studija razvoja poslovnih zona u hbz

S T U D I J A R A Z V O J AP O S L O V N I H Z O N A

U HERCEGBOSANSKOJ ŽUPANIJI

MOSTAR, LIPANJ/JUNI, 2010.

Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH

Mostar

STUDIJA RAZVOJA POSLOVNIH ZONA U

HERCEGBOSANSKOJ ŽUPANIJI

MOSTAR, LIPANJ, 2010.

Studija razvoja poslovnih zona u Herceg – bosanskoj županiji

2

Projektni tim:

Prof.dr sc. Darko Petković, dipl.ing., Sveučilište u Zenici Mr sc. Nino Serdarević, dipl.oec., Sveučilište u Zenici Mr sc.Goran Žeravčić, Kronauer Consulting Sarajevo

Jozo Bejić, dipl.ing., FMRPO Mostar Prof.dr sc. Mehmed Behmen, dipl.ing., Sveučilište u Mostaru

Prof.dr. Brano Markić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru Prof.dr Slavo Kukić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru

Prof.dr Zdenko Klepić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru Mr sc. Dženana Čolaković, BSC Vlade ZDK Zenica

Dženan Kulović, dipl.oec. Sveučilište u Zenici Mladen Kostić, dipl.ing. TP Mostar d.o.o.

Ivan Jurilj, dipl.iur. REDAH Mostar Nevzet Sefo, dipl.ing. REDAH Mostar

Goran Grbešić, dipl. iur. REDAH Mostar Admir Logo, dipl. ing. REDAH Mostar

Mirzo Čolaković, dipl. oec. REDAH Mostar Ana Perić, dipl. oec. REDAH Mostar

Maja Vican, dipl. prof. REDAH Mostar

Projektni tim je koristio usluge i obavio razgovore s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima za oblast regionalnog i lokalnog razvoja i poslovnih zona. To su bili prije svih prof.Dr Slavko Dolinšek, direktor Inovacijskog instituta Sveučilištea u Ljubljani, Bogomir Filipič, direktor Razvojne agencije Gorenjske, Mr sc.Andrija Petrović, direktor TP Varaždin, prof.Dr Daniel Pavlov, Sveučilište Ruse, Bugarska, prof.Dr Peter Schulte, direktor Reseca mreže Njemačka prof.Dr Gianni Guerra, I3P Inkubator Politehnički sveučilište Torino i Slobodan Marković, direktor RARS Banja Luka. Iskreno im se zahvaljujemo na pomoći i ustupljenim materijalima korištenim pri izradi ove Studije. Projektni tim se zahvaljuje svim načelnicima općina/općina Hercegovine i njihovim suradnicima koji su uzeli aktivno učešće u izradi i bez čijeg se aktivnog učešća Studija ne bi mogla uraditi na ovaj način.

Izdavač: REDAH Mostar

Za izdavača: Ivan Jurilj, direktor, REDAH

Dizajn: Kadar d.o.o., Široki Brijeg


3

SADRŽAJ

Predgovor ............................................................................................................................5 1. ZNAČAJ I CILJ STUDIJE .......................................................................................6

1.1 Uvod .....................................................................................................................................6 1.2 Studija formiranja poslovnih zona u HBŽ kao dio ukupnog projekta .......................................8 1.3 Osnovna identifikacija problema ............................................................................................8 1.4 Metodologija istraživanja ..................................................................................................... 10

2. OSNOVNE POJMOVNE ODREDNICE VEZANE ZA POSLOVNU INFRASTRUKTURU ....................................................................................................... 11

2.1 Pojam i sadržaj poslovnih zona ........................................................................................... 11 2.2 Opća slika stanja poslovnih zona Hercegovine .................................................................... 16 2.3 Značaj poslovnih zona za razvoj .......................................................................................... 18

3. KRATKA SLIKA STANJA GOSPODARSTVA U BIH ..................................... 21 3.1 Najvažnije karakteristike stanja od značaja za studiju .......................................................... 21 3.2 Europska povelja za MSP I BiH ........................................................................................... 25

4. OPĆI PODACI O HERCEG-BOSANSKOJ ŽUPANIJI / KANTONU ............ 28 4.1 Hercegbosanska županija (HBŽ) u kontekstu državnog ustavnog uređenja ......................... 28 4.2 Geografski položaj i veličina teritorija HBŽ ........................................................................... 31

4.2.1 Geografski i geoprometni položaj ................................................................................. 31 4.2.2 Priznanje kvaliteta HBŽ u europskom kontekstu ........................................................... 33

4.3 Stanje gospodarstva u HBŽ ................................................................................................. 34 4.3.1 Stanje gospodarstva u Bosni i Hercegovini ................................................................... 34

4.3.1.1. Gospodarski kriteriji.................................................................................................... 34 4.3.1.2. Makrogospodarska stabilnost ..................................................................................... 35 4.3.1.3. Pravni sustav ............................................................................................................. 35 4.3.1.4. Financijski sektor ....................................................................................................... 36

4.3.2 Pokazatelji za HBŽ ....................................................................................................... 36 4.3.2.1. Tržište radne snage ................................................................................................... 36 4.3.2.2. Mladi na tržištu rada ................................................................................................... 39 4.3.2.3. Vanjska trgovina ........................................................................................................ 40 4.3.2.4. Industrijska proizvodnja .............................................................................................. 41 4.3.2.5. Struktura gospodarstva u HBŽ ................................................................................... 41 4.3.2.6. Privatizacija u HBŽ ..................................................................................................... 42 4.3.2.7. Financijsko tržište u HBŽ ............................................................................................ 43 4.3.2.8. Faze životnog ciklusa organizacije javne uprave HBŽ................................................. 43

4.3.3 Malo gospodarstvo kao izvor gospodarskog oporavka .................................................. 44 4.3.3.1. Potencijali malih i srednjih poduzeća: izvor gospodarskog progresa HBŽ ................... 45 4.3.3.2. Struktura i broj poduzeća, stanje sektora malih i srednjih poduzeća ............................ 46 4.3.3.3. Struktura gospodarstva u HBŽ po sektorima .............................................................. 46

4.4 Organizacija sustava javne uprave HBŽ .............................................................................. 48 4.4.1 Nadležnosti županijske vlasti ........................................................................................ 49

4.4.1.1. Zakonodavna vlast Županije (Skupština Županije) ...................................................... 50 4.4.1.2. Izvršna vlast Županije ................................................................................................ 50

5. ANALIZA STANJA NAJZNAČAJNIJIH GOSPODARSKIH DJELATNOSTI U HBŽ................................................................................................................................. 56

5.1 Uvod ................................................................................................................................... 56 5.2 Pregled po općinama .......................................................................................................... 56

5.2.1 Kupres ......................................................................................................................... 56 5.2.2 Tomislavgrad ............................................................................................................... 57 5.2.3 Livno ............................................................................................................................ 57 5.2.4 Drvar ............................................................................................................................ 57 5.2.5 Glamoč ........................................................................................................................ 58 5.2.6 Grahovo ....................................................................................................................... 58

6. TRŽIŠTE RADNE SNAGE U HBŽ...................................................................... 59 6.1 Osnovni podaci o tržištu radne snage u BIH ........................................................................ 59 6.2 Osnovni podaci o radnoj snazi u FBIH ................................................................................. 62

6.2.1 Podaci o zaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine ................................. 62


4

6.2.2 Podaci o nezaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine ............................. 63 6.3 Detaljna analiza tržišta rada u HBŽ ..................................................................................... 64

6.3.1 Podaci o zaposlenosti u Hercegbosanskoj županiji ....................................................... 64 6.3.2 Ponuda radne snage u Hercegbosanskoj županiji........................................................ 67 6.3.3 Analiza ponude i zapošljavanja radne snage prema stručnoj spremi i kvalifikacijama u HBŽ ……………………………………………………………………………………………………69

7. ISKUSTVA U RAZVOJU POSLOVNIH ZONA ................................................. 71 7.1 Inozemna iskustva .............................................................................................................. 71 7.2 Stanje poslovnih zona u BiH ................................................................................................ 72

8. ZAKONSKA REGULATIVA I KLJUČNI FAKTORI ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA ........................................................................................................ 80

8.1 Ključna zakonska regulativa u županijama Federacije BiH ................................................... 80 8.1.1 Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP u Federaciji BIH (2007-2010.god.) ................................................................................................................................. 80 8.1.2 Projekt „RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U FEDERACIJI BIH“........ 83

8.2 Položaj poslovne infrastrukture u strateškim dokumentima u BiH ......................................... 84 9. ANALIZA LOKALNOG AMBIJENTA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA U HBŽ/HBK – TERENSKA ISTRAŽIVANJA .................................................................. 85

9.1 Analiza konkurentnosti općina ............................................................................................. 85 9.2 Analiza općih podataka po općinama .................................................................................. 88 9.3 Sektorska analiza ................................................................................................................ 93 9.4 Proračun i usvojeni dokumenti za gospodarski razvoj .......................................................... 96 9.5 Stupanj razvoja korporativnog upravljanja ........................................................................... 99 9.6 Usluge općina i poduzetnička infrastruktura ....................................................................... 101 9.7 Mapiranje poslovnih zona .................................................................................................. 104 9.8 Izgrađenost poslovnih zona ............................................................................................... 107 9.9 Atraktivnost poslovnih zona ............................................................................................... 109 9.10 Stupanj razvijenosti poslovne zone kao proizvoda .......................................................... 110 9.11 Procijenjena investicija u detektirane potencijalne poslovne zone ................................... 111

10. OČEKIVANI UČINCI OD OSNIVANJA POSLOVNIH ZONA ...................... 113 11. MODEL UPRAVLJANJA PROCESOM RAZVOJA POSLOVNE ZONE I AKCIJSKI PLAN ............................................................................................................. 116 12. BUDUĆA ULOGA AOCIJACIJE ZA EKONOMSKI RAZVOJ REDAH I LOKALNIH AGENCIJA U RAZVOJU PZ ...................................................................... 117

12.1 Opći elementi i značajke budućeg lokalnog gospodarskog razvoja HBŽ ........................ 117 12.2 Organizacija lokalnog gospodarskog razvoja na razini općina HBŽ ................................ 118 12.3 Pozicija, uloga i odnosi REDAH-A i LER timova ............................................................. 119 12.4 Program aktivnosti i sinergijskog nastupa od značaja za razvoj poslovni zona HBŽ ........ 120

12.4.1 Plan i program otvaranja novih poslovnih zona ........................................................... 120 12.4.2 Rješavanje pitanja zemljišta za nove i proširenje postojećih poslovnih zona ............... 121 12.4.3 Financiranje izgradnje/dovršenja proizvodnih poslovnih zona ..................................... 121 12.4.4 Sadržaj poslovnih zona .............................................................................................. 122 12.4.5 Proizvodna namjena u poslovnim zonama .................................................................. 122 12.4.6 Istraživačka i inovativna aktivnost u specijalnim poslovnim zonama-Tehnološki park Mostar i regionalni inovacijski centri ......................................................................................... 123 12.4.7 Ukidanje administrativnih barijera ............................................................................... 123 12.4.8 Financiranje i poticaji u poslovnim zonama ................................................................. 124 12.4.9 Prijedlog olakšica poduzetnicima u poslovnim zonama (uključujući i ostale poduzetnike) ………………………………………………………………………………………………….124 12.4.10 Edukacija o poduzetništvu i promicanje poduzetništva ............................................ 125

12.5 Strategijska pozicija Hercegovine u predpristupnom periodu u odnosu na EU fondove ... 125 13. ZAKLJUČCI I PREPORUKE.............................................................................. 127 POPIS TABELARNIH PRIKAZA................................................................................. 132 POPIS SKRAĆENICA I AKRONIMA ......................................................................... 133 14. LITERATURA ........................................................................................................ 134


5

Predgovor Ova studija i njezini prateći materijali (Studija razvoja poslovnih zona Hercegovine, Vodič za uspostavu poslovnih zona, Vodič za EU programe, Tržište radne snage Hercegovine i dr.) te opsežna istraživanja koja su tim povodom bila urađena imala su za cilj sagledati nekadašnji, sadašnji i budući potencijalni gospodarski rast Hercegovine kao cjeline kao i Hercegbosanske županije (HBŽ) izdvojeno. Prvenstveni interes bio je na znanstvenim osnovama istražiti razvoj poslovne infrastrukture koji je u svakom nacionalnom gospodarstvu jedan od pokretača rasta i razvoja. U tom smislu, za očekivati je da skladno i planski razvijana poslovna infrastruktura treba biti jedan od pokretača gospodarskog rasta Hercegovine i HBŽ-a. Svakako da je bilo nemoguće zanemariti sve druge karakteristike i posebnosti koje regiju Hercegovine čine jedinstvenom u BiH i šire, i koje svakako trebaju biti prioritet ukupnog rasta Hercegovine. Tu na prvom mjestu vidimo turističke, energetske, poljoprivredne i zemljišne potencijale i mogućnosti koje uz blago klime, koja je jedinstvena u ovom dijelu Europe, čine ovu regiju jednom od perspektivno najinteresantnijih regija Europe za život u XXI. stoljeću. Svakako, da bi ona to i istinski postala potrebno je mnogo rada, znanja i truda, jer bazirati se samo na onome što je priroda dala bilo bi potpuno pogrešno i utopijski. Da ovo nije nikakva nerealna procjena ljudi očaranih krajolikom ili klimom Hercegovine, ili zaslijepljenost domaćina koji ne vidi „dalje od kućnog praga“, najbolje svjedoči činjenica da je specijalizirani etablirani časopis za izravna strana ulaganja, FDI Magazin, koji je 2001.godine pokrenula Financial Times grupa, svrstao regiju Hercegovina u top 10 južnih europskih regija u kategoriji studije promocije stranih ulaganja, u sklopu natječaja za Europski grad i regiju budućnosti za 2010/11.godinu. Tako se Hercegovina našla u društvu s poznatim europskim regijama kao što su Andaluzija i Katalonija u Španjolskoj, Piemont u Italiji ili Međimurje u Hrvatskoj. Treba naglasiti da su u konkurenciji bila 233 grada i 142 regije i da su stručnjaci koji su šest mjeseci radili na odabiru i rangiranju gradova i regija, imali vrlo složen pristup izbora: od kriterija za vrednovanje do sagledavanja svih elemenata svake regije. Iako ova Studija u osnovi, kao i u samom naslovu, stavlja naglasak na poslovne zone to ipak ne znači da nisu sagledani i drugi elementi poslovne podrške razvoju poduzetništva kao što je razvoj klastera, znanstveno-tehnoloških parkova, poslovnih inkubatora ili brojni drugi elementi meke i tvrde podrške razvoju poduzetništva. Dakle naglasimo, ova Studija koja u osnovi promatra poslovne zone kao mjesta snažnog zamaha razvoja gospodarstva na prvo mjesto stavlja opće potencijalne regije i kvalitetu mogućeg ugodnog življenja gdje turizam čini prvu važnu gospodarsku kariku promocije regije Hercegovine. Naime, ni u kom slučaju se razvojem poslovnih zona, novih energetskih i industrijskih kapaciteta, optimalnim iskorištenjem poljoprivrednog zemljišta i dr. koje držimo iznimno važnim za Hercegovinu, ne smiju ugroziti postojeće prirodne i antropogene vrijednosti Hercegovine. Najkraće rečeno: sve se mora temeljiti na održivom razvoju Hercegovine. Projektni tim


6

1. ZNAČAJ I CILJ STUDIJE

1.1 Uvod

U strateškim ciljevima i mjerama razvoja regije Hercegovina projekt JAČANJE KAPACITETA REGIJE ZA RAZVOJ I UPRAVLJANJE POSLOVNOM INFRASTRUKTUROM KAO INSTRUMENTIMA POTPORE PODUZETNIŠTVU je prepoznat kao značajan i prioritetan. On je posebno u funkciji doprinosa rješavanju nezaposlenosti kao jednog od najvećih i gorućih problema u Hercegovini. Pored toga, njime se stvaraju inicijalne pretpostavke za pokretanje potencijalnih, neiskorištenih ili nedovoljno korištenih proizvodnih kapaciteta unutar kompleksa nekadašnjih velikih poslovnih sustava ili osnivanje poslovnih zona i ostalih instrumenata podrške poduzetništvu na potpuno novim lokacijama. Problemi s kojima se suočava regija Hercegovina, kao što su nezaposlenost, porast siromaštva, te zaostajanje u gospodarskom razvoju posljedica su kako rata, tako i problema koje neminovno generira proces tranzicije. Nekada veliki poslovni sustavi, koji su podstavljali temelje gospodarskog razvoja Hercegovine i zapošljavali veliki broj radnika, danas su uglavnom devastirani i nemoćni da samostalno iznađu putove svoje revitalizacije. S druge strane, novonastali privatni sektor još nije dosegao obim poslovne aktivnosti koji bi apsorbirao veći broj nezaposlenih, ublažio posljedice propasti velikih poslovnih sustava, te otvorio perspektive novog, uravnoteženog, samoodrživog i dinamičnog razvoja. Tranzicija, kao globalni i opći društveni proces još uvijek se nije desila u svijesti ljudi koji čine organe lokalne vlasti i menadžment propalih poslovnih sustava. Oni još uvijek nisu spoznali svoju ulogu aktivnih učesnika - pokretača i kreatora procesa gospodarskog razvoja. Zbog toga, razvojni potencijali Hercegovine kao što su ljudi, prirodni resursi, energija, te objekti, industrijske, prometne i ostale infrastrukture i dalje ostaju neiskorišteni ili se koristi u ograničenom ili minimalnom kapacitetu. Poseban problem podstavljaju kapaciteti bivših velikih poslovnih sustava koji vremenom sve više propadaju. Novi/alternativni načini iskorištavanja tih potencijala i njihovo stavljanje u funkciju gospodarskog razvoja praćeni su problemima u čijem rješavanju je neophodno angažiranje kako javnog, tako i privatnog sektora. Javni sektor treba biti aktivan u kreiranju stimulirajućeg ambijenta u kojem će privatni sektor, kroz realizaciju vlastitih poslovnih interesa, doprinositi ostvarenju općih društvenih i razvojnih ciljeva. U tom kontekstu nezamjenljiva je uloga lokalnih vlasti koje moraju imati ključnu ulogu u stvaranju povoljnijeg poslovnog okruženja, onog koji će, ne samo promovirati, nego i stimulirati i olakšati osnivanje, rast i razvoj malih i srednjih poduzeća, te inicirati, kreirati i koordinirati druge poduzetničke projekte i poduhvate. Zbog toga se u konceptu integralnog, integriranog i uravnoteženog gospodarskog razvoja očekuje pro-aktivna uloga lokalnih organa vlasti u procesu prepoznavanja potreba lokalnih područja i razvoja studija i projekata koji bi odgovorili na te potrebe. S obzirom da lokalni učesnici još uvijek nisu prepoznali svoju ulogu inicijatora i kreatora lokalnog, ali i regionalnog gospodarskog razvoja, to se edukacija, stručni i naučni pristup u ovoj oblasti čini ne samo potrebnim, nego i neophodnim.


7

Poslovne zone, kao i tehnološki parkovi i inkubatori podstavljaju novi koncept koji je prepoznat kao jedan od instrumenata poticaja bržeg gospodarskog razvoja regije. One mogu ponuditi povoljnije uvjete s aspekta prostora, objekata, industrijske, prometne i komunalne infrastrukture čime se kreira pozitivno poslovno okruženje koje potiče osnivanje i rast malih i srednjih poduzeća, te dolazak stranih investicija (kompanija). Domaći i strani ulagači, u namjeri ulaganja u pokretanje proizvodnje, suočeni su sa problemom nedefiniranih, nereguliranih i neuređenih lokacija. To daje lošu sliku o zemlji, lokalnoj i regionalnoj zajednici i stvara utisak da ista ne poduzima adekvatne mjere na stvaranju ambijenta pogodnog za ulaganje. Domaći ulagači odustaju od ulaganja ili se izlažu enormnim troškovima razvoja lokacija sa kompletnom novom infrastrukturom, dok inostrani ulagači poslovne prilike traže u drugim zemljama. Osnovni cilj realizacije projekta, uzimajući u obzir sve izrečeno u uvodnom dijelu, jeste realno sagledavanje iskustava formiranja i razvoja poslovnih infrastrukture iz drugih zemalja, identifikacija potencijalnih lokacija poslovnih zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu na području HBŽ, evaluacija i rangiranje identificiranih poslovnih zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu, objektivan izbor i prijedlog najpogodnijih područja i poslovnih zona, prijedlog aktivnosti na uspostavljanju poslovnih zona, te sagledavanje uloge županije i lokalne uprave na formiranju poslovnih zona sa prijedlogom akcijskog plana za svaku poslovnu zonu posebno, te sagledavanje potencijalnih učinaka poslovnih zona na lokalni i razvoj regije. Sve navedeno treba biti u funkciji globalne ocjene samoodrživosti poslovnih zona i prijedloga organizacijsko-upravljačkih rješenja i drugih aktivnosti kojima bi se to ostvarilo. Naglasimo da poduzetničku infrastrukturu i mjere podrške ne čini samo osnivanje poslovnih zona. Poduzetničku infrastrukturu čine elementi koji su potrebni poduzetniku za početak rada, rast i razvoj. Elementi podrške mogu biti:

MEKA / NEOPIPLJIVA TVRDA / OPIPLJIVA

1. informacije 2. savjeti 3. konsultacije 4. edukacija 5. ‘think tanks’ 6. umrežavanje

1. razvojno poduzetnički centri/zone

2. poslovne zone 3. razvojne agencije, 4. poslovne

asocijacije/udruženja, 5. info centri, 6. poslovni inkubatori, 7. tehnološki centri i parkovi, 8. finansijska podrška,

Osnivanje i rad pojedinih elemenata podrške ovisi o politikama za razvoj MSP-a u lokalnoj zajednici (regiji). Iskustva zemalja u tranziciji nam govore da je neophodan strateški pristup razvoju MSP-a, odnosno strateško formuliranje i implementaciju politika za razvoj MSP-a. Strateški pristup će omogućiti sustavnu izgradnju poduzetničke infrastrukture. Iako je uloga države ključna za sustavnu izgradnju poduzetničke infrastrukture, većina inicijativa vezanih za razvoj te infrastrukture u Bosni i Hercegovini za sada dolazi od strane međunarodnih institucija/organizacija i lokalnih zajednica.


8

1.2 Studija formiranja poslovnih zona u HBŽ kao dio ukupnog projekta Studija je definirala ulogu HBŽ, lokalne vlasti, državnih poduzeća i privatnih kompanija u procesu formiranja poslovnih zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu, identificirala probleme koji se postavljaju pod osnivače poslovnih zona, počevši od financiranja, kompliciranih/neriješenih vlasničkih odnosa, promocije i drugog, te ponudila odgovarajuća rješenja za njihovo savladavanje. Studija je globalno procijenila učinke koje će uspostavljenje poslovnih zona u HBŽ imati na nezaposlenost, smanjenje siromaštva, kreiranje pozitivnog poslovnog ambijenta, osnivanje i rast malih i srednjih poduzeća, poduzetništvo, povećanja privredne aktivnosti u regiji, te privlačenje stranih kompanija i investicija. Ona je ukazala na potrebu i podložila model suradnje javnog i privatnog sektora u realizaciji koncepta razvoja poslovnih zona, naročito između županija, općinske uprave i gospodarskih subjekata-državnih i privatnih kompanija sa prijedlogom plana aktivnosti. Osim gore navedenih ciljnih skupina ostvarena je potreba da ključni igrač čitavog procesa, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH, usavrši svoje kapacitete po pitanju uspostave instrumenata poslovne infrastrukture i postane relevantni katalizator svih aktivnosti u regiji Hercegovina po pitanju uspostavljanja poslovnih zona i ostalih instrumenata podrške poduzetništvu. Studijom i projektima treninga koji su je pratili te izrađenom pratećom dokumentacijom također je ostvareno jačanje kapaciteta lokalnih i regionalnih zajednica (općina, županija) kroz obuku osoblja i stvaranje sinergijskog djelovanja različitih interesnih skupina. U budućnosti to podrazumijeva proaktivnije tumačenje zakonskih propisa, prostornih planova, menadžment ljudskih resursa i sl., a sve s ciljem optimizacije razvoja različitih poslovnih zona, za ravnomjeran i uravnotežen razvoj cijele Hercegovine.

1.3 Osnovna identifikacija problema Srednje i malo poduzetništvo čine najvitalniji i veoma značajan segment gospodarskog i jedinstvenog prostora BiH. Od ukupnog broja uposlenih u sektoru MSP-a uposleno je 65-70% djelatnika. Struktura MSP-a je nepovoljna, premalo je proizvodnih MSP-a, uvoz je veći od izvoza, a stopa neuposlenih procjenjuje se do 44%. S obzirom na potencijal, prirodne i radom stvorene resurse, otvara se realna šansa za razvitak novih MSP-a,prioritetno proizvodnih. Neophodno je dosljedno i učinkovito angažiranje svih domaćih kreativnih potencijala kroz usklađenu politiku djelovanja:

• na povećanje vlastite proizvodnje i zapošljavanja (jačanje duha poduzetništva praćenog socijalnom odgovornošću, jačanju samopouzdanja u vlastite snage praćeno stručnim i postojanim institucijama, poticaj i afirmiranje porodičnog posla)

• očuvanje kulturne baštine i autohtonog kulturnog stvaralaštva (uz podršku države i okrenutosti tržištu kao elementu povjerenja i zajedničkog života)

• jačanju sposobnosti izvozno orijentiranog gospodarstva Hercegovine • zamjena uvoza domaćom proizvodnjom


9

• jačanju institucija i instrumenata podrške malom gospodarstvu u svim oblastima djelovanja

Temeljni prioriteti entitetskih ministarstava gospodarstva su poticanje ozračja poduzetništva i to posebno stimulirajući domaću proizvodnju. Proizvodnja se mora temeljiti na uspješnim velikim gospodarskim subjektima, koji omogućavaju razvoj malog gospodarstva i stimuliraju malo gospodarstvo, na proizvodnju većine proizvoda koje uvozimo. Navedeno se može postići uz:

• Izgrađenu infrastrukturu za poduzetništvo i • promijenjeni odnos prema malom gospodarstvu (veća izdvajanja za poticaj

MSP-a) Prepreke za razvoj MSP-a u načelu su:

• loše stanje regionalne i lokalne infrastrukture, • neadekvatan obrazovni sustav, • sporost u donošenju stimulativnih propisa i njihova primjena.

Velika mogućnost za gospodarski rast i razvoj regija/županija je u stvaranju novih proizvodnih MSP-a, otvaranjem proizvodnih radnih mjesta te zamjeni uvoznih proizvoda domaćim. Glavni zadatak studije razvoja jeste kreirati okvir za stvaranje održivog, međunarodno konkurentnog i izvozno orijentiranog sektora MSP-a i na taj način osigurati gospodarski i društveni boljitak za cijelu BiH. Razvojne studije imaju osnovni pravac a to je: identificirati lokalne prednosti, te razviti lokalnu infrastrukturu. Osnovna infrastruktura za podršku malom gospodarstvu su poduzetničke zone. Konkurentnost malog gospodarstva u odnosu na gospodarstvo zemalja iz okruženja u smislu izvoza i privlačenja stranih ulaganja je neostvarljiva bez izgradnje infrastruktura za malo gospodarstvo. U pogledu stanja uočen je neravnomjerni razvoj poduzetničkih/poslovnih zona, koje prema iskustvima drugih europskih zemalja podstavljaju najbrži put ostvarenja razvoja malog i srednjeg poduzetništva. U ovom projektu postavljeni su sljedeći opći ciljevi:

• težište zona mora biti proizvodnja • poslovna/proizvodna/poduzetnička zona treba osigurati izgradnju poslovno-

proizvodnog prostora na potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu • sastavni dio poslovne zone treba je centar za edukaciju i pružanje potrebnih

savjeta poduzetniku o financiranju, potrebnoj proizvodnji i načinu poslovanja • ravnomjernim otvaranjem poduzetničkih zona izjednačavaju se razlike u

standardu u cijeloj regiji Zone u BiH još nemaju minimalni sadržaj opremljenosti. Analizom sadašnjih zona, utvrđene su velike mogućnosti daljnjeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva intenziviranjem razvoja poduzetničkih zona. Ulaganja u poduzetničku infrastrukturu (poduzetničke zone) osigurat će:

• konkurentnost gospodarstva u odnosu na gospodarstvo iz zemalja okruženja u smislu privlačenja stranih ulaganja

• interesno umrežavanje poduzetnika • povećan broj novoregistriranih poduzeća zasnovanih na znanju • zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih kadrova • brži transfer znanja i tehnologija

Sadašnje zone su pretežno nedovršene, infrastruktura je nedostatna, a cjelokupna funkcija zona nije uspostavljena. Sadržaj zone nije standardiziran, a sustavi poticaja nisu usklađeni. Neravnomjeran broj zona u regiji gotovo u potpunosti odgovara neravnomjernom razvoju pojedinih dijelova regije. Cilj kojem trebamo težiti


10

je: stvaranje udobnijeg ambijenta za poduzetništvo. Izgradnjom poduzetničke infrastrukture u prvom redu poduzetničkih zona, u najširem smislu, taj cilj ćemo ostvariti.

1.4 Metodologija istraživanja Cjelokupno istraživanje na izradi Studije realizirano je u tri osnovne faze, i to: a) prikupljanje sekundarnih podataka i informacija, njihova analiza i sinteza; b) prikupljanje primarnih podataka na terenu korištenjem različitih metoda (intervju, opažanje), prikupljenih primarnih podataka i informacija, te sistematizacija opažanja korištenjem metoda analize, sinteze i konkretizacije, c) prezentiranje rezultata istraživanja metodom znanstvenog logičkog promišljanja i zaključivanja na osnovu obrađenih podataka i informacija. Kao što je navedeno, za prikupljanje podataka korištena je kombinacija interne i eksterne metode, odnosno “desk method” – istraživanja za stolom i “field method” – istraživanja na terenu (intervjui, metode opažanja). Od metoda za obradu, odnosno analiziranje podataka i informacija korištena je kombinacija sljedećih metoda: analiza, sinteza, konkretizacija, generalizacija, indukcija i dedukcija, te pravne metode istraživanja. Ova studija sadrži i određene nedostatke. Prilikom prikupljanja primarnih podataka anketiranjem suočili smo se s problemom nedostatka relevantnih podataka i informacija, kako o određenim pitanjima koja se odnose na procjenu odnosa općina prema lokalnom gospodarskom razvoju, tako i o kandidiranim poslovnim zonama. Tako se na pojedina pitanja iz upitnika nije mogao dobiti odgovor u svim općinama, a time ni vršiti njihova daljnja obrada i analiza. Anketirani često nisu imali odgovor iz razloga što nadležne općinske službe ne raspolažu sa sistematiziranim podacima koji se odnose na praćenje napretka i učinka lokalnog gospodarskog razvoja. Uočen je nedostatak mehanizma za praćenje i evidentiranje parametara lokalnog gospodarskog razvoja. Obavljeno je naknadno prikupljanje traženih podataka što je zahtijevalo duže vremensko razdoblje i dodatni napor članova projektnog tima. Svakako da će ove manjkavosti biti ispravljene eventualnim izradama studija izvodljivosti za pojedine poslovne zone.


11

2.OSNOVNE POJMOVNE ODREDNICE VEZANE ZA POSLOVNU INFRASTRUKTURU

2.1 Pojam i sadržaj poslovnih zona Poslovna zona podstavlja prostor za odvijanje različitih poslovnih djelatnosti kojom upravlja specijalizirani tim profesionalaca ili neka organizacija i koja je nastala kao rezultat organiziranog i osmišljenog razvojnog koncepta neke regije ili države u cjelini. Svojim „stanarima“ poslovna zona nudi određene pogodnosti koje mogu biti iskazane kroz povoljnije najamnine, odloženo plaćanje, olakšice u poreskoj politici, lakši pristup venture-kapitalu, organizirani marketinški nastup, pomoć u izvozu i dr. Poslovnu zona može organizirati i niome upravljati lokalna samouprava ili regionalna vlada, putem različitih kvazi-vladinih i sl.organizacija, može imati privatni status ili neki drugi oblik organizacije. U osnovi opća podjela poslovnih (poduzetničkih) zona je na:

• Zanatske, • Industrijske, • Poduzetničko-industrijske, • Poduzetničko-zanatske, • Uslužne, • Poljoprivredne, • Turističke, • Tehnološke i • Razvojne.

Poslovne zone mogu biti i SPECIJALIZIRANE ZONE kao npr. tehnološki centri, parkovi, inkubatori, centri za prijenos znanja i tehnologija, zone specijalizirane za određene djelatnosti, čiste INDUSTRIJSKE ZONE (veća područja sa velikom koncentracijom industrije u kojima prevladavaju velika poduzeća) i PIODUZETNIČKO-ZANATSKE (područje sa velikom koncentracijom ponajprije malih poduzeća i poduzetnika). One predstavljaju prostorno područje, podijeljeno i pripremljeno tako da može biti istovremeno korišteno od strane više poduzeća, karakteristično po zajedničkoj infrastrukturi i blizini poduzeća. Industrijska zona je prostor namijenjen za smještaj MSP-a kao i velikih poslovnih sustava koji se namjenski opredjeljuje za razvoj industrije u nekoj lokalnoj zajednici ili regiji. Ovaj prostor se najčešće na komercijalnoj osnovi prodaje zainteresiranim nema karakter upravljačke organizacije kao što ga imaju neki drugi oblici poslovne infrastrukture. Koncept uspostavljanja industrijskih zona u BiH započet je još u doba Austro-Ugarske monarhije i nastavljen u vrijeme nakon II. svjetskog rata tako da je većina BiH centara imala svoje industrijske zone. Bez obzira kako ih nazvali, sve one moraju imati najmanje dvije zajedničke karakteristike: zajedničku lokaciju tvrtki koje obično ostvaruju poslovnu suradnju i imaju zajednički menadžment zone. Vrlo su bitne razlike od jedne do druge u smislu vrste i veličine. Pored navedenih podjela mogu se dijeliti i na osnovu vrste ulaganja, odnosno pripremljenosti za ulaganje na:

• Green field (zelene površine) i • Brown field (smeđe površine).


12

U slučaju „green field - GF“ ulaganja govorimo o stvaranju poslovnih zona na potpuno novim lokacijama, dok je u slučaju „brown field – BF“ investicija u poslovnu zonu ista već stvorena mikrolokacijski od već korištenog zemljišta i objekata u urbanim/industrijskim centrima. U tom smislu, u Bosni i Hercegovini je posebno značajno korištenje, odnosno ponovno pokretanje infrastrukturnih kapaciteta nekadašnjih velikih državnih poduzeća (dijelovi RMK, Energoinvesta, SOKO-la i dr.) čije stajanje i propadanje ubrzano uništava njihovu vrijednost. «Znanstveni park/Tehnološki park ili znanstveno-tehnološki park (ZTP) je organizacija kojom upravlja specijalizirani tim stručnjaka čiji je osnovni zadatak povećati blagostanje zajednice promovirajući kulturu inovativnosti i konkurentnosti udruženih poduzetnika i istraživačkih institucija. Za postizanje ovih ciljeva, znanstveno-tehnološki park potiče i upravlja protokom znanja i tehnologija između sveučilišta, I&R institucija, MSP/kompanija i tržišta; on olakšava kreiranje i rast na inovacijama zasnovanih kompanija kroz inkubacijske i spin-off procese i osigurava uslužne servisne usluge u cilju povećanja dodane vrijednosti zajedno sa uslugama visoko-kvalitetnog ambijenta i opreme u TP.» (Definiciju za ZTP dala je IASP – Svjetska asocijacija znanstvenih/tehnoloških parkova - International Association of Science Parks) Klasteri su model umrežavanja tvrtki gdje se na fleksibilan način pokreće razvoj MSP-a i na tim osnovama potiče gospodarski razvoj na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. To istovremeno ukazuje da je konceptualni pristup razvoja klastera relativno složen i zbog toga se može ostvarivati samo uz simultanu suradnju predstavnika vlasti, tvrtki kandidata za uključenje u klaster, financijskih institucija, obrazovnih, istraživačkih, razvojnih i drugih organizacija. Sustav klastera ili „mreža grozdova“ je globalni model razvoja MSP-a. Razvijaju se tamo gdje je razvoj malog biznisa već dosegao zavidnu razinu i gdje sustavne mjere države tome pogoduju. Klasteri poduzeća svrstanih u istu djelatnost ili u više komparativnih djelatnosti stvaraju organiziranost, razvoj, tržišno–marketinške poduhvate i sl. u jednoj regiji ili više povezanih regija, doprinose ubrzanom razvoju tvrtki, primjeni suvremenih metoda rada i pod suvremenim menadžmentom crpe maksimum iz tržišnog okruženja. Oni stvaraju realne pretpostavke da gospodarstvo regije dobije konkurentske prednosti u odnosu na druge. Pošto je koncept razvoja klastera vezan za kompleks regionalne ekonomije, on se i ne može implementirati bez učešća lokalne i regionalne vlade, i to u mjeri i intenzitetu koji su daleko veći nego u nekim drugim razvojnim poduhvatima. Tu se prvotno misli na stvaranje adekvatne infrastrukture, pravnih okvira i mjera gospodarske politike. To je uvjet za pokretanje većeg broja sasvim novih tvrtki iz onih sektora koji u klasteru mogu dati najbolje razvojne i financijske rezultate. Poslovnim inkubatorom se smatra 'pogodan' prostor u kojem svoj biznis započinju potencijalni poduzetnici ili svoj biznis nastavljaju jako mlada mikro, mala i srednja poduzeća (obično od 6 mjeseci). Pogodnost prostora se ogleda u povoljnim uvjetima za njegovo korištenje, poslovno savjetodavnim i ostalim uslugama koje će se pružati korisnicima prostora, kao i pomoć menadžmenta inkubatora korisnicima usluga. Poslovni inkubator mora sadržavati najmanje tri važne komponente:

• objekt (prostore za poslovanje), • poslovno savjetodavne i ostale usluge, • usluge menadžmenta.

