SOCIJALNA DEMOGRAFIJA-interna skripta-

Revidirano, korigirano i dopunjeno izdanje temeljeno na studentskim bilješkama iz prethodnih generacija

SadržajUVODNO PREDAVANJE....................................................................................................3KRETANJE STANOVNIŠTVA HRVATSKE OD 1780. DO DANAS..............................10MIGRACIJE.........................................................................................................................18HRVATSKE MIGRACIJE...................................................................................................26STARENJE I DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA.................................................31EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA............................................................37OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA:...........................................................40RODNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA.......................................................................44OBITELJ I KUĆANSTVO...................................................................................................48OBITELJSKA I DEMOGRAFSKA POLITIKA..................................................................54PROSTORNA DISTRIBUCIJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE:....................................58

Priredio: Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ova je skripta izdana pod Creative Commons licencomImenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska

1

Puna ispitna literatura

Osnovna literatura

Wertheimer-Baletić, A. (2005). Determinante reprodukcije stanovništva Hrvatske u drugoj polovici 20. stoljeća. U D. Živić (ur). Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive (str. 9-38). Zagreb:Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar»

Čizmić, I., Živić, D. (2005). Vanjske migracije stanovništva Hrvatske – kritički osvrt. U D. Živić (ur). Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive (str. 55-70). Zagreb:Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar»

Puljiz, V. (2005). Demografske promjene i socijalna politika. U D. Živić (ur). Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive (str. 95-118). Zagreb:Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar»

Akrap, A. (2005). Činitelji kretanja broja sklopljenih brakova u Hrvatskoj od 1961. do 2002. godine. U D. Živić (ur). Stanovništvo Hrvatske – dosadašnji razvoj i perspektive (str. 119-144). Zagreb:Institut društvenih znanosti «Ivo Pilar»

Dopunska literaturaNejašmić, I. (2008). Stanovništvo Hrvatske. Demogeografske studije i analize. Zagreb: Hrvatsko geografsko društvo. Poglavlja 1-5 i 7.

Haralambos, M. i Holborn, M. (2002.) Sociologija. Teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing. Poglavlja spol i rod (dio sa str. 127-149) i obrazovanje (dio sa str. 777-800.)

Wertheimer-Baletić, A. (1999.) Stanovništvo i razvoj. Zagreb: Mate.

Gelo, J. (1987.) Demografske promjene u Hrvatskoj u razdoblju: 1870.- 1981. Zagreb: Globus.

Gelo, J., Akrap, A i Čipin, I. (2006.) Temeljne značajke demografskoga razvoja Hrvatske - bilanca 20. stoljeća. Zagreb:Ministarstvo obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti.

2

Uvodno predavanjePOJAM SOC. DEMOGRAFIJE

Demografija = grč. demos – narod, grafos – opis

znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem stanovništva

Socijalna demografija = demografija koja u prvom planu ima socijalne aspekte (i socijalne

posljedice) strukture stanovništva (koliko ima osoba s invaliditetom, koliko siromašnih, starih

i nemoćnih, oblici obitelji…).

Socijalni radnici pri svom djelovanju često u kontaktu s ranjivim demografskim skupinama ili

suočeni s problemima koji proizlaze iz strukture stanovništva na nekom prostoru.

Demografska politika = populacijska politika (lat. populus=stanovništvo) – djelatnost

države, tj. državna politika usmjerena na razvoj stanovništva – na promjene u strukturi i broju

stanovništva. Odnosi se na kretanje stanovništva, te je akcent na soc. aspektu društva.

Veže se uz socijalnu politiku – država stimulira rađanje djece (obiteljska politika),

sudjeluje, prati razvoj st.

Može biti pozitivna (potiče se razvoj st., rađanje djece), ili negativna (smanjuje se broj st.

– Kina, Indija).

Odnosi – demografija i ekonomija, te demografija i (socijalna) politika:

Demografija i ekonomija = ljudi su najvažniji resurs u ekonomiji (proizvodni

faktor) – broj i kvaliteta stanovništva – obrazovanje, zdravlje, mlado st. – važno za

ekonomiju i perspektive, a naročito je važna dobna i obrazovna struktura (demografija se

predaje na ekonomiji i socijalnom radu).

Demografija i socijalna politika = socijalna je politika djelatnost usmjerena

na razvoj i prevladavanje socijalnih rizika u društvu, a socijalna demografija joj služi kao

pomoćna disciplina koja omogućava definiranje mjera (npr. kod povećanja nataliteta).

Uvid u kretanje i strukturu stanovništva je važan za socijalnu politiku radi određivanja

socijalnih mjera.

Demografija i politika = u političkim borbama se često koriste demografski

podaci – 10 tisuća st. godišnje je manje u RH – doći do povećanja st. je vrlo teško, a

3

političari znaju to obećavati – što se čini za djecu, majke, itd. (porodiljni dopusti, visina

dječjeg doplatka)

Broj stanovnika je igrao veliku ulogu kroz povijest – više st. = jača zemlja.

Populisti (≠populacionisti) – podilaze narodu, posebice nižim, siromašnim

slojevima – obećaju, a ne ispunjavaju.

POVIJEST DEMOGRAFIJE I PRISTUPA STANOVNIŠTVU - Stari i Srednji vijek

Prije milijun godina na svijet je živjelo 100-200 000 ljudi (afrika, azija). Prije 100 000

godina oko milijun. Ubrzan razvoj stanovništva počinje od neolitske revolucije (prije 10

000 god.) – poljoprivredna revolucija = prekretnica – čovjek je dotad ovisio o prirodi,

šumi, lovu – sad počinje mijenjati – saditi biljke, uzgajati životinje. Tako se povećala

hrana te i broj stanovnika – čovjek počinje vladati prirodom, prilagođava ju sebi. Moguć

veći broj stanovnika na nekom prostoru.

Početkom Nove ere – 230 milijuna ljudi. Do 1000. godine vrlo mali rast (253 milijuna) –

propast velikih civilizacija. Spor rast stanovništva tijekom srednjeg vijeka.

Hrvatska – oko 1000. godine oko 250 tisuća st. (kralj Tomislav).

U Europi se pojavila kuga u 14. st. (1341.) i pokosila trećinu stanovništva (20 od 60 milijuna).

Nakon toga manjka stanovništva za obradu zemlje. Veća pažnja posvećena stanovništvu.

Ubrzan rast stanovništva u Europi od vremena apsolutnih europskih monarhija, od početka

novog vijeka (posebno nakon 1700te). Do 20. stoljeća svakih 100 godina se gotovo

udvostručava europsko stanovništvo.

Rast se još više ubrzava u 20. stoljeću, ali ne više u Europi već u manje razvijenim zemljama.

Opada udio stanovnika Europe u svjetskom stanovništvu.

Godina Europa (mil.) Svijet (mil.)

1000.* 43 253

1500.* 84 461

1700.** 111 680

4

1850.** 276 1 241

1900.** 408 1 650

1950.*** 547 2 529

2000.*** 726 6 115

2010.*** 733 6 909

1987.g. 5 milijarditi stanovnik rođen (u Zagrebu),

Pristupi stanovništvu – povijest demografske misli

Mojsije = knjiga Postanka (Genesis) – iz Petoknjižja: «Plodite se i množite te ovladajte

zemljom» - Bog židovskom narodu u Obećanoj zemlji, Kanaanu – bazični pronatalitetni stav

– rađanje dopušteno samo u braku (moralni stav).

Stara Kina – 5000 god. pr. Kr. – car Ju donio propis o brojanju ljudi u svakoj kući – na

svakoj kući mora biti ploča na kojoj mora pisati koliko ljudi živi u njoj i promjene.

Stara Grčka – Platon i Aristotel – poklanjali veliku pažnju broju stanovnika – ne da ga

bude puno nego da taj broj bude racionalan (ne pretjerano visok/nizak). Višak stanopvništva

su iseljavali u kolonije. Antička Grčka imala je malo obradive zemlje.

Platon - Idealan grad (Polis) – s idealnim brojem stanovnika (oko 5000) – ako pređe taj

broj onda se stanovništvo iseljava u kolonije – rast stanovništva mora biti racionalan (Polis).

Aristotel - zagovarao populacijsku politiku – država/vlast mora kontrolirati rast

stanovništva da se ne dozvoli veliki rast stanovništva – idealna napučenost. Nije bio protiv

pobačaja, pa čak ni protiv čedomorstva.

Stari Rim – Cervije Talije – 500 god. pr. Kr. – prvi popis st., zemljišta, stoke i imovine –

obnavljali su se tijekom trajanja Rim. carstva

Toma Akvinski - nije važan broj ljudi, nego okrenutost besmrtnosti duše – preuzeo je

važne ideje od Aristotela – okrenut drugom svijetu tako da ako djeca umru to nije bitno, već

ono što se događa na drugom svijetu. Crkva tada ne pridaje velič značaj stanovništvu.

Ibn Khaldun - ciklička povijest stanovništva (rast i pad civilizacija se ponavlja) – 13.st.

5

POVIJEST DEMOGRAFIJE - Novi vijek

Populacionisti – prva grupa teoretičara st. – 17. st.oljeće

Populacionizam – pristup nastao u razdoblju kad se broju stanovnika posvećuje velika

pažnja. Broj stanovnika postaje bitan za velike europske zemlje koje nastaju. Država koja želi

biti moćna mora imati dosta stanovištva. Svi se trude povećati stanovništvo (radi vojske i

kontrole teritorija). Koincidira s Agrarnom reformom (krumpir, kukuruz). Česti ratovi.

Colbert = tajnik Luja XIV. – važan je broj ljudi – ako imaš puno ljudi, imaš vojsku (moć), pa

kralj donosi Zakon o stanovništvu kojim se stimulira povećanje broj stanovnika (1666.) –

pozitivan pristup broju stanovnika.

Kameralizam – vrsta populacionizma u Austro-Ugarskoj i Pruskoj (Fridrik II., Marija

Terezija i Josip II.). To je pristup upravljanju državom i brojem ljudi – država ima uvid u sve

resurse, kontrolira ih i razvija. Smatra se potrebnim ukinuti feudalne poreze i uvesti samo

jedan (kao jedna od državnih mjera kontrole i reda). Osnovali ured za naseljavanje,

prvenstveno radi popunjavanja stanovništvom Slavonije oslobođene od Turaka i sipražnjene

od stanovništva.

Maltuzijanci – druga struja (kr. 18., poč. 19. st.). Pojavljuje se kasnije, a nazvana je po

britanskom ekonomistu Robertu Thomasu Malthusu. Ovaj pristup dolazi iz Velike Britanije u

vrijeme ranog razvoja industrije i pojave gradske bijede zbog broja stanovnika u gradovima.

Thomas Malthus – smatra da je rast stanovništva opasan – stanovništvo se ne smije

previše množiti jer će ga biti previše pa ga se neće moći hraniti (čovječanstvo će se suočiti s

nerazmjerom hrane (izvora za život) i stanovništva). Iz toga proizlazi bijeda i nered.

- 1872. napisao je «Esej o stanovništvu» u kojem je iznio teoriju da se stanovništvo množi

geometrijskom progresijom (2..4..8..16..32…), što je brže nego mogućnost proizvodnje hrane

koja raste aritmetičkom progresijom (2..4…6..8..10…).

Velika Britanija se s tim problemom nosila raseljavajući siromašno stanovništvo u kolonije

(kažnjenike u Australiju). Danas Malthusova teorija više vrijedi za nerazvijeni svijet.,

posebno Afriku.

6

Teorija demografske tranzicije – brojnost stanovništva ima neke zakone u kretanju kroz

vrijeme. Teorija opisuje kretanje stanovništva.

Prvo (u razvijenim zemljama kroz 19. stoljeće, na jugu i istoku Europe u prvoj polovici

20. stoljeća, drugdje tek sredinom 20. stoljeća) dolazi do naglog smanjenja mortaliteta (zbog

poboljšanja uvijeta života i razvoja medicine). Tada se stanovništvo počinje brzo povećavati.

Kasnije dolazi do pada nataliteta, čime dolazi do balansa. Nakon ove faze, u posljednje

vrijeme mortalitet se i dalje polako smanjuje, ali je daljnji pad nataliteta još brži. Fertilitet se

smanjuje ispod razine reprodukcije (2,1 djece po majci), a prirodni prirast postaje negativan.

Nakon poslijeratnog «baby booma», (1948-1970) nagli pad nataliteta i stabilizacija na

relativno niskoj razini. Demografska recesija u razvijenom svijetu.

STANOVNIŠTVO SVIJETA – DANAS I PROCJENE ZA BUDUĆNOST

Danas:

2 5293 023

3 686

4 438

5 290

6 115

6 909

7 675

8 309

8 8019 150

727721693656604547733 691708723733

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

10000

1950

.

1955

.

1960

.

1965

.

1970

.

1975

.

1980

.

1985

.

1990

.

1995

.

2000

.

2005

.

2010

.

2015

.

2020

.

2025

.

2030

.

2035

.

2040

.

2045

.

2050

.

Svijet Europa

Disproporcije – razvijeni sjever (Europa, Sjeverna Amerika) – polagan, spori rast

(prvenstveno radi migranata koji se tamo naseljavaju), čak nazadovanje. Nerazvijeni jug i

siromašne zemlje imaju jako velik rast.

Europa ima nulti ili negativan prirodni priraštaj, dok Albanija i Turska jedine još

imaju pozitivan PP.

7

6 zemalja u razvoju su dom za 50% svjetskog stanovništva (koncentracija svjetskog

stanovništva – prvih pet u istočnoj i južnoj Aziji):

1. Kina

2. Indija

3. Indonezija

4. Pakistan

5. Bangladeš

6. Nigerija

8

Stanovništvo Europe

Ukupno stanovništvo 2004.: Europa ima 815 mil stanovnika što je 11%

svjetskog stanovništva, od toga 480 mil stanovnika EU (56% europskog

stanovništva; EU ima 25 zemalja). Prije je Europa imala 25% svjetskog stanovništva

što znači da njen udio opada.

Godišnja stopa rasta u Europi je 2,3 mil / 0,2% (uglavnom su to ljudi koji se

dosele). Udio europljana u svj. stan. stalno opada (Europa je demografski slaba).

Uzrok porasta stan. u Europi su imigranti, ne stopa rađanja!

Najveće europske zemlje po broju stanovnika:

o Rusija (+Azijski dio) – 143,5 mil

o Njemačka – 82,5 mil

o Turska – 71,6 mil

o Francuska – 60,6 mil

o Velika Britanija – 59,7 mil

o Italija - 57,7 mil

Hrvatska – 4,437 mil / 054% europskog stanovništva (a po

nacionalnom dohotku 0,25% Europskog)

PROCJENE ZA BUDUĆNOST

Svijet – 2050. g. = od 8 do 10,5 milijardi (srednja procjena 9,2)

Europa – opadanje broja stanovništva. Do 2050. god imat će 36 milijuna manje, a SAD 116

milijuna više nego 2000. godine.

