UNIVERZITET ZA POSLOVNI INENJERING I MENADMENT

Sadraj:

Uvod.................................................................................. 3

Pojam, karakteristike i elementi trita kapitala............. 4

Javna emisija.................................................................... 6

Privilegovani upis............................................................. 8

Zakonska kontrola ponude hartija od vrijednosti......... 12

Efekti signalizacije........................................................... 14

Sekundarno trite.......................................................... 15Zakljuak........................................................................ 16

Literatura........................................................................ 17

Uvod

Tema naeg seminarskog rada je kao to smo ve na poetku naveli Trite kapitala. Prilikom izrade naeg seminarskog rada uloili smo mnogo napora, jer je tema opirna, a mi smo u radu trebali da izloimo najosnovnije stvari. Rad smo radili zejedniki. Jedina podjela je bila na istraivanje gdje je jedan itraivao literature u knjigama a drugi na internetu. Sve ostalo, to se tie izbora sadraja, kucanja samog seminarskog rada radili smo zajedno.

Finansijsko trite je podsistem velikog finansijskog sistema. To je mjesto gdje se povezuju akteri privrednog i drutvenog ivota i mjesto gdje se zakljuuju poslovi u vezi razmjene razliitih finansijskih instrumenata.

Finansijska trita se dijele prema tipu finansijskih instrumenata kojima se trguje. U tom sluaju mogue je razlikovati etiri osnovna segmenta:

- trite novca,

- trite kapitala,

- devizno trite,

- trite finansijskih derivata.

Trite kapitala (engl. capital market, njem. kapitalmarkt) je trite dugoronog kapitala, odnosno trite dugoronih vrijednosnih papira. Izuzetno je vano sa stajalita pribavljanja novca za poslovanje i proirenje poslovanja poduzea jer se na tritu kapitala zadovoljava najvei dio potreba poduzea za kapitalom. U najirem smislu razlikuje se: 1. dogovorno trite ili trite kredita, te 2. trite vrijednosnih papira, koje se smatra i tritem kapitala u uem smislu.Pojam, karakteristike i elementi trita kapitalaTrite kapitala se moe definisati kao mjesto povezivanja ponude i potranje za kapitalom ili dugoronim finansijskim instrumentima. Kapital je ukupni novani iznos odloene potronje, sa rokom duim od jedne godine. Postoje tri izvora kapitala:

1. Domaa tednja:

tednja, bilo da je domaa ili inostrana predstavlja osnovni izvor kapitala, i kao oblik odloene potronje, moe biti pod uticajem raznih motiva. U jednu grupu spadaju: bogaenje, uveavanje imovine, osiguranje budunosti, rast i razvoj, ispunjenje odreenih socijalnih drutvenih i ekonomskih ciljeva. Domaa tednja se odnosi na vikove sredstava, koju kreiraju domai subjekti iz sektora stanovnitva, privrede i javnog sektora. Sklonost ka tednji zavisi od faktora tipa visine tekuih prihoda, ivotnog standarda, trokova ivota, navika, stabilnosti, poreskog optereenja.2. Transfer inostrane tednje:Ili ino akumulacija takoe moe biti znaajan izvor kapitala u jednoj ekonomiji. Transfer se moe vriti na razne naine i to kao pomo, kroz direktne investicije u realna dobra, kao finansijske investicije u instrumente trita kapitala i td.

3. Pretvaranje novca u kapital posredstvom finansijskih institucija:Funkcija transfera novca u kapital se vri posredstvom finansijskih institucija i posrednika, jer odreene finansijske institucije mogu dio svojih kratkoronih izvora novanih sredstava da pretvore u dugorone ( kao to su banke).Osnovni segmenti trita kapitala

1. Kreditno trite, ili trite instrumenata duga, na kojima se trguje dugoronim kreditnim instrumentima, to jeste hartijama od vrijednosti koje odraavaju duniko- povjerilake odnose. Dugoroni instrumenti mogu biti u obliku nota, debenture, obveznica i bondova, a u ulozi emitenata moge se nai drava i njeni organi, lokalni organi vlasti i privredne organizacije.

