seminar ski rad mmf iregionalne banke

Upload: bokica999

Post on 12-Jul-2015

921 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

SADRAJ

UVOD............................................................................................................2 I MJESTO I ULOGA MEUNARODNOG MONETARNOG FONDA I MEUNARODNE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ..............................................................3 1.1. Sporazum u Breton-Vudsu....................................................................4 1.2. Mjesto i uloga Meunarodnog monetarnog fonda (MMF)..................6 1.3. Mjesto i uloga Meunarodne banke za obnovu i razvoj.......................8 II OSNIVANJE, ULOGA I ZNAAJ REGIONALNIH BANAKA............10 2.1. Evropska investiciona banka EIB.....................................................11 2.1.1. Zajedniki operativni plan za period 2002-2004. godina.................12 2.2. Interamerika banka za razvoj-IADB..................................................17 2.3. Azijska banka za razvoj ASDB........................................................21 2.4. Afrika banka za razvoj AFDB........................................................30 III KRIZA MEUNARODNO FINANSIJSKIH SISTEMA.......................37 3.1 Meunarodni monetarni fond i kriza zaduenosti..............................37 3.2 Meunarodna banka za obnovu i razvoj i problem zaduenosti........38 ZAKLJUAK............................................................................................40 LITERATURA...........................................................................................43

UVODPeriod neposredno nakon Prvog svjetskog rata (1914-1918) je doveo do velikih teta prouzrokovanih ratnim razaranjima kao i do svjetske depresije i sloma meunarodne trgovine i meunarodnog pozajmljivanja. Svi ti problemi su i doveli do nastanka Velike ekonomske krize koja je trajala od 1929. do 1932. godine i koja je za posljedicu imala porast nezaposlenosti, opadanje proizvodnje i optu monetarnu, finansijsku i politiku krizu razvijenih zemalja Zapadne Evrope i Sjedinjenih Amerikih Drava. Mnoge od razvijenih zemalja su tada pokuale da pogoravanjem stanja trgovinskih partnera odre sopstveni nacionalni dohodak na sve uem svjetskom tritu. Takva politika se vrila putem konkurentske devalvacije svojih valuta i oslanjanjem na devizna i trgovinska ogranienja i bila je poznata pod nazivom: politika osiromaenja susjeda. Poetkom tridesetih godina je dolo do naputanja zlatnog standarda, jer on nije bio u stanju da sprijei stresove i okove svjetske depresije i monetarne i finansijske krize u tom periodu. Nestanak zlatnog standarda je, s druge strane, imao za posljedicu veliku neizvjesnost u oblasti meunarodnih plaanja i deviznih kurseva. Poslije Drugog svjetskog rata preovladavalo je miljenje o potrebi formulisanja jednog meunarodnog kodeksa koji bi se primjenjivao u sferi meunarodne trgovine, meunarodnih plaanja i meunarodnog finansiranja. Svi pregovori koji su se vodili poslije Drugog svjetskog rata imali su za cilj pronalaenje rjeenje za prevazilaenje brojnih problema, tako da je formiran Meunarodni monetarni fond (MMF) sa ciljem da se stvori kompleksna struktura za ekonomsku kooperaciju koja e biti postavljena na takvim osnovama da se izbjegne ponavljanje katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do velike depresije ekonomije 30-tih. Fondu je namijenjena uloga staraoca o meunarodnoj likvidnosti; njegovim sredstvima, kao zajednikom rezervom, imaju prava da se slue zemlje lanice kad im njihove sopstvene rezerve nisu dovoljne za obezbjeenje njihove likvidnosti u meunarodnim plaanjima. Dok je Meunarodnoj banci za obnovu i razvoj kao glavni cilj postavljen je da u poslijeratnim uslovima doprinese oivljavanju mehanizma meunarodnog finansiranja, aflrmisanje privatnog kapitala, odnosno finansiranje obnove ratom opustoenih zemalja lanice i nihovih privreda, kao i finansiranje daljeg razvoja, posebno nerazvijenih i zemalja u razvoju. 2

I MJESTO I ULOGA MEUNARODNOG MONETARNOG FONDA I MEUNARODNE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ

Ve poetkom Drugog svjetskog rata meu najrazvijenijim zemljama Zapadne Evrope i SAD, javila se potreba za stvaranjem to boljih uslova za oporavak i obnovu ratom razruene i iscrpljene privrede zemalja Zapadne Evrope. Osnovni motiv i pokretaka snaga ovih tenji razvijenih zemalja je bila elja da se sprijee negativna iskustva i posljedice u oblasti monetarne i finansijske politike koje su bile karakteristine za period nakon Drugog svjetskog rata i tokom velike ekonomske krize tridesetih godina prolog vijeka. Da bi se uveo red u meunarodne ekonomske odnose, posebno u oblastima monetarnog sistema, finansija i trgovine, voeni su brojni pojedinani i zajedniki sastanci, sastavljeni od ekonomskih eksperata i vodeih politiara i dravnika. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Teodor Ruzvelt i britanski premijer Vinston eril obavili su susret kod obala Nju Faunlenda 1941 godine koji je imao za rezultat stvaranje programa za poslijeratnu obnovu i izgradnju poznatog pod nazivom Atlantska povelja. Ve tada se moglo zapaziti daje dolo do promjene u poloaju svjetskih sila, i da su Sjedinjene Amerike Drave te koje dobijaju prevlast u politikim, ekonomskim i vojnim odnosima svijeta. Naime, iako su se Sjedinjene Amerike Drave pridruile saveznikim zemljama u Drugom svjetskom ratu, na njenoj teritoriji nije bilo ratnih sukoba, pa samim tim ni ratnih razaranja. Naprotiv, vojna industrija Sjedinjenih Amerikih Drava je tokom rata radila punom parom, i one se pojavljuju kao najvei proizvoa i snabdjeva saveznikih sila orujem, a nakon Drugog svjetskog rata, bile su jedine koje su mogle obezbijediti neophodnu finansijsku i materijalnu podrku ratom razruenim zemljama. Naravno, nije teko za pretpostaviti da su takvu situaciju Sjedinjene Amerike Drave maksimalno iskoristile u svoju korist, te su, zgrnuvi zlato cijelog svijeta, postale posjednik 3/4 ukupnih zlatnih rezervi svijeta.

3

S druge strane, ratom opustoena Velika Britanija, gubi vodeu poziciju do tada najvee svjetske sile, i po prvi put u svojoj istoriji postaje dunik.1 Imajui sve to u vidu, monetarni i finansijski eksperti Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije su, jo dok je trajao Drugi svjetski rat, otpoeli pripremanje planova za sveobuhvatnu meunarodnu monetarnu saradnju za period nakon zavretka rata. Za razliku od perioda nakon Prvog svjetskog rata, kada na meunarodnoj osnovi nisu bile pripremljene mjere za odstranjivanje poremeaja izazvanih ratom, pri kraju Drugog svjetskog rata, im je postalo jasno da je rat dobijen i da se blii kraju, vodee zemlje u svjetskoj privredi i trgovini su preuzele inicijativu nezavisno jedna od druge, da se unaprijed zajedniki pripreme rjeenje za pitanja koja e po zavretku Drugog svjetskog rata neizbjeno biti koei faktor meunarodne monetarne i finansijske saradnje.2

1.1. Sporazum u Breton-Vudsu

Paralelno u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u Velikoj Britaniji (6. odnosno 8. april 1943.), kao i u Francuskoj i Kanadi dolo je do zauzimanja stavova i pripremanja planova i rjeenja u vezi sa meunarodnom i finansijskom saradnjom, pa su se tako pojavila etiri plana za organizaciju meunarodne monetarne saradnje: ameriki, britanski, francuski i kanadski. Najvie rasprave je bilo o prva dva plana koja su se iskristalisala kao najpotpunija: Vajtov3 plan u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kejnzov4 plan u Velikoj Britaniji. Vajtov plan, pod nazivom "Prijedlog za stabilizacioni fond Ujedinjenih i pridruenih nacija"5 je pretpostavljao, kao to mu i samo ime1

Takoe, nakon Drugog svjetskog rata, mnoge dotadanje britanske kolonije su dobile samostalnost, to je takoe doprinijelo znaajnom slabljenju moi i uticaja Velike Britanije u svijetu. 2 Dr. urica Acin, Dr. Mladen M. Bodiroa, "Meunarodna ekonomija", Srpsko Sarajevo, 2002. godina 3 Nazvan po Harry Dexter White-u, direktoru za monetarna izuavanja u Ministarstvu fmansija, koji je rukovodio radom grupe koja je pripremila ameriki prijedlog plana. 4 Nazvan po John Mavnard Keynes-u, poznatom britanskom dravniku, ekonomisti i teoretiaru dravnog kapitalizma, koji je rukovodio radom grupe koja je pripremala britanski prijedlog plana za uspostavljanje poslijeratnog meunarodnog monetarnog i finansijskog poretka. 5 American White Plan, United States Proposals for United and Associated Nations Stabilisation Fund, 1943. godina