Demografske promjene u Aziji - rast stanovništva u Aziji, prisutne antipopulacijske mjere

u Kini i Indiji, neravnoteža spolova (rađa se osjetno manje ženske djece).

Indija i Kina = antinatalistička politika – zbog straha od velikog broja stanovnika –

mjere Mao Zedong započeo (u 1960ima) – kažnjavali su ljude ako imaju više od jednog

djeteta, smanjuju plaće. Zadržavana muška djeca. Kina je znatno smanjila broj stanovnika, pa

će je Indija brzo preći jer nema rigidne mjere. Kini prijeti velik broj starijeg stanovništva

U Indiji osjetno je veći broj muške djece – učestali pobačaji ženske djece – zbog velikog

miraza koji obitelji daju zbog udaje kćeri, zbog muškog nasljednika. Indija – na 820

djevojčica dolazi 1000 dječaka, deficit će biti 20 milijuna (djevojčice). Velika opasnost –

trgovina ženama i socijalni nemiri zbog deficita žena (partnera).

Afrika – velik problem AIDSa (22 mil. bolesnih u 2007.). Afrika danas predstavlja

problem zbog nekontroliranog rasta stanovništva. Projekcije ukazuju na najveći rast

stanovništva na ovom kontinentu.

Azija – većina zemalja danas razvijenija, s obrazovanijim stanovništvom i nižim

fertilitetom. Značajne migracije na druge kontinente.

KRETANJE STANOVNIŠTVA HRVATSKE OD 1780. DO DANAS

IZVORI O STANOVNIŠTVU HRVATSKE:

1. matične Crkvene knjige – prve oko 1500. u Dubrovniku. Svećenici su bilježili

rađanja i umiranja stanovništva u svojim župama. Dubrovnik je bio grad-republika sa

samostalnom vlašću. Poslije se proširile na druge gradove – prvo u Dalmaciji, a onda

u ostatku RH

2. prvi popisi – prvi sistematski popisi stanovništva:

a) Marijaterezijanski (1754) – Marija Terezija obavila je tada prvi popis ljudi i stoke

na području RH i uvela katastar. Na njenom je dvoru prevladavao kameralizam

(koji zastupa racionalnu uporabu resursa u društvu – i stanovništva, jer je to važno

u ratovima kada velike europske sile mobiliziraju veliki broj vojnika). Taj popis

nikada nije objavljen zbog protivljenja feudalaca (nisu htjeli da ih se kontrolira, da

se zna što imaju).

b) Jozefinski (1785) – objavljen je po naredbi Cara Josipa II (sin Marije Terezije koji

je vladao samo 10 godina) i on je objavljen unatoč protivljenju

3. redovni popisi stan. u RH – počinju od 1857 godine, objavljuju se svakih 10 godina.

Poslije II. Sv. Rata obavlja se svake prve god. u desetljeću ('81, '91, '01…). Evidentiraju

se stanovnici i po naseljima (za svako naselje podaci dostupni na mrežnim stranicama

DZS-a). Nije bio obavljen za vrijeme 2. svj. rata ('41 popis nije proveden zbog rata, već

je proveden '48 i '53).

4. ured za statistiku i evidenciju – osnovan u Zagrebu 1885 godine (bio je nadležan i za

Slavoniju, ali ne i Dalmaciju, Vojnu Krajinu ili Istru).

Danas imamo Državni zavod za statistiku

KRETANJE STANOVNIŠTVA:

Osnovni indikatori (čimbenici kretanja stanovništva):

Kretanje stanovništva = prirodno kretanje + prostorno kretanje

A) Prirodno kretanje – vitalni pokazatelji

1. Natalitet (rodnost) – broj rođene djece tijekom godine u zemlji. Najviše je djece

rođeno 1909. godine i to 141 tisuća, no tada je bio i velik mortalitet. Danas se rađa

oko 40 tisuća djece. Stopa nataliteta- broj djece rođene na 1000 stanovnika.

2. Mortalitet (smrtnost) – broj umrlih Stopa mortaliteta - broj umrlih na 1000

stanovnika.

2a) Smrtnost dojenčadi – broj umrle djece mlađe od godinu dana. Stopa smrtnosti

dojenčadi – smrtnost dojenčadi na 1000 živorođenih.

3. Prirodni priraštaj (prirodna promjena)– razlika mortaliteta i nataliteta (2-1)

Migracije – mehaničko (prostorno) kretanje

4. Imigracije – doseljavanje stanovništva

5. Emigracije – odseljavanje stanovništva

6. Migracijska bilanca (dobiva se kao razlika između emigracije i imigracije, a može

biti pozitivna i negativna). Hrv – negativna mig. bilanca.

Vanjski faktori

Epidemije – kolera u 2. polovici 19. stoljeća (150 000 ćrtava), Španjolska gripa 1918., tifus.

Suzbijene u 2. polovici 20. stoljeća

Ratovi - dva svjestka i domovinski u 20. stoljeću

-20

-10

0

10

20

30

40

50

60

1820

1830

1840

1850

1860

1870

1880

1890

1900

1910

1920

1930

1940

1950

1960

1970

1980

1990

2000

Stopa nataliteta Stopa prirodnog priraštaja Stopa mortaliteta

KRETANJE STANOVNIŠTVA HRVATSKE OD 1780 – 1880:

1780. – 1.476.000 stanovnika i svakih 20 godina taj se broj povećavao za oko 150 do 200

tisuća stanovnika da bi 1880. godine u Hrvatskoj bilo 2,5 milijuna stanovnika. Kroz

vrijeme od 100 godina broja stanovnika Hrvatske povećao se za 70% i to je bio spor rast.

Nakon 1850 god. imamo kontinuirani rast.

I natalitet (42-45 ‰) i mortalitet (35-42 ‰) bili visoki – puno se djece rađalo ali je puno i

umiralo

KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 1880 - 1940:

1880. u Hrvatskoj je bilo 2,5 milijuna stanovnika i taj je broj rastao za oko 300 tisuća

stanovnika svakih 10 godina. U razdoblju između 1910 – 1921. dolazi do pada broja

stanovnika zbog 1. svjetskog rata i španjolske gripe, nakon čega broj stanovnika ponovno

počinje rasti da bi 1940. doseglo broj od 4.095.000 stanovnika. Odnosno u ovom razdoblju

stanovništvo brzo raste (usprkos velikoj emigraciji)!

I natalitet i mortalitet padaju, s time da mortalitet pada brže (s 30 ‰ na 16 ‰) zbog bolje

prehrane, uvjeta žitova i zdravstvenih mjera. Natalitet pada sporije (s 43 ‰ na 25‰) i još

uvijek je visok.

KRETANJE BROJA STANOVNIŠTVA NAKON 2. SVJETSKOG RATA:

1948. bilo je 3.780.000 stanovnika što je manje nego 1940. Do pada broja stanovnika došlo je

zbog 2. svjetskog rata - ratni gubici (oko 200 tisuća poginulih u Hrv.) i demografski gubici

(R+D gubitci= oko 400 tisuća ljudi). Od '48 stanovništvo raste za oko 200 tisuća u

intervalima od 10 godina i taj se rast nastavlja do 1991. godine kada zbog Domovinskog rata

dolazi do pada stanovništva (oko 350 tisuća ljudi manje – većina gubitaka uslijed iseljavanja

Hrvata i Srba za vrijeme rata).

2001. U Hrvatskoj je popisom ustanovljeno 4.437.430 stanovnika (4 203 801 s boravištem u

Hrvatskoj).

Stopa nataliteta se kroz čitavo razdoblje smanjuje (od 23‰ neposredno nakon rata do 9

‰ nakon 2000.), dok se mortalitet smanjivao do 1960. (do 10 ‰), a potom blago raste (radi

starenje stanovništva).

Od 1991. prirodni prirast je negativan (mortalitet je veći od nataliteta). Stopa nataliteta između 9 i 11 ‰), stopa mortaliteta između 11 i 12 ‰). Više je umrlih nego rođenih u cijelom razdoblju. Od 2000. godišnje se rodilo (ovisno o godini) 6500-13 000 manje osoba nego što je umrlo. Negativno prirodno kretanje između 2 i 3 ‰. Hrvatska ima nepovoljne vitalne pokazatelje o kretanju stanovništva

Broj stanovnika Hrvatske (stanovništvo prisutno u zemlji), 1900.-2001.

2 500 000

3 000 000

3 500 000

4 000 000

4 500 000

1901

.

1906

.

1911

.

1916

.

1921

.

1926

.

1931

.

1936

.

1941

.

1946

.

1951

.

1956

.

1961

.

1966

.

1971

.

1976

.

1981

.

1986

.

1991

.

1996

.

2001

.

Demografska tranzicija: 3 FAZE (tri prikazana razdoblja):

a) visoki N i M

b) kraj 19 st. – II svj. Rata – pad M, visoki N

c) od II svj. Rata – pad N, nadmašuje ga M

tj. prisutan je pad nataliteta (i fertiliteta), dok mortalitet ne pada tako jako.

U Hrvatskoj nakon 1991. godine mortalitet je veći od nataliteta (11‰ - 9‰ = - 2 ‰) tj.

prirodni priraštaj u ovom je razdoblju negativan ( - 2 ‰). Danas svake godine oko 10 000

stan. manje.

Mortalitet dojenčadi

Pomoćni vitalni indikator. Ukazuje na razinu razvijenosti i kvalitetu zdravstvene zaštite

djece. Utječe na opću stopu mortaliteta (u nerazvijenim zemljama velik dio mortaliteta je

mortalitet dojenčadi).

Stopa mortaliteta dojenčadi (koliko djece od tisuću živorođenih umre do godine dana života)

2 su vrste smrtnosti dojenčadi:

I. Perinatalna stopa – smrtnost dojenčadi do 7 dana

II. Postnatalna – od 7 dana do 1 godine (posebno podložna padu sulijed se

materijalnih /civilizacijskih razloga)

Do drugog svjetskog rata do prve godine života umrlo bi svako četvrto ili peto dijete.

Stopa mortaliteta dojenčadi nije jako visoka i konstantno pada – Hrvatska je trenutno

po tome sa mortalitetom dojenčadi oko 5‰ (svako dvjestoto dijete) bliska zemljama

zapadne Europe i nešto bolja od bivših socijalističkih zemalja.

0

1 000

2 000

3 000

4 000

5 000

6 000

7 000

8 000

9 000

10 000

1955. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Broj umrle dojenčadi u godini Stopa mortaliteta dojenčadi (desna os)

Ta je stopa jako opala u posljednjim desetljećima zahvaljujući velikom napretku

medicine i uvjeta života (još 1960ih ona je bila oko 50‰). Danas razvijene zemlje imaju

oko 4 ‰, a postsocijalističke oko 10 ‰. To je najspektakularniji napredak na tom

području kada je riječ o demografiji.

- RATNI GUBITCI –

~ Djelovanje rata na kretanje stanovništva – rat djeluje na dva načina:

1. neposredni ratni gubici – poginuli, nestali, ranjeni

~ ratove su obično pratile i epidemije i glad povećavajući izravne gubitke

2. migracije – izazvane ratom

~ velike emigracije nakon 2. svjetskog rata (nijemci, talijani-optanti)

3. Demografski gubitci - pad nataliteta u ratu. "čisti" demografski gubitak.

Prvi svjetski rat

- demografski gubitak (izgubljeni nat. ) 113 000

- ratni gubici (epidemije i poginuli) 257 000

- vanjske migracije 162 000

U k u p n o 370 000

Drugi svjetski rat

- demografski gubitak (izgubljeni nat.) 70 000

- ratni gubici (epidemije i poginuli) 310 000

- vanjske migracije 240 000

U k u p n o 620 000

Domovinski rat

- ratni gubici 22 092

Poginuli i nestali branitelji – oko 8 500

Poginuli civili - oko 4 500

Poginuli i nestali hrvatski Srbi – oko 6 500

- migracijski gubici 418 507

-dijelom kompenzirani useljavanjem tijekom rata – 233 000 stanovnika

(najviše Hrvati iz BiH)

- demografski gubitak (izg. natalitet) 9 677

U k u p n o 450 276

Hrvatska je u razdoblju od 1990te do '04 imala VRLO TEŠKO DEMOGRAFSKO

RAZDOBLJE – rat, emigraciju i negativan trend vitalnih faktora.

Fertilitet

Fertilitet – ostvarena plodnost, broj djece koja žena rodi tijekom života. Stopa fertiliteta =

prosječan broj djece koje rodi žena tijekom svoje fertilne dobi .

Da bi se stanovništvo održalo na istoj brojčanoj razini (reprodukcije) 1 bi žena trebala roditi

2,1 dijete, odnosno na 100 žena 210 djece

Stvarni (ostvareni) fertilitet generacije – moguće je ustanoviti tek za generacije koje su

izašle iz fertilne dobi, izračunom stvarnog broja djece koji su rodile.

Specifična stopa fertiliteta – prosječan broj djece rođen kod žena određene dobi (npr. s 23,

28, 30 godina – ili između 30-34 godine). Može se tumačiti i kao vjerojatnost da je žena te

dobi rodila kroz godinu.

Totalna stopa fertiliteta (TFR) – prosječan broj djece koji bi rodila žena kroz svoju fertilnu

dob kada bi specifična stopa fertiliteta za sve dobne skupine ostala ista (slično očekivanom

trajanju života). Dobiva se kao zbroj specifičnih stopa fertiliteta. Uglavnom se koristi ova

mjera.

Opća stopa fertiliteta Može se izračunati tako što se broj rođene djece u nekoj godini

podijeli sa brojem žena u fertilnoj dobi (15-49).

Kretanje totalne stope fertiliteta u Hrvatskoj 1960.-2009.

20

21

22

23

24

25

26

27

28

1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005.

0,0

0,3

0,6

0,9

1,2

1,5

1,8

2,1

2,4

Prosječna dob majke pri prvom porodu Totalna stopa fertiliteta

Početkom 20. stoljeća stopa fertiliteta je bila oko 5,4. Nakon toga brzo se smanjuje

(demografska tranzicija). U posljednjih pola stoljeća fertilitet je postojano padao od 1960.-

1990 – sa 2,2 na 1,4. Nakon toga osim malog posljeratnog baby-booma ostaje relativno

stabilan (1,3-1,4), ali daleko ispod stope reprodukcije (2,1)

EU 1965. god – 2,75 2000. god – 1,47

Specifične stope fertiliteta 1960-2008.

Razlozi padu fertiliteta jesu:

~ planiranje obitelji (zbog straha od pada životnog standarda)

~ masovno zapošljavanje žena (dostupna kontracepc. sredstva – žena

kontrolira fertil.)

~ dugotrajnije obrazovanje zbog kojeg karijera ima prednost (kapital

uložen u obrazovanje ljudi ne žele potratiti, već se žele zapošljavati)

~ kontracepcijska sredstva zbog kojih žene mogu planirati fertilitet (na

kvalitetniji način nego pobačajem – broj pobačaja smanjen sa 50 000 ranih 1980ih na

manje od 5 000 samo dvadeset godina kasnije)

0

100

200

300

400

500

600

700

800

15-19 20-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45 i više

1960 1980 1998 2008

Između 1960. i 1980. smanjen je fertilitet u starijim dobnim skupinama (manji broj djece).

