline – huminske i fulvo kiseline te humin.

21. Vrste sorpcija tvari u tlu

1) mehanička sorpcija – zadržavanje zbog veličine ili promjera čestica i pora tla 2) fizikalna sorpcija – adsorpcija atoma, molekula i iona iz plinovite i tekuće faze na aktivnu površinu čestica

tla 3) fizikalno-kemijska sorpcija – sposobnost koloida tla da na svojoj površini vežu ione koji se mogu

izmjenjivati s kationom otopine soli i H-ionima 4) kemijska sorpcija – stvaraju se novi spojevi 5) biološka sorpcija – organizmi ugrađuju razne tvari – hranjiva

22. Kiselost

1) Aktivni aciditet ili aktualna kiselost tla – ukupna kiselost otopine tla –otopljenih kiselina i kiselih soli tla 2) Potencijalni ili pasivni aciditet tla – kiselost koju uvjetuju i H ioni vezani za AK + adsorbirani Fe i Al ioni

koji su sposobni za zamjenu s kationima soli

23. Uloga makro i mikro flore u tlu Uloga makro flore u tlu je ta što biljke obogaćuju tlo organskom tvari i rahle tlo. Biljno korijenje izlučuje CO2. Uloga mikro flore u tlu je ta što razgrađuju organsku tvar, omogućuje kruženje materije i energije u prirodi. Sudjeluju u sintezi humusa i transformaciji mineralne tvari.

24. Uloga heterotrofnih bakterija u tlu

Heterotrofne bakterije pomoću raznih enzima transformiraju ugljikohidrate, masti i bjelančevine, obogaćuju tlo dušikom…

25. Uloga autotrofnih bakterija u tlu

Nitrifikacijske - oksidiraju amonijak oslobođen amonifikacijom do nitrata. Sumporne - prevode razne sumporne spojeve preko elementarnog sumpora do sulfata kao biljnog hranjiva. Željezne - oksidiraju Fe2+ u Fe3+ spojeve, a dobivenom energijom se koriste za autotrofni način funkcioniranja.

26. Produktivnost i prikladnost tla

a) Produktivnost tla y = f (tlo, klima, biljka, vrijeme, čovjek). I izražava se prinosom.

b) Prikladnost tla – sadašnja i potencijalna za namjensko korištenje Npr. za vinograd, voćnjak, povrtnjak ili za pojedine kulturne vrste.

27. Sistematika tala u Hrvatskoj – odijeli

Princip sistematike tala je : prema odijelima, klasama, tipovima, podtipovima, varijetetima, formama. Odijeli se izdvajaju na temelju načina vlaženja i kakvoće vode :

- automorfna – vlaženje samo oborinama - hidromorfna – višak površinske ili/i podzemne vode - halomorfna – slana ili/i alkalna - subakvalna – u plitkim vodama stajaćicama

Archy, 2010