SPOMENIČKA BAŠTINA

KOD KULE

Zaselak plemena Zmijarevića i Grgurinovića, Kod Kule u Plini Zapadnoj

nazvano je po kuli koja je tu bila sagrađena kako tvrdi prvi neretvanski

povjesničar fra Luka Vladimirović (1718 – 1788 ) za obranu od od Turaka.

Nadalje fra Luka tvrdi da su kulu gradili njegovi preci, knezovi Vladimirovići koji

su prije X. stoljeća doselili na plinjansko područje i naselili se na Perki.

Uz samu kulu sagrađena je kapela sv.Paškala. Kapela je i danas u dosta dobrom

stanju, a sa unutarnje strane u kamenu je uklesana godina 1759. što bih

trebalo značiti da je to godina izgradnje mada fra Luka tvrdi da je kapela

podignuta 1748.

Danas je teško povjerovati, ali činjenica je da su vode jezera Ponorca i jezera

Krtinovca prije prokopavanja tunela Marićevac (1938). dolazile skoro do kule

i kapele sv.Paškala tj. jezerska voda je oplakivala cijelo brdašce na kojemu su

sagrađeni navedeni objekti. Prilaz objektima bio je moguć samo sa istočne

strane kojeg zaklanja masiv Vranina sa vrhom Sirač koji se nalazi na 404 m

nadmorske visine.

Župa Pojezerje 1765. dijeli se na tri župe koje se odvajuju od župe Pasičina i

dobivaju svoju samostalnost. Jedna od pojezerskih župa je i župa Plina koja se

dijeli na dva sela. Istočnu Plinu sa župskom Crkvom Bl.Djevice Marije na

Obličevcu i Zapadnu Plinu sa područnom Crkvom Sv.Ivana na Zavali.

Dakle, preko 100 godina (1765 – 1868) svako selo je brinulo o svom svećeniku,

njegovom smještaju, obradi crkvene zemlje, sakupljanju i čuvanju redovine itd.

Godine 1868. stanovništvo cijele župe složno je odlučilo da na ruševinama stare

kule sagrade zajedničku Crkvenu kuću u kojoj će svećenici-župnici boraviti,

održavati Sv.mise na Obličevcu i Zavali, obavljati svakodnevne svećeničke i

duhovne dužnosti u kapeli sv.Paškala kod Kule. Župska kuća imala je podrum i

dva kata. Uz župsku kuću sagrađena je čatrnja, kuhinja za potrebe župnika, ali i

za pripremu hostija, dvije štale za držanje konja na kojima je župnik jahao i

obilazio svoju veliku župu.

Župnici koji su služili Plinu 1760 . – 1868.

Rozić fra Ante 1760. – 1765.

Rončević fra Pavao iz Pasičine 1766. – 1774.

Franić fra Ivan iz Vina 1775.

Kačić fra Rafo iz Brista 1776.- 1778.

Krilić fra Bonventura iz Baćine. 1778.

Novaković - Maslarda fra Ante iz Sumartina 1779.-1781.

Pranić fra Andrija sa Ravče 1782 - 1785.

Rončević fra Pavao iz Pasičine 1786.- 1793.

Grupković – Puljan Fra Marko 1794 - 1795.

Jurčević fra Marko 1796.-1797.

Vežić Pavao iz Brista 1798 – 1809.

Markotić Ivan iz Vrgorca 1805 – 1809.

Despot fra Grgo iz Zaostroga 1810 - 1815.

Tomašević fra Grgo iz Baćine 1816 – 1823.

Lulić fra Vicko iz Igrana 1824 – 1830.

Despot fra Grgo 1831 – 1850.

Služe župnici iz Borovaca i Otrić – Struga 1851 – 1852.

Aničić fra Luka iz Opuzena 1852 – 1854.

Vodanović fra Felicije iz Runovića 1854 – 1857.

Grimani fra Augustin iz Makarske 1857 – 1860.

Ilinić fra Ante 1861 – 1866.

Šuman fra Jozo iz Komina 1866.

Gabrić don Vice iz Metkovića poslužuje iz Borovaca 1867.

Sladojević don Petar 1867 – 1869.

1869. – 1943.

Sumić don Kleme iz Podgore 1869 – 1876.

Jurčević don Josip 1876 – 1881.

Devčić don Tražimir iz Podgore 1881 – 1883.

Čuljak don Lovre iz Klobuka 1883 – 1898.

Barić don Marko 1889 – 1891.

Luetić don Ante iz Župe 1892 -1995.

Luketa don Mate 1895 – 1897.

