Istraživački rad za natjecanje iz biologije

veljača, 2014.

Mateja Klapčić, 1.razred gimnazije

Manola Licul, 1.razred gimnazije

Mentor:

SANDRA JURAN,PROF.

Sorte smokava na

Labinštini

Srednja škola Mate Blažine

Rudarska 4, Labin

s- mate-blazine@pu.t-com.hr

052/856-277

Istarska županija

2

Istraživački rad za natjecanje iz biologije

veljača, 2014.

1.razred gimnazije

1.razred gimnazije

Sorte smokava na

Labinštini

3

SADRŽAJ

1.UVOD………………………………………………………………………..…..4

1.1. Sistematika i građa smokve……………………………………………............4

1.2. Sorte smokava………………………………………………………………….6

2.OBRAZLOŽENJE TEME……………………………………………………….8

3.MATERIJAL I METODE RADA………………………………………………10

3.1.Područje istraživanja…………………………...…………………………...…10

3.2. Metode rada………………………………...……………………...…………11

3.2.1 Deskriptorij stabla smokve…………………………………………………..11

3.2.2 Deskriptorij lista……………………………………………………………..12

3.2.3. Deskriptorij ploda…………………………………………………….……..13

4.REZULTATI…………………………………………………………………….15

4.1. Istraživani lokaliteti i nalazišta………………………...……………………...16

4.2. Brojnost stabala po lokalitetima…………………...………………………….16

4.3. Morfološka identifikacija sorti……………………………………...………...19

4.3.1. Stablo smokve………………………………..……………………………..19

4.3.2. List smokve……………………………………………..…………………..20

4.3.3. Procjena oblika plodova, boje pokožice i mesnatog usplođa………...….….20

5.RASPRAVA……………………………………………………………………..22

6.ZAKLJUČCI…………………………...………………………………………..24

7. SAŽETAK…………………….……………………………………….……….26

8.POPIS LITERATURE………………………………………………..………….27

4

1. UVOD

1.1. Sistematika i građa smokve

Obična smokva (Ficus carica L.) dijeli se u dva oblika, i to: Ficus carica ssp.

Sativa (pitoma i plemenita smokva, „domaća“ smokva jestivih plodova,ženski oblik) i

Ficus carica ssp. caprificus (divlja smokva ili smokvina, muški oblik, nejestivih

plodova, no važna za oprašivanje i rodnost pitome smokve). Smokva se prirodno razvija

u obliku grma,ali se u uzgoju obično daje prednost stablu. Životni vijek stabla kreće se

od 50 do 70 godina. . Kora je pepeljasta,u mladih stabala glatka,u starijih obično

ponešto raspucana.

Ficus carica L. potječe iz zapadne Azije. U osnovi su srcolikog oblika, ali plojka

lista je najčešće razdijeljena u tzv. lapove. Urez između lapova nazivamo sinus. Broj

lapova je sortno svojstvo. Kod smokve je prisutna heterofilija tj. pojava da na istom

stablu nalazimo više različitih oblika listova. Plod koji u običnom životu nazivamo

smokvom je cvat. Svaka smokva razvija četiri tipa cvjetova: tri tipa ženskih i jedan tip

muških:

-Ženski fertilni cvjetovi (s razvijenom plodnicom) nalaze se u ljetnoj cvati pitomih i

divljih smokava.Nakon oplodnje razvije se sićušni oraščić s plodnom sjemenkom.

-Ženski cvjetovi s nerazvijenom plodnicom su sterilni cvjetovi, kod njih nema oplodnje

i tvorbe plodova oraščića. Nalazimo ih samo kod pitome smokve i to u proljetnoj cvati.

Divlja ih smokva nema.

-Ženski šiškasti cvjetovi su sterilni, nalaze se samo u cvatima divlje smokve i pitoma ih

smokva nema . U zimskoj cvati to su jedini cvjetovi. U njima živi i razvija se osica

Blastophaga grossorum L. koja je jedini posrednik u oprašivanju smokve. Sa smokvom

živi u simbiotskom odnosu tako da neke sorte smokava ne donose normalan urod bez

nje; nekima je njeno prisustvo poželjno, a nekima nepotrebno.

Slika 1.Osica Blastophaga grossorum L.

5

-Muški cvjetovi razvijaju se samo u cvatima divlje s., i to u proljetnoj i ljetnoj

cvatnji.