Unutar trita kapitala postoji primarno i sekundarno trite. Primarno trite je trite novih emisija. Na tom tritu sredstva prikupljena prodajom novih hatrija od vrijednosti teku od kupaca hatrija od vrijednosti (sektor tednje) do izdavatelja hartija od vrijednosti (sektor investicija).

Na sekundarnom tritu, prodaju se i kupuju postojee hartije od vrijednosti, izdane na primarnom tritu. Transakcije ve postojeim hartijama od vrijednosti ne donose dodatna sredstva za finansiranje kapitalnih investicija. Na slici je prikazan tok sredstava od sektora tednje do sektora investicija.

Javna emisija

Kompanije sakupljaju sredstva i javno i privatno. Kod javne emisije, hartije od vrijednosti se prodaju velikom broju ulagaa, formalnim ugovorom koje nadziru dravne vlasti. Privatna prodaja je ograniena brojem ulagaa, i nadzirana je sa manje kontrole. Kod emitovanja hartija od vrijednosti javnosti, obino se uzimaju usluge investicijskog bankara koji se ponaa kao posrednik u pribliavanju stranaka koje trebaju sredstva onima to imaju tednju. Osnovna uloga finansijskog bankara je kupiti nove hatrije od vrijednosti od kompanije koja ih izdaje i onda preprodati ulagaima. Za tu uslugu investicijski bankari dobijaju razliku, ili potpisivaku proviziju, izmeu cijene koju plate za hartiju od vrijednosti i cijene koju tu hatriju preprodaju javnosti. Postoje tri primarna naina na koji kompanije nude hartije od vrijednosti javnosti:

- tradicionalno (uz sudjelovanje kompanije) potpisivanje,

- neosigurano emitovanje hatrija od vrijednosti,

- polica registracija.Tradicionalno preuzimanje hartija od vrijednostiInvesticijski bankar ili grupa investicijskih bankara koji kupuju emisiju hartija od vrijednosti preuzimaju te emisije dajui kompaniji ek za kupovnu cijenu. Tada, kompanija koja je emitovala vrijednosnice, rijeena je rizika da nee moi prodati emisiju javnosti po odreenoj cijeni. Ako se emisija ne proda dobro, potpisnik, a ne kompanija, podnosi gubitak. Dakle, investicijski bankar osigurava, ili preuzima rizik negativnih fluktuacija cijene za vrijeme distribucijskog razdoblja.

esto, institucije investicijskog bankarstva, sa kojima kompanija razgovara o ponudi, ne ulaze same u preuzimanje prodaje hartija od vrijednosti. Da bi rairili rizik, ostali investicijski bankari pozvani su da sudjeluju u ponudi. Izvorni investicijski bankar je obino menader, koji ima i najvie udjela. Ostali su investicijski bankari pozvani u sindikat potpisnika, te su njihovi dijelovi uglavnom odreeni na osnovu njihove sposobnosti da prodaju hartije od vrijednosti.

Tradicionalno preuzimanje hartija od vrijednosti moe biti na temelju konkurentske ponude ili pregovora. kod konkurentske ponude, kompanija izdava odredi datum na koji e se zapeaene ponude primiti, a konkurentski sindikati predaju ponude u odreeno vrijeme i mjesto. Sindikat sa najviom ponudom dobija emisiju vrijednosnica. Kod pregovarake ponude, kompanija izdava odreuje neku kompaniju investicijskog bankarstva, i direktno posluje sa tom kompanijom na odreivanju bitnih dijelova emisije. Metodu konkurentske ponude esto koriste lokalne vlasti i javna energetska preduzea, dok je metod pregovarake ponude obino koritena kod emisije korporacijskih dionica i obveznica.Ponekad e potpisnik stvarati trite za hatrije od vrijednosti nakon to je emitovana. U sluaju prve kompanijine ponude investitorima je posebno vano stvaranje trita. Kod stvaranja trita, potpisnik odrava zalihe dionica, odreuje kupovnu i prodajnu cijenu, i spreman je kupovati i prodavati po tim cijenama. Osim te aktivnosti sekundarnog trita koju je uinio investicijski bankar, dionice imaju najveu likvidnost za investitore.

