politika i mesijanizam

Upload: neverni-toma

Post on 05-Oct-2015

27 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Politika i Mesijanizam

TRANSCRIPT

DISSERTATION

POLITIKA i MESIJANIZAM: PREGLED ISTORIJATA IZRAELSKIH VERSKO-POLITIKIH i POLITIKIH STRANAKA i PRIKAZ NJIHOVOG KONFLIKTA SA JAVNOM SLUBOM GOSPODA ISUSA HRISTA.Zoran Grgovski

Semestarski rad iz predmetaUvoda u Novi Zavet 1predatprof mr Janu Franki.

TEOLOKI FAKULTET NOVI SADSeptembar 2002-ge.

SADRAJ

iiSADRAJ

UVOD

1POLITIKA I MESIJANIZAM2Pregled istorijata versko-politikih i politikih stranka2Sadukeji2Fariseji

4Zeloti

6Irodovci7Prikaz konflikta versko-politikih i politikih stranka sa Hrista7Fariseji, irodovci i pitanje planja cezarskog poreza u Mt 22:15-228Fariseji, zeloti i pitanje stranakog prokletstva u Lk 13:1-912Sadukeji, fariseji i zavera protiv Isusa u Jn 11:45-5315ZAKLJUAK17CITIRANA DELA18

UVOD

U rimskom svetu postojala je jasna drutvena podela stanovnitva. Postojao je sloj jako bogatih robovlasnika i zemljoposednika i sloj jako siromanih robova. Srednji sloj nije bio tako jasno izraen.

Kod Jevreja itav versko-politiki sistem iao je na drutveno izjednaavanje. Na taj nain srednji sloj je bio veinski i jako izraen: seljaci, sitni poduzetnici. Ipak gornji sloj jevrejskog drutva sainjavali su vii svetenici i vodei uitelji.

Naroitu mrnju Jevreji su ispoljavali prema sakupljaima poreza, carinicima. Rimljani su davali ovaj posao onom koji nudi najmanji iznos provizije i to za ugovor od pet godina. Ovo je otvaralo put podmiivanju carinika od strane bogatih te je na taj nain ugroavalo finansijsko stanje siromanih. Uz to carinik je sve to je mogao ilegalno da stekne iskoriavao.

Uporedno sa ekomijom i politika je jednako tako bila neizbena. Jednako neizbena i muna. Isus se pojavljuje u jedom takvom trenutku jakog naboja nezadovoljstva i bunta Jevreja protiv Rima, Iroda i ostalih pripadnika gornjeg jevrejskog versko-politikog sloja.

Dakle, moja namera je da prikaem istorijat razvoja versko-politikih i politikih stranaka, njihov konflikt sa javnom slubom Gospoda Isusa Hrista i da dam odgovor na pitanje: zato im je Njegova javna sluba, jednostavno smetala. elim da prikaem ne sve ve samo one versko-politike i politike stranke koje su bile u direktnom sukobu sa Isusom.

Osnovna literatura koju sam koristio za ovaj rad sainjavaju novozavetni komentari i uglavnom knjige o pozadinskom materijalu Novoga Zaveta.

POLITIKA I MESIJANIZAM

Isus je stajao pred prokuratorom koji ga upita: Jesli li ti car Judeja? Isus mu ree: Tako je kao to kae. Mt 27:11

Pregled istorijata versko-politikih i politikih stranka

Sve jevrejske stranke Adalbert Rebi kalsifikuje u tri grupacije: verske (eseni, terapeuti i rekabovci), versko-politike (fariseji, sadukeji i samarjanci) i politike stranke (irodovci, zeloti i bodeari).

Sadukeji

Istorijat sadukeja podelio sam na dva perioda: sadokitski (koji sam podelio na tri perioda: isti sadokistiki, helenistiki i hasmonejski (koji sam podelio na period do i nakon izme)) i sadukejski (koji bih podelio na tri perioda: period uspona do carice Salome, stagnacije za vreme vladavine carice Salome i nestanak 70.g.).

U istom sadokitskom periodu sadokiti su odigrali veliku ulogu u obnavljanju postegzilske jevrejske drave kao legitimni hramski svetenici.

Za vreme sirijskog kralja Antioha IV (u helenistikom periodu) stara sadokistika dinastija prvosvetenika na elu sa Onijasom bila je potisnuta od strane Onijasovog brata, grkofila Jasona, koji je uveo helenizam. Dakle, (smatram) da je makabejska pobuna ustvari bila svojevrsna sadokistika reakcija na helenizam i to iz dva razloga: prvi-zato to je smenjen sadukejski prvosvetenik i drugi-zato to je helenizam zahtevao prinoenje paganskih rtvi. Sve je to izazvalo reakciju sadokista. Dokaz (mojoj) tvrdnji jeste Gandrijeva izajava:

idovi su se ubrzo poeli opirati. U selu Modin (ili Modein) Makabejski kraljev zastupnik iz Antiohije terao je postarijeg svetenika, ustanak imenom Matatija, da za primer svim suseljanima prinese pagansku rtvu. Kad je neki idov istupio s namerom da se pokori, Matatija ga je ubio. Zatim je ubio i kraljevog zastupnika, unitio rtvenik i pobegao u brda s petoricom sinova i drugim pristalicama. Tako je Makabejski ustanak poeo 167.god. pr. Kr. Pod vostvom Matatijine obitelji. Ovu porodicu nazivamo Hasmonejci po Hasmonu Matatijinom ukundedu ili Makabejci po nadimku Makabeus (eki) koji je nosio Juda jedan od Mataijevih sinova.

Dakle (da zakljuim): Matajija je bio sadokista hasmonejskog porekla a ne Sadokovog, to je ipak svojevrsni presedan. To znai da sa Makabejcima poinje naredni, hasmonejski, period.