4

govori, osnivanje Meunarodnog stabilizacionog fonda. Valutni pariteti bi se iskazivali u meunarodnoj monetarnoj jedinici "unitas", ija bi vrijednost bila 10 amerikih dolara u zlatu. Za promjenu pariteta i uvoenje mjera devizne kontrole bila bi neophodna saglasnost Fonda. U Fond bi zemlje lanice uplatile kvote u zlatu i sopstvenoj valuti. U sluaju deficita mogle bi se dobiti pozajmice, u zamjenu za nacionalnu valutu i to do iznosa od 25% kvote u toku jedne godine, a ukupno zaduenje bi bilo ogranieno na 100% kvote. U posebnim sluajevima, mogle bi se odobriti i vee pozajmice. Osnova Vajtovog plana je, prema tome, bila univerzalno prihvatanje premisa zlatnog standarda. Kejnzov plan, pod nazivom "Prijedlog za Meunarodnu klirinku 6 uniju" je predviao stvaranje Meunarodne klirinke unije i meunarodne obraunske jedinice, koja je dobila naziv baneor". Vrijednost bankora je trebalo da bude fiksna i izraena u zlatu. Zemlje lanice bi na svojim raunima kod Meunarodne klirinke unije imale otvorene kredite ija bi visina zavisila od udjela svake zemlje u meunarodnoj trgovini. Deficitarne zemlje bi plaale kamate. Bilo je predvieno da se pariteti nacionalnih valuta utvrde prema bankoru, a promjene pariteta da se vre samo uz saglasnost Unije. U sluaju trajnijeg deficita Unija bi mogla da trai sprovodenje devalvacije i isplatu dijela dugovanja u zlatu i devizama. Prema tome, u osnovi Kejnzovog plana je, za razliku od Vajtovog plana, dolo do zamjene osnovnih premisa zlatnog vaenja novim obraunskim sistemom,koji bi se provodio preko "Meunarodnog klirinkog saveza". Iako su oba plana pokazivala odreene slinosti, u sutini su se veoma razlikovala i evidentno je da su, svaki na svoj nain, odraavali interese svojih zemalja. Vajtov plan je odraavao interese Sjedinjenih Amerikih Drava, zemlje koja je nakon Drugog svjetskog rata posjedovala 3/4 svjetskih rezervi zlata i kojoj je odgovaralo vraanje na premise zlatnog vaenja. S druge strane, Kejnzov plan je podravao ekonomsku politiku Velike Britanije koja je iz rata izala kao dunik sa iscrpljenim monetarnim rezervama i kojoj vraanje na premise zlatnog vaenja nimalo nije odgovaralo. Poslije dvogodinjih rasprava, na meunarodnoj monetarnoj konferenciji u Breton-Vudsu (Bretton-Woods) u Sjedinjenim Amerikim Dravama, odranoj od 1. do 22. jula 1944. godine uz uee predstavnika 44 drave, postignuta je saglasnost o konstituisanju i funkcionisanju dvaju meunarodnih institucija koje e nadgledati i unaprijeivati meunarodna monetarna i finansijska pitanja. To su: Meunarodni monetarni fond-MMF (engl. The International Monetarv Fund-IMF) i Meunarodna banka za6

British Kevnes Plan, Proposals for International Clearing Union, 1943. godina

5

obnovu i razvoj (engl. The International Bank for Reconstruction and Developmen-IBRD). Sporazum o osnivanju Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) stupio je na snagu 27. decembra 1945. godine, kada ga je ratifikovao 29 drava, a samo poslovanje je zapoelo 1. marta 1947. godine. Bitno je za napomenuti da je u osnovi prihvaen Vajtov plan, uz izvjesne dopune preuzete iz Kejnzovog i kanadskog plana.

1.2. Mjesto i uloga Meunarodnog monetarnog fonda (MMF)7

Meunarodni monetarni fond je specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija i namjenjena mu je uloga staraoca o meunarodnoj likvidnosti, a njegovim sredstvima imaju prava da se slue sve zemlje lanice kad im njihove sopstvene rezerve nisu dovoljne za obezbjeivanje njihove likvidnosti u meunarodnim plaanjima. Svaka zemlja lanica ulazi u Fond sa odreenom kvotom sredstava. Za nove lanice kvotu utvruje Fond, dok je visina kvota zemalja osnivaa predviena u posebnoj listi. Opti kriterij za visinu kvote je svjetska ekonomska pozicija zemlje lanice. Visina kvote ima znaaj za pravo vuenja u Fondu kao i za glasanje. MMF pomae zemljama lanicama da prevaziu problem deficita platnog bilansa. MMF daje mogunost lanicama da koriste kredit fonda u veliina 25% svoje kvote u MMF. Ukoliko sredstva nisu dovoljna lanica koristi dodatna sredstva u vidu kreditnih trani koje iznose 25% kvote zemlje godinje, ali najvie do vrijednosti trostrukog iznosa svoje kvote. Za svaku novu kreditnu tranu korisnik mora deponovati u MMF sredstva u sopstvenoj valuti. Stepen zaduenosti zemlje lanice se mjeri veliinom deponovanih sredstava valute zemlje dunika kod MMF. Razlika izmeu ukupno koritenih kredita zemlje lanice i visine njene rezervne trane je pokazatelj neto pozicije zemlje u MMF. Zemlje koje ne koriste kredit od Fonda imaju neto poziciju rezervne trane.7

Meunarodni monetarni fond-MMF (engl. The International Monetarv Fund-IMF)

6

Da bi se osigurala dodatna sredstva meunarodne likvidnosti i pouzdan valutni denominator, MMF kreira specijalna prava vuenja kao novi oblik meunarodnih sredstava plaanja. Specijalna prava vuenja predstavljaju obraunski, necirkulirajui i vjetaki novac koji se ne moe direktno upotrebljavati kao sredstvo prometa i plaanja, ve slui kao prava koja omoguuju zemljama lanicama da pomou svojih SPV dobijaju na kredit potrebne konvertibilne valute. to se tie sistema odluivanja u Fondu, on podrazumijeva postojanje: Savjeta guvernera (engl. The Board ofGovemors), u kojem svaka zemlja lanica ima pravo da imenuje svoga predstavnika i njegovog zamjenika. Savjet guvernera se, zajedno sa Savjetom guvernera Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD), sastaje po pravilu jednom godinje na skuptini u Vaingtonu (SAD), a svaka trea godinja skuptina je u drugoj zemlji lanici. Izvrni savjet (engl. The Executive Board) vri stvarno upravljanje Fondom i broji 24 izvrna direktora, pri emu pet zemalja sa najveim kvotama: Sjedinjene Amerike Drave, Velika Britanija, Njemaka, Francuska i Japan imaju pravo svaka na po jednog izvrnog direktora. Ostali izvrni direktori se biraju kao predstavnici grupe zemalja, izuzev Kine i Rusije koje imaju svaka svoje direktore. Upravni direktor obavlja funkciju ocjenjivanja prijedloga zemalja lanica i obezbjeivanja koncenzusa o prijedlozima podnijetim organima Meunarodnog monetarnog fonda (MMF). Najvaniji ciljevi Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) su: l. da razvija meunarodnu monetarnu saradnju pomou mehanizma koji e sluiti zemljama lanicama, za savjetovanje i konsultacije o meunarodnim monetarnim pitanjima; 2. da olaka irenje i ravnomjerniji rast meunarodne trgovine, kako bi doprinio razvoju i odravanju visokog stepena zaposlenosti i realnog dohotka i razvoju proizvodnih kapaciteta; 3. da doprinosi stabilnosti deviznih kurseva i deviznih aranmana izmeu zemalja lanica i da sprijeava konkurentske valutne depresijacije; 4. da pomae uvoenje i irenje multilateralnog sistema plaanja i transfera po tekuim transakcijama izmeu zemalja lanica i da ukida devizna ogranienja koja usporavaju rast svjetske trgovine; 5. da ulijeva povjerenje zemljama lanicama stavljajui im sredstva na raspolaganje na privremeno korienje i uz odgovarajue obezbjeenje, dajui im tako priliku da isprave neuravnoteenost u bilansu plaanja, a da pritom ne moraju pribjegavati mjerama tetnim za nacionalni i meunarodni prosperitet; 7

6. da skrauju trajanje i smanjuje stepen neravnotee u bilansu plaanja zemalja lanica.8 U savremenoj ulozi Meunarodnog monetarnog fonda osnovni cilj jeste da obezbijedi meunarodnu monetarnu saradnju zemalja lanica. Zbog toga to realizacija ovog cilja omoguava rast meunarodne razmjene, a time rast proizvodnje i rast zaposlenosti u svijetu. Iz ovog proistie uloga Fonda koja predstavlja uspostavljanje multilateralnog sistema plaanja koji iznalazi mogunost meusobne kupovine i prodaje nacionalnih valuta. Cilj je i da se u savremenim uslovima obezbijedi odravanje stabilnosti deviznih kurseva nacionalnih valuta unutar dozvoljenih granica, radi sigurnosti na meunarodnom tritu robe, faktora proizvodnje i kapitala. MMF usmjerava aktivnosti ukljnjanja restriktivnih mjera radi stvaranja preduslova za meunarodnu razmjenu roba i kretanja faktora proizvodnje u cilju dobrobiti svih lanica. Znaaj Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) proizilazi iz okolnosti da on igra ulogu posljednjeg utoita (engl. last resort) odbrane interesa kreditorskih zemalja, i njegovo uee u ukupnoj zaduenosti zemalja lanica je bilo oko 3%. Osim toga, Fond ima pristup do povjerljivih informacija o privredi zemalja lanica, povezan je sa svim meunarodnim organizacijama i u najuoj je koordinaciji sa Meunarodnom bankom za obnovu i razvoj (IBRD). Ono to predstavlja lou karakteristiku i osnovni izvor problema koji bacaju negativno svjetlo na Meunarodni monetarni fond (MMF) kao instituciju je, svakako, injenica da je fond vodio rauna vie o interesima zemalja kreditora, nego o privrednom prilagoavanju zemalja dunika i rjeavanju njihovih problema. To je dovelo do toga da razvijene zemlje koje imaju najvie uloenih sredstava u Meunarodnom monetarnom fondu (MMF) koje se javljaju u ulozi kreditora, ali ne i dunika praktino zarauju dajui kredite zemljama dunicima koje predstavljaju nerazvijene i zemlje u razvoju. Na taj nain se, od samog osnivanja Fonda u BretonVudsu, pa na ovamo, sve vie produbljivao jaz izmeu razvijenih i zemalja u razvoju iako je osnovna koncepcija i razlog osnivanja Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) i ostalih bretonvudskih institucija bilo upravo obrnuto.