Ponuda pod najboljim uslovimaUmjesto potpisivanja emisije hatrije od vrijednosti, investicijski bankari mogu prodati emisiju na osnovu ponude pod najboljim uslovima. Prema tom aranmanu investicijski se bankari slau da e prodati samo onoliko hartija od vrijednosti koliko mogu po nekoj odreenoj cijeni. Nisu odgovorni za neprodane hartije od vrijednosti. Drugim rijeima, one ne snose rizik. Investicijski bankari nevoljko potrisuju emisije vrijednosnica malih, netehnolokih kompanija. Za te kompanije, jedini mogui nai prodaje hartija od vrijednosti javnosti ponudom pod najboljim uslovima. Emisije sa police

Velike, visokokvalitetne i dobro poznate korporacije, kao i kvalifikovane srednje kompanije mogu preskoiti dio registracijskog postupka (jer on obino dugo traje), postavljajui samo kratki registracijski formular pod SEC rule 415. To pravilo doputa neto to je poznato kao emisija sa police koja doputa kompaniji da registruje odreenu koliinu hartija od vrijednosti, stavi ih na policu, a zatim ih prodaje po elji u sledee dvije godine. Malo je dodatne papirologije potrebno kad se hartije od vrijednosti prodaju sa police.Koristei emisiju sa police kompanija moe ii na trite sa novim emisijama u nekoliko dana, a ne sedmica ili mjeseci. Zbog toga kompanija ima fleksibilnost tempirati emisije uslovima trita, a posebne emisije ne moraju biti velike.

Kompanija sa hatrijama od vrijednosti na polici moe zahtjevati da se kompanije investicijskog bankarstva bore za njezin posao preuzimanja hatrija od vrijednosti. Naravno, kompanija e izabrati jeftinog ponuaa ili odbiti prodaju ako se ponude pokau neprihvatljivim. Tako da velike kompanije mogu nametnuti konkurenciju investicijskim bankarima i proizalo nadmetanje vodi manjoj potpisnikoj razlici. Osim toga, ukupni su fiksni trokovi sledeih emisija javnog dugovanja manji kad se jednom izvre emisije sa police umjesto niza tradicionalnih registracija. Dakle, ne zauuje to su se velike korporacije okrenule prema emisiji sa police.Privilegovani upis

Umjesto prodaje hartija od vrijednosti novim investitorima, mnogobrojne kompanije prvo nude hartije postojeim dioniarima na osnovu privilegovanog upisa. Ta je metoda takoe poznata kao pravo ponude. esto, ugovor preduzea o osnivanju ili dravni status zahtjeva da se, emisije koje su obine dionice, ili nove emisije hatrija od vrijednosti koje se mogu promjeniti u obine dionice, prvo ponude postojeim dioniarima radi njihova prava prvovlasnitva.

Pravo prvokupaPod pravom prvokupa, postojei obini dioniari imaju pravo odravati proporcionalno vlasnitvo u korporaciji; ako korporacija izda obine dionice, dioniarima se mora omoguiti pravo upisa novih dionica tako da mogu odrati svoj pro rata inateres u kompaniji. Primjer, ako posjedujete 100 udjela dionica neke kompanije koja se odlui na ponudu novih dionica to bi poveala izdane dionice za 10 posto.Ako imate pravo prvokupa, mora vam se pruiti mogunost kupnje 10 dodatnih udjela, tako da moete zadrati svoj proporcionalni dio suvlasnitva u kompaniji. Razne drave imaju razliite zakone vezane za pravo prvokupa.Uslovi ponudeKad kompanija nudi svoje dionice na prodaju privilegovanim upisom, alje potom svojim dioniarima, jedno pravo za svaku obinu akciju koju oni dre. Kod ponude obinih dionica, ta prava daju dioniarima opciju kupnje dodatnih udjela zavisno o uslovima ponude. Uslovi odreuju broj prava potrebnih za upis dodatne dionice, upisno (kupovnu) cijenu svake dionice, te datum isteka roka ponude. Vlasnik prava ima tri izbora:

1. iskoristiti prava i upisati dodatne dionice,

2. prodati prava, jer su prenosiva,

3. ne initi nita i pustiti da prava isteknu.Razdoblje upisa je tri sednice ili manje. Dioniar koji eli kupiti dodatni udio, ali nema potrebna prava, moe kupiti dodatna prava na otvorenom tritu.

Prava se razdjeljuju na slian nain kao i gotovinske dividende. Nadzorni izbor odredi datum evidentiranja, a etiri poslovna dana prije toga je datum isteka prava. Ulaga koji kupi kompanijine dionice prije datuma isteka prava dobija pravo upisa dodatnih dionica. Kae se da je zato dionica prodana uz prava prije datuma isteka prava. Na sam dan ili nakon datuma isteka prava, kae da se trguje dionicom bez prava. Vrijednost pravaMogunost kupnje novih dionica uz rabat na trenutanu trinu cijenu daje pravu njegovu vrijednost. Rabat se daje radi osiguranja upjene prodaje nove emisije. Za veinu ponuda prava, rabat upisne cijene na trenutnu trinu cijenu varira od 10 do 20 posto. Zapravo, trina je vrijednost prava funkcija sadanje trine cijene dionice, upisne cijene, i broja prava koja su potrebna za kupnju jedne dodatne dionice. Primjer:Najavljena je ponuda prava, dionice su jos u prodaji uz prava. Ulaga koji eli biti siguran u posjed jedne dionice koja se dri nakon isteka prava mogao bi kupiti jednu dionicu prije isteka prava uz rabat na trinu cijenu dionice, te je jednostavno zadrati. Ili, investitor bi mogao kupiti broj potrebnih prava za kupnju jedne dionice, odvojiti na stranu svotu novca jednaku upisnoj cijeni, te ekati do dana upisa kako bi kupio dionicu. Razlika je izmeu dviju opcija to prvo daje investitoru jedno pravo uz jednu dionicu. Dakle, novana razlika izmeu dvaju alternativa mora biti jednaka vrijednosti tog prava:

Ro = Po - [(Ro)(N)+S]

Ro- trina vrijednost jednog prava kada se dionice prodaju uz prava;

Po- trina vrijednost jednog udjela dionica koji se prodaje uz prava;

S- upisna cijena po dionici;

N- broj prava potrebnih za upis jedne dionice.

Preureujui jednainu dobijemo: Po- S

Ro= ----------

N+1Ako je trina cijena jedne dionice uz prava 100 $, upisna je cijena 90$, i potrebna su etiri prava za kupnju dodatne dionice. Teoretska je vrijednost jednog prava kad se dionice prodaju uz prava. 100$-90$

Ro= ------------ = 2$ 4+1Trina vrijednost dionice uz prava sadri vrijednost jednog prava. Kada se dionica prodaje nakon isteka prava teoretska, trina cijena opada, zato to investitori vie ne primaju prava za upis dodatnih dionica. Teoretska vrijednost dionice nakon isteka prava, Px, jeste:

(Po)(N) + SPx= --------------- N+1Za na primjer, ($100) (4) + 90$

Px= ------------------- = 98$ 4+1Iz primjera se vidi da pravo, teoretski, ne daje dodatnu vrijednost dioniaru koji pravo koristi ili prodaje. Dioniareva vrijednost je pala, tj. vrijedila je 100$ prije datuma isteka prava. Nakon tog datuma vrijedi 98$. Taj pad trine cijene zapravo je odraz vrijednosti jednog prava. Dakle, dioniar ne stie dodatne koristi od ponude prava, pravo je samo povrat na kapital. Teoretska vrijednost jednog prava kad se dionica prodaje nakon isteka prava Rx jeste:

Px-SRx= ------------- NAko je, u naem primjeru, trina vrijednost dionice 98$ nakon isteka prava tada je98$-90$

Rx= -------------= 2$4ili ista vrijednost kao i prije.Trebali bismo biti svjesni da se stvarna vrijednost prava moe donekle razlikovati od njezine teoretske vrijednosti zbog transakcijskih trokova, pekulacije i neregularnog iskoritavanja i prodaje prava tokom upisnog razdoblja. Ali, ako je cijena jednog prava znatno via od njegove teoretske vrijednosti, dioniari e prodavati svoja prava i kupovati dionice na tritu. Ako je cijena jednog prava znatno manja od njegove teoretske vrijednosti, arbitraisti e kupovati prava, koristiti svoju opciju kupnje dionica, a potom je prodavati na tritu.Standby aranmani i privilegija prekomjernog upisaSiguran uspjeh prodaje prava komapanija moe osigurati tako da investicijski bankar ili grupa investicijskih bankara standby (stoje pripravni) potpisati sve neprodane dijelove emisija. Za tu standby obavezu potpisnik naplauje naknadu koja varira zasisno o riziku ukljuenom u ponudu. esto se naknada sastoji iz dva dijela: jedinstvena nadoknada i dodatna nadoknada za svaku neprodanu dionicu koju potpisnik mora kupiti. to je vei rizik neuspjene ponude prava, za kompaniju to je poeljniji standby aranman.

Jo jedan nain poveanja vjerovatnosti da e se cjelokupna emisija prodati jeste privilegije prekomjernog upisa. Ta metoda daje dioniarima ne samo pravo upisa njihovih proporcionalnih udjela ponude ukupnih prava, ve i pravo prekomjernog upisa neprodanih dionica. Dodatni se upisi onda nagrauju po proporcionalnoj ljestvici, zasvisno o broju prodanih dionica.

Privilegovani upis u odnosu na potpisanu emisijuNudei nove dionice najprije postojeim dioniarima kompanija dolazi do investitora koji su ve upoznati sa njenom djelatnou. Osnovno je orue prodaje rabat na tekuu trinu cijenu, dok je kod javne emisije glavno prodajno investicijsko bankarska organizacija. Poto emisija nije potpisana, trokovi su fluktuacije ponude prava nii od trokova ponude javnosti. Neki smatraju da se te prednosti moraju odraziti na ponudu prodaje prava po nioj cijeni od emisije javnosti. Ako kompanija ide na trite glavnice razumno esto, to znai da e ponuda prava biti neto vie razvodnjena nego to e to biti javna emisija. Ali mnoge kompanije ele minimizirati razvodnjavanje. U tom sluaju, bogatstvo se postojeih dioniara moe poboljati odlukom da se koristi put javne emisije.