Hasmoneji (u hasmonejskom periodu) kasnije preuzimaju prvosveteniku slubu, iako nisu bili Sadokovog porekla. Zato Hasmoneji da bio odrali svoju carsku vlast morali su uspostave tolerantan odnos sa jevrejskom aristokratijom koja je, opet, jedino mogla da ima jak uticaj na politika zbivanja u dravi ukoliko je podravala Hasmoneje.

Sa pojavom Uitelja pravednosti dolazi do izme meu sadokistima. Jedan deo se odvaja od prvosvetenika i Hasmoneja i osniva na obali Mrtvoga mora: Zajednicu Saveza pod vostvom sinova Sadokovih svetenika koji uvaju Savez. Drugi deo sadokita ostaje u Jerusalimu i nastavlja da vri hramsku slubu i da odobrava savez sa Hasmonejima.

U sadukejskom periodu sadukeji nastaju iz krugova jevrejske aristokratije koja je nosilac visokih svetenikih funkcija jer su bili pripadnici uticajnih, jakih i konzervativnih jevrejskih porodica. Sa vladavinom carice Salome Aleksandre njihov uticaj opada. Iako su i dalje imali veinu u Sinedrionu uvek su morali da uvaavaju stavove fariseja.

Judejski istoriar Josif Falvije u knjizi Judejski rat izdvaja tri jevrejske bogoslovske kole koje su postojale u I veku: postoje, naime, kod Judeja tri vrste filozofskih kola; jednu ine fariseji, drugu sadukeji, treu, koja ivi po posebnim optim pravilima, takozvani eseni.

Meutim, Rebi tvrdi da niti Josif Flavije (koji je bio farisej) niti novozavetni autori, kao jedini izvori informacija, nisu mogli da prenesu objektivnu istinu o sadukejima.

Sadukeji nestaju sa padom Jerusalima 70.g. Uzrok treba potraiti u tadanjoj propasti jevrejskog aristokratskog sloja bogatih i hasmonejskog plemstva.

to se tie samog imena postoji odreena polemika. Loze tvrdi da naziv sadukeji potie od imena Solomonovog prvosvetenika Sadoka, 1 Car 2:35. Harington kae da re sadukeji verovatno znai sadociti-potomci Sadoka. Rebi, meutim, tvrdi da ime najverovatnije dolazi od jevrejske rei sadukim ili aramejske sadukaja ali da nije potpuno jasno da li ona znai pravedni jevrejski saddik ili je to ime izvedeno od Sadoka.

Dakle (smatram), etimologija rei sadukeji je nejasna.

Fariseji

Istorijat fariseja podelio sam na dva perioda: hasidimski (ili makabejski period do izme) i farisejski (koji sam podelio na rani (od izme do razorenja hrama 70.g.) i kasni (nakon razorenja hrama 70.g.)). Poetak hasidimskog datira jo iz makabejskog perioda. 1 Makabejcima 2:42 spominje re hasidim-poboni: skup pobonih Judeja, hrabre ljude iz Izraela koji su se dobrovoljno predali Zakonu. Hasidi su (kao reakcija protiv helenizma) uestovali u makabejskom ustanku.

Nakon makabejskog ustanka (im su se ustanovilo bogosluenje) od Hasmoneja se odvaja jedna grupa pobonih koja se proziva farisejima (odatle poinje rani farisejski period). Razlog izme: zato to je Hasmonejima jedniji cilj bila politika vlast. Harington tvrdi da fariseji budui da su se povukli iz politike aktivnosti, njihovo religiozno obeleje bilo je izrazitije. Hasidimski pokret doivljava izmu (za vreme vladanja Jovana Hirkana 135-104 pr.H.) i cepa se na dve struje: fariseji i eseni.

Pod hasmonejskim kraljem Aleksandrom Jenejem (107-76 pr.H.) fariseji su pokuali da puem promene politiko stanje i hasidimsko plemstvo. Razlog: zato to na dan Senica Jenej obavljajui prvosveteniku slubu nije nalevao vodu po farisejskim propisima. Uvukli su narod u pobunu. Jenej koji je do tada bio na njihovoj strani odrie ih se i nareuje vojnu intervenciju. Dolo je do krvoprolia (nakon toga fariseji prestaju da upotrebljavaju silu protiv vlasti). Posle Jenejeve smrti, za vreme njegove ene Aleksandre Salome dolazi do pomirenja izmeu fariseja i hasmoneja. Njen sin Hirkan postaje veliku svetenik. Fariseji to iskoriavaju i dolazi do osvete nad neistomiljenicima. Drugi Salomin sin Aristobul (koji je bio pristalica sadukeja) zapretio je puem ukoliko se spor ne rei. Zbog sopstvene nespremnosti da ree spor i fariseji i sadukeji sa hasmonejima zahtevaju intervenciju Rima. Pompej Veliki (poto je video da je narod na strani fariseja) potvruje Hirkana za velikog svetenika a Aristobula odvodi u Rim. Harington kae da je vojni pohod Pompeja 63.g. isprovociran sukobom izmeu fariseja i sadukeja.

Dalje, za vreme vladavine cara Iroda fariseji mu otkazuju poslunost zato to je Irod Idumejac. Irod poinje da ih proganja i ubija. Nastaje izma unutar fariseja. Farisej Sadok osniva zelote kao reakcionarni pokret izazvan Irodovim progonom.

Prema Josifivom izvetaju iz Judejskih starina zajednici fariseja pripadalo je preko 6000 lanova. Uglavnom su pripadali srednjim slojevima. Bili su nacionalisti i progresisti. Za razliku od sadukeja fariseji su verovali da je sudbina Jevreja vie religiozne nego politike prirode. Do razorenja Jerusalima fariseji su imali veliki uticaj na Sinedrion, Dl 5:34-40 i Dl 23:6-8.

