stjepan pantelić - pradomovina slavena u srednjem podunavlju

8/2/2019 Stjepan Panteli - Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju

1/146


2/146

Stjepan Panteli

PRADOMOVINA SLAVENA

U SREDNJEM PODUNAVLJU

Mainz/Zagreb2002.


3/146

Urednik:dr. J. Engelsons

Tehniki urednik:Slavko Panteli

Raunalni slog:Lilly Kramer

TisakDalmacijapapir Split

Copyright:Stjepan Panteli, D-55116 Mainz, Kaiserstr. 42

HR-10000 Zagreb, Lovenska 85

Nakladnici:

Laus SplitCroatia antiqua Mainz

D-55116 Mainz, Kaiserstr. 42Tel. (0)6131/221071; Fax: (0)6131/225641

E-Mai l : [email protected]: www.croatia-antiqua.com

QP - Katalogizacija u publikaciji

Sveuilina knjinica u Splitu

UDK 936.7

PANTELI, StjepanPradomovina Slavena u srednjem Podunavlju / Stjepan Panteli. - Split

:Laus, 2002. - 288 str.; 21cm

Antiki geografski rjenik: str. 2 39 - 252. - B io-bibliografski podaci: str. 282283. - Bibliografija: str. 253 - 270; bibliografske biljeke uz tekst. - Kazalo.

ISBN 953-190-122-8

ISBN 953-190-122-8

Stjepan Panteli

PRADOMOVINA SLAVENA

U SREDNJEM PODUNAVUU

Mainz/Zagreb2002.


4/146

Sadraj

Uvod 11

I. Pojam autohtonosti 14

II. Teorije podrijetla Slavena 16

1. Zastupnici azijske teorije 151.1. Moses Corenaci (iz Karina u V. st. po. Kr.) 16

1.2. Kuzma iz Praga (1045.-1125.) 17

1.3. Dalimil (1282.-1314.) 17

1.4. Pribik Pulkava (XIV. st.) 17

1.5. Grigorij iz Sanoka (+ 1479.) 18

1.6. M. Kromer(1512.-1589.) 18

1.7. l Dub rav ius (XVI. st.) 19

1.8. G. W. Leibniz (1646.-1716.) 191.9. Mavro Or b i n i (sredina XVI.st.-1611.) 19

1.10. F. Cluver(XVII. st.) 19

1.11. J. Chr. Jordan (1745.) 20

1.12. J. E. Vosel (1803.-1872.) 20

1.13. A. A. Nekrasov (1837.-1905.) 20

1.14. A. F. Rittic h (XIX. st.) 20

1.15. H. Kunstmann 21

2. Zastupnici istonoeuropske teorije 232.1. An on im iz Ravene (XII. st.) 23

2.2. F. Vrani (1551.-1617.) 23

2.3. J. Rasti (1669.-1735.) 24

2.4. P. J. afarik(1795.-1861.) 24

2.5. F. Miklosich (1813.-1891.) 24

2.6. W. Surowiecki (1824.-) 25


5/146


6/146

4.32. F. Hellwald (radovi 1872.)

4.33. M. Drinov (radovi 1873.)

4.34. L Wilser (radovi 1885.)

4.35. F. Sasinek (radovi 1886.-1888.)

4.36. J. Perwolf (radovi 1886.)

4.37. K. Sicha (radovi 1886.)

4.38. D. Samokvasov (radovi 1888.-1897.)4.39. N. Leopardov (radovi 1892.)

4.40. A. Lefevre (radovi 1896.)

4.41. G. Sergi (radovi 1898.)

4.42. S. Zaborowski (radovi 1900.-1905.)

4.43. H. Krahe (radovi 1925.)

4.44. L. Lenard (radovi 1927.)

4.45.1. Mui (1934.-)

4.46. O. MartiIII. Povijesni dokazi pradomovine Slavena

1. Veneti

1.1. Veneti u Panoniji

1.2. Veneti u Troji

1.3. Veneti u Italiji

1.4. Veneti u Galiji

1.5. Veneti na Baltiku

1.6. Veneti u Karantaniji

1.7. Veneti u Istri

1.8. Veneti u Liburniji

1.9. Veneti u Japodiji

1.10. Veneti u Dalmaciji

1.11. Veneti na rijeci Moravi

1.12 Veneti na rijeci Zeti i Morai

68

68

68

68

68

69

6969

69

70

70

70

71

71

7273

73

76

81

84

88

89

91

103

106

108

110

121

130

2. Panoni

2.1. Znaenje imena Panona

2.2. Panonsko-dalmatski ustanak

2.3. Etnike granice Panona

2.4. Panoni sjeverno od Drave

2.5. Panoni izmeu Save i Drave

2.6. Panoni juno od Save2.7. Slavenstvo Panona

IV. Antropoloki dokazi autohtonosti Slavena

V. Arheoloki dokazi autohtonosti Slavena

1. Kultura sojenica

2. Kultura jantara

3. Kultura arnih polja

4. Podunavske arheoloke kulture

5. Kontinuitet stanovnitva

VI. Mitoloki dokazi autohtonosti Slavena

1. Slavenska mitologija

2. Orijentalna mitologija

VII. Lingvistiki dokazi

1. Onomastika kao dokaz seobe

Zakljuak

Zusammenfassung

137

140

141

145

147

148

156

159

166

169

169

173

181

189

191

193

193

196

200

202

217

223


7/146

Prilog 230

Antiki geografski rjenik 239

Izvori 253

Literatura 258

Index 271

Biljeke o piscu 282

Biljeke o piscu 282

Popis autorovih knjiga, studija i znanstvenih skupova 283

Recenzija akademika Vojislava Nikevia 285

Rezension des Akademikers Vojislav Nikevi 286

Recenzija akademika Radoslava Rotkovia 287

Rezension des Akademikers Radoslav Rotkovi 288

11

Uvod

Cilj je ove knjige bila potraga za odgovorom na pitanje gdje je bilapradomovina Slavena, jer sustavno multidisciplinarno istraivanje o tomepitanju ne postoji do danas. Ve sam na svjetskom kongresu arheologa1996. na poziv Ruske Akademije Nauka u Novgorodu uputio na injenicuda su se u znanstvenim krugovima u XIX. st. vodile najee rasprave

meu historiarima, arheolozima, antropolozima i slavistima o pitanjugdje je bila pradomovina Slavena i odakle je krenula seoba, pa je to temai ove knjige.

O ni jednom pitanju u znanosti nije bilo toliko razliitih teza i hipoteza kaoo pitanju pradomovine Slavena. Ni jedno pitanje u znanosti nije stajalotoliko pod razliitim ideolokim utjecajima kao pitanje pradomovineSlavena. No ipak sustavnog multidisciplinarnog istraivanja o tomepitanju ne postoji do danas. Mi smo prvo prikazali sve teorije koje supostojale o pradomovini Slavena od srednjeg vijeka pa sve do danas, aonda smo na temelju historijskih, antropolokih, arheolokih, mitolokih ilingvistikih istraivanja dali odgovor gdje je bila pradomovina Slavena.

Dok su jedni govorili o pradomovini Slavena u istonoj Aziji, drugi su jutraili u Europi, na istoku, zapadu sjeveru ili jugu.

Naa su istraivanja zapoela od Troje, jer se u Troji i trojanskom ratu1174.-1874, pr. Kr. prvi puta spominju Veneti odnosno Slaveni pa je tobila polazna toka. Kod te polazne toke smo ustanovili da su Panonidoli u Troju iz Panonije. Dok se prije govorilo o Balkanu gdje su bili Grci,Traani, Iliri, Kelti, druga bezimena romanizirana stanovnitva i slino,Panoni su se kao najstariji narod jugoistone Europe potpunozanemarivali, a pod Panonima se imaju shvatiti Veneti, odnosno Slaveni.

Ime Balkanski poluotok prema planini Balkanu u Bugarskoj nije podobno.Taj je pojam je uveo 1808. njemaki geograf A. Zeune koji je mislio daStara planina Balkan Haemus povezuje okolne narode slino kao

Apenini u Italiji. To je potpuno krivo jer se na tom podruju radi orazliitim narodima s razliitim etnitetima, kulturama, religijama i

jezicima. Ako se ve govori o povezivanju ireg podruja onda se ne bismjelo govoriti o Balkanskom poluotoku nego o Dinarskom poluotoku, jernam je u irem podruju planine Dinare poznat povezujui Dinarskiantropoloki tip, dok o nekom balkanskom antropolokom tipu ne moe


8/146

12

biti govora. Dinarskim poluotokom bi se preciznije oznaio onaj diojugoistone Europe u kojem se nalazio antropoloki tip Veneta odnosnoSlavena. Mi smo se odluili za naziv srednje Podunavlje, kako je to dosada u znanosti bilo uobiajeno pa smo i ovoj knjizi dali naslovPradomovina Slavena u srednjem Podunavlju. Dinarski poluotok

jugoistone Europe nije neki poluotok koji bi Europa trebala prihvatiti,nego je on najstariji etniki dio te Europe.

O podrijetlu junih Slavena nije se u posljednje vrijeme mnogoistraivalo. Od 1945. godine je povijesna znanost u itavom slavenskomsvijetu u zastoju, jer je od Oktobarske revolucije 1917. godine, otkada suu Rusiju doli na vlast boljevici, a naroito od 1945., vailo da jepradomovina Slavena bila u Rusiji. To je bio slubeni stav i dogma svihslavenskih akademija nauka koje su stajale pod komunistikomideologijom, tako da se o iskonima Slavena nije istraivalo. Istraivalo sesamo utoliko, ukoliko je to odgovaralo liniji ideologije. Zbog toga jerazumljivo da su svi slavenski znanstvenici tumaili da je pradomovinaSlavena bila u nekom neodreenom prostoru iza Karpata ili u

Podnjeprovlju i da su se na jug doselili istom izmeu VI. i VII. st. Jodanas ima autora koji su u zabludi da se o Slavenima na jugu ne moegovoriti prije VI. I VII. st.

Vrlo je zanimljiva injenica, da su veliki ruski strunjaci XIX. st. zapradomovinu Slavena, kao Karamzin, Samokvasov, Leopardov,Sahmatov, Bezobrazov i drugi nauavali da je pradomovina Slavena bilana jugu. Tu je tradiciju prekinula Oktobarska revolucija pa je tako ostalosve do 90.-tih godina prolog stoljea. Istom su novi ruski znanstvenicikao Trubaev opet poeli nauavati da je pradomovina Slavena bila nasrednjem Podunavlju.

Danas je nestalo ideologije boljevizma i komunizma, pa bi znanstvenicijugoistone Europe trebali stati na svoje noge. Moda e ova knjiga bitipoticaj da se pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju poinjesustavno istraivati, jer nam je ve dosta nekvalificiranih izjava i miljenjao tom pitanju. Ako bismo i htjeli govoriti o pradomovini Slavena upodrujima dananje Rusije, onda bi najstarije narode kao Panone,odnosno Venete morali smjestiti u ta podruja a to nema nikakva smisla.Zbog toga se mora polaziti o jugoistone Europe, iz ireg podruje

13

srednjeg Podunavlja, jer nam to potvruju, arheoloke kulture: kulturasojenica, kultura jantara i kultura arnih polja, kao i mitologija.

To je dakle bio glavni uzrok ovoga rada i glavni poticaj za istraivanjepodrijetla junih Slavena u Jugoistonoj Europi, jer je najstariji prilaznacionalnim povijestima pojedinih naroda jugoistone Europe mogusamo onda ako se rijei pitanje podrijetla i pradomovine Slavena u cjelini.

U stara su vremana juni Slaveni bili vea cjelina, ali su ih esto povijesniuzroci dijelili na vlastitu tetu. Sve su to pitanja koja nisu dovoljno

valorizirana.

Za poljsko-ruskog historiara J. Potockog se kae da je cijeli ivotistraivao podrijetlo Slavena, pa ipak njegova istraivanja nisu osvojilaslavenski znanstveni svijet. Ako ovaj rad uspije uvjeriti slavenskiznanstveni svijet da najstariji Slaveni potjeu iz jugoistone Europe, izsrednjeg Podunavlja, ili Dinarskog poluotoka onda je ova knjiga ispunilasvoj cilj. Takoer je ispunila svoj cilj ako se bude vie istraivala

venetologija od ilirologije, jer su Panoni i Veneti ipak najstariji narod ju

goistone Europe.


9/146

14

I. Pojam autohtonosti

Kad govorimo o najstarijoj povijesti Slavena u srednjem Podunavlju,nuno se namee pitanje njihove autohtonosti! No prije nego govorimo oautohtonosti Slavena, potrebno je naglasiti da u znanosti nije bilo

jedinstva kad se govorilo o tom pitanju. Neki su autori shvaaliautohtonost u laikom smislu "da ni jedan narod na svijetu nije

starosjeditelj ili prastanovnik na podruju gdje danas ivi" i da "nemanaroda koji na sadanjem tlu ivi od vremena Adama i Eve".1Ovo senastrano miljenje o autohtonosti mora odbaciti jer mi ne piemo ovdjepovijest ovjeanstva nego povijest Slavena pa se ne vraamo u vrijemekad jo nije postojala svijest o plemenskoj ili narodnoj pripadnosti. Naviklismo govoriti o uroenicima u Africi i Americi, ali ne rabimo taj pojam zaEuropu kao da u njoj nije bilo uroenika i kao da se itava Europa odnekuda doselila. Zbog toga nas pisci iz rimskog doba upuuju naeuropske uroenike. Kad je Tacit opisivao Germaniju, rekao je daGermane smatra uroenim: "Ipsos Germanos indigenas crediderim".2

Rimski pisci govore i o Panonima kao uroenicima.