Doneli fra Luiđi iz Makarske 1897 – 1898.

Brbić fra Toma iz Tučepi 1898 – 1902.

Doeli fra Bone iz Makarske 1902 – 1903.

Brbić fra Toma iz Tučepi 1903 – 1912.

Šuman fra Rajner iz Komina 1913 – 1914.

Oluić fra Benedikt sa Lovreća 1914 – 1915.

Matutinović fra Andrija iz Zaostroga 1915 – 1916.

Ujević fra Milan iz Krivodola 1916.

Letica fra Paulin iz Podgore 1916 – 1921.

Ćulum fra Karlo sa Otoka Silbe 1921 – 1933.

Vidalina fra Frane iz Brnaza 1933 – 1935.

Poljak fra Jozo iz Sinja 1935 – 1936.

Ramljak fra Metod iz Siverića 1936 – 1937.

Jelinčić fra Božo iz Glavica 1937 – 1939.

Šabić fra Nikola iz Brnaza 1939 – 1941.

Šimić fra Božidar 1941 – 1943.

U vrijeme Sladojević don Petra sagrađena je zajednička župska kuća Kod Kule za

Istočnu I Zapadnu Plinu.

Fra Božidar Šimić je napustio svoju župu 1943. u vrijeme talijanske okupacije.

Jedno vrijeme se zadržao na Šarić Strugi i u Rogotinu, a zatim je prešao u

Opuzen gdje su ga ubili partizani na dan 9. rujna 1943. prilikom kapitulacije

Italije i povlačenja talijanske vojske sa neretvanskog prostora.

Despot fra Grgo iz Zaostroga je umro kao plinski župnik 1850.u 73. godini života

i pokopan je na Obličevcu.

Šuman fra Jozo iz Komina, kao plinski župnik umro je 1866. i pokopan na

Obličevcu.

Čuljak don Lovro iz Klobuka umro je kao plinski župnik 1889. godine u 41. godini

života. Pokopan je na Obličevcu gdje mu je sinovac iz Amerike 1958. podigao

spomenik.

Ćulum fra Karlo sa otoka Silbe služio je Plinu od 1921. do 1933. Bio je omiljen u

narodu. Bio je to je župnik koji je prvi u Plinu donio foto i radio aparat.

Premješten u Zavojane gdje su ga, kako tvrdi Marko Buklijaš u svojoj knjizi

Zavojane, ubile ustaše.

SVEĆENICI KOJI SU ROĐENI U ŽUPI

Batinović fra Ante iz Modrog Oka. Umro 1935. kao student bogoslovije u

Makarskoj.

Grgurinović fra Diego, brat laik, umro u Živogošću 1875.

Grupković–Puljan fra Ivan st. Ubijen od Turaka u samost. na otoku Osinju 1570.

Grupković – Puljan fra. Ivan ml. 1803.-1860. Bio je župnik i dekan u Opuzenu u

dva navrata, a u Metkoviću 1847.-1849. U svoje vrijeme je bio istaknuta

crkvena ličnost u Neretvi. Umro je u Živogošću.

Grupković-Puljan fra Marko 1748.-1825. Bio je župnik Pline.

Grupković-Puljan fra Jozo 1775.-1841. Umro je u Zaostrogu.

Grupković Puljan don Jakov 1833.-1911. Umro je i pokopan u Splitu kao

gimnazijski profesor. Prije toga bio je aktivni franjevac u Sinju, istakao se svojim

radom u doba narodnog preporoda u Dalmaciji. Bio je vrlo sposoban, ali i vrlo

oštar u pisanju svojih brošura pa je zbog politike napustio franjevački red i

prešao u popove. Nakon toga izdržavao se od svoje profesorske plaće u Splitu,

gdje je i živio. Povodom njegove smrti, njegovi nećaci i cijelo Puljanovo pleme

odredilo je delegaciju koja je iz Pline otputovala u Split i bila nazočna na

sahrani profesora don Jakova Puljana.

Fra Josip iz Crnoće. Poznat zbog prevođenja mase pučanstva u podaništvo

mletačko. Umro je 1710.

Vladimirović fra Danijel, bosanski provincijal 153.5-1538.

Vladimirović fra Šimun, župnik u Sarajevu 1700. Ubijen od Turaka.

