Sjecanjena dr. Ira Smi jana Zvonara · Mnoge sazalnice stigle su poslije Tvoje smrti 11 nas provincijalat. Posebno mi je bi Ia draga ona od nasega zeniekog prijatelja mons. don Petra
1
Strana 16 Sjecanjena dr. Ira Smi jana Zvonara Filip i Veselka Pranjic iz Gornjeg Brisnika fupe Bukovice proslavili ,su 20. . srpnja ove godine svoj zlatni pir U SVOln rodnom mjestu. Oni su imali devetero dje- ce, od kojih i sada sedmero zivih. N jihov sin fra Ante postao je franjevac Herce- govacke provincije. Sada je na sluzbi 11 Drinovcit1l3. On je bio prisutan njihovoj proslavi zlatnog pira kod oltara i korl obiteljskog stoIa. Na slici: fra Ante moli I S3 svojim roditeljima za mise zla tnog pira. fra Ferdo VLASIC Duvna kraj Ali ta radost bijase kratkotrajna.. Sarno 40 dana prozivio si u svome Mostaru. Od to- ga nekoliko dana proveo si u rodnome Du- vnu. Vratio si se u Mostar i ne slutect da ces morati u bolnicu i tamo ubrso ovoze- maljski zivot zavrsiti. Dan prije Tvoje smr- ti posjetlo .sam Te u bolnici. Rekao si mi: »Ferdo ja zavrsavam svoj ovozemni zivot. Do videnja u vjeenosti!-+< Te su mi se rijeei duboko usjekle u svijest. 12. kolovoza 1960. zaklopio si zadnji put svoje smrtne oel. Vijest 0 tome pogodila je kao grom nas Mostar. Sjecam se i danas Tvoga mrtvog tijela izlozena u mostarskoj crkvi. Ja sam morae plakati a i puna je mostarska cr kva plakala ... Plakali su Ijudi na ulicama, plakale uli- ceo Fra Stanko Vasilj, Tvoj veliki prijatelj, ispjevao je tada pjesmu koja nigdje nije ob- ja vIjena. Evo nekoliko stihova iz nje: »Plaei srce moje, njega nema vise Zaspale su vjeene oei, svjetIo Tvojih nada. One dobre, one drage, one svete oci N e ces gledat vise. Plaei srce, placi N ema vise one svete ruke, Da Ti suze brtse, Mnoge sazalnice stigle su poslije Tvoje smrti 11 nas provincijalat. Posebno mi je bi- Ia draga ona od nasega zeniekog prijatelja mons. don Petra Pafiea koja glasi: »Izgubilt sic iznenada jednoga od svofih najboljih Ijudi, covjeka visokih umnih i moralnih kvaliteta, prekaljena u vatri trpljenja, Boz- jega covjeka, od kojega smo se svi jos mno- go nadaIi ... Bog je tako htio. Kad proseta po ovoj nasoj Ijudskoj basei, cesto puta po- bere nase najboIje cvijece da njime zakiti nebo.-<-< 101'16"0 Jt7 ·taltO:" yt ·-Sl se ' . nebu. Osjeeamo da se taj miris pruza i na zemIji. Mnogi Tvoji prijatelji r ado se Tebi mole, jer Ti si za nas svetac Bozji. Ti mi ne bi, fra SmiIjane, ovo dopustio kazati. Ali, dvadeset godina sam sutio i mo- rao sam progovoriti. Bukovici v • ZUpl . plr U Ziatni ja dodajem »velik u Bogu«, Dugo ce jos sunee grijati, dugo ce jos ptiee pjevati dok se rodi netko u nasim krajevima Tebi sli- can, dok se pojavi u habitu eovjek 'I'voga kova i Tvojih snova. Skupa smo u Mostaru zivjeli i voIjeH see VoljeH smo sunce u predveeerje, voIjeH r azgnvore do u kasnu noc, voljeH kovati planove za dobro dusa, Rijeci su nemocne izraziti radost koja nas je ujedinjivala. Sjecanje na one zajed- nieke dane nije u meni izbIijediio ni