9ruža vjetrova

gnizdo ruže vjetrova

gnizdo

ratbija je bijai danimai noćimalampalosivalogrmilo

tutnjilo jei mrak

bija je bijai gnizdo bez tića

na dlanunosija san nosijai pentra se pentrai ruvina se ruvina

i od nemila do nedragasatira se satira

i na velebitu velebnubija san bija

i vitar slapovitšiba me šiba

i kroz drage uskesvira je svira

i kroz kapu burnui velebit u oblaku

gnizdo bez tićana dlanu

grija san grijai na zavižanu divotnu

bija san bijai u gospi od krasna

molija san molijai gnizdo bez tićanosija san nosija

i stazom premužićaiša san iša

i na vučjakustaja san staja

i gnizdo bez tićana dlanu

stiska san stiskai na gromovači

bija san bijai ka dite malo

plaka san plakai tića

iska san iskai na kukovima

ajdučkimrožanskimvratarskimdabarskim

staja san stajai gnizdu bez tića

tepa san tepai na peći manitoj

suzelija san lija

a vitar bez pristankaduva je duva

i dlansa gnizdom bez tića

ladanbija je bija

i snigna risnjakusnježniku

prtija san prtijai na jelencu

planiniguslici

tićadoziva san dozivai sa stina orlovih

tićaiska san iska

i sa bilolasice bilorunepogled čežnjiv i bolanna kolivku zavičajnu

baca san bacai na stine bile

i na stine samarskevera se veraal stine bile

nimebile su bile

i vitari zvizdan

tuka me tukadok po kamenu kamenu

tićazaziva san zazivai na stini klekovoj

kleča san klečai tića bez gnizdapo grudi rodnoj

doziva san dozivai na dinaru

planinu zoranićevupogled

bolan i čežnjivbaca san baca

i krikkamešnice svilaje dinare

krikbija san bija

i gnizdo bez tićana dlanu rastvorenu

drža san držai tića

iska san iskaal rat

bija je bijai rat

traja je trajai bol i jad

dura san dura

i gnizdo bez tićana dlanu

grija san grijai ka dite malo

plaka san plakai gnizdo bez tića

jubi san jubii danimai noćima

škuro škurobilo je biloi lampaloi sivaloi grmilo

i tutnjilo jei damari

u kamenuu žilama

ka bubnjevikad zabubnjaju

bubnjali sui vitrovina refule

po kamenupo žilamaka diplediplali sui poslin

zorasvanula je svanula

i posvudaod gere svete

do planine zoranićevepoj tića

čuja se čujai tići ditići

pismuzakantali su zakantali

i gnizdasavili su savili

i glazbuna svitu cilu najlipšu

čuja san čuja

i sritan prisritanka dite malo

plaka san plakaod sriće

plaka san plakai na dlanu

gnizdo sa tićem ditićemstiska san stiska

i životbija je bija

i životbuja je buja

il nido

erala guerra eraper i giornie per le notelampeggiava

balenavatuonava

rimbombavaera

il buio erail nido senza ucellino

che io portavosul palmo portavo

se montavo io montavoe crolavo io crolavo

e sminuzzavonel vagabondaggio

sul velebito grandiosoero io ero

e vento cascatome frustava e frustava

tra le valle strettefischiava e fischiavatra cappello di borra

e velebito nella nuvolail nido senza ucellino

sul palmocaldavo io caldavosul zavizano divino

ero io eroe nella madona di krasno

pregavo io pregavoe il nido senza ucellino

portavo io portavoe per il sentiero di premuzicia

andavo io andavoe sul vuciakostavo io stavo

e il nido senza ucellinosul palmo

stringevo io stringevoe sulla gromovacia

ero io eroe come picollo bambino

piangevo io piangevoed ucellino

cercavo io cercavoe sulle roccedi aiduchi

di rosedi porte

di castoristavo io stavo

e al nido senza ucellinobalbetavi io balbetavoe sul forno impazzito

lagrimeversavo io versavo

e il vento incessantesoffiava e soffiava

e il palmocol nido senza ucellino

erafredo era

anche nevesul risgniac

sgnesniccalcavo io calcavo

e sulla montagna di

jelenazguslizza

l' ucellinochiamavo io chiamavoe dalle rocce di aquile

ucellinocercavo io cercavo

e dalla bilolasizza vellobiancaun sguardo bromoso e doloroso

sulla culla nativagetavo io getavo

e sulle rocce bianchee sulle rocce samarskemontavo io montavoma le rocce biance

muteerano biance

e il ventoe l' arsura

battevano me battevanomentre per il pietro pietroso

ucellinochiamavo io chiamavo

e sulla rocca di klekmi inginocchiavo mi inginocchiavo

e il nido senza ucellinoe sul suolo nativo

chiamavo io chiamavoe sulla dinara

montagna di zoranicuno sguardo

doloroso e bromosogettavo io gettavo

e il gridodi kamesnizza svilaia dinara

il gridoero io ero

e il nido senza ucellinosull palmo apertotenevo io tenevo

e l' ucellinocercavo io cercavo

ma la guerra era la guerra

erae durava e durava

ed il dolore ed affannodurava e durava

e il nido senza ucellinosul palmo

caldavo io caldavoe com' il piccolo bambino

piangevo io piangevoe il nido senza ucellino

baciavo io baciavoe degli giornie delle notte

era scuroera scuro

e lampeggiavae balenavae tuonava

e rimbombavae i polsi

nel pietronelle arterie

come i tamburiniquando comincano di battere

battevanoi venti

a scosseper il pietroper le vene

come pifferipifferavanoanche dopo

l' albaalbeggiata albeggiata

e dappertuttodalla gera santa

al montagna di zoraniccanto di ucellino

se ascoltava se ascoltavae ucellini bambini

il canzonecomincavano di cantare

e nidificano

e nidificanoe la musica

piu bella al mondosentivo io sentivoe felice felicissimo

come piccolo bambinopiangevo io piangevo

lagrime di gioiapiangevo io piangevo

e sul palmoe il nido con ucellino bambino

stringevo io stringevoe la vita

era la vitaera

rigogliosa rigogliosa

Traduzione: Zarko Gazzari

le nid

la guerrefaisait rageet de jourset de nuitson battait

on faisait des éclairson tonnait

et l obscuritérégnait régnait

et le nid sans l' oiseletsur la paume

je le portais portaiset je grimpais grimpaiset je me ruinais ruinais

et je vagabondais vagabondaiset je m' écrasais écrasais

et sur la montagne velebit magnifiquej' étais étais

et le vent par cascadesme fouettait fouettait

et par les gorges étroitesil faisait de la musiqueet par le kepi orageuxet par velebit nuageux

le nid sans l' oiseletsur la paume

je le chauffais chauffaiset sur le plateau zavizan magnifique

j' étais étaitet dans l' église notre dame de krasno

je priais priaiset le nid sans l' oiseletje le portais portais

et par le sentier de premuzicj' allais allais

et sur le mont vucjakj' étais étais debout

et le nid sans l' oiseletsur la paume

je le serrais serraiset sur le mont gromovaca

j' étais étaiset comme le garçonnet

je pleurais pleuraiset l' oiselet

je le cherchais cherchaiset sur les monts kukovi

des brigandsdes cornes

des ecclésiastiquesdes castors

j' étais étais deboutet au nid sans l' oiseletje lui bégayais bégayais

et sur le montle fourneau fou

les larmesje les versais versaiset le vent sans arrêt

soufflait soufflaitet la paume

froideavec le nid sans l' oiselet

était étaitet sur les monts

risnjaksnjeznik

je marchais marchais sur la neigeet sur les monts

jelenacla montagne

guslical' oiselet

je l' appelais l' appelaiset sur les pierres d' aigles

l' oiseletje le cherchais cherchais

et sur la montagnebjelolasica de la toison blanchele regard désireux et souffrant

sur le berceau natalje le jetais jetais

et sur les pierres blancheset sur les pierres comme les selles

je grimpais grimpaismais les pierres blanchesétaient muettes muettes

et le ventet le soleil brûlant

me battaient battaientet sur la pierre pierreuse

l' oiseletje l' appelais l' appelais

et sur la pierre de montagne klekje m' agenouillais agenouillais

et l' oiseletsans le nid

sur la motte nataleje l' appelais l' appelais

et sur dinarala montagne de zoranic

le regard souffrant et désireuxje le jetais jetais

et le cride montagnes

kamesnica dinara svilaja

le crij' étais j' étais

et le nid sans l' oiseletsur la paume ouverte

je le tenais tenaiset l' oiselet

je le cherchais cherchaismais la guerrerageait rageait

et la guerredurait durait

et la douleur et la peineje les endurais enduraiset le nid sans l' oiselet

sur la paumeje le chauffais chauffaiset comme le garçonnet

je pleurais pleuraiset le nid sans l' oiseletje l' aimais l' aimais

et de jourset de nuits

obscure obscureon était était

et on se battaitet on lançait des éclairs

et on tonnaitet on grondait

et les poulsdans la pierredans les veines

comme les tamboursquand ils battent le tambour

et les ventssifflaient sifflaient

comme le fifrepar intervallessur la pierresur les veines

et aprèsl' aube

se levait levaitet partout

de mont la sainte gerajusqu' à la montagne de zoranic

le chant d' oiseletentendait entendait

et les oiselets les garçonnetschantaient chantaient

et les nidsles construisaient construisaient

et la plus belle musiquedans tout le monde

je l' entendais l' entendaiset j' étais heureux le plus heureux

comme le garçonnetje pleurais pleurais

et sur la paumele nid avec l' oiselet le garçonnet

je le serrais serraiset la vie

était étaitet la vie

était exubérante exubérante

Traduction: Ljubica Sego

das nest

der kriegwar und warund tagelang

und nächtelangschlug esblitzte es

donnerte esdröhnte es

und die finsterniswar und war

und das nest ohne ein vögleinauf der handfläche

trug ich trugund kletterte ich kletterte

und ruinierte ich mich ruinierte

und wanderte ich wanderte herumvernichtete ich mich vernichtete

und auf velebit herrlichwar ich war

und der wind kaskadenförmigpeitschte mich peitschte

und durch die schluchten engmusizierte er musizierte

und durch die kappe stürmischund velebit in der wolkedas nest ohne ein vöglein

auf der handflächewärmte ich wärmte

und auf zavizan wunderschönwar ich war

und zu der madonna von krasnobetete ich betete

und das nest ohne ein vögleintrug ich trug

und längs des pfades von premuzicging ich ging

und auf vucjakstand ich stand

und das nest ohne ein vögleinauf der handfläche

drückte ich und drückte zusammenund auf gromovaca

war ich warund wie ein kind klein

weinte ich weinteund ein vöglein

suchte ich suchteund auf den bergkuppen

der haidukender hőrnerder fratresder biber

stand ich standund zu dem nest ohne ein vőglein

sprach ich zärtlich sprachund auf dem ofen rasend

tränenvergoss ich vergoss

und der wind unaufhőrlichwehte und wehte

und die handflächemit dem nest ohne ein vőglein

kaltwar und war

und der schneeauf risnjak

snjeznikbahnte ich bahnte einen pfad durch den schnee

und auf dem gipfel jelenacauf dem berg

guslicadas vőglein

rief ich zu mir und riefund von den adlerfelsen

das vőgleinsuchte ich suchte

und von bjelolasica mit weissem schaffelleinen blick sehnsűchtig und schmerzlich

auf die wiege heimatlichwarf ich warf

und auf die felsen weissund auf die felsen sattelfőrmig

kletterte ich kletterteaber die weissen felsen

stummwaren und waren

und der windund die pralle sonne

schlugen mich schlugenwährend ich auf dem stein steinern

das vőgleinrief und rief

und auf dem fels von klekkniete ich kniete

und das vőglein ohne nestauf dem heimatbodenrief ich zu mir und rief

und auf dinara

auf den berg von zoranicden blick

schmerzlich und sehnsűchtigwarf ich warfund der schrei

von kamesnica svilaja dinarader schrei

war ich warund das nest ohne ein vőglein

auf der handfläche weit geőffnethielt ich hielt

und das vőgleinsuchte ich suchte

aber der kriegwar und war

und der krieg dauerte und dauerteund schmerz und elend

duldete ich duldeteund das nest ohne ein vőglein

auf der handflächewärmte ich wärmte

und wie ein kind kleinweinte ich weinte

und das nest ohne ein vőgleinkűsste ich kűsste

und tagelangund nächtelangfinster finster

war es warund schlug esund blitzte es

und donnerte esund drőhnte esund pulsschläge

im steinin adern

wie die trommelnwenn sie trommeln

es trommeltenauch windestossweisegegen steingegen adernwie die flőten

bliesen sie

und späterder morgen

graute und grauteund überall

von sankt gerabis zum berg von zoranic

einen vogelgesanghőrte man hőrte

und die vőglein jungeinen gesang

sangen und sangenund die neste

bauten sie bautenund die musik

auf aller welt die schőnstehőrte ich hőrte

und froh allzufrohwie ein kind kleinweinte ich weinte

vor glűckweinte ich weinte

und auf der handflőchedas nest mit dem vőglein jung

drűckte ich und drűckte zusammenund das lebenwar und warund das leben

wuchs und wuchs

Űbersetzer: Ornela Valic

Napomena: “Gnizdo”- pjesma mjeseca siječnja 2002. godine na www.konture.com te također predstavlja hrvatsku suvremenu

poeziju u poetskom Babilonu u Rimu u okviru talijanskog ogranka UNESCO-a.

