Ranokršćanska umjetnost

• Ranokršćanska umjetnost (također kasnoantička ili starokršćanska umjetnost) je umjetničko razdoblje starorimske umjetnosti nakon usvajanja kršćanstva 314. godine do podjele Rimskog Carstva na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo; tj. prijelaz iz antičkoga doba u srednji vijek, u vremenu tzv.ranog kršćanstva.

• Krizom Rimskog Carstva u 3. st. otpočelo je rastvaranje antičkih tekovina i propadanje urbane kulture.

• Konstantin Veliki 323. g. seli prijestolnicu Rimskog Carstva iz Rima u Bizant koji se od tada naziva Carigrad, što će dovesti do konačne podjele na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo 395. g.

• Podjela carstva uzrokovala je i podjelu kršćanstva na katoličku (zapadnu) i pravoslavnu (istočnu) crkvu –Crkveni raskol 1054.g.

• Posljedice političkih i vjerskih podjela u rimskom carstvu osjetit će se i u umjetnosti. Zapadna Europa prihvatila je kao naslijeđe umjetnost kasne antike iz čega se razvila romanička umjetnost Europe (predromanika). U Bizantu je utjecaj antike bio pomiješan s jakim istočnjačkim primjesama (bizantska umjetnost).

• Nijedan od objekata starokršćanske umjetnosti nije stariji od 200-te godine. Prije cara Konstantina Rim nije bio svetište kršćana i kršćanstvo u početku nije imalo nikakvih vjerskih građevina. Ranokršćanska umjetnost zapravo je započela u katakombama.

Katakombe

• Katakombe- prvotno naziv za lokalitet sa ranokršćanskim grobljem kraj današnje crkve sv. Sebastijana u Rimu.

• Danas se prije svega misli na podzemno groblje u kojima su sahranjivani stari kršćani, često velikih dimenzija, naročito u ranokršćansko doba.

• Najpoznatije su katakombe u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr. Isklesane su u mekoj stijeni na svetom području koje okružuje Rim.

• Kršćani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i sahranjivanja mrtvih u grobnice i svetišta.

• Prema rimskom zakonu, grobna mjesta su bila sveta (sacrosanct), te su Rimljani rijetko progonili kršćane u katakombama.

• Sredinom 3.stoljeća, kada se u katakombama više nisu osjećali sigurnima, ljudi su zazidali postojeće ulaze i napravili nove, tajne. Podzemni su se hodnici pružali kilometrima - čak se kaže da bi katakombe bile duže od cijelog Apeninskog poluotoka kad bi se hodnici pružali pravocrtno.

Katakombe sv. Sebastijana, Rim

• Ispočetka su katakombe imale i nadzemni dio u vidu dvorišta sa trijemom,te sobe za zajedničku ishranu, ali s pojačanim progonom kršćanstva u 3. st. katakombe su ostale bez nadzemnih dijelova.

• Hodnici su najčešće dugi tri do četiri kilometra, a široki tek toliko da se dva pogrebnika, koja nose mrtvačka nosila, mogu mimoići. Stube koje vode u ove hodnike ponekad su i 12 metara ispod zemlje, a pri njihovom se dnu hodnici račvaju u brojnim pravcima.

• Neke katakombe imaju dvije ili više razina –katakombe svetog Sebastrijana imaju čak četiri razine.

• Tijela umrlih stavljala su se u šupljine u zidovima, koje su prvobitno bile zazidane ciglama ili kamenjem. Kako su mnoge od tih pregrada u međuvremenu popustile i popucale, današnji se posjetitelji često moraju provlačiti između dugih redova kostura.

• Skulpture i slike koje su očuvane u katakombama rađene su u maniri grčko-rimskih mitova, tako da skoro nema nikakve razlike između tzv. poganskih i kršćanskih djela.

• Kršćani,da bi očuvali tajnost,su se služili različitim znakovljem.Najpoznatiji kršćanski znak je križ,koji označuje vjeru-jer podsjeća na Kristovu žrtvu i iskupljenje vjernika.

• Ima različitih oblika križeva,od kojih ćemo spomenuti samo neke najpoznatije.