Poslovni inkubator pruža mogućnost mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) da posluju na jednom mjestu i dijele zajedničke prostore na novi i originalan način.


13

Inkubatori se dizajniraju na način da podrže/zadovolje potrebe lokalne zajednice, i kao rezultat takvog pristupa imaju veoma individualan stil i fokus. Smatra se da treba krenuti u stvaranje poslovnog inkubatora ako:

1. postoji raspoloženje unutar lokalne uprave i šire zajednice (podanost lokalnih aktera) da podrže rad inkubatora,

2. postoji razumijevanje unutar lokalne zajednice ili institucije koja osniva inkubator o suštini rada poslovnog inkubatora i mogućnost kreiranja dobrog menadžmenta u inkubatoru,

3. postoji potreba (od strane poduzetnika, potencijalnih poduzetnika, neke od razvojnih institucija) za takvim instrumentom lokalnog gospodarskog razvoja,

4. postoji pogodna infrastruktura ili se procjeni da vrijedi uložiti u fizičku infrastrukturu koja će služiti za inkubiranje biznisa,

5. postoji opravdanost za novčanim ulaganjem (potrebno je odgovoriti na pitanje da li bi se suma novca koja je potrebna za pripremu fizičke infrastrukture i rad inkubatora mogla utrošiti za financiranje druge vrste podrške razvoju novih ili postojećih biznisa, a koja bi dala veći učinak).

6. postoji li mogućnost financijske održivosti inkubatora. Da bi neka lokalna ili regionalna zajednica uspješno razvijala poslovne zone mora prije svega ispuniti određene preduvjete za osnivanje i razvoj poduzetničkih zona:

• Zona mora biti predviđena prostorno planskim dokumentom, • Ulaganja u osnivanju i razvoju zone trebaju se zasnovati na objektivnim

potrebama poduzetništva (ispitivanje interesa poduzetnika sa područja općine, regije i inostranstva koji mogu biti potencijalni ulagači),

• Sadašnje stanje i moguća izgradnja prometne i komunalne infrastrukture, prilagođene projektnim rješenjima,

• Uređeno pitanje vlasništva zemljišta i zemljišno-knjižnog stanja, • Utvrđivanje modela ustupanja zemljišta investitorima (u obliku koncesije ili

trajna prodaja) i • Mogućnost proširenja poduzetničkih zona i sl.

Kako će poslovna zona funkcionirati i koliko će biti uspješna ovisi u velikoj mjeri o nosiocu uspostave zone. Financiranje osnivanja i razvoja poduzetničkih zona trebaju voditi općina, grad ili više razine vlasti putem svojih specijaliziranih organizacija, koristeći vlastita proračunska i donatorska sredstva za:

• Izradu projektne i druge dokumentacije za zonu, • Otkup zemljišta za formiranje zone, • Uređenje zemljišta i okoliša, • Uređenje infrastrukture i opremanja zone, • Izrada promotivnih materijala za zonu.

Zona treba biti opremljena: • ENERGETSKOM INFRASTRUKTUROM (trafostanice, javna rasvjeta,

električni i drugi priključci), • KOMUNALNOM INFRASTRUKTUROM (vodovodne i oborinske instalacije,

voda i kanalizacija, priključak na vanjske instalacije i dr.), • PROMETNOM INFRASTRUKTUROM (pristupne ceste - ceste u zoni,

telefonski i drugi priključci i dr.). Zone su vezane za onoga ko se brine o njihovom razvoju te je razvoj zona proizvod partnerstva lokalnih uprava i privatnog sektora a studija upravljanja zonama je različita za zone namijenjene MSP-u i zone namijenjene velikim poduzećima.


14

Zone se grade u perifernim područjima i predgrađima urbanih centara, koja imaju prometnu i drugu infrastrukturu te su od interesa za pojedine industrije i tvrtke od značaja za lokalnu zajednicu. Poslovne zone podstavljaju infrastrukturno opremljena područja koja odgovaraju zahtjevima poduzetnika, te su prostorno planskom dokumentacijom određena za obavljanje određene vrste gospodarske djelatnosti. Karakterizira ih zajedničko korištenje organiziranog i opremljenog prostora od strane, uvjetno rečeno, sličnih poslovnih subjekata kojima se obzirom na afinitete i potrebe "boravkom" u poslovnoj zoni otvara mogućnost suradnje i poslovnog povezivanja, racionalizacija poslovanja u pojedinim segmentima te korištenje pojedinih resursa zajedno sa "susjedima" u zoni. Poslovne zone, u pravilu, nastaju kao rezultat strateške politike da se industrija locira na prostorno planskim dokumentima i predviđenim područjima, kako bi se efikasno planirao razvoj prostora i zaštita okoliša te gospodarski razvoj sa svim popratnim učincima (nova radna mjesta, novi poslovni subjekti, rast i razvoj postojećih subjekata i dr.). Osim naziva poslovne zone u praksi se često koriste i nazivi poduzetničke zone, industrijske zone, zone malog gospodarstva, obrtničke zone, gospodarske zone, radne zone i dr. lako navedeni izrazi imaju različita značenja, u praksi se često koriste kao sinonimi. S obzirom na postojeću literaturu i iskustva, poslovne zone je teško odrediti prema veličini, odnosno napraviti jedinstvenu podjelu. S obzirom na površinu koju zauzimaju mogu se podijeliti na:

• mikro zone - obuhvaćaju površinu do 10 ha, • male zone - površine od 10 do 50 ha, • srednje zone - obuhvaćaju površinu od 50 do 100 ha, • velike zone - površine preko 100 ha.

Prema namjeni odnosno djelatnostima koje su zastupljene u pojedinoj zoni, uzimajući u obzir najopćenitiji kriterij, zone možemo podijeliti na:

• prerađivačko – proizvodne, • poslovno - uslužne mješovite.

U našoj praksi uglavnom se susrećemo sa zonama mješovitog tipa u kojima pored prevladavajućih proizvodnih poslovnih subjekta djeluju i subjekti koji se bave djelatnostima kao što su: servisne usluge, informatika, građevinarstvo, grafičke usluge, distribucija, veletrgovina, transport, te razni servisni centri, skladišta i dr. Ono o čemu bi trebalo voditi računa jest da su djelatnosti, ukoliko je to moguće, adekvatno razmještene kako bi se izbjeglo miješanje i sukob međusobno "konfliktnih" djelatnosti (npr. metalne industrije i proizvodnje prehrambenih proizvoda). Djelatnost koja će se u zoni obavljati u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Za pravilan i strateški razvoj u željenom smjeru unaprijed bi trebalo utvrditi prioritete i uvjete za ulazak poslovnih subjekata u pojedinu zonu, definirajući tako i glavnu namjenu zone. Lokalna zajednica, koja uspostavom zone teži ka ostvarenju ukupnog gospodarskog razvoja pruža pogodnosti za poduzetnike i poslovne subjekte koji djeluju na njezinom teritoriju. Uvođenjem određenih prioritetnih skupina poticaji se kanaliziraju prema poželjnim (najčešće proizvodnim) djelatnostima koji stvaraju najveću dodanu vrijednost, dok se pod određenim uvjetima ulazak u zonu omogućuje i drugim djelatnostima.


15

Osim toga, jedinica lokalne samouprave, odnosno tijelo koje upravlja zonom, u samom začetku planiranja zone trebali bi obzirom na afinitete, utvrđene prioritete i razvojni plan odrediti djelatnosti koje su za zonu "nepoželjne" te se u njoj ne mogu smjestiti ni pod kojim uvjetima. Poslovne ili poduzetničke zone su ključni element poduzetničke infrastrukture kojim država, regije i lokalne zajednice žele stvoriti povoljno okruženje za razvoj gospodarstva, u prvom redu malog i srednjeg poduzetništva, stimulirajući na taj način prije svega domaću proizvodnju. Temeljni cilj programa ulaganja u poduzetničke zone je dugoročno rješavanje potrebe poduzetnika za poslovnim prostorom i pružanje pripremljene infrastrukture na zajedničko korištenje poslovnim subjektima smještenim u poslovnim zonama. Neposredno se na taj način postiže:

• rast i razvoj poduzetnika • stvaranje novih poduzetnika • otvaranje novih radnih mjesta • stvaranje mogućnosti za ulaganje i ostvarenje izravnih (inozemnih ili domaćih)

ulaganja • razvoj novih tehnologija • stvaranje mogućnosti za izmještanje proizvodnih djelatnosti iz gradskih /

naseljenih područja • kreiranje povoljne poduzetničke klime u okruženju • poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva • povećanje konkurentnosti gospodarstva • razvoj lokalne zajednice i regije • razvoj gospodarstva u cijelosti • povećanje udjela proizvodnje u ukupnom gospodarstvu.

K tome, poslovna zona u završnoj fazi mora imati uređen okoliš (zelene površine) te se u zoni strogo moraju poštivati ekološke norme i propisi, a sukladno tome mora biti organizirano sakupljanje i odvoz otpada. Ovo je naročito značajno za regiju Hercegovine s obzirom na uvodnu elaboraciju o prosperitetnim i realnim prilikama Hercegovine kao jedne od 10 top-regija Europe za privlačenje ulaganja. Svakako, za razvoj zone na određenom području neophodan je interes lokalne zajednice i poduzimanje svih potrebnih aktivnosti usmjerenih na realizaciju iste. Te aktivnosti prije svega podrazumijevaju ispitivanje poduzetničkog potencijala odnosno interesa za ulazak u zonu, izradu i usklađivanje prostorno planske dokumentacije, pripremu (otkup) zemljišta, istraživanje stupnja opremljenosti i dostupnosti infrastrukture, utvrđivanje osnovnih preduvjeta za razvoj zone i poduzimanje svih početnih aktivnosti za realizaciju infrastrukturnih ali i poslovnih, logističkih i ostalih sadržaja.


16

2.2. Opća slika stanja poslovnih zona Hercegovine Na području regije Hercegovina godinama unazad bilježe se pojedini slučajevi osnivanja poslovnih zona, odnosno organiziranog djelovanja u smjeru oblikovanja zajedničkog prostora za više različitih poslovnih subjekata. Međutim, sustavan pristup uspostavi i strateškom djelovanju u smislu organizacije poslovnih zona nije prisutan. Glavni impuls i smjerokaz došao je od samih poduzetnika, odnosno korisnika i potencijalnih korisnika poslovnih prostora. Naime, više od polovice ukupnih zahtjeva za kredit kao osnovnu namjenu navodi potrebu rješavanja poslovnog prostora, bilo da se radi o poduzetnicima koji su "prerasli" svoje poslovne prostore (hale, radionice, garaže), izmještanju poduzetnika iz vlastitog dvorišta u kojemu (najčešće zbog širenja naselja) ne postoje ili su smanjeni uvjeti za obavljanje a nadasve za širenje pojedine djelatnosti ili se pak radi o poduzetnicima početnicima u potrazi za prvim prostornim rješenjem. Analogno gore navedenom, veći dio realiziranih sredstava putem ulaganja vlastitih sredstava ili poduzetničkih kredita utrošen je također na rješavanje pitanja poslovnog prostora. Takvi rezultati analize ukazali su na potrebu za sustavnom uspostavom poslovnih (poduzetničkih) zona koje će biti generatori razvoja malog i srednjeg poduzetništva te cjelokupnog gospodarstva u regiji Hercegovina. Shvaćajući značaj postojećih problema i ograničenja, Asocijacija za ekonomski razvoj, REDAH, uz obavljene konzultacije sa svakom od županija i općina RS koje gravitiraju regiji Hercegovine izradila je i podložila Studiju razvoja poslovnih zona u regiji Hercegovine te Studija razvoja poslovnih zona svake županije odnosno zajednice općina Istočne Hercegovine. Cilj ovakvog dokumenta i programa koji on treba da generira je da se poduzetnicima omogući postizanje trajnog rješenja po pitanju poslovnog prostora, vodeći računa o funkcionalnosti prostora te o racionalizaciji pri izgradnji i budućem korištenju prostora, kao i ostvarenje svih pozitivnih učinaka ulaganja u poslovne zone opisanih u prethodnom poglavlju. Prvi korak koji je učinjen u tom pogledu bilo je sagledavanje cjelokupne prostorne situacije u županijama analizom postojećih prostornih planova F BiH i RS, te prostornih planova gradova i općina. Zatim su identificirane sve lokacije postojećih i potencijalnih zona, te je napravljena "inventura" stanja u prostoru. Izvršen je uvid na terenu:

• utvrđena je postojeća dokumentacija, • izvršena je analiza postojećih i potencijalnih lokacija, • utvrđeno je stanje po pitanju izgrađenosti u postojećim zonama, • utvrđena je prisutnost poduzetnika (u zonama gdje postoje), • utvrđen je interes grada ili općine za razvoj zone, • utvrđeni su osnovni preduvjeti za razvoj pojedine zone.

Detaljan prikaz ove analize biće dan u poglavljima koja slijede i koji je projektnom timu omogućio da definira zone koje su dobile različita obilježje i vrijednosne prioritete (npr."prioritetne“ ili tzv. rang A što bi trebalo biti budući preduvjet za dobivanje poticajnih sredstava iz entitetskog proračuna, RS i F BiH) te zone ranga B i C koje bi trebale da imaju dominantno učešće regionalnog i lokalnog financiranja (županije, gradovi i općine). Sigurno je da je interes svake regije pa tako i HBŽ da ima što veći broj poslovnih zona, a posebice zona ranga A, ali svakako da to nije realno i ostvarivo uzimajući u obzir i druge relevantne kriterije o kojima je već bilo riječi.


17

Ključno pitanje, koje se ovdje nameće, je koje pozicije zauzeti prilikom određivanja broja zona koje će biti obuhvaćene strateškim dokumentom određenog prostora ili regije. Naime, kao što je ranije spomenuto, zona koja ulazi u red strateških i prioritetnih zona udovoljava osnovne uvjete za dobivanje financijske potpore od regije i entiteta a time ima i veće šanse za uređenje i opremanje u kraćem razdoblju. Imajući u vidu iznimno visoku cijenu opremanja zona svom potrebnom infrastrukturom, velikim brojem zona na određenom području znatno se produžava vijek projekta izgradnje pojedine zone jer se regionalni odnosno entitetski novac disperzira, a jedinice lokalne samouprave nemaju financijsku snagu za samostalno opremanje zone. Istodobno, gotovo sve jedinice lokalne samouprave na svojem području žele ostvariti poslovnu zonu kako bi dale impuls domaćoj proizvodnji a time i unaprijedile i ubrzale razvoj cjelokupnog gospodarstva. O tom pitanju, s jedne strane postoje stajališta da bi za regiju veličine Hercegovine (površina 12 264 km2; broj stanovnika 450 768, prosječne gustoće naseljenosti 19,96) optimalno rješenje bilo uspostava nekoliko većih zona koje bi bile strateški pozicionirane tako da su lako dostupne iz svakog dijela regije. Svakako treba voditi računa da ovu regiju sačinjavaju 3 županije F BiH i nekoliko općina RS te da treba voditi računa i o entitetskim i županijskim strateškim planovima razvoja u ovom sektoru. S druge strane, pojedina resorna ministarstva koja u svom djelokrugu rada pokrivaju i ovu oblast imaju u svojim programima koncept razvoja zona u blizini svakog većeg naselja. Prostorni plan Hercegovine (F BiH i RS odnosno općina i županija koje su predmet istraživanja ove studije) također favorizira uravnoteženu disperziranost lokacija bez obzira na neekonomičnost zbog troškova opskrbljivanja potrebnom infrastrukturom. U prvom navedenom slučaju, bila bi olakšana izgradnja zona jer bi se cjelokupni poticaji usmjerili na mali broj zona te bi se unatoč znatno većim dimenzijama takvih zona vrijeme i troškovi izgradnje reducirali. U drugom slučaju, nedostatak je dugotrajnost procesa izgradnje i opremanja zona. Međutim, velika prednost je prilika kojom se omogućava jedinicama lokalne samouprave da ispravnim odabirom prioritetnih djelatnosti na taj način doprinesu razvoju na svojem području kao i ujednačenom razvoju na području cijele regije. S tim u vezi, potrebno je odabrati rješenje koje se za pojedino područje pokaže kao optimalno, uvažavajući prethodno iznesene opcije. Uspoređujući tako Hercegovinu sa Istarskom županijom, koje su u mnogim elementima vrlo slične (npr. Istarska županija 2.820 km2; 206.344 stanovnika2, , sličnost krajolika, klima, pogranično područje, napredno poduzetništvo i sl.), se prilikom definiranja strateških područja računalo kako s potrebom za ujednačenim razvojem županije, tako i s potrebom za zonama različitih veličina i namjena. Tako se na području Istarske županije nalaze 22 strateške zone površine već od 2,5 ha pa sve do 400 ha gdje one manjih dimenzija omogućuju rasterećenje naseljenih područja od industrije te izmještanje lokalnih poduzetnika iz neuvjetnih poslovnih prostora (garaža i radionica), dok bi one većih dimenzija privlačenjem novih investicija trebale osigurati razvoj šireg područja i većih razmjera. S druge strane, treba naglasiti da je RS u već spomenutom dokumentu, koji tretira razvoj poslovnih zona u ovom BiH entitetu, definirala da uzevši u obzir viziju razvoja zona, kao realni cilj Republike Srpske za promatrano razdoblje je pokretanje dvije potpuno infrastrukturno izgrađene poslovne zone i dvije zone sa djelomično izgrađenom infrastrukturom, gdje će se omogućiti realna i atraktivna ponuda prostora za ulaganje u proizvodne pogone.


18

Jedna od spomenutih potpuno izgrađenih zona bi trebala imati strateški značaj za Republiku Srpsku sa aktualnom ponudom od minimalno 35 ha uz mogućnost proširenja na 100 i više hektara, a druga zona od lokalnog značaja bi trebala imati mogućnost proširenja na minimalno 20 ha, sa već započetom izgradnjom infrastrukture. Paralelno, u razdoblju od 4 godine, potrebno je započeti pripremu prostorno-planske dokumentacije i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na minimalno 6 - 8 perspektivnih lokacija za uspostavljanje poslovnih zona u Republici Srpskoj. Sigurno je da će se neke od ovih zona nalaziti u općinama Hercegovine. Opravdanost i izvodljivost potencijalnih lokacija za izgradnju poslovnih zona će biti ocijenjene u skladu sa mapiranjem postojećih i planiranih poslovnih zona, ali i identifikacijom novih perspektivnih lokacija u Republici Srpskoj. Sličnu situaciju trebalo bi ciljano provesti i za općine F BiH a koje se nalaze u Hercegovini.

2.3. Značaj poslovnih zona za razvoj Svaka lokalna zajednica teži uspostavi optimalnog gospodarskog razvoja radi stvaranja visokog životnog standarda svog stanovništva, a upravo su lokalne vlasti, uz raspoložive resurse, presudni nositelji tog razvoja. Brojne su definicije gospodarskog razvoja, a jedna koja objedinjuje mnoge definira privredni razvoj kao "proces dugoročnog porasta realnog domaćeg proizvoda kako ukupnog, tako i po glavi stanovnika". Lokalni gospodarski razvoj nadilazi važnost same lokalne zajednice jer je u funkciji razvoja šireg područja (regije), dok je regionalni razvoj ključan segment gospodarskog i društvenog razvoja neke države. Stoga se lokalnim razvojem ne bi smjela baviti isključivo lokalna zajednica, već bi ravnomjeran i sustavan lokalni razvoj trebao biti jedna od prioritetnih mjera regionalne i državne/entitetske gospodarske politike. Za ostvarenje optimalnog lokalnog razvoja nekog područja neizostavno je poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva koje donosi pojačanu dinamiku poslovnih aktivnosti. "Porast poslovnih aktivnosti ima potencijalno vrlo pozitivne učinke na životni standard stanovništva, uglavnom kroz porast zaposlenosti i osobnih dohodaka. Također, može se očekivati porast poreznih prihoda lokalnih proračuna koji se onda može iskoristiti za nove investicije u infrastrukturu i druge razvojne projekte."

Svakako treba istaknuti da taj razvoj mora biti utemeljen na pretpostavkama održivosti te mora biti postignut uz maksimalno očuvanje prirodnih resursa. Jedan od mogućih impulsa lokalnom gospodarskom razvoju svakako su ulaganja u izgradnju, opremanje, poboljšanje ili proširenje poslovnih zona. Kada govorimo o gospodarskom razvoju ulaganjem u poslovne zone naglasak mora biti na pravilnom i optimalnom planiranju i korištenju prostora. Jedna od temeljnih postavki koju bi trebalo poštivati prilikom stvaranja prostornih razvojnih studija jest da bi ciljevi prostornog razvitka trebali ići u korak s gospodarskim razvitkom.


19

Prostorni planovi F BiH i RS kao i županija regije Hercegovina trebali bi propisati da se "prioritetne razvojne zone trebaju uskladiti s razvojnim odrednicama gospodarstva (onim granama na kojima će se temeljiti budući gospodarski razvoj). Prostorni plan prvi je korak u tom dugoročnom procesu". Ulaganje u poslovne zone, odnosno poticanje razvoja poduzetništva izgradnjom poduzetničke infrastrukture te prednosti i koristi koje oni donose, mogu se razmatrati s više stajališta i to sa stajališta:

• lokalne zajednice, • poslovnih subjekata, poduzetnika (korisnika prostora), • regije, • entiteta i • države.

U nastavku se razmatraju potencijalne koristi koje ulaganjem u poslovne zone ostvaruju lokalna zajednica, korisnici (poduzetnici) i regija. Sa stajališta jedinica lokalne samouprave osnovne prednosti formiranja zona su:

• olakšavanje učinkovitog planiranja razvoja prostora te zaštita okoliša, • brži lokalni gospodarski razvoj u skladu s prostornim i razvojnim planovima, • smanjenje iznimno visokih troškova uređenja infrastrukture, koncentracijom

infrastrukture u planiranim područjima te organizacijom prostora (zona) u kojima se smješta veliki broj poslovnih subjekata,

• povećanje vrijednosti zemljišta, • povećanje prihoda za gradski/općinski proračun, • učinkovit instrument privlačenja željenih industrija, • privlačenje novih poslovnih subjekata i novih investicija pružajući integriranu

uređenu infrastrukturu na jednom mjestu, • sprečavanje devastacije urbanog prostora, • dislokacija industrijskih pogona iz gradskih / naseljenih područja u funkciji

očuvanja prirodnih resursa te racionalnijeg korištenja prostora u naseljenim područjima i prenamjena u primjerenije (profitabilnije i ekološki prihvatljivije) namjene.

Sa stajališta investitora, poduzetnika odnosno poslovnog subjekta koji ima potrebu za poslovnim prostorom i ulaže u poslovnu zonu, osnovne prednosti su:

• kupovina zemljišta, najam zemljišta ili hale/poslovnog prostora koji su uređeni potrebnom infrastrukturom te se na jednom mjestu nalaze poslovni subjekti sličnih afiniteta što otvara mogućnost suradnje (poslovnog povezivanja) i racionalizacije pojedinih troškova poslovanja,

• mogućnost rasta i razvoja, • povoljniji i jeftiniji način gradnje na uređenom zemljištu, • korištenje zajedničkih prostorija za poslovne aktivnosti (npr. poslovni centri,

dvorane za sastanke, konferencije i si.), • korištenje zajedničkih službi (održavanje, nadzor), • stjecanje uvjeta za dobivanje povlastica od jedinica lokalne samouprave ukoliko

postoje te ukoliko se prema djelatnosti uklapa u prioritetne skupine (npr. pojedine porezne i druge olakšice),

• mogućnost poticaja putem kreditnih linija na razini grada / županije. Kako bi se i dalje mogao nastaviti pozitivan trend privlačenja stranih investitora posebno u proizvodni sektor, omogućio rast i razvoj domaćih poduzeća, bilo bi neophodno formirati određeni broj poslovnih zona.


20

Razvoj poslovnih zona neće biti samo mjera za privlačenje stranih ulaganja, već i poticajna mjera za domaće ulagače i poduzeća. Na osnovu anketa i istraživanja REDAH-a, pokazalo se da vlasnici proizvodnih poduzeća imaju najviše problema kod proširenja poslovnog prostora jer su to najzahtjevnija ulaganja. Nakon investiranja u proizvodne hale, često se blokira njihov razvoj za dalje proširivanje i razvijanje strojnog parka, opreme, kadrova i drugog, koje može trajati i do 5 godina. Sa stajališta regije, osnovne prednosti ulaganja u razvoj poslovnih zona mogu se sažeti u poticanje razvoja poduzetništva i ukupnog gospodarstva čime se doprinosi prosperitetu i razvoju regije u cijelosti. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da razvojem poslovne zone na svojem teritoriju jedinica lokalne samouprave direktno utječe na brži i učinkovitiji gospodarski razvoj usklađen s prostornim i razvojnim planovima i prioritetima kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj odnosno državnoj razini.


21

3.KRATKA SLIKA STANJA GOSPODARSTVA U BIH

3.1Najvažnije karakteristike stanja od značaja za studiju

Brojna istraživanja provedena u Bosni i Hercegovini su pokazala da na brži razvoj poduzetništva negativno utiče nedostatak odgovarajuće poduzetničke infrastrukture - prostora za rad i širenje biznisa, otežano pribavljanje urbanističkih, građevinskih i drugih dozvola i nedostatak usluga za početak i poboljšanje poslovanja. Bosna i Hercegovina zaostaje u razvoju poduzetništva za zemljama regije, a neki od indikatora koji to pokazuju su najduže procedure registriranja posla, najmanji broj malih i srednjih poduzeća na tisuću stanovnika i najnerazvijenija poduzetnička infrastruktura. Četiri su razloga zaostajanja Bosne i Hercegovine za zemljama regije. Vrlo kasno je došlo do priznavanja značaja razvoja poduzetništva za gospodarstvo zemlje – povijesna kategorija. Negativan utjecaj je ostvaren i sporim procesom privatizacije i tranzicije. Složena administrativna struktura države sa četiri razine vlasti, nejasno definirane nadležnosti i stalna politička kriza su uzrok nekonzistentnosti gospodarskih politika i zakonskih mjera, te nekonzistentnosti institucionalnog okvira za razvoj poduzetništva. Niz je svakodnevnih prepreka u radu s kojima se susreću poduzetnici, a koje negativno utiču na brži rast i razvoj. Prepreke se mogu svrstati u četiri grupe: pravne, financijske, infrastrukturne i institucionalne. Najbliža razina vlasti s kojom se susreće poduzetnik je općina, te je i pritisak na općinu za otklanjanje ovih prepreka najveći. Međutim, lokalne razine vlasti (općine) u Bosni i Hercegovini nemaju na raspolaganju značajnije resurse za rješavanje ovih problema, te su primjeri dobre prakse (vezani za otklanjanje prepreka za poslovanje) u Bosni i Hercegovini vezani za zajednički rad i napore lokalnih razina vlasti, nevladinog sektora i poduzetnika. U okviru uvodnih razmatranja dat ćemo i vrlo kratak prikaz stanja bh. gospodarstva koji je svakako od velikog značaja za problematiku ove studije. Osnovni izazov bh. gospodarstva je nekonkurentnost. BiH spada među najmanje konkurentne europske zemlje (v. graf III-1). Zajedno sa ostalim zemljama jugoistočne Evrope čini najnekonkurentniju regiju Europe. K tomu, evidentan je trend opadanja konkurentnosti bh. gospodarstva od 2006. godine.


22

Graf III-1. Najmanje konkurentne evropske ekonomije

Izvor: Global Competitivenes Report 2008 – 2009, WEF

Osnovni način povećanja međunarodne konkurentnosti i ostvarivanja snažnog gospodarskog razvoja je poticanje međunarodno konkurentne proizvodnje i distribucije znanja. To se može postići, prije svega, povećanjem ulaganja u istraživanja i razvoj na minimalno 0,50% bruto domaćeg proizvoda u 2013. godini. Istraživačko-razvojni centri u poduzećima (na koje u zemljama članicama EU otpada preko 60% ukupnog broja istraživača) nisu adekvatno razvijeni, pa stoga nema adekvatnog razvoja proizvoda. Posljedično, konkurentnost poduzeća, koja su osnovni nosioci konkurentnosti zemlje, na niskoj je razini. Postojeća OECD norma, da svaki sveučilišni nastavnik provodi polovicu radnog vremena u proizvodnji znanja (istraživanjima), a polovicu u distribuciji tih znanja (edukaciji) u BiH je ispunjena sa 3%.1

Graf III-2. Benchmarking konkurentnosti Bh. gospodarstva

1 Izračun zasnovan na BH Universities Annual reports for 2004.


23

Iz grafa III-2, zasnovanog na analizama Svjetskog gospodarskog foruma, očigledno je da su izvršenje ugovora i registracija nekretnina, s jedne strane, te početak poslovanja i dobivanje kredita, s druge strane, među glavnim razlozima nekonkurentnosti bh. ekonomije. Pravni okvir za odvijanje gospodarskih aktivnosti nije razvijen. BiH uvelike zaostaje za drugim gospodarstvima u oblasti izvršenja ugovora. Ako sigurnost prava svojine i izvršavanje ugovora nisu osigurani, ulaganja i trgovina te time i gospodarski razvoj bit će ugroženi. Pojednostavljivanje i usklađivanje propisa u BiH doprinijelo bi uspostavi jedinstvenog gospodarskog prostora, što bi dalje doprinijelo porastu konkurentnosti kroz uspostavu gospodarstva obima i smanjivanje troškova poslovanja. BiH ima nedovoljno obrazovanu radnu snagu (u tabeli 3.1), pa je neophodno poboljšavati sustav obrazovanja, od najniže do najviše razine, kako kroz porast obuhvata obrazovanjem, tako i poboljšanjem performansi obrazovnog sustava.

Tabela 3.1. Struktura radno sposobnog stanovništva prema završenoj školskoj

spremi, području i spolu, 2008. (u % )

Ukupno Muškarci Žene

BiH RS

FBiH

BD

BiH RS FBi

H BD BiH

RS

FBiH

BD

UKUPNO 100 100 100 10

0 100 100 100 100 10

0 100 100 10

0 Osnovna škola i niže

46,9

48,7

45,6

55,1

35,2

38,8

32,70

47,9

57,8

58,2 57,5 62

,1 Srednja škola

46,4

44,6

47,7

37,1

57,0

52,8

59,80

43,7

36,5

36,8 36,4 32

,8 Viša, visoka sprema, magistarski, doktorski stepen

6.7 6,7 6,7 6,

7 7,8 8,4 7,4

0 8,4 5,7

5,0 6,1 5,

2

Izvor: Agencija za statistiku u BiH (Anketa o radnoj snazi 2008).


24

Stopa upisa u srednju školu (73%) je dvostruko niža od prosjeka grupe tranzicijskih zemalja članica EU (Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska). To čini malim osnovu za regrutaciju visokoškolske populacije, koja je za 58% niža od prosjeka navedene grupe zemalja.2 Stoga je neophodno povećati aktualno mali broj studenata, posebno na prirodno-matematičkim i tehničko-tehnološkim fakultetima, radi jačanja baze za regrutiranje istraživačkih kadrova. To je i put za osnivanje istraživačko-razvojnih centara u poduzećima koji uvelike nedostaju. Veoma je mali broj poduzeća koja pružaju internu obuku za svoje zaposlenike ili mogućnost vanjske obuke. To je posljedica nedostatka priznavanja vrijednosti obuke ili toga što je većina poduzeća u BiH veličine mikro ili malih i srednjih poduzeća, koja u većini slučajeva ne raspolažu sredstvima za obuku zaposlenika. Ideja o konkurentskoj prednosti, mada u BiH prisutna među ekonomistima, nije prevladavajuća u krugovima koji se bave poslovanjem i/ili donose ključne političke odluke. Poduzetnici još uvijek smatraju da je stjecanje komparativne prednosti ključna točka oslonca uspjeha poduzeća, pa se njihovi zahtjevi uglavnom odnosne na smanjivanje poreza, sniženje kriterija radnog zakonodavstva, uvođenje protekcionističkih i sličnih mjera. Kada se to ne podrži ili se samo djelomično i sporo podrži odnosnim politikama, rezultat je gušenje lokalne konkurencije, čime opada produktivnost, pa se izlaz nalazi u prodaji često monopolske pozicije stranim ulagačima na koje država zbog njihove snage i vlastite slabosti ne može adekvatno utjecati. Alternativa je stvaranje uvjeta da lokalni poduzetnici svoj uspjeh ostvaruju u konkurentskoj utakmici. Budući da u BiH nema adekvatnog razvoja ili transfera inovativnih tehnologija i razvijenih vještina zaposlenika – što uz partnerstvo tvrtki čini kritične čimbenike uspjeha u razvoju klastera – razumljivo je da klasteri nisu dovoljno razvijeni u BiH. BiH nema urađenu mapu postojećih klastera, niti usvojene politike razvoja klastera. Naredna Tabela pokazuje poziciju klastera u odnosu na izabrane zemlje.

Graf III-3. Razvijenost klastera (Izvor: Global Competitivness Report 2008 – 2009, WEF)

Nedovoljno razvijeno jedinstveno tržište u BiH, odnosno postojanje niza prepreka poslovanja unutar nje, daljnja je smetnja razvoju i dodatni trošak poslovanja, koji ima negativan utjecaj na konkurentnost gospodarstva BiH.


25

Na kraju ovog kratkog osvrta na stanje gospodarstva u BiH, sa posebnim osvrtom na aspekte od značaja za poslovnu infrastrukturu, dajmo i prikaz makroekonomskih parametara za posljednje dvije godine3

:

Tabela 3.2. Prikaz makroekonomskih parametara za BiH 2008.godina 2009.godina

Bruto društveni proizvod (BDP) 24,7 mlrd KM 23,95 mlrd KM BDP po glavi stanovnika 6.530 KM 6.233 KM Realna stopa rasta 5,5% -3,2% Stopa rasta industrijske proizvodnje

15,4% -3,3%

Prosječna inflacija na godišnjem nivou

7,4% -0,4%

Stopa nezaposlenosti u BIH 23,4% 24,1% Prosječna platan a nivou BiH 752 KM 790 KM Spoljni dug 4,24mlrd KM

(17,2%BDP) 5,2mlrdKM(21,7%BDP)

Deficit tekućeg računa 3,73 KM (15,12%BDP) 1,8mlrd KM (7,5%BDP) Pokriće uvoza izvozom 41,2% 44,8% DSU (procjena) 1,3 mlrd KM 790 mil KM Devizne rezerve 6,296 mlrd KM 6,212 mlrd KM

3.2Europska povelja za MSP I BiH Europska povelja za mala i srednja poduzeća, koja je usvojena u Lisabonu 2000. godine i potvrđena na sastanku Europskog vijeća u Frer-u, u svibnju 2000. godine, predstavlja studiju prema kojoj poduzetništvo Europske unije do 2010. godine treba postati najkonkurentnije i najdinamičnije. S tim ciljem, Povelja je postala ključno političko sredstvo za opću promociju poduzetništva, koja naročito ističe presudnu ulogu malih i srednjih poduzeća u razvoju konkurentnosti i povećanju uposlenosti. Na samitu Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana u Solunu - Grčka, 2003. godine, zemlje Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna Gora) podržale su Europsku povelju o malim i srednjim poduzećima. Povelja obvezuje zemlje potpisnice na sustavno praćenje, vrednovanje i uspoređivanje godišnjeg napretka razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Ona obuhvaća sva pitanja koja se odnose na problematiku malog poduzetništva, u rasponu od zakonske regulative do edukacije. Poveljom se nastoji unaprijediti suradnja u nizu područja ključnih za europsko malo poduzetništvo.

3 Dr Kemal Kozarić: Makroekonomski pokazatelji i utjecaj financijske krize na bankarski sektor BiH, Konferencija povodom promocije Studije razvoja BiH, Sarajevo, 28.04.2010.godina.


26

Nakon preporuka koje je dalo Europsko povjerenstvo u svom drugom godišnjem izvještaju o Procesu stabilizacije i pridruživanja za Jugoistočnu Europu, te nakon njenog saopćenja pod nazivom «Zapadni Balkan i europske integracije», šefovi država i vlada regije obvezali su se na implementiranju sljedećih 10 principa Povelje:

1. obrazovanje i stručno osposobljavanje za poduzetništvo, 2. jeftiniji i brži početak, 3. bolje zakonodavstvo u praksi, 4. raspoloživost stručnim znanjima, 5. poboljšanje „on line“ pristupa, 6. bolje iskorištenje jedinstvenog tržišta, 7. oporezivanje i financijska pitanja, 8. jačanje tehnoloških kapaciteta malih poduzeća, 9. razvoj korištenja uspješnih e-biznis modela i podrška razvoju vrhunske klase

malog gospodarstva, 10. razvijanje jačeg, mnogo efektivnijeg predstavljanja interesa malih poduzeća na

razini unije i države. U radu se dalje daje se presjek stanja u Federaciji BiH i BiH po oblastima koje tretira Europska povelja i dijagramski prikaz ocjena za pojedina poglavlja u usporedbi sa zemljama Zapadnog Balkana (procjenu je dalo Europsko Povjerenstvo):

Graf.III-4. Ukupne ocjene za BIH u oblasti primjene Europske povelje

Analiza stanja domaćeg malog i srednjeg poduzetništva pokazuju da su dosadašnji poticaji razvoja MSP-a dali rezultat, ali nedovoljan da u strukturi proizvodnje zauzmu zavidno mjesto. Ne zanemarujući razvoj velikih gospodarskih subjekata, kao temelja sveukupnog razvoja zemlje, poticaj malog poduzetništva može dati u relativno kratkom vremenu dobre rezultate u proizvodnji, izvozu te supstituciji uvoza, a time i u zapošljavanju. Zajedničkim radom poduzeća udružena u poduzetničku zonu mogu postići sve ono što pojedinačno ne bi uspjela. Povećanje rasta i zaposlenosti ostvarit će se i putem aktivnosti na regionalnoj razini i to:

• razvojem regionalnih i lokalnih akcijskih planova i strateških dokumenata, • promoviranjem stvaranja poduzetničkih zona i klastera, • stvaranjem poduzetničke kulture, • širenjem suradnje između obrazovnog i poslovnog sektora.