Nakon razorenja Jerusalima (kasni farisejski period) farisejski pokret je uinjen opte priznatim jer je imao jak uticaj na oblikovanje duhovnog karatktera sinagoga i izraelskog drutva uopte.

Loze kae da farisej potie od hebrejske rei peruim odnosno aramejski periaja to znai izdvojeni. Rebi kae da re farisej potie od hebrejskog glagola para to znai odeliti se razlikovati se od drugih. Fariseji su se meusobno oslovljavali sa hebrejskom reju haber-drug ili haberim-drugovi. Poto su bili separatisti narod ih je nazivao peruim-sektai. Naziv peruim fariseji nisu smatali pogrdnim. ak su ga, ta vie, i usvojili za naziv svoje stranke.

Zeloti

Kada je legat Kvirinije je oko 6.g.pH., poto je skinuo sa prestola jevrejskog vladara Arhelaja, objavio opti popis jevrejskog stanovnitva, izbila je pobuna. Farisej Sadok i Juda Galilejac iz Gamale osnivaju zelote. Iako je prva zelotska pobuna bila uguena, uspeli su da je nadive. Zeloti su ustvari reakcionarni pokret rodoljuba. Nisu priznavali ni jednog kralja za Kralja osim Boga. Josif Flavije kae da su odbijali da rimskog cara nazovu Kirios-Gospod. Odvojili su se od fariseja za koje su smatrali da su previe pasivni i popustljivi prema Rimu.

Osnovni oblici zelotske borbe protiv Rima bili su: atentati; pljake-upadali su u malim grupama u grke gradove i naselja, pljakali , palili i zastraivali stanovnitvo; gerilski rat-presretanje vojske u klancima istonih judejskih planina, u kojima su pravili svoja sklonita. Ubijali su Jevreje koji su saraivali sa Rimom. Uopteno govorei, rasplamsavali su mrnju prema Rimu i paganizmu.

Podigli su kobnu pobunu 66.g. i 132-135.g. pod vostvom Bar-Koebe (uvena borba za Masadu). Zato to su esto provocirali Rim, bili su krivci za razorenje Hrama i unitenje Jerusalima i pokolj Jevreja 70.g. Rimljani su vie od 500 Jevreja raspeli izvan zidina grada, a zelotski pokret je uniten.

Postoje oprena miljenja o nastanku zelota. Rebi kae da je farisej Sadok izvrio izmu i odelio od fariseja grupu-zeloti kao reakciju na progonstvo fariseja od strane Iroda. Razlog: fariseji su mu odbili poslunost jer je bio Idumejac. Dalje, kae da su nastali u vreme Hasmonejske vladavine jo nakon pobede Jude Makabejca nad Sirijom. Rebi kae da tada nastaju i hasidi i eseni i drugi. Dalje, on pravi razliku izmeu sikara-bodeara i zelota. Harington ne. Meutim, Harington kae da su zeloti nastali odvajanjem od fariseja pod vostvom Sadoka i Jude Galilejca. Loze se slae sa Haringtonom. Harington i Loze ne prave razliku izmeu sikara i zelota. Za njih sikari jesu zeloti. Gandri kae kako strunjaci ove zelote poistoveuju sa sikarijima (atentatorima) koji su nosili skrivene bodee. Mogue je pak da su sikariji bili ogranak zelota ili zasebna skupina koja se spojila sa zelotima.

Dakle, slaem se sa Gandrijevim stavom da je mogue da su sikari samo jedan ogranak zelota.

Rebi kae da je re zelot grkog porekla-zelotes. Hebrejska re je kanna ili aramejska kanan to znai revnitelj. Loze se takoe slae da Rebiem: Dodue ovi revnosnici (grki: zeloti)

Irodovci

Jako se malo zna o irodovcima. Oni nisu bili niti verska niti ekstremistika stranka kao zeloti, ve politiki sledbenici Irodove dinastije. Postojale su dve irodovske porodice: galilejska, koja je podravala Iroda Antipu i jerusalimska koja je ostala privrena Irodovim sinovima. Ovi prvi su bili i najbrojniji. Rebi kae da su irodovci ustvari agenti Iroda Antipe.

Uopte, irodovci su smatrali da jedino pod Irodovim naslednicima Judeja moe da opstane uprkos snanom uticaju Rima. Tako su se pod istom motivom, ouvanja judejske drave, udruili sa farisejima. Meutim, irodovci su preutno podravali Rimljane koji su postavlili irodovsku dinastiju, sa ijom propau, irodovci, nestaju.

Prikaz konflikta versko-politikih i politikih stranka sa Hrista

Iz novozavetnih tekstova stie se utisak da je politika u svakodnevici Izraela zauzimala centralno mesto. Politike, meustaranake, rasparave takoe. Razlog je krajnje jednostavan: drava je pod okupacijom i tei za osloboenjem. Postavlalo se pitanje: koja e politika opcija doneti osloboenje? Nacionalno-nacionalistika politika i religija su se meusobno proimale. Kreirale su jedan snaan pokret koji e izazivati strahovitu mrnju prema svemu to je rimsko. Uzimajui sve ovo u obzir, logino pitanje je: kakav je bio Isusov stav prema politici kako Rima tako i Izraela? injenica je da su versko-politike i politike stranke u Isusu videle opasnog verskog pa i politikog revolucionara. Pitanje je: zato?

Fariseji, irodovci i pitanje planja cezarskog poreza u Mt 22:15-22

Iz Matejevog teksta jasno se vidi da su Jevreji mrzeli plaanje poreza. Namee se pitanje: zato su fariseji i irodovci izabrali ba to pitanje plaanja poreza kao zamku za versko-politiko optuivanje Isusa?