nakon 20 godina Iutanja ovom zivotnom stazom. Nastupilo je Tvojih, zapravo nasih, osam zeniekih godina 1952. Ne mogu nikako zabo- raviti onaj oblaeni i magloviti dan nasega dolaska u zajednicki Dom, kad si mi kazao da Ti Je bila simpatfena tuga u mojim pla- cnim ocima. I tu nas je dijelio dugn vremena debeli zid. Ceduljice smo skriveno probaci- vaIi jedan drugome da se ohrabrimo, osvje- zimo. Znalo se to, Ti si moIio vise nego svi Ijudi u kaznionici. Molio si dok si krumpir gullo. . Molio kad si cvlfece na dvortstu za- lijevao. Ti si bio veliki meditativac. Duge sate si bio sam sa sobom, odnosno sa svo- 'jim Bogom. Ja sam htio rado govoriti, ali Ti si sutio, jer Te na to poticala blizina Bo- . ga koju si tako snazno, osfeeao. Nosio se vedro svof kriz zenlekl, Uza Te Ie svatko morao vedar biti. Iz tebe su zra- cile zrake koje su druge razvedravale. Ne mogu ni danas zaboraviti onaj dan 4. srpnja 1960. kad smo dobili otpusna pis- rna i iz Zenice se uputili u nas Mostar, iz kojega smobili odsutni7 toIiko godina. Bija- smo mrsavi, blijedi. Sa j no su nam oei vedre hUe i fica ozarena kao da smo se o ••. , tr Mostar ,Xaj na - eras rIlJenjh rukl! kao ,d a SI se s velike slave \pOvratlo. Vehke skn- pine Ijudl svih dobi ;l slaleza u mirnohodu su dolazili da Te vid LIt. :hakon toliko godina, da Ti se opet dive, da se namirisu Tvoje ' svetosti, Smiljane dragi! Ti si svakoga sa smijeskom docikao, svakome poneku Iijepu rekao. utvrdis u bogosIovnoj znanosti, pa Te pos- lase da doktorat polozis. Stoga Te 1944. put u Zagreb vodio, nas bijeli Zagreb koji si uvijek volio. Tamo si u Hercegovaekoj uUci u maloj kucici stan imao, ueio i moHo. Zna- Ia se Tvoja stazica u vrtu kuda si redovno setao, razmisIjao i moHo. Kad god Te netko pozivao, rado si svecenicima u Zagorju u pomoc hitio. Uvijek sebe potvrdivao: drugi- ma na uslugu bio i sakramente dijelio. San Tvoje mladosti bijase sveti Siroki Brijeg kamo si iz Zagreba za kapelana 1947. doSao. U sjeni hrastova starodrevnih, u bIi- zini kostiju mueenika nastavio si molitvu svoju i druga dobra djela ciniti. Voljeli Te odrasli s kojima si se na . putovima i u cr- kvi sretao. Voljela Te djeca kojima si vje- ronauk predavao. Svima si bio drag i pri- vlacan, jer si bio uzoran i ponizan ltao ri- jetko tko. Mostar Te opet cekao. Tamo sl bio pre- mjesten 1949. da budes gradski propovjed- nik. Fra Svetozar jednog vrueeg Ijetnog dana 194" V. bijase lisen slobode i Ti postade mladi gva l-dijan u gradu na Neretvi. Ne znam hoee Ii taj grad ikad imati tako omiljela gvardijana i zupnika. Tvoje propovij edi bi.iahu do zivljaj za svakog: za vJernika i nev,jernika, nepis- mena i ueena. Tvoj zvonld glas bio je uvi- jek zov lla gore, na vise djecica su piIjiIa lJ Te dok si >+- grmio-<-< s propov,ied a onice i mislila da sarno njirna govori s. MHt£licima si bio uzor muskosti, a d.ievoj kama uzor uoni- znosti i ljepote. Ti si bio svirna sve· Td g"O- di ne si u Mostaru sijao s,jemp. rijeci BQzje. Ono je nicalo i donosilo plod. U