Rezultati BiH u deset oblasti Europske povelje

0

1

2

3

4

5

a b c d e f g h i j

Prosječna vrijednost ocjena u BiH


27

Studijom sadašnjeg stanja u pogledu poduzetničke infrastrukture te izgradnje poslovnih zona u regiji Hercegovine, koje će na znanstveni način biti u potpunosti sagledane, utvrdit će se i definirati program ii mjere koje imaju za cilj da stvore okvir za održiv gospodarski razvoj i napredno društvo. Studijom će se znanstveno utvrditi:

• preduvjeti osnivanja i razvoja poslovnih zona, • financiranje osnivanja i razvoja poslovnih zona, • opremljenost izgradnje poslovnih zona, • korisnici i obveze korisnika, • kriteriji za odabir sredstava potpore i korištenje sredstava.

Kako je već rečeno, glavni cilj je stvoriti okvir za održiv gospodarski razvoj i napredno društvo. Tako visoko postavljen cilj može se postići samo uz obimna znanstvena istraživanja koja su provedena ovom studijom, konsenzusom o regionalnom razvoju, te prihvaćanju cjelovitog koncepta ekosocijalno-tržišnog modela. Ekosocijalno-tržišni model počiva na temeljnim odrednicama: ekologija, društvo i tržišno gospodarstvo. Cilj je ostvarenje snažne natjecateljske sposobnosti, socijalne, društvene pravednosti i partnerstva, te obzirnog korištenja prirodnih znanosti. Održivi razvoj podrazumijeva onaj oblik ljudskog promišljanja i djelovanja koji omogućava i osigurava dugoročni razvoj gospodarskih djelatnosti i društva, te mirnoga suživota uz svrhovito korištenja naslijeđenih zaliha. Napredno društvo je onaj oblik organizacije suživota na planetu Zemlji u kojem ljudska vrsta smisao i svrhu svoga postojanja i djelovanja stavlja isključivo u službi stvaranja novih vrijednosti tj. koristi za sve korisnike svih dobara na planetu. U tom smislu sveukupno ljudsko djelovanje zbiva se u sljedećih sedam temeljnih procesa ili područja;

1. društvo-ljudski potencijali, 2. sustav vrijednosti i vrednota, 3. promjena sustava, 4. informacije i komunikacije, 5. odnos sustava i okruženja, 6. organizacija sustava, 7. ekosocijalno-tržišno gospodarstvo.


28

4.OPĆI PODACI O HERCEG-BOSANSKOJ ŽUPANIJI / KANTONU

4.1 Hercegbosanska županija (HBŽ) u kontekstu državnog ustavnog uređenja

Ustav Bosne i Hercegovine koji je sadržan u Anexu IV Daytonskog mirovnog sporazuma, uspostavio je složenu državnu zajednicu sastavljenu od dva entiteta, ( Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska), te Distrikt Brčko. Država BiH ima središnju vladu – vijeće ministara, koje ima ograničenja i specifična ovlaštenja, dok su dva entiteta i Distrikt Brčko politički, administrativno i fiskalno autonomni. BiH ima dvodomni državni Parlament, uz parlamente na razini entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), Brčko Distrikta i

županija. Slijedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine: a) Vanjska politika. b) Vanjskotrgovinska politika. c) Carinska politika. d) Monetarna politika, kao što je predviđeno člankom VII. e) Financiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. f) Politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila. g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih kaznenopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.


29

h) Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava. i) Reguliranje međuentitetskog transporta. j) Kontrola zračnog prometa. Na slikama IV-1. i IV-1a. vidljiva je nacionalna struktura po općinama 1991. i 2006. godine.

Federacija Bosne i Hercegovine utemeljena je Washingtonskim sporazumom potpisanim 18.03.1994. godine. Nakon toga je u Sarajevu održana konstituirajući sjednica Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine sastavljena od zastupnika s područja Federacije BiH izabranih na izborima 1990. godine u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine. Na toj sjednici je 30.03.1994. godine usvojen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koji je stupio na snagu toga dana u ponoć. Ustavotvorna skupština prestala je s radom u listopadu 1996. godine, nakon izbora za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

U prva 2 članka Ustava Federacije BiH vidljiv je njezin ustroj i struktura:


30

Članak 1. (1) Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta države Bosne i Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Bosne i Hercegovine nisu dane u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. (2) Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, definiranu Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Članak 2. Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od federalnih jedinica (županija). Metode i postupci fizičkog određivanja granica između županija utvrdit će se federalnim propisima. Županije će se imenovati isključivo po gradovima sjedištima županijskih vlasti ili po regionalno-zemljopisnim karakteristikama.

Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu državnim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.

Federacija BiH se sastoji od 10 županija sa 79 općina. Županije imaju značajne državne elemente kao što su parlament, vlada, ustav i sl. Hercegbosanska Županija (radni naziv Županija 10) je jedan u nizu kompromisa Daytonske Bosne i Hercegovine, sastavljena od 6 općina (Bosansko Grahovo, Glamoč, Livno, Tomislavgrad, Kupres i Drvar) koje su pretrpjele velika razaranja i migracije stanovništva tijekom proteklog rata. Ustav Županije koji je izglasan u skupštinskoj proceduri u Tomislavgradu 26. ožujka 1996. godine u svojim prvim člancima definira uspostavu i ustroj Županije:

Članak 1. Županija broj 10. (u daljem tekstu Županija), je federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Članak 2. Hrvati, Srbi i Bošnjaci kao konstitutivni narodi u Federaciji BiH, zajedno sa ostalima i građani Županije ostvaruju svoja suverena prava u Federaciji sukladno Ustavu Federacije i ovim Ustavom.

Članak 3. Sastav svih tijela vlasti u Županiji i općinama Županije mora odražavati

nacionalnu strukturu pučanstva Županije odnosno općine, ukoliko Ustavom Federacije nije drukčije određeno. 4.1.1. Reforma javne uprave u Bosni i Hercegovini

Od kraja rata, javna uprava u BiH doživljava određene promjene i reforme, ali

se ovi procesi ne odvijaju zadovoljavajućom brzinom kako građani ove zemlje očekuju. Vlada Bosne i Hercegovine je odlučno sudjelovala u tehničkom dijelu pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Sve vlade u BiH su usvojile zajedničku platformu za provedbu Studije reforme javne uprave, koja definira odgovornosti na svim razinama.


31

Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji su središnji element Procesa stabilizacije i pridruživanja, službeno su otvoreni u studenom 2005. godine, a Sporazum je parafiran 16.06.2008. čime je BiH postigla dovoljan napredak u ispunjavanju postavljenih zahtjeva. Sve razine vlasti u BiH se moraju fokusirati na europski put i ulazak u zajednicu uređenih i razvijenih zemalja. Vlada i skupština HBŽ nastoje dati svoj obol ovim procesima, ne zbog EU, nego zbog osiguranja boljeg života svojim građanima koji s pravom očekuju progres. HBŽ u svom zakonodavnom i izvršno-upravnom segmentu, zajedno s jedinicama lokalne samouprave, intenzivira procese prekogranične suradnje s Republikom Hrvatskom, a time daje svoj doprinos boljoj suradnji s budućom članicom EU.

4.2 Geografski položaj i veličina teritorija HBŽ

4.2.1 Geografski i geoprometni položaj Hercegbosansku županiju je po svojim zemljopisnim karakteristikama teško

precizno definirati. Zauzima prostor jugozapadne Bosne i sjeverozapadne Hercegovine. Ovo područje možemo smatrati jadranskim zaleđem i svojim položajem, blizinom jadranske auto-ceste, i prirodnim potencijalima ima osiguranu perspektivu.

HBŽ zauzima površinu od 4935 km2 ili 18,89% površine Federacije BiH i 9,65% površine BiH. Prije samoga rata, 1991. godine, na području Županije živjelo je 118.257 stanovnika, što je predstavljalo vrlo rijetku naseljenost od 24 st./km2. Rat i ratna zbivanja su ostavili duboka traga na prostoru cijele županije, što se može reći i za poslijeratne procese. Negativne i razarajuće posljedice su u potpunosti uništile gospodarstvo, a nastale su i promjene kod stanovništva, kako u broju tako i samoj strukturi. Posljednjih desetak godina su ipak vidljivi znakovi normalizacije i oporavka bez obzira što su investicije države, ali i međunarodne zajednice znatno manje nego na ostalim područjima, što žitelji ove županije smatraju neopravdanim i nepravednim.


32

Prirodne i zemljopisne karakteristike ove županije su različite i raznolike: od plodnih, prostranih polja i nepreglednih pašnjaka, rijeka i jezera pa do stoljetnih listopadnih i zimzelenih šuma, pružaju velike mogućnosti za život i gospodarski razvitak temeljen na poljoprivrednoj proizvodnji, stočarstvu, drvnoj industriji, energetskim potencijalima i sl.

Ekološki čista i netaknuta priroda, umjerena kontinentalna klima, zemljopisni položaj te blizina i dobra prometna povezanost s susjednom Republikom Hrvatskom, tj. njezinim vratima u svijet - Srednjom Dalmacijom, kojoj gospodarski i tradicionalno gravitira, bitni su čimbenici za gospodarski prosperitet ovog kraja. Sjedište županijske Vlade nalazi se

u Livnu, a Skupštine u Tomislavgradu. Županija obuhvaća šest općina: Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Kupres, Livno i Tomislavgrad.

Projekt auto-ceste „Koridor Vc“, koji se radi usporeno i neprilagođeno potrebama razvoja države, neće imati značajniji utjecaj na prometnu povezanost HBŽ s ostalim područjima u BiH. Veći značaj od ovog prometnog pravca ima jadranska autocesta, kao izlaz prema zapadnoeuropskim zemljama. Drugi, za ovu županiju znatno važniji pravac, je tzv. dio „baltičko-jadranske vertikale“. Naime, iako se ovaj projekt stidljivo i vrlo rijetko pojavljuje u javnosti, on se već dobrim dijelom i izgrađuje. To se može vidjeti prolazeći kroz Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku. Ovaj putni pravac se također gradi i na području Bosne i Hercegovine ( RS) na dionici Gradiška-Banja Luka i dalje postoji idejno rješenje za nastavak izgradnje prema Kupresu i Splitu, odnosno Pločama. Zanimljivost ovoga koridora je da se gotovo preklapa s 17. meridijanom. Bitno je napomenuti da već nekoliko stoljeća postoji težnja da se u prometnom smislu poveže Baltik i Jadran.

Površina i stanovništvo pojedinih općina u HBŽ vidljivi su u Tabeli 4.1., a odnos njihovih površina na Grafikonu IV-6.


33

Tabela 4.1. Površine i stanovništvo po općinama HBŽ

Broj Općina Površina (km2) Stanovništvo 1991. St/km2

1. Livno 994 40.600 41 2. Tomislavgrad 967 30.009 31 3. Drvar 590 17.126 29 4. Glamoč 1034 12.593 12 5. Kupres 570 9.618 17 6. Bos. Grahovo 780 8.311 11

UKUPNO: 4935 118.257 24 POVRŠINE I STANOVNIŠTVO U OPĆINAMA HBŽ 1991. g.

994

967

589

1034

570

780

40.600

30.009

17.126

12.593

9.618

8.311

0 5000 10000 15000 20000 25000 30000 35000 40000 45000

Livno

Tomislavgrad

Drvar

Glamoč

Kupres

Bos. Grahovo

OPĆI

NA

broj stanovnikaStanovništvo 1991.Pov (km2)

Grafikon IV-6.Površine i stanovništvo po općinama HBŽ

4.2.2 Priznanje kvaliteta HBŽ u europskom kontekstu Vlada HBŽ je 01.10.2004. godine donijela odluku o pristupanju u članstvo

Skupštine europskih regija koju je Županijska skupština potvrdila na svojoj sjednici 22.10.2004 godine. HBŽ u kontekstu izgradnje modela regionalnog ekonomskog razvoja pripada jednim dijelom (općine Tomislavgrad, Livno i Kupres) regiji Hercegovina, a drugim dijelom (općine Bos. Grahovo, Glamoč i Drvar) regiji Sjeverozapadna BiH. Regiju Hercegovina je specijalizirani etablirani časopis za izravna strana ulaganja, FDI Magazine, koji je 2001. godine pokrenula Financial Times grupa, svrstao u top 10 južnih europskih regija u kategoriji studije promocije stranih ulaganja u sklopu natječaja za Europski grad i regiju budućnosti za 2010/11 godinu. Tako se Hercegovina našla u društvu s poznatim europskim regijama kao što su Ciudad de Madrid i Catalonia u Španjolskoj, Piemont u Italiji, te Međimurje u Hrvatskoj. Naime, FDI Magazine svake godine objavljuje natječaj za izbor europskog grada i regije budućnosti u kontekstu privlačenja stranih ulaganja. Tokom 2009. godine na natječaj se prijavilo 233 grada i 142 regije. Hercegovina je prepoznata kao perspektivnu regiju za ulaganja, što su stručnjaci koji su šest mjeseci radili na selektiranju i rangiranju gradova i regija prepoznali i nagradili. Ovo je samo dokaz da se i u teškim gospodarskim vremenima, i u izuzetno složenim političkim prilikama kao što su u Bosni i Hercegovini, može napraviti iskorak s kvalitetnim projektima i kvalitetnim pristupom. U svim ovim aktivnostima jednu od značajnih uloga ima upravo REDAH (Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH) s ciljem da se mogućnosti i prednosti ove regije mogu puno bolje valorizirati i promovirati.


34

4.3 Stanje gospodarstva u HBŽ

4.3.1. Stanje gospodarstva u Bosni i Hercegovini

Prema „Izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2009-2010.“ Svjetskog gospodarskog foruma, od ukupno 133 zemlje, Bosna i Hercegovina se nalazi na 109. mjestu najkonkurentnijih gospodarstava svijeta, što je pad za dva mjesta u odnosu na prethodni izvještaj, kada je bila na 107 mjestu.

Svojom konkurentnošću Bosna i Hercegovina nije uspjela podići stope gospodarskog rasta na razinu prosjeka zemalja u Europskoj uniji, jer još uvijek ima neprilagođen zakonski okvir, nedovoljno izgrađenu poslovnu strukturu, nestabilnu političku situaciju, negativan ambijent za ulaganja i još velik broj ograničavajućih čimbenika.

Bruto društveni proizvod (BDP) na razini BiH za 2008. godinu iznosio je 24.716 miliona KM, a realni rast u odnosu na prethodnu godinu iznosio je 5,42%. Bruto domaći proizvod po stanovniku iznosio je 6.435 KM. Na razini F BiH bruto društveni proizvod iznosio je 15.632 miliona KM ili 5.487 KM/st. Službeni podaci o ostvarenom bruto društvenom proizvodu za 2009. godinu se očekuju polovinom 2010. godine.4

Prema predviđanjima ekonomskih analitičara zbog utjecaja svjetske gospodarske krize, Bosnu i Hercegovinu u 2009. godini očekuje pad društvenog bruto proizvoda od 3%. U 2010. godini pad društvenog bruto proizvoda će biti zaustavljen i predviđa se njegov blagi porast između 0 i 1 %.

5

Uspostavljanje jedinstvenog i stabilnog gospodarskog i pravnog ambijenta, omogućit će Bosni i Hercegovini brži gospodarski i društveni razvoj, što je put za ulazak u EU. Aktivnosti u zemlji će u narednom razdoblju biti usmjerene na ostvarivanju jedinstvenog gospodarskog prostora BiH i uspostavljanje privrednog i pravnog sustava usklađenog sa EU zakonodavstvom, a u cilju slobodnog protoka kapitala, roba i usluga i povoljnog poslovnog okruženja.

6

4.3.1.1. Gospodarski kriteriji

Kada je u pitanju gospodarski razvoj, u skladu sa zaključcima Vijeća Europe u

Kopenhagenu u srpnju 1993. godine, članstvo u Uniji zahtijeva postojanje funkcionalne tržišne ekonomije i sposobnost suočavanja sa konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama u Uniji.

4 Federalni zavod za programiranje razvoja, Sarajevo, siječanj 2010. 5 Bosna i Hercegovina : Ekonomski trendovi, Direkcija za ekonomsko planiranje, Sarajevo, prosinac 2009, 6 Program Vlade Federacije BiH za 2010. godinu, siječanj 2010.


35

4.3.1.2. Makrogospodarska stabilnost

Gospodarski ambijent Bosne i Hercegovine je u 2009. godini bio pod snažnim utjecajem globalne gospodarske krize. Gospodarska, odnosno financijska kriza je utjecala na slabljenje gospodarstva u BiH, odnosno F BiH.

U 2009. godini došlo je do smanjenja gospodarskih aktivnosti. Kriza je utjecala na manje kreditiranje gospodarstva, smanjen dotok kapitala iz drugih privatnih izvora, kao što su izravna strana ulaganja, potražnja za proizvodima koje BiH izvozi, prije svega u EU i regiju, je smanjena. Industrijska proizvodnja u F BiH je zabilježila pad u 2009. godini u iznosu od 11,6% što je utjecalo i na smanjenje stope rasta BDP-a.7

I pored izuzetno teških uvjeta privređivanja u 2009. godini, procjena

Zbog manjeg priliva sredstava u proračune na svim razinama vlasti u 2009.

godini smanjena su i izdvajanja za potrošnju u javnom sektoru, socijalnih transfera kao i potrošnje za socijalnu zaštitu.

8 je da će ključni pokazatelji razvoja u 2010. godini imati tendenciju zaustavljanja, čak i blagog rasta, što potvrđuje i podatak da je u siječnju 2010. godine u odnosu na siječanj 2009. godine došlo do porasta industrijske proizvodnje u F BIH za 0,1%.9

4.3.1.3. Pravni sustav

U skladu s tim pravci djelovanja će biti usmjereni na intenziviranje gospodarskog razvoja i stabilnog poslovnog okruženja.

Nedostatak usklađenog poslovnog zakonodavstva na svim razinama vlasti, naročito u oblasti poreza i doprinosa koji opterećuju poslodavce, kao i nedostatak preciznih i strožih propisa za sprečavanje i sankcioniranje nelegalnog rada, stvara poteškoće i za međunarodne i za domaće poduzetnike. Provedba jedinstvenog sustava registracije poduzeća počela je na ograničenom broju sudova u lipnju 2007. godine. To je trebalo skratiti proceduru sudske registracije na pet dana i smanjiti broj potrebnih dokumenata. Nije postignut očekivani napredak u procedurama za pokretanje biznisa, dobivanja licenci ili zatvaranja poduzeća u BiH10

7 gospodarska komora Federacije, Osnovni pokazatelji kretanja u privredi , veljača 2010. 8 Federalni zavod za programiranje razvoja, Sarajevo 2010 9 Gospodarska komora Federacije, Osnovni pokazatelji kretanja u privredi , veljača 2010. 10 „Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2007. godini“, radni dokument osoblja komisije br. COM(2007) 663 od 6.11.2007.

. Krupne prepreke pri ulasku u posao postoje u područjima kao što su dobivanje licenci, registracija imovine, realizacija ugovora i plaćanje poreza. Sveukupno gledano, registracija kompanija i procedure izdavanja licenci su nedovoljno poboljšane, ali značajne administrativne neefikasnosti i dalje ometaju ulazak i izlazak sa tržišta i otežavaju poslovanje.


36

4.3.1.4. Financijski sektor Banke drže dominantnu poziciju u financijskom sektoru i njihova aktiva je u rujnu 2009. godine iznosila 15,3 milijarde KM, što je za 2% više u odnosu na 2008. godinu11

4.3.2 Pokazatelji za HBŽ

. Nažalost, u vrijeme globalne gospodarske krize banke ne dijele sudbinu korisnika kredita, jer su kamatne stope zabilježile rast. Komercijalne banke svoju poslovnu politiku nisu prilagodile trenutnim uvjetima privređivanja u uvjetima gospodarske krize, tj. nisu izvršile spremnost da dijele sudbinu gospodarskog sektora, jer su zadržale enormno visoke kamatne stope na kredite gospodarstva koje ona očigledno ne može podnijeti. Primjera radi, kamatne stope se trenutno kreću iznad 7% što u konačnici obeshrabruje gospodarske aktivnosti.

U okviru svoje nadležnosti definirane Ustavom, HBŽ je, pored ostalog,

nadležna i za donošenje odluka, u okviru gospodarske politike, za poticanje gospodarskog i društvenog razvoja, a za većinu propisa iz područja privređivanja nadležna su institucije i organi Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine.

Gospodarstvo HBŽ još nije dostiglo predratno stanje razvijenosti, ali pokazuje vidne elemente napretka i pozitivnog rasta, naročito kada je u pitanju rast MSP-a te obrta i poljoprivrednih gospodarstava.

U HBŽ je registrirano 1576 poduzeća-pravnih osoba i 2052 obrta.

4.3.2.1. Tržište radne snage

Na području HBŽ: a) broj zaposlenih: - prosinac 2090. godine iznosio je 9793 osobe - siječanj 2010. godine iznosio je 9440 osoba, što je za 353 ili 3,60% manje

u odnosu na prethodni mjesec. b) broj nezaposlenih - prosinac 2090. godine iznosio je 8441 osoba, - siječanj 2010. godine iznosio je 8483 osobe, što je za 42 ili 0,50% više u

odnosu na prethodni mjesec. Početkom 2010. godine zaposlenih je bilo 11,60% od ukupnog stanovništva, a

nezaposlenih je bilo 10,42% od ukupnog broja stanovništva, U odnosu na prosječnu zaposlenost u 2008. godini (9.676 – Statistički zavod F

BiH) u 2009. godini došlo je do povećanja zaposlenih za 117 osobe ili za 1,20%.

11 Glasnik Agencije za bankarstvo F BiH broj 48/2010


37

Tabela 4.2: Broj zaposlenosti i nezaposlenosti u HBŽ po godinama12

Veličina tržišta radne snage je prikazana ukupnim brojem zaposlene i

nezaposlene radne snage.13

12 Izvor: Županijski zavod za zapošljavanje HBŽ 13 Neslužbene procjene nezaposlenosti koje uključuju rasprostranjenu sivu ekonomiju iznose cca 18-22%. Izvor: (Svjetska banka 2006. procjena) http://www.buyusa.gov/bosniaandherzegovina/en/31.html

Proizvodni sektor ima najvišu stopu gubitka radnih mjesta naročito zbog

posljedica globalne gospodarske krize koja se osjetila već u 2007. godini i nastavljena do danas. Doduše, porast broja zaposlenih u 2008. i 2009. godini nije isključivo odraz velikog porasta proizvodnje, može se reći da je više posljedica rada inspekcije i kontrole rada „na crno“. Većina lokalnih tvrtki u poljoprivredno-prerađivačkom sektoru nema posla, dok sveukupan rezultat poljoprivrede opada. Poljoprivredna infrastruktura je zastarjela, ispod kapaciteta, slabo integrirana, te joj nedostaje kvaliteta i standardi kao što je HACCP.

Godina Broj zaposlenih Broj nezaposlenih Žene 1991 20726 2003 - 6931 3306 2004 10378 7630 3494 2005 10156 7870 3702 2006 10402 8150 3814 2007 9213 9316 4106 2008 9676 8464 3905 2009 9793 8441 3970

31.1.2010 9440 8483 3972


38

Grafikon IV-7.: Razina zaposlenosti i nezaposlenosti u HBŽ

a) Prema općinama

Razina zaposlenosti u HBŽ po općinama

4008

2730

358 631 7211228

36762666

214 483 3921033

0500

10001500200025003000350040004500

Livno Tomislavgrad Bos. Grahovo Glamoč Kupres Drvar

ZaposleniNezaposleni

b) prema godinama

1037

876

30

1015

678

70

1040

2

8150 92

1393

16

9676

8464 97

93

8441 94

40

8483

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 31.1.2010.

Broj zaposlenih i nezaposlenih u HBŽ po godinama Broj zaposlenihBroj nezaposlenih


39

4.3.2.2. Mladi na tržištu rada

U ukupnoj nezaposlenosti udio mladih je izrazito visok što je slučaj i sa ostalim europskim zemljama gdje je stopa nezaposlenosti mladih znatno veća u odnosu na odrasle.

Grafikon IV-8.: Starosna i spolna struktura nezaposlenih 01.01.2009. god.

2737

1454

4386

19911341 460

8464

3905

0100020003000400050006000700080009000

15-30 god 31-50 god 51-65 god Ukupno

Starosna i spolna struktura nezaposlenih 01.01.2009. god. UkupnoŽene

Mladi su definirani kao pripadnici dobne skupine od 15 do 30 godina života,

znači oni koji traže prvo zaposlenje, odnosno oni potencijalno radno - aktivni. U mjesecu siječnju 2009. godine na evidenciji Službe za zapošljavanje HBŽ, bilo je prijavljeno 8464 nezaposlenih osoba. Od tog broja 2737 se odnosilo na mlade ili 32,34%, od čega 1454 ili 17,18% žena. S obzirom na nedovoljnu usklađenost obrazovnog sustava sa potrebama tržišta rada, mladima je vrlo teško naći posao bez obzira na dostignutu razinu obrazovanja. Posebno je zabrinjavajući podatak da gotovo svaka druga osoba sa evidencije čeka na zaposlenje više od 5 godina (4.008 ili 47%), a posebno podatak da 2.113 ili 25% nezaposlenih posao čeka više od 10 godina.

Također, veoma je visok priljev mladih na tržište rada koji prvi puta traže zaposlenje, što u osnovi doprinosi rastu ukupne nezaposlenosti u HBŽ. Razlozi za visoku stopu nezaposlenosti mladih su: nedovoljna usklađenost obrazovanja sa tržištem rada, siva ekonomija, a u manjoj mjeri odlaganje rada zbog školovanja, niska razina kvalifikacije ili neodgovarajuće obrazovanje za one koji to nisu stekli tijekom školovanja, ili su prekinuli školovanje, ali nisu uspostavili vezu sa tržištem rada.

Vodeći se navedenim, reformu školskog sustava trebalo bi uskladiti sa potrebama za radnom snagom na tržištu rada, a obrazovne programe postaviti fleksibilno.


40

Uvo

z

Trgo

vačk

i def

icit

Izvo

z/U

voz

4.3.2.3. Vanjska trgovina

Prema dostupnim podacima o uvozno-izvoznim vrijednostima u HBŽ uočljiv je pad izvoza, ali i uvoza: - 2008. godina izvoz 132.341.000 KM ; uvoz 211.503.000 KM; - 2009. godina izvoz 113.243.000 KM ; uvoz 173.663000 KM;

Na slijedećem grafikonu prikazano je stanje uvoza i izvoza u BiH od 2003. do 2009. godine gdje je obuhvaćeno duže razdoblje, ali je također uočljiv pad u 2009. godini.

Grafikon IV-9. Pregled uvoza i izvoza BiH 2003 – 2009. godina

0

2.000.000

4.000.000

6.000.000

8.000.000

10.000.000

12.000.000

14.000.000

16.000.000

18.000.000000 KM

Pregled uvoza i izvoza u BiH 2000-2009. godina

Uvoz 8.356.184 9.422.970 11.180.79 11.388.78 13.898.24 16.292.51 12.348.46

Izvoz 2.428.235 3.012.762 3.783.199 5.164.296 5.936.584 6.711.690 5.530.377

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

HBŽ u izvozu u F BiH čini 3,07% ukupnog izvoza F BIH, odnosno 2,05%

ukupnog izvoza BiH. Udio i odnosi HBŽ unutar Federacije BiH i Bosne i Hercegovine mogu se vidjeti u Tabeli 3.

Tabela 4.3: Rezultati vanjske trgovine u HBŽ, u FbiH u 000 KM

Razina Izvoz Uvoz Trg. deficit Izvoz/st. Uvoz/st.

2007

BiH 5.936.584

13.686.013 -7.749.429 1.544,

95 3.561,

69 FBi

H 4.149.98

5 9.906.472 -5.756.487 1.783,26

4.256,83

HBŽ 0,00 0,00

2008 BiH 6.711.690

16.292.516 -9.580.826 1.746,

67 4.240,

01 F 4.568.93 11.355.39 -6.786.451 1.963, 4.879,


41

BiH 9 0 28 43 HB

Ž 132.341 211.503 -79.162 1.625,89

2.598,44

2009

BiH 5.530.377

12.348.466 -6.818.089 1.439,

24 3.213,

60 F

BiH 3.686.01

3 8.201.943 -4.515.930 1.583,89

3.524,39

HBŽ 113.243 173.663 -60.420 1.391,

26 2.133,

56

4.3.2.4. Industrijska proizvodnja Razina industrijske proizvodnje u HBŽ je nakon rasta u 2006. godini počeo padati da bi u 2008. godini doživjela blagi rast što je vidljivo u slijedećoj tabeli.

Tabela 4.4.: Indeksi industrijske proizvodnje14

2003 2002

2004 2003

2005 2004

2006 2005

2007 2006

2008 2007

indeks indeks indeks indeks indeks indeks HBŽ 99,7 100,8 99,2 133,4 111,9 112,2 F BiH 104,8 113,2 106,1 110,4 108,6 107,9

4.3.2.5. Struktura gospodarstva u HBŽ Pogled na cjelokupnu strukturu i specifičnosti HBŽ (teritorijalna, politička, povijesna demografska i td.) dovodi do zaključka da je gospodarstvo u velikim problemima i odraz takvog stanja. HBŽ ima ogromne neiskorištene potencijale, koji zbog različitih razloga još uvijek nisu u funkciji. Stoga je i trenutni udio HBŽ u ukupnim gospodarskim aktivnostima u Federaciji i državi znatno manji od objektivnih mogućnosti i potencijala.

Najrazvijenije industrijske grane u HBŽ su: • šumarstvo i drvoprerađivačka industrija, • poljoprivreda, • prehrambena industrija, • građevinarstvo, • prerada obojenih metala.

U ukupnoj strukturi gospodarstva prevladavaju mala i srednja poduzeća, a iskustva razvijenih zemalja ukazuju da je mala privreda vrlo značajna u ukupnoj privredi i zapošljavanju, i da čak dvije trećine zapošljavanja u Europskoj uniji i polovina u SAD-u se ostvaruje u oblasti malih i srednjih poduzeća. Značaj malog poduzetništva ilustrira i činjenica da je Europska unija 2000. godine u Lisabonu usvojila Europsku povelju za mala i srednja poduzeća. Ona je postala ključno političko sredstvo za opću promociju poduzetništva koja ističe krucijalnu ulogu malih i srednjih poduzeća u postizanju konkurentnosti i povećanju uposlenosti, a konkurentnost jedne zemlje je jednaka konkurentnosti poduzeća koja u njoj postoje.

14 Izvor:Statistički godišnjak/ljetopis Federacije BiH za 2009. godinu; Federalni zavod za statistiku 2009.


42

BiH je dana 21.6.2003. na Samitu zemalja Zapadnog Balkana u Solunu preuzela obavezu implementiranja principa Europske povelje o malim i srednjim poduzećima, i u tom kontekstu od 2004. godine kontinuirano provodi principe koje preporučuje Povelja.

Kontinuirane mjere podrške Vlade HBŽ mogu doprinijeti unapređenju poslovnog ambijenta koji rezultira razvojem malih i srednjih poduzeća što dovodi do povećanja broja zaposlenih.

U okviru svoje nadležnosti definirane Ustavom, HBŽ je, pored ostalog, nadležna i za donošenje odluka, u okviru gospodarske politike, te za poticanje gospodarskog i društvenog razvoja.

Sveobuhvatni gospodarski oporavak HBŽ zavisit će od razvoja malih i srednjih poduzeća. Stvaranje uvjeta za njihov nastanak i razvoj kroz olakšavanje poslovanja ukidanjem i pojednostavljenjem kompliciranih propisa i prepreka je jedan od prioritetnih zadataka Vlade. Davanje poticaja stvaranju novih malih i srednjih poduzeća, te podrška razvoju postojećih poduzeća, predstavlja istovremeno jedan od najkonkretnijih zadataka Vlade HBŽ.

I površnom analizom strukture registriranih pravnih subjekata, uočljivo je da većina MSP-a još uvijek radi u sektoru trgovine.15

4.3.2.6. Privatizacija u HBŽ

Preferiranje trgovine i nekih uslužnih djelatnosti u procesima osnivanja poduzeća nastaje zbog više razloga, i to: potrebno je manje kapitala za pokretanje biznisa, potrebe za strogim standardima i procedurama poslovanja nisu izražene kao u slučaju proizvodnje, manji su poslovni rizici, a veće mogućnosti za sivu ekonomiju. Proizvodnja, pak, traži veći stupanj kvalificiranosti kadrova, adekvatan i konkurentan nivo tehnologije i opreme, a samim time i veći obim ulaganja. Zbog nedostatka kapitala i zbog njegove visoke cijene postaje logično da je broj registriranih poduzeća u proizvodnji manji nego u drugim sektorima. Taj će se problem početi rješavati na efikasniji način tek kada Vlada HBŽ u punom kapacitetu uspostavi studiju poticaja intenzivnog korištenja komplementarnih prednosti resursa kojima raspolaže HBŽ, kao što su voda, energija, šume, mineralni resursi, turistički potencijali i sl. Takva bi studija potakla porast broja MSP i u sektoru proizvodnje.

Posebnu priliku za daljnji gospodarski razvoj HBŽ čini izgradnja elektroenergetskih objekata baziranim na obnovljivim i ekološki prihvatljivim izvorima, daljnjoj finalizaciji drvnih proizvoda, poljoprivredno-stočarskoj proizvodnji i sličnim granama. U tome smislu, poticaji koje trenutno izdvaja Vlada HBŽ za poljoprivredu i drvnu industriju moraju se povećati i obuhvatiti naprijed pobrojane grane.

Privatizacija u Bosni i Hercegovini kao i u većini tranzicijskih zemalja bila je

motivirana potrebom transformiranja neefikasnog javnog sektora sa dominantnim državnim kapitalom u efikasan poduzetnički sektor, sposoban da generira ekonomski rast, nova tehnološka i marketinška unapređenja, nove investicije i zapošljavanje. Međutim, sama nejasna dokapitalizacija u drugoj polovici 90-ih godina, a zatim privatizacija u kojoj su izostali mehanizmi kontrole polučili su nezadovoljavajuće rezultate.

15 Izvor:Statistički godišnjak/ljetopis Federacije BiH za 2009. godinu; Federalni zavod za statistiku 2009.


43

Postojao je krovni zakon o privatizaciji na državnom nivou, ali je efektivna realizacija procesa privatizacije bila regulirana entitetskim zakonima. Privatizacija u F BIH je imala snažno naglašene regionalne specifičnosti, odnosno specifičnosti po pojedinim kantonima.

Privatizacija u HBŽ u najvećem broju slučajeva za rezultat je imala sve, samo ne nastavak djelatnost ili eventualno njihovo proširenje. Bila je to neka vrsta utrka za nekretninama čija sudbina je obično bila hipotekarni zalog ili prenamjena sadržaja, a nedugo zatim prestanak proizvodnje, stečaj i likvidacija. Ovo su vrlo česti scenariji u kojima su stotine radnika ostajali bez posla i egzistencije. Istina, ima i dobrih primjera privatizacije tvrtki koje nastavljaju svoje aktivnosti i proizvodnju i nakon privatizacije.

Primjer dobre privatizacije u HBŽ je Tvornica kabela „Kapis“ iz Tomislavgrada, SRC Adria Ski iz Kupresa, Mljekara Livno i još nekolicina njih u županiji

Što se tiče preostalog dijela privatizacije u HBŽ vode se određene pripremne aktivnosti na privatizaciji poduzeća iz oblasti javno-komunalnih usluga. U ovom procesu vlast mora biti posebno oprezna i pod svaku cijenu izbjeći greške i zamke učinjene u proteklom periodu.

4.3.2.7. Financijsko tržište u HBŽ

Na području HBŽ svoja predstavništva ima 5 banaka i više mikrokreditnih organizacija koje se ne bave ozbiljnijim investiranjem. U vrijeme globalne gospodarske krize, čije posljedice su evidentne i na području HBŽ, bankarske institucije, kao značajan izvor financiranja malog i srednjeg poduzetništva, nisu efikasno djelovale u cilju potpore gospodarskom sektoru.

Zbog toga je stimulirano investiranje u 000 KM i to putem: vlastitih sredstava (30.209.), iz udruženih sredstava (418), iz iskorištenih financijskih sredstava (24.777), financijski lizing (8.026), iz sredstava fondova i proračuna (1.037) i iz ostalih izvora (1.723).

4.3.2.8. Faze životnog ciklusa organizacije javne uprave HBŽ

Tehnološko-znanstvene promjene uvjetuju razvoj i promjene ustroja javne uprave HBŽ u cjelini, tako da se pitanja uspješnog upravljanja neposredno veže za faze rasta i životnog ciklusa.