Sistematiui Vilsonova razmiljanja dobio sam etiri razloga zato. Prvi: mrzeli su porez jer su znali da on direktno ide u Cezarevu blagajnu. Drugi i trei: deo tog novca korien je za odravanje paganskih hramova i raskalanog ivota rimskog plemstva. Na kraju, etvrti razlog: Cezarev portret ih je podseao na izraelsko ropstvo Rimu. Moris kae da je na dinaru bio utisnut portret cara Tiberija.

France tvrdi da su postojale dve vrste rimskog dinara. Takozvani porezni dinar koji Jevreji nisu prihvatali jer je imao carev portret (koji Dekalog zabranjuje) i natpis da je imperator Sin Boiji. Rimska vlast je uvaavajui jevrejsko verovanje napravila politiki kompromis pa je uvela i drugi, bakarni dinar bez ikakvih oznaka koji je trebao da bude korien u svakodnevnoj trgovini.

Dakle (smatram), Jevreji su morali da koriste poreski dinar jedino prilikom plaanja poreza. To znai da nisu bili obavezni da ga svakodevno nose i koriste.

Dalje, France kae da je nametanje poreza Izraelu bio povod za podizanje mnogih ustanaka (kao onaj 6.g. pod vostovom Jude Galilejca) i pokreta otpora koji se nazivaju zajednikim imenom zelotski.

Dakle (smatram), porez je oznaavao dve stvari: politiku pokornost Rimu i priznanje da je Cezar Sin Boiji. Za Jevreje ovo je bio skandal i izdajstvo otadbinskih interesa. Fariseji i irodovci su se nadali da e Isus, priznavanjem plaanja poreza, doi u sukob sa zelotskim pokretom kao nacionalni izdajnik. Sa druge strane, opet, odbijanje plaanja poreza dovelo bi ga u sukob sa Rimom jer je javno propagirao otpor prema osvajau. Znai, farisejima je znaajno pitanje bilo: da li e Isus priznati Cezara za Sina Boijega, dakle za Mesiju. Irodovcima (koji su saraivali sa Rimom): da li e priznati politiku vlast Rima. Zelotima: da li e Isus priznati Cezara za Kiriosa?

Dalje, interesantna je Isusova apologetska odbrana u Mt 22:19: pokaite mi novi za porez. Oni mu pruie dinar. France kae da injenica da su Isusovi ispitivai mogli da pribaviti takav denar izmie im tlo pod nogama-oni se jesu sluili Cezarovim novcem, dakle neka mu plate porez! Dakle, (smatram) fariseji i irodovci su noslili poreski novac svakodnevno, iako nisu bili obavezni, jer u tom trenutku iz teksta se ne vidi da je dolo vreme plaanja poreza. Sada je sasvim jasno zato ih je Isus optuio u Mt 22:18 da su: licemeri! Zato me iskuavate?

Meutim, Isusova apologetska izjava iz Mt 22: 19-20 je veoma polemina: iji je ovo lik i natpis? Carev, rekoe oni. Tada im on ree: Dajte, dakle, caru carevo a Bogu Boije. Polemina je ustvari u smislu ta im je zapravo Isus konkretno odgovorio.

France tvrdi da glagol dajte ustvari znai vratite, u smislu da oni neto duguju Cezaru. Dalje, kae on fraza Bogu Boije se smatrala nekad kao ponitavajua fraza prethodne fraze caru carevo u smislu da je Boije pravo iznad Cezarovog. Zeloti su smatrali da plaanje poreza ponitava odanost Bogu. Isus tvrdi da politika privrenost Rimu nije nespojiva sa odanou Bogu. To nije stroga podela na svetsko i sveto ve priznanje da svetsko nalazi svoje pravo mesto jedino unutar nadmonosti svetog. Isus ovde ne vidi spornost, za razliku od zelota. France, dalje, tvrdi da zeloti ustvari nisu shvatili Isusov odgovor. Inae da jesu ne bi bili njime zadovoljni. Meutim, odgovor nije istakao jasno opredeljenje da li je za ili protiv njihovog stava. Zeloti su se zadivili odgovorom. Dalje, France tvrdi da Isus nije izbegao zamku nekom retorikom ve je postavio novo naelo za svoje sledbenike, koji e se uskoro suoiti s pitanjem zakonitosti svetovne vlasti, premda nema arobnog reenja po kojem bismo to naelo primenjivali u svakoj prilici. Vilsonov stav povodom ovog pitanja iz Mt 22:15-22 je slian.

Kolovo tumaenje Mk 12:13-17, tvrdi da je za zelote alac odgovora leao u frazi caru dajte carevo a za fariseje u frazi Bogu dajte Boije. ak i veti pravnici, kae Kol, bili bi zateeni Isusovim odgovorom. On nije sadrao nita zata bi mogli da ga optue. Mogue da je Isus ovom frazom prekorio irodovce koji su bili zaokupljeni svojim lokalnim carem da su zaboravili na Boga kao Cara. Dakle, vratite Cezaru ono ta je njegovo-dinar pripada njemu, zato ga vratite. Isusova izjava ija je ovo lik i natpis pokazuje da su Jevreji ipak prihvatili cezarevu politiku vlast iako, dodue, nerado. Kol, dalje, kae da moda nije iskljueno da su upravo te Isusove rei bile razlog da neto kasnije to gailejsko mnotvo nije ni pokualo da izbavi svog proroka: jer, nije li on, na kraju krajeva, ipak na strani Rimljana?