Slika 2.a) Ficus carica ssp. caprificus i b) Presjek kroz njenu proljetnu cvat

Pitoma smokva ih nema . Za oprašivanje smokve od važnosti su samo cvjetovi proljetne

cvati, oblikom slični običnim ženskim cvjetovima .Sastoje se od tri do pet prašnika sa

dvodjelnim prašnicama (anterama).

Kad antere puknu bezbroj polenovih zrnca ispuni prostor oko usta cvati. U to

vrijeme druga generacija osice Blastophaga grossorum L. završava svoj razvoj,napušta

cvijet divlje smokve, noseći na sebi puno peludnih zrnca (Prgomet i Bohač, 2003).

Plod je cvat smokve; jestiva tvorevina. Plodovi mogu nastati od proljetnih i

ljetnih cvati. Proljetne plodove, koji sazrijevaju krajem lipnja i početkom srpnja

nazivamo cvjetunicama. One obično nisu jestivi plodovi, no kod mnogo sorti čine i

glavni rod.Te su smokve dvorotke (Bjelica, Fico della Madonna, Petrovača bijela i

crna).Od ljetnih cvatova nastaju ljetno-jesenski plodovi. Oni su glavni rod smokvinog

stabla (Bakarić i sur., 1989).

Smokva zahtijeva plodna,rastresita i lakša tla. Dobro se adaptira na različite tipove tla

zbog tolerantnosti na sušu,zaslanjenost, klorozu (žuticu pri nedostatku željeza) i aktivni

kalcij. Iznimno dobro joj odgovaraju aluvijalna tla, vapnenačka tla i crvenica.

Optimalna vrijednost pH se kreće između 6 i 7,8. Smokva se može razmnožavati na tri

osnovna načina: reznicama, cijepljenjem i sjemenkama. Smokva počinje rađati treće

godine nakon sadnje.

Smokva sadrži velike količine vitamina C, B kompleksa, karotena, fosfata, a bogata je i

hranjivim vlaknima, što je čini posebno korisnom u reguliranju probave. Mineralna

vrijednost smokve je viša nego u većine drugog voća te je bogata magnezijem,kalcijem i

kalijem , koji sudjeluju u regulaciji krvnog tlaka te na taj način pomažu u zaštiti

6

krvožilnog sustava. Velike je kalorične vrijednosti, svježi plod sadrži 12-14 posto šećera

( uglavnom fruktoze i glukoze),a količina šećera u suhom plodu je između 50 i 70 %

(Lianju i sur., 2003.). Antocijani, jedna od glavnih skupina flavonoida ,značajno su

pridonijeli svojim snažnim antioksidativnim svojstima smokve (Vinson, 1998 ; Lepidot

i sur. , 1999 ). Smokvini antioksidansi mogu obogatiti lipoproteine u plazmi i zaštititi ih

od naknadne oksidacije ( Vinson i sur. , 2005).

1.2. Sorte smokava

Petrovača bijela je dvorotka, ima bujan rast i veliku okruglastu krošnju. Prvi rod

dospijeva krajem lipnja (cvjetunica okruglastog oblika). Pokožica je tanka, svjetlozelene

boje. Težina od 50 do 100 g, meso je crvenkasto, sočno i slatko. Drugi rod Petrovače

bijele pospjeva od sredine kolovoza do srednine listopada; težina od 40 do 50g, bez

vrata i smatra se glavnim rodom.

Slika 3.a) Plodovi Petrovače bijele i b) Plodovi Petrovače crne

Petrovača crna je dvorotka, guste okrugle krošnje. Cvjetunica dozrijeva od polovice

lipnja do polovice srpnja. Za razliku od Petrovače bijele, plod je kruškolikog oblika,

težine do 70g. Pokožica je zelena uz peteljku, ali je prema vrhu ploda ljubičasta. Drugi

plod dozrijeva početkom rujna.

Slika 4.a) Plodovi Bjelice i b) Plodovi Fico della Madonna

7

Bjelica je bijela dvorotka, talijanskog podrijetla s bujnim rastom i visokom

krošnjom. Prvi rod nije obilat za razliku od drugog koji ima debelu pokožicu.

Fico della Madonna je poznata kao bijela dvorotka..Česta je na istarskom poluotoku i

na Kvarneru.Ima krupne cvjetunice ( 100 do 150 g) kruškolikog oblikakoje dozrijevaju

sredinom srpnja. Drugi je rod obilniji, ali su plodovi sitniji (60 do 70 g).