8

Dr. urica Acin, Dr. Mladen M. Bodiroa, "Meunarodna ekonomija", Ekonomski fakultet, Brko, 2002. godina

8

1.3. Mjesto i uloga Meunarodne banke za obnovu i razvoj

Svjetska banka (WB) je osnovana paralelno s MMF i to sa ciljem da se obezbijedi stabilan i dugoroan razvoj nacionalnih ekonomija i tako stvore pretpostavke stabilnosti platnog bilansa i smanji potreba finansijskih intervencija MMF. WB je prerasla u Grupu Svjetske banke koju ini 5 meunarodnih organizacija, a koje e biti spomenute u daljem izlaganju, s posebnim naglaskom na Meunarodnu banku za obnovu i razvoj. Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) je osnovana s ciljem da u poslijeratnim uslovima doprinese oivljavanju mehanizma meunarodnog finansiranja, tako to e podsticati na to privatni kapital, ali i tako to e i sama uestvovati u tom fmansiranju. Imala se u vidu potreba finansiranja obnove ratom opustoenih privreda zemalja lanica, a takoe i finansiranje daljeg privrednog razvoja, naroito razvoja zaostalih podruja u svijetu.9 Najvii organ je Savjet guvernera (engl. The Board of Governors) u koji svaka zemlja lanica imenuje po jednog guvernera i njegovog zamjenika. Godinja skuptina se vri kada i skuptina Savjeta guvernera Meunarodnog monetarnog fonda (MMF). Stvarno upravljanje Bankom je delegirano Odboru izvrnih direktora (engl. The Board of Executive Directors). Pet zemalja sa najveim kvotama u Banci imenuju po jednog izvrnog direktora, a ostalih devetnaest izvrnih direktora se biraju za pojedine grupe zemalja. Predsjednik Banke, koji se imenuje za period od pet godina je, po pravilu, Amerikanac. Pod okriljem Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) kasnije su osnovane i: Meunarodna finansijska korporacija (International Finantial Corporation-IFC), Meunarodno udruenje za razvoj (International Development Association-IDA) i Multilateralna agencija za garantovanje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency-MIGA). Za ove eiri institucije se esto koristi svodni naziv Svjetska banka, a osnovni cilj im je9

Upravljanje Bankom je slino upravljanju Meunarodnim monetarnim fondom (MMF).

9

podizanje ivotnog standarda nerazvijenih zemalja usmjeravanjem finansijskih sredstava iz razvijenih u nerazvijene zemlje svijeta. Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) je organizovana tako da, na alost, primjenjuje komercijalne principe u pogledu rokova i, naroito, kamata za zajmove koje odobrava zemljama lanicama, to joj daje karakter komercijalne ustanove. To je naravno jedna od najveih zamjerki Banci, jer je ona meudravna organizacija-specijalizovana agencija UN, a ne poslovna banka, da bi se u politici kreditiranja morala drati "komercijalne" kamate. Kao meunarodna organizacija u okviri UN, stvorena je ne radi toga da razvijenim zemljama donesi dobit na uloena sredstva, nego da ulae sredstva i napore ka tome da se svijet to vie i ravnomjernije ekonomski razvije, na optu dobrobit itavog ovjeanstva. Kao takva, njen uspjeh treba da se cijeni prema tome koliko je ona doprinijela ubrzanju ekonomskog razvoja svih zemalja lanica, prvenstveno razvoju zaostalih zemalja, ako se ima u vidu jaz izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja, a ne da joj kriterijum za ocjenu uspjenosti bude uglavnom profit koji ostvaruje. Samo na taj nain je mogue da Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) ostvari svoju osnovnu misiju koja joj je dodijeljena bretonvudskim sporazumom.

II

OSNIVANJE, ULOGA I ZNAAJ REGIONALNIH BANAKA

10

Regionalne banke su nastale kao odraz potrebe za finansijskim institucijama koje e imati naglaen regionalni karakter i banke za razvoj predstavljaju dopunu aktivnosti Svjetske banke. One podstiu razvoj privreda zemalja lanica i unapreuju procese ekonomske integracije zemalja u regionu odobravanjem zajmova i pruanjem tehnike pomoi. Regionalne banke za razvoj imaju slian model organizacione i finansijske strukture. Najvii organ je Savjet guvernera u kojem svaka zemlja lanica ima po jednog predstavnika, dok svakodnevne poslove obavlja Izvrni odbor na ijem elu je Predsjednik. Od 1976. godine lanstvo u bankama je omogueno i zemljama izvan regiona, odnosno kontinenta. Najvei broj zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj-OECD su lanice regionalnih banaka za razvoj. Funkcije regionalnih banaka za finansiranje privrednog razvoja suda: - pomau u pripremi i koordinaciji nacionalnih planova razvoja, - pruaju tehniku pomo u oblikovanju i primjeni specifinih razvojnih projekata, - odobravaju dugorone zajmove za finansiranje razvojnih projekata, - unapreuju javne i privatne investicije, - sarauju sa ostalim meunarodnim finansijskim organizacijama. Krajem 50-tih i poetkom 60-tih godina dvadesetog vijeka osnovane su 4 Regionalne banke: Evropska investiciona banka i 3 banke za razvojInteramerika regionalna banka za razvoj. Sve ove banke prikupljaju sredstva iz raznovrsnih izvora, a zatim ih prosljeuju dalje u formi kredita koje daju u razvojne svrhe. Posljednjih godina, Velika Britanija je uloila 72 miliona funti u Azijski fond za razvoj i obeala 20 miliona funti Karipskoj banci za razvoj za Specijalni razvojni fond koji obezbjeuje zajmove pod povoljnim uslovima. Ove sume potiu iz britanskog budeta za multilateralnu pomo. Zvanina pomo, meutim, predstavlja samo dio sredstava koja se stavljaju na raspolaganje ovim institucijama. Obino se bogate zemlje ulanjuju u ove banke ulaganjem odreenog kapitala i zatim uestvuju u dopunjavanju fondova, mada se velike sume novca prikupljaju i na meunarodnom tritu kapitala.

2.1. Evropska investiciona banka EIB

11

Evropska investiciona banka (EIB), finansijska institucija Evropske ekonomske zajednice (EEZ), osnovana je Rimskim ugovorom iz 1957. godine. lanice Evropske investicione banke (EIB) su nakon Mastrihtskog ugovora 1991. godine, odnosno 1992. godine zemlje lanice; Evropske unije10 i sve imaju upisani kapital u Banci. Evropska investiciona banka (EIB) uiva legalnu personalnu i finansijsku autonomiju. Njena misija je da potpomogne ostvarenje ciljeva Evropske unije (EU) imajui u vidu dugorono finansiranje specifinih projekata uz pridravanje striktne bankarske prakse. Kao institucija Evropske unije (EU), Evropska investiciona banka (EIB) kontinuirano prilagoava svoje aktivnosti razvoju zajednike politke zemalja Evropske unije (EU). Ali kao banka, Evropska investiciona banka (EIB) radi u zatvorenoj saradnji sa bankarskim sistemom i kada pozajmljuje kapital na tritu i kada finansira projekte.

2.1.1. Zajedniki operativni plan za period 2002-2004. godina

10

Ugovorom iz Mastrihta umjesto dotadanjeg naziva zemalja Evropske zajednice, ovim ugovorom dolazi do promjene naziva u EU.

12

Zajedniki operativni plan11 je strategijski dokument, usvojen od strane Odbora direktora, u kome je definisana srednjerona politika i postavljeni operativni prioriteti u skladu sa ciljevima Banke koji su ukazani od strane njenog guvernera. To je, takode, instrument za ex-post ocjenu aktivnosti Evropske investicione banke (EIB). Plan je predvien za period od tri godine, mada je mogue strategijske projekcije prilagoavati tokom tog perioda u sluaju novih mandata ili promjena u ekonomskoj klimi. Zajedniki operativni plan je usvojen u decembru 2001. godine. Kreditne aktivnosti Evropske investicione banke (EIB) su odreene sa pet operativnih prioriteta: - regionalni razvoj i ekonomska i socijalna kohezija unutar Evropske unije (EU), - implementacija Plana inovacija putem 2000 inicijativa, - zatita okoline i poboljanje kvaliteta ivota, - pripremanje pristupa novih zemalja u lanstvo u Evropsku uniju (EU), - pomo razvoju drutva i politika saradnja u partnerskim zemljama. Uporedo sa ovim najvanijim prioritetima, Zajedniki operativni plan, takoe, definie i politiku za: - finansiranje zajmova i kapitalnih operacija, - transevropski transport i energetske mree, - udruivanje kapitala. Kao institucija Evropske unije (EU), Evropska investiciona banka (EIB) oblikuje svoje kreditne aktivnosti u skladu sa ekonomskom politikom Evropske unije (EU). Menadment i kontrolne strukture Evropske investicione banke (EIB) su odraz njene nezavisnosti i mogunosti da donosi odluku u vezi kreditiranja i pozajmljivanja svojih sredstava na osnovu vrijednosti projekata nudei olakan pristup tritu kapitala. Uee u kapitalu lanice Evropske investicione banke (EIB) 25 zemlja lanica Evropske unije (EU). Svakoj zemlji lanici kapital kojim ona uestvuje u kapitalu Banke se obraunava u skladu sa njenim ekonomskim bogatstvom unutar Evropske unije (izraenim drutvenim bruto proizvodom) u trenutku njenog pristupa integraciji. Novim 10 zemalja lanica, koje su pristupile Evropskoj uniji (EU) 01.05.2003. godine, data je mogunost da kapital koji11

www.EIB.com

13

e upisati (5%) plate u osam rata. 01.05.2004. godine panija je poveala svoj udio u upisanom kapitalu aproksimativno za 10% u vidu dodatnog finansijskog doprinosa, koji e, takoe, platiti kroz osam rata. Ukupan upisani kapital Banke iznosi 163,6 biliona eura, koji je rasporeen na slijedei nain:

Analiza kapitala Evropske investicione banke (EIB) na dan 01.05.2004. godine12

Savjet guvernera Savjet guvernera ine ministri, pri emu svaka od 25 zemalja lanica ima svoga ministra i to je obino ministar finansija. Savjet guvernera vodi kreditnu politiku, odobrava godinje raune i zavrni raun, odluuje o finansijskim aktivnostima Evropske investicione banke (EIB) izvan12

www.EIB.com, 2004. god.