Model životnog ciklusa polazi od različitih faza rasta kroz koje prolazi ustroj javne uprave HBŽ sve do faze njene zrelosti. Iskustvo u organizaciji javne uprave HBŽ pokazuje da su promjene načina rada, razmišljanja, uloge svakog pojedinca, spore i ne odvijaju se onom dinamikom koja je potrebna u svakoj tranzicijskoj državi. Može se ustvrditi da su jako izraženi otpori svakoj promjeni koja povećava razinu usluge građanima, ubrzava i pojednostavljuje procedure što u konačnici mora imati pozitivne učinke i zadovoljne korisnike.

U novoj fazi životnog ciklusa organizacijske strukture javne uprave zaposleni trebaju promijeniti način na koji:

1. doživljavaju rad, 2. razmišljaju o svojoj ulozi na radnom mjestu i 3. realiziraju svoj posao i radne zadaće.


44

4.3.3 Malo gospodarstvo kao izvor gospodarskog oporavka Malo gospodarstvo obuhvaća obrte, zadruge, mala i srednja poduzeća, te druge oblike privatne poduzetničke aktivnosti koji imaju veliki broj zajedničkih karakteristika po kojima se razlikuju od ostalih gospodarskih subjekata.16

1. zapošljavaju prosječno godišnje do 250 radnika,

Ovaj naziv odgovara engleskom pojmu „small business”. Iz tih razloga, zakonskom regulativom, točnije Zakonom o poticaju razvoja malog gospodarstva („Službene novine Federacije BiH”, broj 19/06), utvrđeno je da malo gospodarstvo čine subjekti koji:

2. u poslovanju su neovisni i 3. ispunjavaju jedan od sljedeća tri kriterija: • ostvaruju godišnji promet do 40 miliona KM i/ili čija godišnja bilanca stanja ne

prelazi 30 miliona KM, • ako druge fizičke ili pravne osobe nisu vlasnici kapitala ili ne učestvuju u pravu

odlučivanja više od 25% u subjektu malog gospodarstva, • ako je prekoračeno učešće od 25%, ukoliko učešće u vlasništvu ili u pravu

odlučivanja u subjektu malog gospodarstva ima fond za ulaganje ili javni sektor, pod uvjetom da njihovo učešće u kapitalu ili u pravu odlučivanja pojedinačno ili zajednički nije veće od 50%.

Unutar kategorije malog gospodarstva, prema veličini, razlikuju se tri grupe subjekata:

1. mikro (do 10 zaposlenih), 2. mali (do 50 zaposlenih) i 3. srednji subjekti malog gospodarstva (do 250 zaposlenih).

Ovi kriteriji su definirani u skladu sa Preporukama i Odlukama Europske komisije. Pri ovakvom razvrstavanju gospodarskih subjekata, treba imati u vidu da gotovo 90% obrtnika spada u mikro gospodarske subjekte, dok se ostatak može svrstati u male gospodarske subjekte. Potreba određivanja definicije proizašla je iz potrebe kreiranja različitih poticajnih i drugih mjera za subjekte malog gospodarstva ovisno o njihovoj veličini, te iz potrebe praćenja promjena u tom segmentu gospodarstva zbog njegovih posebnosti.

U HBŽ je broj MSP-a na 1000 stanovnika manji od 3 što je daleko ispod prosjeka zemalja Europske unije. Mikro kompanije nude dobre mogućnosti za samozapošljavanje, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima, i doprinose otvaranju novih radnih mjesta. Statistički podaci iz 2008 godine govore da je oko 80,7% radno sposobne populacije registrirano kao samozaposleno. Što se tiče vlasničke strukture oko 80% je u privatnom sektoru. Međutim postoji nepovoljna struktura u pogledu zastupljenosti djelatnosti, jer je jako izražen učešće trgovine i ugostiteljstva. Uz to sektor MSP susreće sa mnogim problemima: nedostatak sistemskog pristupa razvoju malog gospodarstva, nizak stepen znanja i vještina, nizak nivo poslovne i poduzetničke kulture, te nedostatak financijskih sredstava što predstavlja slabo poslovno okruženje za razvoj malog i srednjeg poduzetništva u cjelini.

16 „World Development Report“, World Bank, Washington, 1987.


45

Imajući u vidu sve ovo, od presudnog je značaja potreba da se pruži podrška malim i srednjim poduzećima koja sa malo kapitala mogu inicirati različite oblike privređivanja i imati ključnu ulogu u ekonomskom razvoju i otvaranju novih radnih mjesta. Opće je uvjerenje da stvaranje povoljne biznis klime reflektira proces osiguranja uvjeta za opstanak i rast poduzeća, kao i nagrađivanja inicijative i poslovnog uspjeha.17

4.3.3.1. Potencijali malih i srednjih poduzeća: izvor gospodarskog progresa HBŽ

Stvaranje uvjeta za nastanak i razvoj malih i srednjih poduzeća kroz davanje

različitih poticaja i olakšavanje njihovog poslovanja ukidanjem prepreka za poslovanje malih i srednjih poduzeća je jedan od prioritetnih zadataka Vlade HBŽ.

Ne postoje precizni izvori podataka o broju MSP-a u HBŽ. Podaci federalnog zavoda za statistiku pokazuju da je na području HBŽ registrirano 1576 pravnih osoba, 564 jedinice u sastavu i 2052 obrta. U ovim brojkama su uključeni svi registrirani subjekti: škole, predškolske ustanove, institucije, zavodi, javna poduzeća i ostalo.18

• pokretanje poslovanja,

Mala i srednja poduzeća u HBŽ su još uvijek suočena sa preprekama koje se

odnose na:

• registraciju, • pribavljanje građevinskih dozvola, • zapošljavanje radnika, • registriranje vlasništva, • zaštitu ulagača, • izvršenje ugovora, • pristup kapitalu i • oporezivanje.

Ove prepreke, ukoliko ne budu eliminirane, nastavit će usporavati razvoj u sektoru malih i srednjih poduzeća. Većina prepreka koje su identificirane duboko su ukorijenjene u sadašnjem državnom zakonodavstvu. Ovi problemi pozivaju na bolju suradnju i koordinaciju između javnog i privatnog sektora, ali, istovremeno, predstavljaju veliki izazov za formiranje politike malih i srednjih poduzeća u HBŽ.

Razlozi usporenijeg rasta novonastalih poduzeća u HBŽ su neizgrađenost poslovne klime i pravnih okvira, nedostatak realne podrške viših razina vlasti, nedostatak kapitala po realnim cijenama i nelojalna konkurencija. Jedan od uzroka propadanja novoosnovanih poduzeća leži u činjenici da su ih osnovali nedovoljno kompetentni stručnjaci ili menadžeri koji se nisu na odgovarajući način pripremili za vođenje vlastitoga biznisa. Poduzetničko obrazovanje, kako na razini redovnog školovanja, tako i na razini dodatne obuke, seminara i sličnih vidova edukacije išli su mnogo sporije u odnosu na potrebe prakse.

U cilju poticanja gospodarskog razvoja, zapošljavanja i poboljšanja likvidnosti malih i srednjih poduzeća HBŽ je osigurala konkretne oblike potpore gospodarstvu kroz slijedeće aktivnosti: 17 „Small Business and Society“, D. Goos, Routledge, London-New York, 1991. 18 Izvor:Statistički godišnjak/ljetopis Federacije BiH za 2009. godinu; Federalni zavod za statistiku 2009


46

• poticaji 1.000.000 za razvoj poljoprivrede i obiteljskih gospodarstava; • uvođenje raznih oblika poticajnih mjera: regresiranje kamata na kredite

komercijalnih banaka, subvencioniranje administrativnih troškova kod izgradnje proizvodnih objekata, subvencioniranje uvođenja međunarodnih standarda za upravljanje kvalitetom i dr;

• uvođenje poticajnih mjera u oblasti veterinarskih usluga; Navedeni poticaji su još uvijek daleko od potreba, ali su u određenoj mjeri

olakšali poziciju malih i srednjih poduzeća u HBŽ. Značajno je napomenuti da je najveći broj poticaja realiziran u oblasti poljoprivrede koja je jedna od temeljnih grana i gdje se u budućnosti očekuje i veći broj upošljavanja, odnosno radnih mjesta.

4.3.3.2. Struktura i broj poduzeća, stanje sektora malih i srednjih poduzeća

Usprkos činjenici da je Vlada F BiH službeno priznala sektor malih i srednjih poduzeća, ne postoje službeni podaci o klasifikaciji koji bi bili dostupni u vezi sa statistikom poduzeća. Stoga se ne može napraviti nikakva pojedinačna procjena o stanju u sektoru malih i srednjih poduzeća.

Prema raspoloživim podacima Federalnog Zavoda za statistiku u 2008. godini u HBŽ, postoji 1576 pravnih osoba, 564 jedinice u sastavu i 2052 obrta.19. U svjetlu činjenice da se firme iz sektora malih i srednjih poduzeća u HBŽ vode kao firme u privatnom vlasništvu, pretpostavlja se da većina njih spada u kategoriju mikro i malih poduzeća. U svim zemljama Zapadnog Balkana, udio mikro, malih i srednjih poduzeća čini 95-98% od ukupnog broja registriranih.20

4.3.3.3. Struktura gospodarstva u HBŽ po sektorima

Sektorska struktura registriranih poslovnih subjekata s pojedinačnim udjelom,

u postocima je vidljiva iz sljedeće tabele:

Tabela 4.5.: Poslovni subjekti u HBŽ po sektorima

POSLOVNI SUBJEKATI 31.12.2008. Prav. osobe Udio % Obrti Udio %

UKUPNO 1576 100,00% 2052 100,00% Poljoprivreda, lov i šumarstvo 104 6,60% 436 21,25% Ribolov 1 0,06% 5 0,24% Rudarstvo 15 0,95% 1 0,05% Prerađivačka industrija 245 15,55% 103 5,02% Električna energija, plin i vodoopskrba 14 0,89% - Građevinarstvo 120 7,61% 57 2,78% Trgovina 410 26,02% 620 30,21% Ugostiteljstvo 45 2,86% 524 25,54% Prijevoz, skladištenje i komunikacije 70 4,44% 84 4,09% 19 Izvor:Statistički godišnjak/ljetopis Federacije BiH za 2009. godinu; Federalni zavod za statistiku 2009 20 Izvještaj o provođenju Povelje EU o malim poduzećima na Zapadnom Balkanu–MSP Policy Index 2007, str. 38


47

Financijsko posredovanje 1 0,06% - Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne aktivnosti 73 4,63% 66 3,22%

Javna administracija, obrana, obvezno soc. osiguranje 43 2,73% -

Obrazovanje 32 2,03% 24 1,17% Zdravstvena i socijalna skrb 38 2,41% 19 0,93% Ostale općinske, društvene, osobne usluge 365 23,16% 113 5,51%

Privatna domaćinstva sa zaposlenom osobom - -

Van-teritorijalne organizacije i tijela - -

Pravne osobe Najveći broj registriranih pravnih osoba u HBŽ je u slijedećim granama:

trgovina (26,02%), ostale općinske, društvene, osobne usluge (23,16%), prerađivačka industrija (15,55%), poljoprivreda, lov i šumarstvo (6,60%) i td..

Obrti Najveći broj registriranih obrta u HBŽ je u slijedećim sektorima: trgovina

(30,21%), ugostiteljstvo (25,54%), poljoprivreda, lov i šumarstvo (21,25%), ostale općinske, društvene, osobne usluge (5,51%), prerađivačka industrija (5,02%) i td.

Stopa rasta registriranih pravnih osoba i obrta Usporedni pokazatelji stope rasta tek registriranih pravnih osoba i obrta vidljivi

su u slijedećoj tabeli:

Tabela 4.6.Registrirani subjekti u HBŽ u 2007. I 2008.godini Registrirani subjekti 2007. i 2008. god. Prav. osobe Obrti

2007. 2008. Indeks 2007. 2008. Indeks UKUPNO 1451 1576 1,09 1882 2052 1,09 Poljoprivreda, lov i šumarstvo 91 104 1,14 284 436 1,54 Ribolov 1 1 1,00 5 5 1,00 Rudarstvo 13 15 1,15 1 1 1,00 Prerađivačka industrija 224 245 1,09 99 103 1,04 Električna energija, plin i vodoopskrba 9 14 1,56 - -

Građevinarstvo 108 120 1,11 53 57 1,08 Trgovina 394 410 1,04 595 620 1,04 Ugostiteljstvo 40 45 1,13 495 524 1,06 Prijevoz, skladištenje i komunikacije 67 70 1,04 81 84 1,04

Financijsko posredovanje 1 1 1,00 - - Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne 62 73 1,18 61 66 1,08


48

aktivnosti Javna administracija, obrana, obvezno soc. osig. 43 43 1,00 - -

Obrazovanje 29 32 1,10 26 24 0,92 Zdravstvena i socijalna skrb 36 38 1,06 16 19 1,19 Ostale općinske, društvene, osobne usluge 333 365 1,10 106 113 1,07

Privatna domaćinstva sa zaposlenom osobom - - - -

Van-teritorijalne organizacije i tijela - - -

Grafikon IV-10. Registrirane pravne osobe i obrti u HBŽ (2006 – 2008. Godina)

13371451 1576 1708

18822052

0

500

1000

1500

2000

2500

2006. 2007. 2008. 2006. 2007. 2008.

Prav. osobe Obrti

Registrirane pravne osobe i obrti u periodu 2006-2008.god.

Na osnovu analize strukture poslovnih subjekata može se konstatirati: - da je struktura gospodarstva HBŽ još uvijek nesrazmjerna stvarnim mogućnostima i naročito raspoloživim prirodnim resursima; - gospodarstvo HBŽ još uvijek nije dostiglo predratno stanje razvijenosti, ali pokazuje vidne elemente obnove i trend pozitivnog rasta, naročito kada su u pitanju rast MSP i obrta.

4.4 Organizacija sustava javne uprave HBŽ Ako organizaciju javne uprave promatramo sa aspekta ljudi, odnosno

pojedinaca u njoj, onda možemo reći da je organizacija trajna tvorevina koja permanentno funkcionira i koja se kao takva održava, dok se pojedinci u njoj neprekidno mijenjaju.

Izabrani predstavnici Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih narodi, zajedno sa ostalim građanima HBŽ temeljem članka V. 1. (4) Ustava Federacije BiH, donijeli su Ustav HBŽ/Kanton10, na sjednici održanoj 26.03.1996. godine.


49

HBŽ je federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine a granice Županije/Kantona utvrđene su Zakonom Federacije. U skladu sa ovim Ustavom, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Bosne i Hercegovine Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalim i građani Županije/Kantona, ostvaruju svoja suverena prava u Županiji/Kantonu, Federaciji Bosne i Hercegovine i Bosni i Hercegovini.

Ovaj Ustav je u skladu sa Ustavom Federacije i njime se osiguravaju institucije županijske/kantonalne vlasti i zaštita prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije.

Javne institucije su ministarstva u Vladi Kantona, općinski organ vlasti, Županijski sud, općinski sudovi i Tužiteljstvo.

Sjedište Županijske Vlade je u Livnu, a Županijske Skupštine u Tomislavgradu. Županija/Kanton ima grb, zastavu i pečat, kao i druge simbole o kojima odlučuje Skupština Županije/Kantona. Zapravo je naziv koji se koristi odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Županija br.10/Kanton br. 10, jer je naziv Hercegbosanska županija proglašen neustavnim. Ovu odluku Županijska Skupština još uvijek nije potvrdila i zbog toga je i dalje u uporabi naziv Hercegbosanska županija/Kanton.

Službeni jezici u Županiji su hrvatski, bosanski i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.

4.4.1 Nadležnosti županijske vlasti Županija ima sve nadležnosti koje nisu Ustavom Federacije izričito povjerene

federalnoj vlasti ili koje nisu Ustavom Federacije utvrđene kao zajedničke nadležnosti Federacije i Kantona.

Županija (Kanton) ima sve ovlasti koje nisu Ustavom Federacije izričito povjerene federalnoj vlasti, a poglavito za: a) donošenje odluka, u okviru utvrđene ekonomske politike, za poticanje gospodarskog i društvenog razvoja, b) financiranja djelatnosti županijske (kantonalne) vlasti ili djelatnosti pod njenim pokroviteljstvom oporezivanjem, posudbom ili drugim sredstvima, c) uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga, koje imaju jedinstvene federalne uniforme sa oznakama Županije, d) utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o naobrazbi, te osiguranje naobrazbe, e) utvrđivanje stambene, politike, uključujući donošenje propisa koji se odnose na uređivanje i izgradnju stambenih objekata, f) utvrđivanje politike u svezi sa reguliranjem i osiguranjem javnih službi, g) donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta, uključujući zoniranje, h) donošenje propisa o lokalnim poslovima i karitativnim djelatnostima i njihovo unapređivanje, i) donošenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove dostupnosti, j) utvrđivanje politike u svezi sa osiguranjem radio i TV postaja, uključujući donošenje propisa o osiguranju njihovog djelovanja, te osiguranje njihovog rada, k) provedba socijalne politike i uspostava službi socijalne zaštite, 1) ostvarivanje i provedbu politike županijskog turizma, razvoj turističkih resursa.


50

4.4.1.1. Zakonodavna vlast Županije (Skupština Županije) Zakonodavnu vlast Županije vrši Skupština koja se sastoji od jednog doma.

Skupština Županije sastoji se od 25 zastupnika. Skupština donosi Ustav, zakone, županijski proračun, prostorni plan Županije, Poslovnik Skupštine21

4.4.1.2. Izvršna vlast Županije

, odluke i zaključke, deklaracije, rezolucije, preporuke i smjernice, daje vjerodostojna tumačenja zakona ili drugog akta i utvrđuje prečišćeni tekst zakona ili drugog akta.

Zastupnici u Skupštini se biraju na četverogodišnji mandat. Zastupnike u Skupštini biraju birači na demokratskim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na cijeloj teritoriji Županije. Skupština ima predsjednika i zamjenika predsjednika koji se biraju između zastupnika Skupštine.

Sjedište Županijske skupštine je u Tomislavgradu.

4.4.1.2.1. Vlada Županije Vlada Županije nadležna je za:

- provođenje županijske politike, predlaganje i izvršavanje županijskih zakona i drugih propisa,

- izvršavanje odluka sudova i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Županiji od federalne vlasti,

- pripremu prijedloga proračuna, itd. Na osnovu članka 39. Ustava HBŽ, Skupština HBŽ je na svojoj sjednici dana

12.12.1996.godine usvojila Zakon o Vladi HBŽ, po kom Vlada čini izvršnu vlast HBŽ22

Zakonom o županijskim ministarstvima i drugim tijelima županijske uprave HBŽ utemeljena su županijska ministarstva, županijske uprave i županijske upravne organizacije HBŽ, utvrđen je njihov djelokrug i uređena druga pitanja od značaja za njihovu organizaciju i funkcioniranje koje vrše poslove uprave iz okvira nadležnosti Županije

. Predsjednik Vlade, ministri i ostali članovi vlade u cijelosti za svoj rad odgovaraju Skupštini županije. Vlada zastupa Županiju kao pravno lice. Vlada upravlja imovinom u vlasništvu Županije, zatim uređuje svoj rad, unutarnji ustroj, kao i djelokrug i ovlast službi koje osniva. Sjedište Vlade je u Livnu.

Pored Predsjednika Vlade Hercegbosanske županije, Vladu čine i 8 ministarstava. Vladu Županije potvrđuje Skupština Županije većinom glasova. Vlada Županije odražava nacionalnu strukturu prema popisu stanovništva iz 1991. godine, i to: 5 članova iz reda hrvatskog, 3 člana iz reda srpskog i 1 član iz reda bošnjačkog naroda.

4.4.1.2.2. Ministarstva i druga tijela županijske uprave

23

- Ministarstvo unutarnjih poslova, - Ministarstvo gospodarstva, - Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,

. Županijska ministarstva su:

21 Poslovnik Skupštine hercegbosanske Županije, Službene novine HBŽ br.08/03 od 22.08.2003. 22 Zakon o VladiHBŽ («Narodne novine HBŽ», broj 2/96) 23 Zakon o ustrojstvu i djelokrugu županijske uprave ("Narodne novine HBŽ", 2/96).


51

- Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa, - Ministarstvo graditeljstva, obnove, prostornog uređenja i zaštite okoliša, - Ministarstvo rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih, - Ministarstvo financija, - Ministarstvo pravosuđa i uprave.

4.4.1.2.2.1. Unutarnji poslovi

Ministarstvo unutarnjih poslova vrši upravne i druge stručne poslove koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije u oblasti unutarnjih poslova i to: zaštita Ustavom utvrđenog poretka i sprječavanje ugrožavanja tog poretka i sigurnosti Bosne i Hercegovine, Federacije i Županije, zaštita života i osobne sigurnosti građana, pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih dijela, održavanje javnog reda i mira, osiguravanje javnih skupova, praćenje stanja sigurnosti na putovima, raspisuje i objavljuje potrage i vodi o tome odgovarajuće registre, obavlja poslove i zadatke kriminalističke tehnike i protudiverzijske zaštite, vrši uviđaje kaznenih dijela, vrši kriminalističko-tehnička vještačenja, vrši nadzor nad prometom, prijevozom i uskladištenjem opasnih materija, osigurava određene osobe i objekte, i td. 4.4.1.2.2.2. Gospodarstvo

Ministarstvo za gospodarstvo vrši upravne stručne i druge poslove utvrđene zakonom, koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije u oblasti gospodarstva i to: prerađivačke djelatnosti, energetike, rudarstva, trgovine, ugostiteljstva, turizma, razvoja, poduzetništva, obrta, a tiču se: praćenja proizvodnje i poduzimanja odgovarajući mjera za njeno ostvarivanje i unapređenje, praćenja i proučavanja stanja u oblasti prerađivačke i uslužne djelatnosti Županije, pripremanja odluka gospodarske politike, poticanja privrednog i društvenog razvoja Županije, praćenja i analiziranja rada organa upravljanja u subjektima sa državnim kapitalom iz oblasti prerađivačke i uslužne djelatnosti, kreiranja politike izvoza i uvoza s ciljem zaštite proizvodnje unutar Županije, praćenja izvoza i uvoza, stvaranja i primjene politike županijskog turizma, razvoja turističkih resursa, turističko-promidžbene djelatnosti, razvrstavanja i kategorizacije turističko-ugostiteljskih objekata i ostalim pitanjima bitnim za ostvarivanje procesa razvoja, poticanja i praćenja raznih vrsta oblika suradnje, ostvarivanje nadležnosti Županije u oblasti prometa, komunikacija i td.

U sklopu djelatnosti iz nadležnosti ovog ministarstva osnovana je Turistička zajednica HBŽ u svojstvu pravne osobe Federalnog ministarstva nadležnog za turizam, i ova zajednica ima svoju stručnu službu za obavljanje stručnih, administrativnih i drugih poslova vezanih za zadatke Zajednice kao Turistički ured.


52

4.4.1.2.2.3. Poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu vrši upravne i druge

stručne poslove iz nadležnosti Županije koji se odnose na unapređenje poljoprivredne proizvodnje, zaštitu i korištenje poljoprivrednog zemljišta, zaštitu poljoprivrednog bilja i proizvoda od uzročnika bolesti, štetočina i korova, proizvodnju, doradu i promet sjemena poljoprivrednog bilja, uzgoj i unapređenje stočarstva, pčelarstva i ribarstva, proizvodnju i promet sredstava za zaštitu bilja, vršenje svih investicijskih poslova i nadzor nad izgradnjom vodoprivrednih objekata iz srednjoročnog i godišnjeg plana razvoja vodoprivrede Županije, suradnja s općinama, društvima i drugim pravnim osobama sa područja Županije/Kantona, suradnja sa Javnim vodoprivrednim poduzećem pri izradi vodoprivrednih osnova, planova razvoja vodoprivrede Županije, korištenje voda u energetske i rekreativne svrhe, planiranje vodoprivrednih aktivnosti u oblasti upotrebe i zaštite voda na području Županije, organiziranje i unapređenje, izradu i praćenje istraživačkih projekata u ovim oblastima, ulaganje stranih osoba u domaća poduzeća u ovim oblastima, pripremanje nacrta zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti, itd. 4.4.1.2.2.4. Znanost, prosvjeta, kultura i sport

Ministarstvo za znanost, prosvjeta, kultura i sport vrši upravne, stručne i druge poslove a koji se odnose na: predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje, specijalno obrazovanje, pedagoške standarde i normative prostora, opreme i nastavnih sredstava za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i odgoj, nostrifikaciju i ekvivalenciju inozemnih školskih svjedodžbi i diploma, stručno obrazovanje i usavršavanje nastavnog osoblja, udžbeničku literaturu, znanstveno istraživački rad na unapređenju odgojno-obrazovnog rada, standarde i normative za visoko obrazovanje, vođenje evidencije utemeljenja i brisanja odgojno-obrazovnih ustanova, vođenje baze podataka obrazovno-odgojnih, znanstveno-istraživačkih, kulturnih i sportskih ustanova i organizacija na području Županije, vršenje inspekcijskog nadzora nad zakonitošću rada ustanova i drugih institucija čija je djelatnost u nadležnosti ministarstva, utvrđivanje standarda, normativa, djelatnosti u oblasti kulture, vođenje registara, planiranje, davanje suglasnosti za utemeljenje ustanova i institucija iz oblasti kulture, znanstveno-istraživačke djelatnosti, pripremanje nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa iz djelokruga ministarstva, te vršenje drugih poslova iz ove oblasti, u skladu sa zakonom. Ministarstvo vrši upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na kontinuirano i koordinirano provođenje prometne edukacije. Ministarstvo je jedan od utemeljitelja Pedagoškog zavoda i Zavoda za školstvo u Mostaru. 4.4.1.2.2.5. Graditeljstvo, obnova, prostorno uređenje i zaštita okoliša

Ministarstvo graditeljstva, obnove, prostornog uređenja i zaštite okoliša vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom, koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije koji se odnose na: planiranje i uređenje prostora, politiku korištenja tla na županijskom nivou, izradu, provođenje i primjenu prostornog plana Županije, usklađenost prostornih planova općina sa prostornim planom, usmjeravanje dugoročnog razvoja upotrebe prirodnih resursa, geološka istraživanja, zaštitu zraka, vode i tla, utvrđuje standarde kvalitete zraka, vode i tla i vrši kontrolu kvalitete zraka, vode i tla, izdavanje urbanističkih suglasnosti, odobrenja za građenje i odobrenja za upotrebu za građevine i radove od interesa za Županiju.


53

4.4.1.2.2.6. Rad, zdravstvo, socijalna skrb i prognani Ministarstvo za rad, zdravstvo, socijalnu skrb i prognane vrši upravne, stručne

i druge poslove utvrđene zakonom iz nadležnosti Županije u oblasti socijalne politike, rada, zaštite i povratka raseljenih osoba, i to: provođenje kantonalne politike rada i zapošljavanja, izrada nacrta i prijedloga zakona iz oblasti rada, radnih odnosa i zapošljavanja za područje Županije, aktivnosti usmjerene u pravcu osiguravanja pretpostavki za poticaj zapošljavanju, ostvarivanje utemeljiteljskih prava Županije prema JU Služba za zapošljavanje, suradnja sa sindikatom, inspekcijskim organima, a naročito u oblasti radnih odnosa i zaštite na radu, organima PIO/MIO po pitanjima od značaja za ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, poslodavcima i njihovim asocijacijama i svim nivoima vlasti, koordiniranje rada nevladinih organizacija i iniciranje novih projekata humanitarnog karaktera. U oblasti zdravstva vrši upravne i druge stručne poslove koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije: praćenje funkcioniranja i razvoja sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, donošenje plana i programa mjera zdravstvene zaštite radi: osiguravanja higijensko epidemiološke djelatnosti, osiguravanja provođenja mjera za rano otkrivanje i otklanjanje uzroka oboljenja, kao i mjere posebnog zdravstvenog nadzora nad stanovništvom starijim od 65 godina,

osiguravanja mjera za provođenje cjelovite zdravstvene zaštite djece i omladine, te zaštite žena u vezi sa planiranjem obitelji, trudnoćom, porođajem i majčinstvom, osiguranja dostupnosti, djelotvornim, sigurnim, kvalitetnim i ekonomičnim lijekovima i sprečavanje njihove zloupotrebe, izrada nacrta i prijedloga zakona i propisa iz oblasti zdravstva i zdravstvenog osiguranja i td. Pri ovom ministarstvu djeluje i Županijski zavod za upošljavanje kao posebno tijelo izvršne vlasti Županije.

4.4.1.2.2.7. Financije

Ministarstvo financija vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije u oblasti financija i to: sustav poreza, taksi i drugih javnih prihoda, predlaganje mjera za unapređenje poreznog sustava, sustav raspodjele prihoda, obračunski sustav (računovodstvo, knjigovodstvo i bilance), sustav financiranja javne potrošnje, instrukcije proračunskim korisnicima, izrada i izvršenje Proračuna, nadzor nad izvršenjem Proračuna, trezorsko poslovanje, upravljanje novčanim tijekovima, dnevno praćenje novčanih sredstava, kontrola ostvarivanja Proračuna, izvještavanje, proračunska revizija, centralizirani obračun i isplata plaća za sve proračunske korisnike i drugi poslovi utvrđeni zakonom. 4.4.1.2.2.8. Pravosuđe i uprava

Ministarstvo za pravosuđe i upravu vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom, koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Županije, u oblastima pravosudnih institucija i uprave, lokalne samouprave, političkog sustava, županijskog pravobraniteljstva i službi pravne pomoći, a odnose se na: organiziranje, kadrove, uvjete za rad županijskog i općinskog pravosuđa, nadzor nad vršenjem poslova pravosudne uprave županijskog pravosuđa, davanje mišljenja na prednacrte i nacrte propisa, postupanje po pritužbama i predstavkama na rad pravosudnih organa u skladu sa zakonom, praćenje i dogradnju sudske vlasti i praćenje stanja u sudskoj vlasti, obradu predmeta u kojima ministar daje prijedlog imenovanja, izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija.


54

4.4.1.2.2.9. Samostalne županijske uprave Samostalne županijske uprave su: Županijska uprava za pitanja branitelja,

Županijska uprava za inspekcijske poslove, Županijska uprava za civilnu zaštitu, Županijska uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove i Županijska uprava za ceste.

Županijska uprava za pitanja branitelja obavlja upravne i stručne poslove utvrđene zakonima i drugim propisima koji se odnose na utvrđivanje i ostvarivanje prava i zaštitu interesa branitelja iz proteklog rata - pripadnika jedinica Oružanih snaga RBiH i ratnih postrojbi HVO-a i članova njihovih porodica: ratnih vojnih invalida, demobiliziranih branitelja, dobitnika ratnih priznanja ili odlikovanja, članova obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja i umrlih ratnih vojnih invalida i članova uže obitelji umrlih, poginulih ili nestalih dobitnika ratnih priznanja ili odlikovanja.

Županijska uprava za inspekcijske poslove vrši inspekcijski nadzor, odnosno upravno-nadzorne stručne i druge poslove iz nadležnosti Županije koji se odnose na energetiku, rudarstvo, trgovinu, ugostiteljstvo, turizam, poljoprivredu, šumarstvo, vodoprivredu, veterinarstvo, radne odnose, zaštitu na radu, zdravstvo, sanitarni nadzor, farmaceutski nadzor, ceste i cestovni saobraćaj, građenje i zaštitu životne okoline, kao i druge poslove utvrđene zakonom.

Županijska uprava civilne zaštite vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom, a koji se odnose na organiziranje, pripremu i praćenje funkcioniranja zaštite i spašavanja na području Županije, izradu procjene ugroženosti za područje Županije, pripremu programa zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća Županije, predlaganje plana zaštite od prirodnih i drugih nesreća Županije, praćenje stanja priprema zaštite i spašavanja i predlaganje mjera za unapređenje organiziranja i osposobljavanja civilne zaštite Županije i općina, organiziranje i praćenje realiziranja obuke nositelja civilne zaštite, organiziranje i koordiniranje provedbe mjera zaštite i spašavanja, organiziranje i provođenje poslova zaštite od požara i vatrogastva, organiziranje motrenja, obavještavanja i uzbunjivanja, itd.

Županijska uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na: geodetsku izmjeru (mreže stalnih geodetskih točaka, detaljnu izmjeru terena, izradu planova i karata), katastar nekretnina (katastar zemljišta, katastar zgrada, katastar voda) i katastar vodovoda, izuzev poslova koji su zakonom dati u nadležnosti Federacije i općine; kartografiranje područja županije; evidentiranje područja prostornih jedinica (granice i površine: županija, općina, statističkih jedinica i područja pod posebnim pravnim režimom) u skladu sa zakonom; geodetske poslove od značenja za obranu; komasaciju zemljišta i izmjeru zemljišta za posebne potrebe; izradu i izvršavanje posebnih programa geodetskih radova koji se financiraju iz Proračuna Županije, koje donosi Skupština i Vlada Županije; vlasničko-pravne i druge stvarno-pravne odnose na nekretninama i pravima na nekretnine; imovinsko pravne poslove u svezi sa nekretninama na kojima županija ima pravo raspolaganja i davanje prijedloga za reprivatizaciju imovine; izrada nacrta zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti; rješavanje u drugostupanjskom upravnom postupku po žalbama iz nadležnosti uprave; inspekcijski nadzor itd.


55

Županijska uprava za ceste u skladu sa zakonom obavlja sljedeće poslove, i to: stručne tehničke, upravne i druge poslove utvrđene zakonom u oblasti prometne infrastrukture koje se odnose na pripremanje dugoročnih i srednjoročnih planova razvoja u oblasti javnih cesta; priprema i realizira srednjoročne i godišnje planove i programe izgradnje, rekonstrukcije, održavanja i zaštite cesta; vrši investicijske poslove za osiguranje potrebne studijske i projektne dokumentacije iz oblasti cesta; vodi investicijsko-tehničku dokumentaciju o javnim cestama i objektima na području Županije, skrbi o realizaciji mjera i aktivnosti na unaprjeđenju sigurnosti prometa na cestama; poduzima mjere na zaštiti javnih cesta i osiguranju prometa na istima; obavlja javne ovlasti povjerene zakonom; odnosno donosi upravne akte predviđene zakonom o cestama i drugim podzakonskim aktima; izdaje odobrenje za izgradnju priključaka na javne ceste; predlaže visinu naknade za korištenje cesta i cestovnog pojasa; raspoređuje sredstva koja su zakonom predviđena za rekonstrukciju, održavanje i izgradnju prometnica; vrši i druge poslove iz oblasti cestovne infrastrukture sukladno zakonu o cestama i drugim propisima na osnovu smjernica Vlade županije; ostvaruje suradnju s Federalnom direkcijom za ceste i drugim upravama za ceste; ostvaruje suradnju s općinama po pitanju problematike za ceste i td. 4.4.1.2.2.10. Samostalne županijske organizacije

Samostalna županijska organizacija je Županijska direkcija robnih rezervi. Županijska direkcija robnih rezervi vrši stručne i druge poslove koji se odnose na nabavku, razmještaj obnavljanje, čuvanje i korištenje robnih rezervi Županije/Kantona, provođenje mjera radi intervencija na tržištu, balansiranje roba za potrebe rezervi Županije/Kantona, provođenje mjera radi intervencija na tržištu, balansiranje roba za potrebe rezervi Županije/Kantona, suradnja sa drugim organima za robne rezerve u općinama i društvima. 4.4.1.2.2.11. Agencija za privatizaciju HBŽ/HBK Agencija za privatizaciju HBŽ je posebno tijelo zakonodavne vlasti Županije, koja obavlja stručne, savjetodavne, promotivne, edukativne i druge poslove u vezi sa privatizacijom. 4.4.1.3. Sudska vlast HBK/HBŽ

Sudsku funkciju u Županiji provode Županijski sud i Općinski sudovi. Sudska vlast u Županiji je samostalna i neovisna i obavlja se na osnovu Ustava i zakona Federacije i Županije. 4.4.1.4. Općinske vlasti

U općini se ostvaruje lokalna samouprava i vrše poslovi predviđeni Ustavom HBŽ, zakonom o načelima lokalne samouprave, drugim zakonima i propisima koji se odnose na lokalnu samoupravu, statutom općine i one aktivnosti koje na njih prenese Županija ili Federacija. Općine u HBŽ su u procesu reformi postigle znatan napredak, to se odnosi, prije svega na one općine koje su u prvoj fazi ušle u tzv. GAP program (program odgovorne uprave), a to su Tomislavgrad, zatim je slijedilo Bosansko Grahovo, Drvar i Livno. Posebnu kvalitetu u upravljanju lokalnom samoupravom polučio je izravni izbor općinskih načelnika i to je dobar put ka demokratizaciji cjelokupnog društva.