• Razlikujemo: 1) grčki križ (jednakih dužina krakova)

2) latinski križ (ima dužu okomitu gredu)

3) Andrijin križ (koso ukrštenih krakova)

4) svastika ili kukasti križ (s kukama na svakom kraku)-prastari simbol kakav nalazimo već u prethistoriji,a smatra se da potječe od Sunčeva kola.Postoji “dobra” i “loša” svastika:ako zamislimo da se okreće udesno,zla je i razarajuća ako zahvaća šiljcima,a dobra ako nadire tupom stranom.

• Drugi je kršćanski simbol sidro,što označuje nadu,jer podsjeća na sidrenje lađe u sigurnoj luci,dok opasnost vreba na otvorenu olujnomu moru.

• Treći je simbol srce što oduvijek znači ljubav.

• Ta tri znaka izraz su triju glavnih kršćanskih vrilna:vjere,nade i ljubavi.

• Osobit znak kojim su se kršćani služili u doba progona,jer ga drugi nisu prepoznavali,bio je i crtež ribe.

• Razumjeli su ga samo upućeni- članovi kršćanske zajednice -jer nije bilo lako domisliti se kakve veze ima s kršćanstvom i što znači kršćanima.

• Trebalo je znati da se na grčkome jeziku riba kaže Iesus Hristos Theou Yhios Soter – Isus Krist Sin Božji Spasitelj (ihtys).

Nadgrobna stela s natpisom "riba života", rano 3. stoljeće, Nacionalni muzej, Rim.

• Katakombe su oslikavane zanimljivim freskama; u početku jednostavnim kompozicijama, poslije nastaju brojni ciklusi pučkih ekspresivnih slika prema Starom i Novom zavjetu(Mojsije; Krist među apostolima; Majka Božja s Djetetom i dr.),scene iz svakodnevnog života i portreti pokojnika.

• Stil slikanja je sažet, a odlikuje se brzim crtežom, svjetlosnim efektima, svijetlim bojama i plošnošću, odnosno ograničavanjem volumena. Iako je još uvijek bila nazočna tendencija slikanja portreta i točnog opisa nošnje,opći dojam je bestjelesan.

Mojsijev izvor, freska iz katakombi sv. Marcela i Petra, Rim.

Dobri pastir, freska iz Priscilinih katakombi, Rim.

Posljednja večera, freska iz katakombe sv. Kalista (San Calisto) u Rimu, 3. st.

• Sjeverno od velike Eufrazijeve bazilike u Poreču očuvan je podni mozaik postavljen u dvorani gdje su se kršćani tajno sastajali na obred i molitvu(oratorij) početkom 4.st.

Dobri pastir,mozaik iz Mauzoleja Gale Placidije u Raveni, početak 6. st. iznad vrata Mauzoleja je prikaz Isusa Krista kao Dobrog Pastira, mladog, golobradog, s lepršavom kosom,i okružen ovcama.

Bazilika

• Tek nakon što je kršćanstvo postalo priznato,počele su zajednice vjernika graditi posebne građevine za obavljanje obreda-crkve,i to u obliku bazilika.

• To je izdužena pravokutna građevina podijeljena arkadama na tri broda od kojih je srednji širi i dvostruko viši od bočnih.

• U povišenim dijelovima zidova srednjeg broda probijeni su prozori,tako da i središnji prostor ima izravno osvjetljenje odozgo (bazilikalno osvjetljenje).

• Nasuprot ulazu bila je polukružna kamena klupa za suce i sudački stol.Mogla je biti postavljena u pravokutni prostor ili istureni poluvaljkasti zid-apsidu.

• Kršćani su preuzeli jednak građevni oblik,ali im je stol služio kao oltar,a na kamenoj klupi su sjedili svećenici i đakoni,odnosno u sredini biskup,a postrance kanonici.

• Ta polukružna klupa i stol podsjećala je kršćane na Posljednju večeru.• Posljednja večera prikazana je na antički način:oko polukružnoga stola je

polukružna klupa na kojoj su opruženi i nalakćeni apostoli,a Krist je na jednom kraju,što je bilo počasno mjesto (a ne u sredini).