14

Evropske unije (EU) u skladu sa zahtjevima uveanja kapitala. Savjet guvernera postavlja lanove Odbora direktora (Izvrnog odbora), Upravnog savjeta i Revizorske komisije. Tabela 1. Savjet guvernera na dan 03.12.2004. godine je imao slijedei sastav13 Predsjedavajui Pedro SOLBES MIRA Spain lanovi Didier REYNDERS Belgium Bendt BENDTSEN Denmark Taavi VESKIMAGI Estonia Thierry BRETON France Domenico SINISCALCO Italy Bohuslav SOBOTKA Czech Republic Hans EICHEL Germany Giorgos ALOGOSKOUFIS Greece Brian COV/EN Ireland Makis KERAVNOS Cyprus

Oskars SPURDZIN Latvia Jean-Ciaude JUNCKER Luxembourg Lavvrence GONZI Malta13

Algirdas BUTKEVICIUS Lithuania Tibor DRASKOVICS Hungary Gerrit ZALM Netherlands

www.EIB.com

15

Kari-Heinz GRASSER Austria Antonio BAGAO FELIX Portugal IvanMIKLOS Slovakia Par NUDER Sweden

Miroslaw GRONICKI Poland Andrej BAJUK Slovenia Ulla-Maj WIDEROOS Finiland Gordon BROWN

Izvrni odbor (odbor direktora) Izvrni odbor ima iskljuivu mo u donoenju odluka u domenu zajmova i garancija. Kako bi se funkcionisanje Banke ispravno obavljalo, Izvrni odbor garantuje da e Banka biti voena u skladu sa pravilima Sporazuma i Statuta i u skladu sa optim direktivama naloenim od strane Savjeta guvernera. lanove Izvrnog odbora postavlja Savjet guvernera na prijedlog zemlje lanice i na period od pet godina sa mogunou obnove mandata. Izvrni odbor ine 26 lanova i svaka zemlja ima svoga lana, dok jednog lana imenuje Evropska komisija. Postoji 16 rotirajuih pozicija, to znai da e neke od tih pozicija biti rasporeene grupama zemalja. Osim toga, Izvrni odbor angauje profesionalne eksperte u razliitim oblastima i to maksimalno 6 eksperata (3 direktora i 3 alternative) koji uestvuju u sastancima Izvrnog odbora vrei savjetodavnu funkciju, bez prava glasa. Od 01.05.2004. godine odluke se donose na osnovu saglasnosti vie od jedne treine lanova koji imaju pravo glasa i koji su predstavnici zemalja koje imaju upisano najmanje 50% od ukupnog upisanog kapitala. Poto Izvrni odbor nije stalan, lanovi ne mogu primati naknadu od Banke. Za svaki dan proveden na sastanku (obino je to deset u toku godine) i lanovi i alternativni lanovi Izvrnog odbora primaju naknadu od 600 eura. Banka plaa dodatno dnevnicu od 200 eura koja predstavlja paualnu naknadu za smjetaj, putne trokove i ostale rashode kako bi se nadoknadili individualni trokovi svakog lana Izvrnog odbora. Upravni savjet 16

Upravni savjet je stalno izvrno tijelo Banke i sastoji se od devet lanova. Pod nadzorom predsjednika i supervizora Izvrnog odbora, Upravni savjet svaki dan nadgleda rad Evropske investicione banke (EIB), priprema odluke za Predsjedavajueg i osigurava njihovu implementaciju. lanovi Upravnog savjeta odgovaraju banci, a postavlja ih Savjet guvernera na prijedlog Izvrnog odbora i to na period od 6 godina sa mogunou reizbora. Od poetka rada Banke, plata lanova Upravnog savjeta (predsjednika i vicepredsjednika Evropske investicione banke-EIB) je bila po uzoru na iste koje imaju predsjednika i vicepredsjednika Evropske komisije. Revizorska komisija Revizorska komisija je nezavisni organ koji je direktno odgovoran Savjetu Guvernera, a njen zadatak je da utvrdi da li su operacije Banke vrene i da li su voene knjige na pravilan nain. Revizorska komisija podnosi izvjetaj Savjetu guvernera u periodu kada Guverner potpisuje godinji izvjetaj Izvrnom odboru. Revizorska komisija je sastavljena od tri elana i tri posmatraa, koje imenuje Savjet guvernera na tri godine. Kako Revizorska komisija nije stalna, njeni lanovi ne primaju naknadu od Banke. Za svaki dan sastanka Komisije (obino je to deset puta u toku godine) i lanovi i posmatrai Revizorske komisije primaju naknadu od 1050 eura. Banka plaa dodatno dnevnicu od 200 eura koja predstavlja paualnu naknadu za smjetaj, putne trokove i ostale rashode kako bi se nadoknadili individualni trokovi svakog lana i posmatraa Revizorske komisije.

2.2. Interamerika banka za razvoj-IADBInteramerika banka za razvoj (IADB) je osnovana na inicijativu Organizacije amerikih drava 30.12.1959. godine od strane 19 Latinoamerikih i Karipskih zemalja i SAD.

17

Tabela 2. U sljedeoj tabeli prezetovane su zemlje osnivai Interamerike banke za razvoj14 1. Argentina 2. Bolivia 3. Brazil 4. Chile 5. Colombia 6. Costa Rica 7. The Domonican Republic 8. Ecuador 9. El Salvador 10.Guatemala 11. Haiti 12. Honduras 13. Mexico 14. Nicaragua 15. Panama 16. Paraguay 17. Peru 18. Uruguay 19. Venezuela 20. United States

Banka je poela sa radom 1960. godine, a njeno sjedite je u Vaingtonu. Narednih nekoliko decenija, banka je irila svoje lanstvo na Zapadnoj hemisferi. Trinidad i Tobago je postala lanica 1967. godine, a uskoro joj se pridruio i Barbados (1969), Jamajka (1969), Kanada (1972), Guvana (1972), The Bahams (1977) i Suriname (1980). 18 neregionalnih zemalja ili zemalja koje ne pripadaju Zapadnoj hemisferi su postale zemlje lanice Banke u periodu od 1976. do 1986. godine, i to 16 evropskih drava sa Izraelom i Japanom. Belize je postala lanica Banke 1992. godine, a Hrvatska i Slovenija su pristupile 1993. godine kao nezavisne drave (s obzirom da su to nekada bile republike SFRJ). Ostale bive republike SFRJ su odluile da ne pristupe Banci, osim Srbije i Crne Gore koja jo razmatra mogunost za lanstvo. Kuba je potpisala ali nije ratifikovala Sporazum o pristupanju, koji je institucionalnog karaktera, pa zato jo nije lanica banke. 1994. godine Banka je imala 46 zemalja lanica, od kojih je 28 sa amerikog kontinenta, a 18 iz drugih regiona. Da bi regionalna drava postala lanica Interamerike banke za razvoj (IADB) prvi zahtjev je da bude lanica Organizacije amerikih drava, dok je za zemlje koje se nalaze izvan ovog regiona prvi zahtjev da budu lanice Meunarodnog monetarnog fonda (MMF). Drugi zahtjev za prijem i jednih i drugih zemlaja jeste da upiu kvote i da daju prilog Fondu za specijalne poslove. Proces formiranja ove banke je trajao relativno dugo (s obzirom da se Ideja o njenom osnivanju javlja ve na prvoj Interamerikoj konferenciji,

14

www.iadb.com

18

(1889-1890)), dok je pitanje njenog osnivanja posebno postalo aktuelno 30tih godina XX vijeka i nakon II svjetskog rata15. Razlog za osnivanje ove banke nalazi se u injenici da postojee meunarodne finansijske organizacije nisu imale dovoljno sredstava za zadovoljenje potreba zemalja Latinske Amerike, koje su inae uglavnom nerazvijene zemlje. Zato je ova banka zamiljena kao organizacija koja bi davala zajmove po povoljnijim uslovima od uslova koje nudi Meunarodna banka za razvoj i obnovu (IBRD). Inicijalni kapital Banke je iznosio 850 miliona USD, od ega je 150 miliona predstavljalo sredstva "fonda za specijalne poslove". Amerika kvota je bila 450 miliona USD. Kapital banke se poveava u propisanim rokovima, obino svake etvrte godine. Sredinom 90-tih godina XX vijeka kapital Banke je dostigao iznos od oko 100 milijardi USD. Dodatna sredstva Banka pribavlja i na meunarodnom finansijskom tritu emisijom obveznica. Banka svoju aktivnost usmjerava na: 1. unapreenje investicija javnog i privatnog kapitala za razvoj Banke, 2. davanje zajmova i garancija za zajmove zemalja lanica, saradnja sa zemljama lanicama u voenju njihove politike razvoja, i 3. razvoj spoljne trgovine i pruanje tehnike pomoi, i sl. Finansijska sredstva Banke (IADB) se formiraju: - na osnovu kvota zemalja lanica (sopstveni finansijski izvori), i - na osnovu konzorcijalnih fondova (ostali izvori)

Uplaeni kapital Redovni kapital Kapital na poziv Sredstva pribavljena obveznice na tritu kapitala Uplaeni kapital Sopstveni izvori15

Kvote

Interregionalni kapital

Kvote Kapital na poziv

Prof. Dr Mladen M. Bodiroa, Meunarodne finansijske i trgovinske institucije, Ekonomski fakutlet Brko, 2003. godine.

