početci domovinskog rata do 15.2 1992, sadržaj literatura
TRANSCRIPT
1. Početak domovinskog rata, osnivanje ZNG
U siječnju 1991. godine Jugoslavenska armija prijeti iz svojih vojarna u Hrvatskoj. U
nazočnosti predsjednika Tuđmana i hrvatske delegacije, Predsjedništvo SFRJ odlučuje
demobilizirati pričuvni sastav hrvatske policije i ukinuti borbenu spremnost Jugoslavenske
armije.Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju srpsku autonomnu oblast Krajinu (SAO
krajinu) u koju uključuju i neke sjevernodalmatinske i ličke općine, a potom i neke s
Korduna i Banije.Sredinom ožujka proglašavaju odcjepljenje od Hrvatske.
Zauzimaju Plitvice i postavljaju zasjedu hrvatskim redarstvenicima, koji na Uskrs
uspijevaju potisnuti odmetnike. Na plitvicama pogiba Josip Jović, prva žrtva na službenom
zadatku u obrani Republike Hrvatske u ožujku 1991.Srbima u hrvatskom Podunavlju
dostavlja se oružje iz Srbije, a pristižu i naoružane četničke terorističke skupine. 1. svibnja
dva hrvatska policajca ubijena su u Borovu Selu. Nedugo nakon toga srpski teroristi
ubijaju dvanaest i ranjavaju dvadeset policajaca u području Pakraca. Potreba obrane
samostalnosti potiče stvaranje redovite Hrvatske vojske - Zbora narodne garde. Prva
brigada ZNG1-a osnovana je u Zagrebu (Tigrovi), gdje je 28. svibnja 1991. održana i prva
smotra (stadion Kranjčevićeva). Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obrani
kojim je predviđeno da se hrvatske oružane snage sastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske
(HV). Naoružavanje je nastavljeno i tijekom 1991., no istodobno su rasle napetosti, a u
proljeće su počeli izbijati i prvi oružani sukobi i pale su prve ljudske žrtve.
Referendum održan 19. svibnja
pokazao je kako 94 posto državljana
Republike Hrvatske želi da Hrvatska
napusti Jugoslaviju i osamostali se.
Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991.
Sabor RH proglašava Republiku
Hrvatsku samostalnom i suverenom
državom. Potkraj lipnja 1991. dolazi do
sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije, koji prerasta u rat na
slovenskom tlu. Brijunskom deklaracijom traži se da prestanu oružani skukobi, te da
1 ZNG – zbor narodne garde, redovita hrvatska vojska osnovana u zagrebu 28. svibnja 1991.
1
Hrvatska i Slovenija odgode za tri mjeseca primjenu svojih odluka o samostalnosti i
suverenosti. No, rat u Hrvatskoj tek započinje. Istoga dana kada je potpisana Brijunska
deklaracija, jugoslavenska vojska počinje zaposjedati Baranju, a žestoke se borbe vode u
Tenji kod Osijeka. Mladi ljudi dobrovoljno polaze u obranu. Rat se rasplamsava u istočnoj
i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Dalmaciji oko Kijeva, Sinja, Šibenika, Zadra i
Maslenice, te u Lici. Četnici ubijaju i kolju hrvatske civile, pljačkaju i raketiraju javne
objekte. Ubijanja i progoni Hrvata nastavljaju se i nakon sporazuma o obustavi vatre, te
memoranduma o promatračkim misijama koje dolaze u Hrvatsku. Vukovar trpi združene
napade jugovojske i četnika od 24. kolovoza 1991.godine.
Dva dana nakon Predsjednikova poziva na obranu Hrvatske jugoslavenski zrakoplovi
raketiraju Banske dvore. Dogodilo se to 7. listopada; 8. listopada Hrvatski sabor prekida
sve veze s Jugoslavijom i proglašava nezavisnu državu. Neprijatelj pojačava napade na
opkoljeni Dubrovnik. Napada se Slunj, Nova Gradiška, Požega i Pakrac.Granatira se
Zadar, srušen je Maslenički most, jedina preostala veza južne sa sjevernom Hrvatskom.