kolivka kamena ruže vjetrova

šija šete

šija šete šija šeteštađuni doliću odliću

i prolića i lita pasaju ne fermajui kroz svist i savist

misto i ditinjstvo ka munja prolićui kolivka kroz zavit i zavistna vitru siveru juja se juja

i gnizdo i tić ditićjoš uvik na mistu čeka čeka

šija šete šija šeteal tići drugi neki ditići

u gnizdu ditinjstva sritnagnizde se gnizdei judi drugi neki

u kući jubavi u kužiniza obid sidaju

i nediju svetu blagujui u kamaru ditinjstva mirisna sritna liježu

i kroz ponistre dici drugoj nekojmisec miga migašija šete šija šete

a u ženi zrilojžeravica uspomina tinja tinja

i u noći ladnojdi vitrovi siverni pušui dušu i tilo lede lede

daleko od gnizda kamena dragakad žar razgori se i kad vatra jubavi

zapretena raspiri sea sićanja kad užgaju se

kroz svitlo munjedok nebo i dušu para

vidin misto milo bilo ciloi ka leptirica oko sviće

miston obnevidila oslipila kružini krila na svići pržin

i čujen ćaćušija šete šija šete

šoto voče vičea u noći o ponoći

kad samoća i gluvoćadušu i tilo pritišće i tišći tišćisuze mi grunu i plačen i vičen

fali mi fali gnizdo sritno tamo dolii sićanje boli boli

i jubav za miston za diteton za srićon gori gorii fale mi fale kale

niz koje ćaća je kalava i nebo kalavajerbo lišo bez punta bi osta

kad balota uz bulin fermala ne bii fale mi fale skaline

niz koje ćaća je skalavakad balun iša je igrat

i kad konop iša je potezati uvik kad munja sivne i sićanjem mine

vidin ćaću kako niz kalu kuri kuridok šalpa na vitru vitri se vitri

i poželin vrime i šveru i uru da vratini ćaću i mater i sriću da vratini misto i ditinjstvo da vratin

i dite sritno tila bi tila da vratindok vitar siverni brije me brije

dušu i tilo brije brijei tila bi tila da ćaća vatru nakuri

i da uz vatru sidnen i steplin se steplindušu i tilo da steplin

i u situ na kominu pučke da pečenal ka žena zrila ća gnizdo drugo neko

gori na siveru svila jeznan da nigdi sriće

do kuće ćaćine i mista ćaćina nima nimai dok siver na refule

po škinima slabin nejakin tuče me tučei dok bis i jid po ženi švogaju se švogaju

tić ditić jopet postajenća ćaću i kuću išče išče

i od sriće bez riči nima nima ostajeni čujen ćaću šoto voče viče

šija šete šija šete

u špade i kupe

još uvik sićan se sićani pantin zauvik pantin

vrime ono sritno prisritnokad ćaća briškulu dobija je dobija

jerbo mater sitna sritnana svit bili

ćer još jednu prinčipesu šesnudonila je donila

i znan iz riči i priče matere znansičanj misec ladni snižni bija je bija

i vitar kroz fumar bez pristankaka zvir divja manita zavija je zavija

i kroz kale uske i skalinei priko pjace kroz fontane i portunepismu staru cetinsku svira je svira

dok mater bidna vridnamuke i trude sritne durala je duralai sićan se riči matere plemice moje

negdi prid podnevitar sa snigom jenja je jenjai bura sinjska kalala je kalala

i trud poslidnji matere sirote kala je kalai kad švera na šveri bila je bila

a bat na kamičku podne batija je batijai zvon sa crkve gospe sinjske zvonija je zvonija

u srid dana sičanjskoga snižnoganedije vitrovite hirovite

mater ćaću je moga bidnogaćeron još jednon lipoticon gracijon

srićon trećon usrićilai dok sritna prisritna sritno se smišila

tišila se treća srićaa ćaća moj bidni jidni

umisto naslidnikabriškulu dobija je dobija i slavija je slavija

i konobu širon otvorija je otvorijai vinon crnin i bilin

i prošekon i travariconi pršuton i ispod peke kruvon

jude častija je častijajerbo je mene malu

pišalinu još jednu dobija dobija

i znanćaća moj jedva jedvice

jid i jad skriva je skrivai s teškon mukon taji jih taji

i muku i ruglo povriđen postiđenka knedlu guta je guta

dok judi susidi u šali govorili suda briškulu ćaća moj dobija je dobija

i sićan sećaća naš uvik briškulu dobiva je dobiva

i uvik pobiđiva i obidu slavijai bevandon zaliva

i kad u špade i kupe i baštone i dinarebriškulu briškulali smo

mota ćaćinihsićan se

i ćaće moga kako motava motavadok duvan zamotavaa ja dite a ja mala

a ja ženskoćer treća srića treća

fintu činila san ka da ništa baš ništane vidin ne čujen

i još pamtina dite san bila

ćaća naš lipi šesnišoto voče pismu piva je piva

i uvik kad sicanja i osićaji ka munja sivnušpanjulet vidin i ćaću moga

kako fuma fuma i smiši se smišidok u špade i kupe

s dicon svojon i materon našonbriškulu briškula

i još i sad kad ćaće višena ovon svitu bilu

nima nimačujen ćaću

kako tepa mi tepasrićo moja ćerce mila

dok u špade i kupeza munitu

kartamo i karamo sei briškulu briškulamo

i tila bi tilapo stolića poslin

sad kad vitar silovit slapovitšiba me šiba

i jugokad riba me riba

tila bi tilavrime da vratinsriću da vratin

i sad kad brokve i okove i šokovei godove i bodove i lomovei trice i kučine i paučine

na škinimaka muškardin nosin nosin

i kroz kušnje i košnje iđen iđeni kroz verige i brige

put prtin prtin i partin partintila tila bi

da ćaća očalinko moji mater plemica moja

i ćeri njiove tri trii muškić naslidnik njiov jedini

poslin obida i pobidau špade i kupe da igramoi briškulu da briškulamo

o tila bi tila

ćaća

litaiđu iđui vrimeiđe iđe

ka navijenileroj

ka cetinarika ladna

ušću moru grei ditinjstvo pasalo je

i već ga nii ne arivaje

a ti s kantunalamater i dicu motriš

i bdišdok stađuni minjaju se

i proliće će cvitnozimu otiratii lito će vrilo

opet doćii lugarin i grdelinpismu zakantat će

i brnistra i lieriz stine tirat će

ma kroz ditelinu ranu i makovešotobraco više nećemo proći

ćaća mojal večeras

noć kad zanoćai ćuk kad javi se

a fritule zavonjajumater i dica

koncinu u kužini igrat ćei opet bit će nas šesti opet bit će ka prin

mater brat i tii ćeri tvoje tri

i bit će nas šestšesni ćale moj

i večerasnoć kad zanoća

i misec u sičnju ladnom iziđei bura kad kroz kale i dušu zasvira

i vitar i bol u tilo kad uđupismu zapivat ću

o jubavi tvojoj mekoj svilnojćaća moj

i vitar kad na refulepo stinama bilim sviralu zasvira

tebe dragi sićat ću sei pismu pivat ćujedini ćale moj

a kada koromač zavonjai ružmarin procvita

i prepelica i jarebica iz gnizda prhnu

i sunce prolitno grane cvitnotamo doli

u kolivki kamenojdi stina do stine bili se blištikroz livadu prolitnu cvitnu

šotobraco mi ćemo proći pismu staru cetinsku zapivati

ćaća moj

plemici mojoj

riječi su tvojeigre nježne

i poput srna plahihljupke i bezazlene

i dok polako nestaješproljeće sve snažnije miriše

i trešnje u vinogradimai jagode šumskecrvene se crvenei cvijeće livadnona proplancima

zlatnimi more tvoje

modroadrianskoi otok tvoj

farosslani osunčanizovu te zovu

dok ti kopniš kopniši polako

kao brod isluženiod života

jednostavno i tihoudaljavaš se

i kako sama kažešsa sudbinom

miriš sei dođe mi tako

dođe mida zagrlimstisnem tei u naručjuljuljam te

onako kako te mati tvojaa nona moja

ljuljalai da dugo te dugo

i nježnodržim

onako kako si djecu svojudržala

i da tepam tionako kako si meni

tepaladok snažna

i mladai lijepabila si

i dođe mi dođeda s lica tvoga

životom naboranaumor

i starostizbrišem

i da oči tvojebrigom napaćenenikada ne ugasnu

i ne dam te ne damplemice moja

dok proljeće još jednoljepotom i ljubavlju

miriše miriše

osmice dvije okrugle

plemice plemenitagrofice gordamajčice mila

danasosamdeset i osam ti je

i kako ti kažeš

sa sjetom i osmijehomosmice dvije okruglei kako god okreneš

opet su tiosmice dvije okruglepunačke nasmijane

pa nekapa što onda

mamice mila malaništa za toi ne brinii ne boj se

i nemaj strahajer i sada ti si

mamičica ona ista divnai još nježnija i ljepša si

i mekša i dražai kao vino dobro staro

još bolja si boljai tako te volim volim

plemičice milai tako htjela bih

u naručje da stisnem tei grlim te grlim

dugo te grlim grlimi ljubim te ljubimi tepam ti tepami tješim te tješim

i snažim te snažimdobra moja

onako kako si tidavno davno nekad

djecu svoju grlila i ljubilai na noge podizala

i pamtimjoš pamtimi uvijek ću

kad zajedno s namadjecom tvojom

patila i plakala sii tajne sve velike i malei divne i manje divne

s nama dijelila si

jer tako si dobra bilai tako tako mila mila

i tako ranjiva i krhka bilai još uvijek si

tako dobra dobrai tako mila mila

i tako ranjiva i krhkadragosti moja dragaljubavi moja mala

i osjećamnježnosti trebaši pažnje trebaši ljubavi trebaš

i osjećamtrebaš nas

djecu svoju trebašdjecu zlatnu svoju trebaš

kako oduvijek si nas od milja zvalai trebaš nas

i ne sramiš se priznati toonako kao što nekadadavno davno nekada

djeca tvoja tebe trebala suonako kako danas još uvijek trebamo te

mamičice mila mala jedinai zato zaslužila jesi

da sretna i vedra budešuz djecu svoju dragu zlatnu

kako sama po tko zna koji put kažeši zato sretne ti osmice dvije okrugle

i puno te puno volimi puno te puno volimo

i čuvamoi mazimoi pazimoi nedamo

plemičice divna plemenitamajčice malena slatka jedina

zlato naše zlatno

mamici

mamice moja mamicemala moja mamice

slatka moja mala mamičicepismu ću ti ka cukar slatku ispivati

mala moja mamičicemrvice moja mrvicemala moja mrvice

slatka moja mala mrvičicepusicu ću ti ka cukar slatku dati

mala moja mrvičicemrvičice moja mrvičice

dušo moja dušicedušice moja dušicemala moja dušičice

slatka moja mala dušičicedušu ću ti moju pokloniti

dušicu ću dušičici svilnoj podaritimamice moja mamičicemrvice moja mrvičicedušice moja dušičicezlatna moja dušičice

zlato moje zlatno

lavica

kažešnapiši mi sestro pismu

pismu jedinu na svitu cilupismu najlipšu na kugli zemaljskojpismu jedino za mene sestricu svoju