19

Sredstva pribavljena obveznice na tritu kapitala Kontribucija zemalja lanica Konzorcijalni fond za specijalni razvoj

Fond za specijalne namjene

Ostali izvori:

Konzorcijalni fondovi

Venecuelanski fond za specijalni razvoj Ostali konzorcijalni fondovi: - kanadski - argentinski - vatikanski - ostali

Slika 1. ematski prikaz izvora sredstava16

- kanadski

Sopstveni izvori sredstava se iskazuju kao kapital regionalnih zemalja lanica (kvote zemalja lanica iz Latinske Amerike, SAD i Kanade), kapital interregionalnih zemalja lanica (kvote zemalja iz Evrope i Japana) i Fonda ze specijalne namjene koji se formira na osnovu posebnih doprinosa zemalja lanica. Kvote zemalja lanica se uplauju tako to se jedan dio uplauje odmah, a drugi predstavlja garanciju zemalja lanica za obaveze Banke po osnovu emisija obveznica na tritu kapitala. Fond za specijalne namjene se formira na osnovu bespovratnih doprinosa zemalja lanica. Sredstva slue za finansiranje posebnih namjena, kao to su krediti pod koncisionalnim uslovima, finansiranje tehnike pomoi ili subvencioniranje kamata po osnovu zajmova po komercijalnim16

Dr. urica Acin, Meunarodni ekonomski odnosi, Novi Sad, 1998. godine.

20

uslovima. Sredstva iz ovih izvora se odobravaju za period od 40 godina sa kamatnom stopom od 1% do 2% i periodom poeka od 10 godina. Redovni zajmovi Intreramcrike banke za razvoj (IADB) iz sopstvenih izvora se odobravaju po komercijalnim uslovima: 1. aktivna kamatna stopa zavisi od pasivne kamatne stope plaene na tritu, plus 0,5% za podmirenje trokova u vezi sa administriranjem po zajmu, 2. rokovi otplate su slijedei: - za individualne industrijske projekte 15 godina, - za projekte u produktivnim i infrastrukturnim sektorima od 15 do 20 godina, - za projekte u socijalnim sektorima (zdravstvo, kolstvo, i dr.) od 20 do 25 godina. Sredstva po osnovu konzorcijalnih fondova se formiraju iz sredstava vlada zemalja lanica Banke koja one povjeravaju na koritenje Banci u cilju finansiranja posebnih programa razvoja, finansiranja manjih projekata, tehnike kooperacije i dr. Sredstva Interamerike banke za razvoj (IADB) se pozajmljuju na osnovu sprovedene meunarodne licitacije na kojoj mogu uestvovati subjekti iz zemalja lanica Banke, kao isporuioci opreme ili kao pruaoci graevinskih usluga. Ove okolnosti su jedan od osnovnih motiva za lanstvo u Banci. Programi Interamerike banke za razvoj (IADB) su se pokazali veoma efektivnim tako da je ona uskoro postala model po kome su kreirane ostale regionalne i interregionalne multilateralne razvojne banke. Danas je ova Banke najstarija i najvea regionalna razvojna banka. Ona je glavni izvor za finansiranje privrede, socijalnih i institucionalnih razvojnih projekata kao i trgovine i regionalnih integracionih programa u Latinskoj Americi i Karibima.

2.4. Azijska banka za razvoj ASDB

21

Azijska banka za razvoj (ASDB) je posljednja u nizu regionalnih banaka, osnovana je 1966. godine, od strane azijskih i pacifikih zemalja (regionalne zemlje lanice) i evropskih amerikih zemalja (neregionalne zemlje lanice). Sjedite Banke je u Manili (Filipini). Inicijativa za osnivanje ove banke dola je od strane Ekonomske komisije UN za Aziju i Daleki istok jo 1960, godine. Sredinom 90-tih godina XX vijeka, u banci je bilo 54 zemlje lanice, od toga 38 zemalja iz regiona (Azija i Pacifik) i 16 zemalja van regiona (Evropa i Sjeverna Amerika). Za razliku od Interamerike banke za razvoj (IADB) i Azijske banke za razvoj (ASDB), zemlje Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) lanice banke imaju veliko uee u kapitalu banke i u broju glasova. Kapital banke je poetkom 90-tih godina XX vijeka iznosio oko 47 milijardi USD. Najvei akcionari banke su Japan i SAD svaka sa po 16,4% udjela u kapitalu, zatim, slijede Australija i Novi Zeland. Prema statutu Banke, najmanje 60% udjela kapitala mora biti iz zemalja lanica regiona. Operativni organ upravljanja Bankom je Izvrni odbor sastavljen od 12 regionalnih i 4 neregionalna direktora. Predsjednik Banke je tradicionalno iz Japana. Sredstva Banke se uglavnom pozajmljuju manje razvijenim zemljama lanicama radi Finansiranja razvoja: - energetike, - saobraajne infrastrukture, - poljoprivrede i - propulzivnih grana industrije. Sredstvima Banke se pokriva oko 45% trokova projekta. Pored pruanja Zajmova zemljama lanicama, Banka usmjerava sredite aktivnosti na liberalizaciju propisa u finansijskoj sferi u zemljama lanicama u cilju razvoja meunarodnog trita kapitala. Banka nastoji, takoe, da postane i koordinativni i konsultantski forum, slino Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Od 1974. godine, pri Banci djeluje Azijski fond za razvoj (ADF)koji dodjeljuje po koncesionalnim uslovima zajmove (na 40 godina sa 1% kamate) najsiromanijim zemljama lanicama (Banglade, Nepal, ri Lanka). Za razliku od drugih regionalnih banaka, neke zemlje lanice ove Banke su postigle izvanredne rezultate u privrednom razvoju i od tradicionalnih zemalja korisnica sredstava banke postale su kreditorske zemlje lanice Banke (Juna Koreja, Hong Kong, Tajvan). Ove zemlje 22

zajedno sa razvijenim regionalnim zemljama lanicama banke nastoje da ostvare vei uticaj u funkcionisanju banke slino uticaju SAD u Svjetskoj banci. Na Tajlandu 2000. godine na skuptini Azijske banke za razvoj (ASDB) usvojen je prijedlog Japana o uspostavljanju mehanizma regionalne monetarne odbrane. Tako je stvoren fond za odbranu zemalja azijskog kontinenta od fmansijskih potresa. Ideja o uspostavljanju mehanizma za monetarnu odbranu je nastala kao posljedica finansijske krize u jugoistonoj Aziji 1997. godine. Ovim sporazumom obuhvaene su sve zemlje ASEANa: Bruneji, Kamboda, Mijanmar, Indonezija, Laos, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, i Vijetnam, ali i Japan, Juna Koreja i Kina, pa je ova grupa nazvana "ASRAN plus tri". Prema zamisli Japana sporazum zemlje lanice obavezuje na razmjenu informacija o tritima deviza i na uspostavljanje sistema nadgledanja koji bi omoguio da se sprijei izbijanje finansijske krize. Azijska banka za razvoj (ADB) ima 26 kancelarija irom svijeta: - 18 stalnih poslanstava u Aziji, - 2 meuregionalne kancelarije za Pacifik, - dravnu kancelariju na Filipinima, - predstavnitva u Frankfurtu za Evropu, u Tokiju za Japan, i u Vaingtonu za Sjevernu Ameriku, - specijalnu kancelariju u Timoru (Leste), - proireno poslanstvo u Indiji. Takoe, ima i vie od 2000 ureda u 50 zemalja.

Strategijski razvojni ciljevi: Primarna strategija je borba protiv siromatva. Ova banka promovie ekonomski rast, razvija ljudske resuse, nastoji unaprijediti poloaj ena u drutvu, i zatititi okruenje. Banka svoje ciljeve bazira na zakonskim i politikim reformama, regionalnoj saradnji, razvoju privatnog sektora i socijalnom razvoju. Banka u svom radu konsultuje razliite stejkholdere - centralnu i lokalnu upravu, nevladine organizacije, akademska udruenja, agencija za razvoj.

23

Na Manilskom Socijalnom Forumu koji je odran od 9 do 12 novembra 1999. godine, koji je imao jaku podrku Svjetske banke, najvii predstavnici iz cijelog svijeta su raspravljali o novoj drutvenoj politici i prelasku sa centralno planske na trinu ekonomiju, kao i o procesu globalizacije u Sjeveroistonoj, Centralnoj i Istonoj Aziji. Izmeu ostalog, na Forumu se raspravljalo o slijedeem: - tritu rada, - decentralizaciji drutvenog uslunog sektora kako bi se obezbijedila racionalnost u troenju, - pravilima privatnog sektora u kreiranju poslova, upravi i redukciji siromatva, - gradskom siromanom stanovnitvu, - izgradnji proaktivne zatitne drutvene mree, i sl.

U 1966. godini, kada je osnovana, Azijska banka za razvoj (ADB) je imala 31 zemlje lanice. Tokom godina broj zemalja lanica je narastao na 63 drave iz i izvan Azijskog i Pacifikog regiona. Prema podacima od 31.12.2003. godine zemlje lanice, kapitalni tok i znaaj prikazani su u sljedeoj tabeli.17

Tabela 3. Zemlje Azijsko-pacifikog regiona Zemlje unutar Azijskog i Pacifikog regiona Zemlje lanice ADB Godina Upisani Glasaka lanstva kapital mo (% of total) (% of total) Afghanistan 1966 0.034 0.345 Australia 1966 5.850 4.998 Azerbaijan 1999 0.450 0.677 Bangladesh 1973 1.032 1.143 Bhutan 1982 0.006 0.32217

www.adb.com

24

Cambodia China, People's Republic of Cook Islands Fiji Islands Hong Kong, China India Indonesia Japan Kazakhstan Kiribati Korea, Republic of Kyrgyz Republic Lao PDR Malavsia Maldives Marshall Islands Micronesia, Federated States of Mongolia Myanmar Nauru Nepal New Zealand Pakistan Palau Papua New Guinea Philippines Samoa Singaporc Solomon Islands Sri Lanka Taipei, China Tajikistan Thailand Timor-Leste Tonga

1966 1986 1976 1970 1969 1966 1966 1966 1994 1974 1966 1994 1966 1966 1978 1990 1990 1991 1973 1991 1966 1966 1966 2003 1971 1966 1966 1966 1973 1966 1966 1998 1966 2002 1972