Najviši je fertilitet bio u kohorti 20-24.

U prošlih 10 godina izuzetno je smanjen fertilitet u dobnoj skupini 20-24 (i 15-19), a povećan

u skupini 30-39 godina. Žene ne rađaju značajno manje nego 1980ih, ali rađaju kasnije. Sad

je najviši fertilitet u dobnoj skupini 25-29, a potom između 30 i 34.

MIGRACIJE (prostorna pokretljivost stanovništva)

Na kretanje stan. utječu 2 bitna faktora:

a) prirodno kretanje stanovništva

b) migracije - mehanička ili prostorna pokretljivost

Migracije utječu ne samo na kretanje broja stanovnika nego i na njegov stastav (dobni,

etnički, obrazovni, strukovni)

~ 2 strane migracije:

1. EMIGRACIJA – odlazak s nekog mjesta

2. IMIGRACIJA – dolazak na neko mjesto živjeti

~ Oblici migracija:

1. PRVA PODJELA – povijesna (historijska), odnosi se na

etape razvoja društva:

Predindustrijske – prije nastanka industrijskog društva

(prije 19 st.), bile su više grupne, velike mogracije (često uzrokovane ratovima,

povlačenje pred Turcima, kretala su se cijela plemena, sela – to su više povijesne

migracije).

Glavna im je značajka masovnost

Industrijske – uslijed procesa industrijalizacije i

deagrarizacije, više su pojedinačne, obiteljske (ljudi se zapošljavaju u gradovima,

u industrijama i tamo se naseljavaju. Prvo su se preseljavali muškarci, a zatim su

dolazile žene i obitelj). Danas prevladava ova vrsta migracija – novovjekovne

migracije

2. DRUGA PODJELA – prema vremenu trajanja i stalnosti:

Privremene (dnevne, tjedne, sezonske)

Trajne – preseljenje za stalno (često počinju kao privremene)

3. TREĆA PODJELA – s obzirom na prostornu distancu tj.

koliko daleko putujete

Unutar regije

Unutar države (izvan regije)

Vanjske/Inozemne – europske

prekomorske (npr. Amerika, Australija)

4. ČETVRTA PODJELA – socijalna sredina:

Interuralne – između sela

Ruralno – urbane – danas se javlja i trend seljenja grad selo, ali ih je malo

Interurbane – među gradovima

Što se društvo više razvijalo to sve više ljudi želi izaći iz grada na selo (urbanizacija,

deagrarizacija) – to stvara probleme prilagodbe u nove sredine i neravnoteže stanovništva.

~ Uzroci i posljedice migracija:

UZROCI migracija.: raznorodni, često ih djeluje više

1. politički – "glavom bez obzira" - zbog političkog pritiska, presije, progoni, izravne

opasnosti po život osoba koje ih tjeraju da odlaze. Često pogađaju pojedine etničke

skupine (židovi iz njemačke, nijemci iz Jugoslavije, Srbi iz Hrvatske, svi iz BiH. Kad su u

pitanju ratne migracije - veliki egzodusi, često masovni.

2. ekonomski– „trbuhom za kruhom“. Ljudi mjenjaju sredinu u potrazi za boljim žitovom.

Odlazi se iz krajeva gdje se teško živi, prema onima gdje migranti vjeruju da će živjeti

dobro.

(1+2 – najvažniji)

3. socijalno-psihološki –npr. mladi ljudi bježe u gradove kako bi izbjegli socijalnog kontroli

male sredine, te stekli slobodu i ostamostaljenje

svi ovi čimbenici mogu djelovati i kao PUSH – PULL faktori – faktori odbijanja (sredine

u kojoj živimo) i privlačenja (u sredinu gdje se doseljavamo) - što migrante odbija od matične

sredine i privlači odredišu migracije.

Mora biti uvjetovan razl. motivima da motivira na migraciju (dob, kvaliteta boljeg života

tamo...) tj. PUSH-PULL faktori ili motivi)

Važni su kontakti odnosno osobe koje su već prethodno migrirale ka nekoj sredini i koje

mogu pružiti informacije i potporu drugim osobama zainteresiranim za migracije. Tzv

"lančane migracije"

POSLJEDICE migracija:

- demografske – smanjuje se stanovništvo u tim krajevima odakle se odlazi i mijenja se

struktura stanovništva jer uglavnom odlazi mlađe i vitalnije stanovništvo, često oni

sposobniji, poduzetniji, ambicioznji. To vodi ubrzanom starenju i poremećaju u dobnoj

strukturi sredine u kojoj se odlazi (ali i smanjivanju demografskog pritiska kod

prenapučenosti). Poremećaji u rodnoj strukturi – prije je odlazilo više muškaraca, ali sada

u Hrvatskoj žene u većem broju migriraju - što se ogleda i u reprodukciji stanovništva.

Cijeli krajevi ostaju bez ljudi tako da dolazi do degradacije prostora (npr. otoci izvan

sezone)

- ekonomske – mogu biti pozitivne i negativne – u početku dok emigranti (gasterbajteri)

šalju novac i pomažu svojoj obitelji i sredini. Ukoliko dođe do povratka (nakon par

desetljeća) ulaže se u lokalnu sredinu (gradnja kuće, pokretanje poslova). No dugoročno

se ne isplati jer nastaje demografski gubitak i smanjuje se broj stanovnika stan (npr. u

Irskoj se stanovništvo smanjilo sa 6 na 2 mil.).

- socijalno – psihološke – u krajevima iz kojih ljudi odlaze vlada negativna atmosfera,

malo socijalnih događanja, puno ljudi nedostaje (npr. sela u kojima se ne rađaju djeca i

gdje nema svadbi). Depresivna atmosfera i manjak događanja potiče daljnje emigracije –

mladh ljudi iz takvih krajeva.

postoji problem adaptacije migranata u sredine dolaska – odnosi se uglavnom na

odlazak u „drugi“ svijet. Pogotovo problematičan za osobe sa niskim stupnjem obrazovanosti

i nepoznavanjem jezika. To je problem pogotovo za 1. generaciju, djeca se uglavnom

integriraju preko škola.

Migracije su služile i kao "sigurnosni ventil" pomoću kojega su oni nezadovoljni i/ili

ambiciozni odnosno "prekobrojni" mogli otići, što bi smanjivalo društvene tenzije (i smanjilo

rizik revolucija i pobuna).

~ Zemlje imigracije:

Migracije u SAD – najveća zemlja imigracije. 1/3 stanovništva SAD i danas čine

imigranti. God. 1776. kada je postala neovisna imala je 4 mil stanovnika, dok danas ima

preko 300 mil stanovnika.

Prvi faktor privlačenja jest taj što je SAD ogroman prazan teritorij i upravo je to faktor

privlačenja. Dok je Europa u 19 st. bila puna ratova, bolesti i sl. Pionirski pokret „Marš

na zapad“ je trajao od 18 st. do kraja 19. stoljeća. Period dovođenja crnaca iz Afrike u

Južne dijelove Amerike (danas afroamerikanci čine oko 10% stanovništva) .

Drugi faktor privlačenja od kraja 19. stoljeća jest taj da SAD postaje velika industrijska

sila, privlači kao zemlja mogućnosti, posla i slobode (vjerske, političke).

Dolazili su etnički valovi: 1. val: britanci i nijemci. 2. val Irci. 3. val: Italijani i južna

Europa. 4. val: Slaveni. Ukupno 50 mil. useljenika između 1840. i 1939. 1913.

maksimum – 1,8 mil. useljenika.

Postoje 2 tipa migranata u Ameriku:

a) Englezi i Nijemci: tamo su se naseljavali, nastanjivali na zemlji ili otvarali obrte

b) Ostali: Talijani, Poljaci, Hrvati. – išli su tamo samo da zarade industrijskim radom i da

se vrate (rijetki su se vratili). Često stigmatizirani (npr. mafija).

Emergency Quota Act i immigration Act u 1920ima zakonski praktički onemogućili

prilijev imigranata iz južne i istočne europe u SAD.

JUŽNA AMERIKA – Argentina u 19.st (distribucija neobrađene zemlje i pašnjaka

useljenicima). Paragvaj i Čile slično. Migracijska politika ostala otvorena i nakon

zatvaranja SAD-a.

AUSTRALIJA i NOVI ZELAND – na početku su tamo slali kažnjenike, imaju

politiku „neka svi dođu“ (ako su iz Europe) . Rudnici, kaori smola i stočarstvo.

Značajan broj imigranata iz Hrvatske.

ZAPADNOEUROPSKE ZEMLJE – prije su bile glavne emigracijske zemlje,

ali postaju imigracijsko odredište kako 20. stoljeće odmiče:

u 20. stoljeću. između 2 rata: Francuska i Belgija

poslijeratni dekolonizacijski val – povratak ljudi iz kolonija i doseljavanje

stanovnika bivših kolonija (Velika Britanija, Francuska, Nizozemska,

Portugal)

velika ekonomska imigracija u Njemačku i druge zemlje od 1960ih iz

periferije Europe

- dio se je vratio u 1970im i 1980im, ali drugi su ostali, pa su im se

pridružile i njihove obitelji (spajanje obitelji).

migracije iz istočne Europe (prije pada Zida i poslije pridruživanja EU).

Skandinavija – brojne humanitarne imigracije izbjeglica i azilanata.

Recentne imigracije na jug Europe: Španjolska i Italija

Tranzicijske zemlje: doseljavanje uglavnom iz susjednih zemalja. Vrlo malo

doseljavanja iz zapadne Europe ili vaneuropskih zemalja. Uglavnom negativan

migracijski saldo

~ Migracije danas

Broj međunarodnih migranata od 1990. do 2010. je porastao sa 155 na 214 mil (sa 2,9% na

3,1% svjetskog stanovništva)

Od toga 20-30 mil čine ilegalni migranti.

Oko dvije trećine od svim migranata doselili su se u Europu (imigranti iz drugih zemalja

čine 9% stanovništva), Sjevernu ameriku (gdje čine 14%) i Oceaniju (gdje čine 16%).

Na drugim kontinentima imigranti čine 1-2% stanovništva.

Migracije sa siromašnog "juga" ka razvijenijem "sjeveru".

Prisilne migracije u 2005. su rezultirale s 14 mil izbjeglica (raseljenih u druge zemlje) i 26

mil prognanika (raseljeni u iste zemlje). Izbjeglice čine 8% svih migranata.

UNHCR – agencija UN-a koja skrbi za progranike i izbjeglice.

~ Migracije u Europi (2004.) (god.)

Ukupni porast broja stanovnika – 2,3 mil

Prirodni priraštaj – 300 tisuća

Neto migracija (2004.) – 2 mil tj. Europa svake godine primi oko 2 mil

imigranata više nego što ima emigranata. Najviše iz Afrike i Azije, nešto iseljava, ali

to je malo

Stope neto migracije 2004. – najveće stope imaju zemlje južne Europe

(Španjolska 1,43%, Italija 0,89% (500 tis. god.) i Irska 1,18% - prije najveća emigr.

zemlja), a ne razvijenije zemlje i to zato što su najbliže Africi i Aziji.

Europa danas pod "opsadom" emigranata koji traže bolji život u njoj.

Udjel stanovništva rođenih izvan pojedinih Europskih zemalja – i njihovo podrijetlo (2001.)

0% 5% 10% 15% 20% 25%

Finska

Italija

Danska

Španjolska

Norveška

Ujedinjeno Kraljevstvo

Portugal

Nizozemska

Njemačka

Francuska

Švedska

Grčka

Belgija

Irska

Austrija

Švicarska

EU-15 Ostatak Europe Ostatak svijeta

Udio stranaca koji žive u nekim europskim zemljama (ljudi koji imaju status stranca,

još bez državljanstve):

- Švicarska – 16,7%

- Belgija – 9,1%

- Njemačka – 6,7%

- Francuska – 6,3%

~ POLITIKE PREMA USELJENICIMA:

2 aspekta:

1) Imigracijska politika

Europa danas postaje „meta useljavanja“. Imigracijskom politikom svaka zemlja određuje

koliko će se doseljenika (i odakle) primiti u zemlju. Zemlja može imati otvorenu imigracijsku

politiku (bez ograničenja) ili će se ograničiti kvotama naseljavanja, što je danas slučaj sa

svim razvijenim zemljama.

2) Politika integracije migranata –

Kakva će se politika voditi prema imigrantima, odnosno kakva će im se status dati. Praksa

varira u različitim zemljama.

Francuska: prisutna je jakobinska politika teritorija (politika tla) i

državljanstva – onaj koga Francuska primi taj brzo stječe državljanstvo i postaje Francuz.

To je politika integracije u kojoj nema manjina – onaj tko je na teritoriju Francuske i

zadovoljava kriterije za imigraciju – taj je francuz, te se ne gleda porjeklo i zemlja iz koje

dolazi. Niti na osnovi imigrantskog statusa dobiva posebna prava, formalno nema

nacionalnih manjina i manjinskih prava. Velik broj Francuza sa sjevera Afrike (bivše

kolonije).

VB: prisutna politika multikulturalizma – prihvaćaju se različite kulture i

kulturna obilježja, ali se migranti ne prihvaćaju kao dio nacije (neki to nazivaju

skrivenom segregacijom). Mogu imati svoja obilježja, zajednice i manifestacija etničkog

je legalna. Imaju najviše pakistanaca i Indijaca. Danas zaoštravaju kriterije ulaska,

povećanje tenzija.

Švedska: kult. različitost i integracija – dosta humanitarnih imigracija.

Migranti mogu zadržati kulturna obilježja, ali ih se istodobno nastoji i integrirati – moraju

proći škole, učenje jezika, dobivaju potporu pri smještaju, nalaženju posla (to je najbolja

politika i predstavlja kombinaciju VB i Francuske pol.)

Njemačka i Švicarska: provode "politiku krvi", gdje je za državljanstvo

potrebno biti etnički Nijemac. Politika namijenjena privlačenju desetaka milijuna

nijemaca koji su živjeli u drugim zemljama. Integracija ostalih gastarbaitera od kojih su

mnogi u zemlji i desetljeća (Talijani, Turci, doseljenici s područja Jugoslavije) je

značajno teža. Pravo na državljanstvo ne stječe se vremenom boravka, pa ni rođenjem –

teško daju državljanstvo. Nije prisutna značajnija integracija u društveni i politički život

(migranti ostaju gastarbajteri tj. gosti radnici i nemaju politička prava). Njemačka nastoji

održati njemačku naciju (deutch folk) i zato ne provode politiku integracije, već migranti

ostaju na distanci.

Italija i Španjolska – južnoeuropske zemlje, donedavno emigrantske, ali

danas su „pod opsadom“ imigranata iz Afrike. No, ove zemlje ne daju imigrantima status.

Ilegalne imigracije i uskraćivanje ikakvih prava ovim imigrantima.