Morisov komentar na Lk 20:20-26, kae da su fariseji i irodovci nastojali da odstrane Isusa sa pozornice. Hteli su da ga navedu na ma koji odgovor koji bi ga doveo u sukob sa Rimom. Dalje, Moris kae, da fraze caru dajte carevo a Bogu Boije potvruje Deretovo tumanje da je Isus ovde ciljao na Prop 8:2 i da je znaenje ovih rei ovo: sluajte kraljeve zapovesti pa ete (time) posluati Boije zapovesti. Dakle, poslunost caru deo je sveobuhvatne poslunosti Bogu. Tekoa sa ovim tumaenjem kae Moris je u tome to Isusov odgovor da je zaista bio takav ne bi izazvao ono ta je izazvao: iznenanje. Moris se takoe slae da Kolom i Vilsonom da je glagol dajte ustvari vratite ono ta je Cezarovo. Isusov odgovor nije dao mesta za pobunu protiv Cezara ali je naglasio vernost Bogu. Na Boijem podruju Cezar nema nikakvih prava.

Loze, daje dobar zakljuak na komentar o plaanju poreza: Kada je Isus upitan da li je ispravno da se caru plaa porez, on nije odgovorio u smislu zelota, nego je rekao da caru treba dati carevo, a Bogu Boije (Mk 12:17). Tako se Isus nije dao zavesti da postojeem politikom vladaru prizna odblesak boanskog dostojanstva, niti se saglasio sa revolucionarima, koji primenom vlasti htedoe da menjaju ureenje i na silu uspostave Carstvo Boije.

Dalje, fariseji pripadnici jedne religiozne grupe, suprostavljali su se rimskoj okupaciji Palestine. Irodovci, pripadnici politike stranke, podravali su Iroda Antipu i zakone ustanovljene od strane Rima. Budui da su imale sutinski razliita gledita i ciljeve, ove dve grupe su u normalnim okolnostima bile nepomirljivi neprijatelji.

Fariseji i irodovci su mrzeli Isusa. Zato? Mislim da koren njihove mrnje treba potraiti u Isusovom izrazito radikalnom religiozom stavu npr. prema oprotenju greha u Mt 9:1-6, a irodovaca u Isusovom roenju kao pojavi novog i to prorokovanog konkurenta irodovske dinastije u Mt 2:1-3. Galvin kae da su irodovci takoe videli Isusa kao pretnju. Poto su podravali dinstiju Iroda Velikog izgubili su politiku kontrolu kada je Rim svrgnuo Arhelaja (Irodovog sina koji je vladao Judejom) i zamenili ga rimskim upraviteljem. Irodovci su se plaili da e Isus reagovati tako to nee dozvoliti da rimske voe zameni Irodov potomak.

Dakle (smatram), politika provokacija-pitanje plaanja ili ne plaanja poreza Cezaru bila je sredstvo ali i posledica. Sredstvo za pokretanje nacionalne mrnje prema Isusu, a posledica njihove line mrnje i netrpeljivosti prema Njemu. Isusa su posmatrali ne kao Mesiju, ve kao naprednog politikog i teolokog konkurenta, koji je i koji e jo vie da ugrozi njihove pozicije. Iako je primetno da se Hristov rad i propoved oigledno su se razlikovali od tenji politikog mesijanizma.

Fariseji, zeloti i pitanje stranakog prokletstva u Lk 13:1-9

Lk 13:1-9 navodi dva novinarska dogaaja. Prvi je galilejska pobuna a drugi je graevinska nesrea. Prvi se odnosi na jednu od pokrajina okupirane provincije Izrael, Galiljeji, gde grupa pobunjenika podie ustanak protiv rimske okupacije. Najverovatnije da se radilo o zelotima, Izraelcima koji su predstavljali grupu antirimskih terorista. Rimski upravitelj, provincije Izrael, Pilat alje trupe da ugue ovaj ustanak. Nastaje pravi pokolj. Rimske legije poubijale su, najverovatnije, sve do jednog pobunjenika. Luka pie o Galilejcima iju je krv Pilat izmeao sa njihovim rtvama. Postoje tri mogua objanjenja ovog dogaaja.

Prvo: vojska je upala na mesto gde su pobunjenici prinosili rtvu Bogu (mogue mesto-jerusalimski hram) i pobili ih u toku ceremonije, pa se krv pobunjenika pomeala sa krvlju ivotinja koje su oni prinosili na rtvu Bogu.

Drugo: najverovatnije da su novopristigle intervencione trupe, momentalno reagovale u toku pobune, pa se krv Galilejaca pomeala sa krvlju onih rimskih vojnika koje su Galilejci pobili.

Tree: rimska vojska je u znak odmazde pobila sve one, nevine ljude koji nisu uestvovali u ustanku, a koji su se u tom trenutku zatekli u neposrednoj blizini ovih pobunjenika i mesta sukoba. Bilo kako bilo, oni ljudi koji su ispriali taze novinarsku vest, razmiljali su o tome da su ovi teroristi, Galilejci, bili veliki grenici i hteli su da na taj nain stvore konfliktnu situaciju. Meutim, Hrist je znao zbog ega ga pitaju i o emu razmiljaju pa im je zato rekao zar mislite da su ti Galilejci bili vei grenici od ostalih Galilejaca zato to su tako stradali?

Sasvim je mogue da su ljudi koji su ispriali ovaj dogaaj Isusu bili fariseji, jevrejski svetenici ili njihovi simpatizeri. Fariseji su, kako kae Tejlor, po svom verskom ubeenju, bili protivnici upotrebe vojne sile, i bilo kakvog oblika terorizma protiv rimske okupacije. Zato su mogli da kau: Galilejci su zasluili da budu poubijani, jer su zbog pobune bili pod prokletstvom Boga. Potvrda toga je to da su svi oni do jednog bili poubijani. Da nisu bili prokleti neko bi, moda i preiveo.