0.050 6.516 0.003 0.069 0.551 6.402 5.507 15.780 0.816 0.004 5.094 0.302 0.014 2.754 0.004 0.003 0.004 0.015 0.551 0.004 0.149 1.550 2.203 0.003 0.095 2.409 0.003 0.340 0.007 0.586 1.100 0.290 1.377 0.010 0.004

0.357 5.530 0.320 0.372 0.758 5.439 4.723 12.942 0.970 0.321 4.393 0.559 0.329 2.520 0.321 0.320 0.321 0.330 0.758 0.321 0.436 1.560 2.080 0.320 0.393 2.245 0.320 0.593 0.323 0.787 1.199 0,549 1.419 0.325 0.321 25

Turkmenistan Tuvalu Uzbekistan Vanuatu Viet Nam

2000 1993 1995 1981 1966

0.260 0.001 0.681 0.007 0.345

0.522 0.319 0.862 0.323 0.594

Tabela 4. Zemlje izvan Azijsko-pacifikog regiona Zemlje izvan Azijskog i Pacifikog regiona Zemlje lanice ADB Godina lanstva 1966 1966 1966 1966 1966 1970 1966 1966 2003 1966 1966 2002 1986 1966 1967 1991 1966 1966 Upisani kapital (% of total) 0.340 0.340 5.290 0.340 0.340 2.350 4.370 1.830 0.340 1.040 0.340 0.340 0.340 0.340 0.590 0.340 2.070 15.780 Glasaka mo (% of total) 0.593 0.593 4.549 0.593 0.593 2.200 3.817 1.780 0.593 1.147 0.593 0.593 0.593 0.593 0.790 0.593 1.970 12.942

Austria Belgium Canada Denmark Finland France Germany Italy Luxembourg The Netherlands Norway Portugal Spain Sweden Switzerland Turkey United Kingdom United States

26

Najvii organ Banke je Savjet guvernera u kome ima svaka zemlja po jednog predstavnika. Prema posljednjim podacima Savjeta guvernera je slijedei: Ibrahim H. Canakci (predsjedavajui) Geoffrey A. Henry (kopredsjedavajui) N. Altanhuyag (kopredsjedavajui) Tabela 5. Zemlje lanice, guverner i alternativni guverner ZEMLJA LANICA Afghanistan Australia Austria Azerbaijan Bangladesh Belgium Bhutan Cambodia Canada China, People's Republic of Cook Islands Denmark Fiji Islands,The Republic of Finland France Germany Hong Kong, China India Indonesia Italy Japan GUVERNER Anwar Ul-Haq Ahady Peter Costello, M.P. Karl-Heinz Grasser Farhad Aliyev M. Saifur Rahman Didier Revnders Lyonpo Wangdi Norbu Keat Chhon Pierre Pettigrevv Jin Renqing Geoffrey A. Henry Ole E. Moesby Jone Yavala Kubuabola Pertti Majanen Herve Gaymard Uschi Eid Henry Tang P. Chidambaram Jusuf Anwar Antonio Fazio Sadakazu Tanigaki ALTERNATIVNI GUVERNER Wahidullah Shahrani Chris Gallus, MP Thomas Wieser Avaz Alekperov Md. Ismail Zabihullah Gino Alzetta Daw Tenzin Aun Porn Moniroth Alister M. Smith Li Yong Kevin Carr Sus Ulbaek Savenaca Narube Taisto Huimasalo Xavier Musca Rolf Wenzel Joseph Yam Rakesh Mohan Burhanuddin Abdullah Lorenzo Bini Smaghi Toshihiko Fukui

27

Kazakhstan

Arman Galiaskarovich Batyrkhan Arysbekovich Dunayev Issayev Kiribati Nabuti Mwemwenikaraw Taneti Maamau Korea, Republic of Hun-Jai Lee Seung Park Kyrgyz Repulic Bolot Abildaev Sabyrbek Moldokulov Lao People's Dcmocratic Chansy Phosykham Phoupheth Republic Khamphounvong Luxembourg Jean-Louis Schiltz Georges Heinen Malaysia Datp' Seri Abdullah bin Hj. Dato' Izzuddin Bin Dali Ahmad Badavvi Maldives Ismail Shafeeu Riluwan Shareef Marshall Islands Brenson S. Wase Amon Tibon Micronesia, Federated Nick L. Andon Lorin Robert States of Mongolia N. Altanhuyag Ochirbat Chuluunbat Myanmar, The Union of Hla Tun Daw Myo Nwe Nauru, Republic of David Adeang Peter Depta Nepal Madhukar S.J.B. Rana Bhanu Prasad Acharya Netherlands Gerrit Zalm Agnes van Ardenne-van der Hoeven New Zealand Michael Cullen John Whitehead Norway Olav Kj0rven Nils Haugstveit Pakistan Omar Ayub Khan Shuja Shah Palau Elbuchel Sadang Marino Rechesengel Papua New Guinea BartPhilemon, MP Simon Tosali Philippines Juanita D. Amatong Rafael Buenaventura Portugal, Republic of Antonio Jose De Castro Luis Miguel Morais Bagao Felix Leitao Samoa Misa Telefoni Retzlaff Hinauri Petana Singapore Raymond Lim Siang K. Lim Siong Guan Solomon Islands Peter Bovers, MP Shadrach Fanega Spain Pedro Solbes Mira David Vergara Figueras Sri Lanka Sarath Amunugama P. B. Jayasundara Sweden Annika Soder Anders Oljelund Switzerland Oscar Knapp Adrian Schlaepfer Taipei, China Fai-nan Perng Shuh Chen Tajikistan F. S. Kholboboev H. K. Buriev 28

Thailand Timor-Leste, The Democratic Republict of Tonga Turkey Turkmenistan Tuvalu United Kingdom United States Uzbekistan Vanuatu Viet Nam

Somkid Jatusripitak Suparut Kawatkul Maria Madalena Brites Aicha Bassarewan Boavida SiosiuaT.T. Uutoikamanu Aisake Eke Ibrahim H. Canakci Cavit Dagdas (Vacant) (Vacant) Bikcnibeu Paentu eve Paeniu Hilary Benn Gareth Thomas John W. Snow Alan P. Larson Rustam Azimov Mamarizo Nurmuratov Moana Cacasses Kalosil Simeon Alhy Le Duc Thuy Phung Khac Ke

Savjet guvernera bira 12 lanova Izvrnog odbora, od kojih je 8 predstavnika zemalja unutar Azijskog i Pacifikog regiona, a 4 predstavnika zemalja izvan Azijskog i Pacifikog regiona. Za svakog predstavnika bira se i alternativni.

Tabela 6. Zemlje lanice i njihovi predstavnici EKSKLUZIVNI PREDSTAVNIK Agus Harvanto ALTERNATIVNI E. PREDSTAVNIK Richard Stanlev ZEMLJE LANICE KOJE PREDSTAVLJA Cook Islands; Fiji Islands; Indonesia: Kyrgyz Republic; New Zealand; Samoa; Tonga Austria; Germany; Luxembourg; Turkey; United Kingdom People's republic of China Kazakhstan; Maldives; Marshall Islands; Mongolia; Pakistan; Phiiippines; Timor-Leste Bangladesh; Bhutan; India; Lao People's Democratic Republic; Tajikistan 29

Rolf Eckermann

David Tavlor

Xiaosong Zheng Xiaolong Mo Marita Magpili- M. Akram Malik Jimenez Ashok Saikia M. Saiful Islam

Michele Miari Fulcis Chaivuth Sudthitanakorn Emile Gauvreau Stephen Sedgwick

Niklaus Zingg Sein Tin Geert Jan Engelsman Richard Moore

Paul W. Speltz Masaki Omura Chol-Hwi Lee

Troy Wray Masaichiro Yaman4hi Batir Mirbabayev

Belgium; France; Italy; Portugal; Spain; Switzerland Malaysia; Myanmar; Nepal; Singapore; Thailand Canada; Denmark; Finland; Netherlands; Norway; Sweden Australia; Azerbaijan; Hong Kong, Cambodia; China; Kiribati; Federated States of Micronesia; Nauru; Solomon Islands; Tuvalu United States Japan Republic of Korea; Papua New Guinea; Sri Lanka; Taipei, China; Uzbekistan; Vanuatu; Viet Nam

2.4. Afrika banka za razvoj AFDBAfrika banka za razvoj (AFDB) osnovana je u avgustu 1963. godine od strane 30 afrikih zemalja. Banka je poela sa radom 1966. godine sjedite banke je u Abidanu, Obala Slonovae. Inicijalno, lanstvo je bilo otvoreno samo za afrike zemlje. Od 1985. godine Banci mogu pristupiti i zemlje izvan afrikog kontinenta, kao i u sluaju Interamerike i Azijske banke za razvoj. Sredinom 90-tih godina Banka je imala 76 zemalja lanica: 51 afriku zemlju lanicu i 25 zemalja lanica izvan afrikog kontinenta. Bankom upravlja 18 direktora: 12 direktora iz afrikih zemalja i 6 direktora iz zemalja izvan Afrike. Primarni zadatak banke je da pomae zemljama lanicama u rjeavanju njihovih kljunih problema privrednog razvoja, pomaui istovremeno i njihov socijalni i kulturni razvoj.1818

Vidjeti vie u: Dr Predrag Jovanovi Gavrilovi, Meunarodno poslovno finasiranje, Ekonomski fakultet, Beograd, 2006. god., str.98-111

CID

30

Afrika banka za razvoj (AFDB) je jedna od najmanjih banaka za razvoj. Sredinom 90-tih godina XX vijeka kapital Banke je iznosio oko 30 milijardi USD, od ega je 12% predstavlja stvarno uplaeni kapital, a ostatak je garantni kapital. Nigerija i Egipat su najvei akcionari iz afrikih zemalja, a SAD, Japan i Njemaka iz neafrikih zemalja. Omar KABBAJ je 26.08.1995. godine izabran za estog predsjednika Afrike banke za razvoj (AFDB), nakon postignutih izvrsnih uspjeha u svojoj Zemlji u oblasti javnih poslova i meunarodnog razvoja. Kao predsjednik Afrike banke za razvoj (AFDB) Grupe on je predsjedavajui Savjeta guvernera i rukovodilac Ekskluzivne kancelarije Afrike banke za razvoj (AFDB), Afrikog fonda za razvoj (ADF) i Nigerijskog povjerenikog fonda (NTF), koji zajedno ine Bankarsku grupu. Savjet guvernera i snaga glasova drava lanica prema podacima sainjenim 3 1.12.2003. godine je prikazan u sljedeoj tabeli:

Tabela 7. Savjet guvernera i snaga glasova kod afrikih zemalja

Drava l. Algeria

Guverner ABDELATIF

Alternativa

Glasovi

BENACHENHO LAKEHAL % U ABDELKRIM Powers 3.80 83,247 2. Angola JOSE PERO de AMADEU 25,895 1.183 MORAIS MAURICIO 3. Benin G. LAOUROU BRUNO. 4,871 4 0.222 GWANA AMOUSSOU 4. Botswana SLUMBER TSO B.K.MOLOSIWA 6,776 2.136 (MS) 5. Burkina Faso SEYDOU BOUDA S.E.YAMEOGO 9,490 0.433 NGU 6. Burundi ATHANASE M.SINAMENYE 5,797 0.265 GAHU 7. Cameroon MARTIN ELOUNDOU 21,466 0.980 31

OKOUDA F.X. 8. Cape Verde C.A. DUARTE URGO VICTOR 2,297 0.105 DE B FIDALGO 9. Central Afr. ABEL GOUMBA ALEXIS 1,598 0.073 Rep. SSAN NGOMBA 10. Chad MAHAMAT I.A. IDRISS 2,265 0.103 ALI HA 11. Comoros CAABI EL OHAMED SAID HI 1,106 0.050 YACHROUTU M ABDILA 12. Congo em RIGOBERT PIERRE MOUSS A 10,663 0.487 ROGER ANDELY 13. ANDRE-PHILIPPE J.C. MASANGU LONGO 1.067 Rep.Congo,D FUTA MU 23,365 14. Cote P. BOHOUN BRITTO 80,053 3.656 dolvoire BOUABRE BONIFACE 15. Djibouti YACIN ELMI DJAMA M. 1,838 1 0.084 BOUH AW HAID 16. Egypt M. EL A. EL DERSH 1,860 5.108 GHAMRAWY D 17. Equatori ENGONGA MARCELINO O WONO 0.183 al Guine EDJO BALTASAR EDU 4,013 18. Eritrea BERHANE MARTHA (Ms) 0.120 WOLDEGIORGHIS ABREHE 2,628 19. Ethiopia SUFIAN AHMED MULU 35,218 1.608 KETSELA 20. Gabon PAUL TOUNGUI CASIMIR OYE A 24,206 1.105 MB 2I. Gambia MOUSSA G. GAYE KARAMO 3,954 4 0.181 BALA BOJANG 22. Ghana YAW OSAFOPAUL A. 7,248 2.158 MAAFO ACQUAH 23. Guinea C. AHMADOU IBRAHIMA BAH 0.461 CAMARA CHERIF 10,102 24. Guinca ABUBACAR BA VASCO DA 1,225 3 0.056 Bissau DEMBA DAHA SILVA 25. Kcnya DAVID CHARLES 2,163 1.469 MWIRARIA KIRUI 26. Lesotho TIMOTHY ET.J. 13,931 0.180 THAHAN RAMOTSOAR 32

27. Xiberia

LUSINEE F. CHRISTIAN G. KAMARA HERB 28. Libya AL AJELI A F.O. BENBRENI GDARA 29. Madagascar R. Y BENJAMIN R. ANDRIAMPARAN YVAN UTENGULE 30. Malawi F. ANDERSON MILTON K JUMBE 31. Mali BASSARY TOURE MARIMANT1A DIARRA 32. Mauritania ABDALLAH HEIKH-SIDIA OULD C ABBA UOLD ATO 33. Mauritius P.R. BERENGER P. ONG SENG ALOU DYI 34. Morocco FATHALLAH ABDELATIF OUAL LOU 35.Mozambique LUISA DIAS A.AFONSO DIOGO (Ms) MALEIAN 36. Namibia SAARA AMADHILA KUUGONGEL WA CARL-HERMAN G.SCH 37. Niger A. MAHAMAN YACOUBOU LAMINE ZEINE MAHAMAN SANI 38. Nigeria NGOZI OKONJO- SALEH IWELA (Ms) SHETTIMA A 39. Rwanda DONALD CELESTIN KABERUKA S. KABAND 40. Sao Tome EUGENIO M. DO CARMO & Prin LOUREN90 TROVO 41. Senegal 42. Seychelles 43. Sierra Leone ABDOULAYE DIOP J. BONNELAME UDA J. BANDABLA DA MAMADOU FAYE TE A. BUTLER PAYET S.M.W. KAMARA

ERT 4,855 0.222 80,063 3.656 14,712 0.672 7,097 1 0.324 0,083 0.460LBA 4,168 1 0.190

4,644 0.669 72,894 3.329 E 14,318 0.654LETTWEIN 0.365 7,932

6,151 0.281 197,282 9.009 3,511 0.160 ADA. P.C. 0.097 S. (Ms) 2,113 22,889 1.045 1,845 0.084 5,924 0.271

33

44. Somalia * 45. South Afric 46. Sudan d 47. Swazilan 48.Tanzania 49.Togo INI 50. Tunisia 51. Uganda 52. Zambia 53. Zimbabwe EL ZUBAIR A. E

* A. MANUEL M. L HASSAN SABIR MOHAME P. GUDUZA DLAMINA P. JOSHU DORIYE

MAJOZI V. SITHOLE BASIL MRAMBA DEBABA BALE RI M'BA LEGZIM JOU MOUELH MOHAMED NOU MOHAMED ALI G. SSENDAULA MAGANDE NGANDU PETER H.M. MURERWA M.C. KASSAMI DE BONIFACE NON NICHOLAS NCUBE LS 1,314,085

2,566 0.117 RAMOS 3.918 (Ms) 85,793 D EL 0.389 HASSAN 8,525 7,837 0.358 18,796 0.858 I 4,077 3 0.186 0,955 1.414 12,025 0.549 28,085 1.283 47,622 2.175 60.009

TOTAL REGIONA

Tabela 8. Savjet guvernera i snaga glasova izvan afrikih zemalja Zemlje 1. Argentina 2. Austria 3. BeIgium 4. Brazil 5.Canada 6. China Guverner ROBERTO LAVAGNA KARL-HEINZ GRASSER DIDIER REVNDERS GUIDO MANTEGA WILLIAM GRAHAM ZHOU XIAOCHUAN Alternativa Glasovi % ALFONSO DE 6,397 0.292 PRAT GAY THOMAS WIESER 10,220 0.467 GINO ALZETTA DEMIANFIOCCA BRUCE MONTADOR LI RUOGU 14,422 0.659 10,187 0.465 81,570 3.725 24,646 1.125

34

7. Denmark 8. Finland

TAISTO 11,161 0.510 HUIMASALO 9. France STEPHANE 81,570 3.725 PALLEZ (Ms) 10. Germany USCHI EID (Ms) ROLF WENZEL 89,484 4.086 11. India SHRI JASWANT SHRI PRODIPTO 5,429 0.248 SINGH GHOSH, IAS 12. Italy GIULIO L. BINI SMAGHI 52,664 2.405 TREMONTI 13. Japan SADAKAZU TOSHIHIKO 118,654 5.418 TANIGAKI FUKUI 14. Korea KIM JIN-PYO SEUNG PARK 10,220 0.467 I5. Kuwait MAHMOUD AL- H. AL-WAQAYAN 10,333 0.472 NOURI 16.The GERRIT ZALM A.V.A. DER 17,202 0.786 Netherlands HOEVEN (Ms) 17. Norway OLAV KJRVEN AGE GRUTLE 25,576 1.168 18. Portugal M.M. DIAS LEITE F.A.G. ESTEVES 5,468 0.250 FERREIRA (Ms) DE CARVALHO 19. Saudi Y. AL-BASSAM ABDULLAH AL4,788 0.219 Arabia SUBALI 20. Spain R. DE RATO Y J. COSTA 23,517 1.074 FIGARERDO CLIMENT 21. Sweden ANNIKA STEFAN EMBLAD 33,831 1.545 SODER (Ms) 22. Switzerland OSCAR KNAPP SERGE 32,141 1.468 CHAPPATTE 23.United HILARY BENN GARETH 36,759 1.679 Kingdom THOMAS, MP 24. United JOHN W. SNOW ALAN P. LARSON 143,896 6.571 States of America TOTAL NON-REGIONALS: 875,711 39,991 GRAND TOTAL 2,189,796 100.000

CARSTEN STAUR PERTTI MAJANEN J.P. JOUYET

OLE E. MOESBV

25,576 1.168

35

Pored prethodno navedene i analizirane etiri regionalne banke, miljenja smo daje znaajno istai slijedee dvije regionalne banke koje su osnovane u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka.

Evropska banka za obnovu i razvoj EBWE Banka za obnovu i razvoj (EBWE) koja je osnovana 14.04.1991. godine sa sjeditem u Londonu podrava, slino kao i Evropska investiciona banka (EIB), privatne i poduzetnike inicijative. 1996. godine ova banka je kreditirala 95 novih inicijativau visini od 2,19 milijardi eura. Evropska centralna banka - EZB Evropska centralna banka (EZB), ije se osnivanje 30. juna 1998. godine obiljeilo vrstim aktom, ima zadatak da od 1. januara 1999. godine provede evropsku monetarnu politiku koju je ustanovio evropski sistem centralnih banaka. Nositelji odluka Evropske centralne banke-EZB (Vijee guvernera i direktori) vode ESZB, koji je odgovoran za razradu i provoenje novane politike, ustanovljavanja kursa promjene moneta, upravljanje deviznim rezervama, te za pravilno funkcioniranje platnih sistema. Evropska centralna banka (EZB) je nasljednica evropskog monetarnog instituta.