i govoriš mi to i govoriši moliš me i preklinješ

očima ka garbun sjajnim toplim crnim živimi sva si u kretnji zamahu

i sva si u plesu letudok moliš me i preklinješ

očima tvojim čuđenja punimvražićku moj vražji slatkii govoriš mi to i govoriš

i moliš i tepaš i preklinješi jurišaš i napadaš

i savist moju nagrizašdok vrime ka brime leti leti

i lita doliću i odlićui godine tvoje i moje proliću

i stađuni se izminjujusestrice moja najmlađa

a ti kažeš minapiši mi sestro pismu napiši

napiši mi molim tea u toliko pisama već sii svuda te sestrice ima

i u kriku kamešnice dinare svilaje glas te imai u opanku te imai u briškuli te ima

i u prsten poemi o majci hrabrosti te imai u srcu mome te ima

i posvuda i uvik te imaima te ima

sestrice moja divnasa dušom čistom bilomi srcem suvim zlatom

lavice moja mala hrabraima te ima

i bez pisme oveipak te imapuno te imaima te ima

sritan ti rođendan lavice mala

dalmatina

mila moja nadalinašesna mala sinjorina

di su vrimena ona lipakad skrivena

iza škurai koltrina

stidnai lipa si bila

dok pod ponistromu kaleti

trubaduripismu su ti kantali

di je vrime ono zlatno sadamandolina i krinolina

lipa mala nadalinakad gariful

cvit najlipši si bilai ka rusula si mirisalai ka mliko i snig si bilai ka cukar si slatka bila

i lipa prilipa si bilamila mala nadalina

i di su sadadi su

vrimena ona stara lipašesna mala sinjorina

di si midi si

dalmatina moja miladama moja malaka venera džepna

sitna finai ća te

u vrime poslidnjenima

i ća slatkos kantunalasmišiš mi seiz svita bila

mila moja nadalinas kartolina

di grešdi greš

šinjorina šesnadi greš

dok pismu ti ovulapišemi srcempivam

a švera na šveri jei ma di bila

i ma na kom kantunui ma u kom mistu

svita lipa bilasritan ti put

i dobro ti moreslatka mala šinjorinadok po svitu lipu cilu

lutašća čekaš

i ća već nepartiš

i ne arivaješmila mala nadalina

i sritnai kuntenta

uvik mi bilama di bila

mala moja dalmatina

zlatni paganini

još povečerje jedno proljetno nježnoi vrijeme za stih neki novii pjesmu možda neku novu

jer sutra je utoraki vrijeme za razgovor sa poezijom

lug mlad zelen raspjevanzlatom sunca na zalasku preliven

dušu sanjarsku ranjavadok violina paganinijeva

moćno se razlijevatamo pred lugomsusjed drva cijepa

a travanj na izdisaju jei zima još se ne da

još se ne daviolina nadjačava orkestar simfonijski

divan je taj paganinii život je uz njega divan

u svoj svojoj punini i ljepotidječak na romobilu

po parkingu uz lug i iscjepana drvabezbrižno se vozi

a osmijeh na licu mangupskiod uha do uha razvukao se

pjesma neka novauz sonatu veliku i romancu

rađa sei buja bujai širi se širi

sve snažnije sve moćnijei zidove stana malena razbija

i kroz prozore širom otvorenedo luga i neba i sunca putuje

mlada žena na biciklupsetancu ljupkom uporno ponavlja

a gdje ti je lopticagdje jenađi je

i dok andantino variato seu svoj svojoj punini čudesno razliježepsetance lopticu šarenu u njuškici nosi

a tamo u kuhinjizapadu okrenutoj

staričica majčica mojana dovratak naslonjena

sva u zlatui sva u blagosti mekoj nekoji sva u dobroti ranjivoj nekoj

i sva u nježnosti godina dubokihi sjećanja navrlih davnih

zalaz sunca prekrasan zlatannad breganom propulalom prolistalom procvjetalom

promatrajoš pjesma jedna

neka nova lijepa rođena jevolim te staričice moja mala dobrau duši ganutoj raznježeno vičem

i plačem i plačemod sreće i ganuća plačem

dok paganini sve snažniji i jači i moćniji jei srcem i emocijama vlada

i traje i trajekroz adagio i rondeau i caprices

i cantabile i allegro spirituoso trajei kroz dušu moju razliježe se

i u povečerje zlatnoka suncu na umoru diže se diže

ruža vjetrova na cetini i gradni

gospin pozdrav

jutrosu nedilju ranu

a studeno je bilozvon

s kampanela bilai snig

s gere sveteu san

kapnuli su bilijutros

u zoru ranuzvon

jutarnji nediljni ranidušu mimilinjem

preplavija je bilui bi mi

ka nekaddavno nekad

u ditinjstvu sritnuu nedilju svetu

kad zvons kampanela sinjska

zvonija jei priko pjacekroz fontanei kroz kale

do duše dičijeputova je bile

i kroz ponistre priškurenei koltrine inkolane

u kamarui san dičji

prikrada uvlačija se bilii sićan se

dok kroz snig prvizvon zvonija je

dušu misrića

natapala jejutros

u nedilju ranua studeno je bilo

snig i zvondušom i nebom

pahuljali sui sa kampanela

priko dinaredo gere svete

i duše moje malepozdrav

gospe sinjskedonosili mi bili

krneval

vrime jekrnevalai maškarai švrakei krnje

gori na siveru ladnui doli na jugu vrilu

maškaretancajuna pjacii karijole

i karocekaletama

uskimkamenim

gredui dok švrakuna srid pjacesanoborske

višajuvidinkrnjulutku

krpenuslamnatuna pjaci

od kaldrmesinjskoji gledan

kakobidnog

spaljuju gai čujenpismu

pivaju mukrnjekrnje

krnješasudnji danti prispija

krnjekrnje

krnješai vrime je

prid korizmui vrime

kad moššta ošjerbo

vrime jemaškara

i republikeslobodnefašničke

vrimekad prosjak

kraljevićpostaje

i kraljevićprosjak

i pod maskončovik

minja sei ka tica

kriladobijai nebu

pod oblakepoliće

i na bidui muku

zaboravjai bis

smihonzaminjuje

i poslidnji dankrnevala je

i dok procesijamaškara

priko mostarike

gradnemili

i kroz kalepitoreskne

uskeversaillesasanoborska

puzividin

procesijudrugu neku

kako kalamapopločanimstarinskimkroz misto

rodno

malotamodoli

na cetiniriki

ladnojlinoparti

a kad zaškurii kad svitlaužgaju se

švrakuna pjaci

sanoborskojvišajui krnjuna pjacisinjskoj

palei dok maškare

obisnoluduju

judipod maskama

trizne sei dok krnje

i švrakau ognjustrašnu

u mukamamriduvrime

republikeslobodnefašničkeu vatrigasi se

gušii u vatrometu

maskes judi

padajui prosjak

jopetprosjak

jei krajević

jopetkrajević je

i svitlana pozornici

trnui mrui nima

višebala

i krnevalai vatrometća maskeosvitluje

straji brigui bidu

razgolićujei jidi bis

na vidiloizbijaju

i namigujui maskes obrazana tlejpadajui labud

bililipi

pačeružnoopet

jejerbo vrime

balai krnevalapasalo je

i jopetsve je

ka prini ja

pace ruznojopet san

a tiprinc sesni

jopet si

hvarska ruža vjetrova

hvar

tamo doljeiza kamešnice kamene

gdje orao suri krila ponosna širii dinare sive

gdje zemlja se drma tresei svilaje svilne

gdje sunce se smijei biokova plava

gdje stijena do stijene se plavii mosora vilinskagdje vile klikćui kozjaka zelena

gdje stabla se zelenetamo dolje

modri se pjeni more adrianskoi hvar gizdavi kao zlato blještii perivoj sveti presveti se sja

i masline se tamne crnei borovi se zlate

i menduli i smokve se žutei rogači zreli

kao čokolada su slatkii grožđe se modri

i oleandar se bijeli i rumenii palme na rivi hladovinu daju

i kaktusi sočni mesnatiiz stijena bijelih niču

tamo doljegdje vapor više ne gre

i gdje kajić i gondola mirujui gdje bonaca i maestralvalu uspavanku pjevaju

i gdje južina i burinmore bude

i bura pjeni gai do neba diže

tamo doljegdje zvon zvoni

i preko morado kozjaka zelenamosora vilinskabiokova plavasvilaje svilnedinare sive

kamešnice kameneodjekuje

hvar dragulj je zlatnibiser sjajni najsjajniji

perivoj svetinja sveta najsvetijatamo dolje

raj na zemlji je rajski blaženi

plač za marijom

taj danu smiraj

sunce na umorukroz oblake čorne

još jednomposlidni put

otkri seukazai utrnuzgasnui usnu

u moru zlatnui u snu

nasmiši slatko sedi greš

marijo malaprinčipeso gorda

di grešhomo ćahomo ća

još đir jedanšotobracokroz kaluuz crikvu

do rivedo molai ferala

kroz đardindo šentadedo vaporasvitionikado marine

i ženske valedo mulićai škojića

još đir jedanhomo ćahomo ća

tanac zatancajmomarijo mila

ća ća ćatu noć

borovi gustii pisma cvrčkai obala strmai kampanel

i mistomarijo tvoje

u moru se zlatnuzagrcnu

utopei cilu cilcatu noć

crni sebili

i pinimore modro

uzavrilomarijino

plač za ribarom

taj dani nebo proplakalo jei na zemlju srušilo se

i oblaci tamnisunce zlatno

sakrili sukad na počinak posljedni

ribar stari krenuo jei čitav taj danvjetar s juga

na refule svirao jei kao iz kabla

lijevalo jei grmilo i sijevalo jei s kampanela bijela

zvon brecao zvonio jekad na drugi svijet

ribar starikrenuo je

i gromovi tutnjali sui farosom drmali su

kad ribar starikroz mjesto svoje

hodio jei mendul kvrgavi stoljetni

iz gomile kameneplakao je

i šipak od žalostiraspukao rastvorio se

i grožđedo zemljice crvene

povilo sei maslina glavicu tamnu

u muku pognula jei smokve zrele

ruke ribara staradočekat nećei cijelo mjesto

plače i moli i čekai moli i moli

za dušu čistu ribara starai čitav taj dan

plače hridina izlokana sura plačei more dok obalu oplakuje

plače i plačei kala

kojom u crkvu išao jeplače i plačei nikada više

gradela tvojihribaru stari

i ribe sa žaranikada više

i nikada višeribaru stari

ruku tvojih vještih hitrihi nikada više

na rivipred vaporomčekat me nećeši nikada više

na molu kraj feralagrlit me nećeši nikada više

šotobracođir još jedankraj đardina

do mreža tvojihi brodice stare

nikada višetaj dan

u smirajsunce na umoru

kroz oblake tamnejoš jednom

posljedni put

otkri se ukazai utrnu zgasnu i usnu

u moru zlatnui u snu

nasmiješi slatko seapjesma cvrčka

i obala strmai hridine i litice

i mjesto ribara starai kampanel bijeliu moru se zlatnu

zagrcnu utopei molitva

nebom se rajskim prosuto duša se blaga

ribara starau svetište vinula sveto

crni se bijeli i pjenimore modro uzavrelo

ribara starabože blagipokoj dušisina tvoga

kojeg ljubišdaj

duši sina tvogaribara stara

bože preblagidaj

vatrena ruža vjetrova

oganj

gori dalmacija mojaistra moja goriobala gori mojaotoci moji gore

od pule do cavtata

zemlja moja goriarboretum gori

perivoj renesansniu trstenu prekrasni gori

i platane divovske prastares mačem ognjenim se bore

borba davida i golijataoganj vreli prži i pali i žeže

i sipa žar kao daždšuma gusta nepregledna gori

i jezici plamni češere i iglice borovehalapljivo gutaju

i u vatruštini razjarenoji vjetru vruću pomahnitalu

jele i smreke i omorikei borovi i čempresii hrastovi stoljetni

i grabovi bijeli nestajui šikara i šiprag i ševarje

i kamen usijani gorei zemlja moja sva u ognju je

i plače plačei suzama buktinju usijanu gasi

i zemlja moja baklja je užarenai vatromet boja svihi da nije ono najgore

što zemlju može pogoditičovjek bi u vatri bengalskoj uživao

al zlo je da veće biti ne možei flora i fauna u ognju umiru

fauno božice dobrasrnu plahu zaštiti

i ježa spora od ognja vrela spasii vjevericu repa kitnjasta

što u strahu lješnjak ispustila jeod smrti užasne izbavi

i medvjeda brundai medvjediće mladei vepra i divokozu

i sirote životinjice maleod stihije ognjene spasi

o pane stada zaštitii pastire i ljetinu

i šume i pašnjakeod ognja nemila spasi

a zemlja raspucana žedna crvenazijeva i plače i moli

zlato suho s neba molial zlo ognjeno je nemilo

i nebo bez milostii bog sunca helije

kosa zlatnihs krunom od zraka sunčanih istkanom

kočije vozi vatrenes konjima preko neba krilatimi za molbe božice geje ne marii majka geja na koljena kleknu