Šaraguja je crna jednorotka i prilično je otporna na niske temperature. Rano

počinje donositi i obilan rod. Plodovi dozrijevaju od polovine kolovoza do polovine

listopada. Plodovi su spljoštenog su oblika s izraženim vratom i težine 30-50 grama.

Pokožica je sivkasto- ljubičasto crvena. Meso je žućkasto, a unutrašnjost intenzivno

crvena.

Plodovi se koriste u svježem stanju.Posebna aroma mesa ploda svrstava je u vrlo

tražene sorte ( Prgomet i Bohač, 2003).

Slika 5. Plod Šaraguje

Smatramo da smokvarstvo vrlo važna grana poljoprivrede na našem području , a

može biti unosno zanimanje i putokaz za mnoge mlade poljoprivrednike. Mogućnosti,

tradicija, podneblje i dobri stručnjaci govore u prilog tomu. Zanimala nas je situacija na

našem području i koje su sorte najučestalije.Očekujemo da je rasprostranjenost smokava

na području Labinštine važan pokazatelj da smokvarstvo ovdje nije izumrlo i da se

uzgoj vodećih sorti i dalje nastavlja.

8

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Smokva je iznimno cijenjeno južno voće. Simbolizira život, mir, blagostanje i

plodnost. Naše područje sjeveroistočnog dijela istarskog poluotoka oduvijek je bilo

gastronomski vrlo interesantno, puno posebnosti kao što je istarsko vino, masline,

šparoge, a među njima je i smokva, često hraniteljica obitelji. Smokva je bila sastavni

dio našeg djetinjstva, iako dosad nismo prepoznavali njezin značaj.

Svrha našeg istraživanja jest utvrditi koje sve sorte smokava prevladavaju na

širem području Labinštine kako bi ustanovili njenu opstojnost i distribuciju zbog

važnosti smokvarstva na ovom području, sve većeg interesa stanovništa za ovu biljnu

vrstu i važna nutricionistička svojstva koja ova biljka posjeduje, a mnogima od nas još

nisu znana .

Slika 6. Plodovi i krošnja obične smokve (Ficus carica L.)

U priobalnim krajevima Republike Hrvatske uspijeva velik broj sorti, a one se dijele

prema razlikama u plodonošenju i boji pokožice ploda. Najpoznatije su sorte: Petrovača

bijela i Petrovača crna, Bjelica, Zimnica, Zamorčica, Šaraguja, Fico della Madonna,

Vodenjača, Bružetka crna i Bružetka bijela i Rezavica.

Slika 7. Različitost sorti smokava prema plodovima

9

Ciljevi našega rada:

ustanoviti rasprostranjenost pojedinih sorti smokava na Labinštini,

popis, fotografiranje nađenih sorti i bilježenje njihovih staništa,

uočavanje različitosti među pojedinim sortama (građa lista, oblik ploda,

konzistencija, boja pokožice ploda),

izraditi detaljan popis i distribuciju sorti smokava na Labinštini .

Naše hipoteze:

smokva je biljka vrijednih nutricionističkih svojstava,

za smokve su značajna topla i sunčana staništa, pa se zato javljaju na južnijim

stranama i padinama , najčešće u vinogradima ,

distribucija različitih sorti smokava na području Labinštine ukazuju na prevagu

pojedinih sorti koje na ovom području bolje uspijevaju,

za naše područje ( obzirom na geografske uvjete), očekujemo dobru distribuciju

Petrovače bijele i Petrovače crne, te svakako Bjelice ( Belice) , sorte Fico della

Madonna i Šaraguje.

10

3. MATERIJALI I METODE RADA

Rad obuhvaća istraživanje na terenu (prikupljanje podataka i uzimanje uzoraka) i

rad u školskom laboratoriju (determinacija i obrada podataka).

Terenski rad vršen je odlaskom na različite lokacije Labinštine i tamo su obavljena

promatranja (brojnost vrsta,vrste rasta,oblik krošnje, lisni segmenti, prikaz plodova

različitih sorti smokava na odabranim lokalitetima).

Podaci sa terena statistički su obrađeni i izrađena je karta distribucije pronađenih sorti

smokava na istraživanom području. Za determinaciju sorti korištena je dostupna

literatura (Bakarić i sur., 1989; Grassi , 1990 ; Prgomet i Bohač , 2003).