Slovenski znanstvenik B. Grafenauer na poseban nain shvaaautohtonost. Prema njemu je autohtonost plod razvoja na nekom tlu, jer

je odreeni narod izrastao mijeanjem razliitih starosjedilakih,sastavnih dijelova i razliitih doseljenika. Upravo je zbog toga neki narodautohton, jer se uobliio ne kao prvi stanovnik, ve kao plod razvoja nanekom tlu.3

ini se da se shvaanje autohtonosti koja je plod razvoja neke izmijeaneamorfne mase na nekom tlu mora zabaciti, jer pojam autohtonosti ipaktrai da ne postoji stariji narod na nekom tlu od onog koji nazivamostarosjedilakim ili autohtonim.

Tree poimanje autohtonosti polazi od starosjedilatva. Latinsku rije"autochtonus" moemo prevoditi kao onaj koji se prvi pojavljuje nanekom prostoru.4 Dio Kasije je nazivao Panone uroenicima.5 Za

1 Marinko, M., Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000., str. 139.2 Publius Cornelius Tacitus. Germania. Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929. 2/1.3 Grafenauer, B., Knjievni list, Ljubljana, 3.X. 1985.4 Marevi, J., Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb, 2000., str. 286.5 Dio Cassius, Rmische Geschichte, T. III., Mnchen 1986. Band III., Buch 49. Nr. 37,2

15

autohtonost je dovoljna injenica da se na nekom tlu ne pojavljuje starijinarod od onog koji nazivamo autohtonim ili iskonskim. Upravo je tosluaj kod Panona i Veneta koji se pojavljuju u junom porjeju Dunava,gdje nam nije poznati neki stariji narod od njih. Zbog toga je Dio Kasijeimao pravo kad je Panone u Panoniji nazivao uroenim stanovnitvom ilistarosjediocima.


10/146

16

II. Teorije podrijetla Slavena

Teorije su podrijetla Slavena vrlo raznolike. Jedna je grupa znanstvenikatraila pradomovinu Slavena na istoku, druga na zapadu, a trea na jugu.Neki su traili pradomovinu Slavena i izvan Europe u Indiji, zapadnoj

Aziji, Mazopotamiji ili Sarmaciji. Mi emo dati pregled svih teorija opodrijetlu Slavena koje su zastupane od srednjeg vijeka pa sve do danas,da bismo ustanovili koja teorija ima najvie dokaza da bismo ju prihvatili.

1. Zastupnici azijske teorije

Zastupnike azijske teorije o podrijetlu Slavena moemo datirati ve u V.st. po. Kr. Kasnije nalazimo autore izXIII. i XV. st. koji su govorili oiranskom ili sarmatskom podrijetlu Slavena iz Babilona i Mezopotamije.To se pitanje nije do sada obraivalo pa je dobro dati kratak pregled.

1.1. Moses Corenaci (iz Karina u V. st. po. Kr.)

Moses Corenaci je armenski povijesnopisac koji je, po vlastitim navodima,ivio u V. st. a povijest Armenije je obradio do 440. godine, pa se tagodina uzimala kao posljednja godina njegova ivota. Naziv Corenaci jepolatinjeno ime mjesta Karina koje se nalazilo na izvoru rijeke Eufrata u

Armeniji. Kad su Rimljani osvojili Armeniju, jedan se dio stanovnitvarazbjeao i doao na Jadran, o emu svjedoe jo danas imena mjestaDonji Karin, Gornji Karin, Karin i Karinsko more. Od Mojsija iz Karinapotjee i Geografija. Jedna je geografija dulja, a druga kraa. Kraa sepripisuje Corenaciju. U toj kraoj geografiji govori o Slavenima, padonosimo prijevod itavog pasusa:

"10. Tracija, na istoku Dalmacija, blizu Sarmacije, poinje na rijeci Tarusdo Dunava. Tamo ima pet malih zemalja i druge kao Verumus iDardanija, nazvana Tetrapolis. Na jugu postoji u pravom smislu Tracija, ana sjeveru velika zemlja Dacija nastanjena sa Sklavinima kojih ima 25plemena. Zemlja je potpala pod vlast Gota koji su doli iz otoka Skanije(Skandije) koji Germani nazivaju Haemija. Sklavini su doli iz kraja okorijeke Tanaisa (Dona) i osvojili druge zemlje Tracije i Makedonije te doliu Ahaiciju i Dalmaciju. Vojska Tracije je sastavljena od Tantalida, Sarda,Sicilida itd. Tamo su dva gorska lanca i rijeka Dunav koja ima 6 pritoka,

jezero i otok po imenu Peuce. Na otoku ivi Asparhroug (Asparhrug), sin

17

Koubraatha (Kubrata) koji je pobjegao pred Hasuarima (Hazarima) izbugarskih planina. On je protjerao Avare. Traciji pripada Carigrad,prekrasan grad na ulazu morskih vrata u Crno more, na Bosporu nastrani Tracije. 20. milja od Carigrada je udaljena Heraklea".6

Prema ovim navodima su u Daciji bila traanska plemena a podtraanskim plemenima slavenska. Nas ovdje naroito zanimaju navodi, da

su Sklavini doli iz kraja oko rijeke Dona. Ti se navodi podudaraju snavodima M. Vasmera koji govori da su Skiti od 8. na 7. st. pr. Kr.protjerali Kimere iz june Rusije i ostali na teritoriju izmeu Dona iDunava.7 To znai da je 25 plemena Slavena bilo prvotno na Dunavu,odatle su tjerali Kimere preko Dona pa se onda vraali natrag.

1.2. Kuzma iz Praga (1045.-1125.)iv

eki Ijetopisac Kuzma iz Praga (1045.-1125.) pisao je o dolasku Ceha izdonje Mezopotamije, dananjeg Iraka, iz Babilona nakon opeg potopa ibabilonske pomutnje jezika. esi su doli preko tri rijeke i naselili se na

rijeci Labi i Ripejskim gorama (gorje St. Georgen) na Vltavi i Ohri.8

1.3. Dalim (1282.-1314.)

eki Ijetopisac Dalimil koji je napisao eku kroniku u stihovima izmeu1282.-1314. govori da su se Slaveni nakon pomutnje jezika u Babilonudoselili u blizinu Grka i Ilira, odaklesu se irili dalje.9

1.4. Pribik Pulkava (XIV. st.)

Kronika Pribika Pulkave koja je nastala polovicom XIV. st. govori da su seSlaveni nakon babilonske pomutnje jezika doselili preko Kaldeje i Bospora

u Bugarsku, Srbiju, Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Karintiju, Istru i Krajinu.

6 Moses Corenaci, Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien,traduit en ( pqr le P. Arsene Soukry, Venise 1881. p. 20.21.;

VII. p. X., . . , 1877.7 Vasmer, M., Untersuchungen ber die ltesten Wohnsitze der Slaven, I. Die Iranier in

Sdruland. Leipzig 1923. S. 76.Cosmae Pragensis Chronica Boemorum. Munumenta Germaniae Historica. ScriptoresRerum Germanicarum. Nova series. T. II. 1.

9 Dalimil, Najstari ceskk rymovan kronika tak reneho Dalimila. K vydni pripravili B.Havrnek a J. Danhelka. Praha 1957.


11/146

18

Dalje navodi da je neki ovjek iz Hrvatske po imenu eh ubio svogagospodara te pobjegao sa svojim narodom i doao u novu domovinueku. Njegov brat ili prijatelj Leh se preselio sa svojim rodom u Poljsku.Potomci toga roda su se doselili u Pomorje, Kaubiju i Rusiju.10

1.5. Grigorij iz Sanoka (+ 1479.)

Ve je u XV. st. bila popularna sarmatska teorija o podrijetlu Slavena. Ponjoj Slaveni navodno potjeu od iranskog nomadskog plemena Sarmatakoje u III. st. pr. Kr. prelazi preko rijeke Dona, potiskuje skitske Skoloteoko 250. pr. Kr., ugroava grke kolonije na sjevernim obalama Crnogmora i ve u 1. st. pr. Kr. dolazi do ua rijeke Dunava. Kasnije je ovdjeobitavalo njihovo glavno pleme Roksolana, dok su drugi bili Jacigi.11 Izsjevernog primorja Crnog mora ire se na zapad, jugozapad i sjever.Tu je sarmatsku teoriju o podrijetlu Slavena prvi iznio u XV. st. lavovskiarhiepiskop Grigorij iz Sanoka (umro 1479.), prema kojoj se PtolomejevaSarmacija nalazila u zapadnoj Rusiju. Prema njegovim navodima suSlaveni podrijetlom iz ruske Sarmacije koja se nalazila u junim ruskim

stepama. Predci Poljaka ive u pradomovini uz rijeku Vislu. Tu su biliantiki Veneti. Kasnije su ovi Slaveni doli u Daciju, Meziju i postepenonaselili Dalmaciju i Iliriju. To dokazuje, prema njemu, zajedniki jezik istiod Baltika do Jadrana.12

1.6. M. Kromer (1512.-1589.)

Hipoteza o podrijetlu Slavena Grigorija iz Sanoka iz ruske Sarmacijepostala je u Rusiji vrlo popularna, ali je protiv nje ustao poljskiznanstvenik Martin Kromer. On se protivio miljenju da bi Slaveni moglipotjecao iz ruske Sarmacije te je zastupao miljenje da su Slaveni potekliiz Sarmacije u istonoj Europi. To su bili Sarmati ili Vendi u pismenim

izvorima. Ti su predci Slavena doli iz Mezopotamije. Iz istonoeuropskeSarmacije su se Slaveni raseljavali prema zapadu do rijeka Visle, Odre iLabe, a zatim preli Dunav i doli na Balkan.13

10 Fontes rerum Bohemicarum. Praha, 1893. D.V.11 Harmata, J., Studies on the history of the Sarmatians, Budapest 1950.12 Callimachi Vita Gregorii Sanoc (Wiszniewski). Pomniki historji i literatury Polski. T. IV.13 Cromer M., Polonia: sive de origine et rebus gestis Polonorum. Basel 1562.

19

1.7. J. Dubravius (XVI. st.)

U prvoj polovici XVI. st. je sarmatsku teoriju o podrijetlu Slavenazastupao eki znanstvenik J. Dubravius. Prema njemu je pradomovinaSlavena bila u Ptolomejevoj Sarmaciji s granicama na zapadu na rijeci

Visli, na sjeveru na Sarmatskom oceanu (Baltikom moru), na jugu uKarpatima, a na istoku na rijeci Don.14

1.8. G. W, Leibniz (1646.-1716.)

Poznati filozof Gottfried Wilhelm Leibniz nije bio samo filozof, fiziar,tehniar, jurista i politiki pisac, nego i istraiva povijesti i filolog. On jezastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila u Sarmaciji15 teusporeivao slavenski i sarmatski jezik s jezicima Huna, Avara i Kazara.16

1.9. Mavro Orbini (sredina XVI. st.-1611.)

Poetkom XVII. st. dolazi na znanstvenu pozornicu Mavro Orbini kojismatra da su Slaveni doli iz Sarmacije i ivjeli na irokim prostranstvima

Europe. On je vidio Slavene u mnogim narodima kao to su Vandali, Geti,Iliri,Goti, Alani,Avari i drugi narodi. Dalje govori da su eh i Lehdoli izdalmatinske Hrvatske.17

1.10. F. Cluver (XVII. st.)

Sarmatska teorija o podrijetlu Slavena razvijala se i u XVII. st. kada je F.Klver pisao o Venetima-Sarmatima, koji su bili predci Slavena. Prvotnosu naseljavali sjeverno primorje Crnog mora. Ovdje su Veneti-Sarmatiivjeli ne samo u vrijeme Plinija, Tacita i Ptolomeja nego i u ranijim

vremenima. Izlaui genealogiju od Noe, F. Klver je tvrdio da su od

Noevih sinova proizali Kelti i Germani i da su oni pripadali europskometnosu. Dalje navodi da su Veneti bili Sarmati i da je njihovapradomovina bila Sarmacija.18

14 Dubravius, J. Historia regni Boiemiae. Praha 1552.15 Leibniz, G. W., Gesammelte Werke, hg. G.H.Pertz. 1. Folge: Geschichte, 4 Bde. (1843 ff.)16 Leibniz G.W., Brevis delineatio meditationum de originibus gentium ductis potissimum ex

indicio linguarum. Berolini 1605.17 Orbini Mavro. Storia sul regno degli Slavi. Pesaro, 1601.18 Cluver f., Germaniae antiquae libri tres. 1631.