Hrvatska vojska ima uspjeha na Papuku i Psunju, oslobađa se Lipik. Međunarodna
zajednica, pod pritiskom javnosti u svojim zemljama, razmišlja o upućivanju snaga UN-a u
krizna područja. U tom je trenutku u slobodnim dijelovima Hrvatske već oko 500000
prognanika. Gotovo 15000 četvornih kilometara (26,5 posto kopnene površine) Hrvatske je
u rukama agresora. Po nepotpunim podacima, za vrijeme izdvajanja Republike Hrvatske iz
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije hrvatski građani srpske nacionalnosti uz
pomoć JNA i Srbije okupirali su 30 posto hrvatskog teritorija, a protjerali su ili ubili oko
200 000 ljudi uglavnom Hrvata i drugih nesrba. Tu se radilo o klasičnom primjeru
okupacije i pripajanja teritorije jedne države drugoj državi, s elementima počinjenog
genocida i etničkog čišćenja nad Hrvatima i drugim nesrbima na okupiranom teritoriju.Pri
tome su činili najteže moguće zločine, sustavno su spaljivali sela, kulturne i vjerske
objekte. Tijekom rata u Hrvatskoj po nepotpunim podacima ubijeno je i nestalo 13.583
osobe, bilo je 37 180 ranjenih. Ubijeno je 320 djece, 712 ih je ranjeno, a bez jednog ili oba
roditelja ostalo je 4 273 djece (po podacima MBOMS). Izravna materijalna šteta je po
podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete 1990-1999 procijenjena na
236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Tu se radilo o klasičnom primjeru
okupacije i pripajanja teritorije jedne države drugoj državi, s elementima počinjenog
genocida i etničkog čišćenja nad Hrvatima i drugim nesrbima na okupiranom teritoriju.
2
2. BOJIŠTA TIJEKOM 1991.
Istočnoslavonsko bojište
Zapadnoslavonsko i podravsko bojište
Banovinsko bojište
Kordunsko bojište
Ličko i gacko bojište
Sjevernodalmatinsko bojište
Južnodalmatinsko bojište
1. Istočnoslavonsko bojište
Bojište je obuhvaćalo područje tadašnjih općina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar.
Strateško značenje toga područja bilo je
određeno njegovim položajem uzduž granice
sa Srbijom, kojoj je osvajanje najistočnijega
dijela Hrvatske bilo nužno za uspostavu
mostobrana na desnoj obali Dunava i
napredovanje prema zapadu. Tu je Hrvatska
bila izložena izravnoj agresiji iz Srbije, uz
masovno sudjelovanje JNA te korištenje
srbijanskog teritorija za napade. Prvi oružani
sukob dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca. U
svibnju i lipnju 1991. postale su sve učestalije provokacije u istočnoslavonskim selima, a
Tenja kraj Osijeka i Mirkovci kraj Vinkovaca postali su glavna pobunjenička uporišta.
Srijemska naselja zauzeta su tijekom listopada, uključujući i grad Ilok, odakle je većina
Hrvata bila prisiljena iselitiVeć od kraja kolovoza 1991. počeli su napadaji na grad Vukovar,
3
najveće urbano središte na području, čime je došlo do bitke za Vukovar. Nakon gotovo puna 3
mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga 1991.Nakon pada
Vukovara agresorsko topništvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce,
ali poučen vukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokušaja da pješaštvom zauzme te
gradove. Potkraj studenoga HV uspješno je obranila Nuštar, a sredinom prosinca oslobođen je
dio teritorija između Osijeka i Kopačeva. U idućih pet mjeseci, do razmještaja UNPROFOR2-
a, Srbi su utvrđivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga pučanstva te dalekometnim
topništvom i dalje ugrožavali Osijek i Vinkovce. Do 12. studenoga 1991. je od posljedica
granatiranja od strane JNA i velikosrpskih terorista osječka bolnica zaprimila 2.600 ranjene
osobe, a ukupno je 370 osoba poginulo kao posljedica ranjavanja od velikosrpskog
granatiranja Osijeka. ...
2,Zapadnoslavonsko i podravsko bojište
Obuhvaćalo je područje općina Novska, Nova Gradiška, Pakrac,[27] Grubišno Polje i
Daruvar te djelomice i općina Virovitica, Slatina, Orahovica i Požega. Prvi oružani sukob
bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991.U kolovozu 1991. otvorena je
prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim
pobunjenicima.U Četekovcu, Balincima, Čojlugu i u Voćinu i Humu kod Slatine srpske su
snage počinile ratne zločine nad civilnim stanovništvom.[28] U Kusonjama su srpski
odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrv. vojske i policije. Srpske snage nadzirale
su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija
od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do
prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora.
Papuk i najveći dio Psunja. Oslobodilački nalet zaustavljen je potpisivanjem primirja 2.
siječnja 1992.
2UNPROFOR je akronim za "United Nations PROtection FORces" (hr. Zaštitne Snage Ujedinjenih Naroda) osnovane 21. veljače 1992. Rezolucijom 743 Vijeća sigurnosti, a raspuštene 31. ožujka 1995. (formiran je UNCRO)
4
3. Banovinsko bojište
Obuhvaćalo je općine Hrvatsku Kostajnicu, Sisak, Petrinju, Glinu i Dvor. Od travnja 1991.
rasla je napetost, a hrvatska vlast pregovorima i osnivanjem policijskih postaja bezuspješno
ie pokušavala ovladati stanjem. U lipnju i srpnju počeli su progoni hrvatskoga pučanstva.