Dalje, vano je da napomenem opte, tadanje, shvatanje o Galileji i Galilejcima, kao o onima koji su bili najvei grenici. Galileja, geografski gledano bila je najsevernija izraelska pokrajina. Na jugu se graniila sa Samarijom. Jevreji iz Judeje mrzeli su Samarjane i smatrli su ih za pogane i neiste jer su ovi sklapali brakove sa nejevrejima. ak su Jevreji iz Judeje na svojim putovanjima zaobilazili ove krajeve, da se i sami u dodiru sa Samarjanima ne bi opoganili i tako postali neisti.

Dalje, na jugoistoku Galileja se graniila sa malom rimskom pokrajinom koja se zvala Dekapolj ili Deset gradova. Oni su se bavili trgovinom i bili su poprilino bogati. Zato su se ovi gradovi dobrovojno udruili u jednu vojno-ekonomsku pokrajinu, da bi se, na taj nain zatitili od upada naoruanih pljakaa. Poto je i ovde veinsko stanovnitvo bili nejevrejsko, Jevreji iz Judeje su ih takoe mrzeli.

Na istoku Galileja se graniila sa pokrajinom koja se zvala Filipova tetrarhija. Irodov brat Filip bio je kralj saveza od etiri teritorije pa otud naziv tretrarhija. Dogaaj iz Mk 5:1-30 kada je Isus isterao 3.000 do 6.000 demona iz samo jednog oveka. Taj se isceljeni ovek vratio i poeo u pokrajini Dekapolj ili Deset gradova da propoveda o tome kako ga je Hrist iscelio. Ovde takoe veinsko stanovnitvo bilo je nejevrejesko, tako da su i njih Jevreji iz Judeje mrzeli. Dakle, ovinizam nije nita novo.

Severno i zapadno Galileja se graniila sa pokrajinom Sirijom, iji su stanovnici, takoe, bili nejevreji. Jedan od razloga zbog ega su Jevreji iz Judeje mrzeli nejevreje bio je i taj da su se ovi bavlili vraanjem i svim drugim oblicima okultizma, prizivanjem duhova, bajanjem, itd.

Dakle, Galileja kao kraj nalazila se u okruenju nejevreja pa su Jevreji iz Judeje smatali te krajeve i takoe podcenjivaki iako su i tamo takoe iveli Jevreji. Za njih su oni bili nekolovani, nekulturni, necivilizovani, neduhovni, a jo se i drue sa nejevrejima. Galilejac- to je bio pogrdan naziv.

Onih osamnasest radnika koji su radili na rimskom projektu akvadukta, vodovodne mree, bili su judejski Jevreji. Siloamski toranj, ustvari, bio je deo te vodovodne mree. Dogodila se graevinska nesrea, vodovodni toranj sruio se i usmrtio ih. Zeloti bi za ovaj dogaaj rekli: Tako im i treba, kada su saraivali sa rimskim okupatorom. Poginuli su zato jer su bili prokleti od Boga.

Isusu su postavili pekulativno pitanje stranakog prokletstva. Isus je Galilejac. Poto su Galilejci prokleti, to znai da je i Isus. Meutim, Mesija ne moe biti proklet. Isus odgovorom u Lk 13:5: ako se ne pokajete svi ete tako propasti pokazuje im da ne postoji politiko i regionalno odnosno pokrajinsko prokletstvo, prokletstvo stranake pripadnosti i pripadnosti nekoj regiji, nego postoji univerzalna ovekova grenost pred Bogom. Stie se utisak da su i tada stranke manipulisale religijom i anatemisale jedna drugu i da je i tada postojao problem inferiorne regionalne a time u kulturne pripadnosti u okvirima jedne drave.

Sadukeji, fariseji i zavera protiv Isusa u Jn 11:45-53

Stav fariseja i sadukeja je oigledan. Uplaeni Isusovim mesijanskim aktivnostima pokazali su snaan strah od moguih nemira u narodu (moda i pobuna). To znai da Rim zasigurno ne bi, vojno, stajao sa strane. Samim tim oni su iskazali bojazan da sve ono to su politiki postigli moe propasti. Dogaaj iz Jn 11:45-53 je (za mene) veoma kljuan. On pokazuje kulminaciju u sukobu jevrejske politike i Isusovg porpovedanja. Meutim, jasno je da je Kajafina uloga (bio je svetenik od 18-36 g.p.H.) u ovoj politiko-verskoj zaveri protiv Isusa bila odluujua. Ove elitne versko-politike grupacije odravle su dobre odnose sa Rimom. Isus je predstavljao pretnju tim odnosima. Zato da budu sluge u Isusovom kraljevstvu kada mogu da budu vladari u rimskom. Dakle, (smatram) poloaj privilegovane klase bi je ugroen.

Dalje, Moris kae da prva Kajafina fraza vi nita ne znate pokazuju neotesanost koja je za sadukeje bila tipina. Flavije kae sadukeji su, ak i u meusobnom ophoenju, poprilino prostanog ponaanja, a kad su u dodiru sa sebi ravnima, grubi su kao prema strancima. Kajafa, time podcenjuje ceo Sinedrion. Sledea Kajafina fraza bolje je da jedan ovek umre za narod ima cinian prizvuk. On razmilja kao iskusni politiar. eli da ih usmeri u kom pravcu da razmiljaju i deluju. Mislim da Kajafa ne eli da se Sinedrion politiki podeli na dva tabora: za i protiv Isusa. Zato je njegov nastup jo grubljiji. eli da eliminie svaki nagovetaj opozicije. Njima a ni njemu, nije stalo do apstraktnog razmiljanja niti do razluivanja. Moris kae da narodne voe zaista su prihvatile takvo shvatanje, te su ubili nedunoga. Meutim, to ne samo da nije spasilo narod nego je, po Jovanu, postalo prvim u nizu dogaaja koji e na kraju zavriti njegovim unitenjem.

Trener daje tabelarni prikaz Kajafinog profila aktivnosti:

Jedan od onih koji su bili neposredno odgovorni za Isusovu smrt.