12/146

20

1.11. J. Chr. Jordan (1745.)

eki znanstvenik Jan Christian Jordan je zastupao miljenje da jepradomovina Slavena bila na podruju izmeu Azovskog mora, Dona i

Volge u susjedstvu sa Hunima. To je bilo vrijeme kada su u junoj Rusijiivjeli Skiti i Sarmati. Odavde su se istom u III. st po. Kr. doselili naKarpate i do Dunava.19 On je traio da se moraju nuno razlikovati

slavenski Sarmati-Vendi od Skita i Sarmata, jer su ovi potonji bilineslavensko pleme jugoistone Europe. Zbog toga nisu Slaveni moglipotei od njih. Prema Jan Christianu Jordanu su Vandali, Alani i Roksolanibili Slaveni. On je smatrao da su sarmatski Vendi u vrijeme kada su Skiti i

Vandali obitavali u junoj Rusiji ivjeli pod imenom Meotida izmeuAzovskog mora, Dona i Volge u susjedstvu s Hunima. Odatle su se u III.st. po. Kr. preselili na Karpate i na Dunav.20

1.12. J. E. Vosel (1803.-1872.)

eki historiar J. E. Vosel (1803.-1872.) nije dodue govorio da bi se

Slaveni doselili iz Irana ili Sarmacije, ali govori da su doli iz Azije prekoKavkaza.21

1.13. A. A. Nekrasov (1837.-1905.)

Miljenje o azijskom podrijetlu Slavena koji su se istom na Kavkazuodijelili od arijevaca i otili u istonu Europu zastupao je A. A. Nekrasov(1837.-1905.).22

1.14. A. F. Rittich (XIX. st.)

A. F. Rittich je u 80-tim godinama XIX. st. zastupao miljenje da su

Slaveni kao i druga plemena arijevaca, doli iz Indije, i da su nekovrijeme ivjeli u prednjoj Aziji juno od Crnog i Kaspijskog mora. Odavde

19 Jordan J. Chr. De originibus slavicus opus chronologico-geographico-historicum.Vindobone 1745.

20 Jordan J. Chr. De originibus slavicus opus chronologico-geographico-historicum.Vindobonae, 1745.

21 R. 3. 6biro . 1875.

22, . . 1> , , 1879.

21

su se selili na Don i Dnjepar. Za vrijeme Herodota Slaveni su se nazivaliBudini, Nervi i Melanhleni.23

1.15. H. Kunstmann

Njemaki lingvista Heinrich Kunstmann je poeo oivljavati Nestorovu iDalimolovu kroniku i govoriti o junoj kolijevci Slavena, ali u posljednje

vrijeme sve vie naputa to miljenje, pa misli da su se Slaveni doselili izprednje Azije, od Aralskog jezera i Kaspijskog mora istom u VI. st. po. Kr.

jer su ih Huni i Avari potisnuli. H. Kunstmann naglaava da dosadanjojznanosti nije bilo mogue odgovoriti na pitanja gdje je bila pradomovinaSlavena. To je istina, jer se nije historijski zapoelo od Troje, a arheolokiod antike Panonije, od Dunava do Vardara i od Dunava do Jadrana, pazbog toga luta i H. Kunstmann kad govori da pradomovina Slavena nijebila na Balkanu nego je seoba ila preko Balkana u srednju i sjevernuEuropu. Njemu su najvaniji putokazi za seobu Slavena imena plemena,gradova i rijeka. Zbog toga govori o centrima iz kojih je proizala seoba,a to su prijanja provincija Dalmacija, Ilirik, Prevalitana i Epirus nova,

dakle podruja jugozapadnog Balkana, ali navodi i grku provincijuTesaliju. Seoba je po njegovom miljenju zapoela istom u VI. st. sdolaskom Avara i padom gepidske vlasti izmeu Dunava i Tise teodlaskom Langobarda iz Panonske nizine u Italiju u VI. st.

Nije shvatljivo kakva je povezanost izmeu Gepida u sjevernoj Panonskojnizini i odlaska Langobarda iz Panonije, na ije mjesto dolaze Avari, saseobom Slavena iz Azije a onda Ilirika, Prevalitane, Epirus nove i grkeprovincije Tesalije na sjever. Jesu li se moda Slaveni s juga prekoavarskog podruja selili na sjever? Promjena vlasti u Karpatskoj kotliniprouzroila je, po Kunstmannovu miljenju seobu, Slavena od Aralskog

jezera ili od Kaspijskog mora preko Balkana u srednju i istonu Europu,

sve do Baltikog mora. H. Kunstmann ne dokazuje svoje miljenje, negoto samo pretpostavlja, jer izriito kae da si ovakvu seobu Slavena prvona Balkan a onda velikim rijekama Dunavom, Labom, Odrom i Vislom nasjever moemo i sami predstaviti.24 H. Kunstmann se u najnovijimradovima priklanja hipotezi poljskog znanstvenika H. tovmianskog koji je

23 .. . -

. 1885.24

Kunstmann, H., Der vlkerwanderungszeitliche Zug der Slaven von Balkan na Mittel- undOsteuropa, u: Mui I., Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split, 1991., str. 316.

22 23


13/146

zastupao miljenje da se pradomovina Slavena nalazila izmeu Aralskogjezera i Kaspijskog mora.25

Ove navode H. Kunstmanna treba odbaciti, jer nisu niim dokazani. Avarisu doli na Balkan 567./S68., a Slaveni su ve ovdje jo prije Avara, jergrki pisac Prokopije govori da su 536. Slaveni bili na strani Rimljana,kada su Goti zauzeli Rim. Prokopije kae da su dvadest dana nakon tosu Goti zauzeli Rim i luku Portus doli rimski zapovjednici Martin i

Valerijan sa 1.600 konjanika, a veina su bili Huni, Slaveni i Anti, ija jedomovina bila s onu stranu Dunava, nedaleko od njegove obale.26 To jeprvo spominjanje Slavena pod tim imenom 536. godine. U to vrijeme nije

jo bilo Avara na Dunavu.

Ako Prokop kae da su Slaveni ve 536. imali svoju domovinu s onustranu obale rijeke Dunava, onda su ti navodi dovoljni da pobijemomiljenje H. Kunstmanna o dolasku Slavena s Aralskog jezera iliKaspijskog mora pred pritiskom Avara, jer sve okolnosti govore da jeProkop ipak mislio na malo dulju domovinu Slavena na Dunavu. Akodakle Prokop govori 536. godine o domovini Slavena s onu stranuDunava, a Pavao akon 607. godine o Slavenima u Panoniji od Zelije doMedara kod Nove Gradike: "Erat enim Sclavorum habitatio in illis locis",27

ili kasnije o domovini Slavena "Sclavorum patria",28 onda se ovdje ipakmisli na dulji boravak i trajanje domovine Slavena i s jedne i s drugestrane Dunava, pa o nekim Neoslavnima u tim podrujima ne moe bitigovora. ini se da si je Kunstmann kao slavista pogreno predoiopradomovinu Slavena i njihovu seobu jer su oni na srednjem Podunavljubili starosjedioci izriito kae Nestor: " cyrb ".29 No Nestor nije jedini, koji govori onajstarijim Slavenima na Dunavu. To emo dokazati i s ostalim antikimpiscima, a naroito arheolokim kulturama i to kulturom sojenica,

janatara i arnih polja. H. Kunstmann ne priznaje Venete Slavenima, pase po njegovom miljenju Slaveni spominju istom u VI. st. ini se da je tuH. Kunstmann ostao sam, jer veina znanstvenika govori o Venetima kao

nad25 Kunstmann, H., Die Slaven, Stuttgart 1966., str. 65.-G6.; lowmianski, H., Studiadziejami Stowianszczyzny Polski i Rusi w wiekach rednich. Poznan 1986.

26 Procopii de bello Gothico. Ed. Haurym, l, Lipsiae 1963. Bella VII, 13.27Pauli historia Langobardorum., lib. IV. nr. 3728 Ibidem, lib. VI. nr. 52.29

. . . -. - 1950.. 11.

Slavenima. M. Vasmer kae jasno da se Veneti redovito smatrajuSlavenima. Tu se poziva na K. Mllenhoffa kad kae : "Unter Venedi

werden gewhnlich die Slawen verstanden".30 Da su Veneti bili Slaveni,priznaje i J. Herrmann. Osim toga navodi Vita st. Columbani, Jordan iFredegar da su Veneti bili Slaveni, kako emo to kasnije vidjeti.

2. Zastupnici istonoeuropske teorije

Zastupnike istone teorije o pradomovini Slavena moemo podijeliti nadvije grupe. Jedni govore neodreno o podruju iza Karpata a durgi oporjeju rijeke Dnjepra od Baltika do Crnog mora.

2.1. Anonim iz Ravene (XII. st.)

U XII. st. se pojavljuje Guido iz Pize, poznat kao Anonimus Ravenatis. Ongovori da su najstariji Slaveni doli iz Skitije i da su se nalazili meunarodima Finaca, Normana, Karpa i Roksolana. Na daljenjem mjestugovori o dvije Skitije. U manjoj Skitiji su ivjeli Slaveni a u veoj Kazari.31

Prema navodu ruskog arheologa Sedova ova se "Slavenska Skitija"anonimnog kozmografa iz Ravene nalazila u Ptolomejevoj Sarmatiji, tj. uoblasti Baltikog mora i Karpata.32

2.2. F. Vrani (1551.-1617.)

Na prekretnici XVII. st. zastupa hrvatski znansvenik iz ibenika FaustVrani da su Slaveni doli iz Rusije, iz Moskve. On navodi da su antikigeografi mjesto Rusije navodili Sarmaciju odakle potjeu slavenski narodiiz Rusije ili Moskve. Oni su preli preko rijeke Dunava i naselili se uBugarskoj. Drugi dio Slavena se naselio u Poljskoj, na obalama Baltikogmora i Danske, na podruju Vandala i Gota. Jedan dio Slavena iz Rusijenaselio je eku, Moravsku, leziju i Luicu. Iz Poljske su se doselili na

jug. Oni su preli Karpate i doli u Panoniju, Dalmaciju i Makedoniju.33

30 Vasmer, M., Die Urheimat..., str. 119.; Mllenhoff, K., Deutsche Altertumskunde II, Berlin1881,77.

31 Ravennatis Anonimi Cosmographia et Guidonis Geographica. Berolini 1962.32

, B. B., ca^. 1994., . 10.33

Dictionarium Septem diversarum linguarum. Praha, 1605..

24 25


14/146

2.3. J. Rasti (1669.-1735.)

Prilikom znanstvenog skupa "Etnogeneza Hrvata", odranog naFilozofskom fakultetu u Zagrebu u sijenju 1989. navodi Josip LuiJunija Rastia koji je zastupao miljenje da su se Slaveni doselili izhladnih skitskih prebivalita, preli Dunav i uinili neizmjerne tete uIliriku, naselili se u njemu i ostali.34

2.4. P. J. afarik (1795.-1861.)

P. J. afarik je prvotno zastupao miljenje da je pradomovina Slavenabila na jugu.35 Tu je afarik prihvatio navode Nestora o prastarimsjeditima Slavena na Dunavu i smatrao da su imena Daana i Panonaslavenska. On je govorio da su ilirski Veneti bili Slaveni. Za Ilire je mislioda su Albanci. Priznao je navode Nestora da su Vlasi potisnuli Slavene sDunava, ali ne sve. Protjerani Slaveni su se vratili s Hunima na Dunav irijeku Tisu. Kasnije je afarik zastupao miljenje da je pradomovinaSlavena bila na istoku od Odre do Dnjepra i od Karpata do Baltika iIlmenskog jezera.36 P. J. afarik je tipian primjer kolebanja u pitanju

pradomovine Slavena, jer je pod ideolokim utjecajima promijeniomiljenje i zastupao istonu teoriju.

2.5. F. Miklosich (1813.-1891.)

U drugoj polovici XIX. st. zastupa istonu teoriju F. Miklosich, koji jetvrdio da je pradomovina Slavena bila na rijeci Dnjepru i Karpatima.Slaveni ve u V. st. prelaze preko Dunava i zaposjedaju istone zemljeBalkanskog poluotoka.37 Miklosich se u znanstvenom svijetu smatrautemeljiteljem moderne slavistike.

34 Chronica Ragusina Junu restii, ab origine Urbis usque ad annum 1451, ed. Nodilo ,MSHSM XXV, 1893, 14.-15.; Lui, J., Podaci o doseljenju Slavena u starijoj dubrovakojhistoriografiji., u Entogeneza Hrvata..., str. 80.-81.

35 afarik P. J., ber die Abkunft der Slaven nach Lorenz Surowiecki, Ofen 1828.36 afafik P. J., Slovanske staroitnosti. Praha 1837.37 Miklosich, F., Die slavischen Elemente im Rum. 1862.