Potkraj srpnja bili su počinjeni ratni zločini nad civilima u naseljima s hrvatskim
stanovništvom uz Unu u općini Dvor (pokolji u Kuljanima, Strugi, Bjelovcu, Pecki,
Čuntiću, Dragotincu, Skeli kod Gline, Graboštanima, Stublju i Majuru, Gornjem
Viduševcu, Baćinu, Kozibrodu), a potom i u Kraljevčanima i Hrastovici kraj Petrinje i
Joševici kod Gline, a srpski odmetnici su masakrirali i zarobljene pripadnike hrv. vojske i
policije u Petrinji kod nove bolnice i Zamočama.U kolovozu je ZNG evakuirao Hrvatsku
Kostajnicu i branio prazan grad do sredine rujna, kada su ga zauzele srpske snage. Nešto
ranije pala je i Petrinja. Potkraj rujna hrvatska obrana stabilizirala se duž bojišnice na rijeci
Kupi i više nije bilo većih pomaka. Dalekometnim napadima najviše su bili izloženi Sisak,
Sunja i Komarevo, te pokupska naselja na lijevoj obali Kupe.
4. Kordunsko bojište
Obuhvaćalo je općine Vrginmost, Vojnić, Karlovac, Duga Resa, Ogulin i Slunj.
Geostrateški je to područje bilo osobito važno zbog prometnoga položaja Karlovca, gdje su
napadi izravno prijetili presijecanjem hrvatskoga teritorija. U srpnju 1991. u Krnjaku i u
kolovozu u Budačkoj Rijeci (kod Plitvica) bili su napadnuti policajci, a oko Topuskoga i
okolnih sela postupno se stezao obruč. Tijekom rujna bio je opkoljen Slunj, no obrana se
održala do studenoga. Padom Slunja u četničke ruke, otvorio se prostor za djelovanje
ratnim zločincima. Srpski odmetnici su počinili masovne pokolje u Lipovači, Klancu,
Skakavcu i Brešanima.
U teškom je položaju bio i sam grad Karlovac, zbog prijetnji iz brojnih vojarni u gradu i
oko njega te neprestanoga granatiranja. Uspješno je obranjen, iako je bojišnica sve do
1995. ostala u predgrađu.12. studenoga 1991. su velikosrpski MiG-ovi raketirali gradić
Ogulin, a poslije je uslijedio pokušaj proboja pješaštvom. U to vrijeme je taj gradić od
10.525 stanovnika zbrinjavao 1600 hrvatskih izbjeglica sa Korduna
5
5.Ličko i gacko bojište
Bitka za Gospić, operacija Medvjed, bitka za Drenov Klanac, i operacija Medački džep
Ličko je bojište obuhvaćalo općine Gračac, Korenica i Donji Lapac, zahvaćene pobunom
već u jesen 1990., te Gospić i Otočac. U početku travnja 1991. došlo je do oružanog
sukoba na Plitvicama, koji je odnio prve žrtve u Hrvatskoj. U svibnju i lipnju 1991.
zaredali su nemiri na području između Gospića i Gračaca. Oko Gospića, Otočca i Ličkog
Osika bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo i uskoro su počeli napadi. Dio srpskih
civila odlazio je na obuku u vojarnu JNA. JNA je zapravo davala predah i mogućnost
uzmaka srpskim odmetnicima, odnosno, omela je u radu hrvatsku policiju u
protuterorističkim aktivnostima. Vremenom su ta ometanja bila sve veća, da bi se na koncu
JNA otvoreno stavila na stranu srpskih odmetnika i srpskih paravojnih postrojbi
unovačenih u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Polovicom rujna predale su se hrvatskim snagama
vojarne u Perušiću i Gospiću, no druga gospićka vojarna osvojena je istom nakon
višednevnih borbi. O tome koliko je bitka bila teška i kako je bilo vrlo blizu da će Gospić
pasti u četničke ruke je svjedočio ondašnji predsjednik hrvatskog Sabora, kasniji hrvatski
predsjednik, Stipe MesićU listopadu su srpske snage spalile hrvatska sela i počinile
masovne ratne zločine u selima Lovincu, Svetom Roku, Širokoj Kuli, Vagancu, a u
studenome u Poljanku, Saborskom, Vrhovinama i Dabru . S druge strane, dogodio se
gospićki slučaj.
6. Sjevernodalmatinsko bojište
Operacija Maslenica i operacija Miljevci
Obuhvaćalo je zadarsko, šibensko i splitsko područje sa zaleđem. Jedan od strateških
agresorskih ciljeva bio je izlazak na Jadransko more pa su sve ratne akcije u dalmatinskom
zaleđu svoju konačnicu trebale imati na obali. Pritisci na Hrvate i njihov progon iz Knina
počeli su već u proljeće 1991. Tijekom ljeta i jeseni 1991. teror i opća nesigurnost proširili
su se cijelim područjem.