56

5.ANALIZA STANJA NAJZNAČAJNIJIH GOSPODARSKIH DJELATNOSTI U HBŽ

5.1 Uvod

Posljedice ratnih aktivnosti, lošeg procesa privatizacije te globalne ekonomske krize su razorile industrijsku proizvodnu sferu u HBŽ. Novonastala mala preduzeća koja su nastala iz ruina velikih sistema uglavnom nemaju kvalitetnu razvojnu funkciju. Sve analize kroz ukazuju da za transformaciju iz malog u srednje poduzetništvo moraju biti uslovljeni boljom kadrovskom strukturom, prepoznatljivim i kvalitetnim proizvodom CE, odgovarajućim podsticajima države u fiskalnoj i carinskoj politici, te klasterskom organizacionom formom proizvodnje i jakom vezom sa akademskom zajednicom kroz forme tehnološkoh centara i parkova. Slaba materijalna sposobnost, kroz zastarjelu opremu i nedovoljno iskustvo kadrova u saradnji sa privredom, u aktuelnoj akademskoj zajednici, istu čini slabom karikom u kadrovskom i razvojnom procesu privrede u HBŽ/HBK. Prijeratna aktivnost i iskustvo u saradnji sa privredom su osnova za prognozu mogućnosti organizacije proizvodnih privrednih subjekata u razvojnoj funkciji HBŽ. Analiza koja slijedi urađena je za sve općine HBŽ i dana kao pregled najvažnijih pokazatelja stanja gospodarstva svake općine.

5.2 Pregled po općinama

5.2.1 Kupres

Cijelo područje općine je na lokaciji visoke Hercegovine sa klasičnom klimom. Površine Kupreškog i Filipovića polja su idealne za razvoj govedarstva i sitne stoke, te uzgoj planinskih sorti povrća i voća. Bivša Hepokova farma se poslije promjene vlasničke strukture obnavlja sa mogućim kapacitetom do 3000 goveda i 30 000 ovaca. Proizvodi sa ove farme mogu biti osnova za razvoj palete proizvoda najvišeg kvaliteta.

Općina koja je već 2005. god. ustrojila urbanističko regulacioni plan u fazi je izgradnje turističke i energetske infrastrukture. Osnova turizma zasniva se na idealnim uslovima za zimske sportove (snijeg 5 mjeseci) i bogatstvo spomeničke infrastrukture od rimskog i srednjevjekovnog perioda. Istraživanje energije vjetra vrši se na 6 lokacija (od Zlosela, Debelog brda do Ravanskih vrata). Projektovani kapaciteti u ovoj općini ove energije su sada 300 MW što je svrstavaju u najkvalitetniju zonu na Balkanu. Loša transportna mogućnost energije (110 kV) iziskuju intervenciju državne firme ELEKTROPRENOS za izgradnju boljeg sistema prenosne mreže (220 kV).


57

5.2.2 Tomislavgrad

Resursi Duvanjskog polja su u poljoprivrednim i energetskim mogućnostima. Energetska perspektiva leži u resursima uglja od 200 mil. tona gdje se u perspektivi implementira u TE Kongora od 2x275 MW.

Stočarstvo i planinski asortiman poljoprivrednih proizvoda bili su do sada i ubuduće osnov rurarnog stanovništva ove zajednice. Područje sela Mesihovine je istraženo i već se implementira farma vjetroelektrena kapaciteta 42 MW. Dobra i bliska komunikacija prema jezeru Blidinje i Kupresu ovu općinu mogu obogatiti i u turističkoj ponudi.

Tvornica kabela Tomislavgrad je uspješno privatizirana i radi pod nazivom „Kapis“.

5.2.3 Livno

Rudno bogatstvo područja ove zajednice je u kapacitetima uglja (Čelebić, Prolog) od 300 mil tona. Bogatstvo šumskog fonda do 1992. god. koristilo se u pilani Guber koju je poslije promjene vlasničke strukture ugašena. Firma UNIMAX do 1992.god. koja je u proizvodnoj paleti imala asortiman boja također je ugašena i promijenila je namjenu svoje aktivnosti. Tekstilna industrija PERLA sa proizvodima trikotaže je ugašena poslije promjene vlasničke strukture.

Tvornica mliječnih prerađevina iz bivšeg kompleksa HEPOK obnovila je proizvodnju sa proizvodnjom sira visoke kvalitete i jakoga brenda. Mogućnosti poljoprivrede na području Livanjskog polja su ogromne i ne koriste se ni 10%.

Stočarstvo i govedarstvu na području polja i ovčarstvo na obroncima planinskih masiva imaju mogućnosti propulzivnog razvoja. Tradicija u obradi mliječnih proizvoda je velika i može širiti kapacitete shodno razvoju sirovinske osnove.

Najveće vještačko jezero u Evropi daje mogućnost razvoja kaveznog uzgoja ribe (soma, šarane, kečige) što do sada nije iskorišteno, te industrijske obrade iste.

Razvoj lovnog, rekreacionog i zdravstvenog turizma, te blizina Jadrana uz dobre komunikacije sa destinacijama u Kupresu i Blidinju su dobra podloga za otvaranje ove privredne grane u Livnu.

Na samom području općine vrše se istraživanja karakteristika vjetra (Borova glava, Vjetrenik) što u perspektivi razvoja EP HZ-HB ima značajnu funkciju za stanovništvo općine.

5.2.4 Drvar

Prirodno bogatstvo općine naglašeno je u bogatom šumskom fondu, što je bila osnova za razvoj drvoprerađivačke industrije. Osnovna paleta proizvoda bila je usmjerena prema potrebama građevinarstva na tržištu bivše Jugoslavije. Firma ne radi. Metaloprerađivačka industrija bila je zastupljena kroz tvornicu planetarnih zupčastih prenosnika. Vrhunska tehnologija u oblasti proizvodnje mehaničkih prenosnika snage ovu tvornicu je tržištu bivše Jugoslavije uvezala sa izvozno orjentiranim firmama Sever, Končar i dr. Firma ne radi.


58

Prirodne, istorijske i klimatske karakteristike Drvara su idealne za razvoj turizma. Infrastruktura u smještajnim kapacitetima i ljudskim resursima nije za sada na zadovoljavajućem nivou.

U oblasti poljoprivrede dominantan je razvoj stočarstva prikladan uslovima planinskog uzgoja. Rijeka Unac i karakteristike vjetrova u prespektivi omogućuju izgradnju obnovljivih izvora energije kapaciteta do 40 MW (dvije vjetrofarme i jedna mHE).

5.2.5 Glamoč

Planinska općina čija je stambena infrastruktura skoro uništena 1992-95. Osnovna privredna djelatnost do 1992. bila je eksploatacija šumske građe i poljoprivredna i stočarska proizvodnja u planinskim uslovima. Područja Glamočkog polja i obronci planinskih masiva su idealni za razvoj stočarstva i proizvodnju zdravih proizvoda planinskih sorti voća i povrća.

Idealni klimatski uslovi za ratvoj seoskog, rekreativnog i zdravstvenog turizma uslovljavaju da društvena zajednica ozbiljnije investira u infrastrukturu općine.

Zbog pogodnog položaja i klime područja općina u perspektivi može biti značajniji proizvođač energije iz energije vjetra (realizuju se istraživanja), ali je neophodna kvalitetnija energetska mreža (kao i u općini Kupres) za distribuciju energije u BiH sistem.

Velika raseljenost stanovništva i skroman budžet općine iziskuju veću pažnju viših organa izvršne vlasti u gospodarskoj stabilizaciji ovoga područja.

5.2.6 Grahovo

Prirodni resursi ove zajednice su u bogatim nalazištima uglja tipa treseta, ija se eksploatacija nastavila i poslije promjene vlasničke strukture. Jedino nalazište ove za poljoprivredu važne sirovine u BiH ima zagarantovano tržište i u R Hrvatskoj. Nalazište je dato na koncesiju privatnom sektoru koji radi za potrebe industrije cvjećarstva.

Kao i Glamoč, ovo područje ima perspektivu razvoja poljoprivrede i stočarstva u primarnoj proizvodnji, te mogućnosti investiranja u finalne proizvode na bazi mlijeka, žitarica i planinskih tipova voća i povrća.

Razvoj turizma i energetike identičan je kao i u Glamoču, ali i problemi izgradnje neophodne infrastrukture.


59

6.TRŽIŠTE RADNE SNAGE U HBŽ

6.1 Osnovni podaci o tržištu radne snage u BIH

Prema podacima zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine24 anketa o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini provedena je krajem svibnja 2009. godine, četvrti puta, na uzorku od 10.509 domaćinstava, od čega u Federaciji BiH 6.066, u Republici Srpskoj 3.443 i u Distriktu Brčko 1.000 domaćinstava. Intervjuirane su sve osobe u uzorkom izabranim domaćinstvima koje su prihvatile intervju. Stopa neodziva bila je 11,3%, odnosno prikupljeni su podaci o ekonomskoj aktivnosti i ostalim karakteristikama stanovništva za 9.321 domaćinstvo.

Prema ovim podacima u BiH radnu snagu (ekonomski aktivno stanovništvo) je činilo 1.131.557 osoba, dok je broj neaktivnih bio 1.462.619 osoba. U okviru radne snage bilo je 859.218 zaposlenih i 272.339 nezaposlenih osoba.

Slika VI-1. Stanovništvo prema spolu i starosnim grupama Ženski Muški

Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009. U okviru zaposlenih osoba bilo je 58.039 neplaćenih pomažućih članova obitelji. Stopa nezaposlenosti bila je 24,1% (23,1% za muškarce i 25,6% za žene), dok je u istom periodu 2008. godine iznosila 23,4% (21,4% za muškarce i 26,8% za žene), što je porast za 0,7%. Stopa nezaposlenosti bila je najviša među mladim osobama starosti 15 do 24 godine. To je iznosilo 47,5% (44,8% za muškarce i 52,3% za žene). Stope aktivnosti i zaposlenosti prema podacima ARS 2009 su iznosile 43,6% i 33,1%, dok su u 2008. godini bile 43,9% i 33,9%. Stope su bile značajno više za muškarce nego za žene. Stope aktivnosti i zaposlenosti su bile najviše u starosnoj grupi 25 do 49 godina (69,1% i 53,5%).

24 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009


60

Slika VI-2: Radno sposobno stanovništvo prema školskoj spremi i statusu u aktivnosti

(Izvor: ASBIH, priopćenje br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009)

Podaci pokazuju da u BiH ispod polovine radno sposobnog stanovništva čine aktivne osobe, tj. one koje se na tržištu rada javljaju kao zaposlene i nezaposlene osobe. Obrazovna struktura zaposlenih osoba pokazuje da najveći udio (63,3%) ima završenu srednju školu, slijede zaposleni s osnovnom školom ili nižim obrazovanjem (22,3%) i 14,3% akademski obrazovanih osoba. Nezaposlene osobe imaju donekle sličnu obrazovnu strukturu, te ih tako 70,2% ima srednjoškolsko obrazovanje, 24,7% su osobe s osnovnim obrazovanjem ili niže, dok je 5,1% završilo višu ili visoku školu (fakultet), akademiju, magisterij ili doktorat. Istodobno, podaci iz Ankete pokazuju nižu obrazovnu strukturu neaktivnih osoba starijih od 15 godina: među njima je gotovo 62,7% osoba sa završenom osnovnom školom ili niže, 34,1% su osobe sa srednjom školom, a preostalih 3,2% su akademski obrazovane osobe.

Slika VI-3: Zaposlene osobe prema statusu u zaposlenosti

Struktura zaposlenih osoba prema statusu u zaposlenju pokazuje da osobe u plaćenoj zaposlenosti (zaposlenici) imaju najveće učešće (72,8%). Udio samozaposlenih osoba je bio 20,5% (od toga 27,4% žene) a neplaćenih pomažućih članova je bilo 6,8% (od toga 68,9% žene).


61

Slika VI-4: Zaposlene osobe prema sektoru aktivnosti

Struktura zaposlenih osoba prema sektoru aktivnosti pokazuje da je najveći udio u sektoru usluga 47,3%, zatim u sektoru industrije 31,5% i u sektoru poljoprivrede 21,2%.

Slika VI-5: Nezaposlene osobe prema trajanju traženja posla u mjesecima i

spolu

Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje br. 1, prethodni podaci,

Sarajevo, 20 kolovoz 2009 U promatranom razdoblju 15,9% nezaposlenih osoba traži posao kraće od 12 mjeseci a čak 42,8% nezaposlenih traži posao duže od pet godina, što je posljedica poslijeratnog stanja i tranzicije gospodarstva u našoj zemlji. Stopa nezaposlenosti je ista među osobama sa završenom osnovnom školom i manje i srednjom školom (26,0%) a najniža sa visokom školom (10,1%). Usporedba između registrirane (prema izjašnjenju ispitanika u anketi o prijavi Zavodima za zapošljavanje) i ILO (anketne) nezaposlenosti pokazuje da postoji značajna razlika između ova dva podatka. 88,0% od ILO (anketno) nezaposlenih osoba je također bilo i registrirano nezaposleno. Broj registriranih nezaposlenih osoba u Zavodima za zapošljavanje je veći 108,9% od ILO nezaposlenih osoba.


62

6.2 Osnovni podaci o radnoj snazi u FBIH

6.2.1 Podaci o zaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine Prema podacima federalnog zavoda za programiranje razvoja u 2008. godini u FBiH ostvaren je prosječan broj zaposlenih u visini od 430.745 što je u odnosu na isti razdoblje prethodne godine više za 4,1% ili za 17.069 novozaposlenih. Stupanj zaposlenosti stanovništva u Federaciji BiH u odnosu na aktivno stanovništvo iznosi 56,0%. Broj zaposlenih i stupanj zaposlenosti stanovništva po županijama - županijama dat je u sljedećem pregledu:

Tabela 6.1. Stupanj zaposlenosti po županijama u 2008. godini25

Županija Stanovništvo Broj zaposlenih1

Radno sposobno stanovn.

Aktivno stanovn.

Stupanj zaposlenosti u %

Stanov. 2

Radno sposobno stanovn.3

Aktivno stanov.4

1 2 3 4 5 6 7 8 USŽ 287.998 34.634 199.349 70.911 12,0 17,4 48,8 POŽ 40.513 5.362 28.234 10.798 13,2 19,0 49,7 TŽ 497.813 82.993 342.839 168.704 16,7 24,2 49,2

ZDŽ 400.848 73.267 275.371 134.796 18,3 26,6 54,4 BPŽ 33.225 4.778 22.286 8.942 14,4 21,4 53,4

SBŽ 255.648 37.974 170.999 74.456 14,9 22,2 51,0

HBŽ 226.632 42.531 150.802 71.934 18,8 28,2 59,1 ZHŽ 81.833 13.112 54.786 21.814 16,0 23,9 60,1 SAŽ 421.289 118.418 282.373 180.893 28,1 41,9 65,5

HBŽ 81.396 9.676 52.681 18.140 11,9 18,4 53,3

F BiH 2.327.195 430.745 1.579.720 769.388 18,5 27,3 56,0 1) Ukupna zaposlenost na teritoriji F BiH obuhvaća zaposlene u poslovnim subjektima (pravnim osobama), obrtu i slobodnim profesijama, obrani i policiji. Broj zaposlenih u obrani (8.000), nije razvrstan po općinama i županijama. 2) U skladu sa metodologijom Centralne banke BiH, stupanj zaposlenosti se izračunava tako da se broj zaposlenih podijeli sa nazočnim stanovništvom i pomnoži sa 100.

25 Izvor podataka za broj stanovnika: Federalni Zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled FBiH 10/08, za zaposlenost: Federalni Zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled po županijama u FBiH 3/09. (Obrada: Federalni Zavod za programiranje razvoja).


63

3) Stupanj zaposlenosti se izračunava tako da se broj zaposlenih podijeli sa radno sposobnim stanovništvom (stanovništvo staro od 15-65 godina) i pomnoži sa 100. 4) Stupanj zaposlenosti se izračunava tako što se broj zaposlenih podijeli sa aktivnim stanovništvom (radnom snagom tj. zaposleni + nezaposleni) i pomnoži sa 100.

6.2.2 Podaci o nezaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine Registrirani broj nezaposlenih osoba u F BiH sa stanjem na dan 31.12.2008. godine iznosilo je 338.643, što je manje za 28.927 osoba koja traže zaposlenje ili 7,8% u odnosu na 2007. godinu. Stupanj nezaposlenosti u odnosu na radnu snagu u F BiH u 2008. godini iznosio je 44,0 %. Registrirani broj osoba koja su tražila zaposlenje i stupanj nezaposlenosti po županijama dat je u sljedećem pregledu:

Tabela 6.2. Stupanj nezaposlenosti po županijama u 2008. godini26

Županija Nezaposleni Broj zaposl.1) Aktivno stanovništvo

Stepen 2) nezaposl. u %

1 2 3 4 5 U S Ž 36.277 34.634 70.911 51,2 P O Ž 5.436 5.362 10.798 50,3 T Ž 85.711 82.993 168.704 50,8

Z D Ž 61.529 73.267 134.796 45,6

B P Ž 4.164 4.778 8.942 46,6

S B Ž 36.482 37.974 74.456 49,0 H N Ž 29.403 42.531 71.934 40,9 Z H Ž 8.702 13.112 21.814 39,9

S A Ž 62.475 118.418 180.893 34,5

H-B Ž 8.464 9.676 18.140 46,7

Federacija BiH 338.643 430.745 769.388 44,0

1) Ukupna zaposlenost na teritoriji F BiH obuhvaća zaposlene u poslovnim subjektima (pravnim osobama), obrtu i slobodnim profesijama, obrani i policiji.Broj zaposlenih u obrani ( 8.000), nije razvrstan po općinama i županijama. 2) Stupanj nezaposlenosti se izračunava tako što se broj nezaposlenih podijeli sa aktivnim stanovništvom (radnom snagom tj. zaposleni + nezaposleni) i pomnoži sa 100.

26 Izvor podataka za zaposlenost i nezaposlenost: Federalni zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled po županijama u FBiH 3/09. (Obrada: Federalni zavod za programiranje razvoja)


64

6.3 Detaljna analiza tržišta rada u HBŽ

6.3.1 Podaci o zaposlenosti u Hercegbosanskoj županiji

Površina Hercegbosanske županije je 5409 km2, od čega je jedna desetina plodnog zemljišta. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine utvrđeno je da u 282 naselja ima 120.248 stanovnika. Najveći grad je Livno, a sjedište Županije je Kupres. Kao najveće naselje cijelog područja Livno je postalo prirodno središte Hercegbosanske županije. Županija je podijeljena na 6 općina sa 6 općinskih središta (gradova). Malo je zemljopisnih prostora s toliko različitosti kao što je to Hercegbosanska županija. U njoj se redaju velika prostranstva gologa krša, te, mjestimice, zimzelenih i listopadnih šuma, visokih gora, malih plodnih dolina, bistrih rijeka i jezera, pašnjaka i livada. Zemljopisni položaj Hercegbosanske županije je vrlo povoljan. Dio je regije zapadne Bosne koja izravno graniči s Republikom Hrvatskom. Hercegbosansku županiju omeđuju susjedne županije: UnskoSanska i Srednjobosanska, Hercegovačko-Neretvanska i Zapadno-Hercegovačka te Republika Srpska. Na državnoj granici s Republikom Hrvatskom, dugoj 120 kilometara, dogovorom je utvrđeno četiri granična cestovna prijelaza. Ovakav položaj ima veliki utjecaj na gospodarstvo Županije i ulogu posrednika. Prema podacima federalnog zavoda za programiranje razvoja27

Tabela 6.3. Zaposleni i nezaposleni u HBŽ od 2004 do 2009 godine

U 2008. godini u F BiH ostvaren je prosječan broj zaposlenih u visini od 430.745 što je u odnosu na isti period prethodne godine više za 4,1% ili za 17.069 novozaposlenih. Broj zaposlenih u Hercegbosanskoj županiji sudjeluje u ukupnom broju zaposlenih u F BiH sa 2,25%. Prema podacima dobivenim od Zavoda za zapošljavanje u hercegbosanskoj županiji zaposlenost je u 2008. godini iznosila 9.676, što je u odnosu na prethodnu 2007 godinu kada je bilo zaposleno 9213 osoba više za 463, ili 5,02% (Podaci se razlikuju od podataka federalnog zavoda za programiranje razvoja). U 2009 godini broj zaposlenih u HBŽ iznosio je 9793, što je za 117 zaposlenih više u odnosu na 2008. godinu ili 1,2%.

2004 2005 2006 2007 2008 2009 Zaposleni 10.378 10.156 10.402 9.213 9.676 9.793

Nezaposleni 7.630 7.880 8.185 9.316 8.464 8.441

Izvor: Podaci dobiveni od Zavoda za zapošljavanje HB Županije

27 Makrogospodarski pokazatelji po županijama za 2008. godinu - Analiza, Federalni zavod za programiranje razvoja


65

Na narednoj slici prikazano je kretanje zaposlenosti po godinama u HB županiji od 2002. do 2009. godine iz čega je vidljiv drastičan pad zaposlenosti u 2007., te znakovi oporavka u 2008. i 2009. godini, međutim još nije dostignut broj zaposlenih iz 2004., 2005. i 2006. godine.

Slika VI-6. Zaposleni u HBŽ od 2002. do 2009. godine

Na narednoj slici dan je prikaz zapošljavanja s evidencije zavoda za zapošljavanje za razdoblje 2003. do 2009. Vidljivo je da 2008. godine došlo do naglog porasta broja osoba koje su zaposlene sa zavoda, što je rezultat jakog pada zaposlenosti u 2007. godini i otpuštanja velikog broja radnika.

Slika VI-7. Zapošljavanje sa zavoda za zapošljavanje u HBŽ u razdoblju 2003.

do 2009. godine

Broj zaposlenih i stupanj zaposlenosti po općinama u Hercegbosanskoj

županiji u 2008. godini daju se u slijedećoj TABELi.


66

Tabela 6.4. Stupanj zaposlenosti po općinama u HBŽ u 2008. godini

Općina Stanovništvo

Broj zaposl

.1

Radno sposob

no stanovn

.

Aktivno

stanov.

Stepen zaposlenosti u % 2

Stanov. 3

Radno sposob

no stanovn

.4

Aktivno stanov

n.5

1 2 3 4 5 6 7 8 Bos. Grahovo 2.085 358 1.221 572 17,2 29,3 62,6 Drvar 11.462 1.228 6.966 2.261 10,7 17,6 54,3 Glamoč 4.776 631 2.855 1.114 13,2 22,1 56,6 Kupres 3.472 721 2.068 1.113 20,8 34,9 64,8 Livno 32.161 4.008 21.332 7.684 12,5 18,8 52,2 Tomislavgrad 27.440 2.730 18.239 5.396 9,9 15,0 50,6

HBŽ 81.396 9.676 52.681 18.140 11,9 18,4 53,3 Federacija BiH 2.327.195

430.745 1.579.720

769.388 18,5 27,3 56,0

Izvor: Makroekonomski pokazatelji po županijama za 2008. godinu - Analiza, Federalni zavod za programiranje razvoja

Iz TABELe je vidljivo da je najveći broj zaposlenih u Livnu, nakon toga u Tomislavgradu, dok je manji broj zaposlenih u općinama Kupres, Glamoč i Drvar. Međutim kada se promatra stopa zaposlenosti vidljivo je da je ona najviša u Kupresu 64,8%, a nakon toga u Bos. Grahovu sa 62,6%, te je znatno iznad prosjeka županije I Federacije BiH, dok je zaposlenost u općinama Tomislavgrad (50,6%) i Livno (52,6%) najniža, te zaostaje za prosjekom županije i Federacije BiH.

Slika VI-8. Stupanj zaposlenosti po općinama u HBŽ u 2008. godini


67

6.3.2 Ponuda radne snage u Hercegbosanskoj županiji Prema podacima federalnog zavoda za programiranje razvoja28

Slika VI-9. Nezaposleni u HBŽ od 2001. do 2009. godine

registriran broj nezaposlenih u F BiH sa stanjem na dan 31.12.2008. godine iznosi 338.643, što je manje za 7,9% u odnosu na 2007. godinu.

Registrirana nezaposlenost u Hercegbosanskoj županiji u 2008. godini na kraju prosinca iznosi 8.464 osobe koje traže zaposlenje, što je manje za 852 ili 9,1% u odnosu na prethodnu godinu, tako da broj nezaposlenih u odnosu na F BiH iznosi 2,5%.

Prema podacima dobivenim od zavoda za zapošljavanje u 2009. godini broj nezaposlenih je 8.441 što je manje za 23 u odnosu na prethodnu godinu, a kao što je ranije istaknuto broj zaposlenih je za 1,2% više. Stupanj nezaposlenosti u odnosu na radnu snagu u F BiH u 2008. godini iznosi 44,0 %, a u Hercegbosanskoj županiji je 46,7%, dok je u 2009. godini u Hercegbosanskoj Županiji bila 46,41%.

Na narednoj slici je prikazan trend nezaposlenosti u HB županiji od 2001. do 2009. godine, a vidljiv je kontinuiran rast nezaposlenosti koji je svoj vrhunac dosegao 2007 godine, te blagi oporavak u 2008. i 2009. godini.

U TABELi 6.5. dan je prikaz nezaposlenosti u Hercegbosanskoj županiji

prema općinama u 2008. godini.

28 Makroekonomski pokazatelji po županijama za 2008. godinu - Analiza, Federalni zavod za programiranje razvoja


68

Tabela 6.5. Stupanj nezaposlenosti u 2008. godini

Općina Nezaposleni Broj zaposl.1 Aktivno

stanovništvo

Stepen 2 nezaposl. u

%

1 2 3 4 5 Bosansko Grahovo 214 358 572 37,4 Drvar 1.033 1.228 2.261 45,7 Glamoč 483 631 1.114 43,4 Kupres 392 721 1.113 35,2 Livno 3.676 4.008 7.684 47,8 Tomislavgrad 2.666 2.730 5.396 49,4

HBŽ 8.464 9.676 18.140 46,7 Federacija BiH 338.643 430.745 769.388 44,0

Izvor: Makroekonomski pokazatelji po kantonima za 2008 godinu - Analiza, Federalni zavod za programiranje razvoja

Iz TABELe je vidljivo da je najveći broj nezaposlenih u Livnu a nakon toga u Tomislavgradu i Drvaru, gdje su i najveće stope nezaposlenosti a Tomislavgrad prednjači sa stopom od 49,4%, zatim Livno sa 47,8%, dok je također Drvar sa stopom nezaposlenosti iznad Federalnog prosjeka.

Na narednim slikama dat je komparativni prikaz zaposlenih i nezaposlenih osoba u HBŽ po godinama od 2001. do 2009. godine iz koga je vidljivo da je do 2007. godine bila značajnija razlika u korist zaposlenih u odnosu na nezaposlene, kada je došlo do preokreta, a primjetan je blagi oporavak u posljednje dvije godine.

Slika VI-10. Komparativni prikaz kretanja zaposlenih i nezaposlenih osoba u razdoblju od 200.1 do 2009. god.


69

6.3.3 Analiza ponude i zapošljavanja radne snage prema stručnoj spremi i kvalifikacijama u HBŽ

Prema podacima dobivenim od zavoda za zapošljavanje najveći udio u

nezaposlenoj populaciji u HBŽ u 2009. godini bio je onaj KV radnika i to 37%, zatim osoba sa SSS i nakon toga NKV osoba. Udio visoko i više obrazovanih je 5%.

Slika VI-11. Nezaposleni u HBŽ u 2009. godini prema stručnoj spremi

U narednoj TABELi prikazan je trend kretanja nezaposlenih osoba prema

stručnoj spremi iz koga se može vidjeti porast gotovo svih kategorija stručnih sprema na evidenciji nezaposlenih, a između ostalog i osoba sa visokom i višom stručnom spremom. Udio osoba sa visokom stručnom spremom u 2001. godini je bio 5,8% dok je u 2009. godini 5,3%, što znači da je i pored povećanja broja nezaposlenih osoba sa VSS i VŠS ukupni udio opao. Tabela 6.6. Nezaposleni u HBŽ prema stručnoj spremi u razdoblju od 2001. do

2009.

Godina UKUPNO VSS VŠS SSS NSS VKV KV PKV NKV

2001 6.286 151 213 1.636 0 16 2.563 87 1.620 2002 6.476 130 250 1.615 0 20 2.712 75 1.674 2003 6.933 136 283 1.846 0 31 2.922 66 1.649 2004 7.630 151 311 2.012 0 40 3.213 66 1.837 2005 7.880 162 327 2.115 0 36 3.265 59 1.916 2006 8.185 143 264 2.262 11 34 3.407 60 2.004 2007 9.316 144 332 2.506 58 27 3.636 86 2.527 2008 8.464 177 303 2.285 38 27 3.127 84 2.423 2009 8.441 181 267 2.386 32 22 3.113 84 2.356

Izvor: Podaci dobiveni od županijskog zavoda za zapošljavanje Na slici VI-12. također je prikazan trend kretanja nezaposlenosti kroz godine

od 2001. do 2009. godine prema stručnoj spremi.


70

Slika VI-12. Nezaposleni u HBŽ prema stručnoj spremi u razdoblju od 2001. do 2009

Napomena: Detaljna analiza stanja tržišta rada regije Hercegovina (zaposleni, nezaposleni, obrazovni sektor i dr.) sa pregledom potreba, potencijala i rješenja dana je u Studiji razvoja poslovnih zona Hercegovine te u CD-u kao prilogu ove Studije a bit će tiskana i kao posebna brošura u izdanju REDAH-a.


71

7. ISKUSTVA U RAZVOJU POSLOVNIH ZONA

7.1 Inozemna iskustva

Razvoj suvremenog društva doveo je do krupnih promjena u gospodarskom, političkom i upravnom sustavu suvremenih država krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Te nove promjene, dijelom posljedica globalizacije, prisilile su nacionalne vlasti na poduzimanje konkretnih mjera kako bi bile spremne odgovoriti izazovima suvremenog doba. Svjetsko gospodarstvo, kroz proces liberalizacije i deregulacije nacionalnih instrumenata, postaje jedno globalno selo, odnosno jedan gospodarski prostor koji nosi mnoge prednosti, ali i opasnosti posebice za manje razvijene zemlje. U takvim, novonastalim turbulentnim i nestabilnim, okolnostima znanje i inovativnost igraju ključnu ulogu jer u presudnim trenucima vuku cjelokupni gospodarski sustav naviše. Prema tome zaposlenost je temeljni preduvjet razvoja i ključni preduvjet sposobnosti nacionalnog gospodarstva da održi korak sa izazovima vremena. Kako na nacionalnom, tako i na regionalnom razini, održavanje visoke i stabilne zaposlenosti osnovni je cilj i želja svih razina vlasti. Svaka nezaposlenost ugrožava rast i razvoj nacionalnog gospodarstva (u konačnici životni standard građana), a održivi razvoj moguće je postići jedino uz visoku stopu zaposlenosti. Razvijena poslovna infrastruktura predstavlja značajan instrument poticaja i razvoja poduzetništva i općeg gospodarskog razvoja određene sredine. Koliki je značaj poslovne infrastruktura za gospodarski razvoj pokazuju slučajevi i iskustva drugih zemalja u kojima se njihovom osnivanju i kasnijem upravljanju poklanja velika briga i pažnja. Time se bave vlade na različitim razinama, a kao podršku njihovom osnivanju odobravaju se bespovratna sredstva u obliku zemljišta, objekata, infrastrukture, ali i poticajnih financijskih sredstava za tvrtke. Animiraju se banke i druge financijske institucije za podršku poduzetnicima koji žele ulagati. Vodstvo i upravljanje poslovnom infrastrukturom povjereno je iskusnim gospodarstvenicima i predstavnicima vlasti, banaka i istraživačko-obrazovnih institucija, s ciljem povećanja ukupne efikasnosti tvrtki u industrijskim zonama. U posljednjih pedesetak godina razvoj poslovne infrastrukture postao je glavni i neizostavni dio gospodarske razvojne studije niza zemalja, ali tek u posljednjih trideset i pet godina počeo je njihov značajniji i dinamičniji razvoj. Neke zemlje ostvarile su izvanredne rezultate u njihovom razvoju, tako da su i njihova iskustva u kontekstu razvoja poslovne infrastrukture, posebno značajna i dragocjena. Sigurno je da iskustva drugih zemalja mogu biti od velike koristi kada je u pitanju osmišljeni koncept razvoja poslovnih zona u Bosni i Hercegovini, njenim entitetima F BiH i RS, i napose regiji Hercegovina. Stoga su, tijekom izrade ove Studije, obavljena vrlo opsežna istraživanja po ovom pitanju koja su uključivala posjete konkretnim lokacijama i razgovore sa izravnim učesnicima procesa, uvid u sve primarne i sekundarne informacije dostupne članovima projektnog tima do otvaranja širokih mogućnosti i perspektiva kako dalje u EU integracijama sa ovom izuzetno važnom karikom ukupnog gospodarstva jedne regije. S obzirom na proglašeni regionalni pristup, njemu je posvećena i posebna pažnja. Prije svega, najveća pažnja posvećena je zemljama susjedima s kojima će se i u budućnosti ostvarivati najveća suradnja a koja je i danas na vrlo visokoj razini.


72

Obrađene su i nove članice EU-27, Slovenija, Poljska, Rumunjska, Bugarska i Češka koje su sa svojim konceptima razvoja poslovne infrastrukture zavrijedile pažnju javnosti koja se bavi strateškim razvojem ovog sektora. Za kraj pregleda zemalja, u kratkim crtama, date su neke odrednice zemalja koje su bile lideri u određenim sektorima, kao što je iznimno brzi inovativni razvoj (Irska, Finska i Španjolska). Ovdje treba odmah jasno naglasiti da je razvoj poslovne infrastrukture i privlačenje stranih partnera i mogućih ulagača dio globalne utakmice. U toj utakmici jako je puno takmičara, pravila su nemilosrdna i vrlo stroga, tako da učešće u tom takmičenju traži izuzetno dobro pripremljene države, regije i napose organizaciju i pojedince, spremne na rad i odricanja koji često nemaju granice.

7.2 Stanje poslovnih zona u BiH U pokušaju da se predstavi stanje poslovnih zona u momentu izrade ove Studije poslužili smo se metodom koja je podrazumijevala kombinaciju analize stvarnog stanja na terenu i onoga što se kao službeni podaci mogu dobiti u resornim ministarstvima svih razina. Naglasimo da je su navođenje lokacija poslovnih zona, poslovnih inkubatora, klastera, tehnoloških parkova i drugih oblika poslovne infrastrukture korištene zakonske odrednice koje definiraju karakteristike svake od njih a koje su dane u narednom poglavlju. Prema sadašnjim pokazateljima to je svega desetak zona uređenih i registriranih prema zakonskim odredbama a prikazanih na sljedećoj slici.

Slika VII-1. Poslovne zone u FBIH (Izvor: FMRPO)

No, ako se pogledaju dosadašnja poticajna sredstva, koja su dodjeljivana za poticaj razvoju poslovnih zona, situacija je bitno drugačija. Prema dokumentaciji Federalnog ministarstva razvoja, obrta i poduzetništva Vlade F BiH, do sada je poticajna sredstva za razvoj poslovnih zona dobilo 29 općina za isti broj planiranih zona (Tabela 7.1).


73

Tabela 7.1. Poticajna sredstva za poslovne zone u F BiH od strane FMROP IZDVAJANJE FINANCJISKIH SREDSTAVA ZA PODUZETNIČKE ZONE U F BIH OD STRANE FMRPO-a za razdoblje 2005.-2008. god.

RB

OPĆ

INA

PRO

JEKT

NA

D

OKU

MEN

TAC

IJA

INFR

ASTR

UKT

UR

A (P

UT

, TR

AFO

ST

ANIC

A,

VOD

A,

KA

NAL

IZAC

IJA

, PL

IN, R

ASVI

JETA

I

OTK

UP

ZEM

LJIŠ

TA

Godine izdvajanja u KM

2005

2006

2007

2008

1 Tešanj - + - 7.000 32.000 70.000 2 Usora - + - 18.00

0 30.000

29.000 100.000

3 Doboj-Jug

+ + - 30.000

120.000

4 Tomislavgrad

+ + - 30.000

29.000 110.000

5 Čitluk - + - 30.000

30.000 140.000

6 Gračanica

+ - - 30.000

7 Zenica - + - 25.000 8 Livno - + - 30.000 110.00

0 9 Ravno + - - 29.000 10

Čelić - + - 30.000

11

Vogošća - + - 30.000 95.000

12

Bihać + + - 30.000 120.000

13

Gradačac - + + 140.000

14

Bosanski Petrovac

-

+

-

110.000

15

Orašje - + - 32.000 120.000

16

Domaljevac-Šamac

-

+

+

120.000

17

Lukavac - + - 130.000

18

Jablanica - + - 130.000

19

Ljubuški - + - 140.000

Kakanj - + - 115.00


74

20 0 21

Vitez - + - 140.000

22

Sanski Most

+ + - 110.000

23

Kupres - + - 120.000

24

Žepče - + - 120.000

25

Goražde + + - 130.000

26

Odžak - + - 120.000

27

Usora d.d. – općina Tešanj

+ - - 50.000

28

Širbegović d.o.o – općina Gračanica

- + - 50.000

29

Prohum d.o.o –Mostar

-

+

-

80.000

Ukupno KM:

25.000

120.000

356.000

2.790.000

Iz tabele 7.1. je vidljivo da je među ovih 29 poslovnih zona koje su dobile makar i minimalne poticaje 7 poslovnih zona iz regije Hercegovina (Tomislavgrad, Čitluk, Livno, Ravno, Jablanica, Ljubuški i PZ Prohum-Mostar). Na sljedećem grafikonu dan je prikaz ulaganja financijskih sredstava od strane FMRPO-a u poduzetničke zone u F BiH za razdoblje 2005-2009. god. u odnosu na ukupna grant sredstva.