2.6.W. S urowiecki (1824.-)

U prvoj polovici XIX. st. zastupa poljski znanstvenik W. Surowieckimiljenje da su se Veneti odnosno Slaveni, Plinija, Tacita i Ptolomeja iriliod rijeke Visle do gornjeg Dnjepra i Volge i primicali Baltikom moru.38

2.7. V. Jagi (1838.-1923.)

Vatroslav Jagi iz Varadina je tvrdio da su Slovenci, Srbi i Hrvati doli saistoka u dananja podruja u VI. i VII. st. i to izmeu 600. i 640.39 Onnije bio potpuno siguran u svojim izlaganjima jer je od poetka zastupaomiljenje da su se Kelti doselili u III. st. u podruje Ilira izmeu Save iDrave i protjerali Slavene. Pred kraj ivota zastupa ipak miljenje natemelju imena Bistrica (Bustricius) u Panoniji da je mogue da jepostojao stalni boravak pojedinih manjih dijelova Slavena koji su ovdjebili prije Kelta. Te manje dijelove je vidio u plemenu Ozerijata i Karpa. 40

2.8. A. S. Budilovi (1846.-1909.)

A. S. Budilovi je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila naDnjepru, Zapadnom Bugu i Potkarpatima. To su po njegovom miljenjubili Herodotovi Budini u sjeverozapadnoj Skitiji.41

2.9. T. Mareti (1854.-1938.)

Polovicom XIX. i u prvoj polovici XX. st. zastupa istonu teoriju o dolaskuHrvata i Srba za vrijeme Avara hrvatski lingvista iz Virovitice TomislavMareti.42 On je naroito protiv Nestorove kronike koja govori onajstarijim Slavenima na Dunavu, pa kae da je Nestor napisao "nenarodnu tradiciju ve njeiju izmiljotinu, moda kaludjersku".43 Tu je bio

oito pod utjecajem ekog arheologa i antropologa L. Niederlea (1865.-1944.) iz Praga koji je rekao o Nestorovoj kronoci da je ona "iznalazak

38 Surowiecki, W., Sledzenie poczatku narodow slovianskich. Warszawa 1824.39 Jagi, V., Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Zagreb, 1867.40Jagi, V., Archiv fr slavische Philologie XXIII. 1901.41

, A. C. nepsobiTHwe , . . . 1865.

42 Mareti, T., Slaveni u davnini. Zagreb 1889.43 Mareti, T., Slaveni u davnini..., str. 29.

26 27


15/146

junoslavenskog klera".44 Jo i danas ima protivnika Nestorove kronike,ali se ini da je ona ipak raena na temeljima navoda antikih pisaca, jer

je u biti i ova knjiga raena na izvorima antikih pisaca, pa dolazi do istogzakljuka kao i Nestor, da su najstariji Slaveni bili na Dunavu.

2.10. G. Kossinna (1858.-1931.)

Njemaki arheolog G. Kossinna (1858.-1931.) je zastupao miljenje da jepradomovina Slavena bita na rijeci Pripjet. Odavde su se u IV. st. poeli

iriti prema zapadu na rijeku Labu, zauzeli su Balkan i Jadransko more.45

2.11. L. Niederle (1865.-1944.)

U drugoj polovici XIX. i poetkom XX. st. dolazi na znanstvenu pozornicueki arheolog Lubor Niederle (1865.-1944.), jedan od najprominentnijihzastupnika istone teorije. On je nauavao da su se Slaveni doselili spodrja iza Karpata, odbijao je dunavsku teoriju o najstarijem podrijetluSlavena te ih je traio u Budinima i Skitima Herodota.46 Niederle jeslijedio njemake autore Karla Mllenhoffa, Roberta Rsslera i ErnstaDiimmlera kojima je pradomovina Slavena bila na istoku Karpata, istono

od rijeke Visle, na sjeveru do Dnjepra i grada Smolenska i dalje na rijeciDesnoj. Odatle su Slaveni ili na zapad i jug, prekoraili Karpate i naselilise u zemljama gdje su ostavili arheoloku kulturu arnih polja. On jezapazio kulturu arnih polja u luiko-leskom tipu u Maarskoj i uputiona tamonja sjedita Slavena ve iz prastarih vremena, ali ne priznaje dabi im tu mogla biti pradomovina. L. Niederle je tvrdio da je pradomovinaSlavena bila na istoku na temelju kulture arnih polja, ali je tu kulturupremjestio nekoliko stoljea ranije od kulture arnih polja u srednjemPodunavlju, jer je znao da je kultura arnih polja u srednjem Podunavljustarija. On govori o prastarim Slavenima u Panoniji, jer mu je kaoarheologu bilo dobro poznato da se u arheologiji zastupa miljenje da su

nosioci kulture arnih polja bili Slaveni, a najstarije tragove ove kulturenalazimo u srednjem Podunavlju. Zbog toga govori o prastarimSlavenima u porjeju srednjeg Dunava, ali se ne usuuje priznati da suoni ovdje starosjeditelji. Prema Niederleu je pradomovina Slavena bila izaKarpata, ali su u prastara vremena obitavali u ekoj i Maarskoj a istom

44 Niederle, L. Slovanske staroitnosti, I./L, 7.-9.45 Kossinna, G., Zur lteren Bronzezeit Mitteleruropas. Berlin 1912.46 Niederle, L. Slovanske staroitnosti, I./1.

kasnije u III. i VI. st. su ili dalje prema Alpama i u Balkansko gorje. Pritoj svojoj tvrdnji o pradomovini Slavena iza Karpata ostao je Niederle i usvome posljednjem djelu Slavenske starine.47

2.12. M. Vasmer(1886.-1962.)

Max Vasmer je jedan od rijetkih slavista koji nije samo tvrdio da jepradomovina Slavena ovdje ili ondje, nego je stvarao zakljuke natemelju lingvistikih istraivanja. No kako ni on nije mogao lingvistikiobuhvatiti sva odreena podruja, njegova istraivanja nisu dovrena.Prema M. Vasmeru pradomovina Slavena se nalazila u podrujimaPripjeta i gornjeg Dnjepra pa sve do Baltikog mora. Prema njegovumiljenju juni su Slaveni za vrijeme provale Huna bili jo na sjeveru i sazapadnim Slavenima i Rusima inili su jedinstvo. On kae da je prijepraslavenskog vremena bilo jo jedno starije vrijeme koje se moenazvati baltoslavenskim. Tada su slavenska plemena tvorila s predcimaLitvanaca, Latvijaca i starih Prusa jedinstvo koje se moe nazvatibaltoslavensko.48 Poetke germansko-slavenskog susjedstva stavlja u V.st. pr. Kr., a prekid se ne moe ustanoviti doVIII.st. po. Kr.

2.13. F. ii (1869.-1940.)

Hrvatski povjesniar Ferdo ii iz Vinkovaca bio je prvi koji je pokuaoopisati najstarije stanovnitvo srednjeg Podunavlja te govori o najstarijimstanovnicma Traanima, Ilirima i Keltima. Za Traane navodi da sunajstariji stanovnici na Balkanu i da su se irili "od Crnog do Jadranskogmora",49 ali da im tu nije bila pradomovina ve su se doselili iz "juneRusije i zapadne Rumunjske preko donjeg Dunava".50 F. ii ne navodimeutim da su se u antiko doba imenom Iraana nazivala i drugaplemena. Tako se kod Pseudo Skimna moe proitati da su i Istri zvaniTraanima.51 Prema Armenskoj geografiji Mojsija iz Karina iz V. st. po Kr.

ivjelo je meu traanskim plemenima 25 slavenskih naroda.52 Zanimljivoje da Mojsije iz Karina ne poznaje Ilire na Balkanu, a govori o provinciji

47 Niederle, L., Slovanske Staroitnosti, Praha 1902.48 Vasmer, M., Die Urheimat..., str. 119.49 Isto, str. 38.50 Isto, str. 38.51 Sui, M., Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996., str. 500.52

VII no P. X. ( ),

. . . . 1877., . 21.

28 29


16/146

Dalmaciji. Karin nije bio samo grad na izvoru rijeke Eufrat nego iprovincija u visokoj Armeniji.

Na daljnjem mjestu kae ii da su prve historijske vijesti o istonojobali Jadranskog mora u vezi s grkim imenom i da su najstariji pisanihistorijski spomenici grkog postanka.53 Istina je da su Jonjani kaomoreplovci prvi otkrili Jadransku obalu oko 2000. godine pr. Kr. i da supoeli na Jadranu stvarati prve trgovake kolonije, ali te kolonije ne bi

stvarali da je Jadran bio etnoprazni prostor. To znai da je i prije Grkapostojalo nekakvo stanovnitvo na obalama Jadrana.

Prema iiu dolaze nakon Traana Iliri:"Poslije Iraana sali su Ilirisasjeverozapada i potisnuli Traane na istok".54 Gdje je bio taj sjeverozapadodakle su doli Iliri,to F. ii ne objanjava, a na daljnjem mjestu kaeupravo obratno da su Iliriprvo obitavali juno od srednjeg Dunava. Kadopisuje podruje Ilira,pridaje im ona podruja koja dananja znanost sasigurnou ne prihvaa. F. ii kae: "Iliri se raspadahu na mnogobrojnaplemena, nastavajui najprije svu zemlju juno do srednjega Dunava(Bea i Budima) do grkih mea, dok se na zapad protegoe pod imenom

Veneta do rijeke Pad".55

F. ii je bio jedan od najveih hrvatskih pobornika istone hipotezepodrijetla Slavena. Njegova je najvea zabluda upravo u tome to jesmatrao da su navodi Plinija, Tacita i Ptolomeja najstarije spominjanje

Veneta odnosno Slavena u 1. st. po. Kr. On kae: "U povijesti se Slavenijavljaju razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranijeg rimskog carskog doba(Plinije, Tacit i Ptolomej) nazivaju ih Venedima (Venedi, Veneti,Ouenedai) i smjetaju u porjeje gornje i srednje Visle, izmeu Karpata iBaltikog mora".56

F. ii je kao i svi ostali hrvatski historiari mislio da povijest junihSlavena zapoinje u VI. st. po. Kr., za vrijeme bizantinskih careva Justina

i Justinijana. F. ii kae: "Prve provale Slavena i Anta u bizantinskeprovincije juno od donjeg Dunava, koje zabiljeie bizantinski Ijetopisci,poinju u prvoj polovini VI. stoljea. Od toga vremena, dakle, datira i

53 Isto, str. 39

Isto, str. 3855

Isto, str. 38.56 ii, F. Pregdled povijesti hrvatskog naroda. III. izd. Zagreb, 1962., str. 75.

historija Junih Slavena, obiljeena vladanjem cara Justina I (518-527), ajo vie njegova nasljednika Justiniana (527-565)".57

Naroito je upadno da govori o Ilirima koji se "na zapad protegoe podimenom Veneta do rijeke Pad".58 Najstarije spominjanje Veneta odnosnoSlavena datira istom s Plinijem, Tacitom i Ptolomejem a to je neispravno,

jer Venete spominju ve Homer, Herodot, Euripid, Sofoklo, Strabon,Cezar, Pomponije Mela i Tit Livije u Podunavlju.

Ferdo ii je svom svojom snagom odbijao podatke Nestorove kronike onajstarijim Slavenima na Dunavu i rekao da se esto kod raznihslavenskih Ijetopisaca i historiara susreemo s miljenjem da jepradomovina Slavena srednje i donje Podunavlje. "Ta je bajka iz stoljeau stoljee i od pisca do pisca sasvim prirodno stjecala sve to dotjeranijuformu i puniji sadraj. Ve prvi Nestorovi nasljednici, poljski IjetopisacKadlubek (oko 1200.) i Boguchwal (umro 1253.) piu da su Panonija(Ugarska) i Bugarska pradomovina Slavena, a stariji eki IjetopisacDalimil (kronika iz druge polovice XIII.) i Pulkavina (iz druge polovice

XIV. st.) znaju da je eh, praotac ekoga naroda j osniva eke dravedoselio s juga iz zemlje Hrvati".59 Nadalje kae ii: "Danas vie nitko

u nauci ne sumnja da je ova bajka prela upravo literaturom iz Nestora upojedine poljske i eke Ijetopisce. Iz poljskih i ekih Ijetopisaca, pak,preuzee je od kraja XVI. st. neki dalmatinski i hrvatski pisci".60 S ovakimstavovima je F. ii jasno pokazao kako je slabo poznavao antike pisce.

Ovi nam autori kao ii, Mareti i Niederle jasno pokazuju da se premaNestorovoj kronici nisu odnosili znanstveno i da su bili pod utjecajemneke ideologije, koju mi danas ne moemo shvatiti. F. ii je modamislio da je napisao prvu stranicu slavenske povijesti na jugu, ali mu N.Klai daje dobar savjet da izlaganja o najstarijim Slavenima... jo nisuzavrena, jer da bismo ih mogli zavriti, morali bismo raspolagati jo

nekim izvorima.61

F. ii se nije posebno bavio pitanjem pradomovineSlavena, ali je ipak ex cathedra govorio da je pradomovina Slavena "svelikom vjerojatnou" bilo podruje "izmeu rijeke Visle, Dnjepra,

57 ii, F., Pregled povijesti..., str. 69.58 ii, F., Pregled povijesti..., str. 38.59 ii, F., Pregled povijesti..., str. 76.60 ii, F., Pregeld povijesti..., str. 68,-69., Vinko Pribojevi, De origine successibusque

Slavorum., 1525.61 Klai, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. II. iz. Zagreb, 1974., str. 139.

30 31


17/146

Desne, Zapadne Dvine i Karpata".62 Dalje navodi da su neki slavistismatrali Herodotove Neure i Budine porjeju gornjeg Dnjestra uKarpatima kao Slavene.63 Budui da F. ii nije bio objektivan u pitanjupradomovine Slavena, a njegovo znanje antikih pisaca je vrlo siromano,njegova miljenja nemaju znanstvenu vrijednost. Kolikogod je F. Sii biozastupnik ruske teze podrijetla Slavena, nije kao povjesniar donio ni

jedan povijesni dokaz u korist svoje hipoteze niti protudokaz Nestorukojega napada, pa se njegova miljenja o pradomovini Slavena moraju

zabaciti.