3.1. Područje istraživanja

Područje Labinštine obuhvaća prostor od oko 220 km 2 na jugoistočnom dijelu

istarskog poluotoka , geografski vrlo raznoliko (istočni je dio okružen morem kao i dio

južnog dok je sjeverni i zapadni dio na višim nadmorskim visinama- do 300 m) .

Slika 8. Područje Labinštine

11

Građa tla je krška, podloga vapnenačka, prisutne su krške tvorevine ( vrtače, uvale,

polja) ,uglavnom pokrivene crvenicom koja je glinasta do ilovasta. Klima je

submediteranska sa relativno velikom veličinom padalina. Temperatura je u skladu s

klimom (prosjek za najtoplije mjesece je 23o

a za najhladnije oko 5o

C). Biljni je pokrov

submediteranske vegetacije (as. Querco-Carpinetum orientalis croaticum) u kojoj

prevladavaju hrast medunac (Quercus pubescens Willd.) i bijeli grab (Carpinus

orientalis Mill.), a u južnijem dijelu prisutan je utjecaj eumediteranskih elemenata u

kojima prevladava hrast crnika (Quercus ilex L.). Terenska istraživanja su vršena od 12.

rujna do 15. studenoga 2013. na 4 lokaliteta (okućnice,vinogradi):

1. lokalitet- Kapelica ( 13 lokacija)

2. lokalitet- Rabac (17 lokacija)

3. lokalitet- Nedešćina (14 lokacija)

4. lokalitet- Pićan (12 lokacija)

3.2. Morfološke značajke u identifikaciji različitih sorti smokava

Metodologija praćenja temeljila se korištenjem deskripcijskih metoda ( Bandelj Mavsar

i sur., 2008 ), a određivani su sljedeći parametri:

1. rast stabla smokve

2. gustoća krošnje

3. određivanje broja lisnih segmenata ,

4. određivanje stupnja lisne razdijeljenosti

5. oblik plodova, pokožica i meso usplođa

3.2.1. Deskriptorij stabla smokve

Morfološke su razlike prisutne u različitih sorti, no i unutar istih zbog uvjeta staništa,

starosti stabala i agrotehničkih mjera.

Ad 1. Procjena rasta stabla smokve prema deskripcijskim slikama (slika 9.)

a) b) c)

Slika 9. Rast stabala smokve: a) uspravan rast, b) malo otvoren, c) jako otvoren

12

Ad 2. Procjena gustoće krošnje stabla smokve (slika 10.)

a)

b) c)

Slika 10. Gustoća krošnje smokve : a) rijetka b) srednje gusta c) gusta

3.2.2.Deskriptorij lista

Smokva ima izraženu heterofiliju i zato je determinacija sorti prema morfološkim

značajkama lista vrlo teška ( Prgomet i Bohač, 2003). Veličina lista također ovisi o

uvjetima staništa i nije pouzdan pokazatelj. Za determinaciju sorti smokava po

lokalitetima rađene su:

Ad 3. Određivanje broja lisnih segmenata (slika 11.)

a) b) c) d)

Slika 11. Broj lisnih segmenata: a) bez segmenata, b) tri , c) pet, d) sedam i više

Ad 4.) Određivanje stupnja lisne razdijeljenosti

13

Slika 12. Stupanj lisne razdijeljenosti: a) cjelovit b) slabo razdijeljen , c) prosječno

razdijeljen,d) izrazito razdijeljen, e) vrlo izrazito razdijeljen

3.2.3..Deskriptorij ploda

Plod je najbolji pokazatelj različitosti među pojedinim sortama. Oblik i boja usplođa su

tipične za pojedine sorte, no uvijek ima i iznimaka.

Ad 5.) Određivanje oblika plodova (slika 13.)

a) b) c)

Slika 13. Oblik ploda: indeks-širina/visina: oblik svijeće, okrugli plod, ravno položen

Ad 6.) Određivanje boje pokožice plodova (slika 14.)

1.ljubičasta 2.modro-ljubičasta 3.smeđa

4.smeđe-zelena 5.zelena boja 6. svjetlo zelena 7.žuta boja

Slika 14. Boja pokožice plodova

Ad 5.) Određivanje boje usplođa ploda (slika 15.)