Zloupotrebljavao je svoj poloaj da bi sprovodio tiraniju u uvao linu sigurnost.

Planirao je Isusovo hapenje, sproveo ilegalno suenje, vrio pritisak na Pilata da odobri raspee, nastojao da sprei vaskrsenje i kasnije zatakavao dokaze o vaskrsenju (Mt 28:12-13).

Pretvarao se da je duhovan i poboan, dok je pravio kompromise da Rimom.

Odigrao je ulogu u progonstvu prvih hriana.

Dakle, oigledno je da im je politika spretnost sadukeja pod vladavinom Hasmoneja omoguila je da i pod Irodom i Rimom sauvaju svoje politiko-verske pozicije. Prvosvetenike koje je aristokratije postavljala uvek su uzimani iz njihovih krugova. Nastojali su da umire negodovanje naroda protiv Rima. Bili su neprijatelji zelota, koji su pozivali narod na ustanak, ali i fariseja, koji su bili protov rimske vlasti. Josip Flavije navodi kako je vladajua mo sadukeja ipak bila ogrniena, jer kad god su dolazili na poloaje drali su se-mada nevoljno i usiljeno-onoga to kau fariseji, poto ih narod inae ne bi trpeo.

Dakle (smatram), sada je prilino jasnija Kajafina fraza vi nita ne znate. Proistekla je iz klasinog sadukejskog stranakog bunata protiva fariseja iji je autoritet ipak bio iznad njihovog. Iako je u osnovi Isusovo uenje blie farisejskom nego li sadukejskom, to ova zavera protiv Isusa pokazuje optu ogorenost sadukeja ali i strah da, moda, Isus sa farisejima na zauzme vladajue pozicije. To bi oznailo njihovu eliminaciju sa politike scene.

ZAKLJUAK

Isusov stav prema politici bio je eksplicitan. U Mt 4:8 odbija carstvo koje mu je ponueno po politikim standardima-odbija politiki Mesijanizam. U Mk 10:42 odbacuje sistem kolektivne organizacije-politikog strukturalizma i hijerarhije. U Jn 6:15 odbija carsku titulu ekonomsko-humanitarnog Mesije. Iz apologetskih odgovora u Mt 22:15-22, Lk 13:1-9 vidljiv je Njegov standardni stav: ne meati se u politike tokove i ne uzimati uee u radu politikih stanaka. Njegov smer aktivnosti najjasniji je u Jn 3:16-17. Politike strukture bile su zaineresovane za stranarenja. Koristile su se pekulativnim igrama meusobnog okrivljavanja. Na taj nain smiljeno su podsticale politiko-verske izme u narodu. Sve je bilo u nadmoi jedne stranke nad drugom. Isus je bio univerzalista-ujedinjavao je ljude iz svih struktura. Stie se utisak da je iz konflikta sa njima indirektno razotkrivao njihove politike igre. Pred narodom su igrali igru velikog patriotizma ali su zato tajno saraivali sa Rimom. Ovakva perfidna igra obezbeivala im je sigurnost i stabilnost politikih a i ekonomskih pozicija. Sa druge strane smetao im je Njegov univerzalizam ali i mesijanizam (znaci i udesa). Ideja: Isus kao Car oznaila bi kraj njihovim pozicijama. Izgleda da njihov pokuaj da postrane Isusa nije uspeo. Ustvari eleli su da imaju jednog takvog verskog pa i politikog revolucionara uza se. Isus se nije ukalpao u njihov samoproklamovani koncept politikog Mesije i oslobodioca od Rima. Isajin Mesija koji pati iz 53 poglavlja je bio za njih nemogu. Zato ili e Mesija biti politiki oslobodioc ili nije Mesija. Isus nikada nije uvaavao politiare onako kako su oni to oekivali. Zato su pokuavali da mu suzbiju popularnost i da ga javnim skandalima i sramotom skinu sa scene. Okrivljavali su ga da je laov, demon Drugi korak im je bio da isprovociraju konflikt izmeu politikih stranka, naroda i Hrista. Pogotovo da isprovociraju zelote kao potencijalne atentatore koji su ubijali kolaboracionaliste. To to je Isus razotkrivao farisejsko-sadukejsko-irodovsku dvostruko-perfidnu igru dovodilo ih je u opasnost od mogueg sukoba sa zelotima. Zato su doneli konano politiko reenje: ubiti Isusa. To znai eliminisati konkurenciju i sauvati pozicije.

CITIRANA DELA

Gandri, Robert

1981Pregled Novog Zavjeta. Zagreb: Ilirikum u saradnji sa Evaneoskim biblijskim institutom u Beu.

Rebi, Adalbert

1983Biblijske starine. Zagreb: Kranska sadanjost.

Loze, Edvard

1986 Svet Novoga zaveta. Beograd: Pravoslavlje.

Moris, Leon

1987 Ivan: tumaenje jevanelja po Ivanu. Novi Sad: Dobra vest, baptistika teoloka klola.

Franc, E.T

1988 Matej: tumaenje jevanelja po Mateju. Novi Sad: Dobra vest, baptistika teoloka klola.

Kol, Alan

1989 Marko: tumaenje jevanelja po Marku. Novi Sad: Dobra vest, baptistika teoloka klola.

Moris, Leon

1990 Luka: tumaenje jevanelja po Luki. Novi Sad: Dobra vest, baptistika teoloka klola.

Vilson, Nil, Virmen, David, Galvin, Dejms, Barton, Brus, Lukas, Deril

2000 Matej, prouavanje Biblije za svakodenvnu primenu. Novi Sad: Meunarodno biblijsko drutvo.

Trener, Ed, Galvin, Dejms, Virmen, David, Barton, Brus

2000 Jovan, prouavanje Biblije za svakodenvnu primenu. Novi Sad: Meunarodno biblijsko drutvo.

Galvin, Dejms, Virmen, David, Barton, Brus, Lukas, Deril

2001 Marko, prouavanje Biblije za svakodenvnu primenu. Novi Sad: Meunarodno biblijsko drutvo.

Tejlor, afi, Virmen, David, Galvin, Dejms, Barton, Brus, Lukas, Deril

2000Luka, prouavanje Biblije za svakodenvnu primenu. Novi Sad: Meunarodno biblijsko drutvo.