• Kamenu ploču stola za jelo nazivalo se menzom,pa takav naziv ima i oltarna ploča,iako danas menzom nazivamo samo restoran tzv.društvene prehrane.

Posljednja večera,mozaik u bazilici San Apollinaire Nuovo,Ravenna.

• Dakle jednostavno vertikalni zidovi od opeke i betona.Sve pokriveno drvenim otvorenim krovištem snekoliko lađa ( obično 3).Glavna je lađa viša od pokrajnih a osvjetljena je u razlici krova glavne i pokrajnih lađa. Na slici je jedan karakteristični bazilikalni presjek.

• Neke bazilike imaju element koje većina tog doba nema, a to je

• TRANSEPT- poprečni brod – u punoj visini glavnog broda. Obično su ga imale ove crkve, bazilike nadgrobovima mučenika.

• Sv. Ivan Lateranski,Rim 4.st.

• Sv.Petar,Rim,4.st.– bazilika je u svom prvotnom obliku bila sačuvana sve do oko 1500.godine kada se ruši i zamjenjuje današnjom.

Najpoznatije rankršćanske bazilike su još i Sveti Pavao izvan zidina i Sveta Marija Velika u Rimu i Eufrazijeva bazilika u Poreču.

Freska s

presjek starokršćanske bazilike sv. Petra u Rimu iz 4. st.

Glavni brod Bazilike Svetog Apolinarija, Ravenna, 6. st.

• Zidovi kršćanskih bazilika bili su oslikani freskama ili obloženi mozaicima sa simboličkim prizorima i simbolima iz Biblije.

• Kao primjer te umjetnosti mogu poslužiti mozaici u crkvi sv. Apolinara u Ravenni

• Iznad lukova arkada širok je pojas zida s likovima mučenica,na jednoj,i mučenika,na drugoj strani,što kao da u povorci prema oltaru,dok u gornjoj zoni zida,između prozora,prizori iz Kristova života.

• U prizorima iz mladosti,a to su u prvom redu Kristova čuda,Krist je prikazan mlad i golobrad,a u prizorima muke je bradat.

• Oslikavajući Bibliju,mozaicist je primjenio način simboličkom scenom,a to znači da s najmanjim mogućim brojem likova i samo naznakom mjesta na kojem se radnja zbiva,nastoji izraziti značenje i smisao radnje,a ne opisati sam događaj.

• Važna je samo poruka da je Krist božanska osoba,koja čini nadnaravna čuda.Za to su u prizorima Kristovih čuda bila dovoljna samo tri lika: Krist,onaj nad kojim je učinjeno čudo i tzv: “svjedok”,lik koji nas podsjeća da je netko bio nazočan i da može svejdočiti kako se sve uistino zbilo.

• Osim zidova,mozaici su,po antičkom običaju,prekrivali i podove bazilika.

• Od očuvanih ranokršćanskih podnih mozaika nama su najbliži oni u bazilikama u Gradou i Aquileji,u Italiji,na obali između Trsta i Venecije.

• Mozaici imaju potpuno ornamentalnih dijelova,poput tepiha,zatim natpisa-najčešće spominju one koji su platili izvedbu mozaikalnih polja (donatore ili sponzore) i navode koliku su površinu dali izraditi-te različitih prizora.

• Najveće površine mozaika zapremaju prikazi riba i ostalih morskih bića.

• Obilato se koriste kockice od raznobojne staklene paste i pozlata, tako da cijela površina slike treperi.

• U 5. st. antikni uzori u prikazivanju su prevladani i npr. Krist, dobiva nove atribute –aureolu,križ, svečanu odjeću, a mijenja se i način prikazivanja.

• Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču.

• Ranokršćanski mozaik iz crkve sv. Ivana

Krstionice• Najvažnija građevina u kršćanskom kultu,nakon bazilike – a po namjeni i

prije nje.

• U doba ranoga kršćanstva se nije krstilo novorođenčad,kao danas,nego odrasle,tek nakon što ni svladali kršćanski nauk.

• Stoga tada nema krsnih zdenaca ili zdjele sa svetom vodom nad kojom se krsti djecu,nego su tu bazeni,jer su pri obredu pokrštavanja odrasli,zamotani u bijele plahte,ulazili u vodu do vrata,a u jednom trenutku su morali i zaroniti.