14

1. bijela 2. žuta 3. žuto- smeđa 4. roza 5.crvena

6.tamno-crvena 7. ljubičasta

Slika 15. Boja „ mesa“ usplođa

Za svaku sortu istaknute su njezine važne morfološke osobine i podaci su obrađeni u

poglavlju Rezultati.

Slika 16 .a) Listovi i b) Plod sorte Petrovače bijele

15

Slika 17. a) Listovi i b) Plod sorte Petrovače crne

Slika 11. a) Listovi i b) Plod sorte Bjelica

Slika 12.a) Listovi i b) Plod sorte Šaraguja

16

Slika 13. a) Listovi i b) Plod sorte Fico della Madonna (Zeleni Matalon)

4. REZULTATI

4.1. Istraživani lokaliteti i nalazišta

U tablici 1. navedena su nalazišta stabala smokava po lokalitetima s pripadajućim

staništima i raznolikošću sorti smokava na njima.

Tablica 1. Prikaz istaživanih područja

* na ovom lokalitetu nađena su i stabla smokve bez plodova

4.2 . Brojnost stabala po lokalitetima

Lokalitet (Kapelica)- 2 km jugozapadno od Labina, sa najučestalijim sortama smokava.

Lokaliteti Nalazišta Broj

uočenih

stabala

Staništa Raznolikost

sorti

Kapelica* 13 21 okućnice,vinogradi 3

Rabac 17 33 okućnice 3

Nedešćina 14 27 okućnice,vinogradi 4

Pićan 12 57 okućnice,vinogradi 5

17

0

2

4

6

8

10

12

14

Brojnost stabala

Sorte smokava

Lokalitet Kapelica

Petrovača bijela

Bjelica

Zeleni matalon

Graf 1. Sorte smokava na lokalitetu Kapelica

Lokalitet (Rabac) – 5 km jugozapadno od Labina, sa karakterističnim sortama:

Graf 2. Sorte smokva na lokalitetu Rabac

0

5

10

15

20

Brojnost stabala

Sorte smokava

Lokalitet Rabac

Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

18

Slijedi lokalitet (Nedešćina)- 3 km sjevernije od Labina, sa karakterističnim sortama

smokava:

Graf 3. Sorte smokva na lokalitetu Nedešćina

Lokalitet (Pićan)- 25 km sjeverozapadno od Labina, sa karakterističnim sortama

smokava.

0

2

4

6

8

10

Brojnost stabala

Sorte smokava

Lokalitet Nedešćina

Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

Zeleni matalon

0

2

4

6

8

1012

14

16

Brojnost stabala

Sorte smokava

Lokalitet Pićan

Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

Zeleni matalon

Šaraguja

19

Graf 4. Sorte smokva na lokalitetu Pićan

Graf 5. Sorte smokava na Labinštini

4.3 . Morfološka identifikacija sorti

Korištenjem deskripcijskih metoda ( Bandelj Mavsar i sur., 2008 ), određene su

karakteristične osobitosti pojedinih sorti.

4.3.1. Stablo smokve

Procjena rasta stabala i oblika krošnje izvršena je deskripcijskim opisima:

.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

Sorte smokava

Bro

jno

st s

tab

ala

Petrovača bijela BjelicaZeleni matalonPetrovača crnaŠaraguja

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Uspravan

rast

M alo

otvoren

Otvoren Jako

otvoren

OBLIK RASTA

BR

OJ S

TA

BA

LA Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

Zeleni matalon

Šaraguja

20

Graf 6. Oblik rasta stabala pojedinih sorti

Graf 7. Tip krošnje stabala pojedinih sorti

4.3.2. List smokve

Smokva ima izraženu heterofiliju i determinacija sorti prema morfološkim značajkama

lista je:

0

510

15

20

2530

35

40

Rijetka Srednje

gusta

Gusta

krošnja

Tip krošnje

Bro

j sta

ba

la

Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

Zeleni matalon

Šaraguja

21

Graf 8. Lisni segmenti i razdijeljenost lista u promatranim sortama

4.3.3. Procjena oblika plodova, boje pokožice i mesnatog usplođa

Plod je najbolji pokazatelj različitosti među pojedinim sortama. Oblik ploda određivale

smo prema deskriptoriju.