Hrvatska – Ima politiku sličnu Njemačkoj ali nije imigracijska zemlja. Daje državljanstvo

samo Hrvatima i samo oni se integriraju. Tek nekoliko prihvaćenih zahtjeva za azilom.

Danas se pojačava negativan stav prema imigrantima zbog zazora prema islamu (posebno

nakon 11/9/2001) i neeuropskim kulturama (desne struje). Zaoštrava se politika prema

strancima, čak i u do tada vrlo tolerantnim zemljama (Nizozemska, Danska, Švedska).

Europska migracijska politika – Europska imigracijska politika ni politika prema

migrantima nije jedinstvena. Različite zemlje imaju različite principe zaprimanja i tretmana

imigranata.

Schengenskim ugovorom uspostavljena - zajednička vanjska granica EU.

– sloboda kretanja unutar nje, ali izvana vrlo "tvrda" i dobro čuvana.

– problemi proizlaze iz nejedinstvene imigracijske prakse pojedinih zemalja. Tražitelji azila

se vraćaju u prvu zemlju Schengenskog režima gdje su ušli u EU, gdje se rješava njihov

status.

Različite politike prema različitim vrstama migranata:

Radni migranti – regulirani prema potrebama pojedine države (deficitarna

zanimanja, npr. medicinske profesije)

Obiteljski migranti – praksa dozvoljavanja spajanja obitelji

Politički migranti – tretiraju se povoljnije od ekonomskih imigranata (ako im je

život ugrožen u zemlji iz koje dolaze.

Migracija stručnjaka – u pravilu dobrodošla u bilo koju zemlju

Hrvatske migracije

Unutrašnje migracije:

Ratne i političke migracije –to su bile migracije regionalnog dosega

– između susjednih zemalja (i drugih dijelova carstva)

Predindustrijske

U prvom dijelu tog razdoblja (15, 16 st) to je bilo povlačenje pred Turcima koji su prodrli u

Europu u 14 st. i napredovali prema Beču (poraženi 1683.)

Te su se migracije kretale u 2 pravca:

I. Prema SJEVERU/ SJEVEROZAPADU – U tom su razdoblju

nastale manjine hrvata u drugim zemljama – etničke grupe Hrvata. Mađarska,

Slovačka, Austrija (gradiščanski hrv.) i Rumunjskoj (bunjevački hrv.). Danas je njihov

broj reduciran, oni su se asimilirali, a veze više nisu tako intenzivne i na putu su

nestanka.

II. Prema OBALI (Jadranu) – obalna primorska područja Jadrana

bila su pod venecijanskom vlašću, a jedan dio stanovništva pobjegao je i u Italiju

(sred. dio – Moliški hrv. – nisu brojni)

- pomicali su se i drugi narodi, prvenstveno Srbi koji su se nastanili na području Vojne

Krajne i tako postaju manjine u Hrvatskoj (krajinjski srbi).

u DRUGOJ FAZI (17, 18 st) turci se povlače, gube bitke, odlaze iz

naših krajeva, a sa njima i islamsko stanovništvo koje je bilo slavenskog porijekla. Povlače se

iz sjev. Dijelova (Slavonije) i dijelova sred. Dalmacije. Granica je uspostavljena u mirom u

Požarevcu 1718. g. (između Osmanskog carstva, Austrije i Venecije). Nakon uspostave

granice dolazi do velikog preseljavanja u ispražnjenu slavoniju naseljava se stanovništvo.

Također, stanovništvo iz otomanske Bosne doseljava u pogranična područja Dalm. zagore.

Naseljavanje Slavonije u 18 st. vrši Austrija (Marija Terezija u Beču osniva komisiju za

naseljavanje naših krajeva i tako dolazi austrijsko, njemačko stan., česi, talijani, slovaci,

rusini i ukrajinci – u to doba nastaju manjine na našem području, a koje su donijele mnogo

dobroga (nove tehnologije, konji u obradi zemlje, plug i razna druga poboljšanja života) i

njihov je dolazak bio doista blagotvoran i doprinosi kulturi. Brojni su ljudi u Hrvatskoj

stranog porijekla dali veliki doprinos Hrvatskoj i hrvatskom identitetu (Strossmayer –

Nijemac, Ljudevit Gaj – Francuz, Vatroslav Lisinski – Nijemac, August Šenoa – Čeh, Stanko

Vraz – slovenac)

Nakon 2. svjestkog rata – iseljavanje Nijemaca i Talijana.

DRUGA FAZA - INDUSTRIJSKE MIGRACIJE

Ekonomske unutrašnje migracije

Na ispražnjenoj zemlji provode se agrarne reforme nakon 2 svj rata (dijelila su se

zemljišta) i vrše se organizirane migracije iz drugih krajeva.

Također, u drugoj polovici 20. stoljeća dolazi do ekonomskih migracija iz zaleđa prema

obali.

Proces urbanizacije i deagrarizacije – kroz 20. stoljeće, posebno 2. polovicu.

Tradicionalno prisutne su bile i sezonske migracije (šumarski radnici, građevinari, torbari,

pastiri, konobari itd.) ljudi koji idu za poslom (znalo se za koje vrste poslova ljudi dolaze iz

kojih krajeva) – to su specijalizirane migracije

Dnevni migranti

2001: 90 315 stanovnika RH je dnevno radno migriralo u drugu županiju

To iznosi 5,8% zaposlenih. Ali samo 34 287 ako ne uzmemo u obzir grad Zagreb i

Zagrebačku županiju. Odnosno 2,2% zaposlenih

Tjedni migranti

31 415 stanovnika RH tjedno je radno migriralo (2% zaposlenih). Od toga 8 596 u drugu

državu (0,5% zaposlenih).

Tjedno je migriralo i 9 512 (1,6%) učenika i 17 971 (16,6%) studenata

vanjske migracije – iz Hrvatske hrvatski migracijski valovi u 20 st.:

1) kraj 19 i početak 20 st. – migracije u prekomorske zemlje i najviše

SAD. To su jako intenzivne migracije (do I. svj. rata). Između 1901. i 1913. u SAD je otišlo

320 000 Hrvata. Uzroci: push/pull faktori - SAD je velika industrijska zemlja, privlačna

zemlja koja treba radnu snagu i prima ljude. Ljudi su se u SADu zapošljavali u poslovima u

tvornici, čeličanama (Pitsburg), a kasnije su naseljavali i zapadnu obalu (Kalifornija). Još se

išlo u Južnu Ameriku, Argentinu, Čile, Urugvaj. Argentina je bila privlačna zbog neobrađene

zemlje i naši su se ljudi tamo uspjeli popeti na društvenoj ljestvici više nego u SADu. Odlaze

tamo raditi nekome, a neki su se kasnije i obogatili. Iseljavali su se i na Novi Zeland gdje je

bilo dosta rudnika kalove smole. Naši su ljudi na Novom Zelandu osnovali i uveli

vinogradarstvo.

2) Iza 1 svj rata – značajno manji emigracijski val. Radi migracijskih

kvota ne sele se u SAD (nešto se ljudi od tamo vraća radi krize 1929. g.).

3) 30ih godina – val migracija prema Zapadnoj Europi (Francuska,

Belgija) gdje manjka stanovništva, te su se masovno zapošljavali u rudnicima i željezarijama.

Dio ljudi ide u Španjolski građ. rat (pod utjecajem tamošnje komunističke partije).

4) 50ih godina – razvijena ilegalna emigracija iz Hrvatske u Zapadnu

Europu i dalje, u prekomorske zemlje. Ove su migracije bile namjeravane kao trajne.

5) 60ih godina – dolazi do legalizacije migracije i tada nastaju izrazite

gastarbajterske migracije u zapadnu Europu (iz Hrv. na rad iselilo je oko 250 tis ljudi, najviše

i Njemačku)

6) 70ih i 80ih godina – se te (gasterbajterske) migracije zaustavljaju i

dolazi do povratka u domovinu (Europa više ne treba radnike), ali i spajanja obitelji u

inozemstvu.

7) Ratne migracije – 90ih godina za vrijeme Domovinskog rata 418 000

ljudi otišlo je, a 233 000 se naselilo u RH (velikom većinom iz BiH). Značajna negativna

bilanca.

8) Nove migracije nakon rata koje sada traju – nisu masovne niti tako

brojne, ali ih karakterizira to što odlazi mlada visokoobrazovana radna snaga, uglavnom

tehničke i medicinske struke.

Uzroci vanjskih migracija

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ljudi su masovno iseljavali iz primorskih krajeva

(pogotovo iz južne Dalmacije)

Pull faktori: jer je kroz more i pomorce pristizalo značajno više informacija o prilikama

za iseljavanje iz čitavog svijeta.

Push faktori: jer je krajem 19 st u dalmaciji bila kriza. Zamire brodogradnja jedrenjaka,

velika je vinogradarska kriza (Vinska klauzula ograničava izvoz, bolest Filoksera – 1894.

uništila vinogradarstvo, nestaje im jedina grana privređivanja). Krhka ekonomija temeljila se

je na vinu.

Lančana migracija: Oni koji već migrirali su "vukli" druge u migraciju. Rezultiralo

depopulacijom pojedinih mjesta, pa i regija.

Ekonomski migranti su uglavnom su imali „plan povratka“ (zaraditi i vratiti se), ali ih se

malo vraća (čemu doprinosi i 1. svjetski rat).

Migracije u 1960.-ima također više zahvatile manje razvijene krajeve s visokim prirastom

stanovništva.

~ MIGRACIJSKA BILANCA:

Razdoblje Migracijski saldo

1780. – 1900. godine pozitivan 13 275 stanovnika

1900. – 1940. godine minus 448 950 stanovnika

1941. – 1948. godine minus 123 085 stanovnika

1948. – 1991. godine minus 341 913 stanovnika

1991.-2001. godine minus 246 881 stanovnika

20. stoljeće Minus 1 160 829 stanovnika

Imigracije i emigracije kroz 20. stoljeće

-600 000

-400 000

-200 000

0

200 000

400 000

600 000

19

00

.-1

91

0.

19

10

.-1

92

1.

19

21

.-1

93

1

19

31

.-1

94

8.

19

48

.-1

95

3.

19

53

.-1

96

1.

19

61

.-1

97

1.

19

71

.-1

98

1.

19

81

.-1

99

1.

19

91

.-2

00

1.

-15%

-10%

-5%

0%

5%

10%

15%

Rođenih izvan Hrvatske Doseljenih između dva popisa

Odseljeni tijekom razdoblja Migracijski saldo tijekom razdoblja

% osoba rođenih u inozemstvu % osoba doseljenih između popisa

Udjel osoba rođenih izvan RH se podvostručio između 1948. i 2001. Većinom se se je

doseljavalo hrvatsko stanovništvo koje je bilo autohtono u drugim zemljama (BiH, Srbija).

Vrlo rijetko useljavanje osoba rođenih u zemljama izvan okvira bivše Jugoslavije.

Oko 111 000 povratnika iz rada u inozemstvu, većinom iz Njemačke (+ njihove obitelji,

najčešće samo supružnice)

To je donekle kompenziralo emigracije koje su bile prisutne kroz čitavo razdoblje.

U BiH se vidno (za skoro pola) smanjilo hrv. Stan (preselilo u Hrvatsku). Manjina hrv. je

skoro nestala na Kosovu, a malo ih je ostalo u Vojvodini (Janjevci, Munjevci)

Hrvatska je demografski dosta oslabila – puno ljudi je iselilo, a veze sa njima su dosta

slabe.

Stanovništvo Hrvatske prema narodnosti:

  1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. Broj 2001.

Hrvati 79,5% 80,3% 79,4% 75,0% 78,1% 89,6% 3977 171

Srbi (¯) 15,0% 15,0% 14,2% 11,5% 12,2% 4,5% 201 631

Bošnjaci* 0,1% 0,4% 0,5% 0,9% 0,5% 20 755

Talijani (¯) 1,0% 0,5% 0,4% 0,3% 0,4% 0,4% 19 636

Mađari (¯) 1,2% 1,0% 0,8% 0,6% 0,5% 0,4% 16 595

Česi (¯) 0,7% 0,6% 0,4% 0,3% 0,3% 0,2% 10 510

Slovenci (¯) 1,1% 0,9% 0,7% 0,5% 0,5% 0,3% 13 173

Albanci () 0,0% 0,1% 0,1% 0,1% 0,3% 0,3% 15 082

Romi () 0,0% 0,0% 0,0% 0,1% 0,1% 0,2% 9 463

Ostale manjine 1,1% 1,0% 0,9% 0,9% 0,8% 1,0% 46 269

Porast udjela Hrvatskog stanovništva - po nacionalnom sastavu Hrvatska je

dosta homogena zemlja. Proces etničke homogenizacije do 2001.

Značajan pad udjela Srba (posebno 1991.-2001., ali i prije)

Prepolavaljanje udjela autohtonih manjina naseljenih u vrijeme Habsburga

(asimilacija)

Porast jedino: Albanska i Romska manjina (nacionalna mimikrija u potonjih)

STARENJE I DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA

Starenje stanovništva – povećava se udio starih ljudi, a smanjuje udjel djece i radnog kontingenta

u stanovništvu što ima ozbiljne utjecaje na današnje društvo

Na kraju 19. st i poč 20. st očekivano trajanje života bilo je ispod 50 godina, a

danas se bliži 80.

3 UZROKA STARENJA:

I. Vitalni pokazatelji (na starenje utječu oba vitalna pokazatelja):

a) Opadanje Nataliteta – što je natalitet veći, više je

mladoga stanovništva, a prosječna dob niža. Smanjivanjem nataliteta mlađe su

generacije postale manje brojne, suzuje se baza dobne piramide. Tako dolazi do

„starenja odozdo“, jer na mjesto brojnijih generacija dolaze one manje brojne, dok one

brojnije generacije rođene u doba visokog nataliteta postaju sve starije.

b) Pad Mortaliteta – stopa mortaliteta (rizik smrti) je

znatno manja u svakoj dobnoj skupini nego nekada. Uslijed toga ljudi žive duže.

Nestale su neke bolesti (posebno epidemije i zarezne bolesti. tuberkuloza, dizanterija,

malarija). Nesreće su rjeđe a radna mjesta sigurnija. Bolja je prehrana i uvijeti stanovanja.

Glavni uzrok smrti danas su degenerativne bolesti, posebno kardiovaskularne i

novotvorine(tumori), koje su danas glavni uzrok smrti. Produljenjem životnog vijeka dolazi

do „starenja odozgo“ – „sijeđenje“ stanovništva.

II. Migracije - migracije su uzrok starenja u krajevima iz kojih se

odlazi. U sredini emigracije utječu na strukturu stanovništva zato jer odlazi najviše

mladog stanovništva (u dobi od 20 – 40 god). U zemljama dolaska migracije poboljšavaju

dobnu strukturu.

III. Ratovi – imaju utjecaj na dobnu strukturu jer uglavnom gine

mlado muško stanovništvo. Najveći utjecaj imali su 1 i 2 svj rat, određeni demografski

gubitci i u Domovinskom. Tijekom ratova i rađa se manje djece. Sve se to odražava u

dobnoj strukturi.