i boga vatre vulkana preklinjat počei gle vulkan zaštitnik zemlje od požara

molbu usliši majčice gejei munja strijela nebeska sijevnu

nebo proparai grmljavina snažna

zemlju zatresei zlato suho

zemlju žednu zalijei oganj ugasi strašni

versailleska ruža vjetrova

bijela bajka

ovo je bajka o čudu divotnuu šumi ponad versaja samoborska

a sve počelo jekao što bajka svaka počinje

u jutro nedjeljno svetokad u šumu čarobnu

princ i princeza zađošea onda odjednom

svijet čarolija posta bijelai bi sve bijelo bijeloa kristalići biserni

kao perlica ljeskahu sei šuma sedefnadobrodošlicom

princa i princezu dočekai u zagrljaj primi ih ledni

i hodili su hodilii uz brijeg penjali se strmi

a iza njihversaj samoborskiu magli izgubi se

i sve u magli utopi sei katedrala u gradu bijelu

i savakoja metropoluod versaja dijeli

i učini princezi se majušnoji princu odvažnom

da sami na svijetu su cijelui vrh plješivice ugledaše snježni

tamo na horizontuiznad oblaka maglena siva

i na drugu stranu okrenu seprinc lijepi i princeza lijepa

a kad tamogle

divna li čudaljepota neviđena

ukaza semagla gusta

kao more bijelodo gere

prostrla se svetedo alpa kamniških i julijskih

do triglava snježnapodigla se bijela

samo more more moremagleno bijelo

samo mir mir mir bijelii spokoj nedirnuti bijeli

samo planina nijema bijelai nebo bijeloi sunce bijelo

a vrijeme

kao da stalo jea princeza divna

i princ njen krasniumorni klonuli zadihani

na lipovac grad staripopeše se

i razgrnuše snijeg prhkii vatricu

da ugriju sepotpališe plamnu

kad gle čuda velikogaiz plamička crvena

domaći izletišei na snježić iskočiše prhki

i zatoptaše nogicama ozeblimi snijeg stresoše s opančićaa onda starješinu šumskog

ugledaše krasnogna sred šumeu dubu veliku

starac japa sjedio je sijedia kabanica crvena

na snijegu sjajila sesjajna

začuđeniprinc dobri i princeza dobra

dvor ugledaše zlatniu dubu

na lipovcu gradu starui seoce ukaza im se ljupko

ogradicom srebrenom ograđenoi zinuše od čuda neviđena

a japastarčić brade duge bijele

i kose bijeledobrodošlicom pozdravi ih

i rukom drhtavom staračkomna grm gloga pokaza

a kad tamogle čuda još jednavragolan vrganjčić

na bodlji sjedi glogovoji zviznu palčić slađani

u prstiće majušnea jelen dokasa hitri vitorogii vjeverice repića kitnjastih

sa bora obližnja bijela sjure seplaninčići

mangupčići nestašnina vjeverice ljupke

popeše sea japa

jelena dozva ponosna plemenitai uzjahaše

princeza bajnai princ bajni

na jelena vitorogai povorka neobičnaniz padinu šumsku

krenua tamo

u daljini i bjelinina sedlu pod vrhom snježnim

osta oštrc oštrikao klobučić gljive bijele

karavan nijemiodmiče u noći o ponoći

a klobučići crveni zabijelili sei kabaničice crne

palčićaplaninčića

u noći bijelojko perličice sjaju

i odmičupatuljčićismiješni

skakutaviodmičuoštrčićijapetići

bregančićiplaninčići

draganjčićidragonoščići

jaruščićinoršičići

bernardičićidočići

kovinščićivratničićicerinčićiizvorčićiodmiču

kroz bjelinu noćia praporčićiu tišini noći

veselo zvone zvonei gle odjednom

dečkić crniiz šume začarane samoborske

među bodlje glogove uleti oštrei na pozdrav mahnu

i u glogu zatim nesta nagloa princezica majušna slatka

i princ njen stasiti lijepipogled na kovinščicu baciše

kad tamogle

po putini livadnojglavičice dječje

kao klobučići bijeliniz padinu kotrljaju se blagu

sad klupka u zraku zabijele sesad plešu oko mjeseca sjajna

a mjesečinasrebrom posjajila ih

ta klupka ljupka smiješnasiročići su mali

što zemljom i nebom plešui obitelj traže nježnu

da u prah rastepe ih sunčani zlatnial ne znaju to kraljević gordi i kraljevna nježna

i za siročićima ne haju tužnimdok u tišini i bjelini noći o ponoći

šutke na jelenu vitorogu jašu krasnua tamo dolje

ispod noršić selaa iznad grdanjaca i bedra

gdje sluti se kraj gorja samoborska

i početak gorja žumberačkavila pobjegla je lijepa

iz jama vilinskih začaranihi gle

po stijenama oštrca glatkavila vere se krilata

i klikče klikčea kosice zlatne

do tla rasplela jei haljinica

od snijega i stijenjabjelja je

a oči diklice planinčicemodre se u bjelini

a lišcekao jabučica

rumeni sei odleti do vira cerinska

djevojčica planinčića divnada u sred slapića cerinska

kao slavujčićzapjeva milo

tamo gdje voda se zrcalii pjeni

i osta vila maladaleko od kraljevne i kraljevića njena

i vjeverica ljupkihi jelena vitorogaiza drage vučjea tamo još daljejapetić i žitnica

i dragonoši bernard sveti

ostaše u tišini noćnoji u san utonuše krepki

al dječačić šumskišto divljačić se zove

jer sam u šumi vilinskojko divljak živi

i sankom ne spava nevinim dječjimprincezici pahuljicii princu njenu milu

nečujno plaho

na prstićima prikrada seda vodu im popije lednu

a onda hitrou šumu šmugnu spasiteljicu

a šuma zašumi šumnoi kristalićiko zvončići

na jeli i boru zazvoniše snažnoodmiče karavan

po stazici šumskoj snježnoji stražnik

na straži mrtvojspava

i črnec drijemai dol veliki i slanisnove sniva slatke

i brijeg šipačkizoru strpljivo čeka

i već na palačniku suiznad versaja samoborska krasna

al još uvijeku šumi čarobnoj su bijeloj

ptičica noćnau letu bljesnu crna

i mišičić šumskipreko kore ledene

protrči plahoa na nebu bijelumjesec se bijeli

dok kraljevna majušnai kraljević njen milikroz noć magičnu

na jelenu prekrasnu odmičua u osvit dana

u versaj samoborskipolako uđoše

jelen hitrii vjeveričice ljupke

i planinčićipatuljčići

palčići slatki medenika japiću

starčiću mudru

kroz noć i bjelinu hitašeoblak crni

mjesečinu prekria princezicu majušnui princa vjerna njenamračić proguta crni

do nedjeljeneke druge svete bijele

i susretanekog drugog čudesnog

u šumi čarobnoj vilinskoju bajci

nekoj drugoj bajnoj bijeloj

planinska ruža vjetrova

harmonija

u početkunebo i zemlja biu doba azojskokad još života

bilo nijekad zemlja prazna

i pusta bia onda

božica ljubavii ljepote

iz pjene morskerodi se

vali olujniorkanski

kao ljusku orahovubacali je

kad iz valai pjeneispliva

kopno praznoi pusto

dočeka jekamen kameni

pozdravi jepenjatipoče se

a planina ledenaukleta

pandže naoštrilaočnjake isturilana vrh planinski

oštripopne se

svudado kuda oko

dopirekamen kameni

led ledenipustinja pustazemlja prazna

i čukako bog reče

neka zemlja praznapusta

zelenilom proklijatravom sjemenitom

stablima plodonosnimzemlja prazna

pustaneka proklija

i bi takopod stopalima mekim

nježnimled ledeniotopi se

i iz zemlje praznepuste

trava što sjemeni senikne

i stabla što u sebisjeme nose

iz kamena kamenaniknuše

i vidje bog

da dobro jei kopnosmiljem

i kaduljomi lavandom

opojno zamirisai perunika bogišakao poslije kišeduga na nebu

zablistai rumenikažutilovka

kamen kamenizarumeni

zažutimimoza sramežljiva

listiće rastvorii reče bog

latice cvjetneneka trag tvoj

zametnui vijenac mirtov

nevjestinoko vrata bijela

nevjestinastavi joj

ali bog mladis vijencem lovorovimoko vrata junačkoga

srete jeharmonijakći njihovaljepotomi skladomobdarena

zače serodi

i s vrhaplanineu dolinu

tamogdje voda

teče

zagleda sei učini joj se

rijeka od moranatrag

u korito svojeteče

i učini joj seplaninas morem

grli semazi

i zakoračiharmonija

s glave planinegizdave

kroz goru zelenupitomuu dolinu

rijeke plodnei krenuu susret

pozdravu gospinuzvon večernji

na molitvupozva

harmonijiu susret

zdravomarijakrenu

simfonijaljepota božja

skladnarakošna

razigranadolinomrazli se

i zemlju pustupraznuoplodi

i led ledeniotopi

i kamen kameniomekša

ave marijagratia plena

zdravo marijomilosti puna

himna ljubavizemlju pustu

praznunastani

i bi ljubavi vidje bogda dobro je

raj

zora zorila je rudjela jekad iz grada na gradni

sagrađenaizađosmo

bio je to povratak našu raj izgubljeni pronađenii penjasmo se plješivicomi sa piramide gledasmo