Vladimirović fra Luka rođen u Perki 1718. Umro je u Zaostrogu 1788. Završio je

visoke škole u Veneciji i Bolonji. Bio je profesor u Šibeniku, službovao je u

Opuzenu i Metkoviću. Poznat je i kao prvi neretvanski povjesničar. Objavio je

14 brošura vjerskog ili povjesnog sadržaja što manjih što većih.Pisao je

hrvatski, latinski i talijanski. Izdao je knjigu o ljekarskim receptima i pripravcima

pod naslovom „Likarije priprostite“ u Mlecima.

DUHOVNI KULTURNI I PROSVJETNI ŽIVOT PLINJANA

Zahvaljujući fra Vjeki Vrčiću, autoru knjige Neretvanske župe, Metković

1974. mogli smo se upoznati sa imenima svih svećenika-župnika koji su od

1760. -1943. služili župu Plinu.

Prije toga Plinu su služili svećenici koji su dolazili iz Ljubuškog, a zatim iz

Pasičine. Očito je plinjanski narod kroz cijelo promatrano razdoblje bio odan

svojoj rimokatoličkoj vjeri. Svakako da su župnici i drugi svećenici bili

najzaslužniji za bogoštovlje i duhovni život svojih vjernika, međutim, župnici su

u mnogo čemu pomagali i davali poduke svojim vjernicima kao npr. o lijepom

ponašanju, o higijeni, o pisanju, čitanju i računanju .

Prvi učitelji u selima bili su župnici jer je tek 1911. u Plini otvorena prva

dvorazredna Pučka škola, na Šarić Struzi. Kada su škole otvarane, prvi učitelji i

upravnici najčešće su bili svećenici. Tako je za vrijeme svog službovanja u

Metkoviću, Grupković Puljan fra Ivan ml. kao dekan gradio Crkvu na Predolcu,

a istovremeno je bio upravnik i učitelj metkovske škole.

Kako je već navedeno, naš fra Luka Vladimirović objavio je sakupljene narodne

recepte o liječenju raznih bolesti. Nije bilo liječnika, ni ljekarnika. Narod se

liječio pomoću trava i čajeva te drugih pripravaka koji su usmeno prepričavani

ili su se se mogli naći u „Ljekarušama“ koje su izdavali pojedini travari i vidari,

samouki i samoinicijativni ljudi.

No, vratimo se Kuli na mali Crkveni posjed. Vratimo se Fratrovoj kući kako su je

Plinjani zvali.

Nedjeljne Mise župnici su održavali po ustaljenom redu. Jedne nedjelje Misa je

bila u Crkvi V.Gospe na Obličevcu, a druge Nedjelje Misa se održavala u Crkvi

Sv. Ivana na Zavali. Na nedjeljnjim Misama najavljivane su proloncije - objave o

nakani stupanja u brak. Osim Misnog slavlja i molitve vjernicima su davane i

druge obavijesti. Mada je župnik na svom posjedu imao konja kako bi mogao

obilaziti svoju veliku župu i mnogobrojne zaselke, do crkve na Obličevcu i crkve

na Zavali u nedjeljne dane i na dan Blagdana, župnici su najčešće pješačili.

U kapeli Sv.Paškala župnici su imali svoje svakodnevne molitve. Vjernici su

dolazili na ispovjed. Tamo su uglavnom sklapani brakovi, obavljana krštenja

novorođenčadi, davane Svete pričesti, Krizme i drugi sv. Sakramenti.

Veliku pomoć u vjeronaku, čistoći i higijeni, a posebno u ponašanju i odnosu

prema roditeljima, ali i svim starijim osobama, imala su djeca i mladež. Isto

tako vršena je velika priprema za sklapanje brakova te upućivanje mladenaca u

bračni život, međusobno poštivanje, odgoj djece i td.

Kada je u pitanju povjesno – kulturna baština, prosvjeta ili nauk, župnici su

davali savjete prenoseći vlastita znanja koja su stekli u školma ili su ih praktično

doživjeli u mjestima gdje su služili. Ta svećenička iskustva se odnose na:

poljodjelstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, graditeljstvo i druga

područja, neophodna u razvoju čovjeka u ruralnom područjima.

U dvadesetim godinama prošlog stoljeća svećenici koji su služili Plinu, pored

svojih Crkvenih knjiga i službenih evidencija imali su i svoju knjižnicu kod Kule.

Knjižnica je imala tek nekoliko knjiga kao npr. “Razgovor ugodni naroda

slovinskoga“ fra Andrije Kačića-Miošića, zatim pismarice o bojevima i junaštvu

hrvatskih banova, knezova i kraljeva. Tako je nekoliko ljudi koji su kod Kule i

naučili čitati i pisati (među kojima je bio i Frane Zmijarević pok.Jure, a zatim

Ivan Grgurinovič – Sekul) samoinicjativno izučavali hrvatsku povijest. Pjevali su

junačke i narodne pjesme, prepričavali povijesne događaje, naročito uz gusle i

ognjište.