75

Grafikon VII-2. Ulaganja u PZ u FBIH od strane FMRPO u odnosu na ukupna ulaganja u poduzetnički sektor (Izvor: FMRPO)

U tabeli 7.2. dat je prikaz izdvajanja financijskih sredstava za poduzetničke zone po općinama u F BiH od strane FMRPO za 2009. god. (financijska sredstva su u trenutku izrade Studije u fazi utroška-provedbe)

Tabela 7.2. Ulaganja u PZ u 2009.god. u F BIH OPĆINA IZNOS U

KM 1 Velika Kladuša 108 000 2 Domaljevac-Šamac 96 000 3 Čitluk 90 000 4 Tešanj 70 000 5 Jablanica 96 000 6 Posušje 114 000 7 Orašje 90 000 8 Tomislavgrad 90 000 9 Ljubuški 108 000

10 Žepče 108 000 11 Kakanj 96 000 12 Bihać 96 000 13 Doboj-jug 96 000 14 Gračanica 50 000 15 Kalesija 35 000 16 Zavidovići 114 000 17 Sanski most 102 000 18 Stolac 60 000 19 Livno 96 000 20 Vitez 102 000 21 Tuzla 102 000 22 Ključ 84 000 23 Goražde 50 000 24 Lukavac 102 000 25 Kladanj 96 000


76

26 Odžak 108 000 27 Usora 90 000

UKUPAN IZNOS: 2.449.000

Između 27 općina koje su dobile poticaj za poslovne zone u 2009. godini u F BiH nalazi se i 7 iz regije Hercegovine (Čitluk, Jablanica, Posušje, Tomislavgrad, Ljubuški, Stolac, Livno). Inače u prethodnim godinama pored navedenih pojavila se još jedino općina Kupres kao korisnik ovih sredstava iz regije Hercegovina. S obzirom na navedene pokazatelje može se reći da je u ovom trenutku u F BiH u funkciji više od 30 poslovnih zona koje se nalaze u bitno različitom statusu (od onih u fazi osnivanja do izraslih zona kao npr. PZ Zenica 1, PC 96 Vitez i dr.). U pogledu razvoja drugih specifičnih zona kao što su znanstveno-tehnološki parkovi ili tehnološki parkovi, u prvim razvojnim fazama nalaze se TP Mostar d.o.o. i NTP/TP Zenica, te u zrelijoj razvojnoj fazi BIT Centar Tuzla, kao jedna od početnih formi razvoja TP Tuzla. Vrlo interesantna su i dva naredna dijagrama koji pokazuju aktivnosti općina u Federaciji BiH glede izgradnje poduzetničkih zona, gdje se čak 40% općina nalazi u fazi izgradnje poduzetničkih-poslovnih zona, 45% u fazi izrade planskih aktivnosti gradnje i 15% općina koje nisu započele aktivnosti u ovom smislu.

Grafikon VII-3. Stanje razvoja PZ u općinama FBIH (Izvor: FMRPO)

Gledano kako to izgleda po županijama u 2008.godini situacija je slijedeća:

40%

45%

15%

općine u fazi izgradnje poduzetničkih zona općine u fazi planskih aktivnosti oko izgradnje poduzetničkih zona općine bez aktivnosti prema poduzetničkim zonama


77

Grafikon VII-4. Ulaganja u PZ po kantonima/županijama FBIH (Izvor: FMRPO) Situacija je vrlo korespondentna/suglasna i sa upitnicima i njihovim rezultatima, koji su za potrebe izrade ove Studije urađeni i pokazani u narednim poglavljima a koji pokazuju relativno malu aktivnost općina Hercegovine za dobivanje poticajnih sredstava od strane resornog FMRPO. To nije situacija koja je karakteristika samo jedne izdvojene godine nego pokazatelj za nekoliko godina, što se može vidjeti iz narednog dijagrama. Dijagram VII-5. Raspodjela poticaja po županijama/kantonima u FBiH u periodu

2005-2009.g. za razvoj PZ (Izvor: FMRPO)

Da su poslovne zone prioritet i FMROP pokazuje i naredni dijagram koji daje uporedbu poticajnih sredstava za poslovne zone te ukupno dodijeljenih poticajnih sredstava. U razdoblju od 2005. do 2009. godine FMRPO je uložilo značajna ali još uvijek nedostatna sredstva za razvoj poslovne infrastrukture što zorno prikazuju ovi dijagrami.

USK12%

PK13%

TK11%

ZK21%

BPK5%

SBK5%

HNK13%

ZHK5%

SK3%

K1012%

USK -3zone - 340.000 KM PK - 3zone – 360000 KM TK - 3zone – 320000 KM ZK - 6zona - 575000 KM BPK -1zona - 130000 KM SBK -1zona - 140000 KM HNK -3zone - 350000 KM ZHK -1zona - 140000 KM SK - 1zona - 95000 KM K10 - 3zone - 340000 KM

Σ - 25zona – 2790000 KM


78

Treba naglasiti da ova ulaganja nisu pratili kvalitetni poticaji koji bi doveli do strateških razvojnih zona nego su sredstva dijeljena sustavom “neka makar svako od podnositelja zahtjeva dobije makar nešto” što vjerojatno i oslikava da danas F BiH nema reprezentativnih strateških zona kao što je to slučaj u npr. Hrvatskoj, Češkoj ili Poljskoj. I za 2010.godinu, i pored drastičnog smanjenja proračuna FMROP je predvidjelo sredstva za ove namjene.

Grafikon VII-6. Planirani poticaji FMRPO u 2010.godini u FBIH (Izvor: FMRPO)

2

lot 1 : Izgradnja poduzetničke infrastrukture; 3.000.000 KM

lot 2 : Razvoj obrtničkih komora; 150.000 KM

lot 3 : Potpora udruženjima poduzetnika i obrtnika;

100.000 KM

lot 4 : Razvoj tradicionalnih i starih obrta; 500.000 KM

lot 5 : Stipendiranje učenika za obrtnička zanimanja;

50.000 KM

lot 6 : Izgradnja inovativnog gospodarstva (inov,uvođenje ISO

stand.,osig. CE znaka, transf..znanja.i tehn.);

400.000 KM

lot 7 : Potpora novoosnovanim subjektima malog gospodarstva;

500.000 KM

lot 8 : Prekogranična suradnja u okviru IPA programa, te podrška projek. financ. od strane EU i dr.

donatora; 100.000 KM

lot "is" : Interventna sredstva rezerve; 200.000 KM

lot "sf" : Podrška sufin. Invest. projekata, koje subjekti financiraju

iz vlastitih i kreditnih sred. Razvojne banke F BiH; 3.000.000

KM

www.fmrpo.gov.ba

U pogledu razvoja poslovne infrastrukture svakako da se ne smije zanemariti i postojanje poslovnih inkubatora i klastera u BiH. U Bosni i Hercegovini djeluje 9 inkubatora. Mreži bh. inkubatora su se pridružili i Udruženje poduzetnika LiNK Mostar i Udruženje BOSPER iz Tuzle koji se bave inkubiranjem biznisa bez davanja prostora (objekata) na korištenje. U kratkom prikazu BiH inkubatora detaljnije ćemo prikazati samo onaj koji se nalazi u regiji Hercegovine:

• Mostar Osnivač Inkubatora je Grad Mostar. Nastao je kao rezultat programa koji je financirala EU kroz projekt QIF – sredstva brzog djelovanja. Inkubator nema samostalni pravni status i organiziran je kao samostalna služba unutar Odjela za gospodarstvo Gradske uprave, iako ima prilično veliku samostalnost (Odbor za upravljanje projektom, pečat, žiro račun – podračun, direktora, ovlaštenje za raspolaganje sredstvima sa žiro računa). Udruženje za poduzetništvo i posao LiNK u Mostaru osnovano je 2001. godine. Danas je LiNK stabilna, samoodrživa i profesionalno respektabilna organizacija koja posjeduje prostor za rad u centru Mostara. Osnovni cilj djelovanja Udruženja je podržati razvoj i osnivanje proizvodnih i kvalificiranih uslužnih poduzeća na području Hercegovine. LiNK udružuje privatne poduzetnike. Nove inicijative za uspostavu poslovnih inkubatora u Bosni i Hercegovini se odnose na općine Bugojno, Zavidovići, Trebinje i Jablanica. Poslovni inkubatori u Bosni i Hercegovini danas upravljaju s 20.499 m2 prostora (16.831 m2 za proizvodne i 3.668 m2 za uslužne djelatnosti). Tijekom 2008. osigurana su ulaganja u proširenje prostora za dodatnih 1.638 m2, kao i razvoj novih usluga za korisnike.


79

Više od 171 tvrtke su koristile usluge inkubatora (ili trenutno koriste) sa preko 948 zaposlenih radnika. Postojeći inkubatori u Bosni i Hercegovini imaju određene probleme u svom radu, bilo da su oni posljedica načina organiziranja, financiranja, nepostojanja adekvatnih znanja i sl. U cilju zajedničkog rada na savladavanju problema, bh. inkubatori od 2006. godine zajednički strateški djeluju na jačanju i širenju razvoja poduzetničke infrastrukture. Studija razvoja u područjima od zajedničkog interesa je usvojena na Drugoj Konferenciji bh. inkubatora 2006. godine u Tuzli, a ažurirana na Trećoj Konferenciji održanoj u ožujku 2008. godine u Žepču. Bh. inkubatori zajednički djeluju u skladu sa deset usvojenih zajedničkih pravaca razvoja. Studija razvoja inkubatora u Bosni i Hercegovini u područjima od zajedničkog interesa je jedinstven dokument jer su njegovu izradu, implementaciju i ažuriranje inicirali stručnjaci koji rade u inkubatorima. Studija se nije mogla osloniti na dugoročne programe razvoja razine vlasti koji su zaduženi za podršku razvoja poduzetništva jer isti i vrijeme izrade te studije nisu postojali. Dokument se sastoji iz 6 poglavlja ili dva dijela iz kojih možemo u potpunosti saznati povijest i sve elemente razvoja bh. inkubatora, kao i perspektive daljeg rasta i razvoja. Prvi dio Studije (poglavlja 1 i 2) nam daju potpuni uvid u stanje poslovnih inkubatora. U nizu Tabela su sažeto podstavljeni svi elementi bitni za svaki od inkubatora. Bh. inkubatori predstavljaju danas jednu od najjačih mreža organizacija koje se bave poduzetništvom, što je prepoznato i u izvještaju o implementacija EU povelje o MSP-u za 2007. godinu, u kojem su navedena tri pozitivna pomaka za Bosnu i Hercegovinu. Inkubatori su direktno doprinijeli pozitivnim pomacima umrežavanja i zajedničkoga rada, te poslovno savjetodavnoj podršci za nastanka, rast i razvoj MSP-a. Rad inkubatora je našao svoje mjesto i u OECD izvještaju o inovativnoj infrastrukturi na Zapadnom Balkanu, gdje su predstavljeni kao osnova inovativne infrastrukture (zajedno sa nizom drugih institucija). Bosna i Hercegovina je sjedište i SENSE mreže inkubatora jugoistočne Europe, između ostalog zahvaljujući i postojanju mreže bh. inkubatora. U pogledu uspostave i razvoja klasterskog organiziranja u BiH, rezultati nisu ni blizu onima koji su postignuti u razvoju poslovnih inkubatora. Tek nekoliko registriranih klastera (Klaster automobilske industrije BiH, Klaster alatničara i plastičara u Gračanici, Klaster drvoprerade Centralne BiH, te nekoliko sporadično malih klastera drvoprerađivača, poljogospodarskih proizvođača i sl. u Prijedoru, Banjoj Luci, Ljubinju i dr.). Pošto je koncept razvoja klastera vezan za kompleks regionalne ekonomije, on se i ne može implementirati bez učešća lokalne i regionalne vlade i to u mjeri i intenzitetu koji su daleko veći nego u nekim drugim razvojnim poduhvatima. Tu se prvotno misli na stvaranje adekvatne infrastrukture, pravnih okvira i mjera gospodarske politike. To je uvjet za pokretanje većeg broja sasvim novih firmi iz onih sektora koji u klasteru mogu dati najbolje razvojne i financijske rezultate.


80

8. ZAKONSKA REGULATIVA I KLJUČNI FAKTORI ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA Aktivnosti oko uspostave izgradnje poslovne infrastrukture donosi Općinsko vijeće na prijedlog općinskog odijela gospodarstva. U početku pokretač i nosilac uspostave infrastrukture može biti općina, a vremenom kako se razvija i popunjava zona treba se definirati jedan od oblika registracije poslovne infrastrukture. Poslovna zona može biti registrirana na županijskom/kantonalnom, odnosno općinskom sudu po zakonu o javnim poduzećima Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH, Sl. F BiH br. 27/05 i 68/05 kao:

1. javno poduzeće čiji je osnivač općina. (Primjer takve registracije je RPC Tuzla- inkubator „Lipnica“ d.o.o. Tuzla.);

2. rješenje o upisu subjekta upisa u sudski registar, kao d.o.o. (Primjer takve registracija “Poslovna zona Zenica”d.o.o., “Industrijska zona Hrasnica” d.o.o. Sarajevo1, “Industrijska zona Vogošća” d.o.o. Sarajevo); (Zakon o gospodarskim društvima FBiH, Sl. FBiH br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 i 7/09) i

3. kao udruženje poduzetnika. U pripremi je Nacrt Zakona o javno-privatnom partnerstvu u F BiH dok je isti u RS usvojen. On se temelji na prepoznavanju koristi koje javni i privatni sektori mogu imati u kontekstu mogućih odnosa između vlasti (javni sektor) i drugih organizacija koje nisu vladine (privatni sektor), kako bi se proveli projekti ili pružile usluge (Ovaj Zakon će u velikoj mjeri olakšati sam proces registracije poslovne infrastrukture - poslovnih zona).

8.1 Ključna zakonska regulativa u županijama Federacije BiH

8.1.1 Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP u Federaciji BIH (2007-2010.god.)29

PROGRAM „IZGRADNJA PODUZETNIČKIH ZONA U FEDERACIJI BiH“

1. Cilj projekta: • Poticanje i brža izgradnja poduzetničkih zona u Federaciji BiH u funkciji je

bržeg razvoja poduzetništva i ima za cilj: • pružanje potpore poduzetnicima za lakšom izgradnjom poslovnog prostora na

potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu, • osnivanje novih gospodarskih subjekata, • poticanje izvozne konkurentnosti i privlačenje stranih ulaganja, • stvaranje preduvjeta za razvoj malog i srednjeg gospodarstva, te otvaranje

novih radnih mjesta,

29 Ovaj dokument, u kojem se nalazi i Program „Izgradnja poduzetničkih zona u Federaciji BiH“, usvojen je na 31. sjednici Vlade Federacije BiH broj; 858/2007. godine od 31. 10. 2007. godine, devetoj sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH održane 27. 11. 2007. godine i nastavku sedme sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH održane 17. 12. 2007. godine


81

• promocija direktnih ulaganje tehnološke politike, te partnerstva javnog i privatnog sektora,

• davanje pogodnosti poduzetnicima, • razvoj lokalne zajednice županija, gradova i općina.

2. Preduvjeti osnivanja i razvoja poduzetničkih zona Općina, grad, županija, poduzetnici, prilikom planiranja, osnivanja i razvoja zone, uvažit će sljedeće preduvjete:

• zona mora biti predviđena prostorno-planskim dokumentom, • ulaganja u osnivanje i razvoj zone trebaju se zasnivati na objektivnim

potrebama poduzetništva, te je u tom smislu potrebno provesti ispitivanje interesa poduzetnika sa područja općine, regije BiH i inozemstva,

• sadašnje stanje i moguću izgradnju prometne i komunalne infrastrukture, prilagođenu projektnim rješenjima,

• uređeno pitanje vlasništva zemljišta i zemljišno-knjižnog stanja, • utvrđivanje modela ustupanja zemljišta ulagačima (u obliku koncesije ili trajna

prodaja), • mogućnost proširenja poduzetničke zone i sl.

3. Financiranje osnivanja i razvoja poduzetničke zone Općina, grad, županija i federalne institucije će kreirati Plan financiranja osnivanja i razvoja zone koristeći vlastita proračunska i donatorska sredstva, sredstva Vlade a i Vlade Federacije BiH, te i iz drugih izvora. Općina, grad, županija i federalne institucije trebaju svake godine izdvojiti namjenska sredstva za financiranje osnivanja i razvoja zone. Sredstva se dodjeljuju prvenstveno za financiranje sljedećih namjena:

• izrada projektne i druge dokumentacije za zonu, • otkup zemljišta za formiranje zone, • uređenje zemljišta i okoliša, • uređenje infrastrukture i opremanje zone, • izradu promotivnih materijala za zonu.

U cilju osiguranja financijske podrške ovom Projektu, općina, grad, županija će svojim godišnjim proračunima adekvatno potrebama i mogućnostima planirati sredstva za tu namjenu. 4. Opremljenost izgrađenih poduzetničkih zona Zona u kojoj će se odvijati gospodarska djelatnost u završnoj fazi treba biti opremljena: energetskom infrastrukturom (trafostanice, javna rasvjeta, električni priključci i plinski priključci), komunalnom infrastrukturom (vodovodne instalacije, instalacije oborinskih voda i kanalizacije u zoni i priključak na vanjske instalacije), prometnom infrastrukturom (pristupne ceste i ceste u zoni), telefonskim priključcima. Program treba biti tako kapacitiran da se u financiranje izgradnje zone mogu uključiti: poduzetnici, gradovi/općine, županija, te federalne institucije.


82

5. Korisnici i obveze korisnika: Korisnici sredstava iz ovog projekta su: županije, gradovi, općine i poduzetnici. Jedinice lokalne samouprave za formiranje poduzetničkih zona trebaju:

• riješiti imovinsko-pravne odnose unutar zone, • odrediti službu unutar gospodarskih upravnih odjela, odnosno osnovati pravnu

osobu koja će se brinuti o izgradnji zone-koordinaciji izgradnje zone. Poželjno je da poduzetničke zone sadrže i: poduzetničke centre, poduzetničke inkubatore, servisnu službu (zajednički nadzor, čuvanje objekata u zoni i specijalne servise za potrebe poduzetnika), prostorije za poslovne aktivnosti i sl. Kod utvrđivanja sadržaja u poduzetničkim zonama težište je na proizvodnim djelatnostima. 6. Kriteriji za odobravanje sredstava potpore Prioritet kod odobravanja sredstava potpore imaju poduzetničke zone koje imaju iskazan poduzetnički interes i osiguravaju veću uposlenost u:

• proizvodno-prerađivačkim gospodarskim aktivnostima, • tehnološkim razvojno-inovacijskim centrima, • strateškim aktivnostima poslovne podrške (logističko-distributivnim centrima).

Kod kandidiranja za sredstva projekta potrebno je priložiti sljedeću dokumentaciju: a) za nove poduzetničke zone: 1. odluku predstavničkog tijela o osnivanju poduzetničke zone, 2. prostorni plan jedinice lokalne samouprave - prednost će imati poduzetničke zone koje se nalaze na prostoru za koje je

završen Urbanistički plan uređenja, odnosno one koje imaju Detaljan plan uređenja poduzetničke zone,

3. riješeni imovinsko-pravni odnosi unutar poduzetničke zone - ukoliko nisu, priložiti ugovore o kupoprodaji s vlasnicima zemljišta 4. studiju opravdanosti izgradnje poduzetničke zone koja sadrži: - ispitan poduzetnički potencijal, - stanje infrastrukture do zone, - dinamiku izgradnje infrastrukture u zoni, - način i izvore financiranja. b) za postojeće poduzetničke zone: 1. riješeni imovinsko-pravni odnosi unutar poduzetničke zone 2. projektnu dokumentaciju (na razini glavnog odnosno izvedbenog projekta) i

ishodovane potrebne građevinske dozvole. Korištenje sredstava Sredstva, za projekte koji se prihvate, se doznačavaju nosiocu razvoja poduzetničke zone. Kontrolu namjenske potrošnje sredstava provodi Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.


83

8.1.2 Projekt „RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U FEDERACIJI BIH“30

U okviru ovog dokumenta pod točkom 7. – Analiza potreba malo i srednjeg poduzetništva u F BiH podtočka 7. 4. 1. gdje su spomenut pravni i institucionalni okvir prostornog planiranja neophodnog za uspostavu poduzetničkih zona.

- Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na razini BiH (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 2/06),

- Uredba o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenta prostornog uređenja (Sl. Novine Federacije; Broj 63/04),

- Prostorni plan BiH urađen za razdoblje 1981. – 2000., u dijelu koji nije u suprotnosti sa Ustavnom Federacije BiH (Sl. List SRBiH; Broj 15/89),

- Prostorni plan županije, zakon o prostornom uređenju iz 2002. godine (SL. Novine Federacije BiH, Broj 52/02 i 52/06) – samo je nekoliko županija usvojilo ovaj prostorni plan i to: Tuzlanska (Službene novine Tuzlanske županije; Broj 9/06 ), Sarajevska (SN Sarajevska županija; Broj 26/06) i Središnja Bosna (SN županija Središnja Bosna; Broj 2/06)

- Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 52/09), - Zakon o slobodnim zonama (Sl. Glasnik BiH; Broj 3/02), - Zakon o upravljanju otpada (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 3/03), - Zakon o zaštiti zraka (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 33/03), - Zakon o zaštiti okoliša (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 33/03), - Zakon o građevnim proizvodima (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 78/09).

Svih deset županija u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojilo je zakone o prostornom uređenju a sa aspekta ove Studije od značaja su:

• Hercegovačko-neretvanska županija, Zakon o prostornom uređenju Sl. novine, br. 4/04,

• Županija Zapadno-hercegovačka, Zakon o prostornom uređenju Nar. nov., br. 4/99; 10/03,

• Hercegbosanska županija, Zakon o prostornom uređenju Nar. nov., br. 14/98. Sustav uređenja prostora u Bosni i Hercegovini ustavno je dodijeljen entitetima, odnosno, Federaciji Bosne i Hercegovine i županijama, pa u skladu sa tim država nema nadležnosti po pitanju planiranja prostora. Federalno ministarstvo prostornog uređenja obavlja upravne, stručne i druge poslove iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine koji se odnose na:

• planiranje i uređenje prostora, politiku upotrebe zemljišta na Federalnoj razini, • izradu, provođenje i primjenu prostornog plana Federacije, usklađenosti

prostornih planova županija s prostornim planom Federacije, usmjeravanje dugoročnog razvoja upotrebe prirodnih resursa,

• geoloških istraživanja, izradu osnovnih karata geofizičkih, seizmoloških, geometrijskih ili minerogenetskih, geokemijskih, geomorfoloških i drugih karata te izradu geoloških podloga za prostorno uređenje,

• nadzor nad odgovarajućim ustanovama iz sektora i druge poslove utvrđene zakonima.

30 Dokument je usvojen na 96. sjednici Vlade Federacije BiH broj;03/05-14-327/2009, od 25. 3. 2009. godine, nastavaku 22. sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH održane 28. 5. 2009. godine i 26. sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH održane 26. 10. 2009. godine.


84

Na nižim razinama administracije, u županijama i općinama, također postoje ministarstva, odjeli ili pak nadležni službenici i tijela u čiji djelokrug odgovornosti spada prostorno uređenje.

8.2 Položaj poslovne infrastrukture u strateškim dokumentima u BiH O razvoju poslovne infrastrukture razmatrano je i u drugim strateškim dokumentima urađenim u prethodnom razdoblju u BiH a koje bi svakako trebalo konzultirati kod izrade studije izvodljivosti (opravdanosti) za svaku konkretnu poslovnu zonu u HBŽ. Ovdje ćemo ih samo taksativno nabrojati, a izdvojeni dijelovi od značaja za poslovnu infrastrukturu dani su u Studiji razvoja poslovnih zona Hercegovine:

• STUDIJA RAZVOJA BIH ZA RAZDOBLJE 2010-2015., • STUDIJA RAZVOJA ZNANOSTI U BIH, • STUDIJA RAZVOJA HERCEGOVINE, • PROJEKT: RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE (tzv. Studija razvoja poduzetništva u F BiH).


85

9. ANALIZA LOKALNOG AMBIJENTA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA U HBŽ/HBK – TERENSKA ISTRAŽIVANJA

9.1. Analiza konkurentnosti općina Analiza konkurentnosti općina vršena je na osnovu MCI (Municipal Competitiveness Index) metode, odnosno procjene indeksa općinske konkurentnosti. MCI indeks prvotno je uveden od strane Simeona i La Porte (2002), prezentiran u članku The Regulation of Entry u Quarterly Journal of Economics, 117, str. 1 – 37. Odabir navedenog načina izvršen je na osnovu tri primarna razmatranja: njegove aktualnosti – USAID je prihvatio obračun MCI za općine Salvadora u 2009. godini;

- njegove prilagodbe za primjenu u tranzicijskim gospodarstvima; - usuglašenosti lokalnog gospodarskog razvoja sa unaprjeđenjem životnog

okruženja, lokalnog ulaganja i većih mogućnosti upošljavanja. Indeks, kao takav, stvoren je kako bi iskazao mjeru sposobnosti lokalnih vlasti da kreira i unaprijedi komercijalno regulativne politike, te stimulirala razvoj privatnog sektora (USAID, 2009). Isti omogućuje mjerenje kapaciteta općina u kontekstu cjelokupnog okruženja. Uzimajući u obzir da je primarnom analizom unutar ovog istraživanja obrađen ukupni poduzetnički TEA indeks, kao i sektorska analiza i analiza ljudskih kapaciteta, u sveukupnom smislu vjeruje se da se omogućuje sveobuhvatno skeniranje poduzetničke sfere u regiji Hercegovina. Indeks, uz dodatak ostalih razmatranja u ovoj studiji osigurava uvid na projektnom principu, cjelokupnog poduzetničkog razvoja regije, što je prikazano na ilustraciji.

Slika IX-1. Dijagram procesa istraživanja poduzetničkog potencijala regije

Mobilnost radne snage i utjecaj okruženja

Sektorska analiza

Tehničko – tehnološki kapaciteti

Kapacitet ljudskih resursa

Sirovinska baza

Općinski upravljana poduzetnička infrastruktura

MCI Indeks konkurentnosti općine


86

Dodatna prednost MCI indeksa je u relativno ravnomjerno raspoređenoj disperziji analize kapaciteta općine, čime se izjednačavaju općine po svojoj veličini i mogućnosti utjecaja na lokalno okruženje, odnosno omogućena je relativna mjera usporedbe aktivnosti svih općina usuglašena za postojeće ljudske i financijske kapacitete svake općine pojedinačno. Originalni MCI indeks sastoji se od devet podindeksa na osnovu čijih medijan vrijednosti se gradi konačan rezultat.

Podindeksi MCI 1. Transparentnost Mjeri nivo otvorenosti u pružanju informacija i predvidivosti promjena u regulativama koje mogu utjecati na poslovne subjekte unutar općine. 2. Usluge općine Mjere nivo kvaliteta usluga koje općine pružaju privatnom sektoru. 3. Proaktivnost Mjere nivo dinamičnosti općinske vlade u razvoju i promoviranju inicijativa usmjerenih na privlačenje investicija i unapređenje poslovnih uvjeta. 4. Neformalna plaćanja Mjeri magnitudu troškova neformalnih plaćanja zahtijevanih u pokretanju i vođenju poslovanja. 5. Javna sigurnost Mjeri utjecaj kriminala na vlasnike poslovnih subjekata i sposobnost općine da spriječi i kontrolira kriminal. 6. Vrijeme usuglašavanja Mjeri frekvenciju inspekcija u svakoj općini, kao i nivo do kojeg su provedene na pravilan način. 7. Stope i porezi Mjere iznos lokalnih poreza i ostalih nameta zahtijevanih u procesu poslovanja. 8. Ulazni troškovi Mjeri lakoću i trošak registriranja i započinjanja poslovnih aktivnosti subjekta. 9. Općinska regulativa Mjeri broj regulativa u svezi sa poslovnim operacijama subjekata.

Za potrebe primarnog istraživanja studije, a u svrhu operacionalizacije istraživanja, sačinjen je modificirani MCI indeks (MCIBIH), kojim se konsolidiraju određeni podindeksi, a isto tako i isključuju analize određenih ingerencija koje u promatranom okruženju pripadaju višim nivoima vlasti, poput podindeksa 5. Javna sigurnost.

Smjernice strategijskog razvoja


87

MCIBIH je obuhvatio medijan slijedećih podindeksa: Lokalni uvjeti, Općinska regulativa, Općinske financije, Proaktivnost općina, Općina i okruženje i Intelektualni kapital. Determinante svakog pojedinačnog indeksa date su u prilogu ove Studije u formi korištenog upitnika. Segment lokalnih uvjeta promatran je putem:

• dinamičnosti u broju registriranih djelatnosti u tri konsekutivne godine; • razloga porasta/pada broja registriranih djelatnosti i eventualnog utjecaja

općine na bazi subjektivne procjene i ocjenom realnosti procjene. Segment općinske regulative promatran je višedimenzionalno i to:

• navođenjem procedura registriranja djelatnosti u općini i procjeni anketara o postojanju procedura, odgovornosti i kolanja internih akata unutar općine;

• navođenjem dodatnih dokumenata za registriranje obrta i srodnih djelatnosti uz procjenu anketara o stupnju propisanosti, unificiranosti i transparentnosti procedura;

• ocjenom razdoblja u danima od podnošenja prijave do izlaska općinskih inspekcija u pregled (odaziv općinskih službenika) uz subjektivnu ocjenu pouzdanog mjerenja razdoblja i dokumentiranju navoda;

• iskazanim ukupnim troškom registriranja poslovnog subjekta koji se odnosi na općinske prihode, a u formi naknada za registriranje, naknada za inspekcije, naknada za komisiju, visini rente po m2 i ostalih naknada;

• navodom procijenjenog procenta odbijenih aplikacija i razlozima odbijanja istih uz subjektivnu procjenu anketara o pouzdanosti razloga odbijanja i propisnom dokumentiranju odbijenih zahtjeva.

Segment općinske financije promatran je iz perspektive rasporeda općinskog proračuna, kao i vrsti i načinu obračuna tarifa i naknada poslovnim subjektima:

• raspored proračuna obuhvatio je izražavanje procentualnog učešća plaća, javnih radova, potpora obrazovanju, treningu osoblja (izgradnji kapaciteta) i pružanju općinskih usluga (subjektima);

• ocjeni povećanja/porasta općinskih tarifa i naknada na principu promatranja tri konsekutivne godine;

• ocjena načina obračuna visine tarifa i naknada općine shodno veličini privrednog subjekta odnosno u fiksnim iznosima.

Segment proaktivnosti općine obrađivao je provedene inicijative u tri konsekutivne godine uz navođenje visine ulaganja u KM, te načinu financiranja na razinama vlastitog proračuna, viših razina vlasti i međunarodne pomoći. Ovime je ocjenjivan broj i veličina provedenih inicijativa, ali isto tako i sposobnost općinskih službenika da multiplicira predviđena sredstva za određene projekta. Anketar je trebao ocijeniti da li je inicijativa propisno dokumentirana, te da li je ista i provedena. Segment suradnje općine s višim razinama vlasti ocjenjivao je uspostavljenu suradnju na osnovu provedenih inicijativa u tri konsekutivne godine. Inicijative su ocijenjene izraženim iznosima u KM i razlozima eventualnog odbijanja. Dodatno, ocijenjena je uspostava suradnje općinskih organa s Mirovinskim osiguranjem (MIO) u području ubrzane i povoljnije registracije d.o.o. i obrta, županijskim sudovima, kao i županijskim inspekcijskim organima u području izdavanja građevinskih dozvola.


88

Segment intelektualni kapital imao je za cilj ocjenu uključenosti općine u potporu obrazovanju stanovnika, kao i u izgradnji kapaciteta osoblja:

• ispitano je da li općina ima uveden program školarina/stipendija, te navodi eventualnih programa u dvije konsekutivne godine uz visinu odgovarajućeg ulaganja i broj krajnjih korisnika, kao i način financiranja putem vlastitog proračuna, viših razina vlasti ili međunarodne pomoći;

• analizirani su pruženi treninzi za osoblje u dvije godine shodno vrsti treninga, broju i pozicioniranosti polaznika, kao i način financiranja treninga;

• treća razina predviđala je ispitivanje eventualne uloge privatnog sektora u smislu financijske i savjetodavne potpore.

Dodatno, dubiozna analiza funkcioniranja općina i poduzetničke infrastrukture obrađena je drugim upitnikom, također podnesenim u privitku ove Studije.

Slika IX-2. Modificirani obračun konkurentnosti općina HBŽ

0,00 0,50 1,00 1,50 2,00 2,50

Kupres

Livno

Glamoč

Tomislavgrad

Bosansko Grahovo

Drvar

prosjek regije

Modificirani obračun konkurentnosti općina HBŽ (1-5)

9.2. Analiza općih podataka po općinama Ispitivanje organizacione strukture i funkcioniranje općina regije Hercegovina je provedeno kako bi se stekao bolji uvid u način upravljanja, aktivnostima osoblja i orijentiranost općine ka poduzetništvu, kako uređenjem unutarnje organizacije, tako i uspostavljenom nematerijalnom i materijalnom infrastrukturom. Segment općih podataka o općini sadržavao je prikupljanje podataka vezanih za:

• broj stanovnika u ‘000 kako bi se mapirala veličina općine; • broj registriranih obrta i sličnih zanimanja na razini općine kako bi se ocijenila

poduzetnička aktivnosti;


89

• broj uposlenih u općini kako bi se djelotvornost općine usporedila s ljudskim kapacitetima općine;

• procijenjeni Bruto domaći proizvod na razini općine (isti je izražen samo u jednom slučaju, te je stoga izuzeta analiza po BDP-u).

Segment sektorske analize imao je za cilj da osigura ponderirane vrijednosti branši rangiranih po bitnosti za svaku općinu. Analiza je vršena na osnovu dvanaest kategorija i tri dodatne kategorije prepoznate od strane općina, pri čemu je najprioritetnija branša rangirana kao prva, a branše od desete do petnaeste označene su sa rangom 10. Segment proračuna i strategijskog razvoja sastojao se od ispitivanja slijedećih stavki:

• pregledu usvojenih akata za ekonomski razvoj, dugoročne studije gospodarskog razvoja, kratkoročne studije gospodarskog razvoja ili dokumenta nižeg ranga kompleksnosti;

• usporedno je ispitana razina subjektivne procjene neophodnosti postojanja strategijskog akta mjerena Likertovom skalom od 1 – ne slažem se do 5 – potpuno se slažem. Istim je omogućena procjena u kojoj mjeri općine trebaju nove ili unaprijeđenije strategijske dokumente za ekonomski razvoj mjerena odstupanjima na razini standardne devijacije;

• omjer izdvajanja sredstava iz proračuna na ime gospodarskog razvoja od 0% do 1,51% i više;

• omjer subjektivno procijenjenog utrošenog vremena na gospodarski razvoj mjeren učešćem uposlenika uposlenih u ekonomskom razvoju naspram ukupnog broja uposlenih, kao i razine angažiranosti ostalih uposlenika u ekonomskom razvoju;

• usporedno ispitana je razina subjektivne procjene ulaganja u ekonomski razvoj izraženog u procentualnom učešću vremena i učešću alociranih sredstava iz proračuna, mjerena također korištenjem Likertove skale;

• analiza postojećeg izdvajanja iz proračuna, a na ime gospodarskog razvoja, razvrstana je po vrsti ulaganja i procentualnom učešću u ukupnom izdvajanju i to: za izradu dokumenata, procedura i drugih akata, izgradnju ljudskih kapaciteta putem dodatne edukacije i razmjene iskustava, ulaganja u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa nad zemljištem i pripadajućom infrastrukturom, ulaganja u zemljište i pripadajuću infrastrukturu, izravnih potpora poduzetnicima i ostalih utrošaka;

• način upravljanja gospodarskim razvojem putem uposlenog/uposlenih sa pretežitim radnim zadacima vezanim za gospodarski razvoj (uz navođenje broja uposlenih kao temelja procjene učešća u ukupnom broju), putem zasebnog odjela za gospodarski razvoj i broj uposlenih, putem zasebno registriranog gospodarskog subjekta s većinskim općinskim udjelom u vlasništvu (uz ispitivanja registracijskog oblika kao d.o.o. ili privatno-javnog partnerstva);

• postojanje savjetodavnog tijela i vrsta članstva shodno mogućoj involviranosti privatnog sektora, sektora srednje ili visokog obrazovanja, nevladinog sektora ili neovisnih konzultanata i savjetnika;

• dodatno, ispitana je učestalost sastanaka sa savjetodavnim tijelom na mjesečnoj, kvartalnoj ili godišnjoj razini;


90

• uloga savjetodavnog tijela ispitana je dvodimenzionalno i to određivanjem uloge i subjektivnom procjenom bitnosti na osnovu trenutnog stanja mjerenom Likertovom skalom 1 – 5. Ponuđeni odgovori su se odnosili na: održavanje radnih sastanaka s gospodarskom upravom općine, procjenom potreba u razvoju i slanju zaključaka općinskoj upravi, izradi akcionih planova, preporuka i aktivnom kreiranju politike gospodarskog razvoja i ostalim eventualnim ulogama.

Segment uspostavljene infrastrukture za gospodarski razvoj imao je za cilj određivanje postojeće nematerijalne infrastrukture po općinama kako slijedi:

• pomoći u registraciji i obrta i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala); • pomoći u registraciji d.o.o. i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala); • pomoći u izdavanju uporabnih građevinskih dozvola i subjektivnoj procjeni

bitnosti istog (Likert skala); • izravno poslovno savjetovanje i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert

skala); • financiranje putem kreditno-garancijskog fonda i subjektivnoj procjeni bitnosti

istog (Likert skala); • promocije za strane izravne ulaganja i subjektivnoj procjeni bitnosti istog

(Likert skala); • promocije gospodarskih subjekata i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert

skala); • internacionalizacije gospodarskih subjekata i subjektivnoj procjeni bitnosti

istog (Likert skala); • izravne potpore upošljavanju i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala).