velebit klek i vinograde voćnjakepo obroncima zlaćanimi pogled na katedralu

u gradu božju bijelu bacismoi do oštrca i do vrha japetića

popesmo sezagrljeni zaneseni

i u vidicima rajskimuživasmo

i pokuplje gorje žumberačko geru svetuvidjesmo

čitav taj danzemljom arkadijskom sretnom

hodili smona cerinski vir

gdje slap se ruši sa visinau jame vilinske

u svijet pastira i vila zaljubljenih

i hodili smo hodilizagrljeni zagrljeni

zemljom skladnom vilinskom arkadijskomzemljom pastirskom idiličnom bajkovitom

i miholjicu travu cyclaminusmeko gazili

i biljku planinsku anđelikutražili

i miholke kruške jabuke dozreleo miholjdanu kušali

svud oko nas u raju blaženom tomstabla života rasla su

brali lišće za lijek smoplod taj spasenja i zdravlja

a zemlja praštanjem rajskimplodna je bila

i pjevala jeništa prokleto ništa prokleto

i bila je to sreća spašenih

na tri kralja

to jutrona kralja tri sveta

suncežitnicu bijelu

umivalo jedok japa stari

još slatkopod korom debelomspavao je sniježnom

to jutrou sred zime zimne

proljeće bilo je pravoa japa

i žitnica zlatnabijelili se

i kristalići snježniu tisuću boja

prelijevali se sjajni

i probudijapa se stari

i glavu još snenupodigne gordu

k obzoru i suncuuspravi je sijedu

i pogled baci snenina klek kameni bijeli

i učinistarcu se mudru

da na dohvat rukeklek mu je bijeli

i rukom kamenomna pozdrav mu maše

odzdravi klekustarina sijeda

i glavupodiže od kleka

još daljei risnjak ugleda

starca još jedna bijelai osmjehnu

japa se risnjaku starui risnjak se bijeli

osmjehnu japi starui polako

sasvim polakopogled na geru spusti svetu

i na žumberakljepotu nedirnutu

i na gorje samoborsko bijeloi oštrc

brata mlađegpozdravi preko puta

i djecu probudi svu svojui redom

blagoslovi ihjapa blagii poklone

djeca ocu se sijedui blagoslov primišena kralja tri sveta

alpski žar

ono što nas dvojeimamo

dok s ruksakom na leđimai štapovima planinarskim u rukama

alpama julijskimšetamo

to od zlatavrjednije je

i ono što nas dvojeimamo

dok zagrljeni začaraniuz rododendrone nježne prekrasne

u cvatu i sjaju punomzastajkujemo

i ljepoticu bohinjskui slap savice

u dahu jednomgutamo

i ono što nas dvojezadihani zadivljeni

imamodok stazom planinarskom snježnom

u sred žege ljetneprema vratima bogatinskim

penjemo seto daleko više i ljepše je

od šetnje ugodnekroz lepočanepreko dolića

do doma planinarskogpri jezerima visokim planinskim krnskim

i ono što nas dvojeslatko umorni i zadovoljni

imamodok zagrljeni iscrpljeni

u san okrepljujućitonemo

tamo gore visoko

od zla i opačine dalekou raju planinskomna skupnom ležaju

u domu planinarsku prekrasnušto na stanove tolminske i bovške pastirke

neodoljivo podsjećato riječima nikakvim

izreći ne može sei ono što nas dvojeu zoru ranu imamo

dok sunce još izronilo nijetamo gore

iznad krna i triglava bijeladok žar alpskidah zaustavlja

i dok vrhovi božanstvenina strani od sunca suprotnoj

na tren kratkidok sunce još preplavilo ih nije

ružičasti i žutiu punini sjaja i ljepote divotne

djevičanski ljeskaju seto samo zaljubljenik planine pravi

zna i osjećai ono što nas dvoje

zaneseni fasciniraniimamo

dok serpentinamauz jezero krnsko

kroz dolinukoju je davno nekad ledenjak sagradio

penjemo sei ono što nas dvojezadihani zapuhani

imamokad vidik nam božanski

pred očima širom rastvorenim puknetamo gorena krnu

na jednom od vrhova najviših i najljepšihalpa julijskih divotnih

iznad doline sočei skloništa i zavetišča gomiščkova

to od zlata suhai od blaga svakog drugog

na svijetu cijeluvrjednije je

ono što nas dvojedok s ruksakom na leđimai štapovima planinarskim

u rukamai sa ljubavi u srcu puno

prema planiniimamo

samoborska ruža vjetrova

ponude ljubezne za vraza i ljubicu

ja neka druga ljubicapoetesa iz nekog drugog vremena

verse tkam ljuveneza trubadurailira iz štajera

jakoba frassa pjesnikaverse tkam plamene

za ružu crvenu mirisnu vrazovuljubicu ljubljenu stankovu

ja neka nova ljubicapoetesa

iz nekog novog vremenaružu crvenu polažem rascvjetanu

stoljeće i po kasnijena grob pjesnikau arkadi ilirskoj

u panteonu pisaca preporodnih hrvatskihi ružu crvenu polažem rascvjetanu

na grob ljubavi neuslišane pjesnikoveu cintoru crkve župne svete anastazije

u gradu bijelu julijinuja neka druga ljubica

a tako ista ljubicaneke nove đulabije tkam

ponude ljubezne za vraza i ljubicu

i jabuke crvene kao ruža mirisnei cvjetove ružine rascvjetane

u vijenac ljubavi i ljepote pletemi đuliju i romea

po đulistanima rosnim samoborskim dozivami čujem pjesnika

kako bolno po đulistanima kličeja ljubio samlice krasno

oči crne plamenekose duge crne svilene

o blaženstvaeto vijenca moga

i čujem ljubicu djevu premilukako bolno po đulistanima uzdiše

ja ljubila sama da znala nisam

o ljubavi ti jedino dobrou životu kratku momepa opet vraza čujemkako bolno prebolno

po đulistanima s ljubom milom se opraštaal već zbogom ljuba

dok nas sudnja ne sastavi trubaduh moj k tebi slazit će svak dan

i jecaj još jedankao jeka se odazva

al već zbogomti jedino dobro

o ljubavizbogom

ja neka druga ljubicaa ipak ona ista ljubica

ja rođena u gradu na cetinivijenac ljubavi

od đulajabuka kao ruža

kao krvkao ljubav

mirisnih crvenihljubici

ruži plemenitoju gradu na gradni rođenoj

ljubezno poklanjama ružičnjaci i večeras

u predvečerjecrveno mirišu

i rosulja ružu srebrom rosii kap krvi

s ružom se ljubito pjesnik se

kao ptica pitomaod djeve prognana

opet natragna humak ljubavi

vraćau gradu ljubavi i ljepote

u gradu prelijepu ljubičinui ruža crvena rascvjetana

u arkadi ilirskoji ruža crvena mirisna

u cintoru crkve župne svete anastazijeu gradu prelijepu hrvatsku

himnu ljubavi pjevajuo ljubavi jednoj davnoj

o ljubaviiz nekog drugog vremena

o ljubavi jednoj divnojo ljubavi

za sva vremena vječnojo pjesniku

i zvijezdi njegovoj sjajnoj blistavojšto samo na tren zasjala zatreptala je

i u raj i slavu pravutrubadura

ilira iz štajerapjesnika vraza

odvela ga

breganska ruža vjetrova

pjesniku iz breganskih šuma

i jutro ovoljetno sunčano zrelo

kao i svako jutrodok šalicu kave prve jutarnje

polako ispijampogled čeznutljiv bacam

tamo visoko goreiznad podvrha

na vrh brjegovai na ljetnikovac u osami krasnoj

zaustavljami s pjesnikom

iz šuma breganskihrazgovaram

dok šalicu kave prve jutarnjepolako ispija

i pitam gakakva su praskozorja

tamo visoko goregdje nebo i zemlja se ljube

i pitam gada li se i njemu pjesnikudogodi odjednom dogodi

da više nije sam i izgubljena brjegovi njegovia šume breganske

nad njim pod njim i u njemuzov ljubavi postaju

i pitam gadok grli šume hrastove stare

i dok s lišćem i vjetrom razgovaraa šuma šumi a šuma šumii dok drva za zimu cijepa

i kesten i vrganj i sunčanicu i lisičkupo šumi traži

i dok borovnice i jagode sočne berei dok s vjevericom i srnom i ježom druguje

i nježno im tepaa šuma pjeva a šuma pjeva

i pitam gadok snijeg pada i pada

a on pjesnik čeka i čekatamo gore

od ljudi i zla dalekou šumama bijelim

čekai dok dolinom bregančice lednemala noćna mozartova muzika

razliježe sei pitam ga

dok sluša schubertovu petu simfonijutamo gore

u šumi čarobnoj sniježnoji pitam ga

zar mogao bi sretniji bitizar mogao bi doista

negdje drugdjesretniji biti

nego tuu ljetnikovcu na osami

u kući sunca punoju šumi breganskoj

zar mogao bieh što bih dala

da kućicu gore imamgdje brijega se dva raspjevana

u srce veliko spajajupitam se

dok šalicu kave prve jutarnjepolako ispijami s pjesnikom

iz šuma osunčanihovako razgovaram

eh što bih dalada kavu prvu jutarnju

u miru i spokojušuma breganskih

polakos pjesnikom

ispijam

ruža vjetrova nad seineom i savom

luna nad seineom i savom

topla noć nad breganomluna razvukla usta od uha do uha

pa nestašno namigujei ko mangup se smješka

tamo iznad breganske šumedobra večer bregana

dobra večer parizna internetu je gerard

i kaželuna se kupa u seinei

a ja uzvikujempa to je ova ista luna

moja i tvoja lunašto u savi i seinei se kupa

i rijeke dvijei obale dvijei zemlje dvije

i versailles pariškii versailles zagrebačkiu prsten ljubavi spaja

a gerard meo rimbaudu pitai o baudelaireu

i prevertupita

i čudi sekad verse mu poeta francuskih

preko internetako iz rukava sipam

i kad suglasja mu poklanjami kad dozivlju se

zvuci mirisi i bojei kad mošus ambra i tamjan

kroz noć se prosipajui ćutila i dušu ushićuju

pariz i breganumirisima i osjećajima

u srce toplo vežu

i dok lunanad šumom breganskomsve sjajnija i sve veća je

ja mu baudelairea kazujemvolim oblake

oblakešto prolaze

ondjedivne

divne oblakea on

oduševljenuzvraća

više nismo strancistranci više nismoi čudom se čudi

kako ja za baudelaireai rimbaudai preverta

tako dobro znami kaže

on pjesnike minornepod mikroskop stavlja

al verse mojesa smješkom i znatiželjom

prigrlit ćei ja mu

praskozorja moja u breganipoklanjama on meni

jezero lamartineovoa ja njemu

faros moj osunčanii feratu

i briškulu mojua on meni

spavača rimbaudovai ofeliju

i iluminacijei dok luna naša

još uvijeknad parizom

i breganom je

i odraz svoju seinei i savi

ko narcissamozadovoljno promatra

gerard mimjesec verlaineov blijedi

poklanjai pjesmu jesenju njegovu

a ja uzvraćam muda lunaupravopala je

na šumu breganskui na kesten

i vrganji na dušu moju

pjesničku ranjivui gerry

pjesnik postajei u transu uzvikuje

a luna mojaod smijeha

zagrcnula sei u seinei utopila

i dušu moju čežnjivunatopila

i ponoć već jea duše srodne dvije

pjesnika dvapod lunom

sjajnom toplom istompreko internetamisli izmjenjujulaku noć pariz

laku noć breganado slušanja

pjesnička ruža vjetrova

lice i naličje

kad već pjesnik jesionda progovoriti moraš

o svemu onom štomuči te tren svakii dan svaki novi

i nije dobrogovoriti samo

o onom lijepomšto dušu ti

milinjem hraniponekad

tako desi seda počneš o nečem lijepom

i nastaviš takojer ti je lakše

ili jer vrijeme jenaprosto

za nešto takoal vrijeme leti

i danii mjeseci lete letei život čitav jedan

u trenu proletia ti još o ljepoti

pišeši onda odjednom

shvatišda snom dubokim

spavao sii da prespavao siono što propustiti

nisi smiojer ti pjesnik si

a zna se štopjesnik mora

i kad to shvatiša i dalje snom dubokim

sanjati nastavišonda doista pjesnik

više nisii vjesnik doba svoga

s pravom prestaješ bitii zato kad već pjesnik jesi

o ljepoti pišiali i o onoj drugoj strani

medalje pišijer radost i tuga

ruku pod ruku idui ljepota i rugoba

samo lice i naličje suživota jedinoga dragocjenoga

i kad maske padnulabud je bijeli

opet pače ružnoi prosjak

što kraljevićna kratko posta

opet prosjak je ubogii zato piši

o životu istinskuonakvom kakav jeste

pišijer ne zaboraviti pjesnik jesi

i dužnost i savjestzove te zove

čuvar ruže vjetrova

svjetionik

čuvaru i zaštitničetezora moga skrivenoga

evo opet sam ovdjeu tišini i ljepoti

šuma breganskih našihi šaljem ti verse

još neke druge drageda kulu zlatnu svilnuod njih i dalje gradiš

al samo se nadam

da val plimništo na srce nasrće

srusit ih nećei znam da čuvar si sjajni

niske ove od dukata satkanih zlatnihšto srcem je čistim iskrenim

polako tkami sigurna sam

da čuvaš je čuvašu kuli kamenoj

bedemimai rovovimaopasanoj

i nadam se nadamda pjesme ove noveod grozđa ljubavi

ljepše i slađe će bitii da svjetionik ovaj

na škoju kamenu osamljenudugo dugo će sjati

i svjetlost i sjajdaleko daleko će bacati

čuvaru moj strpljivi vjernisvjetioničaru pjesama

od zlata i svilešto na hridi bijeloj kamenoj

svijetliš u tminida brodica moja i dalje

mogla bipučinom snova i nada

broditi

zagrebačka ruža vjetrova

srebrena strijela

pjesmu sam ovu

dugo i mučnou vrtlogu mislii vrevi mnoštva

u vlaku prigradskubolno i teško rađala

i riječi sam ovedanima

uz klopot vlaka prigradskai zvižduk prometnika

na postajamau srcu kovala ustreptalui u duši mriještila svilnoj

i stihove sam ovevezove krasne

satimau gužvi i sparini

u vlaku prigradskustrpljivo i nježno vezla

i slovo je svako ovodragulj

putnik jedan vrijedani riječ je svaka ova

bisernicasuputnik moj još jedan

a pjesma ovanovorođenče

koje upravo se rađavlak prigradski je

suputnika mojih punumornih šutljivih dragih

i večeraskada noć savlada dan

i kada razgovor s poezijom krenerijeka stihova svježih neka ušću svome poteče

i misli ove vrele nekau koritu svome širokom okupa

i neka večeraskada noć se sa danom ljubila bude

neka vas pjesma ova vašaokrijepi osvježi i u san uljulja

i neka razgovor ovaj večerašnjinagrada bude ugodna

vama suputnicima mojim

koji u strijelu srebrenuna postajama žurno ulazite

i iz strijele izlaziteumorni a tako ljudski dragi

i takojutro svako rano

kad zora tek zarudjela jemirisna sočna raspjevanai poslijepodne svako kasno

kad povečerje već najavilo sepastelno nježno mirno

strijelom zmijom srebrenomšto lijeno se prugom vuče

putujemoputujemo

supatnici moji umornia tako ljudski dragi

storija o starcu duge bijele brade

ovo je storija potresna tužnao mršavu starcu brade duge bijele

koji i večerasdok storiju vam ovu istinutu

pričamtramvajem metropolom kružii sjedi starac duge bijele brade

u tramvaju hladnua lice usko inteligentno je

i kaput starinski iznošen jei noge staračke u sandalama lakim ljetnim

najlon vrećicama omotane sui u rukama drhtavim pjegama staračkim posutim

još vrećica jedna je bijelasjedi starac brade duge bijele

i kose bijelei razgovara sam sa sobomrazgovijetno brzo britkoi sav u zanosu transu je