(dobna piramida)

TIPOVI DOBNE STRUKTURE (dobne piramide):

PROGRESIVNO STANOVNIŠTVO STACIONARNO STANOVNIŠTO REGRESIVNO STANOVNIŠTVO

- oblik piramide - oblik stošca –baza se više ne iri - oblik urne – znatno sužena baza

- tradicionalna struktura (prije 100 god) - stanovništvo brojčano stagnira - srednje dobne skupine su brojnije

- brojno mlad stanovništvo (do 15 god) - rađa se manje djece – prijelazni tip od stanovništva koje se rađa

- visok natalitet

- prisutna je u nerazvijenom dijelu svijeta

(Afrika i J. Amerika)

RH 1900. RH 2001. RH 2040.

8% 7% 6% 5% 4% 3% 2% 1% 0% 1% 2% 3% 4% 5% 6% 7% 8%

0-4

10-14

20-24

30-34

40-44

50-54

60-64

70-74

80-84

90+

Žene Muškarci

5% 4% 3% 2% 1% 0% 1% 2% 3% 4% 5%

0-4

10-14

20-24

30-34

40-44

50-54

60-64

70-74

80-84

90+

Žene Muškarci

5% 4% 3% 2% 1% 0% 1% 2% 3% 4% 5%

0-4

10-14

20-24

30-34

40-44

50-54

60-64

70-74

80-84

90+

Žene Muškarci

Dobna struktura stan. Hrv. 2001. god.:

Muško st. Žensko st. -

rađa ih se više Osjetno više žena

Izjednačeni kao 40o godišnjaci

GLAVNI POKAZATELJI (INDIKATORI) STAROSTI

STANOVNIŠTVA:

1) Očekivano trajanje života – govori o tome koliko bi u prosjeku osoba

rođena ove godine živjela da je mortalitet za svaku dobnu skupinu ostao isti kao i danas.

Može se računati i za osobe određene dobi (npr. očekivano trajanje života sa 65 god).

možemo očekivati da će trajati naš život.

72,4

65,7

68,4

71,1

64,3

59,1

66,6

72,3

76,0

78,1

69,0

63,2

74,2

79,6

54

56

58

60

62

64

66

68

70

72

74

76

78

80

82

84

1952

.

1954

.

1956

.

1958

.

1960

.

1962

.

1964

.

1966

.

1968

.

1970

.

1972

.

1974

.

1976

.

1978

.

1980

.

1982

.

1984

.

1986

.

1988

.

1990

.

1992

.

1994

.

1996

.

1998

.

2000

.

2002

.

2004

.

2006

.

Očekivano trajanje života muškaraca Očekivano trajanje života žena

Uslijed smanjivanja mortaliteta (rizika smrti) za svaku dobnu skupinu, dolazi do postojanog

povećanja očekivanog trajanja života, koje će se po svemu sudeći i nastaviti.

Očekivano trajanje zdravog života: Očekivano trajanje života umanjeno za broj godina

provedenih u bolesti (većinom krajem života) RH 2001: muškarci – 60,8 god; žene - 67,1

god.

Prosječna dob: 2001. 38 godina (aritmetička sredina starosti svih živih osoba )

Medijalna dob: 2001: 37 godina (pola stanovništva je mlađe, a pola starije od ove dobi)

2) Dobna piramida – informativan grafički prikaz dobne i spolne strukture stanovništva.

Širina redaka prikazuje udjel pojedine dobne skupine u ukupnom stanovništvu neke zemlje

(ili regije). Za svaku generaciju na jednoj strani grafikona prikazan je udjel muškaraca, a na

drugoj strani žena.

5% 4% 3% 2% 1% 0% 1% 2% 3% 4% 5%

0-4

10-14

20-24

30-34

40-44

50-54

60-64

70-74

80-84

90+

Žene Muškarci

Tri kontingenta stanovništva (označeni gore):

A: Mladi kontingent (0-14) – u 2008.: 680 467 ili 15,3 %

B: Radni kontingent (15-64) (bez obzira rade li ili ne) u 2008: 2 971 935 ili 67,0%

C: Stariji kontingent (65+) – u 2008.: 762 907 ili 17,2%

Indeksi stanovništva:

Indeks starosti: stanovništvo od 65 god i više dijelimo sa stanovništvom do 14

(C/A)

Ukazuje na demografsku vitalnost stanovništva.

Koeficijent opterećenosti radnog kontingenta starijim kontingentom – (C/B)

Koliko osoba u radnom kontingentu u prosjeku uzdržava starijih

Raste starenjem stanovništva

Koeficijent opterećenosti radnog kontingenta mladim stanvništvom – (A/B)

A

B

C

Smanjuje se padom nataliteta.

Ukupni koeficijent ukupne opterećenosti radnog kontingenta (koeficijent

ovisnosti)

(A+B)/C. I prema popisu 2001. i za 2008: 48,5%

Dugoročno kretanje kontingenata i indeksa stanovništva u Hrvatskoj

0,94

0,14

0,60

0,51

0,74

0,42

0,25

0,09

11,24%

17,27%

37,49%

26,13%

16,29%

5,07%0%

20%

40%

60%

80%

100%

1900

.

1910

.

1920

.

1930

.

1940

.

1950

.

1960

.

1970

.

1980

.

1990

.

2000

.

2010

.

2020

.

2030

.

2040

.

Indeks starenja (2040. = 2,33)

Koeficijent opterećenostiradnog kontingenta

Koeficijent opterećenostiradnog kontingenta starimstanovništvom

Udjel stanovništva 0-14

Koeficijent starosti (65+)

Posljedice starenja stanovništva

Životni vijek se produljuje kao nikada ranije u povijesti – fantastično dobar fenomen.

Ali vodi izazovima u:

-ekonomskoj strukturi – niža ukupna radna aktivnost odraslih osoba. Indirektno –

povećanje usluga skrbi i njege starijih osoba.

-mirovinskom sustavu - životni vijek se povećava, dob odlaska u mirovinu ne, sustav se

opterećuje, a stanovništvo posljednjih 20-30 godina svojeg života provodi u neaktivnosti

-zdravstvenom sustavu – tretman degenerativnih i kroničnih bolesti su najskuplje

zdravstvene usluge (starija osoba od 75 god troši 10 puta više od prosjeka) – ali su starije

osobe i puno zdravije nego nekada.

-obiteljskim odnosima – manji broj djece na raspolaganju za pomaganje ostarjelim

roditeljima (izvan kućanstva)

-društvenim odnosima – duljim životom sve je teže ići „u korak“ sa suvremenim

informacijskim društvom. Više se ne smatraju mudrijima. Ageism.

Aktivno starenje

Četiri modaliteta kroz koje se prethodni problemi mogu prevladati:

a) produljenje radnog vijeka – rad drži ljude integriranima u društvo, aktivnima. Ne

samo prisila kasnijeg odlaska u mirovinu, već i djelomično umirovljenje, prilagodba

radnog mjest i zadataka mogućnostima. Osobe višeg obrazovanja mogu i žele raditi dulje

(jer rade na boljim poslovima). Danas u Europi izjednačavaju dob umirovljenja

muškaraca i žena, ali danas se kasnije ulazi i u svijet rada.

b) preuzimanje kućanskih obveza – samostalna aktivnost održava osobe vitalnima. Veći

angažman muškaraca.

c) participacija u društvenom životu - angažman starijih osoba u životu lokalne zajednice

(npr. humanitarni rad), održavanje socijalnih veza i aktivnosti.

d) bavljenje sportom i rekreacijom – uključujući hobije, učenje i sl.

Kroz ova četiri modaliteta sama granica starosti se podiže, a društvena percepcija o

starijim osobama se mijenja. Bit je u tome da se starije osobe održi aktivnima u društvu, a

ne da ih se gura na marginu „da ne smetaju“.

Tradicionalne funkcije starijih osoba (npr „baka-servis“ ili autoritet velikog životnog

iskustva) postaju manje relevantne u suvremenom društvu.

EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA Razlozi razmatranja:

Na individualnoj razini:

Zaposlene osobe su samostalne, mogu voditi aktivan, autonoman i produktivan život.

Oni i njihove obitelji žive od svog rada.

Oni koji nisu zaposleni moraju računati na druge – bilo institucije (npr. mirovina,

naknada za nezaposlene, socijalna pomoć), bilo članove obitelji i sl. Ovisni su.

Na društvenoj razini:

Iz ekonomske strukture može se dosta saznati o karakteru, razvijenosti i

sposobnostima društva. To je glavni pokazatelj razvijenosti društva.

Ekonomska struktura kazuje i o organizaciji rada i života o nekom društvu. I

socijalnim (ne)jednakostima i problemima koji iz toga mogu proizaći (npr. usporedi život

u neolitiku, tradicionalne poljoprivredne zadruge, industrijskog radnika ili stručnjaka u

financijskom sektoru. I njihove obitelji).

Osnova podjela:

1. ekonomski aktivno – imaju posao ili ga traže

A ktivno stanovni štvo čine svi zaposleni i nezaposleni

Zaposleno stanovništvo – dvije definicije:

Administrativno određenje – sve osobe koje imaju ugovor o radu ili registriranu

ekonomsku djelatnost (obrt, imanje, poduzeće).

Određenje Međunarodne organizacije rada (ILO) (substantivno) - sve osobe

koje su radile za plaću ili drugu naknadu (barem jedan sat u tjednu). Uključuje i

radnike „na crno“ – neregistrirani rad.

Nezaposleno stanovništvo – dvije definicije:

Službena (registrirana) nezaposlenost – obuhvaća osobe koje su prijavljene u

zavodu za zapošljavanje.

Međunarodna definicija nezaposlenosti prema MORu – sve osobe koje aktivno

traže posao, raspoložive su za posao i trenutno ne rade ni jedan sat u tjednu.

Koristi se u međunarodnim statistikama.

Razmjere recentnog kretanja zaposlenosti, nezaposlenosti i aktivnosti – te pridruženih

stopa pogledati u prezentacijama.

Osnovne mjere aktivnosti na tržištu rada (stope, omogućuju usporedbu):

Stopa aktivnosti (15-64)

=broj radno aktivnih* / veličina radnog kontingenta

Stopa zaposlenosti (15-64)

=broj zaposlenih / veličina radnog kontingenta

Stopa nezaposlenosti

=broj nezaposlenih / broj radno aktivnih*

(broj radno aktivnih = broj zaposlenih + broj nezaposlenih)

Radni kontingent – demografska, ne ekonomska kategorija. Svi u dobi 15-64 god.

2. Neaktivno stanovništvo

Osobe koje ne rade niti traže posao.

Velika većina stanovništva izvan radnog kontingenta (djeca i starije osobe) su radno

neaktivni.

Ali je neaktivan značajan dio stanovništva u radnom kontingentu (učenici srednjih škola i

studenti, kućanice, umirovljenici mlađi od 65, osobe s invaliditetom…)

Uzdržavaju ih drugi članovi obitelji (poglavito djecu) ili instrumenti socijalne sigurnosti

(prvenstveno mirovine).

Struktura stanovništva prema aktivnosti. Zasebni prikaz za muškarce i žene, 2006.-2008.

10

30

50

70

90

10

30

50

70

90

1516

1718

1920

2122

2324

2526

2728

2930

3132

3334

3536

3738

3940

4142

4344

4546

4748

4950

5152

5354

5556

5758

5960

6162

6364

65

1516

1718

1920

2122

2324

2526

2728

2930

3132

3334

3536

3738

3940

4142

4344

4546

4748

4950

5152

5354

5556

5758

5960

6162

6364

65

Muškarci

Žene

Zaposleni Nezaposleni

Neaktivni - u obrazovanju Neaktivni - u mirovini

stopa aktivnosti radnog kontingenta (15-64) govori koliko je neko društvo iskoristilo

resurse svog stanovništva (najbolje iskorišteno stanovništvo ima SAD – stopa gotovo

80%, EU – 68%, a HRV – oko 58%. Lisabonski cilj – 70%.

Struktura zaposlenosti

Kazuje detaljnije što, gdje i kako ljudi rade u nekom društvu (ili lokalnoj zajednici):

Osnovne podjele:

- Položaj u zaposlenostio Koji prodaju svoj rad za plaću (zaposlenici) – oko 80% od svih zaposlenih.o Koji prodaju proizvode svog rada i zapošljavaju druge (poslodavci) o Koji ne zapošljavaju druge, niti ih itko zapošljava (samozaposleni)o Koji pomažu u ekonomskoj aktivnosti svog kućanstva (pomažući članovi)

- Sektor vlasništva – privatni i javni (trend privatizacije)- Sektor djelatnosti

o Primarni –uzgoji i prikupljanje resursa (poljoprivreda)o Sekundarni – prerad resursa (industrija i građevniarstvo)o Tercijarni - usluge (distributivne, javne, poslovne, osobne)o Trend tercijarizacije

- Zanimanja - Poslovi srodni organizacijskim i tehnološkim sadržajem te svojom složenošću. Važna odrednica osobnog identiteta i socijalnog statusa (prestižnija i manje prestižna zanimanja).

Prikazi kretanja strukture zaposlenosti po navedenim kriterijima nalaze se u

prezentaciji s predavanja

- Fleksibilizacija – porast zastupljenosti atipičnih oblika rada (u nepunom radnom vremenu, samozapslenost, rad od kuće, sezonski rad ili ugovor na s određenim trajanjem).

Nova (tročlana) struktura rada:

A) Stabilna zaposlenost – obrazovani zaposlenici (jezgra poduzeća)

B) Nesigurna zaposlenost (prekarna) – radna snaga koja fluktuira, koju

je lako zamijeniti

C) Nezaposlenost

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA:

Mnogo se govori o „društvu znanja“ u kojem je znanje najvažniji proizvodni faktor

~ Društvene funkcije obrazovanja:

Prijenos društvenih vrijednosti – tako se razvija i jača kolektivna svijest i

stvara privrženost zajednici u kojoj ljudi žive (npr. melting pot“ u SADu)

Škola uči suradnji u sekundarnim grupama1 –. Škola je svojevrsno društvo u

malom, ona je most između obitelji i društva. Institucija na putu između obitelji i

društva, pripremajući mladu osobu za ulogu odrasle osobe u sekundarnim grupama.

Škola uči vještine važne za društvenu podjelu rada – to je naročito važno za

industrijsko društvo koje je vrlo kompleksno, pa obrazovanje pomaže u integraciji

složene društvene strukture. Uči opće (pismenost, računanje, zaključivanje), ali i

specifične, strukovne vještine koje pripremaju za određena znanja). Škola nije jedino

mjesto gdje se usvajaju vještine.

Prema gore navedenom, tri funkcije obrazovanja su – vrijednosti, kooperacija, vještine.

Škola tako postaje i kanal društvene pokretljivosti – prema iskazanim

sposobnostima tijekom školovanja

Škola je i signal za posodavca (i šire društvo) - o sposobnostima neke osobe.