Pored toga, izvršena je i analiza postojeće materijalne poduzetničke infrastrukture, statusa postojeće infrastrukture u formi da je ista registrirana, u procesu registriranja ili u fazi inicijative. Nadalje, za svaku uspostavljenu, kao i neuspostavljenu, materijalnu infrastrukturu dana je mogućnost subjektivne procjene bitnosti iste mjerene Likertovom skalom. Slijedeća materijalna infrastruktura je obuhvaćena primarnim ispitivanjem:

• centar za poduzetništvo; • poslovni inkubator; • poslovna zona; • one-stop-shop (ili sustavno uređena ubrzana registracija i izdavanje dozvola); • burza rada (ili centar za razvoj karijera); • akcioni plan potpora za edukaciju stanovništva, kao i postojeći sustav

stipendiranja studenata. Regionalnim pregledom poduzetničke djelatnosti, zamjetno je značajno odstupanje broja obrta i sličnih zanimanja na ‘000 stanovnika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji gdje je zabilježeno prosječno 23,35 obrta na ‘000 stanovnika u odnosu na prosjek regije Hercegovine od 21,48. Navedeni rezultat umnogome je temeljen rezultatom općine Mostar, koja je najveća općine regije i ujedno i općina s najvišom razinom poduzetničke djelatnosti, pa samim time i značajno zastupljena u rezultatima Hercegovačko-neretvanske županije. Najniža razina poduzetničke djelatnosti zabilježena je u Istočnoj Hercegovini (Republika Srpska) prosječnog broja registriranih obrta od 15,68 na ‘000 stanovnika, odnosno 73% od prosjeka regije.


91

Dijagram IX-3. Broj obrta i sličnih zanimanja u regiji Hercegovina

Broj obrta i sličnih zanimanja u regiji Hercegovina

HNŽ

ZHŽ

HBŽ

RS

Nadalje, prosječan broj uposlenih u općini na '000 stanovnika iznosi 3,99, odnosno 0,40% stanovnika je prosječno uposleno u općini (svaki 250 stanovnik). Značajnije odstupanje bilježi regija Hercegovina sa 5,30 uposlenih na '000 stanovnika. Bez daljnje kvalifikacije rezultata upućujemo čitaoca studije da donese zaključak vezano za broj uposlenih po općinama, uzimajući u obzir i indeks konkurentnosti općina, kao i proaktivnost općina. Usporednom analizom eventualno bi se mogao analizirati stupanj učinkovitosti općinske administracije u ekonomskom razvoju naspram ukupnog broj uposlenih na '000 stanovnika.

Tabela 9.1. Komparativni podaci za broj stanovnika, obrta i uposlenih po subregijama Hercegovine

Regija Hercegovina

Ukupno HNŽ % ZHŽ % HBŽ % RS %

Broj stanovnika 450.800

252.825 48%

92.500

18%

91.700

18%

84.380 16%

Broj obrta i sličnih zanimanja 11.200 5.903 53% 1.922

17% 2.052

18% 1.323 12%

Broj uposlenih u općinama 2.078 1.036 50% 285

14% 315

15% 442 21%

Broj obrta na '000 stanovnika 21,48 23,35 1,09 20,78

0,97 22,38

1,04 15,68 0,73

Broj uposlenih u općini na '000 stanovnika 3,99 4,10

103% 3,08

77% 3,44

86% 5,24

131%


92

Tabela 9.2. Komparativni podaci za broj stanovnika, obrta i uposlenih po općinama

Hercegbosanska županija

Kupr

es

Livn

o

Gla

moč

Tom

isla

vgra

d

Bosa

nsko

G

raho

vo

Drv

ar

Broj reg. stanovnika 4.500 40.500 6.000 28.000 3.700 9.000 Broj obrta i sličnih zanimanja 120 624 181 621 114 392 Broj uposlenih u općini 31 95 37 79 22 51 Broj obrta na '000 stanovnika 26,67 15,41 30,17 22,18 30,81 43,56 % od prosjeka regije Hercegovina 124% 72% 140% 103% 143% 203%

Dijagram IX-4. Broj registriranih obrta i sličnih zanimanja u regiji Hercegovina na 1000 stanovnika

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45

prosjek regije

Drv ar

Bosansko Grahov o

Glamoč

Kupres

Tomislav grad

Liv no

Broj registriranih obrta i sličnih zanimanja na '000 stanovnika


93

9.3Sektorska analiza

Tabela 9.3. Rangiranje djelatnosti po važnosti za HBŽ Regija Hercegovina Rangiranje djelatnosti po važnosti u %

Regija HNŽ ZHŽ HBŽ RS

rang

rang

rang rang

rang

rang

Poljoprivreda 21,17% 1

19,31% 1

15,62% 1

17,08% 2

22,67% 1

Turizam 12,29% 2

18,24% 2

6,61% 7

11,82% 3

10,70% 2

Drvoprerada 8,41% 3

5,38% 8

6,14% 8

21,95% 1

9,63% 3

Prerada kamena i ruda

8,41% 4

6,84% 4

8,18% 3

9,04% 4

7,71% 4

Metaloprerada

6,57% 5

6,31% 6

6,87% 6

5,30% 5

5,67% 6

Građevinarstvo

6,25% 6

8,01% 3

14,32% 2

3,84% 7

4,28% 12

Poslovne usluge/zastup.

5,86% 7

6,57% 5

7,47% 4

3,84% 7

4,70% 9

Intelektualne usluge

5,39% 8

5,76% 7

5,21% 9

3,84% 7

4,70% 9

Visoka tehnologija

5,29% 9

4,83% 9

7,47% 4

3,84% 7

4,53% 11

Energetika 4,93% 10

3,65% 11

4,30% 11

3,84% 7

6,22% 5

Kemijska, kožarska prer.

4,72% 11

3,65% 11

4,91% 10

3,84% 7

5,00% 7

Tekstil 4,55% 12

3,65% 11

4,30% 11

3,84% 7

4,76% 8

Kabelska industrija

4,55% 13

3,65% 11

4,30% 11

4,96% 6

4,28% 12

Trgovina 4,52% 14

3,96% 10

4,30% 11

3,84% 7

4,28% 12

Sektorska analiza regije Hercegovina imala za cilj je imala determinirati gospodarsko opredjeljenje Hercegovine.


94

Dijagram IX-5. Sektorska analiza u regiji Hercegovina

SEKTORSKA ANALIZA REGIJE HERCEGOVNIA

0%

5%

10%

15%

20%

25%Poljopriv reda

Turizam

Drv oprerada


Metaloprerada

Građev inarstv o

Poslov ne usluge/zastup.

Visoka tehnologija

Energetika


Tekstil

Kabelska industrija

Trgov ina

Navedenom tabelom i dijagramom vidljiva je izražena uloga poljoprivrede mjerena ocjenom bitnosti 21,17% od 100% za sve ponuđene sektore ove analize. Od dvadeset i šest općina četiri podregije, dvadeset dvije općine smatra poljoprivredu najvažnijim segmentom gospodarstva. Izrazito, u Hercegbosanskoj županiji prioritetna industrija je drvoprerada, što je i logičan slijed shodno prirodnim resursima i geografskoj konfiguraciji zemljišta. Ovi podaci značajni su u mjeri razmatranja konačnih zaključaka ove studije, koja u primarnom cilju obuhvata analizu poduzetničke infrastrukture, i prvotno mapiranje postojećih i mogućnosti potencijalnih poslovnih zona. Također, smatra se bitnim za spomenuti, da je samo jedna općina od dvadeset i šest usvojila studiju ekološkog utjecaja osnivanja i razvoja poslovne zone. Isto ukazuje na izrazito nisku razinu usuglašenosti strategijskog razvoja na razini općina. Slijedeći prioritetni segment gospodarstva, prepoznat od strane općina, je turizam sa 12,29% učešćem u ukupnom gospodarstvu. Također i u ovom slučaju neophodno je napomenuti značaj ekološke svijesti i očuvanja prirodnih dobara, te u suglasnosti s istim voditi regionalni razvoj industrijskih, slobodnih, pa i poslovnih zona s naglaskom na obvezni preduvjet ograničavanja na ekološki prihvatljive branše, pri samom razmatranju aplikacija za korištenje usluga zona. Sektorska analiza omogućava i pretpostavljene pravce regionalnog razvoja u smjeru:

• obuhvata korištenja i očuvanja prirodnih resursa, • obuhvata i razvoja neophodnih ljudskih resursa i • obuhvata i razvoja tehničko-tehnoloških kapaciteta.


95

Dijagram IX-6. Sektorska analiza za HBŽ SEKTORSKA ANALIZA HBŽ

0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%Drv oprerada

Poljopriv reda

Turizam


Metaloprerada

Kabelska industrija


Intelektualne usluge

Visoka tehnologija

Građev inarstv o

Trgov ina

Tekstil

Energetika

Tabela 9.4. Registrirani gospodarski subjekti po sektorima u HBŽ

Herceg-bosanska Županija

Kupr

es

Livn

o

Gla

moč

Tom

isla

vgra

d

Drv

ar

Bosa

nsko

G

raho

vo

Drvoprerada 2 2 1 2 1 1 Poljoprivreda 3 1 2 3 2 2 Turizam 1 4 3 5 3 3 Prerada kamena i ruda 4 3 4 6 10 4 Metaloprerada 5 10 10 4 10 10 Kabelska industrija 10 10 10 1 10 10 Kemijska, kožarska prer. 10 10 10 10 10 10 Poslovne usluge/zastup. 10 10 10 10 10 10 Intelektualne usluge 10 10 10 10 10 10 Visoka tehnologija 10 10 10 10 10 10 Građevinarstvo 10 10 10 10 10 10 Trgovina 10 10 10 10 10 10 Tekstil 10 10 10 10 10 10 Energetika 10 10 10 10 10 10


96

9.4. Proračun i usvojeni dokumenti za gospodarski razvoj

Tabela 9.5. Utvrđeni broj strateške dokumentacije u HBŽ Regija Hercegovina


Strateški dokumenti

Studije razvoja (broj) 16 62% 4

44% 4

100% 2

50% 5

Strateški dokument nižeg ranga 7

27% 2

22% 0 0% 2

50% 3

Niti jedan dokument 3 12% 3

33% 0 0% 0 0% 1

Ponderirana vrijednost strateške orijentacije (1-5)

3,7500

2,7778

5,0000

3,7500

3,6111

Trenutni dokumenti zadovoljavajući (1-5)

3,4615

3,4444

4,2500

3,2500

3,2222

Neophodno unaprjeđenje (%) 15% 13% 11% Financijsko i vremensko ulaganje u ekonomski razvoj Gospodarski razvoj u % ukupnog budžeta

1,43%

1,51%

1,51%

1,51%

1,29%

% prosječno utrošenog vremena za ekonomski razvoj

19,81%

19,72%

22,50%

17,50%

19,72%

Struktura potpore u % Izrada dokumenata 10,46

% 12,22

% 7,75

% 9,25

% 10,44

% Dodatna edukacija 3,85

% 5,22

% 3,75

% 3,50

% 2,67

% Razmjena iskustava 4,04

% 8,00

% 2,75

% 2,50

% 1,33

% Imovinski odnosi 11,65

% 15,56

% 16,25

% 7,50

% 7,56

% Ulaganje u zemljište 48,12

% 36,67

% 31,25

% 65,50

% 59,33

% Izravne potpore poduzetnicima

8,50%

6,89%

0,00%

11,25%

12,67%

Ostalo 13,38%

15,44%

38,25%

0,50%

6,00%


97

Analiza proračuna imala je za cilj prikazati opredjeljenje općinskih organa prema strategijskom razvoju, izgradnji infrastrukture i potpori razvoju poduzetništva. Nadalje, analizirano je i utrošeno vrijeme u gospodarski razvoj i raspored instanci odlučivanja u cilju potpore poduzetništvu. U segmentu dokumenata strategijskog razvoja ispitivano je postojanje dugoročnih i kratkoročnih studija, kao i dokumenata nižeg ranga kompleksnosti. Usporedno, vršena je analiza razine zadovoljstva mjerena Likert skalom (od 1 do 5), shodno trenutno postojećem dokumentu, čime se razmatra subjektivna procjena općinskih uposlenika o korisnosti trenutnog dokumenta i neophodnosti unaprjeđenja istog. Uz prosječnu izraženu vrijednost strategijske orijentacije od 3,795 (na skali od 1 do 5), Zapadno-hercegovačka županija iskazuje najbolji rezultat od 4,895.

Dijagram IX-7. Veličina strateške orijentacije za HBŽ u usporedbi s drugim

podregijama

Ponderirana vrijednost strateške orijentacije (1-5)

0

1

2

3

4

5Regija

HNŽ

ZHŽHBŽ

RS

Razmatrajući na razini općina Herceg-bosanske Županije posebno izražena strategijska orijentacija javlja se u općinama Kupres i Livno, dok nižu razinu iskazuju općine Drvar i Bosansko Grahovo. Interesantna je i ocjena zadovoljstva postojećim dokumentom pri čemu većina općina iskazuje indiferentnost prema trenutno usvojenim aktima strategijskog razvoja. Samo jedna općina je zadovoljna trenutnim dokumentom.


98

Tabela 9.6. Strateška dokumentacija u općinama HBŽ

Hercegbosanska Županija

Kupr

es

Livn

o

Gla

moč

Tom

isla

vgra

d

Drv

ar

Bosa

nsko

Gra

hovo

Dugor. strat. ek. razvoja - x x - x - Krat. strat. ek. razvoja - - - - - - DDookkuummeenntt nniižžeegg rraannggaa x - - - - - Niti jedan dokument - - - x - x Zadovoljstvo dok. 3 4 3 3 3 3 Proračun za ER u % 1,51 1,51 1,51 1,51 1,51 1,51 Vrijeme za ER u % 17,5 17,5 17,5 17,5 17,5 17,5 Proračun za ER dostatan 3 3 2 3 2 2 Struktura potpore u %

Izrada dokumenata 10 10 10 7 10 15

Dodatna edukacija 0 5 8 1 1 1

Razmjena iskustava 0 3 5 2 1 2

Imovinski odnosi 0 20 5 5 5 0 Ulaganje u

zemljište 90 22 70 80 83 82 Izravne potpore

poduzet. 0 40 0 5


99

9.5 Stupanj razvoja korporativnog upravljanja Tabela 9.7. Komparativni pokazatelji korporativnog upravljanja u Hercegovini i

HBŽ Regija Hercegovina


Stupanj razvoja korporativnog upravljanja 1-5

3,3647

2,8820

4,4303

2,8215

3,6483

Kapacitet upravljanja 36% 38% 31% 40% 35% % uposlenih u ER od ukupnog 9% 10% 6% 9% 10% Upravljanje ekonomskim razvojem

Ne upravlja 0 0% 0 0% 0 0% 0 0% 0 0%

Uposleni u općini 20

77% 6

67% 3

75% 3

75% 7

78%

Zasebni odjel 6

23% 3

33% 1

25% 1

25% 2

22%

Zasebni subjekt 0 0% 0 0% 0 0% 0 0% 0 0% Savjetodavno tijelo 32% 24% 62% 13% 36% Uloga savjet. odb. 34% 26% 41% 33% 40%

Stupanj razvoja korporativnog upravljanja odnosi se na uspostavljenu strukturu operativnog upravljanja, raspodjele odgovornosti, stručno savjetodavnu pomoć i nadzor.


100

Dijagram IX-8. Stupanj razvoja korporativnog upravljanja za HBŽ

Stepen razvoja korporativnog upravljanja 1-5

0

1

2

3

4

5Regija

HNŽ

ZHŽHBŽ

RS

Tabela 9.8. Upravljanje ER po općinama

Hercegbosanska županija

Kupr

es

Livn

o

Gla

moč

Tom

isla

vgra

d

Drv

ar

Bosa

nsko

G

raho

vo

Upravljanje ER broj

broj

broj

broj

broj

broj

Ne upravlja Uposleni u

općini x 4 x 2 x 3 x 4 x 3 Zasebni odjel x 10 x 2 Zasebni subjekt

Registracija 25%

25%

25%

50%

25%

25%

% od ukupnog broja uposlenih

13%

11% 5% 6% 8%

14%

Ukupni kapacitet 38%

36%

30%

56%

33%

39%

Savjetodavno tijelo x x Privatnog sektora x M Srednjeg/visokog obraz.


101

Nevladinog sektora x M Neovisnih konzultanata

Članstvo 0% 0% 38% 0% 0% 0%

Aktivnosti 0% 0% 12% 0% 0% 0%

Ukupno savjetodavno tijelo 0% 0%

50% 0% 0% 0%

Uloga savjet. odb.

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

Radni sastanci 4 x 3 Procjena potreba x 4 x 3 Akcioni planovi 4 x 4 Ostalo – Navesti: Uloga u ekonomskom razvoju 0%

33%

99% 0% 0% 0%

ocjena bitnosti 0,00

4,00

3,33

0,00

0,00

0,00

9.6 Usluge općina i poduzetnička infrastruktura

Tabela 9.9. Vrijednosti ocjena usluga općina u segmentu poduzetničke infrastrukture

Regija Hercegovina


ponder 2,02

99 2,28

40 2,08

33 1,52

78 1,97

53 Usluge općina Pomoć u izdav. građ. doz. 24

92% 9

100% 4

100% 4

100% 7

78%

Pomoći u registraciji obrta 22

85% 8 89% 3 75% 3 75% 8

89%

Pomoći u 12 46 6 67% 4 100 1 25% 1 11


102

registraciji d.o.o.

% % %

Promocija privr. subjekata 11

42% 5 56% 1 25% 2 50% 3

33%

Izravna potpora upošljavanju 11

42% 2 22% 2 50% 0 0% 7

78%

Promocija za SDI 6

23% 2 22% 0 0% 1 25% 3

33%

Izravno poslovno savjet. 4

15% 2 22% 1 25% 0 0% 1

11%

Internacional. privr. subj. 3

12% 1 11% 0 0% 0 0% 2

22%

Financiranje putem KGF-a 2 8% 2 22% 0 0% 0 0% 0 0%

ponder 1,09

89 1,11

11 1,42

86 0,89

29 1,03

17 Poduzetnička infrastruktura Centar za poduzetništvo 2 8% 0 0% 1 25% 0 0% 1

11%

Poslovni inkubator 3

12% 2 22% 0 0% 0 0% 1

11%

Poslovna zona 10

38% 3 33% 2 50% 2 50% 3

33%

One – stop – shop 3

12% 1 11% 1 25% 0 0% 1

11%

Burza rada / karijera centar 2 8% 1 11% 1 25% 0 0% 0 0% Akcioni plan školovanje 2 8% 0 0% 0 0% 0 0% 2

22%

SSttiippeennddiirraannjjee 18 69% 7 78% 3 75% 3 75% 5

56%

Istraživački segment usluga općina i izgrađene poduzetničke infrastrukture

predstavljaju bitan pokazatelj već provedenih aktivnosti u gospodarskom razvoju općina. Izravno, ovim segmentom su iskazani i kapaciteti osoblja općine, kao i njihov pristup gospodarskom razvoju. Vezano za uspostavljenu infrastrukturu, cjelokupna Županija bilježi ujednačen rezultat, s pozitivnim odstupanjem u općinama Kupres i Tomislavgrad. Također, zanimljiv je podatak, da niti jedna općina nema usvojen akcioni plan za školovanje iako svaka općina daje maksimalnu ocjenu bitnosti ovom segmentu, te bi se preporuka u tom slučaju odnosila na donošenje strategije sprječavanja ‘brain drain-a’ iz ove županije.


103

Tabela 9.10. Usluge općine i uspostavljena infrastruktura u HBŽ u brojkama Hercegbosanska županija

Kupr

es

Livn

o

Gla

moč

Tom

isla

vgra

d

Drv

ar

Bosa

nsko

G

raho

vo

Usluge općine (1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

Pomoći u registraciji obrta x 3 1 x 3 x 4 x 4 x 4 Pomoći u registraciji d.o.o. x 3 1 3 3 3 2 Pomoć u izdav. građ. doz. x 3 x 3 x 3 x 4 x 4 3 Izravno poslovno savjet. 4 4 2 3 3 3 Financiranje putem KGF-a 4 4 3 3 4 4 Promocija za SDI 4 4 5 x 3 x 3 3 Promocija gosp. subjekata 4 x 3 4 x 4 2 3 Međunarod. gosp. subj. 3 5 4 3 3 2 Izravna potpora upošljavanju 4 3 3 4 3 4 prosječna ocjena

bitnosti 3,56 3,11 3,33 3,44 3,22 3,11 Uspostavljena infrast.

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

(1-5)

Centar za poduzetništvo 3 4 2 3 3 3 Poslovni inkubator 2 4 2 2 3 3 Poslovnu zonu 5 x 5 3 x 4 3 x 4 One – stop – shop 3 5 3 2 3 2 Burza rada / karijera centar 3 3 3 3 2 2 Akcioni plan školovanje 5 5 4 4 4 4

SSttiippeennddiirraannjjee x x x


104

9.7 Mapiranje poslovnih zona Mapiranje poslovnih zona urađeno je višedimenzionalnom analizom stupnja izgrađenosti istih, stupnja (ne)usuglašenog razvoja, te stupnja razvijenosti poslovne zone kao proizvoda. U cilju uspostavljanja indikatora razvijenosti poslovne zone inicijalno se osvrnulo na samu definiciju (FMRPO): „Poslovna zona je prostor za odvijanje različitih poslovnih djelatnosti kojom uupprraavvlljjaa specijalizirani tim stručnjaka ili neka organizacija nastala kao rreezzuullttaatt organiziranog i osmišljenog razvojnog koncepta neke regije ili države u cjelini.” Danom definicijom jasno su određene temeljne pretpostavke postojanja poslovne zone u punom obliku odnosno:

- da postoji jasno definiran prostor na kojem se neometano može provoditi planska gradnja infrastrukture;

- da postoji jasno utvrđen i učinkovit način upravljanja što podrazumijeva pripremne radnje prije osnutka, izvršenu analizu potreba, uspostavljen sustav odlučivanja, jasna i transparentna pravila prijama korisnika u poslovnu zonu, usvojen način i visina naplate naknade za korištenje usluga poslovne zone isl.;

- da poslovna zona predstavlja logičku cjelinu razvojnog koncepta na općinskom i višim razinama vlasti, kao i da je sam razvitak poslovne zone koncipiran na projektnim principima.

Polazeći od definicije, primarno istraživanje retrogradno ispituje stupanj provedenih koraka usuglašenog razvoja po sva tri navedena koncepta. U tom smislu, primarno istraživanje se temelji na ocjeni infrastrukturne i strategijske izgrađenosti i usuglašenosti oba aspekta. Analiza stupnja izgrađenosti polazi od pretpostavke da se poduzetnička infrastruktura, pa i zone u specifičnom uspostavljaju na četiri osnovne razine: - strateška razina – podrazumijeva aktivnosti na ispitivanju potrebe za osnivanjem poslovne zone, zainteresiranosti poduzetnika, odabir optimalnog načina razvoja, pre-feasibility i feasibility studije isl. - upravljačka razina – podrazumijeva uspostavljen način analize, procesuiranja i odlučivanja vezano za potencijalne korisnike poslovne zone u globalnom konceptu razvoja iste; - financijska razina – podrazumijeva način i ocjenu provedenih i planiranih izvora financiranja izgradnje i održivosti poslovne zone; - investicijska razina – podrazumijeva ocjenu uspostavljene analize investicijskih potreba i segmentiranog plana idejnog i izvedbenog projekta, izgradnje infrastrukturnih i pristupnih jedinica, donošenja neophodnih akata i marketinškog plana kao nematerijalne imovine zone. U vezi s gore navedenim u daljnjem su sublimirani mogući koraci uspostavljanja poslovnih zona po fazama od inicijalnih aktivnosti do „go” faze koja započinje u trenutku kad su provedene sve procedure kako bi se zadovoljio preduvjet da se zona može smatrati postojećom poduzetničkom infrastrukturom (vidi gore).


105

Dijagram IX-9. Fazni dijagram uspostavljanja poslovnih zona

Koraci uspostavljanja poslovne zone INICIJALNA

FAZA FAZA PRIPREME

GO FAZA

1. IZRADA STUDIJE OPRAVDANOSTI USPOSTAVLJANJA POSLOVNE ZONE

Pregled strateških dokumenata osnivača

Analiza geografske lokacije Strateško opredjeljenje

Analiza perspektivnih privrednih grana

Analiza stanja i potreba privatnog sektora

Analiza stanja i potreba javnog sektora

Analiza okruženja, lokaliteta i legalnosti

Indikatori direktnog utjecaja – javni sektor

Indikatori indirektnog utjecaja – javni sektor

indikatori direktnog utjecaja – privatni sektor

Indikatori indirektnog utjecaja – privatni sektor

Zainteresiranost privatnog sektora Analiza ljudskih resursa

Ekološki aspekti Financijska isplativost

Analiza senzitiviteta Prijedlog strateškog razvoja

2. SAGLASNOST OSNIVAČA Izdavanje suglasnosti nadležnog tijela

o osnivanju

3. USAGLAŠAVANJE PROSTORNO – URBANISTIČKO – REGULACIONIH PLANOVA

Donošenje prostornih, urbanističkih i regulacionih planova

4. FORMIRANJE VLASNIČKE STRUKTURE Procjena javnog vlasništva/privatno-

javnog partnerstva

Registracija kao projekta/privrednog subjekta

5. IZRADA DOKUMENTA O NAČINU UPRAVLJANJA PODUZETNIČKOM ZONOM

Nadzorni odbor Savjetodavni odbor


106

Upravljačko tijelo/menadžment Uvjeti prijema korisnika (u suglasnosti

sa strategijom)

Konzultantski odbor 6. ANALIZA LOKALITETA I IZRADA INFRASTRUKTURNOG RJEŠENJA

Analiza vlasništva nad zemljištem Katastarski/gruntovnički izvod Analiza parcelizacije zemljišta Urbanistička prostorna analiza

(komunikacija, pozicija)

Izrada idejnog rješenja Izrada izvedbenog rješenja

Analiza postojeće infrastrukture Obračun kritičkih energetsko-

komunalnih kapaciteta

7. PRIBAVLJANJE DOZVOLA (Promjena namjene zemljišta)

(Izdavanje tehničke suglasnosti) (Komunalni priključci, voda i

kanalizacija)

(Priključak na električnu energiju) (Sanitarna i protupožarna suglasnost)

(Ekološka suglasnost) 8. RAZVOJ FIZIČKE INFRASTRUKTURE

Investicije u puteve Investicije u električnu mrežu

Investicije u telefonsku mrežu Investicije u komunalno-vodovodnu

mrežu

9. DONOŠENJE STUDIJE RAZVOJA POSLOVNE ZONE

Usluge poslovne zone Dugoročni razvoj i perspektive

Utjecaj na lokalno okruženje Komunikacija sa eksternim okruženjem

Financiranje Održivost

Rizici i potencijali Perspektiva klijenta

10. IZRADA PROMOTIVNIH MATERIJALA I POZICIONIRANOST POSLOVNE ZONE

Akcioni plan promocije korisnika u poslovnoj zoni

Akcioni plan atraktivnosti poslovne zone


107

9.8 Izgrađenost poslovnih zona Ukupno je zabilježeno 6 postojećih poslovnih zona. Kriterij za opredjeljenje poslovne zone u postojeću odnosio se na uspostavljeno upravljanje istom, kao i riješeni formalno-pravni preduvjeti vlasništva nad zemljištem, kao pretpostavka da zainteresirani podnosilac zahtjeva može službenim putem podnijeti zahtjev za ulaz u poslovnu zonu i da je općina u mogućnosti da na zahtjev odgovori dodjeljivanjem zemljišta na korištenje ili u vlasništvo ukoliko postoje kriteriji po kojima se zahtjev razmatra kao prihvatljiv.

Postojeće poslovne zone Potencijalne poslovne zone 1

Vučilov brig Tomislavgrad 1 Industrijska

zona Bosansko Grahovo

2 Rupe

Kupres 2 Industrijska zona

Drvar

3 Jug Livno 4 Begovača Livno 5 Pilane Glamoč 6 Industrijska

zona Kupres

U daljnjem su dati sumarni pregledi (ne)usuglašenosti razvoja postojećih i potencijalnih zona, te nakon toga i detaljniji pregled razvijenosti po aspektima razvoja (upravljački, strategijski, investicioni i financijski). Stupanj (ne)usuglašenosti se odnosi na neravnomjeran razvoj pojedinačnih aspekata i mjeren je stupnjem standardne devijacije i korelacije indeksa izgrađenosti aspekata. Analiza razine upravljačke strukture zasniva se na razmatranjima transparentnog, stručnog i razdijeljenog upravljanja. Isto podrazumijeva rad stručnih ljudi u oblasti poduzetničke infrastrukture i uključenje interesnih grupa u proces korporativnog upravljanja. Upravljanje je analizirano na osnovu slijedećeg: izravno upravljanje putem

- izravno općinskog službenika; - upravitelja zonom; - tima uprave;

profila upravitelja - općinski službenik; - eksterno angažirani upravitelj prethodno uposlen u općini; - upravitelj s poduzetničkim iskustvom;

korporativno upravljanje i interesne grupe putem savjetodavnog i/ili upravnog odbora - općine; - asocijacije privrednika; - komora; - predstavnika sveučilišta; - predstavnika tijela za promociju stranih ulaganja


108

Analiza izgrađenosti strategijske orijentacije zasniva se na razmatranjima: orijentaciju na klijenta

- postojanje dokumenta suradnje s visokoškolskom institucijom; - postojanje studije o ekološkim aspektima; - postojanje akta o prijemu poduzetnika u poslovnu zonu; - popis preferiranih djelatnosti shodno opredjeljenju poslovne zone; - ocjenjivanje potencijala poduzetnika; - dokaz o financijskoj situaciji podnositelja zahtjeva; - poslovni i/ili investicijski plan podnositelja zahtjeva;

usluge zone - ubrzano dobivanje urbanističke i uporabne dozvole za građevinske objekte; - umanjeni iznos plaćanja rente; - pomoći u financiranju izgradnje objekta i/ili nabave stalne imovine; - ostale usluge uz obvezni navod; - strategijski razvoj poslovne zone - poticaj postojećim korisnicima; - poticaj potencijalnim korisnicima u vidu olakšanog ulaska; - financijske olakšice; - daljnja ulaganja u negrađevinske radove (internet, zajedničke usluge isl.);

atraktivnost poslovne zone - privlačenje stranih ulagača; - uvid u perspektivne branše: tehničko-tehnološke, ljudske i sirovinske

kapacitete; - politike zaštite stranih ulaganje (joint ventures, zajedničke ulaganja, trgovinska

suradnja); promocija poslovne zone

- web stranica, promotivni materijal, dogovor o suradnji, B2B sastani, dani poduzetništva i sl.

Analiza infrastrukturne izgrađenosti zasniva se na razmatranjima: zemljište

- formalno-pravnog vlasništva nad zemljištem i neophodnim koracima u cilju zavođenja istog u općinsko vlasništvo (ili eventualno uspostavljeno javno-privatno partnerstvo);

- zavođenja zemljišta u katastar i gruntovnica i neophodni koraci u cilju zavođenja;

- isparceliranosti zemljišta i broj parcela; - položaj zemljišta i pristupne veze za prometnicom; - ulaganje u puteve;

električna energija, vodovodna mreža i kanalizacija, telefonska mreža - dobivenih dozvola i provedene električne energije na navedenom zemljištu,

troška uvođenja; - instaliranog kapaciteta trafostanice; - postojanje trofazne električne energije; - postojanje brojila za svaku parcelu i brojila koja omogućuju mjerenje jalove

energije; - instalirana vodovodna mreža i kanalizacija i eventualni trošak uvođenja; - ulaganje u telefonsku mrežu;

nematerijalne stavke infrastrukture - ispitanost zainteresiranosti poduzetnika; - postojanje odluke općinskog vijeća o osnutku;


109

- postojanje zone u prostornim, urbanističkim i regulacionim planovima; - postojanje idejnog rješenja infrastrukture poslovne zone; - postojanje izvedbenog rješenja (glavnog projekta) poslovne zone; - postojanje studije opravdanosti osnivanja poslovne zone; - sanitarna i protupožarna suglasnosti; - izdana tehnička suglasnost i dr.

Dijagram IX-10. Stupanj (ne)usuglašenosti razvoja PZ u HBŽ

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60%

Rupe

Šljunkara

Vučilov brig

Begovača

Jug

Industrijska zona

Pilane

Stepen (ne)usaglašenosti razvoja poslovnih zona HBŽ

stepen izgrađenosti

stepen neusaglašenosti

Preporuka bi se u navedenom kontekstu koncentrirala na usuglašavanje razvoja, odnosno terminsku evaluaciju razvoja po projektnom principu za navedene potencijalne poslovne zone.

9.9 Atraktivnost poslovnih zona Indeks atraktivnosti poslovnih zona mjeren skalom od 1 do 5, izražen je na osnovu četiri parametra i to izgrađenosti proizvoda poslovne zone, strategijske orijentacije poslovne zone, položaja poslovne zone, stupnju razvijenosti usluga poslovne zone.


110

Dijagram IX-11. Indeks atraktivnosti postojećih poslovnih zona u HBŽ

Stupanj izgrađene atraktivnosti (1-5)

0,00000,2000

0,40000,6000

0,80001,0000

1,2000

1,4000Jug

Vučilov brig

Begovača

Pilane

Rupe

Industrijska zona

9.10 Stupanj razvijenosti poslovne zone kao proizvoda Možda i najznačajniji parametar, stupanj izgrađenosti proizvoda poslovne zone za sve postojeće i potencijalne korisnike u prihvatljivoj mjeri ispunjava osam poslovnih zona uz prosječnu vrijednost od 1,565 na skali od 1 do 5.

Dijagram IX-12. Stupanj izgrađenosti pojedinih PZ

Izgrađenost proizvoda poslovne zone (1-5)

0,0000

0,5000

1,0000

1,5000

2,0000Vučilov brig

Rupe

Jug

Begovača

Pilane

Industrijska zona


111

Stupanj razvijenosti usluga iskazuje izrazito aktivnost općinskih službenika na razvoju usluga poslovne zone i u tom segmentu na skali od 1 do 5 pretpostavljenih usluga poslovnih zona iskazana je prosječna vrijednost od 1,005 što predstavlja značajnu podcijenjenost orijentaciji korisnicima poslovnih zona.

Dijagram IX-13. Stupanj razvijenosti usluga pojedinih PZ

Stupanj razvijenosti usluga (1-5)

0

0,5

1

1,5

2

2,5Rupe

Jug

Vučilov brig

Begovača

Industrijska zona

Pilane

9.11 Procijenjena investicija u detektirane potencijalne poslovne zone

Ukupna procijenjena investicija, na bazi prosječnih ponderiranih vrijednosti cjelokupne analize poslovnih zona Hercegovine, za detektirane potencijalne poslovne zone Herceg-bosanske Županije iznosi 900.000 KM.


112

Tabela 9.11 Procijenjena investicija u detektirane potencijalne zone

Potencijalne zone HBŽ

(B)rownfield/ (G)reenfield

Površina u ha

Procijenj. neoph.

investicija

Ukupna investicija

(upit)

Potecijalni broj

uposlenika

% od radno spos. stan.

općine Općina potencijalne poslovne zone Industrijska zona B 4,50 900.000 - 350 43%

B. Grahovo

Industrijska zona B 0,00 0 - 0 0% Drvar ∑ 900.000


113

10.OČEKIVANI UČINCI OD OSNIVANJA POSLOVNIH ZONA Jasno je da razvoj svake poslovne zone ima utjecaja na gospodarstvo entiteta jer se radi o sljedećim koristima:

• ubrzan i usmjeravan gospodarski razvoj na određenom području, • privlačenje ulagača i kapitala na određeno područje, • veća konkurentnost poduzeća i poduzetnika koji djeluju u zoni, • racionalno korištenje prostora, • kontrola očuvanja životne sredine, • podizanje konkurentske sposobnosti lokalnih poduzeća, • mogućnost kombiniranja različitih poticajnih mjera, • povoljnija promocija lokalnog gospodarstva područja, • lokalna, regionalna i međudržavna razmjena iskustava i znanja, • otvaranje novih radnih mjesta.

Koristi koje regija ima od poslovnih zona su sljedeće: • ravnomjeran gospodarski razvoj regije, • djelotvornija zaštita okoline, • oživljavanje demografski ugroženih i gospodarski nerazvijenih područja, • privlačenje državnih financijskih i drugih inicijativa u regiju, • investicije različitih ulagača u regiju, • jačanje pozicije i snage razvojnih agencija u lokalnoj zajednici.

Koristi koje lokalna zajednica ima od poslovnih zona su: • oblikovanje namjenskog prostora za razvoj gospodarskih djelatnosti, • jačanje konkurentnosti poduzeća i poduzetnika u zoni, • privlačenje kapitala na lokalnom području, • jačanje lokalnog poduzetništva, • otvaranje novih radnih mjesta, • oblikovanje stručne kadrovske podrške, • podizanje lokalne kupovne moći, • bolja kontrola nad zagađivanjem okoline, • povećanje izvornih prihoda općine vezano za poreska opterećenja poduzeća,

poduzetnika i ličnih prihoda zaposlenih, • dnevne migracije i protok informacija, • podizanje stupnja obrazovanja lokalnog stanovništva, • pristup lokalne zajednice drugim oblicima financiranja i izvora državne pomoći

i • pristup lokalne zajednice europskim izvorima pomoći.