1997 Novi Zavet: savremeni srpski prevod: Beograd: ALFA I OMEGA.

Vidi, Rebi, 1983: 256.

Gandri, 1981: 6-7.

Loze, 1986: 43.

Vidi, Rebi, 1983: 231.

Vidi, Loze 1986: 43.

Vidi Harington 1983: 30.

Vidi Rebi, 1983: 230-231.

Vidi, Harington, 1983: 28.

Vidi Harington, 1983: 30.

Vidi, Loze, 1986: 51.

Vidi Loze, 1986: 50.

Vidi, Rebi, 1983: 228.

Vidi, Loze, 1986: 54.

Vidi, Rebi, 1983: 229.

Gandri, 1981: 38.

Vidi, Rebi, 1983: 234.

Loze, 1986: 54.

Vidi, Rebi, 1983: 234.

Tada fariseji odoe i dogovorie se kako da Isusa uhvate u rei pa mu poslae svoje uenike zajedno sa irodovcima. Uitelju, rekoe oni, znamo da si istinoljubiv i da narodu ui Boijem putu u skladu sa istinom i da se ni na koga ne obazire jer ne gleda ko je ko. Zato nam reci ta misli: da li je pravo da se caru daje porez ili nije? Ali Isus, znajui njihove zle namere, ree: Licemeri! Zato me iskuavate? Pokaite mi novi za porez. Oni mu pruie dinar, a on upita: iji je ovo lik i natpis? Carev, rekoe oni. Tada im on ree: Dajte, dakle, caru carevo a Bogu Boije. Kad su to uli, zadivie se pa ga ostavie i odoe.

Vidi, ViIson, 1986: 65.

Vidi, Moris, 1983: 299.

Vidi, France, 1987: 321.

Vidi, France, 1987: 320.

France, 1987: 320.

Vidi, France, 1987: 321-322.

Vilson, 1986: 65: Isus je izbegao ovu zamku pokazujui da mi (vernici) imamo dvostruko dravljanstvo (1 Petrova 2:17). Nae ovozemaljsko dravljanstvo obavezuje nas da izvravamo svoju graansku dunost i redovno izvravamo svoje obaveze prema dravi, plaajui usluge koje koristimo i uivamo. Nae nebesko dravljanstvo obavezuje nas da pre svega i iznad svega budemo odani i posluni Bogu.

Vidi Kol, 1984: 192-193.

Vidi Moris, 1983: 299-300.

Loze, 1986: 54.

Vilson, 1986: 65.

Isus ue u amac, preplovi na drugu stranu i stie u svoj grad. Tada mu donee jednog oduzetog koji je leao na postelji. Kad je video njihovu veru, Isus ree oduzetome: Samo hrabro, sinko, oprataju ti se gresi. Tada neki uitelji zakona rekoe u sebi: Ovaj huli! A Isus, poto je znao ta misle, ree: Zato zlo mislite u svojim srcima? ta je lake? Rei: Oprataju ti se gresi ili rei: Ustani i hodaj? Ali da znate da Sin oveiji ima vlast na zemlji da oprata grehe

Kad se Isus rodio u Vitlejemu, u Judeji, za vreme kralja Iroda, dooe neki mudraci sa istoka u Jerusalim i upitae: Gde je novoroeni car Judeja? Videli samo njegovu zvezdu kako izlazi pa smo doli da mu se poklonimo. Kad je kralj Irod to uo, veoma se uznemiri-a s njim i sav Jerusalim

Galvin, 1998: 41.

Loze, 1986: 54.

U to vreme su onde bili neki prisutni i neki koji Isusu ispriae o Galilejcima iju je krv Pilat izmeao sa njihovim rtvama. A on im odgovori: Zar mislite da su ti Galilejci bili vei grenici od ostalih Galilejaca zato to su tako stradali? Kaem vam nisu. Ali ako se ne pokajete svi ete propasti. Ili. ta je sa onom osamdesetoricom na koje se sruio siloamski toranj i usmrtio ih? Mislite li da su oni bili vie krivi od ostalih stanovnika Jerusalima? Kaem vam: nisu. Ali ako se ne pokajete, svi ete tako propasti.

Vidi, Tejlor, 1999: 52.

Vidi, Tejlor, 1999: 52.

Vidi, Tejlor, 1999: 52.

Mnogi Judeji su bili doli k Mariji i videli ta je uinio poverovae u njega. Ali neki od njih odoe farisejima i ispriae im ta je Isus uinio. Tada prvosvetenici i fariseji sazvae Sinedrion pa rekoe: ta da radimo? Taj ovek ini mnoga znamenja! Ako ga pustimo da tako ini svi e poverivati u njega i doi e Rimljani i oduzee nam ovo mesto i narod. A jedan od njih-Kajafa, koji je te godine bio prvosvetenik-ree im: Nita vi ne znate i ne shvatate da je za vae dobro da jedan ovek umre za narod nego da ceo narod propadne. On to ne ree sam od sebe, nego, poto je te godine bio prvosvetenik prorokova da e Isus umreti za narod. I ne samo za narod nego i da bi sabrao rasejanu Boiju decu. Tako tog dana odluie da ga ubiju.

Vidi, Moris, 1988: 419.

Moris, 1988: 731.

Moris, 1988: 420.

Trener, 2000: 37.

Loze, 1986: 49.