36

III KRIZA MEUNARODNO FINANSIJSKIH SISTEMA

Posljednjih godina zemlje u razvoju pritiskaju brojni problemi i poremeaji, koji sve vie oteavaju njihovu konsolidaciju i razvoj. Posljedice nastalih problema su stalni rast deficita platnog bilansa, poev od strukturne disproporcije, kriza monetarnog i finansijskog sistema se pojaava, inflacija biljei rast, pri emu se posebno istie problem finansiranja razvoja ovih zemalja. Nedovoljan obim i neadekvatna privredna struktura ovih zemalja nije u stanju da obezbjedi potrebne pretpostavke za uveanu akumulaciju, iz kojih bi mogli da se finansiraju razvoj i promjene privredne strukture. Jedan od najozbiljnijih problema sa kojima se danas suoavaju zemlje u razvoju jeste njihova velika zaduenost u inostranstvu, koja sve vie ima obiljeje prezaduenosti. Prezaduenost ovih zemalja direktno utie na pogoravanje platnog bilansa, oteava razvoj, unosu nestabilnost, stvara monetarno finansijske, socijalne, politike i druge probleme. Nerjeavanje problema prezaduenosti na odgovarajui nain 37

dovodi do produbljivanja krize dugova. Redovno servisiranje spoljnog duga podrazumijeva politiku stabilnost i finansijsku pomo MMF a, ali i prije svega dinamian dugoroni ekonomski rast.19

3.1 Meunarodni monetarni fond i kriza zaduenostiRjeavanje meunarodne zaduenosti zemalja u razvoju nije mogue bez aktivnog uea Meunarodnog monetarnog fonda. Za rjeavanje dunike krize veoma je vana uloga Fonda koja proizilazi iz njegove osnovne funkcije koju ima u Meunarodnom monetarnom sistemu. Meunarodni monetarni fond insistira na ispunjavanju strogih zahtjeva za odobravanje zajmova. Ako neka zemlja ne prihvata sve zahtjeve Fonda pregovori za dobijanje trane kredita se nastavljaju, ali pozajmice nema dok se svi zahtjevi ne ispune. Gledajui uopteno, Meunarodni monetarni fond je svoju aktivnost usmjerio u pravcu razrjeavanja dunike krize u cilju stabilizacije kursa nacionalne valute, zaustavljanja rasta inflacije itd. Meutim, programi Fonda su vie vodili rauna o interesima kreditorskih zemalja nego o zajmovima privrednog prilagoavanja zemalja dunika. Pregovori se ocjenjuju problematinim jer se veina programa ugovara izmeu aktuelne vlasti i rukovodstva Fonda u uslovima visoke tajnosti. Iz dosad navedenog se moe primjetiti da djelovanje Fonda u pravcu rjeavanja dunike krize nije bilo konzistentno niti je dalo one rezultate koji su od njega oekivani. Vlasti u nekim zemljama su na osnovu takvog ponaanja Fonda pravdale svoje ekonomske politike. Meutim, najavljene su reforme pomou kojih bi se prevazile protivrjenosti u funkcionisanju Fonda, kako bi on postao objektivni meunarodni faktor za prevazilaenje monetarnih smetnji, te nastavio sa efikasnijim finansiranjem deficita platnog bilansa zemalja u razvoju.

3.2 Meunarodna banka za obnovu i razvoj i problem zaduenosti

19

. Risti, S. Komazec, R. Klincov, J. Markovi; Finansijski menadment, Fakultet za poslovne studije, Banja Luka, 2006, str. 546, str. 553

38

Rad i djelovanje Meunarodne banke za obnovu i razvoj imali su pozitivan uticaj na razvoj svjetske privrede i infrastrukture zemalja u razvoju. Banka je svojom uravnoteenom politikom pozajmica produavala ronost korienja sredstava, smanjila kamate, te tako doprinijela ublaavanju prezaduenosti. Krediti su odobravani na dui rok korienja, grejs period i nie kamatne stope u odnosu na kredite komercijalnih banaka. Banka je veinu izvora sredstava prikupljala na meunarodnom tritu kapitala od strane privatnih finansijera. Nakon II svjetskog rata postojala je odbojnost prema privatnom kapitalu te nije postojao pogodan teren za plasman. Tako je Banka, uzimajui ovaj kapital, ponitavala njegovu privatnost i plasirala ga kao javni kapital, te tako omoguila finansiranje projekata u nerazvijenim zemljama i obezbjedila plasman slobodnog kapitala u razvijenim zemljama. Privatni krediti uzeti od poslovnih i komercijalnih banaka poeli su da dominiraju u strukturi izvora sredstava Banke, a oni su najnepovoljniji. Kako bi ublaila nepovoljnosti, Banka preduzima odgovarajue mjere te odobrava ove kredite na dui rok i sniava kamatnu stopu, a to je ujedno znaajan faktor za suzbijanje negativnih efekata prezaduenosti zemalja u razvoju. Meunarodna banka za obnovu i razvoj, pored toga to predstavlja most izmeu privatnog kapitala i zemalja u razvoju, treba da postane i neka vrsta transformatora sredstava. U cilju rjeavanja problema efikasnijeg i jeftinijeg finansiranja zemalja u razvoju i zaustavljanja dunike krize, potrebno je uspostaviti sistem selektivnog kreditiranja. U realizaciji bi se primjenjivala dva kriterijuma i to prema stepenu razvijenosti (visini drutvenog proizvoda per capita) i vrste projekata (tj. namjeni). Kada je u pitanju finansiranje pod najpovoljnijim uslovima apsolutnu prednost bi imale najnerazvijenije zemlje, a finansirali bi se objekti prema kriterijumu komparativne prednosti i neophodnosti. Na taj nain bi Svjetska banka sa svoje strane doprinijela ublaavanju dunike krize i poboljala uslove pod kojima bi se smanjivao teret prezaduenosti zemalja u razvoju.

39

ZAKLJUAKSumirajui nae analize i razmatranja u prethodnom tekstu ustanovili smo slijedee: 1. Da je forimiranje Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) bilo uslovljeno limitirajuom potrebom to je razultiralo uspostavljanjem vie reda u Monetarnoj i finansijskoj sferi. 2. Da je nakon Konferencije u Breton Vudsu dolo do poboljanja u globalnim ekonomskim, monetarnim i finansijskim odnosima u svijetu, posebno u prvim decenijama nakon zavretka Drugog svjetskog rata.

40

3. Meutim, treba imati na umu da je nastanak Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Meunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) od poetka, odnosno osnivanjem ispoljio i izvjesne slabosti kontraverze, jer je mo upravljanja sve vie se koncentrisala u industrijski najrazvijenije zemlje svijeta. 4. Ukupna djelatnost ovih meunarodnih instititucija se sve vie usmjerava prema kriterijumima i interesima ovih zemalja, to, naravno dovodi do njihovog sve veeg bogaenja na utrb srednje razvijenih i nerazvijenih zemalja koje upadaju u zaarani krug bez nekih velikih ansi za poboljanje spostvenog poloaja i razvoja. 5. Zatim, kada je rije o regionalnim bankama za razvoj, one su kao to smo vidjeli bile objektivna potreba, a i zahtjev zemalja regiona sa eljom da kapital koji te zemlje stvaraju i ukupna bogatstva budu u funkciji njihovog to breg ekonomskog i privrednog razvoja. 6. Programi Evropske investicione banke (EIB) kao i iostalih regionalnih banaka za razvoj: Interamerike, Azijske i Afrike su se pokazali veoma efektivnim. Njihov znaaj je veliki, kako sa aspekta nerazvijenih zemalja, kojima one obezbjeuju pod povoljnim uslovima neophodna finansisjka sredstva, tako i sa aspekta razvijenih zemalja, koje putem upisa kapitala ostvaruju svoje kontrolne ciljeve. 41

7. Ove banke su danas glavni izvori za finansiranje privrede, socijalnih i institucionalnih razvojnih projekata kao i trgovine i regionalnih integracionih programa irom svijeta. 8. Problem breg razvoja zemalja u razvoju, kao i problem njihove prezaduenosti, postao je ne samo meunarodni ekonomski problem, nego je dobio i znaajnu politiku i socijalnu dimenziju. Angaovanje svih raspoloivih sredstava i izvora u tim zemljama, angaovanje cjelokupne meunarodne zajednice i meunarodnih finansijskih institucija (Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i dr.), treba doprinijeti rjeavanju tog problema.

42

LITERATURA1. . Risti, S. Komazec, R. Klincov, J. Markovi; Finansijski menadment, Fakultet za poslovne studije, Banja Luka, 2006. godina. 2. Dr. Mladen Bodiroa Meunarodne finansijske i trgovinske institucije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2003. godina. 3. Predrag Jovanovi Gavrilovi Meunarodno poslovno finansiranje, CID Ekonomski fakultet, Beograd, 2006.godina. 4. Prof. Dr. Jovan Lovevi Institucije javnih finansija, Novinsko izdavaka ustanova Slubeni list, VI izdanje, Beograd, 1997. godina. 5. Dr.Stojan Dragoljub Meunarodne finansije, Svjetlost, Sarajevo, 1988. godina. 6. Dr. Dieter Brummerhoff Javne finansije, VVI izdanje, 2000. godina. 43

7. Global Economic Prospects and Developing Countries, The World Bank, Washington, 1994. godina. 8. Dr. Bogdan Ili- Dr. Milan Tomi, Saveremena politika ekonomija, Ekonomski fakultet Brko, 2003. godina. 9. Hamid Alibai Dr. Miomir Jaki, Makroekonomska analiza, ivinice Brko, 2005. godina. 10.World Developing Report, Washington, 1997. godina. 11.International Economics, San Diego State University, 1999. godina. 12.http://www.imf.org/ 13.http://www.eib.org/ 14.http://www.worldbank.org/

44

45