Zakonska kontrola ponude hartija od vrijednostiDravni zakoni

Pojedinano, drave imaju odbore za hartije od vrijednosti koji reguliu ponudu i potranju novih hartija od vrijednosti u njihovoj dravi. Postoje odbori, poput SEC-a (Komisija za hartije od vrijednosti i trgovinu hartijama od vrijednosti), koji ele sprijeiti prevaru pri prodaju hartija od vrijednosti. Zakoni koji omoguuju dravnu regulaciju poznati su kao zakoni plavog neba. Dravni su zakoni posebno vani kad se emisija hartija od vrijednosti potpuno proda graanima u jednoj dravi, te kao takva ne podlijee SEC-ovu razmatranju. Osim toga, mogu biti vane i u drugim sluajevima kad jedna emisija samo djelomino moe biti podlona provjeri SEC-a. Meutim, pojedini se zakoni drava znatno razlikuju u njihovoj efikasnosti. Neke su drave stroge, dok su neke malo oputenije. Rezultat toga je rijetka pojava neispravno prikazanih hartija od vrijednosti.Privatna prodaja hartija od vrijednostiKorporacija moe prodavati cjelokupnu emisiju jednom institucionalnom investitoru ili manjoj grupi takvih investitora. Taj nain prodaje je poznat kao privatna ili direktna prodaja hartija od vrijednosti, jer kompanija direktno pregovara sa investitorima o uslovima prodaje, eliminiui tako funkciju preuzimanja prodaje hartija od vrijednosti investicijskog bankara. Finansijske institucije koje ulau u privatnu prodaju nazivaju se finansijski posrednici. u njih spadaju razna osiguranja, mirovinski fondovi, bankarski odjeli za skrb nad zakladama. Obiljeja

Jedna od prednosti prodaje hartija od vrijednosti je brzina kojom se izvode privatni poslovi. Ona nije pod uticajem SEC-a, jer se smatra da bi osobe ili institucije sa dovoljno kapitala za kupnju cjekupne emisije hartija od vrijednosti trebale samostalno prekupiti informacije koje bi registracija pristupila. Takoe, kod privatne se prodaje uslovi prodaje mogu prilagoditi zamoprimevim potrebama, a finansiranje se moe brzo poeti.

Postoji jo jedna prednost privatno prodanog duga to se stvarno posuivanje ne mora dogoditi odjednom. Kompanija moe sklopiti sporazum prema kojem moe posuivati do odreene svote u nekom vremenskom razdoblju. Na taj kreditni dogovor, zajmoprimac e platiti naknadu. Taj tip dogovora daje kompaniji fleksibilnost, koja joj omoguuje posuivanje samo onda kad su joj sredstva neophodna. Takoe, kako se privatna prodaja ne mora registrovati kod SEC-a kompanija izbjegava objavljivanje informacija u javnost, tipa, izvora sirovina, jedinstvenog proizvodnog procesa, naknade rukovoditelja.Noviji dogaajiZadnjih godina su prodaje privatnih hartija od vrijednosti porasle vie od polovine ukupne prodaje dugoronih hartija od vrijednosti. Prodajom novih obveznica javnosti, kompanija moe promjeniti svoju strukturu kapitala, te zavriti sa mnogo veim dugom, jer sve obveznice prije emitiranja gube na svojoj kreditnoj vrijednosti, tako i na cijeni.Kod privatne se prodaje, pak, takvi dogaaji mogu izbjei pisanjem strogih zatitnih klauzila, prema kojima bi ako bi kompanija potaknula znatnu promjenu strukture kapitala, obveznice odmah postale naplative po nominalnoj vrijednosti.

Poetno finansiranjeKada se kompanija formira esto joj je potreban poetni kapital ili nain finansiranja. esto taj novac dolazi od osnivaa, njegovih prijatelja ili roaka, ali nekim kompanijama je potrebna infuzija dodane vanjske glavnice.

Preduzetniki kapital

Preduzetniki kapital predstavlja sredstva investirana u novo presuzee. esto su bogati investitori i finansijske institucije glavni izvori preduzetnikog kapitala. Sredstva se dugom ponekad nabave, ali, u su uglavnom ukljuene dionice koje se gotovo uvijek u poetku prodaju privatno. Kako se po zakonu zahtjeva da se privatno prodane dionice dre najmanje dvije godine, investitori u te vrijednosnice nemaju likvidnost za due vrijeme. Nada je jedino da e kompanija rasti, te nakon pet godina, biti dovoljno velika i profitabilna kako bi se registrovala i prodala dionice na javnom tritu. Poetne ponude javnosti