svojQj si hiliezniei negd.ie napisao: »Tko ima malo, hoce mno go. Tko ima mnogo, hoce vise. imas Boga, .pa ees irnati sve-<-<-. Ti si, Smi- Ijane dragi. posjedovao Boga i neodoljivo osvajao duse za Boga. je u vrijeme Tvoga trogodisn.ieg gvardijanstva sarno 0 Te- bi a 'Fi S1 z''1Totom i rijecju sarno 0 Bogu zborio i njemu pjevao. A: kad si se U Vl"ucem Ijetu 1952. pojavio na sudenju i mirn" i divili so ·se Smil jR.ne. i Tvo- ji protivnici. I priznali su da si bio veIik, a (Uz 20-tu obljetnicu smrti) N a Polju duvanjskom studen Te pro- hladna rodila 1919. Djetinjstvo si proveo u snijegu i buri ostro], .duvanjsko]. Kao dje- cak spustto si se na jug - na svoj dragi Si- roki Brijeg - da se nauzijes hercegovaekog sunca i u fratarskoj skol! nastavis zivjeti. Nakon ispita zrelosti i novicijata na Hurneu nasao si se II vrucem Mostaru da bogoslo- viju ueis. Tamo si bio obljubljen medu ko- Iegama i profesorima. S Tobom su se znaIi i saIiti, ali Te zivotna zbiIja nikad napu- stala nije. Starfesine su htjele da se jos vise
Filip i Veselka Pranjic iz Gornjeg Brisnika fupe Bukovice
proslavili , su 20.. srpnja ove godine svoj zlatni pir U SVOln
rodnom mjestu. Oni su imali devetero dje-
ce, od kojih i sada sedmero zivih. Njihov sin fra Ante postao je
franjevac Herce-govacke provincije. Sada je na sluzbi 11
Drinovcit1l3. On je bio prisutan njihovojproslavi zlatnog pira kod
oltara i korl obiteljskog stoIa. Na slici: fra Ante moliIS3 svojim
roditeljima za vrijem~ mise zla tnog pira.
fra Ferdo VLASIC
Duvnakraj
Ali ta radost bijase kratkotrajna.. Sarno40 dana prozivio si u
svome Mostaru. Od to-ga nekoliko dana proveo si u rodnome Du-vnu.
Vratio si se u Mostar i ne slutect daces morati u bolnicu i tamo
ubrso ovoze-maljski zivot zavrsiti. Dan prije Tvoje smr-ti posjetlo
.sam Te u bolnici. Rekao si mi:»Ferdo ja zavrsavam svoj ovozemni
zivot.Do videnja u vjeenosti!-+< Te su mi se rijeeiduboko
usjekle u svijest.
12. kolovoza 1960. zaklopio si zadnji putsvoje smrtne oel.
Vijest 0 tome pogodila jekao grom nas Mostar. Sjecam se i
danasTvoga mrtvog tijela izlozena u mostarskojcrkvi. Ja sam morae
plakati a i puna jemostarska crkva plakala ...
Plakali su Ijudi na ulicama, plakale uli-ceo Fra Stanko Vasilj,
Tvoj veliki prijatelj,ispjevao je tada pjesmu koja nigdje nije
ob-javIjena. Evo nekoliko stihova iz nje:»Plaei srce moje, njega
nema viseZaspale su vjeene oei, svjetIo Tvojih nada.One dobre, one
drage, one svete ociN e ces gledat vise.Plaei srce, placiN ema vise
one svete ruke,Da Ti suze brtse,
Mnoge sazalnice stigle su poslije Tvojesmrti 11 nas
provincijalat. Posebno mi je bi-Ia draga ona od nasega zeniekog
prijateljamons. don Petra Pafiea koja glasi: »Izgubiltsic iznenada
jednoga od svofih najboljihIjudi, covjeka visokih umnih i
moralnihkvaliteta, prekaljena u vatri trpljenja, Boz-jega covjeka,
od kojega smo se svi jos mno-go nadaIi ... Bog je tako htio. Kad
prosetapo ovoj nasoj Ijudskoj basei, cesto puta po-bere nase
najboIje cvijece da njime zakitinebo.-