a izlozi blještavi promičui tramvaj lijeno bez žurbe

kroz metropolu puzii ulaze i silaze

damice u bundicama i čizmicamai muškarci dobro odjeveni

i promiču nehajnonoge u cipelama do gležanja

i noge u cipelama visokim preko gležanjai noge u čizmama toplim do koljena

i noge u gojzericama teškim kožnatima starčić blijedi

lica uska spokojnai brade duge bijele

i u sandalama laganim ljetnimpitanja filozofska postavljai odgovore filozofske dajei sav u žaru rasprave je

i nekakonačin na koji razgovara sa svojim drugim ja

i vrećica bijela hladnasa kruhom crnim od jučer

u rukama staračkim drhtavimi vrećica još jedna bijela hladna

oko sandala omotananekako

ne idu zajednoi vidim ga

kako na katedri žustro žestokou zanosu mladenačku

sa studentima burno raspravljai pitam se

tko je starac taj brade duge bijelekoji za stvarnost grubu ne haje

da li bosjak jeili prosjakbeskućnik

ili filozof moždaboem

intelektualacumjetnik

koji pod dane starekao miš crkveni siromašan

tramvajem metropolom putujeu predgrađe vraćajuć se

prolaze dani mjeseci doba godišnjai tramvaji i putnici se izmjenjuju

dok starac mršavi brade duge bijeleu kaputu starinsku izlizanui u sandalama lakim ljetnim

u tramvajusa svojim drugim ja

žustro razgovarai kasna jesen već jei zima samo što nije

samo što nije

zlatna ruža vjetrova

svila glasa zlatnoga

kad samo na glas tvojbaršunasti

od svile svilnijii od paperja

mekšipomislim

sva zatreperimi zadrhtim

i sva izgubim sei više nisam ova sada

i djevojčicasanjivaranjiva

i zbunjena sami sva rumena

i čežnjivai izgubljena

i drhtava sami sva u groznici sam

slatkoja kada glas tvoj

baršunastiod zlata

zlatnijii od tepanja djeteta

tepavijii od milovanja ljubavnika

umilnijidodirne

pomiluje mesva uzdrhtim

i klonemi u ponor tonem

i u strunama glasa tvogadivotnogčudesnog

zagrcnem sei sva utopim sei sva izgubim se

u paperju glasa tvogabožanstvenog

i srce samošto iz njedara ne iskoči

i osjetila svatango ljubavi

zamamno zaplešui svijest zamuti

i izgubi sei potone

u baršunu glasa tvogaputenog

i sva prepustim sestrunama svilnim

glasa tvogastrastvenog

i sva utopim seizgubim se

u preljevimaglazbe raskošne

kada svila glasa tvogabaršunastog

zlatastogsvilno

pomazipozlati me

iz dubina tebe plemenitoga

ti morada poseban si

jer nešto u strunamaglasa svilnoga

kaže mi toi drugačiji

od drugih sisigurna sam

jer bojai puninai oblina

tonova titravihkažu mi toi mora daposeban si

jer kako inačedrhtaj divni

preljeva raskošnihobjasniti

i nešto u mekoćiglasova tepavih

i nešto u treperenjuvokala zaobljenih

i muškostiglasova moćnih

kaže mi toti mora

da drugačijiod drugih si

a ni ne znaš toi nekako

divnodječački

nesiguran siu ljepotu

što iz dubina zlatnihtebe plemenitoga

na površinu

ko vulkan izbijaa i ne slutiš

da lava emocijašto iz gejzira vrelau nas se prelijeva

bogatstvomi srećom

ispunjava nasi dok sebe divnogana pladanj stavljaš

i bez ostatkadaruješ nam se

ti moramora

daposeban si

vibre

kad samikonačnou kući

ostadosmoodjednomizgubih sei u pomoć

snagu svijestipozvah

i djelićem zadnjimprisebnosti

na rubuponora

i gubitka svijestipribrah se

a tikao da znao si

kao da osjetio sišto samnom se zbiva

vibre moćnezaustavio si

i bih tineizmjernozahvalna

i sve od tadasa namakao ok jei kao ništa

desilo se nijesamoi sada

pitam sešto bi se desilo

da opetsami negdje

ostanemoda li bi se i tada

još jednomvibre divne moćne tvoje

na vrijemezaustavile

ili bi limes prešlea tada

sigurna sampovratka

više ne bi biloi nitkoi ništa

vibre našezaustaviti

ne bi mogao višeal samo se pitam

da li biu vrt rajski

ili u ponor paklenivibre naše

okova oslobođeneslobodnepodivljaleodvele nas

samo se pitam

vatra ljubavi

ljubav simojajedinai nitkoi ništa

nam ne možei nitkoi ništa

zaustavit nasne moželjubavimoja

malenai to štovrijeme

tako munjevitotako silovito

prolazii to štokose

zlatnesvileneinjem

sve gušćimsrebrenimposute su

i to štokoracigipki

mladenačkisve sporiji

sve oprezniji sui to što kretnje

žustrehitre

sve smirenijesve polaganije su

i to štoriječi

buntovnevatrenesve tiše

sve zrelijesve mudrije

sve ljudskije suto sve je

tako maloi tako

tako manje važnoi tako silno sitno

i to sve jejedno veliko veliko

ništajer ljubav

mojai ljubav

tvojavećai jača

i silnijai snažnijai mudrijai zlatnija

od svega jei tako je silno velika

jer ljubav našaod bodovai godovaplodnija

bremenitija jei od kosazlatnihsvilenih

kovrčavihbujnija

podatnijaraskošnija jei od koraka

gipkihmladenačkih

gipkijaustrajnija je

i od kretnjižustrihnaglih

promišljenijastrpljivija je

i od riječibuntovnihvatrenihzrelija

mudrijavatrenija jei sve ono što

davno davno nekadmislili smo

da nešto veliko jesve je to sada

ništai nitko nam

i ništane može

ništai nitkoi ništasada

ljubavzaustavit

našune može

jer ljubav simojajedina

ljubav takosilno velika

i mogli bi tako

mogla bih takomogla

pričati s tobomsatima

pričatimogla bih

i kad javiš mi seumor nestaje

i sva klonulost onai bezvoljnost onaodjednom nestaju

i nekakodrugačija sami snage i volje

i zdravlja i smijehaprepuna sam

i kao ništa me ne tištii kao ništa mi nijea ti pričaš pričaš

a ja slušam slušami riječ svaku dragu

gutam gutambez daha gutam

pa onda ja pričam pričama ti slušaš slušašpažljivo slušaš

i tako pričamo pričamosretno opušteno

pričamoal nešto u glasu

oda teal nešto u glasu

oda mei glas zatreperi ti

zatreperi mizadrhti nam

i oda nasi ranjivost svu našu divnu

u preljevima glasa zlatnogaprepoznajemo

i dušom bijelom bezazlenombez srama bez ograda

onako djevičanski čisto otvorenopredajemo se

i dok govorimo govorimonekako ne žurimo

jer osjećamo

vrijeme je na našoj stranii dok pričamobujica riječi

toliko moćna jeda odjednom zagrcnemo se

i zadrhtimoi pri samoj pomisli

da zajedno smoonemoćamo

a silina emocijanosi nas nosi

i pričamo pričamoi dječak znatiželjnii djevojčica nježna

postajemoi glazba riječi

dušu nam čežnjivu liječii znamo to

i ne skrivamo toi zato riječi i dalje

slapovitonavirunaviru

i dok vrijeme teče tečestrepnji i zebnji

mjesta nemai brige nestajui mogli bi tako

satimapričati pričati

i u srećisladiti utapati sei mogli bi tako

i mogli bi

od moulin rougea do ruže vjetrova

utva zlatokrila

na komodi crnojslika tvoja u okviru zlatnu

i suncokreti u vazi nitima protkanim zlatnimu povečerje žarko ljetnje

kroz azur baršunastiaznavour šansonu ljubavnu pjeva

i glas vibrantniiz dubine srca

srce diraoh mon amour

mon amouri u smiraj sunčanichanson d' amouri glamur raskošni

u harmoniju skladnustapaju se

sa suncokretaprah

po licu tvome osipa se zlatnii latice žarkozlatne

koronu zlatnuoko glave

pletu krasnei sav u aureoli zlatnoj si

i božanstvo sunca i svjetlosti sii bog moj jedini si

dok sunce sveto zemlju posvećujena zalazu zlatnu

i ja sunčicasunce na umoru molim

za tebe sunčevićai kroz zastore brokatne

svilene teškenitima zlatnim protkane

molitva mojai aznavour

u azur se zlatni žureoh mon amour

mon amouri kroz dolinu zelenozlatnui suncokrete visoke zlatnei kukuruze mlade zlatne

i rječicu zlatonosnušto zrnca zlatna u pijesku skrivai dubovu šumu kitnjastu zlatnu