Graf 9. Oblik plodova pojedinih sorti

Tablica 2. Boja pokožice ploda i usplođa

Sorte smokava Boja pokožice Boja usplođa

0 5 10 15

Lisni segm ent i

Lisna r azdij elj enostLisni segmenti

Razdijeljenost

lista

Broj segmenata

Šaraguja

Zeleni matalon

Petrovača crna

Bjelica

Petrovača bijela

0102030405060708090

100

%

Oblik

svijeće

Okrugli Ravno

položen

Petrovača bijela

Bjelica

Petrovača crna

Zeleni matalon

Šaraguja

22

Petrovača bijela zelena roza

Bjelica svjetlo-zelena roza do žute

Petrovača crna smeđe- zelena roza

Zeleni matalon zelena roza

Šaraguja smeđe - zelena crvena

23

5. RASPRAVA

Smokva postaje sve interesantnija biljna kultura u svijetu , kako zbog njenih

ljekovitih svojstava i nutricionističkih odlika, tako i zbog mogućnosti njenog ekološkog

uzgoja ( Prgomet i Bohač, 2003).

Sve više istraživanja pozitivnih učinaka smokve za ljudsko zdravlje potiče razvoj

smokvarstva i prerade smokava u gotove proizvode (Al- Zalzaleh, 2009; Venter i sur.,

2009; Perez, 2009).

Dosad su vršena opsežna istraživanja sorti smokava na području slovenske i

hrvatske Istre . U skladu s rezultatima istraživanja na tim područjima (Bandelj Mavsar i

sur., 2008 ; Prgomet, 2007) i deskripcijskim metodama procjene rasta stabala tipičnih

sorti smokava na našem području , gustoće krošanja stabala, određivanja broja lisnih

segmenata, te stupnja lisne razdijeljenosti i procjene oblika plodova, boja pokožice

plodova i „mesa“ usplođa, zaključile smo da su najučestalije sorte smokava na

Labinštini Petrovača bijela i Petrovača crna, te svakako Bjelica ( Belica) , sorte Fico

della Madonna i Šaraguja.Slična istraživanja vršena su 2006. i 2007. godine na području

Medulina (Vrhovnik i sur., 2007).

Istraživanje je provođeno na četiri lokaliteta Labinštine, istražena su 13 nalazišta

u Kapelici sa 21 stablom ,17 nalazišta u Rapcu sa 33 stabala, 14 nalazišta u Nedešćini sa

27 stabala i 12 nalazišta u Pićnu sa 57 stabala. Iz provedenih istraživanja vidljivo je da

je u Kapelici naučestalija sorta Petrovača bijela pred Bjelicom i Zelenim matalonom, u

Rapcu prevladava Bjelica ispred Petrovače bijele i Petrovače crne. Sjeveroistočni

lokaliteti Nedešćine bogatiji su sortama , a tu prevladava sorta Petrovača bijela pred

sortom Petrovačom crnom i Zelenim matalonom i Bjelicom. U unutrašnjosti Labinštine

– Pićanštini dobra je distribucija sorti (puno vinograda, široke okućnice) i tu prevladava

sorta Bjelica pred Petrovačom crnom.Naišle smo na dobru raširenost Šaraguje koja je tu

udomaćena sorta i vrlo česta u vinogradima.Ona je prema karakteristikama i otpornija

na nešto niže prosječne temperature ovog područja i dobrog je plodonošenja

(siromašniji,težački kraj Labinštine).Iz ovog proizlazi da se u skladu sa rezultatima

autora Bandelj Mavsar i sur., (2008) i Prgometa, (2007).

Obzirom na morfološke osobitosti istaknutih sorti zaključujemo da Petrovača

bijela ima uspravni rast rijetke krošnje , Bjelica otvoren rast i srednje gustu krošnju,

24

Zeleni matalon manje otvoren rast stabla rijetke krošnje , a Petrovača crna jako otvoren

rast guste krošnje. Šaraguja je primjer crne jednorotke malo otvorena rasta stabla i guste

krošnje, u skladu sa rezultatima Bandelj Mavsar i sur.,(2008).

Smokva ima izraženu heterofiliju i determinacija sorti prema morfološkim značajkama

lista je vrlo teška .Najveću razdijeljenost lista imaju sorte Šaraguja, Petrovača bijela i

Bjelica, dok sorta Zeleni matalon prednjači u broju lisnih segmenata .