Kritike funkcija obrazovanja:

~ Neke kritike suvremenog koncepta obrazovanja – postavlja se pitanje:

a) tko stvara i tko je nosilac vrijednosti koje prenosi škola!? Prema lijevo orijentiranim

kritičarima, stvaraju ih elite koje ih onda nameću drugima u društvu. Škole nagrađuju

poslušnost i slijeđenje pravila – služe discipliniranju masa i isključivanju nepokornih.

b) Drugo pitanje jest ne razvija li suvremena škola individualistički duh, nasuprot

solidarnosti!? (u SADu se djecu uči konkurenciji). Isto tako, neki tvrde da je škola

autoritarna i represivna

1Radi se o grupama u kojima ne vladaju „topli“ odnosi kao u obitelji i prijateljskom krugu

c) Čitav sadržaj je prilagođen standardima srednje i više klase – mladi iz nižih slojeva

nemaju jednake materijalne mogućnosti i jednaku obiteljsku potporu da bi ostvarili

jednak uspjeh. I cijena i vrijednost obrazovanja mogu biti različite za različite društvene

skupine socijalna reprodukcija.

GLOBALIZACIJA – potencira značenje obrazovanja. Ona nas dovodi u

konkurenciju sa drugim zemljama i kontinentima. Obrazovanje je potrebnoza razvoj

kompetitivnosti u svjetskim razmjerima. Rutinski i proizvodni se poslovi preseljavaju u

nerazvijene zelje, dok razvijene zemlje moraju kokurirati visokookvalificiranim i

kvalitetnim poslovima (ali raste i broj jednostavnih uslužnih zanimanja koja ne mogu

preseliti). Također, globalizacija potiče migraciju visokookvalificirane radne snage

(brain drain/gain).

~ Fleksibilizacija potiče prednosti šireg obrazovanja – šire obrazovanje (npr.

humanističko) pruža mogućnost lakše adaptacije na tehnološke i druge promjene

(kvalitetna opća naobrazba primjerenija je tehnološkim promjenama nego li su to

specijalizirana znanja). Znanje: brže – lakše se steknu nova znanja i vještine na temelju

šireg obrazovanja. Učiti kako učiti. Cjeloživotno obrazovanje.

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA HRVATSKE

(prikazuje se za stanovništvo starije od 15 godina, ili za pojedine dobne skupine)

Nepismenost je gotovo nestala. Danas rijetka i među najstarijima.

Ali funkcionalna odnosno informatička pismenost? Ne postoje javni tečajevi takvog

opismenjavanja.

Velike generacijske razlike u obrazovanju – stanovništvo se školuje u rednovnom

obrazovanju kroz prva dva desetljeća života (i neki malo kasnije). Kasnije s tim

obrazovanjem ulaze u svijet rada i ono većini ostaje konstantno kroz život.

Osnovno obrazovanje trajalo je 4 godine sve do 1945. Osmogodišnje osnovno obrazovanje

postalo je obavezno tek u 1950ima.

Do omasovljavanja srednjeg i visokog obrazovanja došlo je tek u 1960-im i 1970-im (potom

je broj stagnirao ali se obuhvat povećavao radi smanjivanja veličine generacija).

U 1980ima, do sredine 1990ih je čak došlo do smanjivanja obuhvata visokim obrazovanjem.

Mlade osobe iz prošlih generacija imale su ograničenije opcije za školovanje (broj upisnih

mjesta, stipendija, materijalni status).

Prikazi obrazovne strukture pojedinih generacija i završavanja pojedinih stupnjeva

obrazovanja od sreidne 20. stoljeća nalaze se u prezentaciji s predavanja

U proteklim desetljećima bilo je prihvatljivo imati nižu razinu obrazovanja. Npr 1950ih,

samo je četvrtina generacije završavala redovnu srednju školu. 2000ih čak je pet šestina

generacije završavalo redovno srednje obrazovanje. Danas osobe bez srednje škole čine malu

i stigmatiziranu manjinu, dok nekad to nije bio slučaj.

Isto tako, 1950ih je oko 3% generacije završavalo visoko obrazovanje – i oni su bili

društvena elita. Danas završava oko trećine generacije (polovica generacije među djevojkama

djevojaka) i ta diploma više ne predstavlja toliku prednost. „Inflacija diploma“.

Ove se promjene tek postupno vide u obrazovnoj strukturi cjelokupnog stanovništva.

Danas je još živ veći dio generacije rođene 1940ih, koji su se školovali u 1950ima. Osobe

rođene 1950ih (a školovane 1960ih i 1970ih) još se nalaze u radnom kontingenti i premlade

su za mirovinu.

POHAĐANJE ŠKOLA U HRVATSKOJ I OBRAZOVNI

STANDARDI (2008.)

Predškolsko obraz 104 637 (bez predškole)Osnovne škole 367 724Srednje škole 180 397Visoka učilišta 165 561 (od toga 31 463 apsolvenata)

Škole za djecu s teškoćama u razvoju: 1 974 OŠ + 1 481 SŠObrazovanje odraslih: 304 OŠ + 4 683 SŠ

Ukupno: 826 761 u programima predškolskog, osnovnog, srednjeg ili visokog obrazovanja.

Školuje se 18,6% populacije RH ...ili 67,0% od broja stanovnika mlađeg od 25 godina.

Broj zaposlenih u sustavu: 79 442 odgajatelja, učenika, nastavnika i profesora!

Značajno popravljen obrazovni/pedagoški standard (broj učenika po nastavniku) kroz

protekla desetljeća, na svim razinama obrazovanja osim visokog.

Demografska kretanja i participacija u obrazovanju.

U obrazovnom sustavu demografski podaci mogu poslužiti dobrom predviđanju potreba na

državnoj i lokalnim razinama. 7 godina nakon rođenja, djeca ulaze u OŠ, nakon 15 u SŠ,

nakon 19 upisuju studij. Moguće je predvidjeti veličinu kohorte koja će upisivati studij 2030.

(vidi projekcije u prezentaciji – kada će doći do smanjenja na kojoj razini)

Recentni trendovi i pokazatelji za pojedine razine obrazovanja:

Predškolsko obrazovanje

Najslabije razvijen sustav s najmanjim obuhvatom (tek nedavno prešao 50% za vrtićku dob).

Osim kratkih programa predškole nije obavezno.

Lokalno financiran pa postoje vrlo velike razlike između županija.

Srednje obrazovanje:

Od 2000. godine cjelokupna popisno evidentirana kohorta završava osnovno obrazovanje

(izuzetak: Romi) – i gotovo bez iznimke upisuju srednje (više upisnih mjesta no kandidata).

Smanjivanje kohorte (veličine generacije) srednjoškolaca smanjenje broja upisanih u

trogodišnje škole.

90-92% upisane generacije završava srednju školu (95-96% gimnazijalaca, ali tek 83-88%

učenika trogodišnjih strukovnih škola)

Visoko obrazovanje:

Udjel generacije koji izravno prelazi iz srednje škole na studij od 1994./95. do 2007/08.

porastao je sa 29,4% na 50,8% (no ovo predstavlja donju procjenu koja pretpostavlja da nitko

ne upisuje studij nakon jedne ili više godina pauze nakon mature). Ovisno o procjeni,

trenutno studij upisuje najmanje 50,8% a najviše 76,9% generacije. Broj upisnih mjestana

studije veći je od broja srednjoškolaca koji završavaju četerogodišnje srednje obrazovanje!

Od sredine 1990ih raste broj studenata koji plaćaju školarinu sa 10% na oko 75% u 2007.

godini.

Prosječno trajanje uspješnog sveučilišnog studija (prije Bolonje): 6 god. 9 mj.

20-27% ponavlja prvu godinu

Završnost: 55-60% upisanih (blag trend rasta)

Povećanje obuhvata: 2007. godine diplomu je steklo oko 36% generacije

RODNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA

Postoje 2 vrste teorija o uvjetovanosti razlika u položaju muškaraca i žena:

biološka (polazi od biol. razlika) i kulturološka (razlike objašnjava kao da su proizvod kulture)

neznanstveno – biblijsko objašnjenje (ženu stavlja u podređeni položaj)

1) Biološko objašnjenje – polazi od bioloških razlika između muškaraca

i žena. Prema ovom objašnjenju, muškarci i žene zauzimaju različite uloge genetski

različita ljudska biogramatika koja određuje ljudsko ponašanje ( Tiger i Fox) – tako su

muškarci "genetski programirani" kao agresivniji i dominantni, da budu lovci,

hranitelji i sl., a žene orijentirane na reprodukciju i skrb. Biogramatika je stalna,

stabilna i sporo se mijenja (evolucijom).

P. Murdock – različitost muškaraca i žena proizašla je iz toga što biološke razlike u

snazi i mobilnosti (žene nose/doje djecu) čine određene poslove praktičnijim za jedan

odnosno drugi spol (muškarci – lov, gradnja, sječa; žene - nošenje rude, priprema

hrane, izrada odjeće i potrepština).

T. Parsons (biologija i ekspresivnost žena) – prema njemu obitelj je izolirana u

industrijskom društvu i ima 2 funkcije – reprodukcija-socijalizacija pomlatka i

stabilizacija i podrška odraslih . Muškarac ima instrumentalnu funkciju (on je izvan

obitelji, zarađuje i hrani obitelj), dok žena ima ekspresivnu, emotivnu ulogu (okrenuta

je domu i održavanju odnosa u obitelji) - mit o jednom hranitelju. Kasnije se takva

struktura bitno promijenila – danas su 2 hranitelja, ali još uvijek postoje razlike u

ulogama muškaraca i žena

2) Kulturološko objašnjenje – prema ovim teorijama, biologija nije ta

koja je presudna u odnosu muškarca i žene, već je to kultura (društveno porjeklo,

nasljeđe, učenje).

Ann Oakley (kultura kao uzrok rodne podjele rada)– na Murdockovim primjerima

pokazala da ima društava gdje se mnogi "muški" poslovi obavljaju zajedno ili ih rade

žene, što dokazuje da to nije biološki određeno već stvar kulture koja definira uloge.

E. Friedl (muška dominacija i podjela rada)– muškarci su uvijek kroz povijest

kontrolirali rijetka dobra (ona koja su teško dostupna) kao npr. meso i aktivnostima

visokog statusa. Upravo zbog te kontrole dolazi do situacije u kojoj dominira

muškarac (nadmoć).

B. Ortner – uvijek je postojalo niže vrednovanje uloge žena - muškarci su se više

vrednovali i imali su viši status i to zato što su obavljali poslove vezane uz kulturu (u

najširem smislu), dok je reprodukcija žene kao prirodna aktivnost manje vrednovana.

Položaj žena kroz povijest:

U agrarnom društvu najvažnije je bilo vlasništvo. Muškarac je bio vlasnik žene i

postojala je podjela rada unutar kućanstva u kojem svi rade. Obitelj je bila čvrsta,

partijarhalna i snažna primarna grupa.

Sa pojavom industrijskog društva dolazi do izdvajanja muškog rada iz obitelji. Tako

dolazi do statusa muškog hranitelja i „modernog“ statusa žene kao domaćice (inferiorna

uloga). Ekonomska ovisnost žene kojoj preostaje kućni rad. Obitelj se smanjila, nije

jedinstvena (nema konzistenciju), pa postaje u većoj mjeri krhka i podložna rizicima i

nesigurnostima.

U poslijeindustrijskom društvu dolazi do toga da žene masovno izlaze iz obitelji i

zapošljavaju se (od 60te i 70te god na zapadu, ranije u socijalizmu). Najteža je prijelazna

faza u kojoj žena zadržava kućne poslove i istodobno radi izvan kuće, odnosno preuzima

dvije uloge. Ekspanzija uslužnih grana otvara mnoga mjesta gdje su žene barem jednako

poželjni i kompetentni radnici kao i muškarci. Prisutan je trend masovnog školovanja i

socijalni uspon žena.

KOEFICIJENT FEMINITETA u HR 1953-2001.

God. Koef.

1953. 1115

1961. 1094

1971. 1069

1981. 1066

1991. 1063

2001. 1077

Govori o tome koliko žena na 1000

muškaraca ima u društvu

Hrvatska 1953 – 2001. '53 godine na

1000 muškaraca došlo je 1115 žena i to je

najveći broj do tada, a razlog tom visokom

koeficijentu jest činjenica da se radilo o

poslijeratnom razdoblju. 2001. godine na

1000 muškaraca dolazi 1077 žena.

u najmlađoj dobnoj grupi (0 – 14 god) ima

više dječaka (njih se rađa 5-6% više).

Izjednačavanje se dešava između 30te i

40te godine, dok u starijoj dobi (iznad 60

god) dolazi do velike prevlasti žena (koje

žive 6-7 godina duže od muškaraca)

Koef. po velikim dobnim skupinama:

zemlja/ dob.sk. 0-14 15-39 40-64 65 i više

Austrija 944 960 1032 1780

Francuska 957 988 1019 1509

Njemačka 949 947 993 1937

Švedska 949 952 987 1359

Hrv. (1991) 952 956 1049 1791

Hrv. (2001.) 954 986 1062 1631

Na ukupan feminitet utječu:

ratovi (umiru muškarci), zaposlenost (muškarci rade na rizičnijim poslovima) medicinska skrb žena (arapske zemlje) migracije (npr. muška djeca ostaju "na zemlji") dobna struktura – više starijih (a među njima je više žena) rađa se više muškaraca – rađa se 5% više muške od ženske djece

RODNE RAZLIKE U POSTIGNUTOM OBRAZOVANJU:

Među osobama rođenim prije 2. svjestkog rata, izuzetna je razlika u stupnju

obrazovanja muškaraca i žena. Vrlo ograničene prilike za obrazovanje žena.

Kako se ide prema kasnije rođenim dobnim skupinama, razlika između muškaraca i

žena prvo se smanjuje, a potom žene "prestižu" muškarce.

U generacijama rođenim nakon 1965. broj žena bez srednje škole manji je od broja

muškaraca, a više je visokoobrazovanih žena nego muškaraca.

Od 1990ih 55-60% diploma visokog obrazovanja stječu žene (trend porasta).

U 2007. godini po prvi puta je više žena nego muškaraca steklo doktorat znanosti.

Djevojke čine manjinu u trogodišnjim srednjoškolskim obrazovnim programima, a

većina u gimnaztjama.

I dalje postoji razlika u smjerovima obrazovanja koje pohode muškarci i žene,

posebno na razini srednje škole. Muškarci dominiraju proizvodnim i inženjerskim

zanimanjima, a djevojke u obrazovanju, zdravstvu i socijalnim djelatnostima te

društvenim i humanističkim smjerovima.

ZAPOSLENOST I PLAĆE

U poljoprivredi su žene uvijek bile aktivne skoro kao i muškarci – i danas.Ali u plaćenom radu, zaposlenosti, došlo je do velikog porasta u drugoj polovici 20 stoljeća – sa 25% na oko 45% od svih zaposlenih.

Stopa aktivnosti žena (u dobi 15-64 godina) za 10-15 postotnih bodova je niža od muškaraca.Ali je stopa nezaposlenosti nešto viša – razlike se nešto pogoršavaju u 2000-ima.