2.14. L. Hauptmann (1884.-)

Ludmil ili Ljudmil Hauptmann je zastupao miljenje da je pradomovinaSlavena bila u porjeju rijeke Dnjepra s glavnim pritocima rijeke Desne iPripjeta.64

2.15. J. Rozwadowski ( radovi od 1910.-1948.)

J. Rozwadowski je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila odrijeke Memel do Dnjepra.65

2.16. A. I. Sobolevskij (radovi 1921.-1922.)

U prvoj polovici XX. st. zastupa ruski povjesniar A. I. Sobolevskijmiljenje da su u starini predci Slavena i Balta stvarali jedinstvo i da sugovorili jednim baltoslavenskim jezikom, a ivjeli na jugoistonom dijeluBaltikog mora.66

2.17. R. Rotkovi (1928.-)

Crnogorski znanstvenik R. Rotkovi je jedan od vrlo rijetkih filologa, za

kojega moemo rei, da je jedan od najeih protivnika pradomovineSlavena na jugu, pa nastoji svim silama dokazati miljenje da su Slaveni

62 ii, F. Pregled povijesti..., str. 69.63ii, F. Pregled povijesti..., str. 68.64 Hauptmann, L, Kroaten, Goten und Sarmaten, in: Germanoslavica. Jhg. III. Prag, 1935.

Heft 1-4., S. 325.65 Rozwadowski, J., Ze studjow nad nazwami rzek stowianskich. Lwow 1910.66

A. ., - .

. 1921. . XX VI . C. 1.-44.

doli u jugoistonu Europu sa sjevera i da je sasvim nelogino tvrditi dasu sa juga selili na sjever. S druge strane govori o praslavizmima na

jugu.67 Nakon to je opisao irinu prostiranja Praslavena kae:"Zahvatajui praslavensku epohu ovako geografski iroko, mi smo tvrdilida je na Balkanu, i prije velike seobe, bilo Praslovena - Veneta i navodiliza to onomastike dokaze".68 Ovakvi stavovi su vrlo karakteristini zaRadoslava Rotkovia da su se Slaveni doselili sa sjevera, a s druge stranedonosi dokaze o Praslavenima na jugu pa tu lei genijalnost ili

proturjenost R. Rotkovia koja se kao nit vue kroz itav njegov radOdakle su doli preci Crnogoraca?

3 Svoju genijalnost ili proturjenostpokazuje R. Rotkovi i u pitanju junoslavenskih dijalekata kad se poziva ina L. Bernsteina, koji govori o formiranju tih dijalekata "upredbalkanskom periodu na teritoriji Panonije".70 Daljnja e istraivanjapokazati da se i jedno i drugo miljenje R. Rotkovia mora priznati tj. ipradomovina Slavena na jugu i njihovo doseljenje sa sjevara na jug ali urazliitim vremenskim razmacima .Bitna pitanja koja obrauje R. Rotkovi se odnose na seobu predakaCrnogoraca, koju dokazuje na temelju onomastikih istraivanja, pa emotim pitanjima posvetiti vie panje.

O pitanju pradomovine Slavena nije R. Rotkovi vrio posebnaistraivanja nego kae samo openito da je juno panonsko uenje opradomovini Slavena neznanstveno i da je u znanosti odbijeno. Tu sepoziva na beogradskog znanstvenika R. Novakovia koji se pita: "Zatosmo nemoni da objasnimo fakat stvaranja prvih drava na slovenskom

jugu?"71 Za tu nemo nastavlja R. Novakovi "ini nam se da je jedan odrazloga i taj to nismo dovoljno panje obratili moguim predbalkanskimpostojbinama Junih Slovena".72

ini se da je upravo obratno: previe se posvetilo panje predbalkanskim

odnosno predjugoistono europskim Slavenima, a da se o pitanjuautohtonosti na jugu nije htjelo ni uti, kao da je to neka zabluda. Ovdjebismo mogli postaviti pitanje gospodinu Novakoviu gdje su bile

67 Isto, Rotkovi, R., str. 18.-19.68 Isto, Rotkovi, str. 325.69 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000.70Isto, Rotkovi, R., str. 8.71 Novakovi, R., Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd 1985., str.21; Rotkovi, R.,

Odakle su doli preci Crnogoraca..., str. 277.72 Isto Novakovi, str. 21 i Rotkovi str. 277

32 33


18/146

predbalkanske postojbine Junih Slavena. Nije li gospodin Novakovi kaoi gospodin ii bio u istoj zabludi, kad je govorio o Traanima kaonajstarijim stanovnicima u jugoistonoj Europi, a nije znao da Armenskageografija iz V. st. po. Kr. kae da je pod Traanima bilo 25 plemenaSlavena.73

injenica je da se pitanje pradomovine Slavena nije do danasmultidisciplinarno istraivalo i da antropologija i arheologija vie naginju

prema pradomovini Slavena na jugu nego na sjeveru. R. Rotkovi tvrdi daje uenje o pradomovini Slavena na jugu u znanosti odbijeno, ali s drugestrane navodi antropoloke teze poljskog znanstvenika Zaborovskog uSorboni koji je tvrdio da su Veneti odnosno Slaveni nosioci kulture arnihpolja autohtoni u jugoistonoj Europi.74 Sam Rotkovi priznaje da jekultura arnih polja bila starija u Glasincu nego na rijeci Visli pa kaedoslovno: "Grobovi sa spaljivanjem mrtvaca u Glasincu bili su stariji odanalognijeh na Visli. Prema tome Pogodin nije pogodio da je kraj oko

Visle bio sredite odakle se irio ovaj nain pokapanja".75 Ovo su takolijepi zakljuci da bismo mogli pomisliti, da R. Rotkovi zastupa autohtonutezu pradomovine Slavena u srednjem Podunavlju. Moda je trebao

govoriti i o krunskim dokazima za pradomovinu Slavena na srednjemPodunavlju kao kulturi sojenica i kulturi jantara, koje potjeu jo odmlaeg kamenog doba neolitika iji su nosioci bili Veneti odnosnoSlaveni.

R. Rotkovi je posvetio svoje razmiljanje autohtonosti pa kae: "Mui iPanteli su poklonili panju naim dokazima da je bilo Slovena na Balkanui prije velike seobe, jer to ide u prilog njihovoj autohtonistikoj teoriji".76

Ako R. Rotkovi navodi da "Mui i Panteli smatraju da su Sloveni najadranskoj obali staroedioci Balkana, poznati i kao Iliri",77 onda se topoput Armenske geografije koja govori da je pod Traanima na Balkanu

bilo 25. slavenskih naroda moe i tako shvatiti da je i pod Ilirima bilo

73 Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en frangaispar le P. Arsene Soukry, Venise 1881.

74 Zaborowski S., Les Slaves de race et leurs origines. Bulletin et memoires de la societed'anthropologie de Paris 1900.; Origine des slaves. Bulletin et memoires de la societed'anthropologie de Paris 1904.; L'autochtonisme des slaves enEurope, ses premiersdefenseurs. Revue de ecole d'anthropologie de Parisl905. T.15.

75 Isto, Rotkovi, R., str. 14.76Isto, Rotkovi, str. 326.77Isto, Rotkovi, R., str. 334.

slavenskih naroda protiv ega R. Rotkovi sigurno nema nita protiv.Ukoliko I. Mui govori da su Iliri bili Slaveni, s time se naravno nemoemo sloiti. Bilo bi ve vrijeme da se iz antikih karata briu Iliri kaonajstariji stanovnici zapadnog dijela jugoistone Europe i stave Veneti iPanoni.

Sigurno je da je R. Rotkovi trebao izostaviti Pantelievo ime u svezi sGotima, jer on o tome nije pisao nita a nije ni vidno kakve vezu imaju

Goti ili Huni ili neki drugi narod s autohtonou Slavena na srednjemPodunavlju kad su Veneti i Panoni najstariji narod na jugu. Moda je i I.Mui trebao izostaviti Gote kad je pisao o kontinuitetu stanovnitva upodunavskim prostorima.

Nesumnjiva je injenica da R. Rotkovi ima pravo kad govori da je bilopreseljavanja slavenskih plemena iz Polablja na jug premda suonomastika istraivanja jo uvijek problematina. Ve je poznatinjemaki slavista Max Vasmer rekao da imena mjesta predstavljajuistraivau vrlo velike probleme koji jo ekaju na rjeenje.78 R. Rotkovinije ulazio u rjeenja problematike onomastikog istraivanja. injenica je

da mi do danas ne znamo zakonitost kojom se irio broj istoimenihmjesta po itavom slavenskom svijetu, pa nam takva imena mjesta nemogu biti putokaz seobe. R. Rotkovi nije ulazio u to pitanje, nego jesamo uzeo u obzir istraivana podruja, premda se mnoga istoimenamjesta pojavljuju i izvan toga okvira. On uzima kao primjer ime mjestaRastoka.To ime nalazi u Polablju pod dananjim imenom grada Rostocka injegovu paralelu u Crnoj Gori kao Rastoka kod Bijelog Polja te stvarazakljuak da su se stanovnici iz Rostocka u Polablju doselili u Rastoku uCrnu Goru. On ne izlazi iz ovakve sheme Polablje - Crna Gora te joj je

vjeran uporno kod 863 toponima, ne pitajui postoji li ovo ili ono ime iizvan ucrtane sheme, te se ne pita postoji li ime Rastoka i u drugim

podrujima. Njega nalazimo u Ukrajini, Poljskoj, ekoj, Bosni iHercegovini kao Rastoka kod Kljua, u Hrvatskoj Rastoka kod Gospia iRastoki kod Jastrebarskog. Moe li se na temelju imena mjesta istetipologije zakljuiti na odreeni pravac seobe je vrlo upitno, ako se tamjesta ne nalaze samo unutar istraivanog shematskog podruja nego iizvan njega. Na to bi pitanje trebao odgovoriti R. Rotkovi.

1 Vasmer, M., Die Urheimat der Slaven.., str. 133.

34 35


19/146

R. Rotkovi se poziva na pravilo R. Katiia koje glasi: "Potrebno jeutvrditi podudarnu raspodjelu vie onomastikih objekata, i to tolikogabroja da vjerojatnost sluajne podudarnosti bude to manja".79

ini se da se ovo pravilo moe zaboraviti jer odluujuu ulogu ne inimasa, nego kvaliteta, a to u ovom sluaju znai etnika kvaliteta nekogimena mjesta kao nosioca seobe. To znai da nam u masi imena mjestasigurni i prvorazredni dokaz seobe mogu pruati u prvom redu etnikekvalitete nego imena mjesta.

Osim utvrivanja seobe prema rairenosti imena mjesta istoga korijena,njemaki su onomastiari kao H. Krahe i drugi polazili od nastavakapojedinih imena. Tako su H. Krahe i M. Vasmer tvrdili da imena mjesta snastavkom -ona pripadaju ilirskoj tipologiji imena mjesta, pa na temeljutakvih imena mjesta kao Emona, Albona, Salona, Narona i Scardona80

zakljuuju na ilirsko podrijetlo. No ipak se ini da Emona (Ljubljana), anaroito Vindobona (Be), koju Aurelius Victor naziva Vendobona,81

nemaju nita zajedniko s Ilirima nego prije s Venetima, odnosnoSlavenima. Ovdje treba naglasiti da jo nije rijeeno pitanje da li su sepod Ilirima nalazila slavenska plemena kao pod Traanima.

Drugi primjeri pokazuju da se upravo po nastavcima nekog imena moeutvrditi etnika pripadnost. Kao primjer uzimamo imena mjesta koja sunastala prema imenu biljke lana. Dok korijen lan uvijek ostaje mijenjajuse samo nastavci, tako u Hrvatskoj sa nastavkom -ie: kao Lanie kodJastrebarskog, Lanie kod Buzeta i Lanie kod Labina; u Slovenijinalazimo nastvak -ie sa tipinum slovenskim , pa prema tome mjestoLanie kod Ljubljane i s nastavkom -ie kao Lanie kod Kamnika i Laniekod kofije Loke. U Srbiji i Bosni i Hercegovini nalazimo nastavke -ite,kao Lanite kod Bele Palanke, Lanite kod Kaanika, Lanite kod Kljua iLanite kod timlja, ali kod Brkog Lanita.

Iz toga moemo izvesti zakljuak da u ovom primjeru korijen rijei ne igranikakvu ulogu za odrednicu pripadnosti jednom ili drugom etnitetu,tovie, ovdje odluuje o etnikoj pripadnosti jedan glas (fonem), ili

jedan znak (morfem).

79 Katii, R., Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, Posebnaizdanja ND BiH IV, Sarajevo 1964., str. 13.

80 Vasmer, M., Die Urheimat der Slaven.., str. 133.81 Aurelius Victor 16,14. - Griechische und lateinische Quellen zur Frhgeschichte

Mitteleuropas. B. III. Ausgabe Herrmann, ]., Berlin 1991. S. 410.