Plod je najbolji pokazatelj različitosti među pojedinim sortama. Oblik i boja

usplođa su tipične za pojedine sorte, što umnogome olakšava determinaciju sorti. Iz

dobivenih istraživanja zaključujemo da sorte Bjelica ,Šaraguja i Petrovača bijela i crna

imaju okruglaste plodove a Zeleni matalon plodove oblika svijeće.

Oblik plodova i boja usplođa odličan su pokazatelj pripadnosti pojedinim sortama

smokava , pa zaključujemo da su Petrovača bijela i Zeleni matalon zelene boje i roza

usplođa, Bjelica je svjetlo zelene pokožice i roza do žute boje usplođa , a Petrovača crna

i Šaraguja su smeđe –zelene , ali im se boja usplođa razlikuje jer je Šaraguji boja

usplođa crvena.

Sve je veći broj deskriptorija pojedinih sorti koji uz detaljne analize pomažu u

determinaciji i olakšavaju stručnjacima i poljoprivrednicima odabir najadekvatnijih sorti

za određena područja obzirom na klimatske uvjete, reljef i sl. (Messaoudi i sur., 2009;

Lianju i sur., 2003 ; Karadeniz 2003.).

Rezultati istraživanja danas su opširniji i obuhvaćaju i DNA analizu uzoraka,

tako da osim deskriptivnih metoda , postoje puno sigurnije metode određivanja

pripadnosti pojedinim sortama (Bandelj Mavsar i Javornik, 2007).

Za potpunija istraživanja trebalo bi obuhvatiti veće područje i uključiti i druge

deskripcijske metode (izgled peteljke lista, izgled vrata ploda, boja ostiola, boja

tekućine koja izlazi iz ostiola,težina plodova, vrijeme sazrijevanja u dvorotki i

jednorotki, komparacija težine plodova prve i druge berbe u dvorotki itd.).To bi

zasigurno bio vrlo interesantan , ali i zahtjevan projekt.

25

6. ZAKLJUČCI

Svrha našeg istraživanja bila je utvrditi koje sve sorte smokava prevladavaju na širem

području Labinštine kako bi ustanovili njenu opstojnost i distribuciju .

smokva ima važna nutricionistička svojstva ,

smokvarstvo je važno za naše podneblje ,

iz provedenih istraživanja vidljivo je da su naučestalije sorte na Labinštini

Petrovača bijela i Bjelica , a česte su i Zeleni matalon i Crna Petrovača

u unutrašnjosti Labinštine – Pićanštini dobra je distribucija Šaraguje

(jednorotke), koja je otpornija na nešto niže prosječne temperature ovog

područja Labinštine,

rast stabla,izled krošnje,lisna razdijeljenost i broj lisnih segmenata , oblik ploda,

boja pokožice ploda i usplođa dobri su morfološki pokazatelji različitosti

pojedinih sorti,

Zeleni matalon manje otvoren rast stabla rijetke krošnje , a Petrovača crna jako

otvoren rast guste krošnje,

Šaraguja je primjer crne jednorotke malo otvorena rasta stabla i guste krošnje,

smokva ima izraženu heterofiliju i determinacija sorti prema morfološkim

značajkama lista je vrlo teška ,

najveću razdijeljenost lista imaju sorte Šaraguja, Petrovača bijela i Bjelica, dok

sorta Zeleni matalon prednjači u broju lisnih segmenata,

plod je najbolji pokazatelj različitosti među pojedinim sortama.

sorte Bjelica ,Šaraguja i Petrovača bijela i crna imaju okruglaste plodove a

Zeleni matalon plodove oblika svijeće,

Petrovača bijela i Zeleni matalon zelene boje i roza usplođa, Bjelica je svjetlo

zelene pokožice i roza do žute boje usplođa, Šaraguji je boja usplođa crvena,

ostale deskripcijske metode su izgled peteljke lista, izgled vrata ploda, boja

ostiola, boja tekućine koja izlazi iz ostiola, težina plodova, vrijeme sazrijevanja

u dvorotki i jednorotki, komparacija težine plodova prve i druge berbe u

dvorotki .

26

7. SAŽETAK

Cilj našeg rada bio je ustanoviti rasprostranjenost pojedinih sorti smokava na

Labinštini.

Rad je obuhvaćao istraživanje na terenu (prikupljanje podataka i uzimanje

uzoraka) i rad u školskom laboratoriju (determinacija i obrada podataka).