POVJESNO ZNAČENJE CENTRA KOD KULE

Prije svega, današnji objekti kod Kule imaju veliko značenje za izučavanje

povjesti plinskog naroda, počevši od turskih vremena do dananašnjih dana.

Plina je velika neretvanska župa čije je stanovništvo bilo aktivno uključeno u

bitke protiv Turaka. U tom dugom vremenskom razdoblju, prema fra Andriji

Kačiću Miošiću, spominje se ratoborno pleme Vladimirovića, mletačkih

podanika i dugogodišnjih ratnika, spominju se plinska plemena koja su 1684.

učestovala u osvajanju kule Norinske (Vladimirovć sa Perke, Kusturić sa Rupe i

Zmijarević sa Kule).

Predaja kaže da je Nonković za nagradu Štrbiću iz Pline nudio sve što okom vidi

jer je navodno u Gabeli ubio Turčina i zapalio turske topove. Štrbić je izabrao

Vidonj Dolac gdje su u blizini - na Zavali, tri brata Štrbića, sagradila Crkvu

Sv.Ivana oko koje i danas postoje tri zaselka ovog plemena. Mnogi povjesni

događaji nisu istraženi, a vjerujem da se neki od njih kriju upravo ovdje Kod

Kule. Uređeni i dostojno obilježeni objeti Kod Kule, osim povijesnog i kulturnog

značenja mogli bih se koristiti u turističke svrhe.

KULTURNA BAŠTINA I TRADICIJA

Neki objekti Kod Kule su građeni i prije 300 godina kao npr. sama kula po

kojoj je je ovo mjesto nazvano i koja je srušena, a na njenim temeljima

sagrađena župska kuća. Kapela Sv.Paškala je sagrađena prije 256 godina, a

posljednji građeni objekat je župska kuća stara 148 godina. Dakle, radi se o

vrlo vrijednim kulturnim spomenicima koji na žalost još uvijek nisu istraženi i

zaštićeni.

Pored navedenih građevina, treba istaći ostalu, uglavnom istraženu

spomeničku baštinu, među kojom se nalaze ostaci Kule knezova Grupkovića na

Obličevcu, Crkva i groblje na Obličevcu, Crkva i groblje na Zavali, zatim istražene

gomile i srednjovjekovni stećci na području Župe Plina.

Ipak centar svih javnih događanja bio je na Crkvenom posjedu Kod Kule, a

nositelji duhovnog, kulturnog pa i tradicionalnog života Plinjana bili su svećenici

– župnici koji su tamo stoljećima živjeli sa narodom i u dobru i u zlu.

Zar nismo dužni sačuvati uspomene na prošlost naših predaka i na jedan

prigodan način simbolično označiti i posvetiti ovo mjesto kako to rade pravi

katolici i naši susjedi na području Dalmacije i BiH.

Već 300 godina Sinjani trče svoju Sinjsku alku, sagradili su alkarske dvore,

muzejske prostore i spomenike konju i čovjeku i tako ljubomorno čuvaju svoju

spomeničku baštinu. Omiška Poljica čuvaju Statut svoje Poljičke Republike,

čuvaju svoj soparnik i druge običaje iz prošlosti svojih predaka. Grad Makarska,

pored mnogih kulturnih spomenika 2006. postavio je brončani kip na kojem se

nalazi inozemna turistkinja u zagrljaju domaćeg momka–galeba. Spomenik je

postavljen za 100. obljetnicu makarskog turizma. Neretvani su prije 18 godina

započeli sa tradicionalnim Maratonom neretvanskih lađa, a grad Metkvić je

porered antičkog Muzeja u Vidu otvorio i muzej prepariranih ptica u Metkoviću.

Cijela Dalmatinska Zagora obnavlja svoja ruralna naselja i gospodarstva kako bi

ih koristili u svrhu obiteljskog turizma i od toga dobro živjeli. Danas takvih

gospodarstava imamo na pretek u Dalmatinskoj Zagori u DNŽ posebno u

Konavlima. U Kokorićima imamo etno odnosno eko selo itd.

Kao grad Ploče su tek nastale. Spomenici koji su postavljeni u gradu kao i u

okolici pripadaju povjesnim događajima iz II. Svjetskog rata odnosno povijesnim

događajima iz Domovinskog rata. Crkva Kraljica neba i zemlje sa postavljenim

kipovima svetaca tek će postati dio pločanske kulturne baštine.