R. Rotkovi ne istrauje ovakva pitanja, nego ide vrsto po shemi istogakorijena rijei, a to nije uvijek dovoljno. Dosadanja istraivanja dajupravo da se stvori prvo onomastiko pravilo, da onomastika poslui kaoputokaz za seobu samo onda ako imena mjesta pokazuju etnitet nekognaroda. Prema tom pravilu R. Rotkovi nije trebao traiti paralele od 863toponima, nego traiti samo ona imena mjesta, koja dokazuju crnogorskietnikon.Za odrednice seobe nekog naroda na temelju istih imena mjesta,

odluujuu ulogu igra daljnje pitanje starine pojedinih istoimenih naziva.U Hrvatskoj imamo rijeku Plitvicu, isto tako i u Poljskoj. Isti je sluaj srijekom Neretvom. Isto ime se pojavljuje Ukrajini kao Neretva i uPoljskoj kao Neretwa. Rijeka Sava se pojavljuje ne samo u Sloveniji iHrvatskoj nego i na granici Rusije i Ukrajine, u kotaru Sevsk.82 M. Vasmer

je na temelju nekih slavenskih imena rijeka kao rijeka Bistrica kodPripjeta i srednjeg Dnjepra i rijeka Bistrica u Panoniji doao do zakljukada je pradomovina Slavena bila na sjeveru,83 a nije postavljao pitanje nijeli rijeka Bistrica u Panoniji u srednjem Podunavlju starija jer se spominje

jo u rimsko vrijeme.

Mi do danas nismo pronali klju koji bi nam rijeio dvojbu koje je imestarije: rijeka Plitvica u Hrvatskoj ili rijeka Plitvica u Poljskoj, rijeka Nertvau Hrvatskoj ili u Ukrajini odnosno u Poljskoj; rijeka Sava u Hrvatskoj iSloveniji ili u Rusiji, rijeka Morava u Srbiji ili rijeka Morava u Moravskoj,odnosno ekoj. Kako se ove rijeke spominju prvotno u antiko vrijemena jugu ipak bi se morali prikloniti miljenju da je prvotna seoba ila s

juga prema sjeveru.

R. Rotkovi pokuava odgovoriti na ovo pitanje pa navodi da "nalaenjeonomastike podudarnosti na udaljenijem prostorima ostavlja uvijekpitanje: to je starije? Broj paralela koje smo nali ne rjeava pitanje -

pravca naseljavanja! Da bi se rijeila ta zagonetka, mora se pribjeidrugim lingvistikim sredstvima. Zato smo mi obratili panju na rijei kojesu kljune (ljudi, ljubav, crkva, mlijeko, hljeb, riba, smokva, pomorskaterminologija) i traili odakle su ih uzeli! Ta je analiza potvrdila ono to jelogino, da su nai preci donijeli te kljune termine sa evera na jug, jer

82 Vasmer, M., Untersuchungen ber die ltesten Wohnsitze der Slaven, I. Die Iranier inSdruland. Leipzig 1923. S. 76.

83 Vasmer, M. Untersuchungen ber die lteste Wohnsitze der Slaven. Leipzig 1923.

36 37


20/146

da su se selili sa juga na ever, ponijeli bi tamo mediteranske termine!Na ovaj na kljuni argumenat mi nijesmo dobili odgovor ni od Muia niod Pantelia, ni od Kunstmana!"84 Ako pogledamo polapske nazive zagornje termine - ljudi = tue, ljubav = lubos, crkva = cerkwja, mlijeko =mloko, hljeb = kleb, riba = ryba, smokva = figa onda nema sumnje da jebilo sjevernih utjecaja na junoslavenske jezike. U tome smo sloni sa R.Rotkoviem, a to smo utvrdili i kod hrvatske onomastike: Zanimljivo je,da se oko 5% imena mjesta u Hrvatskoj objanjava na temelju baltikih

jezika, latvijskoga, estonskoga, litvanskoga, finskoga i pruskoga.85

Otkrie R. Rotkovia da u jeziku junih Slavena ima vie rijei kojepokazuju sjeverni utjecaj ili utjecaj zapadnih Slavena negoli utjecajRimljana i Grka, dakle latinskog i grkog, je stvarno injenica. Zbog togapita R. Rotkovi zato se ne vidi utjecaj crkvene terminologije preuzeteod latinskog i grkog jezika nego od germanskog ako su juni Slavenipokrteni istom na jugu pa je to dokaz da je seoba ila sa sjevera prema

jugu a ne sa juga prema sjeveru. Tu se moemo potpuno sloni sa R.Rotkoviem da je postojala seoba sa sjevera prema jugu ali istom usrednjem vijeku dok mi govorimo o seobi sa juga prema sjeveru upredkransko doba pod utjecajem Kelta u 3. st. pr. Kr. i utjecajem

Rimaljana u 1. st. pr. Kr. i l st. po. Kr, koju R. Rotkovi ne moezanijekati.

to se tie srednjovjekovnog utjecaja jednog jezika na drugi nije bilosamo utjecaja germanskih jezika na slavenske nego i obratno. Jo danasimamo u Njemakoj prezimena Kretschmar (Kremar), koje dolazi odslavenskog krmar, gostioniar, ili Grenze, od slavenskog granica. Toznai da je bilo obostranih utjecaja. Sigurno je da bi istraivanje utjecajalatinskog, grkog, germanskog ili tovie baltikih jezika na jezike junihSlavena bilo od velike koristi, ali ta istraivanja nisu vrena.

Grki utjecaj na hrvatski i srpski jezik je istraivao njemaki znanstvenikM. Vasmer.86 Ovdje bismo mogli navesti samo nekoliko tipinih primjera,koji su iz grkog preuzeti u junoslavenske jezike, a to su diple, drum(cesta), fasulj (grah), hartija (list papira), hiljada, kalup, kapa, klisura,koliba, kositar, krevet, livada, miris, monah, manastir, prija, samar,

84Isto, Rotkovi, R., str. 336.85 Panteli, S., Hrvatska Krstionica Split/Mainz 2000., str. 91.86 Vasmer, M., Die griechische Lehnwcrter im Serbo-Kroatischen in: Abhandlungen der

Prueischen Akademi der Wissenschaften, Berlin 1944.

subota, suner, tiganj, trap itd. Zanimljivo je da se upravo u podravskimdijalektima, gdje Strabon govori o Venetima, nailazimo na mnogegrecizme kao diple, drum, faolj, hiljada, prija, tiganj i trap. To je blagoza utvrivnje autohotnosti naih predaka koje je ostalo u dijalektima akoje e naalost moderni mediji potpuno unititi. Moda je krajnje

vrijeme da se ode u sela i sakupi narodno blago razliitih dijalekatskihleksema. Tu bi lingvisti nainili veliku uslugu svojem narodu, kako bi seustanovili razliiti jezini utjecaji. Njemaki lingvisti su to radili kod

Luikih Srba.Nije mi poznato je li istraivan utjecaj latinskog jezika, na slavenskejezike. Upravo kod nekih imena mjesta ne znamo da li su prvotnoSlavenka ili latinska. Tu spadaju neki primjeri kao latinski Almas, hrvatski

Aljma, latinski Anagastum, crnogorski Onogot, latinski Morte, hrvatskiMutter, latinski Olcinium, crnogorski Ulcinj itd. Ima mjesta Karin, nijesigurno nastalo od latisnkog Corinium, jer je mjesto Karin doneseno iz

Armenije.

U svakom sluaju se mora priznati fenomen utjecaja latinskog i grkogjezika na slavenske kao i fenomen utjecaja germanskog na slavenski a i

slavenskog na germanski jezik. Mi se potpuno slaemo s R. Rotkoviem omigraciji sjever - jug, ali se ta seoba ima datirati u srednji vijek, pa namona ne moe biti odrednice pradomovine Slavena u predpovijesno doba.

Navedena seoba sa sjevera na jug je uslijedila u srednjem vijeku, dok jeseoba s juga prema sjeveru uslijedila nakon provale Kelta u jugoistonuEuropu u III. st. pr. Kr. i kasnije za vrijeme rimskog osvajanja Panonije iDalmacije.

Ako R. Rotkovi kae da nije dobio odgovor ni od Muia, ni od Pantelia,ni od Kunstmanna onda se ini da se Kunstmanna ne smije stavljatizajedno s gornja dva autora, jer Kunstmann, nakon toliko godinaslavistike profesure dolazi do zakljuka da je pradomovina Slavena bilaizmeu Kaspijskog i Aralskog jezera, da su ih u VI. st. po. Kr. potisnuli

Avari te oni dolaze u grku provinciju Tesaliju i Epirus nova, a odavde izjunog Balkana, preko avarskog podruja direktno na rijeku Labu uistonu Njemaku. Nije poznato tko e prihavati ovakvu vratolomiju, kakobi rekao Miljenko Lonar.87

87 Lonar, M., Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Dijadora., sv. 14.1992. str. 427.-430.

38 39


21/146

Ako se vratimo natrag na izlaganja R. Rotkovia, zanimljivo je da on nijedovoljno vrednovao neke toponime koji jasno ukazuju na etninost. Vrlo

je zanimljivo etniko ime mjesta Boyke u Polablju i Bojke kod Ulcinja, toga spominje Konstantin Porfirogenet kao etniko ime naroda Bojki upodrujima dananje Ukrajine. On kae: "Treba znati da Srbi vodepodrijetlo od nekrtenih Srba, nazvanih i Beli koji su naseljeni s onustranu Turske (Maarske) u kraju koji se kod njih zove Bojki".88 N. Klaigovori u svezi s imenom Bojki da je zbog toga potroeno previe tinte, ada ipak nitko dosad nije bio sposoban dati zadovoljavajui odgovor gdjese ta zemlja nalazi. Ta zagonetna rije pravilno proitana davala bi u istovrijeme i odgovor na pitanje gdje je bila pradomovina Srba.89 Nije topitanje mogao rijeiti B. Ferjani a ni B. Grafenauer koji je mislio da sekod naroda Bojki radi o Boimi, pa prema tome o esima. Ovdje se radi oBojkima koji su bili naseljeni u dananjoj sjeveroistonoj Maarskoj okograda Debrecina (Debrecin = Dobar in). Jo danas ivi narod Bojka uiroj okolici grada Sambira na izvoru rijeke Dnjestra u zapadnoj Ukrajini.

Na jednom mjestu je rekao. R. Rotkovi da ni od jednog istonogslavenskog plemena nema tragova u Crnoj Gori, a upravo kod Ulcinjanalazimo mjesto Bojke koje upuuje na etniko ime naroda Bojki usjeveroistonoj Maarskoj ili u zapadnoj Ukrajini. Bojki su slavenskinarod, ali govore drugaije nego Ukrajinci. 1995. su Bojki organiziraliznanstveni simpozij u Sambiru, pa sam na njihov poziv prisustvovao tomsimpoziju. Zbog toga mogu tvrditi da Bojki postoje jo i danas.

Sigurno je da i mjesto Dide kod Ulcinja ukazuje na etnitet Veneta jer suoni bili nosioci ovog imena. Na rijeci Vardaru u antikom mjestu Bylazorabio je kraljevski namjesnik Dida jo u II. st. pr. Kr., pa zbog toga i mjestoDide u Crnoj Gori potjee sigurno iz predrimskog doba. Ako gledamorasprostranjenost ovog etnikog imena, koja upuuje na slavensku rije utri oblika, najstarijem ikavicom kao dida, ekavicom deda i jekavicom

djeda, a takva se imena mjesta i rijeka ire od juga do eke, Poljske pasve u Ukrajinu na rijeku Dnjepar, onda moramo priznati injenicu da jeseoba ila s juga prema sjeveru, jer se ovakva imena pojavljuju najprije

88 Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Gy. Moravcsik. Englishtranslation R. J. H. Jenkins. Budapest. 1949., pogl. 32.

89 Klai, N., Poganska stara ili Vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta, u: CroatiaChristiana, br. 21. god XII. Zagreb 1988, str. 5S.-59.

na jugu. Osim imena Dida kod Ulcinja postojalo je mjesto Dide i n;granici izmeu Veneta i Istra.T. Smiiklas spominje Djed Potok ili Ded Potok uXIII.st. kao lijevi tolrijeke Krapine u Hrvatskoj.Ovi nam primjeri pokazuju da je odreivanje seobe nekog naroda ili njeiishod mogue ustanoviti na temelju onomastikih istraivanja samo ond;ako odreena imena mjesta ukazuju na etnitet.