Terenski rad vršen je odlaskom na 4 različite lokacije Labinštine (Kapelica, Rabac,

Nedešćina, Pićan) i tamo su obavljena promatranja stabala i listova, deskripcija

plodova, pokožice i usplođa različitih sorti smokava na odabranim lokalitetima.

Podaci sa terena statistički su obrađeni i izrađena je karta distribucije pronađenih

sorti smokava na istraživanom području. Za determinaciju sorti korištena je dostupna

literatura (Bakarić i sur., 1989; Grassi , 1990 ; Prgomet i Bohač , 2003).

U unutrašnjosti Labinštine – Pićanštini dobra je distribucija Šaraguje (jednorotke),

koja je otpornija na nešto niže prosječne temperature ovog područja Labinštine.

Šaraguja je primjer crne jednorotke malo otvorena rasta stabla i guste krošnje,

smokva ima izraženu heterofiliju i determinacija sorti prema morfološkim značajkama

lista je vrlo teška ,najveću razdijeljenost lista imaju sorte Šaraguja. Petrovača bijela i

Bjelica, dok sorta Zeleni matalon prednjači u broju lisnih segmenata, plod je najbolji

pokazatelj različitosti među pojedinim sortama, sorte Bjelica.

Šaraguja i Petrovača bijela i crna imaju okruglaste plodove a Zeleni matalon

plodove oblika svijeće.

Petrovača bijela i Zeleni matalon zelene boje i roza usplođa, Bjelica je svjetlo

zelene pokožice i roza do žute boje usplođa, Šaraguji je boja usplođa crvena.

Iz provedenih istraživanja vidljivo je da su naučestalije sorte na Labinštini Petrovača

bijela i Bjelica , a česte su i Zeleni matalon i Crna Petrovača.

27

8. POPIS LITERATURE

Al- Zalzaleh H., 2009. The Fourth International Symposium on Fig. Merknès, 17.

Bandelj Mavsar D., Bohanec B., Bučar Miklavčič M., Butinar B., Javornik B., Jakše J.,

Podgornik M., Prgomet Ž., Skrt A., Tomažič I., Vrhovnik I., Valenčič V., 2008. The

Common Fig ( Ficus carica L.) in Istria: Morphological, Molecular and Some Chemical

Characteristics. Publishing House Annales, Koper.

Crisosto C. H., Bremer V., Ferguson L., Crisosto G.M., 2010. Evaluating Quality

Attributes of Four Fresh Fig (Ficus carica L.) Cultivars: Harvested at Two Maturity

Stages. Hortscience 45(4): 707–710.

Giusti M. M., Wrolstad R. E., 2000. Characterización and Measurement of

Anthocyanins by UV-Visible Spectroscopy. John Wiley & Sons, Inc.

Herre E.A., Jand'er K.C., 2008. Evolutionary Ecology of Figs and Their Associates:

Recent Progress and Outstanding Puzzles. Annu. Rev. Ecol. Evol. Syst. 39:439–58

Joseph B., Raj S.J., 2011. Pharmacognostic and phytochemical properties of Ficus

carica Linn- An overview. International Jurnal of PharmTech Research vol. 3, no.1

Kalaskar M.G., Shah D. R., Raja N. M., Surana S. J., Gond N. Y., 2010.

Pharmacognostic and Phytochemical Investigation of Ficus carica Linn. Ethnobotanical

Leaflets 14: 599-609

Karadeniz T., 2003. Proceedings of the 2nd

International Symposium on Fig. ISHS,

Caceres, 205.-208.

Lianju W., 2003. Proceedings of the 2nd

International Symposium on Fig. ISHS,

Caceres, 191.-196.

Messaoudi Z., 2009. The Fourth International Symposium on Fig. Merknès, 111.

Pérez F., 2009. The Fourth International Symposium on Fig. Merknès, 22.

Prgomet Ž., Bohač M., 2003. Smokva: Botanička svojstva smokve i sorte smokava.

SKINK, Rovinj.

Venter E., 2009. The Fourth International Symposium on Fig. Merknès, 21.

Vinson J.A., 1999. The Functional Food Properties of Figs. Cereal Foods World vol. 44,

no. 2

Vrhovnik I., 2007. Common Fig ( Ficus carica L.) in Istria: Morphological,

Molecular and Some Chemical Characteristics. Publishing House Annales, Koper, 9.-

11.