Ako je kompanija dovoljno velika, vlasnici mogu poeljeti izvesti svoju kompaniju u javnost prodajom dionica napoznatim strankama. esto su inicijatori preduzetnici kapitalisti koji ele realizovati gotovinski povrat na svoju investiciju. U drugoj situaciji su osnivai samo ele utvrditi vrijednost i likvidnost svojih dionica. Vlasnici mogu odluiti pretvoriti svoju kompaniju u javnu korporaciju, dok neke velike kompanije odluuju ostati u privatnom vlasnitvu. Veina poetnih ponuda javnosti (IPO) odvija se preko potpisnika. Kod dionica IPO ne postoji cijena za poreenje jer se dionice nisu prije traile na javnom tritu, tako da postoji vea nesigurnost cijene nego u sluaju kad javna kompanija prodaje dodatne dionice. Za korporaciju implikacija je da se poetna javna ponuda treba nuditi po znatno nioj cijeni nego to menadment misli da je prava vrijednost tih dionica. Ta je razlika cijena ulaska na javno trite. Sve budue javne ponude nee se trebati nuditi po tako niskim cijenama, jer e postojati cijena za poreenje, i ona e biti manje nesigurna. Efekti signalizacije

Kad kompanija najavi emisiju hartija od vrijednosti, moe se dogoditi efekat informacije koji prouzrokuje reakciju berze. U studijama gdje su izolirani drugi uticaji na pokrete trita, strunjaci su pronali negativnu reakciju cijene dionica (ili nenormalni povrat) kod emisije obine dionice ili konvertibilne hartije od vrijednosti. Najave vezane za ist dug i povlatene dionice ne pokazuju statistiki trend efekta signalizacije. Oekivanja buduih tokova gotovine

Najava moe mnogo rei investitorima o oekivanom toku gotovine u budunosti. Kad kompanija najavi emisiju vrijednosnice, to implicira da e se skupljena sredstva upotrebiti za jednu ili vie svrha, poput neke investicije u imovinu, smanjenje duga, otkup dionica, uveanu dividendu, ili odraavanje manjeg od oekivanog poslovnog toka gotovine. U mjeri u kojoj se neoekivana prodaja hatrija od vrijednosti povezuje sa poslednjom situacijom, taj bi se dogaaj mogao protumaiti kao loe vijesti, a cijena bi dionica u skladu sa tim patila.Asimetrina (nejednaka) informacijaDrugi se efekt odnosi na asimetrinu (nejednaku) informaciju kojom raspolau investitori i menadment. Smisao je u tome da potencijalni investitori u vrijednosnice imaju imaju manje dostupnih informacija od menadmenta, koji obino izdaje vrijednosnice kad je trina procjena vrijednosti kompanije vea od menaderove. To je posebno tano za obine dionice, gdje investitori imaju pravo na ostatak prihoda i imovine. Zbog poremeenog toka gotovine ponudom nove emisije, efekat je asimetrine informacije teko odrediti koristei podatke o novoj emisiji. Kad se jedna vrijednosnica zamjenjuje za drugu, tokovi gotovine nisu poremeeni. Kad se emirijske studije o ponudama razmjene kategoriziraju na one koje poveavaju finansisjku polugu i one koje je smanjuju, rezultati su zapanjujui. Polugi- poveavajue transakcije popraene su pozitivnim abnormalnim povratima na dionice u dva dana prije najave razmjene. Transakcije koje smanjuju polugu praene su negativnim abnormalnim povratima. Ti su efekti najvei kod razmjene dug za obine dionice (pozitivni povrat) i obine dionice za dug (negativni povrat), te razmjeneprefercijalne dionice za obine dionice (negativni povrat). Dakle, dokazi podravaju uinak asimetrine informacije. Drugim rijeima, menaderi e vjerovatnije odobriti emisije duga ili prefercinalnih dionica kad vjeruju da je precjenjena.