Postoji horizontalna i vertikalna rodna segregacija u svijetu rada.

Horizontalna segregacija – žene i muškarci rade u različitim zanimanjima i područjima djelatnosti. Žene: zdravstvo, obrazovanje, većina usluga i par proizvodnih grana (prehrambena, tekstilna). Muškarci: proizvodnja, građevinastvo, transport. Proizlazi iz razlike u smjerovima pohađanog školovanja.

Vertikalna segregacija – muškarci češće rade na poslovima koji se nalaze više u hijerarhiji (menadžeri, šefovi, direktori, inženjeri…). Žene se nekad susreću sa "staklenim plafonom" u karijeri – nemogućnosti napredovanja na više položaje.

Kroz vrijeme evidetna je sve veća zastupljenost žena u najprestižnijim zanimanjima liječnika

i sudaca (već natpolovična) na svim razinama te znanosti (postignut paritet).

Postoji određen pomak i u političkoj sferi, iako su tamo žene značajno manje zastupljene

(posebno na lokalnoj razini i konzervativnim strankama).

Plaće i siromaštvo.

Plaće žena nešto su niže nego plaće muškaraca (pojava prisutna u svim zemljama)

– u prosjeku iznose oko 90% od plaće muškaraca.

Međutim, u usporedbi s muškarcima iste razine obrazovanja, plaće žena su i po

20% niže.

Ova razlika vodi i značajno nižim mirovinama (bilo starosnim bilo obiteljskim).

Žene su izložene nešto višem riziku siromaštva, ali samo u dobi starijoj od 65 god.

(siromaštvo se mjeri na razini kućanstva, tako da pogađa i muškarce i žene u

kućanstvima – ali žene čine većinu staračkih samačkih kućanstava).

Malo više od polovice odraslih korisnika socijalne skrbi su žene (češće su na čelu

jednoroditeljskih obitelji)

OBITELJ I KUĆANSTVO 2 definicije obitelji:

1) SOCIOLOŠKA DEF. – obitelj čine roditelji (može i 1 roditelj) i

djeca (maloljetna djeca koja žive s roditeljima). Kada ta djeca odrastu i odsele se –

nije obitelj – ne žive zajedno – oni su porodica. Riječ obitelj dolazi od „obitavati“,

živjeti zajedno i razlikuje se od pojma porodice (tj. obitelj i porodica nisu sinonimi,

porodica se odnosi na „rod“)

2) STATISTIČKA DEF. UN-a – obitelj čine bračni par bez djece ili s

djecom koja žive u istom kućanstvu; zatim jedan roditelj s djecom (jednoroditeljska

obitelj), ili izvanbračna zajednica sa ili bez djece (ne mora se raditi o bračnom paru,

može biti konkubinat).

Definicija kućanstva – (od riječi kuća i zajednički život) kućanstvo

čine osobe koje zajedno žive i troše (zajednička ekonomija). One mogu, ali ne moraju

srodstveno biti povezane. Kućanstvo može činiti 1 osoba (za razliku od obitelji koju ne

može) – samačko kućanstvo. Dio kućanstva može biti sluga ili daljnji rod s kojim živimo.

Postoje i neobiteljska kućanstva, npr. cimeri (čine 1,7% kućanstava). Postoje i

institucionalna neobiteljska kućanstva (samostani, dječji i starački domovi, zatvori,

komune…). U njima je 2001. živjelo oko 0,6% stanovništva RH.

~ Prosječna veličina kućanstava – trend smanjivanja:

5,5 5,5

5,1 5,0

3,9 3,83,6

3,43,2

3,1 3,0

0

1

2

3

4

5

6

1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.

Prisutan je trend opadanja prosječnog broja članova kućanstava i

obitelji!!!

~

~ 2001. godine: 21% jednočlanih kućanstava (7% stanovništva) i

7% kućanstava sa 6 ili više članova.

~ 1948. godine: 14% jednočlanih kućanstava (3% stanovništva) i

21% kućanstava sa 6 ili više članova (u kojima je živjelo 40% stanovništva).

~ Značenje obitelji suvremenom društvu:

Obitelj je najvažnija ljudska zajednica (primarna

zajednica), ona je čvrsta, topla, intenzivna i ima jak utjecaj na formiranje ličnosti. Ipak, u

posljednjih stotinjak godina obitelj je znatno oslabila u smislu svojeg utjecaja i funkcija.

Sredinom 90ih istraživanje Europljani i obitelj pokazalo

je da je obitelj dominantna vrijednost (95,7% ljudi stavilo je obitelj na prvo mjesto, dok je

'98 god u Hrvatskoj 99% građana stavilo obitelj na prvo mjesto, daje joj najveću

vrijednost).

Pitanje je zašto se onda obitelj čini nestabilna!?

Činjenica je da je sve više razvoda brakova, konkubinata, izvanbračne djece i sl. no,

obitelj je i dalje čvrsta, a ono što je nestabilno danas jest brak! Danas su očekivanja od

braka puno veća nego što su to nekada bila, i ako nema više ljubavi u braku ili se ta

prevelika očekivanja ne ispune – brak se razvodi. Žene rade i emancipirane su - ne postoji

egzistencijalna nužnost ostajanja u braku.

~ Evolucija obitelji: (povijesno – kako se razvila)

Obitelj je išla od šire grupe prema užim

(pleme kućna zadruga (20-30 članova – raspad u 19. st.) proširena jezgrena /

nuklearna obitelj (1 par i njihova djeca))

~ Indikatori ulaska u brak i

raskida braka

1) Sklapanje braka (nupcijalitet) (nupcio – lat. brak)

Stopa nupcijaliteta – broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika

60ih godina ta je stopa iznosila 8-9, a u posljednjih desetak godina oko 5, što ukazuje na

to da je prisutan trend opadanja stope nupcijaliteta

1,4

0,8

1,1

6,6

9,0

5,5

4,8

5,3

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

1955. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005.

Sk

lop

lje

nih

ili

ra

sta

vlj

en

ih b

rak

ov

a n

a 1

00

0 s

tan

ov

nik

a

0%

5%

10%

15%

20%

25%

stopa divorcijaliteta (lijeva os) stopa nupcijaliteta (lijeva os)

konjukturna stopa divorcijaliteta (desna os)

Od 1991.-2009. godišnje bi bilo sklapano 21 500- 24 500 brakova (do 1975. svake godine bi

bilo sklopljeno više od 35 000 – jer su tada u dob sklapanja braka ulazile generacije

posljeratnog baby-booma).

3) Razvod braka (divorcijalitet)

Apsolutni broj razvoda relativno je stabilan unazad pola stoljeća (oko 5 000 godišnje). U

tranzicijskom razdoblju niži je nego prije.

1) Bruto stopa divorcijaliteta – broj razvoda na 1000 stanovnika

Hrvatska 2003 ~ 1,1‰ (1 brak se razvodi na 1000 stan.)

Rusija ~ 5,5 ‰. Zapadne zemlje ~ 2,2 – 2,6 ‰

2) Konjukurna stopa divorcijaliteta – omjer broja razvedenih i broja sklopljenih

brakova u nekoj godini (koliko se brakova okonča na jedan sklopljeni brak u nekoj

godini):

Konjukturna stopa divorcijaliteta ima trend rasta od 11% u 1960ima na 20-22% nakon 2000.

(na pet sklopljenih brakova, jedan se rastavi).

Najveća stopa divorcijaliteta početkom 2000ih je bila u Švedskoj (54%), zatim

Rusija (50%), VB (43%), Mađarska (42%), Slovenija (35%)

Najniže stope divorcijaliteta su na Jugu Europe, gdje prevladava familijarizam (Italija

(8%), Grčka (16%), Španjolska(15%)), no one imaju i najmanji fertilitet

~ Stopa sklapanja braka do 50te godine (stopa prve bračnosti)

koliko žena do 50te godine uđe u brak

Hrvatska 60ih godina 90% žena stupalo je u brak do 50te godine, a 2000 godine ta se

stopa smanjila na 65%.

~ Prosječna dob stupanja u brak

Polako se povećavala od sredine 20. stoljeća, ubrzano od 1980ih.

Porast u proteklih 20 godina: za muškarce od 26 na 30, za žene sa 23 na 27

najvišu dob stupanja žena u brak imaju Danska (30,6 god) i Švedska (30,5 god).

Danska – 30 ; Rusija – 22 ; Njem. – 27 ; Ital. – 27 ; VB – 27 ; Slovenija – 26 god.

Prosječna dob majke prilikom rađanja prvog djeteta u Hrvatskoj je 2008. bila 27,1 god, dok

je još 1990. bila 24 godine!

Kasna dob stupanja u brak podiže i dob rađanja djeteta – osim

u zemljama gdje postoji običaj stupanja u brak nakon rođenja djeteta (Švedska, ali i neki

krajevi Hrvatske, npr. Kordun).

U prošlih 20 godina nije se značajno smanjio fertilitet, ali je

većinom "pomaknut" u dob 25-34 godina (još 1980. najviši je fertilitet bio u dobi 20-24

godine).

UZROCI kasnijeg rađanja djece i kasnijeg stupanja

u brak:

1) Obrazovanje

2) Kasnije stupanje u svijet rada (nalaženje

stabilnog posla)

3) Teško rješavanje stambenog pitanja

PLURALIZACIJA obiteljskih oblika

više ne postoji jedan dominantni oblik obitelji, sve je više tipova obitelji.

Proširenih (višegeneracijskih) kućanstava je sve manje, ali su na sceni različiti oblici obitelji:

1) JEDNORODITELJSKE

OBITELJI – obitelji u kojima djeca (do 18 god) žive s jednim roditeljem. (u Hrvatskoj je

u 2001. godini je 10% maloljetne djece živjelo u jednoroditeljskim obiteljima)

2) REKONSTITUIRANE

OBITELJI (ponovno konstruirane obitelji) – obitelji u kojima partneri ulaze u novu

obitelj nakon raspada prethodne (zajedno sa svojom djecom). U Hrvatskoj između trećine

i polovice razvedenih osoba ponovno ulazi u brak (a oko osmine zasniva izvanbračne

zajednice s novim partnerima).

FENOMEN

DEINSTITUCIONALIZACIJE BRAKA – slabljenje braka kao institucije, njegova krhkost

i nesigurnost.

2 su osnovna uzroka

deinstitucionalizacije braka:

1) Društvene promjene – vode ka ekonomskoj i drugoj emancipaciji žena čime se

smanjuje ovisnost o jednom hranitelju

2) Uzrok pravne naravi – sastoji se u tome da se danas sve lakše razvesti, odnosno nema

više velikih pravnih prepreka za razvod braka (blaži propisi za brakorazvod). Ali i

prednosti bivanja u braku nisu više izražene (npr. prava djece rođene izvan braka).

Kao posljedica deinstitucionalizacije braka javljaju se razne izvanbračne

zajednice

2 vrste izvanbračnih zajednica:

1) Kohabitacije – zajednički život bez sklapanja braka. Najviše

ih je u nordijskim zemljama, npr. u Švedskoj je udio žena u dobi od 25-39 godina, a

koje žive u kohabitaciji porastao na više od 50%. Najmanje ih ima u južnoj i istočnoj

Europi. U Hrvatskoj oko 3% obitelji čine izvanbračne zajednice (popis 2001.)

2) Polukohabitacije – nema zajedničkog stanovanja (LAT –

living apart together – živjeti odvojeno, ali zajedno). Mnogo su razvijenije na jugu

Europe. U Italiji je u takvoj zajednici živjelo 20,5% u dobi od 20-39 godina.

Razlozi nastanka (polu)kohabitacija jesu ti što se one smatraju manje radikalnim

raskidom s tradicijom obiteljskog života. Drugi je razlog ekonomske prirode – na jugu

Europe djeca duže ostaju roditeljskom domu i teže im se osamostaliti i doći do

vlastitog stana, obiteljska politika je manje razvijena i manje ambiciozna i ne pomaže

mladima da se osamostale.

Izvanbračna djeca.

Prisutan je fenomen djece rođene izvan

braka. U najvećem djelu Europe više od trećine djece rađa se izvan braka (Francuska,

Island, Švedska, Norveška i Slovenija imaju iznad 50%).

To ne znači da djeca imaju samo jednog

roditelja ili da odrastaju u jednoroditeljskim obiteljima. Najčešće su u pitanju djeca

rođena u izvenbračnim zajednicama - kohabitacijama. Nerijetko se (posebno u

skandinavskim zemljama) djeca rađaju prije sklapanja braka, nakon čega se sklapa brak.

U Hrvatskoj je udjel izvanbračne djece

porastao sa 5% sredinom 1970ih na 12% 2008, ali komparativno to je vrlo mali postotak.

Susjedne zemlje imaju značajno više.

Citati:

BRAK, RAZVOD I

NATALITET

„Tako se ljudi danas manje i kasnije žene; razvode se češće i ranije, imaju manje djece i

rađaju ih u kasnijoj dobi; rjeđe se ponovno žene nakon razvoda“ (L. Roussel)

BRAK I SLOBODNA

VEZA

„Brak nije atraktivan utoliko što se doživljava kao moguće zatvaranje u unaprijed određene

uloge. Nasuprot tome su konkubinat – slobodna veza, kohabitacija, cijenjeni jer se

doživljavaju kao manje rigidni“ (F. Singly)

SLOBODNA VEZA I

OBLIK OBITELJI

„Struktura domaćinstava postala je u svim zemljama sve raznovrsnija i u velikoj mjeri

odražava stupanj slobode i izbora životnog stila: živjeti sam, s jednim partnerom ili prekinuti

vezu, odnosno razvesti se i ponovno se oženiti ili kohabitirati, odreći se ili odgoditi rađanje

djeteta ili imati djecu u braku ili izvan braka ili u nekoj sporazumnoj zajednici“ (E. Drew, R.

Emerek, E. MAhon)

TREND je opadanja rađanja djece i pada fertiliteta, porast samačkih kućanstava,

povećanje udjela kućanstava bez djece i kućanstava s manje djece (1 dijete), te porast

jednoroditeljskih i rekonstruiranih obitelji tj. pluralizacija obiteljskih oblika!!!

OBITELJSKA I DEMOGRAFSKA POLITIKA

2 termina:

1) Demografska politika je ona politika koja je usmjerena na postizanje određenih

društvenih demografskih ciljeva kao što su povećanje/smanjenje broja stanovnika i

poboljšanje strukture stanovništva (više mladih u odnosu na stare). Za postizanje tih

ciljeva demografska se politika koristi određenim mjerama

2) Obiteljska politika je ona politika koja je usmjerena na poboljšanje standarda i

dobrobiti obitelji, posebno obitelji s djecom.

Većina mjera obiteljske politike koje su istodobno i mjere demografske politike (istovremeno

poboljšavaju kvalitetu života i povećavaju sklonost rađanju djece), nisu sve obiteljske

politike ujedno i demografske (npr. pomoć jednoroditeljskim obiteljima nije mjera

demografske politike). Demografska politika se bavi i migracijama što nije područje

obiteljske politike!