i oblake zlatneu azur

aznavouri glamur

i mon amourpenju se penjuoh mon amour

mon amouri kroz kose zlatne moje

ruke provlačiš svojei osmijeh sretni zlati se tvoj

oh mon dieumon dieu

a vanikroz zastor brokatni

šuma zlatom gorii paprat zlatna gori

i kukuruzi zlatnozeleni gorei suncokreti žutozlatni gore

i ljubav zlatnau nama gori gorivatra zlatna gori

i sve u zlatu čarobnu jei sve čarolija jei poklanjam ti

zlato mojeutvu zlatokrilu

i divokozu zlatorogui ovna zlatnoruna

i runo zlatnou kolhidi dalekoj

skriveno zakopanoi zlatopera

i zlatoperkupoklanjam ti

divni moj zlatousti

svilokosizlatoglavišto opijum

glas zlatni je tvojšto ko svilaja svilna

glas svilni je tvoji što ko kamešnica kamena

srce kameno je tvojei krenimo zajedno

šotobracosunovratima zlatnim u susret

što suncu okrenuti suka suncu krenimo

u sutondok sunce tone

u sumrakdok sunce mre

i zasunčićeoblačiće što rumene se zlate

na sunca zalazudodirnimo

i u žar alpskina vrhovima alpskim visokim

što ružičasti i crveni suna sunca zalazuzagledajmo sezlatoljubi moj

i ples srdaca zlatnih započnimoja sunčica

i ti sunčevićšto sunce sveto za ljubav zlatnu prosimo

bubamara svilena

kad sunce umire zlatnoljubav se rađa bolna

i soprankroz azur

sjetno podrhtava koloraturninon je ne regrette rien

po ljestvama svilenimdo ljubavi uspinjem se zlatne

a svuda oko menemreže paukove

u paučinu zaplela sam se svilenui bube

oko mene lete svilenei leptiri

u kose zlatnezalijeću se svileni

dok po menikiša

razlijeva se sveta sunčanai svuda oko mene

svila svilna svilasta svilenkastasvilac borovsvilac dudov

na klipu kukuruznu zrelubrk svileni

i u šumi dubovoj sjenatojvitezovka svilenasta

i grmolika bijela i žuta svilenicaa tuga se svilnai paučina svilna

oko mene kao svila svilaa nadamnom

kupolaprijeteći nadvila se modra svilena

i dalje se penjempo ljestvama svilenim

ka tebiljubavipenjem

i glas sonorni lirskinon je ne regrette rien

ljestvamapenje se svilenim

i vidim dječaka tamnoputa svilokosau košuljici modroj svilenoj

i hlačicama kratkim svijetlimbosonogpo livadi

trči svilenoj

a u ruci malenojkonac drži svileni

a na vrhu niti svilenebuba

krili se svilenai vidim djevojčicu bjeloputu zlatokosu

u haljinici bijeloj svilenoji u papučicama svilenim

konacu ruci nježnoj drži svileni

a bubaiznad lovora rascvjetala bijela

leti svilenai u krošnju mendula kvrgavakrilcima zapliće se svilenim

i paučinuiza koje ljubav se krijeraščešljavam svilenu

i lišcena kojem rupice dvije smiju se zlatne

vidim miloi ruke dvijeprema meni

pružaju se mirisne svilnekrenimo

putem svilei ljestvama svilenim

do ljubavipopnimo zlatne se svilne

tamo gdje iza kulise paučinasteljubav nas čeka skrivena divna

sve dok svitac kroz noćne zasvijetli svileni

i bubeumorne

u san ne utonu svilenea tada

sa ljestvicasiđimo svilenih

i u posteljulegnimo bijelu svilenu

i gleizmeđu dlanova toplih mekih

bubamaraovčica sedmopjega crvena

udomila se svilenaljubavi moja zlatna svilna

krijesnica

jos noć jednaproljetna

toplabez sna

prosla jea glazba sa radijadivna je divna bila

i val plimninezaustavljivo

krenuo jeoh mon dieu

chanson d' amournoc

toplinomnatapala jei jurišalaosvajala

suglasjima ruralnimi ljubavna čežnja

postelju bijelu svilenunastanila je

a glasbožanstveni

strune tananenapete

dodirnuo jei noć

i postelja bijela svilenamagija čarobna

postašedok glas kraljevskii chanson d' amour

osamu čežnjivu

ranjivuljubavljubojili su

oh mon amourmon amour

i glekrijesnica

u noćiispred postelje bijele svilene

zasvijetlii glas

i glazbasuglasja skladna

dušunatopišea u zoru

kad rumeniloobzor

obojilo jei pjev pjevica

kad lugoživio je

glas zanosnimuževni

i chanson d amourutihnuše

i krijesnicakroz prozor

širom rastvoreniodleti

al ushit divotnipostelju bijelu svilenu

zagrlinastani

oh mon amourmon amour

kule od pijeska

kroz ričića ka rika

navirus tobonćakulani pitan sedi si mi

di sioh mon amour

mon amournedije oveteple litnje

a znandi si mi

di sii na stini biloj

izlokanojvidin te

vidinsidiš

i bote burnena osamu

jurišaju čežnjivu tvojui s planine kamene

tilo i dušu tisvilnu umornumiluju friškaju

dok ričipriko planine kamene

kolajui kule od pijeska bila

na žalu slanugrade

i kolajnu od zlatatkaju

i podne jei bregovi breganski

suzon kišnoni suzon još jednon

bisernicomoprani su

i dugapriko neba divna

od bregova zelenihdo mora plavetna

priko planine kamenepružila se

a apolon krasnina stini bilojispružio se

i tilo i dušu lino odmarai u pinu morsku

zagledaafroditu jubjenu

tražećidok tamo gori visoko

jubav pravagnizdi se gnizdi

na glavi kamenojgizdavoj zlatnoj

di si mi tidi si mi

di sioh mon amour

mon amoursrce te moje

priko rike i planineu srcu kamenu

tamo dolina stini biloj

uz žalo morskotraži traži

dok ruše se kule od pijeskaoh mon amour

mon amour

o sole mio

i sada sam samau osami zlatnoj

i misao sva moja si mojai čežnja i težnjatjera me tjerada podarim ti

ovo nešto novo divnoi dok smetana sjetno sviras uma verse smetnula sam

i smetenariječi neke druge drage

za tebe tražimi u snovima lutam plutam

o sole miosole mio

i dok po tastaturipianinu

prebirem vještooblaci

jedra bijela napetana nebu

pučini tirkiznoj svilnojjedre

i sunce nasmijanona počinak još jedan

smirenosprema se

i šume kitnjaste stareu spokoj tonu

i smetana već smirio sei dvoržak

u dvoru želje žarkenastanio se

i violinai oboa

i piano concertonadu bude mi

da sunca još ima imai da srca još ima ima

al ne znamne znam

gdje sada sisunce moje malo

sada kada sama sam samai da li i ti

sada sam siu samoći samotnoj

i da li raveli bizet

i debussyu srcu

na suncuzlatnu

na zalazuzlate se

i gle još malosamo malo

i sunce će lećia tada čiribu čiriba

čarolija moćnanoć

začarat ćei više bitno neće biti

da li schumannili brahms će bitijer ljubav će biti

i mi ćemo bitio sunce moje

sunce

premijera zlatotkana

po tastaturikao po klavijaturi

prstima prebirem virtuoznimdok grieg

želju dira i inspirira čežnjivupremijera trebala bi biti ovo zlatotkana

što u nježnosti oplođenamrijesti se čednoj svilenoj

a sreća što cijelog tebe preplavljuje nasmijanogpremija trebala bi biti zlatna

al put do slave i sreće dug i mućan jei trnjem posut ružinim je

i već i chopin osjetljivost obavija satenskudok skladbu neku sasvim novu velurnudušom tebi okrenutoj nagonski tražim

i srcem osluškujem gladnimne bi li glas baršunasti

eterom prosuo se damastnim

i žeđ utažio bolnuevo već i bach i beethoven

poput oluje kroz želju mirisnu protutnjašeal nemir ne stišaše nagomilanii tschaikowski srce uzdrhtalo

kao ljusku orahovu po pučini velurnoj valjai već mozart ranjivost napada nemoćnu

i ne znam kako da oduprem naletima se silnimi ne znam kako da srce smirim uznemireno

i kako da potresšto tlo podamnom izmiče mi zaustavim snažni

i evo pjesma je zlatotkana u noć već kadifnu uplovilaa s njom i nada

i svjetiljka na ormariću noćnu tirkiznajoš jednom upalila se strasnai wagner već utihnuo je moćni

i kako sada srcu pomoći napaćenuda li od griega i chopina početi ispočetka

pa sve do mozarta i wagneraput patnje prijeći rajske

i po tastaturikao po klavijaturii dalje prebirati

i niti neke nove zlatne tkatiili možda u damask poći daleki

sreću što tek u povojima je damastnim potražitijer ovo ipak premijera ljubavi je zlatotkane

a premija trebala bi sreća bitišto sretne nas pozlaćuje

pričaj mi o ljubavi

pričaj mi o ljubavišansona ljubavna

iz srcau srce

kao slapnica zlatnaprelijeva se

u danu jednu jošsrpanjsku sparnu čajnu

dok sunce zlatnona umoru je

pričaj mi o ljubavišansona ljubavna

dušuumornu klonulu

čežnjivuzaljubljeno

natapapreplavljuje

i dolinom breganskompreko kukuruza zelenih

i suncokreta zlatnihdo vrhova

šuma snenih sjenatihpenje se penje

ne me quitte pasne ostavljaj me

jacques breli chanson d' amour

od srcado sunca

zlatnaužarena

kroz šume sjenatedo gere svete osunčane

i kugle zlatneputuju putuju

i jekaodjekuje

parlez-moi de l' amourpričaj mi o ljubavi

ma gdje u trenu ovu bioljubavi moja

ljubavii jeka još jedna čežnjivas druge strane planine

odazva sepričaj mi o ljubavi

i himna ljubaviumnoženaosnaženaod srca

preko sunca zlatnado srca

vraća se vraćapričaj mi o ljubavi

irisi ruže vjetrova

irisi biserni

ljubaviti jedan jedini si

jedinstventi zrnce bisera si dragocjeno

i misli sve mojei poljupci svisačuvani moji

i milovanja svanepoklonjena moja

lete tebibiseru moj sjajniti ljubav si čista

i ljubav mojahrli u susret

ljubavi tvojojda sjedine se

u ljubav novu divnuljubavi mojati poseban si

i znaš lida oduvijek

snove najskrivenijeprinceze tvoje male

nastanjivao sii znaš li

da kao cvijet biserniuvijek brižljivonjegovala samsan jedan isti

to san jeu kojem usne tvoje

stidljivo tražimi smiješak mali skriveni

u uglu usana mekihotkrivam

i sadakada snovi mogli bi

java postatiljubavi moja željena

a japrinceza mala

draga tvojadrhtava zaljubljena

još uvijek lutami osmijeh blag

u dnu očiju lijepih tvojihtražim

i otkrivam gai čuvam galjubomorno

dubokou srcu mom malom uzdrhtalom

dragi dragi moji darujem ti poljubac

nježno stidljivoi smiješak

na uglu usana mekihpenje se penje

i sretnai smetena

grlim te grlimkao djevojčica

i kao ženastidljivostrasno

i lice tvoje muževno drago

prstima bijelimlaganonježno

dodirujemod straha da iz sna

ne pobjegneš mi divnai osmijeh skriveni

tajanstvenitražim

i u irisima očiju probuđenihšto s povjerenjem

gledaju mepronalazim gadječače divni

i u snovekoji irise biserne

nastanjujupažljivo ulazim

i otkrivamsa čuđenjem

i ushitomda snovi su tvoji skriveni

snovi moji najtananijii vidim

zjenice tvoje su bademaste iskričaveu more ljubavi zaronjene

u more isto ono ljubavi mojei pučinom beskrajnom

ljubavi naše krhke ploveblagi moj

i u valove zapjenjenebacam sei ronim

do dna irisa dubokihotajstvom ispunjenim

i biser najfinijiizranjam

na svjetlost danjuna dlanu malu

i u srcu drhtavu nesigurnuslutim

ipak slutimda biser je tvoj

poklon najvećiljubavi mojoj na dar

i dok tako irisi naši lijepizaljubljeni

jedan u drugi zaronjeni sui ljubavi konačno pronađene

prepoznaju sei prelijevaju se

i bisernodraguljnomaze se

i bisera dvana pučini uzburkanoj

bore sei dalje brode brode

i bisere se bisere

ime moje je ljubav

prinče moj dalekivečeras

na valentinovoverse tvoje kraljevske

ponovo čitami osjećam bol tvoju božanstvenu

i igru dražesnu riječi tvojih uzdrhtaliha glazba pjesama šarmantih prinčevskih

ushitom i čežnjomdušu princeze tvoje malene

preplavljujeti pišeš mi

da obožavatelj poema mojih sii tepaš slatko mi

da venera džepna tvoja sami da voliš

kad sva sam drhtava i čežnjivai ustreptala i zaljubljena

i dodaješda i sam zadrhtiš

kad samo pomislišna ljubav tajnu našu skrivenu

i na snove naše tananei na sva ona milovanja naša buduća

i puse šalješsvježe mekane svilene

blagosti mojoj skrivenojdok slutiš

da princeza tvoja drhtavaprincu svome nasmiješenu

dušu svoju zaljubljenu darujei kažeš

da nadaš seda uvijek bit ću

princeza lijepa nježna slavenskai sretna i uvijek nasmijanai da želje kraljevske tvoje