Zakljuno reeno pitanje pradomovine predaka Crnogoraca zahtijeva joimultidisciplinarno istraivanje. Sama lingvistika istraivanja upuujisamo na jedan dio zagonetnog rjeenja, a ona moraju biti potvrensvestranim znanstvenim istraivanjem i drugih disciplina.R. Rotkovi nije samo verbalni protivnik seobe sa juga prema sjeverinego i jedan od vrlo rijetkih lingvista, koji na temelju onomastikil'dokaza tvrdi da je seoba ila sa sjevera prema jugu. On nastoji svirrsilama dokazati da je logino da su Slaveni doli u jugoistonu Europu ssjevera, a sasvim je nelogino tvrditi da je ila s juga. Njegova tvrdnje"da su Sloveni doli na Balkan sa evera, umjesto to se sasvijerrnelogino tvrdi da su sa juga selili na ever"'90 pokazuje jasan stav protivseobe Slavena iz Podunavlja. Dalje govori R. Rotkovi da se "diskusijenajee svodi na pitanje: da li smo ili sa jadranske obale ka Baltiku (cemu nema ni izvora, sem literarnih), ili sa evera na jug (o emu imameobimnu grau)".91 Ovo je lijepo i ispravno postavljeno pitanje na kojeemo vrlo rado odgovoriti, bez obzira da li postoje izvori za seobu s jugaprema sjeveru ili ne postoje.Mi smatramo da ovo pitanja nije ispravno postavljeno. Istina je da imamoobimnu grau za seobu sa sjevera prema jugu poetkom srednjeg vijeka.Tu naroito spadaju pisci iz ranog srednjeg vijeka kao Prokop, Menander,Teofan, Teofilakt i drugi izvori, ali postoji takoer i obimna graa zaseobu s juga prema sjeveru u antiko vrijeme, a naroito nakontrojanskog rata 1174.-1784. pr. Kr., a to znanstvenici esto zaboravljaju.

injenica je da R. Rotkoviu nitko ne moe osporiti, osim moda HeinrichKunstmann, da je seoba Slavena ila u srednjem vijeku sa sjevera na jug.Mi meutim govorimo o pradomovini Slavena u srednjem Podunavlju uprethistorijsko vrijeme kulture sojenica, jantara i arnih polja, o njihovojseobi s juga na sjever pod pritiskom Kelta u III. st. pr. Kr. i kasnije pod

90Isto, Rotkovi, R., str. 278.91Rotkovi, R., Odakle..., str. 117.

40 41


22/146

pritiskom Rimljana u 1. st. po. Kr. Ako R. Rotkovi govori o seobi Slavenasa sjevera prema jugu u srednjem vijeku, onda je to ispravno ali se turadi o njihovu povratku a ne o nekim Neoslavenima.R. Rotkovi se obraa I. Muiu, koji se nije bavio seobom Slavena negosamo istraivanjem kontinuiteta stanovnitva na hrvatskim podrujima.R. Rotkovi navodi: "Muiu su se javljali sa pozitivnim odjecima prof. drRelja Novakovi, koji se bavio istraivanjem pradomovine Srba,92 prof. drRadivoje Pei, etruskolog.93 Pohvalno su ga doekali i slovenaki

venetolozi I. Tomai, Matej Bor... Podrka Muiu dola je, naravno, i odnjemakog slaviste Hajnriha Kunstmana, koji je itavim nizom radovaobjavljenim u polugodinjaku Die Welt der Slaven 'dokazivao' da suSloveni sa Balkana selili na ever...94 No, treba istai da je Mui ipakimao podrku i od znaajnih hrvatskih, bosanskih i stranih arheologa,povjesniara, lingvista, meu kojima su na prvome mjestu recenzentiorof. dr uro Basler (Sarajevo), prof. dr Leo Magnino (Rim), prof. drZeljko^Rapani (Split), prof. dr Aleksandar Stipevi (Zagreb), prof. drMate imundi (Maribor), prof. Benedikta Zeli, pisac predgovora u IV.izdanja i prof. dr. Mate Sui".95

Zanimljivo je kakav je R. Rotkovi dao zakljuak: "Dovoljna je bila samoova injenica da se prie s potovanjem Muievim istraivanjima, jer jeon, sakupivi ogromnu dokumentaciju, stao da razmilja na nov nain(vraajui se, dodue i do Orbina, koji je 1601. pisao da su Iliri biliSloveni),96 i tako uzburkao naunu i znanstvenu amotinju i prepisivanje,koje je bezbolno ali i beskorisno".97

Da bismo rijeili pitanje je li seoba Slavena ila sa sjevera prema jugu ili sjuga prema sjeveru treba zapoeti od Veneta. Budui da smo ustanovilida su najstariji Veneti bili u jugoistonoj Europi, u antikoj Panoniji odDunava do Vardara i Dunava do Jadranskog mora, moramo traiti njihove

toponime, oronime, etnonime i imena iz mitologije i gledati kuda se irepa emo ustanoviti kako se kretala seoba. Povijesne dokaze imamo zaseobu Veneta u Francusku na rijeku Loire, u Italijuna rijeku Pad i ovdje

92 Novakovi, R., Odakle su Srbi doli na Balkansko poluostrvo, Beograd, 1977.93 Pei, R., Vinansko pismo i drugi gramatoloki ogledi, Beograd, 1995.94 Kunstmann, H. Die Welt der Slaven. Stalna objavljivanja od 1982. do 1994.95 Rotkovi, R. Odakle su doli preci Crnogoraca..., str. 318.96 Orbini, Mavro, Storia sul Regno degli Slavi, Pesaro 1601. Prijevod, Beograd, 1968.97 Rotkovi, R., Odakle..., str. 318.

otkriven put u Dalmaciju. Nakon trojanskog se rata nigdje ne spominje,da bi se Veneti selili na sjever ili na Baltik pa je njihova seoba na sjevermorala uslijediti nakon provale Kelta u Panoniju u III. st. pr. Kr.Istina je da seobu s juga prema sjeveru nije nitko sustavno dokazivao, ali

je injnica da se Veneti, Sereti, Karpi, Lingoni, Rujani, Kureti i Osi prvospominju na jugu a onda na sjeveru, pa su nam ti narodi dokaz da seseoba kretala s juga prema sjeveru nakon provale Kelta u Panoniju u III.st. pr. Kr., a i kasnije za vrijeme rimskih osvajanja Panonije u I. st. po,

Kr. Za seobu s juga prema sjeveru u antiko vrijeme govore i arheolokidokazi kulture sojenica i kulture arnih polja.

Ako elimo odgovoriti R. Novakoviu zato ne moemo odgovoriti napitanje gdje je bila pradomovina Slavena na jugu ili pradomovina Slavenauope, onda je jedini odgovor: zato jer nismo s historijskog stanovitazapoeli od Troje, koja bi nas uputila u srednje Podunavlje, a sarheolokog stanovita koje bi nas uputilo na kulturu sojenica i kulturu

jantara ve 5000 godina pr. Kr. na srednjem Podunavlju a u bronanodoba na kulturu arnih polja. Svim tim kulturama su bili nosioci Veneti,odnosno Slaveni sa srednjeg Podunavlja, pa zbog toga moramo traiti

njihovu pradomovinu u srednjem Podunavlju.

Nasumnjiva je injenica da se najstarije historijsko spominjanje Venetaodnosno Slavena ima datirati s trojanskim ratom 1174.-1184. pr. Kr. pa

je to ona raskrsnica od koje moramo poi. Bitno je pitanje, dakle, odaklesu Slaveni doli u Troju i gdje je bila zemlja Veneta prije trojanskog rata,

jer Homer kae: Ovamo iz zemlje Heneta, gdje divlje rastu gubice. Izte je zemlje Harpalije pratio svoga oca u rat u Troju i nije se vie nikada

vratio u zemlju svojih otaca. Gdje je bila zemlja, gdje su bili njegovioevi, gdje je bila zemlja iz koje su doli Panoni s izboenim kopljima uTroju i gdje je bila zemlja odakle su doli Traani pod kojima je bilo 25

plemena Slavena i slavenski Dardani s rijeke Morave i Niave u trojanskirat? To je bitno pitanje. Moramo naglasiti da nije bitno pitanje jesu lislavenski oevi ili na sjever ili jug, na istok ili zapad, nego je bitnopitanje gdje je bila zemlja slavenskih otaca iz koje su doli u Troju, a ta

je zemlja mogla biti samo srednje Podunavlje u antikoj Panoniji odDunava do Vardara i Dunava do Jadrana, pa tu moramo traiti korijenenjihove pradomovine. Zakljuno moemo rei da je R. Rotkovi veomazasluan, to je uputio na injenicu dolaska predaka Crngoraca iz

42 43


23/146

Polablja, ali pitanje odakle su doli u Polablje jo nije rijeno pa nam je tuostavio veliki prostor za istraivanje.

2.18. V. P. Nikevi (1935.-)

V. P. Nikevi je jedan od poznatih lingvista u svijetu koji se vedecenijima nevjerojatnom akribijom bori za priznanje crnogorskog jezikakao nacionalnog jezika Crne Gore. U vezi s naukom o pradomovini

Slavena V. P. Nikevi se kao povjesniar jezika bavio i tim pitanjem, pase postavlja pitanje koje su bitne njegove teze kad govorimo opradomovini Slavena. Njegove bitne teze s obzirom na pradomovinuSlavena mogu se podijeliti u dva smjera i to da je pradomovina Slavenabila s jedne strane na jugoistoku u junim ruskim stepama, a s drugestrane na sjeveroistoku prema Baltiku, dok je prisutnost Slavena usrednjem Podunavlju samo sekundarnog znaenja. Njega ne zanimapitanje primarnog stanovnitva na Dinarskom poluotoku, gdje je postojaodinarski antropoloki tip.

S obzirom na istonu hipotezu o pradomovini Slavena koju on dijeli najugoistonu i sjeveroistonu smatra V. P. Nikevi da se pomourekonstrukcije dolo do zajednikog jezinog blaga pa se to povezivalo spredpostavkama azijske domovine naroda, da je to podruje moralo biti usiromanim umskim podrujima, pa se dolo do zakljuka na june ruskestepe.

Ta se hipoteza Nikevia temelji na tzv. lingvistikoj paleontologiji, iji jeosniva bio njemaki lingvista A. Khn.98 Ta se hipotezae danas vie nezastupa. Sam V. P. Nikevi govori dodue o nostratikoj pradomovini inostratikom prajeziku XV. stoljea pr. Kr., ali se tu poziva na A. Gluhakate naglaava samo vjerojatnost i da nauka vjeruje o hipotetinomindoeuropskom jeziku u treem mileniju pr. Kr. u stepama june Rusije.

Vrlo je zanimljivo kako V. P. Nikevi iz navedene vjerojatnosti ihipotetinosti prelazi u sigurne tvrdnje da je hipotetini indoeuropski jezikdanas najstariji poznati prajezik. "Iz nostratikog prajezika razvili su seindoevropski jezici. A oni potiu iz zajednikog izvora, indoevropskogaprajezika. I to je hipotetian jezik, do ijih glavnijeh gramatikih osobinadolazimo putem rekonstrukcije, poreenjem indoevropskijeh jezika.

Khn, A. Zur ltesten Geschichte der indogermanischen Vlker. 1945.

Njime se govorilo - kako nauka vjeruje - u treem milenijumu prije aseere u stepama june Rusije tzv. Praindoevropljani. Iz junorus kijeh stepaIndoevropljani su, postepeno, migrirali: sjedne strane u Aziju - u Indiju,Iran i Malu Aziju, te s druge strane u Evropu, koju danas gotovo cijelunaseljavaju. Baltika grupa jezika (litavski, letonski i u XVII. vijeku izumrlipruski ili staropruski jezik) i slovjenski jezici, koji pripadaju satemskoj(iransko satem - sto) porodici jezika, tvore baltikoslovjensku jezinuzajednicu".99

Kad V. P. Nikevi govori o pradomovini Slavena u europskomsjeveroistoku poziva se na Opu Enciklopediju Jugoslavenskogleksikografskog zavoda (sv. 7, Ra-Szv, 490) "da slovjenski jezici tvorezasebni ogranak indoevropske jezine porodice. Najblii su tzv.Baltikijem jezicima (litavskom, letonskom, staropruskom) s kojima ihlingvistika povezuje u baltiko-slovjensku jezinu grupu. A praslovjenski

jezik, kojim su Slovjeni govorili prije nego suse iz svoje pradomovine naevropskom everoistoku poeli seliti na jug i zapad, pripadao je (kao inpr. indoiranski i armenski) tzv. satemskom dijelu indoevropske jezikezajednice. Praslovjenski jezik otkriva prapostojbinu Slovjena.U Uvodu Hrvatske gramatike polazi Eugenije Bari, Mijo Lonari, DragicaMali, Slavko Pavei, Mirko Patija, Vesna Zeevi, Marija Zhike (kolskaknjiga, Zagreb 1995, 9) i nepotpisani akademik Dalibor Brozovi od togada je nakon raspada indoevropske jezike zajednice - razdoblju oko2000. godita prije nove ere - dolo do stvaranja baltoslovjenske jezikezajednice. U njoj su preci dananjijeh slovjenskih naroda neko vrijemeivjeli zajedno s precima dananjijeh baltikih naroda. Za njezina trajanjanastale su mnoge jezike osobine po kojima se jezici slovjenskijeh ibaltikih predaka poinju znatno razlikovati od ostalijeh indoevropskih

jezika. Do raspada baltoslavjenske jezike zajednice dolazi nege urazdoblju oko 1500.-1300. godita prije nove ere. Poslije raspadabaltoslovjenske jezike zajednice stvara se praslovjenska jezikazajednica. Porjeje Odre i Visle postaje njezinom jezgrom iz koje sepostepeno iri. Ali ni vrijeme njezina trajanja ni prostor koji je zauzimalau nauci nijesu precizno utvreni. U njezinijem okvirima zaeo se niz

jezikijeh promjena karakteristinih za dalji razvoj slovjenskijeh jezikaNajstarije jezike razlike meu slovjenskijem jezicima pokazuju da su vecu praslovjenskoj jezikoj zajednici postojale dvije grane - istona

99 Bokovi, R., Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, I, Fonetika, UniverzitetBeogradu - Nauna knjiga, Beograd, 1972, 8-14).

44 45


24/146

zapadna. Iz istone potiu istoni i juni slovjenski jezici - smatra DaliborBrozovi ukazujui na jeziku pradomovinu Slovjena".