Kod demografske politike uvijek postoje 2 dimenzije:

1) Reprodukcija – reproduktivna politika: pronatalitetna (povećanje nataliteta –

dominantna u Europi) ili antinatalitetna politika (smanjenje populacijskog pritiska – u

Aziji i Africi).

2) Migracije – migracijska politika (seljenje) - koliko će se stanovništva primiti

(i kako). Može biti liberalna (otvorena) ili restriktivna – i razlikovati se s obzirom na

to odakle migracije dolaze (npr. EU – liberalna za migracije unutar Europe, ali

restriktivna za imigrante iz trećih zemalja)- oko 2,5 mil ljudi godišnje naseljava

Europu i tako ona održava svoj demografski razvoj. Također, zemlja može stimulirati

ili onemogućavati odlazak stanovništva sa svojeg teritorija.

Imigranti iz zemalja u razvoju imaju pozitivan utjecaj na natalitez zemlje u

koju dolaze (ali samo u prvoj generaciji)

POVIJEST OBITELJSKE POLITIKE:

Pruska: U 18 stoljeću dolazi do prvih intervencija u obitelj (koja je privatna sfera) i to u

Pruskoj uvođenjem obveznog obrazovanja u doba Friedricha Velikog i zabranom dječjeg

rada u 19 st.

Francuska: Od svih Europskih zemalja prva počela demogr. slabiti. Od sredine 19. st. ima

„velikog neprijatelja“ (Njem.) Do najvažnijih intervencija s ciljem povećanja broja

stanovnika (iz strateških razloga nužnog povećanja broja stanovnika zbog 1 svj rata) dolazi

tako da se uvodi obiteljski dodatak kao dodatak na plaću radnicima koji su imali obitelj (tzv.

sursalaire). Utjecaj soc. katolicizma – javlja se pomoć obit. s djecom. God. 1932. Francuska

uvodi dječji doplatak, a 1939. donosi Obiteljski Zakonik. Prevladava ruralistička politika do

poslije II svj. rata – Francuska danas ima najsofisticiraniju obiteljsku politiku na svijetu

(imaju zbog toga relativno visok natalitet). Nakon II svj. rata uvode i tehniku

(modernizacija).

Švedska: Druga linija razvoja obiteljske politike je Švedska koja nije imala problem

ratovanja kao Francuska (Švedska nije ratovala do 18 st), već drugi problem – ogromni

prostor koji je trebalo naseliti. U Švedskoj je prisutan utjecaj liberalne tradicije, a u središtu

pažnje je obitelj srednje veličine i djeca (ne velike obitelji). Veliku ulogu u švedskoj

obiteljskoj politici imao je bračni par Myrdal i Ellen Key. Švedska je rano liberalizirala obit.

pol. (izvanbračna djeca, razvodi), a daju veliki naglasak na to da obit. može pristojno živjeti.

Nakon II svj. rata snažan razvoj obit. pol.

U Europi je razvoj obiteljske politike započeo nakon II svj rata i za europsku obiteljsku

politiku najvažniji su dokumenti Vijeća Europe i UNa.

MJERE OBITELJSKE POLITIKE: (naknade i olakšice; dopusti; usluge)

1) NAKNADE I OLAKŠICE (tj. „novac“): - ekonomski pristup (utječe na primanja)

Dječji doplatci – Mogu biti univerzalni (za svu djecu) ili selektivni (namijenjeni

siromašnijima, posebnim kategorijama)

Porezne olakšice (imaju ih zaposleni s djecom, smanjuje se osnovica za svako dijete)

Druge obiteljske i roditeljske naknade (za vrijeme rodiljnog dopusta, pomoć kod

novorođenčadi…)

2) DOPUSTI (ili „vrijeme“):

Dopusti podrazumijevaju vrijeme odsudstva s posla i to su:

Porodiljni i roditeljski dopusti – plaćeni (važna je i razina kompenzacije)

ostali oblici dopusta – vezani uz bolest djece ili drugih članova obitelji

Dopusti su značajni kao mjera populacijske politike – RH ima relativno

dugačke dopuste u usporedbi sa drugim europskimzemljama. Dugački rodiljni dopusti

nisu dobri za radnu karijeru.

3) USLUGE: - ekološki pristup (utječu na okoliš)

Razne institucije za obitelj i djecu koje pomažu roditeljima u čuvanju i odgoju djece:

Predškolske institucije – jaslice i vrtići - nedovoljno razvijene u Hrvatskoj.

Vrtiće pohađa nešto više od 50% djece, a jaslice nešto manje od 20%

Razne institucije potpore obitelji (obit. centri)

Institucije za zbrinjavanje starih ljudi (domovi umirovljenika - velika

potražnja i duge liste čekanja, kao i za djecu)

PREFERENCIJE OBITELJSKE POLITIKE (siromašne napredne zemlje):

Naprednije zemlje (EU):

1) Smanjiti nezaposlenost – nastoji se povećati

zaposlenost žena jer se pokazalo da tamo gdje je više zaposlenih žena je i veći

natalitet. Isto se tako pokazalo da je i za odgoj djece zdravije da majka radi.

2) Fleksibilizacija rada – drugi element obiteljske

politike razvijenih zemalja. Radi se o tome da bi radno vrijeme trebalo biti

prilagodljivo i fleksibilno, a ne kruto (posao je individualiziran).

3) Poboljšati usluge za djecu – ovaj bi element u

kombinaciji s fleksibilizacijom rada doveo do rekoncilijacije rada i obitelji

(usklađivanja obit. i rada – to čini modernu obit. pol.)

4) Preraspodjela obiteljskih uloga

Nerazvijene zemlje:

~ Imaju više pasivnu obiteljsku politiku-

plaćanje doplataka i njihove preferencije su:

1) Povećati porodiljne dopuste

2) Povećati dječje doplatke

3) Smanjiti troškove obrazovanja

Preraspodjela obit. uloga – tradicionalni model se mijenja i ovi mehanizmi nisu odgovarajući

ni kao obiteljska, a još manje kao demografska politika.

RAZVOJ

OBITELJSKE POLITIKE U HRVATSKOJ (4 faze demog. pol RH)

A. U socijalizmu su zaposleni bili privilegirani dok nezaposleni nemaju nikakve privilegije

(dualna obit. politika). U tom su razdoblju dječji doplatci bili relativno visoki (25%

plaće)

B. U razdoblju Domovinskog rata - interventna politika, politika izvanrednog, kriznog

stanja (usmjerena na ugroženo stanovništvo), mjere iz socijalizma su uglavnom zadržane

(soc. program)

C. Razdoblje 1996 – 1999. – smatralo se da su potrebne dvije vrste obnova: duhovna i

demografska. Donesen je Nacionalni program demogr. razvitka – populistički program.

Nije proveden zbog nedostatka sredstava

D. Razdoblje 2000.-2003. godine – realna pol. - usmjerenost na doplatke, dopuste,

privilegije odr. kategorijama (djeca ranih invalida u odnosu na dr. djecu); institucije su i

dalje nedovoljno razvijene.

E. Razdoblje od 2004. godine – približavanje ranijem tradicionalnom modelu. Nacionalna

populacijska politika iz 2006. naglasak stavlja na novčane potpore i dopuste.

Što se tiče dječjih doplataka, poreznih olakšica te roditeljskih dopusta, hrvatska

obiteljska politika zadovoljava osnovne europske standarde

Međutim, zbog nedovoljno razvijenih usluga, ona nije primjerena potrebama

modernom obiteljskom modelu “dvaju hranitelja”, odnosno usklađivanja obiteljskih i

radnih obveza

Elementi moderne obiteljske politike nisu u RH došli do izražaja (zapošljavanje žena,

fleksibilizacija rada i naglasak na institucijama i uslugama).

PROSTORNA DISTRIBUCIJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE:

~ Čimbenici prostorne distribucije stanovništva:

1. raspodjela SELO – GRAD (seosko-gradsko stan.)

Stara dihotomija – to su 2 osnovne vrste ljudskih aglomeracija koje su neka vrsta

suprotnosti. Selo – mali broj stan., specifičan način života vezan uz prirodu; i Grad velki,

brojno stan., vezan uz kulturu i civilizaciju

Selo je „prostor izvan grada“ – ono je prirodna sredina, a ne tehnička kao što je

grad. (county, campagna); Drugi pojam sela jest „naselje“ (village)

Glavna obilježja života na selu jesu : malo naselje, male konglomeracije, kontakt s

prirodom, življenje od prirode (obrada zemlje), vrlo jaka obitelj i rodbinske veze, jako

susjedstvo (u gradu postoji tzv. socijalno susjedstvo – druženje s nekim izvan susjedstva,

nema prostorne ograničenosti), jaka socijalna kontrola i svi se poznaju („sve se vidi“)

~ UDIO GRADSKOG I SEOSKOG STANOVNIŠTVA U

HRVATSKOJ:

GOD. GRADSKO STAN. SEOSKO STAN.

1961. 31,6% 68,4%

1981. 51,5% 48,5%

2001. 57,7% 42,3%

~ ukupan broj naselja: 6759, od toga gradskih 155, a seoskih 6

604

udio gradskog stanovništva s godinama se povećava (koncentracija u velikim gradovima),

dok se udio seoskog stanovništva smanjuje.

Danas je prisutna urbanizacija i širenje gradova, ali i širenje i prenošenje

elemenata gradskog života u selo (asfaltirani put, telefon, vodovod, elektrifikacija,

kanalizacija)

Tako dihotomija selo-grad danas igra manju ulogu. Nastaje ruralno – urbani

kontinuum (ne zna se gdje završava selo, a počinje grad) – nastaju anglomeracije

gradova i naselja koja gravitiraju pojedinim centrima.

~ gradovi imaju veći vitalitet – više se djece rađa

~ Demografski vitalitet seoskog stanovništva je danas mnogo

manji nego gradskog – u nekim područjima seoska naselja odumiru.

2. distribucija po REGIJAMA RH

Tradicionalno: Istra, Dalmacija, Slavonija i sred. Hrvatska.

kretanje broja stanovnika PO REGIJAMA RH (1900 – 2001)

REGIJA 1900. 2001. Index

ZAGREBAČKA 307 tis 1,1 mil 351,4

PRIMORSKO – GOR 412 tis 511 tis 124,2 i ISTARSKA

SJEVERNO – HRVATSKA 647 tis 712 tis 109,9

SLAVONSKA 604 tis 811 tis 134,1

SREDNJO – HRVATSKA 616 tis 381 tis 61,8

DALMATINSKA 575 tis 861 tis 149,9

u Hrvatskoj je prisutan problem depopulacije – pojedina područja ostaju bez

stanovništva

zagrebačka regija okuplja najviše stanovnika, iskazuje najbrži rast

stanovništva (Zagreb: od 16 000 stanovnika 1857. povećao se do 2001. godine na 690

000 – za 43 puta).

srednja Hrvatska (karlovačka, sisačka i ličko senjska županija) – nekad su bile

gusto naseljene. Danas ostalo jako malo stanovnika i jako nepovoljna demografska slika.

istočna Slavonija predstavlja demografski zapušteno područje – zbog

zahvaćenosti ratom i sve manjeg značaja poljoprivrede.

dalmatinska regija – ima porast broja stanovnika zbog razvoja turizma i

litoralizacije (seljenje stanovništva na more, razvijanje aglomeracija uz more).

Posljednjih godina najviše se razvio i još se uvijek razvija Grad Zadar i to zato što ima

dobar položaj, dobru povezanost, sveučilište.

Dinamika broja stanovnika, vitalnih i drugih demografskih pokazatelja na razini

Županija prikazani su grafički u prezentacijama s predavanja – obavezno konzultirati

3. PROCESI KOJI UTJEČU NA RASPORED: gospodarski razvoj, prirodni

prirast, migracije (nekoliko napomena).

~ Gospodarski razvoj

~ Velike razlike u gospodarskom razvoju između pojedinih županija.

BDP-a po glavi stanovnika tri puta veći u najbogatijoj u odnosu na najsiromašnije

županije

~ Dalmacija napreduje u odnosu na ostatak Hrvatske, ali istok zemlje

nazaduje.

~

~ Prirodni prirast

~ Natalitet i fertilitet viši na istoku i jugu Hrvatske, vrlo niski u Istri i

Kvarneru

~ Osim Istre i Kvarnera, relativno male regionalne razlike.

~ Divorcijalitet značajno viši na sjeveru i zapadu zemlje.

~

~ Migracije

~ Interne migracije uglavnom od Istoka zemlje ka zapadu.

~ Relativno mala mobilnost u proteklom destljeću (1-3% stanovništva).

~ Velike razlike u koeficijentu feminiteta uslijed migracija. U Zagrebu

6,5% više žena fertilne dobi. U većini kontinentalnih županija manjak žena sličnog

razmjera.

~ Imigracija iz inozemstva uglavnom u županije koje graniče sa BiH, u

Zagreb te Kvarner i Istru. Vrlo malo doseljavanje iz inozemstva u sjeverozapadnu

Hrvatsku.

4. SPECIFIČNA PODRUČJA HRVATSKE – otoci, područja od posebne državne

skrbi

OTOCI:

~ Broj stanovnika na otocima: (1185 otoka; 47 naseljenih)

GODINA BROJ STANOVNIKA

1857. 138 tis

1910. 186 tis poč stoljeća prisutno iseljavanje otočkog stanovništva u svijet

1961. 150 tis

1981. 109 tis od '81 prisutan lagani rast i to zbog razvoja Krka, Korčule, Brača

i Hvara (oni obuhvaćaju polovinu stanovništva na otocima i

imaju više od 10 000 stanovnika)

2001. 117 tis

~ Ukupan broj otoka: 1185, od čega je naseljeno 47 otoka

~ 4 otoka imaju više od 10 000 stanovnika (Krk, Korčula, Brač i Hvar)

~ 13 je otoka koji imaju između 1 - 10 000 stanovnika

~ 30 otoka ima do 1 000 stanovnika

~ Početkom stoljeća – veliko iseljavanje s otoka u inozemstvo

~ Danas - Otoci se revitaliziraju – oživljavanje jednog dijela otočja.

PODRUČJA OD POSEBNE DRŽAVNE SKRBI:

~ Tu spada onaj dio Hrvatske koji je neposredno bio zahvaćen ratom, pa

se nalazi u nepovoljnom položaju zbog velikog iseljavanja stanovništva (posebno

srpskog). Na tim se područjima danas naseljava stanovništvo BiH pa je prisutan problem

integracije i odnosa došljaka i domorodaca.

~ Glavni konflikt: došljaci povratnici

~ 3 razine (vrste) integracije doseljenika i povratnika:

I. Politička – najlakša

II. Funkcionalna i radna – odnosi se na zapošljavanje (teže provediva)

III. Socijalna (Odnosna) – problem odnosa (najteže provediva)

Najkritičnije pordučje – izuzetno nerazvijeno (uništena infrastruktura) i demografski

opustjelo.