Stvarni simboli otpora i stradanja bila su sela Kijevo kraj Knina i Kruševo kraj Obrovca.
Oružane provokacije postupno su prerasle u topničke udare po dalmatinskim gradovima.
6
Na zadarskom području stanje je postalo kritično polovicom rujna pošto je bila razbijena
obrana Pridrage i Novigrada, a jugoslavenska mornarica potpuno je blokirala morski
prostor. Nakon povlačenja s Masleničkog mosta i njegova rušenja, jedina veza Dalmacije s
ostatkom Hrvatske održavala se preko otoka Paga. Održanje i osiguranje te prometnice bilo
je ključno za obranu cijele Dalmacije. Obrana Šibenika bila je uspješnija zbog osvajanja
topničkih položaja na Žirju i na Zečevu.
Ratni zločini pri etničkom čišćenju nije zaobišlo ni ove krajeve: srpski odmetnici uz pomoć
JNA su počinili masovne ratne zločine u Škabrnju, Nadinu i Bruškoj.
7. Južnodalmatinsko bojište
Obrana Dubrovnika i operacija KonavleTo je
bojište obuhvaćalo područje općina Ploče,
Metković i Dubrovnik. Trajna geostrateška
nepogodnost toga dijela Hrvatske mala je dubina
teritorija. Agresija se ondje nije odvijala po
uobičajenome modelu koordiniranog djelovanja
mjesnih Srba i JNA. To je područje bilo izloženo
napadima iz istočne Hercegovine, a potom i iz
Crne Gore. Područje Konavala i dubrovačkog primorja zauzele su snage JNA u listopadu,
a sam Dubrovnik našao se u potpunom obruču (Opsada Dubrovnika).Bio je gađan s mora,
iz zraka te s položaja na brdima iznad grada.Razorni napadi na Dubrovnik nastavili su se u
studenom i prosincu. Važnu pobjedu HV ostvarila je zaustavivši agresorsko napredovanje
kod Stona. Nakon potpisivanja primirja u siječnju 1992., rat je na dubrovačkom području
bio slabijeg intenziteta, no novu opasnost, osobito po dolinu Neretve, donio je početak rata
u BiH.
7
3. VUKOVAR NA VRATIMA HRVATSKE
Već od kraja kolovoza 1991. počeli su napadi na
grad Vukovar, najveće urbano središte na području,
čime je došlo do bitke za Vukovar. Vukovar je tada
branilo 700 do 800 pripadnika ZNG-a i oko 1.000
dragovoljaca. Branitelji su bili skromno naoružani, s
ograničenim brojem protuoklopnih i
protuzrakoplovnih sredstava. Dostava oružja i
opreme bila je otežana zbog obruča koji se postupno
stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca i
Bogdanovaca potpuno zatvorio. Unatoč
neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su uništili
golem broj neprijateljskih tenkova, izbacili iz stroja
tisuće vojnika, vezali na se velike neprijateljske
snage te na taj način zaustavili napredovanje. Nakon
gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga
1991. Nakon ulaska u grad srpske su snage počinile teške zločine. Nakon što je većina
srpskog stanovništva (sva srpska djeca) pobjegla iz grada, počela je bitka za Vukovar, u
kojoj su hrvatske snage branile grad protiv vojske JNA, srpskih četničkih i drugih
paravojnih formacija i srpske vojske, koja je imala golemu premoć u ljudstvu i tehnici. U
agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje
1739 osoba. Ubijeno je takodjer između 255 i 264 ranjenika, civila, branitelja i osoblja iz
vukovarske bolnice koji su bačeni u masovnu grobnicu na Ovčari .
8
4. ZAKLJUĆAK:
9
5. LITERATURA:
www.domovinski-rat.hr
Mira Pelikan / Miroslav Gazda – Spomenar Hrvatskim žrtvama
Ivan Peklić – Križevci u domovinskom ratu do 15.1.1992.
10
Sadržaj:
UVOD
1. POČETAK DOMOVINSKOG RATA OSNIVANJE ZNG................................. 1
2. BOJIŠTA TIJEKOM 1991..................................................................................... 3
1. Istočnoslavonsko bojište.............................................................................. 3
2. Zapadnoslavonsko i podravsko bojište...................................................... 4
3. Banovinsko bojište....................................................................................... 5
4. Kordunsko bojište........................................................................................ 5
5.Ličko i gacko bojište...................................................................................... 6
6. Sjevernodalmatinsko bojište....................................................................... 6
7. Južnodalmatinsko bojište............................................................................ 7
3. VUKOVAR NA VRATIMA HRVATSKE............................................................ 8
4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................... 9
5. LITERATURA......................................................................................................... 10
11