S obzirom na pradomovinu Slavena govori V. P. Nikevi da se etnikapovijest Slavena do VI. vijeka moe pratiti samo pomou arheolokihpodataka i jezikih analiza, jer su uglavnom ivjeli izolirano u pradomovinisjeverno od Karpata, kao zatvorena etnika zajednica.100 Tu se poziva nanekoliko autora kao M. Bora, J. avlija. I. Tomaia, Lehr-Sptawinskog, J.

Hamma koji su za pradomovinu Slavena najee uzimali podrujenekadanjih Veneta, sjeverno od Karpata. Ondje se, prema njima, potkrajdrugoga milenija pr. Kr. poela oblikovati etniko-jezika jezgra, koja ese kao nosilac onoga to obuhvaamo pod zejednikim imenomPraslavena, u toku daljnjih stoljea, iriti dalje prema istoku (tj. premaDnjestru i Dnjepru i dalje prema Donu), prema jugu (u Panoniju, Meziju ,Trakiju, Ilirik i jo dalje sve do Peloponeza) i prema zapadu (svedoHannovera), asimilirajui razliita plemena to su se prije toga nalazila natom podruju.101

Na drugom mjestu nastavlja Nikevi: "U duhu i u skladu s tijem

postavkama u Zakljunijem razmatranjima knjige tokavski dijasistem.Etnika i jezika osnova (Poseban otisak proirenoga referata sMeunarodnog naunog skupa "Jezici kao kulturni identiteti na prostorubivega srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika") u izdanjuCrnogorskog PEN centra (Cetinje, 1998, 83) saeo sam da se ekavski diotokavskog dijasistema s(e)rba kao praizvor i prototip buduega srpskog

jezika uglavnom prostirao u everozapadnoj Poljskoj, Litvaniji i Bjelorusiji.Bio je u organskoj i prostornoj vezi s bjeloruskijem ekavizmom.Severozapadno od njega nalazio se ekavski kajkavski dio h(o)rvatskoga i

jo zapadnije od njega ekavski dio slovenakoga (slovenskog)kajkavskoga dijalekatskog sistema kao jedna prostorna i organska cjelina,

od kojih e u novoj domovini nastati budue kajkavsko narjejehrvatskoga i kajkavski govori slovenakog jezika. Jugozapadno, opet uPoljskoj, prostirali su se h(a)rvatski akavski ikavski govori, tj. Ispodh(o)rvatskijeh i slovenakih kajkavskijeh govora. Od njih potie akavskonarjeje buduega hrvatskog jezika. Jugoistono od akavskijeh h(a)rvatau jugoistonoj Poljskoj prebivali su ikavski tokavski hrvati u kontaktu s

100 Nikevi, V. P., Crnogorski jezik, Cetinje 1999., str. 18.101 Isto, str. 32

ukrajinskom ikavicom. Od njih na Balkanu vodi podrijeklo (hrvatska ibosanska) ikavska tokavtina.Za razliku od tijeh etnosa i njihovijeh dijalekatskih sistema na istoku, kaopreseljeniki s izvora Odre i Visle, na krajnjemu zapadu slovjenskeetnike zajedice, u Polablju-Pomorju dananje istone Njemake, ivjelisu Veleti (Ljutiti) i Obodriti (Abodriti) kao savezi slovjenskijeh plemenaod kojih e nastati budui Crnogorci i Dubrovani. Zborili su(Ojekavskijem izgovorom tokavskoga dijasistema, prostorno i organski

povezanijem s poljskim jekavizmom posredstvom u XVIII. vijekuizumrloga polapskog kao praizvora i prototipa buduega crnogorskog idubrovakoga govora hrvatskog jezika.I u radu tokavski dijasistem kao varijantno jedinstvo raznolikosti etirijutokavskijeh jezika (Hrvatska obzorja, br. 2, Split 2000, 423-426) tvrdiosam da su ijekavski izgovor tokavskog dijasistema donijeli savezislovjenskijeh plemena Veleti (Ljutii) i Obodriti (Abodriti) iz Polablja-Pomorja dananje istone Njemake u prvoj seobi Slovjena zakljuno u

VI. vijeku. Od njih potiu Crnogorci i dubrovaki Hrvati (do Neuma) kaoglavni predstavnici "junog narjeja", prvobitno rasprostranjenog najdaljedo rijeke Une i Cetine i do poluostrva Peljeca. U drugoj pak seobi

starijeh Slovjena teajem VII. stoljea s jugoistoka Poljske kao teritorijekoja je graniila s Ukrajinom preci buduijeh tokavskih Hrvata i Bonjaka(Muslimana) kao tvorci i predstavnici "zapadnog govora" donijeli sutokavsku ikavicu. Jo je Konstantin VII. Porfirogenet sredinom X. vijekapisao u Spisu o narodima (De administrando imperio ) da rod antipata(prokonzula) i patricija Mihajla sina Vietinog arhonta Zahumlja, potie odnekrtenih stanovnika na reci Visli, koji su nazvani i Liciki i naselili se nareci zvanoj Zahluma. Ove je moda Zahluma drugo ime za rijeku Bunukoja se nalazi blizu Mostara i ulijeva u Neretvu. Ti su ikavci preslojili uprvoj seobi naseljeni ijekavski predio od Boke Kotorske do rijeke Une iCetine i poluostrva Peljeca, to e rei prostor zapadne tokavtine.

Kako rijeka Visla zahvata i jugoistoni dio Poljske, sigurno je da suPorfirogenetovi Zahumljani bili tokavski ikavci.Sa everoistoka Poljske, Litve i Bjelorusije kao ekavskogapradomovinskoga podruja u drugoj seobi Slovjena u VII. stoljeutokavski preci Srba (serbi) kao tvorci i predstavnici "istonog govora"donijeli su ekavicu. Osim Kosova i Metohije (moda), zna se da supreslojili i prvom seobom ijekavicom pokriveni Sandak, s centrom u upiili oblasti Rakoj iz prednemanjikog vremena. Kao i u sluajuasimilovane ikavice od strane ijekavske zapadne tokavtine, tako je i u

46 47


25/146

Sandaku ranija ijekavica u drugome vremenskom trajanju asimilovaladocniju ekavicu.Na jugozapadu Poljske do ikavskijeh tokavskih hrvata nalazili su seikavski akavski h(a)rvati, a na everozapadu Poljske do tokavskijehekavskih serba iznad akavaca prebivali su ekavski kajkavski h(o)rvate i snjima zajedno slovenski ekavski kajkavci kao jedna etnika i jezikaorganska cjelina od koje e na Balkanu nastati kajkavski Hrvati i Slovencite kajkavsko narjeje hrvatskog jezika i slovenski jezik. Takvi raspored seti etnosi i njihovi dijalekatski sistemi zauzeli i u njihovoj novoj postojbini.

Uz to su prenijeli i teritorijalnu povezanost koja je uticala i tamo i ovamona njihovu organsku sistematsku bliskost, kako u staroj, tako i u novojdomovini. Ali su svi oni bili autohtoni i autonomni.

Kao to se iz dosadanjega lingvistikog izlaganja vidi, nema nijednogajezikog podatka, niti pak bilo kakvoga teorijskog dokaza koji bi upuivalina srednje Podunavlje kao na pradomovinu Slovjena. Ne vidim nikakvumogunost da se iz njegova jezikog areala, koji je i na prostorudananje Srbije, i Bugarske, i Makedonije istorijski bio i ostao tipinoekavski, izvedu ijekavski govori istonotokavskoga i ikavski govorizapadnotokavskog dijasistema ~te ikavsko akavsko i ekavsko kajkavsko

narjeje hrvatskoga jezika. A to to se jo u antiko doba na prostorudananjega Velesa, juno od Skoplja, javljaju kao panonski, odnosno

venetski (slovjenski) onimi: pored sadnjega naziva planine Bela Zorausamljeni ikavski toponim Bilazora (Bylazora) i ire rasprostranjeni ikavskinaziv Dide kao "kraljevski namjesnik makedonske Panonije" (138), morada su doneseni u nekoj pradrevnoj seobi s nekoga ikavskoga jezikogpodruja s istoka.R. Rotkovi nastavlja dalje: "Radosav Bokovi (nav. Djelo, 28) meuistonoslovjenskijem jezicima fiksira samo ukrajinski kao ikavski jezikrijeima: "Ukrajinski knjievni jezik ima za e - i: did, ino, hlib. Tako - i

veina govora Ukrajine i svi govori Galicije. Samo mali pojas

severnoukrajinskih dijalekata ima za e diftong ie ie)" kakvi je postojao upolapskome i jo uvijek postoji u savremenom poljskom jeziku.Stjepan Panteli je u lanku Dolazak Crnogoraca (Hrvatska obzorja , br.4, Split, 1999, 892) traio "odgovor Vojislava Nikaevia na upit odakleijekavica u hrvatskom i crnogorskom govoru, koju ne moemo nai uPolablju".Na to pitanje odgovorio sam u radu O postanku ijekavice (Hrvatskaobzorja, br. l, Split, 2000, 204) na sljedei nain: "Kao to se iz izloenog

vidi, ranije izumrli polapski i poljski jezik karakterie postojanje dvoglasaie ('e) u kratkijem i dugim slogovima. Jo dok su se preci Crnogoraca iDubrovana kao glavni tvorci i predstavnici Daniieva 'junog govora'nalazili u prapostojbini starijeh Slovjena poradi ostvarivanja toprohodnijeg izgovora tome dvoglasu dodavali su poziciono i u rijeima sdugijem slogovima. Na taj nain je dvoglasni fonem /ie/ dobio i svojalofon (ije) u ijekavskome izgovoru crnogorskoga i dubrovakom govoruhrvatskog jezika".

Na to je Stjepan Panteli u lanku Pradomovina Crnogoraca (Hrvatska

obzorja, br. 2, Split, 2000, 356) uzvratio: "U posljednjem broju'Hrvatskih obzorja' (1./2000.) Vojislav Nikevi je vrlo lijepo prikazaopostanak ijekavice s lingvistike strane a koje e pitanje poblie bitiobraeno u Gramatici crnogorskog jezika koja bi ove godine trebala izai.No do sada je iznio ve neke dokaze koji se moraju openito priznati".Kad je ve o postanku ijekavice zbor, da navedem i glavni zakljuak onjoj iz Gramatike crnogorskog jezika (DANU, Podgorica, 2001, 54-55):"polazei od toga da se u polapskome jeziku kao praizvoru i prototipu

jezika crnogorskog nalazi dvoglasni fonem ('e/ (ie ili ie), odnosno dapostoji i u poljskome kao polapskom usednome jeziku i u naimkratkijem i dugim slogovima, ako u primjerima; czlowiek (ovjek) i

miech (smijeh), oevidno je da je jo u Polablju-Pomorju kao slovjenskojpradomovini predaka Crnogoraca i Dubrovana dvoglasnome fonemu (ie)u rijeima s dugijem jatom poput: lijep, vijek, svijet, rijeka dodavanosamo poziciono (i) poradi ostvarivanja to prohodnijeg izgovora. A toonda znai da su polapskom jeziku uporedo opstojali, tj. Kao (ie): (ije)".Prihvatajui moje postavke o tome da ijekavica potie iz Polablja-Pomorjaistone Njemake, Stjepan Panteli je indirektno priznao da jojpradomovina ne moe biti u srednjem Podunavlju. A ijekavica kao izgovorpredstavlja jednu od najvanijih tipolokijeh i strukturalnih osobinacrnogorskoga i dubrovakoga jezika.Stjepan Panteli je u lanku Pradomovina Crnogoraca (357) "nainio

tablu iz koje se moe vidjeti pregled fonema u zapadnoslovenskimjezicima u odnosu na latinine junoslavenske jezike, a naravno i nastaroslavenski jezik, kako bi se dokazao njihov put sa zapada prema jugu(356)".

U reagovanju na taj Panteliev lanak u radu Jo o pradomoviniCrnogoraca. Jeziki pristup (Hrvatska obzorja, br. 3, Split, 2000, 679)stoji: "to se pak tie Pantelieve konstatacije da se fonem dz 'u

junoslavenskim jezicima ne susree, osim ako Vojislav Nikevi nije pod

48 49


26/146

znakom 3 mislio na dz', moram mu skrenuti panju da se iz mojegaranijega navoda "vika' od tri fonema u crnogorskom jeziku: , 3 (dz) i Mate imundia vidi da ja grafemom 3 obiljeavam afrikatu dz.Malo dalje u istom radu sam napisao i ovo: Stjepan Panteli pojavu i usvojoj tabeli komentarie rijeima: Mekani fonem u obliku postojisamo u drevljanskom, vendskom, poljskom i crnogorskom jeziku. Njeganema dakle u staroslavenskom, ekom, slovakom i hrvatskom jeziku.Zbog toga je taj fonem sigurni dokaz da su ga predci Crnogoraca donijeli

iz susjedstva vendskog i poljskog jezika. Isti je sluaj i sa fonemommekanog u obliku , koji nalazimo u drevljanskom, vendskom, poljskomi crnogorskom jeziku'. U tome Pantelievom komentaru sve je tanoizuzev tvrdnje da

stjepan pantelić - pradomovina slavena u srednjem podunavlju

Documents