Dakle,emisija novih vrijednosnica, jednako kao i ponude razmjene, ini se da uzrokuju efekte koji utiu na cijene dionica. Finansijski menader mora misliti na te potencijalne uinke prije donoenja odluke o emisiji vrijednosnica.

Sekundarno triteKupovina i prodaja postojeih dionica i obveznica dogaa se na sekundarnom tritu. Transakcije na tom tritu ne daju kompanijama dodatna sredstva za kupnju novih postrojenja ili nove opreme. Ali, prisustvo sekundarnog trita poveava likvidnost vrijednosnica koje se emitovane. Bez te bi likvidnosti kompanije koje izdaju nove vrijednosnice morale plaati vee prinose, jer bi investitori imali problema sa nalaenjem trita za preprodaju njihovih dionica i obveznica. Dakle, neprekidno trgovanje postojeim vrijednosnicama kljuno je za efikasno djelovanje primarnog trita ili trita novih emisija dugoronih vrijednosnica.

Sekundarno trite se dugoronih vrijednosnica sastoji od organizacionih berzi, poput Njujorke (New York Stock Exchange), American Stock Exchange, te New York Bond Exchange. Osim toga, trite preko pulta (OTC) slui kao dio sekundarnog trita za dionice i obveznice koje nisu izlistane na nekoj berzi kao i brojne izlistane vrijednosnice. Sastoji se od brokera i dilera koji su spremni kupovati i prodavati vrijednosnice po navedenim cijenama. Veina se korporativnih obveznica, te sve vei broj dionica prodaju preko pulta. Zakljuak

Trite kapitala je sastavni dio finansijskog trita zajedno sa tritem novca, deviznim tritem i tritem finansijskih derivata. Na njima se formiraju razliite cijene kamatne stope (kratkorona i dugorona), devizni kursevi i cijene pojedinanih hartija od vrijednosti, to znaajno utie na odnose ponude i potranje, tokove finansijskih sredstava i kapitala i opta privredna kretanja.

Osnovne funkcije trita kapitala sastoje u sledeem:- transfer kapitala od subjekata koji imaju vikove (tedne jedinice) ka subjektima koji imaju manjkove (investicione jedinice). Rije je o funkciji povezivanja ponude i potranje za kapitalom.

- prikupljanje kapitala za obezbjeivanja skladnog privrednog i drutvenog razvoja,

- funkcija selekcije projekata,

- kontrola i monitoring,

- potovanje ugovornih obaveza,- transfer, djeljenje, udruivanje i diversifikacija rizika,

- stvaranje klime u kojoj se tti vlasnitvo i interesi vlasnika kapitala.Literatura:

- Dr Dejan Eri, Finansijska trita i instrumenti, Beograd, 2003.godine- James C.Van Horne, John M.Waghowicz Jr., Osnove financijskog menadmenta, Zagreb 2005.godine.- www.limun.hr

TRITE

KAPITALA

KREDITNO TRITE

TRITE AKCIJSKOG

KAPITALA

Bankarski krediti

Obveznice- instrumenti duga

Hipotekarni instrumenti

Lizing

Obine akcije

Varanti

Prioritetne akcije

SEKTOR INVESTICIJA

Investicijski bankari

Hipotekarni bankari

INVESTICIJSKI BANKAR

SEKUNDARNO TRITE

Berze vrijednosnica

OTC trite

SEKTOR TEDNJE

SEKTOR

TEDNJE

FINANSIJSKI POSREDNICI

Komercijalne banke

tedne institucije

Osiguravajua drutva

Penzioni fondovi

Finansijskie institucije

Uzajamni fondovi

Slika preuzeta iz knjige Dr Dejan Eri, Finansijska trita i instrumenti, Beograd, 2003.godine

Slika preuzeta iz knjige James C.Van Horne, John M.Waghowicz Jr., Osnove financijskog menadmenta, Mate d.o.o., Zagreb 2005.god.

PAGE 5