poštivat ćui odmah dodaješ

da ljubav čista sam bijelai da smiješak te moj anđeoski

obasjavadok milovanja tvoja daleka nježna

princezi tvojoj lete čežnjivoji još dodaješda volio bi

pejzaž moj bijeli dozrelimirno

zaljubljenoistraživati

i pusicu šalješbrežuljcima mojim ljupkim ženstvenim

al patnja totalna obuzima tei šutnju biraš

jer ljubav naša bez nade jei šapćeš mi

oprosti mi biseru moj blagiznam

kraj ovako brutalan nasilanne zaslužuješjer ti lijepa si

ko dan novi što tekna obzoru rađa se

i ko snovi pjesnika zaljubljenati lijepa si

anđeo moj nježnii blago se i s mukomsa princezom tvojom

od blagosti unutarnje nekeuzdrhtalom

opraštaši na putovanjima lijepim

koja u mislimazajedno

proputovali smozahvaljuješ

al dok šapćeš mizbogomja čujem

do viđenjai do skorog sjedinjenja

sa dušom tako blagom nježnomjer ti si možda

ono nešto najljepšešto dogodilo mi se

i ne zaboravi nikadaprincezu tvoju malenujer ime moje je ljubav

prinče moj daleki kraljevski

indijsko ljeto

u pravu si kad kažešda jesen ova kasna bez ploda

ne donosi ništaal noći jesenje duge vjetrovite

zebnjom i strepnjom preplavljene

i zore drhtave blijede snenemrazom i čežnjom nastanjene

i dani vlažni kratki mračnimislima sumornim turobnim ispunjeni

ljeto indijsko žarkooživljuju nam

i želju vrelu jednučija strijela amorova

danju i noćusrca čežnjiva ranjava

kao žeravicuraspiruju nam

i princeza mala drhtava zaljubljenasuncem ljubavi preplavljena

princu svome zlatnom nježnommekoćom nekom blagom osvijetljenom

poemu ovu astralnu darujeda srce muško jesenje promrzlo

suncem ljeta indijskog žarkog zagrijei da dušu prinčevsku zlatnusuncem na umoru osunča

al jesen jebez ploda i milosti

ljubavi moja dalekakaži mi

što skrivaš u dnu blistavih tamnih očijui ima li sunca

u snovima tvojim kraljevskimkoji irise očiju snenih draguljnih nastanjuju

ima le princeze tvoje maleneu jesen ovu bolnu samotnu

u jesentako daleku

od ljeta indijska žarka

satenske cipelice

to osjećaj je veoma snažanpoput snijega ovoga gustoga

koji pada noć cijelupo srcu grozničavu mom

a japrinceza tvoja blaga sniježna

u noći ovoj hladnojnježnost toplu usplamtjelu

za tebe osjećamprinče moj blagi sniježni

a u ponoćiz kuće planinarske izlazim

i na vrh planinskikoji oštrc se zove

penjem sei ime tvoje uzvikujemljubavi moja sniježna

i japepeljuga tvoja mala

koja cipelicu satensku svojuizgubila je

po snijegu zaleđenutrčim trčim

i ime tvoje uzvikujemljubavi moja obožavana

ali planina gluha jei ne čuje

i gluha na molbe jea ja

sasvim samau noći sniježnoj gluhoj

vičem kao ludaali tišinu samo čujem

i odjednomplanina jeku vraća

i glazbu najljepšu čujemto ime je tvojeime najljepše

od kada je svijeta i vijekai ponovo vičem

jednom jošdva putatri putasto puta

i ime tvojepo planini bijeloj

odjekuje

i ime tvojesrce zaleđeno moje

oživljujei srce jadno moje

snažno snažnotučei evo

princ moj sniježni približava seispred mene je

i na dlanu svom velikomcipelicu satensku moju ima

a japepeljuga zaljubljena njegova

drhtati počinjemi ime njegovo šapućem

najprijetiho

stidljivoa onda

zaljubljenostrastvenonadahnutoglazbeno

i ime tvojepo planini cijeloj bijeloj

odjekujei putuje daleko dalekoi penje se na vrh planine

i još više i još višedo neba azurna

i ime tvoje zvijezde i lunu dodirujei jeka njegova na srce uzdrhtalo pada

i cipelicu satenskuna nogu malu moju stavljaš

i smiješiš se sretnooh mon cheri

mon cherida

tisuću puta dapepeljuga mala tvoja

zaboravljena sam napuštenaskrivena na planini sniježnoj

i našao si me

i spasio mekonačno

prinče moj divnii u zagrljaju tvom sam toplom

viteže moj dragii sami smo

na vrhu planine bijeleu noći

punoj zvijezdai grlimo

iznad planinesvijet cijelii grlimo se

u tišini noći osvijetljenei više nisam pepeljuga jadnaja princeza tvoja sam lijepa

prinče moj lijepia u ponoć

zajedno smokonačno

i želje našei ljubavi naše ostvaruju se

želimiz dna srca zaljubljenada godina ova bude ti

godina svjetlostii zdravlja i ljubavi

dragi mojdragi

bijela ruža vjetrova

bile trišnje

na stolu trišnje bilena ditinjstvo sritno sićaju me

kada san na farmi babinojdoli na jugu

trišnje bile bralai sada neki drugi klinci i klinceze

trišnje bile beru

al sićanje ostajei okus plodova friških sočnih

nikad se ne zaboravljavolila bi da ovdi si

i da trišnje bileiza obidaosviže te

i nadan seda negdi

u blizini šuma sinovitih breganskihod vrive i omarinei ludnice zoopolisa

dušu i tilo umorno odmaraši kada sutra

u nediju litnjuu ladu šumsku

vrganje tražila budentila bi

vrganj najlipšiza tebe da uberen

jerbo zaslužija ga jesidobroton duše plemenite

i sritan i kuntentanostaj mii što prin

u dolinu zlatnunavrni

prijateju moj virni

bjelina

duša tvoja bijelaveć dugo

dušom mojom bijelomzagrljena zarobljena

nježno dišei već dugo takoduše naše lijepeu tišini nijemoj

mirno dišui kao u bajci nam je

i kad pahulje prvezalepršaju bijele

i snijeg zapadne prhki mekii šuma kad bjelinom

ogrnu sei gradna kad zaledi se

i samoborski versailles zasniježii nebo ljubičasto kad zabijeli sei ptica u letu crna kad bljesnua sunce kao ruža zacrveni setad duša tvoja meka lijepa

i duša moja mala bijelanježno dodirnu se

i već dugo takou bjelini

bijelo bijelo dišu

divlja ruža vjetrova

gozba ljubavi

ljeto čitavo ovo gospodnje vrelodok šumama sjenatim dubovimponad versaillesa samoborska

lutamdjetlića u duplji duba dubrave

čujemu dubu djetlić udubinu dube

i kuckanje kljuna dugakuc kuc kuc kuc

uporno prati me proganjadok u gnijezdu duborezac gnijezdi se

a u duplji duba srca probuđenadjetlić drugi neki kljuca kljuca

danima i noćima bez prestanka kljucakuc kuc kuc kuc

i ljubav gnijezdi se u gnijezdu srca vrućai ljeto vrelo već na izmaku je

al duplja duba moga pomlađenadupkom puna ljubavi je

i ljubav ugnijezdila se u dubu srca probuđenai glazbuje i gozbujeal od tebe ljubavini glaska čuti nije

uho na tišinu osjetljivo naslanjamal tišina nijema i gluha jei frulu srebrenu rezbarim

i svirkom tebe zovem preklinjemi sa vrha duba iz duplje molba odjekuje

i preko mahovine i bršljana i papratii preko save srebraste što na suncu ljeska se

vapaj do zoopolisa bezdušna dopirei od kaveza žičanih bez milosti odbija se

a krletka tvoja ni prozorčića nemaljubavi moja

i u sendviču od betona i staklastiješnjen si

ljubavi moja jedinai frula srebrena zove te zove

u dubravu sretnu srebrenu zove tešto dalje od zoopolisa krvožedna srebroljubiva

ljubavi moja malenau dubravu mirnu požuri

gdje mir kao vir izvire uvireu dubravu sretnu dođi

gdje metvica divlja ljekovitai timijan medonosni

i smirna mirisnai mirisi šume poslije kiše

i šumor lišća na vjetru čeka te čekai gdje sreća te i mir čeka

i gdje sve pir je osjetilima gladnim žednima ja ću preslicom od srebra živa

ljubav presti svilnuda u jesen nadolazeću

stazu ljubavi divnebabosvilka prekrila ne bi

ljubavi moja milai srca će naša glazbalo biti raskošno

i ljubav će naša u dubu srcaglazbovati gozbovati

i bit će to glazba uhu zaljubljenu najljepšai gozba nepcu osjetljivu sladokusnu najslađa

ljubavi moja ljubavi

makovi

jutros ranokiša je proljetna hladnamak crveni rascvjetani

tamo uz savuna postaji u podsusedu

bez milostiprala

i dok gledala sammak klonuli

između oblutaka crnihi pragova drvenih željezničkih

ni iz čeganiknuo

sjetih se tebeda li i ti takokao mak ovaj

drhtaviizgubljeni

zalutališto na vjetru

i kiši podrhtavada li i ti tako

pitam sena vjetrometini života

podrhtavaši kloneš lipokatkad

i nadui vjeru

da l izgubiš liili možda

i dalje hrabro se držiši boriš

i ideš daljei ideš dalje

i dok strijelu srebrenustrpljivo

čekala sampoželjeh

odjednomdivlje

snažnomakove divne crvene

na livadi proljetnoj cvjetnojtamo u gorju

gdje šetat smo znalitamo iznad versaillea divnatamo od ljudi i zla daleko

i poželjehruku toplu draguu ruci mekoj maloj

s čežnjomdo bola

nezaustavljivai kad konačno

strijela srebrenasa postaje u podsusedu

za metropolutromolijenokrenu

mak umorniiznemogli

ostana kiši

proljetnoj hladnojšto i daljebez milosti

po laticama umornimpljuštala je

i dok u čašku nezaštićenukiša

slijevala sei zrnca sivoplava nježna

upornonatapala je

vidjehruke

isprepletenedvije

na livadi osunčanoj cvjetnoj

zlatni ključić ruže vjetrova

šutnja zlatna

prijatelju moj dragii kad šutiš

mi razgovaramokažu

šutnja je zlatoal ipak pitam se

što bilo bikad i ja nijema bih bila

da li bi i ondašutnja zlato bila

prijatelju moj milii vrijeme sve ovo

šutnje tvoje dragei stihova ustreptalih

tako nježnostima plodno jei nekako osjećam

duša tvoja i duša mojamilinjem bogata jei vrijeme nježnostipreplavljuje nas

i znamšutnja tvoja zlatna

toliko ljepote skrivai kao rijeka zlatonosna

koritomod izvora do ušća

teče tečeal do rijeke tvoje

treba htjeti

treba moći stićii srce meko

ključem zlatnim zaključanotreba znati otključati

al ići ću ako trebado planine kamene moje

i stazama kozjim verat ću sei poskoka bojati se neću

samo da do srca doprem zlatnai visine

što u zagrljaj okrutni mami mebojati se neću

samo da vidiš meda vidim te

samo da budem tvojai moj da budeš samoprijatelju moj divni

i sve ću sve za tebe bitii sve ću sve za tebe dati

i sve ću sve za tebe podnijetisamo da šutnja tvoja zlatna

jednom već prekine sejer ona ipak zar ne predugo traje

i ja praviti se više moći nećuda šutnja ta tvoja dragai rječitost moja slapovita

dijalog su pravii više podnositi moći neću

šutnju tu moćnušto izluđuje me

a onda kad i brbljivost iskrena mojaodjednom zanijemineće biti dobro neće

jer šutnje dvije zlatnezar ne previše su

i zlato suhou kamen kameni

pretvorit će seljubavi moja

divlja ruža na ruži vjetrova

ruža vjetrova

iz moulin rougeachanson d' amour

l' important c' est la rosedo mlina i ruža

kroz azur žuri se žurivažna je ruža

šansona ljubavnaoko mlina kamena stara

i ružičnjaka žarkakao bršljanobavija sedok vjetar

latice ruža kidai voda ispod mlina

odnosi ihi ruža divlja

na ruži vjetrovapodrhtava

chanson d' amouriz moulin rougeado mlina i ruža

kroz azur i glamuržuri

i milordod moulin rougea

do mlina i ružaodzvanja

i ruža divljana vjetrometini ljubavnoj

podrhtavai milorda gorda

zazivaoh my lord

my lord

dobar dan tugobonjour tristesse

božurmiris ruža

u azur prosipala vie en rose

kroz azuržuri

dok sava kao seineažubori

i život u ružičastomlin i ružu

kao bršljan obavijaparlez-moi d' amour

od mont blancado gere bijele

azur i dušu natapapričaj mi o ljubavi

rozarij od ruža divljih žutihza tebe pletem

i kroz huk vjetra i slapašto ruši se sa visina

šapat oko mlina i ruža kružina ruži vjetrovaruža divlja žuta

šapat slušaoh my lady

my lady