• Obred krštenja je bio simbolično “spiranje” grijeha sa cijeloga tijela.

• Ranokrščanske su bazilike zato,najčešće na sjevernoj strani,imale jednu sobu u kojoj su se oni što su odlučili primiti kršćanstvo pripremali,a uz nju i manju središnju građevinu-kvadratičnu,šesterostranu ili osmerostranu-koja je u sredini imala bazen za pokrštavanje,najcešće u obliku jednakokračnog križa.Niz jedan krak su se spuštale stube,a u preostala tri kraka mogla su stat tri pokrštenika.

• Ostaci takve osmerostrane krstionice s križnim bazenom postoje uz biskupsku crkvu u Saloni.

• Ona iznutra ima niše i stupove, pa se s pravom smatra da je građena po uzoru na Dioklecijanov mauzolej. Šesterostrana krstionica iz 5. stoljeća očuvana je i uza zadarsku katedralu, ali je u njoj šesterostrani kameni zdenac obnovljen u romanici (u 12. stoljeću)

• Najpoznatije su ranokršćanske i ranobizantske osmerostrane krstionice u Ravenni. U njima su očuvani mozaici kupole s prizorom Krštenja Kristova u sredini, što je bio propis za krstionicu."

Ranokršćanski baptisterij-krstionica iz 5.stoljeća.

Ranokršćanski sarkofazi • Uz freske i mozaike u bazilikama, jednobrodnim crkvama, krstionicama i

drugima saklranim građevinama, skulptura gotovo uopće nije očuvana, jer je zapravo nije ni bilo, budući da su se kršćani u početku oštro borili protiv klanjanja kipovima ili idolima (idolatrija).

• Poznat je samo jedan mramorni kip Dobrog pastira i jedan brončani sjedeći lik, za kojeg tradicija tvrdi da prikazuje sv. Petra. No, ako nema kipova, očuvano je mnoštvo ranokršćanskih reljefa, najćešće isklesanih na sarkofazima. Budući da su bili u vezi s obredima i vjerovanjem u prekogrobni život, najćešće su i prizori i simboli bili u tome posvećeni.

• Prikazivani su najradije Kristova čuda, osobito ozdravljenje oduzetih i slijepih, no možda su najbrojniji prikazi uskrisenja Lazarova, jer ono podsjeća i obećava da će se "uzvisenje od mrtvih" na "vječni život" dogoditi i pokojniku u sarkofagu, a to je bilo ono čudo do kojeg je rodbini i prijateljima pokojnika bilo najviše stalo.

• Stoga se na sarkofazima, uz Kristova čuda opisana u Evanđeljima, ponajviše kleše prizor čudesnih spasenja iz Starog zavjeta, kao što je onaj o prijelazu preko Crvenog mora ili priča o Joni, spasenju Danijela bačenog među lavove ili o trima mladićima bačenima u peć.

Dobri pastir,oko 300. g., mramor,Vatikanski muzej,Vatikan.

• Tako je jedno od najljepših ranokršćanskih djela – Sarkofag Junija Basa iz 4. st., bogato reljefno ukrašen kršćanskim starozavjetnim i novozavjetnim motivima.

• Ali svi likovi su prikazani na antički način i svaki motiv je uokviren klasičnom rimskom arhitekturom.

Sarkograf Junija Basa, 359., mramor, 1,2 x 2,4 m Kapitolijski muzeji sv. Petra, Rim

• Takav ograničen izraz i deformiranje likova nije ograničen samo na sarkofage, nego je prisutan i u brojnim minijaturnim reljefima u slonovači, djelima u tekstilu, ali i portretnim skulpturama.

• U izboru tema reljefa na starokršćanskim sarkofazima zanimljive su dvije pojave: učestalo prikazivanje odricanja Petrova i odsustvo prikaza Kristove muke. Gotovo na svakome sarkofagu, uz brojna čuda, prikazuje se i odricanje Petrovo, ili kao simbolički prizor (Krist, Petar i pijetao na stupu) ili samo kao simbol (pijetao na stupu).