Pločanska spomenička baština smještena je sjeverno od Ploča, ustvari sjeverno

od Jadranske magistrale na područjima župa Baćina, Pasičina i Plina što je i

razumljivo jer se radi o starim planinskim župama koje su od najranijih dana

bile naseljene.

U Pločama, prosinac 2015. Ante Erak, Ploče

FOTO ELABORAT

Slika 1. Župski ured Kod kule PLINA. Zgrada, podrum i dva kata, fotografirana sa prednje

istočne strane. Vidi se prilazni put kojim se skreće sa ceste Ploče – Peračka Zavala Kula –

Kobiljača. Prilazni put dužine oko 50-tak metara bio je obzidan sa obe strane, uređen i

zatvoren drvenim vratima LAŠTERAMA koja već dugo ne postoje. To je i bio jedino moguć

pristup malom Crkvenom posjedu i objektima koji se nalaze na njemu.

Slika 2. Zgrada je fotografirana sa prednje istočne strane. Na sredini su glavna ulazna vrata sa

manjim prozorima. Katovi imaju po tri prozora. U dvorištu ispred zgrade postoji čatrnja čiji

otvor se u travi ne primjećuje jer je pucal (obzida sa vratima) srušen. Vrt se nalazio ispod

prilaznog puta sa sjeverne strane, prema jzeru Krtinovac.

Slika 3. Zapadni ulaz u zgradu izgrađen je na prvom katu, a do njega vode kamene

stepenicesa vanjske strane. Sa unutarnje strane vodile su drvene stepenice u prizmlje

odnosno na drugi kat.

Uz samu zgradu vide se ulazna vrata Crkvene (župnikove) kuhinje u kojoj je spremana hrana

za župnika, njegovi goste i osoblje (kuharica, ministrant i konjušar).

U kuhinji su pripremane hostije, a ponekad i domjenak za uzvanike ili užina odnosno večera

za težake koji su ponekad radili na Crkvenom imanju.

Slika 4. Zgrada fotografirana sa bočne jugoistočne strane. Vide se 3 prozora na svakom katu,

po jedna iste veličine i oblika kao i na prednjoj strani.

Slika 5. Zgrada, pogled na unutrašnjost i nakon 70 godina kako je zgrada zapaljena i

napuštena. Još uvjek se ne urušava odnosno i dalje prkosi zubu vremena. Vrata su zidana

nosivim kamenim blokovima, a nadvratnjaci su ćemereni.

Slika 6. Vanjski prozor podruma na bočnoj jugoistočnoj strani još uvijek je zaštićen željeznim

šipkama. Pored kresanih kamenih štanaca, prozor je osiguran ćemerenjem.

Slika 7. Zgrada – podrum u prizemlju. Kameni zidovi su zaobljeni, a cijeli strop je ćemeren u

obliku svoda pa se može pretpostaviti da je ovaj prostor mnogo prije građen od fratrove

kuće. Nad ovim dijelom 1869. podignuta su još dva kata.

Podrum je služio za držanje i čuvanje vina i rakije. Konoba u prizemlju sa sjeverne strane

služila je za ostavu žita, sočiva, suhog mesa i drugih prehrambenih artikala koje su seljaci

župniku donosili na ime REDOVINE koju su bili obavezni izdvajati za izdržavanje svog župnika.

Slika 8. Unutrašmjost zgrade. Vrata u prizemlju koja vode iz hola u podrum i konobu. Zidovi i

stropovi su tako tvrdo građeni i ćemereni da garantiraju jeftinu i solidnu obnovu i sanaciju na

cijelom objektu.

Slika 9. Na najvišoj koti Crkvenog posjeda sagrađena je kapela Sv. Paškala 1759. Locirana je

tik uz kulu odnosno župni ured i stan župnika. Put do kapele ide sa južne strane zgrade,

prolazi ispred kužine iznad koje se nalazi kapela. Prostor oko kapele je suhozidom podzidan.

Slika 10. Ulaz u kapelu je sa zapadne strane. Ugrađena su željezna vrata. U drugom planu vidi

se jezero, danas polje Krtinovac zatim cesta koja prolazi kroz naselje Kulu i produžava za

Kobiljaču i Mali Prolog, odnosno vidi se autoput koji prolazi padinama brda Obličevac.

Slika 11. Na posjedu postoji i konjušnica kao i pojata za držanje i čuvanje konja i piće, to jest

konjske hrane uglavnom sijena i slame.