Koristi koje poduzeća i poduzetnici imaju od poslovnih zona su: • brži i jeftiniji pristup zemljištu koje je predviđeno za gospodarsku djelatnost, • mogućnost daljeg gospodarskog i prostornog razvoja poduzeća, • jeftinije poslovanje, • dostupnost drugih kadrova, koji su zaposleni u poslovnoj zoni, • dostupnost različitih poslovnih usluga, • dostupnost podrške sredine i drugih instrumenata podrške, • mogućnost bržeg investiranja, • korištenje zajedničke infrastrukture i određenih poslovnih prostora, • uređena infrastruktura i bolji uvjeti rada,


114

• korištenje sinergijskih učinaka povezivanja poduzeća u zoni, • povećane mogućnosti uspostavljanja novih poslovnih kontakata, • jeftinija ili besplatna promocija poduzeća u okviru promocije poslovne zone.

Projekti razvoja poslovnih zona mogu biti i neuspješni bilo da je to neuspjeh cijelog projekta ili neuspjeha u razvoju samo jedne zone. Zadržimo se samo na ovim drugim. Razlozi koji dovode do neuspješnosti zone su raznoliki, ali se izdvajaju tri:

• neuspješna promocija i nedjelotvorna prodaja, • boniteti koje pruža zona nisu pravi ili su premali i nedovoljno motivirani, • u bližoj okolini ima manje poduzeća i poduzetnika nego što se očekivalo ili su

date nerealne procjene interesa za tu zonu. Zbog navedenih rizika prilikom planiranja poslovne zona važno je:

• na odabranoj lokaciji koristiti odgovarajući tip zone, • izbor lokacije mora biti u skladu s ekološkim standardima, • poznavati i realno sagledati gospodarski potencijal odabrane lokacije, • u sredini mora biti razvijena odgovarajuća poduzetnička klima, • u okolini mora postojati odgovarajući stručni kadar neophodan za

funkcioniranje poduzeća u zoni, • da ima dovoljno potreba za prostorom koji je namijenjen obavljanju

gospodarskih djelatnosti, • da se financijski mogu provesti infrastrukturna ulaganja, • sva potrebna infrastruktura nalazi se u blizini i na raspolaganju je za

korištenje, • postoje institucije za podršku i instrumenti, koji se mogu koristiti kod

pokretanja, djelovanja i razvoja poslovne zone, • da postoji kadar koji se razumije u planiranje, pokretanje, prodaju, promociju,

upravljanje i vođenje zone. Prema vrsti aktivnosti i projekata tijekom uspostavljanja i razvoja poslovnih zona,

sljedeća Tabela okvirno prikazuje potrebna sredstva za realizaciju određenih faza.

Tabela 10.1. Procijenjena potrebna sredstva za razvoj zone Namjena poticaja Prosj. ukup. invest.

(KM)

1. Izrada predstudije izvodljivosti i/ili studije izvodljivosti razvoja poslovne zone

5.000 – 10.000 (predstudije) 15.000 -40.000 (studije)

2.

Izrada ili izmjene prostorno-planske dokumentacije koja uređuje lokaciju poslovne zone (npr. urbanistički ili regulacioni plan koji se odnosi na lokaciju poslovne zone)

20.000 – 70.000

3.

Izrada idejnih projekata infrastrukture namijenjene pokretanju ili proširenju poslovne zone (npr. idejni projekt za vodovodnu mrežu, kanalizacijsku mrežu i dr.)

20.000 – 40.000 (ukupno) 5.000–15.000(pojedinačni projekt)

4. Izrada projekata za izvođenje infrastrukture namijenjene za pokretanje ili proširenje poslovne zone

20.000 – 50.000 (ukupno) 5.000 – 20.000


115

(pojedinačni projekt)

5. Radovi na infrastrukturi za poslovnu zonu (20 KM/m2 -pod uvjetima kao u napomeni tabele)

3.000.000 – 10.000.000 (ukupno) 500.000 – 5.000.000 (pojedinačno)

6. Promocija ulaganja (promotivni materijali, nastupi na investicionim sajmovima, internet stranica, multimedijalne prezentacije i dr. )

5.000 – 50.000

Napomena: Procijenjene vrijednosti investicija u tabeli se odnose na ukupnu minimalno potrebnu infrastrukturu jedne poslovne zone (prosječne manje zone 10 -60 ha), pod pretpostavkama: • da je izabrana lokacija ravne površine -manji radovi ravnanja zemljišta (u protivnom, veći su troškovi pripreme zemljišta). • da je pozicija zone u predgrađu – blizina naseljenog mjesta i blizina glavnih vodova komunalne infrastrukture (u slučaju udaljene lokacije zone, cijene infrastrukture su znatno veće, pretpostavka je da je potrebno dodatno izgrađivati magistralne vodove komunalne infrastrukture za udaljenu zonu). Ponovimo iz dijela Studije o mogućnostima razvoja poslovnih zona Hercegovine koji se odnosi na iskustva Hrvatske da je u Slobodnu zonu Varaždin površine 60 ha investirano 100 miliona eura. Zona zapošljava 3000 radnika a ukupni godišnji bruto proizvod zone iznosi 180 miliona eura. Izgradnja zone trajala je 7 godina. Ili navedimo podatak iz BiH da je poslovna zona Vitez (PC 96) razvijana u periodu 1996-2002.godina i da i danas traje njezin razvoj i gradnja novih objekata i otvaranje novih radnih mjesta. Zona je 2008. godine, prije početka svjetske ekonomske krize, dostigla cifru od više od 5000 zaposlenih u trgovini, prodaji, proizvodnji, servisnim i drugim aktivnostima sa bruto obrtom gotovo od 950 miliona KM. Što se tiče zapošljavanja, međunarodna usporedna istraživanja pokazuju da poslovne zone osiguravaju zapošljavanje minimalno 50 radnika po hektaru, a u zavisnosti od sektora proizvodnje postižu se rezultati u zapošljavanju i do 700 radnika po hektaru. Tako, npr. u strojarskoj industriji su norme zapošljavanja oko 250 radnika po hektaru, u drvoprerađivačkoj 70 radnika po hektaru, u prehrambenoj do 100 radnika po hektaru i drugo.


116

11. MODEL UPRAVLJANJA PROCESOM RAZVOJA POSLOVNE ZONE I AKCIJSKI PLAN Potrebno je realizirati veliki broj aktivnosti na putu od planiranja, realizacije brojnih i složenih aktivnosti do stvaranja poslovne zone koja će biti atraktivna za ulagače. Tek poslije dužeg razdoblja razvoja i ulaganja ljudskih i financijskih resursa, može se osigurati povoljan prostor za rast gospodarske djelatnosti u lokalnoj sredini. Na početku puta je važno stvoriti pozitivan stav i želju za promjenama, sagledati postojeće stanje i utvrditi realne I dostižne ciljeve. Najvažniji faktor uspjeha je pronaći ljude koji imaju snage, hrabrosti i sposobnosti da te ciljeve, timskim radom i ostvare. Zbog dugoročnosti procesa formiranja i razvoja poslovne zone, te potrebe za različitim oblicima financiranja, vrlo je važno da se planovi zasnivaju na političkom i stručnom dogovoru o neophodnosti izgradnje poslovne zone, čije su potrebe izražene kroz izradu kvalitetne studije izvodljivosti, uređenoj prostorno-planskoj dokumentaciji, osiguranim proračunskim i drugim sredstvima potrebnim za početak zamašnog ulagačkog projekta. Administrativni aparat lokalne zajednice ima u ovoj fazi ključnu ulogu sa usmjerenjem na razvijanje zajednice u svim segmentima koji mogu privući pažnju potencijalnih ulagača. On treba pružati svoje usluge svim zainteresiranim na efikasan i ekspeditivan način. To je najbolji način za promociju lokalne zajednice kao uređenog gospodarskog prostora pri čemu je poslovna zona samo jedna od povoljnosti. Ovo je naročito važno za zone koje su strateškog karaktera uz koje treba svim snagama da stanu i viši nivoi vlasti (županije i entiteta). Također je veoma važno, pri svim aktivnostima, imati u vidu da je zona „proizvod“ za koji treba pronaći kupce. Bilo da su to korisnici ili kupci prostora ili ulagači koji svoj interes pronalaze u infrastrukturnim poslovima. Na kvalitetu „proizvoda“ će uticati pogodnosti u poslovnoj zoni, lokalnoj zajednici, regiji i državi. Vidimo da je to jedan povezani lanac u kome je jednako važno ono što su uradili osnivači zone, kao i ono što su uradili drugi. Upravo zbog ove povezanosti važno je ne prepustiti izgradnju poslovnih zona stihiji, jer će svaka slaba karika u lancu imati dalekosežne posljedice po ekonomski razvoj u cjelini. Kako bi proces uspostave zone i njen razvoj išli u željenom smjeru, neophodno je dobro postaviti sve korake, od same ideje, donošenja odluke, izrade prostorno planske i projektne dokumentacije, preko izgradnje infrastrukture pa do razvoja i širenja zone kao i aktivnosti te usluga u njoj. Zbog kompleksnosti predmetne teme, u ovoj se Studiji ne obrađuje svaka pojedina faza i njene značajke, već su sažeto prikazani glavni koraci i aktivnosti neophodne za ostvarenje poslovne zone. Tako su aktivnosti uspostave poslovne zone sažete u sljedeće osnovne korake:

1. Planiranje 2. Financiranje 3. Gradnja 4. Organizacija i upravljanje

Sve ove faze su vrlo detaljno obrađene u Vodiču za uspostavu zone tako da ih u ovoj studiji nećemo posebno elaborirati.


117

12. BUDUĆA ULOGA ASOCIJACIJE ZA EKONOMSKI RAZVOJ REDAH I LOKALNIH AGENCIJA U RAZVOJU PZ

12.1. Opći elementi i značajke budućeg lokalnog gospodarskog razvoja HBŽ Ranija praksa planskog razvoja i potpomaganja manje razvijenih područja, uz državnu pomoć i inertno očekivanje kapitala iz inozemstva, nije imala uspjeha - razlike u razvijenosti područja bivale su sve izraženije. Posljedice pokretljivosti MSP-a, direktno se odražavaju na nova područja u smislu pozitivnih efekata od zapošljavanja, znanja i kapitala te na poreska davanja od kojih zavisi društvena norma na teritoriji lokalne zajednice. Svaka lokalna zajednica ili više zajednica, da bi privukle ili razvile što veći broj MSP-a na svojemu teritoriju, poduzimaju razne aktivnosti koje će poboljšati uvjete rada poduzeća na tim područjima. Povezivanje više regija čak i izvan granica države ima također za cilj stvaranje poboljšanih uvjeta za rad poduzeća. Prioriteti države se odnose na stabilizaciju gospodarstva i stvaranje općih uvjeta razvoja, pri čemu je veoma značajna uloga lokalne zajednice. Sa ciljem poticanja i potpomaganja regionalnog razvoja, vlade aktiviraju unutrašnje resurse, kao dodatne razvojne impulse, te vode brigu da se oni ne mogu otuđiti sa tog područja a posebno kod područja čiji razvoj je baziran na uvoznom kapitalu. Navedene okolnosti dovele su do nove regionalne koncepcije prestrukturiranja, temeljene na oslanjanju na vlastite lokalne - regionalne razvojne snage. Lokalna uprava, treba stoga da bude nosilac oblikovanja razvojne studije te zajednice i njezin poduzetnički vođa. Lokalne i regionalne zajednice Hercegovine moraju razvijati privlačno okruženje za kapital i poduzeća sa sljedećim prednostima:

• lokalna i regionalna infrastruktura, lokacije za poduzeća, industrijske zone i sl. • razvoj kulture, nezagađena priroda, mogućnosti zasnovane na neiskorištenim

prirodnim bogatstvima, • razvijanje rješenja koja potiču i pospješuju inovativne aktivnosti te razvijanje i

uvođenje tehnoloških inovacija, • promocija i provođenje strukturnih promjena kroz dokvalifikaciju i

prekvalifikaciju radno sposobnog stanovništva, • komparativna prednost u odnosu na konkurenciju putem marketinga i

uspostavljanja učinkovite gospodarske politike i politike urbanog razvoja, • cjelovit pristup razvoju regije što doprinosi otvaranju što većeg broja radnih

mjesta, unapređenju kulture, tradicije, općeg standarda i isticanje posebnosti lokacije.

• potpomaganje mreža nosilaca razvoja, savjetovanja, stručnog osposobljavanja, obrazovanja i informiranja, najčešće putem poreskih olakšica.

Promišljeno djelovanje lokalne zajednice u cilju vlastitog razvoja infrastrukture i poduzetničkog potencijala te privlačenje investitora - poduzeća, tj. kapitala s drugih područja, podstavlja osnovu endogene (unutrašnje) koncepcije lokalnog i regionalnog razvoja.


118

Novi pristup lokalnom i regionalnom razvoju ogleda se u potpomaganju sa sredstvima i inicijativama vlade, uz istovremeno potenciranje odgovornosti i neophodnosti djelovanja i lokalnih institucija. Ovaj pristup baziran je na činjenici da prosto kopiranje razvojnih rješenja iz jedne u drugu zajednicu nije moguće, te da lokalne razvojne potrebe moraju inicirati strane lokalni ljudi i da se razvoj mora temeljiti na inovativnosti i stvaralaštvu. Koristeći dobro osmišljen i učinkovit marketing lokalna zajednica mora upoznati javnost sa ovakvom koncepcijom razvoja. Endogeni razvoj naročito je karakterističan za Europu s obzirom da ima potrebnu infrastrukturu:

• sveučilišta, poduzeća, poslovne usluge, dakle kapacitete koji se mogu staviti u službu lokalnog razvoja,

• da se uviđaju prednosti MSP-a u proizvodnji, uslugama i generiranju inovacija i oblikovanju novih radnih mjesta,

• da dolazi do oživljavanja tržišta i poduzetničkog gospodarstva. Za endogeni razvoj neophodno je definirati:

• prednosti i slabosti promatrane regije u odnosu na druge i • razvojne ciljeve zajednice i pravce njihovog ostvarenja.

Detaljnim sagledavanjem stanja u regiji Hercegovine projektni tim je nastojao da ove utjecajne čimbenike na adekvatan način istraži i verificira a sve sa ciljem učinkovitog poticanja gospodarskog razvoja lokalne zajednice i regije. Cilj ove studije nije nikakvo takmičenje lokalnih zajednica i promocija jednih zarad drugih nego stvaranje preduvjeta da svako i na objektivan znanstveni način sagleda svoje trenutno stanje, uoči slabosti i nedostatke, te aktivno poradi na tome da realizira prilike i mogućnosti.

12.2. Organizacija lokalnog gospodarskog razvoja na razini općina HBŽ Iz anketnih upitnika je očigledno da najveći broj općina HBŽ nema organizacijski postavljen i razvijen tim za lokalni razvoj a još manje da je to konstituirano kao posebna organizacijska jedinica općine. U najvećem broju slučajeva to je „dužnost načelnika općine i njegovih suradnika/savjetnika“ za gospodarski razvoj. Anketni upitnici su pokazali da i najveći broj općina nema nikakve dokumente strateškog razvoja u čiju domenu spadaju i investicijski zahvati u pogledu poslovne infrastrukture, tako da je sadašnja slika stanja razvoja poslovne infrastrukture Hercegovine samo odraz pojedinačnih napora i gospodarskog interesa pojedinaca, a nikako osmišljen koncept lokalne ili regionalne zajednice. Stoga je u narednom razdoblju potrebno intenzivirati napore da svaka općina dobije strateški dokument razvoja koji će biti usklađen sa strateškim dokumentima viših razina u BiH koji sada u najvećoj mjeri postoje. Jasno je iz analiza financijskog stanja svake općine kao i analiza ljudskih resursa da daljnje financijsko opterećenje lokalnih zajednica nije moguće sa daljnjim zapošljavanjem u administrativnim organima, te je kao jedina opcija moguće pojačati suradnju sa regionalnim razvojnim agencijama, sveučilišnim i istraživačkim jedinicama i nevladinim sektorom, koji mogu pronaći sredstva da se zajedničkim naporima i ulaganjima lokalne i regionalne zajednice, entiteta i stranih fondova dođe do kvalitetnih projektnih rješenja studija razvoja lokalnih zajednica te položaja i uloge timova za lokalni gospodarski razvoj.


119

12.3. Pozicija, uloga i odnosi REDAH-A i LER timova

Na temelju izvršene analize stanja u svim općinama HBŽ dane u prethodnim poglavljima može se nedvosmisleno i jasno ukazati koje su to općine koje su lideri u organizaciji lokalnog gospodarskog razvoja kao i koje su to općine koje zbog niza subjektivnih ili objektivnih razloga, idu sporije u organizacijskom smislu ustrojstva lokalnog gospodarskog razvoja. Svakako da samo brojčane ocjene nisu uvijek dovoljne da objasne neke „paradokse“ na terenu jer samo suptilne sociološke i druge analize dale bi odgovore i na pitanja gdje „statistika i brojevi“ često zataje. U svakom slučaju uloga općine u lokalnom gospodarskom razvoju je nesporna kao što je nesporna i njena uloga u poticaju osnivanja poslovne zone na svojoj teritoriji. Ukoliko su formirane, lokalne razvojne agencije bi trebale učestvovati u izradi projekata „zona“ za područje općine na kojoj djeluju (ili za više općina ako jedna LRA pokriva više općina) i provode direktne aktivnosti na terenu u procesu implementacije projekta. Pored toga, LRA pomažu u ovim poslovima i onim općinama u kojima ne postoji tehnička infrastruktura i ljudski potencijal za ove poslove, ukoliko se to od njih traži. LRA provode direktne obuke i edukaciju za kadrove koji će upravljati zonama a u suradnji s REDAH-om. S ovom Studijom, izvršenim mapiranjem svih postojećih i potencijalnih zona u HBŽ, sagledanim stanjem općina, provedenom obukom svog osoblja i osoblja lokalnih zajednica za vođenje procesa razvoja i uspostava poslovnih zona i drugih elemenata poslovne infrastrukture, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH dobiva status ključnog čimbenika, u budućem strateškom razvoju i vođenju procesa. REDAH je kao partner spreman za potpunu suradnju sa svim ostalim ključnim akterima procesa jer je uložio ogroman napor na sustavni razvoj poslovnih zona razvijajući:

• Kompletan uvid u potencijal i status trenutnih aktivnosti na uspostavi poslovnih zona (Mapiranje zona Hercegovine).

• Utvrđeni potencijal i proaktivnost svake općine kada je razvoj poslovne infrastrukture u pitanju.

• Sagledane gospodarske potencijale lokalnih zajednica, županija, entiteta i države kao dio komplementarne strukture razvoja poslovnih zona.

• Analitički i kritički sagledane ljudske resurse Hercegovine kao jedan od najvažnijih elemenata ukupnog regionalnog potencijala.

• Uvid u postojeću zakonsku regulativu, prostorne planove i druge razvojne dokumente državne, entitetske, sektorske, regionalne i lokalne razine.

• Razvijenu metodologiju i procedure za uspostavljanje poslovnih zona, iz kojih proističe stupanj gotovosti pojedinog projekta.

• Provedenu edukaciju lokalnih administracija i donosioca odluka o samom procesu od ideje do realizacije projekta poslovne zone.

• Organizirana studijska putovanja učesnika u procesu, u cilju upoznavanja dobrih praksi (Hrvatska, Italija, Španjolska)

U daljim faza razvoja poslovne infrastrukture REDAH je spreman raditi na: • Razvoju kriterija i prioriteta za poslovne zone u Hercegovini koji će biti

prihvatljivi Vladi F BiH, vladama županija i Vladi RS-a za poticanje uspostavljanja poslovnih zona u Hercegovini.

• Razvoju preciznog i jasnog Pravilnika o procedurama i kriterijima korištenja poticaja za razvoj poslovnih zona.


120

• Izradi akcionog plana razvoja poslovnih zona Hercegovine na temelju Studija o razvoju poslovnih zona županija Hercegovine te općina iz RS-a.

• Pomoći u dovršavanja projektne i prostorno-planske dokumentacije za zone od strateškog i lokalnog značaja prema stupnju organizacijskih mogućnosti općina i stupnju riješenosti imovinsko-pravnih odnosa.

• Razvijanju partnerskih odnosa sa resornim ministarstvima i njihovim agencijama kojima će on biti objektivni servis za poticaje ulaganja za zapošljavanje posebno u manje razvijenim općinama, poticajima za izvozno orijentirane tvrtke, podršci za prekvalifikacije radnika i aktivno privlačenje investitora

• Permanentna promocija mogućnosti ulaganja u skladu sa dinamikom realizacije prethodno provedenih aktivnosti uspostave poslovnih zona

• Praćenje provođenja Akcijskih planova županija i RS-u u cilju koordiniranja i sinergije aktivnosti svih aktera.

• Jedan od prioritetnih budućih zadataka REDAH-a i menadžmenta svake zone (ili ureda u općinama koje koordiniraju razvoj i rad zone) je da razvijaju poslovnu suradnju između pojedinih zona, poduzeća u zonama, obrazovnih i istraživačkih instituta. Suradnja se može razvijati kontaktiranjem poslovnih ljudi i promocijom zona na specijaliziranim sajmovima i susretima te povezivanjem preko drugih domaćih ili stranih agencija za razvoj, operatora zona, gospodarskih komora, poduzetničkih mreža i drugih.

Kao posebno značajan dio aktivnosti koje REDAH, zajedno sa LER timovima, treba u budućnosti da podvodi u smislu razvoja poslovnih zona Hercegovine je internacionalizacija projektnog nastupa poslovnih zona Hercegovine u međunarodnim programima koji će se sve više otvarati za BiH. S obzirom na značaj koji ovaj dio aktivnosti treba da ima u budućem radu REDAH-a to je njemu posvećeno i posebno poglavlje u više puta spomenutoj studiji.

12.4. Program aktivnosti i sinergijskog nastupa od značaja za razvoj poslovni zona HBŽ

Ovim Programom određuju se ciljevi, zadaci, nositelji i rokovi za pojedine aktivnosti.

12.4.1. Plan i program otvaranja novih poslovnih zona U Studiji razvoja poslovnih zona Hercegovine proklamovan je cilj da svaka

županija treba utvrditi broj i lokaciju potrebnih poslovnih zona i uvrstiti ih među prioritetne programe razvoja županije donošenjem dokumenta pod nazivom “Plan razvoja poslovnih zona”. Cilj je postići prosječno najmanje po jednu zonu po općini (6-9 poslovnih zona u HBŽ/HBK), što znači da u svim županijama Hercegovine u Hercegovini treba započeti s izgradnjom ili ubrzati njihovo dovršenje. Pri utvrđivanju lokacija za poslovne zone treba uzeti u obzir:

• vlasništvo nad zemljištem koje ulazi u poduzetničku zonu (dati prednost zemljištu u vlasništvu gradova/općina, županije, države),

• dokument prostornog uređenja koji važi za područje buduće poslovne zone i namjena prostora u području zahvata zone (prednost prostori za koje je donesen dokument prostornog uređenja razine urbanistički plan uređenja),


121

• blizinu i mogućnost povezivanja poslovne zone s mrežom cesta i planirane autoceste-koridora Vc kao i veze sa hrvatskim autocestama,

Istodobno s donošenjem plana treba utvrditi koje su postojeće zapreke projektu i predložiti njihovo rješavanje u okviru ovog projekta i drugih aktivnosti koje provodi Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta F BiH. Planovi se dostavljaju ovom ministarstvu i županijskoj vladi. Rok izrade: 60 dana.

12.4.2. Rješavanje pitanja zemljišta za nove i proširenje postojećih poslovnih zona

Županija i općine trebaju odlučiti o lokacijama novih zona na zemljištu u

vlasništvu općina. Budući da postoji nedostatak takvih lokacija, potrebno je donijeti plan otkupa iz poticajnih sredstava države, županije te grada/općine prema prijedlogu ovoga projekta. Planove dostaviti Vladi Županije i FMRPO. Rok: 60 dana. Zemljište u vlasništvu države treba se u najkraćem roku predati u vlasništvo županije/gradova/općina pod uvjetom namjene za otvaranje poslovnih zona prema planu izrađenom u županiji. Zahtjeve za dodjelu treba rješavati prioritetno, a najkasnije u roku od 30 dana po primitku zahtjeva. Zahtjeve podnose županija i općine. Rok: Odmah, trajno. Prema spoznajama na terenu, pogodna područja za otvaranje ili proširenje poslovnih zona nalaze se i u vlasništvu poduzeća iz portfelja fondova za privatizaciju. Fondovi trebaju, temeljem zahtjeva županije/grada/općine, pronaći rješenje s kojim se neiskorišteni tereni prenamjenjuju za poslovne zone. Zahtjevi se dostavljaju županijskoj agenciji za privatizaciju. Rok: Odmah, trajno. Potrebno je zadužiti FMRPO, resorna ministarstva županije da dostave entitetskim ministarstvima popis područja poslovnih zona na kojima je potrebno provoditi aktivnosti sređivanja zemljišnoknjižnog stanja uključivo koridore i infrastrukturne građevine potrebne za infrastrukturno opremanje poslovnih zona. Rok: 30 dana nakon dostave Planova razvoja poslovnih zona iz točke 4.1.

12.4.3. Financiranje izgradnje/dovršenja proizvodnih poslovnih zona Ukupna financijska sredstva za ovu namjenu treba značajno povećati. Toj namjeni treba dati prioritet u poticaju malog poduzetništva. Izvori financiranja su županijski/gradski/općinski proračuni uz uvođenje principa sufinanciranja iz entitetskog proračuna u istom iznosu (princip 1:1). Na taj način potiču se županije/gradovi/općine na izdvajanje za poslovne zone, jer o visini njihova izdvajanja ovisi i financiranje iz entitetskog proračuna (npr. stavka u FMRPO za razvoj poslovnih zona). Dodjela poticaja rješava se ugovorom kako bi se spriječila prenamjena sredstava.


122

U resornim ministarstvima/agencijama entiteta (FMRPO uz pomoć REDAH-a) treba razraditi princip veće potpore za otvaranja novih zona u područjima koja po svim socio-ekonomskim parametrima „odumiru“ (osjetno smanjenje stanovništva, stalno smanjenje broja zaposlenih i sl.), u kojima treba sudjelovanje iz državnog proračuna u izgradnji specijaliziranih poslovnih zona povećati na 1:2 do 1:5 (dvostruki do petostruki iznos od uloga iz lokalnih proračuna), odnosno pokriti u cijelosti. Ovo se posebno odnosi na one krajeve i općine koji se mogu u potpunosti posvetiti proizvodnje ekološki zdrave hrane i organskoj proizvodnji. Upute za ovaj način financiranja i raspodjelu sredstava usklađenih sa zahtjevima županije donose resorna ministarstva u FbiH. Rok: 120 dana. Potrebno je potaknuti izrade dokumenata prostornog uređenja naročito na razini urbanističkog plana uređenja za nove poslovne zone i osigurati sredstva u proračunu Ministarstva zaštite okoliša i turizma za financiranje takvih dokumenata. Rok: Nakon dostave Planova razvoja poduzetničkih zona vladi FbiH, trajno.

12.4.4. Sadržaj poslovnih zona U planovima i programima za otvaranje poslovnih zona treba prvenstveno voditi računa o prometnoj povezanosti područja s naseljem, mogućnostima širenje zone u budućnosti, ekološkim čimbenicima i proizvodnim potrebama. Svaka zona mora imati izgrađene prometnice (izvan i unutar zone), potrebnu infrastrukturu (struja, vodovod, kanalizacija, plin, sustav oborinskih voda itd). U županiji/gradu/općini treba odrediti službu unutar gospodarskih upravnih odjela koja brine o razvoju zone ili formirati posebno tijelo za upravljanje zonom u slučaju da ta zona ima entitetski rang (tzv. rang zone A). U zoni trebaju biti poduzetnički centar za edukaciju, savjete i administrativnu pomoć poduzetnicima a veće zone trebaju vremenom da rade i na razvoju dodatnih sadržaja koji oplemenjuju ponudu zone (smještajni kapaciteti, obdaništa, banke, tržni centri i sl.). Svaka poslovna zona treba arhitektonsko-građevinski da pruži sadržaj ugodnog boravka i rada sa izbalansiranim odnosom površina za smještaj objekata (poslovne zgrade, hale i sl.), parking površina i pristupnih cesta, zelenih površina i dr. Minimalne sadržaje poslovne zone propisuju resorna ministarstva FBiH uz stručnu pomoć agencije REDAH. Rok: 120 dana.

12.4.5 Proizvodna namjena u poslovnim zonama Vrsta proizvodnje ili prerađivačkih pogona određuje se nesporno prema zahtjevima tržišta. Pri tome se trebaju poštivati lokalne potrebe i uvjeti. Programe za pojedinačne zone, s preporukama za ulagače i osnivače proizvodnih pogona, donose resorna ministarstva u dogovoru sa županijom / općinom. Težište programa treba biti proizvodnja proizvoda koje uvozimo, proizvoda za izvoz, uvođenje modernih tehnologija, korištenje lokalnih potencijala odnosno proizvodnja koja će rezultirati većom finalizacijom proizvoda (prerađivački pogoni i hladnjače u poljoprivrednim krajevima, drvna prerađivačka industrija u krajevima sa šumama, praćenje lokalnih značajnijih poduzeća npr. industrije aluminija, potencijalne farmaceutske industrije bazirane na ljekobilju itd.).


123

Za HBŽ svakako od posebnog značaja će biti ulaganja u energetski sektor (iskorištenje vodenih potencijala, energije vjetra i sunca) te se metaloprerađivačka industrija treba transformirati u tom smislu a nova MSP trebaju imati prvenstveno ovu proizvodnju. Svakako da HBŽ treba biti vodeća u drvoprerađivačkoj industriji viših faza prerade regije Hercegovina. U tom smislu resorno ministarstvo energetike kao i ministarstvo poljoprivrede,, šumarstva i vodnog gospodarstva treba da izrađuju sektorske programe za energetiku, poljoprivredu (prerađivačka prehrambena djelatnost, skladišta i hladnjače, solarne energane itd.). U osnovi ovo treba biti koordinirana aktivnost kod izrade studija izvodljivosti svake poslovne zone između nosioca izrade studije (npr. REDAH) i resornih ministarstva. Rok: Odmah, trajno. Koordinaciju između velikih poduzeća i njihovih potreba za proizvodnjom u malom poduzetništvu trebaju provoditi gospodarske komore F BiH i REDAH prema županijama. O potrebi za proizvodnjom izvješćuje županiju u odnosu na pojedine poduzetničke zone. Rok: Odmah, trajno dopune.

12.4.6. Istraživačka i inovativna aktivnost u specijalnim poslovnim zonama-Tehnološki park Mostar i regionalni inovacijski centri Posebnu pažnju resorna ministarstva znanosti i obrazovanja, te strukovna ministarstva (energetika, poljoprivreda, gospodarstvo, poduzetništvo, razvoj i sl.) trebaju posvetiti razvoju onih zona koje bi vodili centri čija je osnovna funkcija razvoj inovativnih proizvoda i proizvoda sa visokom dodanom vrijednošću. Analize u Studiji pokazuju da regija Hercegovine ima dovoljno kapaciteta za razvoj jednog respektabilnog tehnološkog parka u Mostaru te nekoliko inovacijskih ili centara izvrsnosti kako je današnja uobičajena terminologija u Europi (npr. u Trebinju za određene mediteranske kulture iz sektora poljoprivrede, u Čitluku za vinarstvo i sl.). Kroz IPA projekt razvoja Inovacijskih centara Zenica, Mostar i Banja Luka (započet i odobren od strane EC Brisel, početkom 2010.godine), Tehnološkom parku Mostar d.o.o. planiranom u industrijskoj zoni Bišće polje je već dobrano određen pravac razvoja u tom smislu. Jača podrška i uvezivanje partnera na lokalnom i regionalnom razini je imperativ koji se mora postići (privatni sektor, REDAH, udruge poduzetnika, inovatora, sveučilišta,banke i dr. a na primjeru TP Ljubljanja d.o.o.). Rok: 120 dana.

12.4.7 Ukidanje administrativnih barijera Za otvaranje proizvodnih pogona u poslovnoj zoni lakše se izdaju brojne dozvole (npr. građevinska, dozvole za priključke itd.). U ministarstvu gospodarstva županije treba reorganizacijom rada postići dobivanje svih dozvola na jednom mjestu. Program ostvarenja jednog mjesta za izdavanje svih dozvola u poslovnoj zoni, kao preduvjet za dobivanje dijela potpore iz entitetskog proračuna, treba usvojiti županija. Rok: 120 dana.


124

Ministarstva okoliša i turizma, te prostornog uređenja, u suradnji sa županijama treba izmijeniti propise koji uređuju izdavanje lokacijske dozvole i građevinske dozvole s ciljem skraćivanja i pojednostavljenja postupka za izdavanje iste u području poslovne zone. Rok: 180 dana/trajno

12.4.8 Financiranje i poticaji u poslovnim zonama Potrebno je donijeti odluke na razini resornih entitetskih ministarstava / županija / gradova / općina da se krediti financiraju iz sredstava razvojnih banaka entiteta, te poslovnih banaka, a da se sredstva ministarstava / županija / gradova / općina namjenjuju za izgradnju i opremanje poslovnih zona, poticaje za kamate (npr. cilj može biti svesti kamate na 4%) te na osiguranje jamstava za kredite. O takvom načinu financiranja donose se programi u skladu s planovima i programima razvoja poslovnih zona u županijama. Donose ih usklađeno resorna entitetska ministarstva te županije / gradovi / općine u suradnji s agencijama. Potrebno uključiti male banke specijalizirane za male poduzetnike. Posebno treba istači način subvencije kamata (proračuni ministarstava razvoja, poduzetništva i obrta, županija, gradova/općina, fondovi za privatizaciju). Drugi važni problem, osiguravanje kreditnih jamstava, rješavaju donošenjem programa, resorna entitetska ministarstva te županije i gradovi/općine. Program i princip subvencija kamata te jamstava donosi ministarstvo financija FBiH. Rok: 180 dana Način osiguranja jamstava, kamatnu stopu te sve uvjete za dobivanje poduzetničkog kredita izrađuje i prema županijskom ministarstvu gospodarstva dostavljaju odgovarajuće agencije (REDAH). Potrebno je uvesti podjelu rizika te uključiti osiguranje ulaganja kod ovlaštenih osiguravatelja. Rok: 180 dana.

12.4.9.Prijedlog olakšica poduzetnicima u poslovnim zonama (uključujući i ostale poduzetnike)

U svim zemljama postoje olakšice za proizvodnju u fazi njezina uvođenja. Mogući prijedlog za poslovne zone (i ostale poduzetnike izvan zona pod uvjetom da uvode proizvodnu/prerađivačku djelatnost i zapošljavaju određen broj radnika): OLAKŠICE PODR.OD POSEBNE PRVE 3 GODINE SKRBI OSTALA PODRUČJA Porez na promet nekretninama 0-ta stopa poreza ostaje Porez na doh.od samost.djelatnosti 0-ta stopa (sada 10%) 50% Porez na doh.od nesamost.djelatnosti 0-ta stopa (sada 10%) umanjen 50% Porez na dobit 0-ta stopa 0-ta stopa


125

Program trebaju izraditi ministarstva financija F BiH i Vlada HBŽ. Rok: 180 dana

12.4.10. Edukacija o poduzetništvu i promicanje poduzetništva Resorna ministarstva F BiH i HBK/HBŽ trebaju nastaviti i proširiti postojeće programe edukacije te ih usmjeravaju u centre u poslovnim zonama. Isto trebaju činiti i županijska ministarstva. Ministarstva znanosti i obrazovanja F BiH i Županije u učeničke programe trebaju ugrađivati poduzetništvo kao temelj razvoja regije, entiteta i države, izgrađivati stav o poduzetniku kao pokretaču društva, razvijati sposobnost samozapošljavanja i poduzetničke inicijative. Ove teme ugrađuju se u odgovarajuće predmete i unose u obvezne obrazovne programe. Stručnu realizaciju ovih programa trebaju preuzeti škole i sveučilišta a veza ministarstava i obrazovnih institucija se treba voditi preko razvojnih agencija. Za sveučilišta je od iznimnog značaja transformacija od predavačkih ka poduzetničkim što je na adekvatan način obrađeno i u ovoj studiji. Rok: Odmah, najkasnije do početka iduće obrazovne godine. Resorna ministarstva F BiH, koristeći medije, trebaju započeti intenzivne akcije trajnog javnog prosvjećivanja, s ciljem da se poduzetništvo afirmira u društvu kao temelj pokretanja razvoja lokalne zajednice, regije, entiteta i napose BiH. Rok: Odmah, trajno. Za provođenje programa razvoja poslovnih zona potrebno je osnovati povjerenstvo za provođenje i praćenje koje trebaju činiti predstavnici resornih ministarstava entiteta i županija (gospodarstva, rada, poduzetništva, razvoja, obrta, financija, poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, turizma, prometa, predstavnici Direkcije za ekonomsko planiranje VM BIH, Direkcije za europske integracije VM BiH, REDAH te županijski premijeri). Povjerenstvo treba izvješćivati entitetska ministarstva o napretku projekta najmanje jednom u 6 mjeseci.

12.5 Strategijska pozicija Hercegovine u predpristupnom periodu u odnosu na EU fondove Sufinanciranje se odnosi na situaciju u kojoj se dio sredstava instrumenta/projekta/programa osigurava iz nekog financijskog izvora. Ostatak sredstava osigurava se iz nacionalnih javnih izvora i/ili privatnih izvora. Većina programa EU i programa ostalih donatora (eksterna sredstva) su zasnovani na principu sufinanciranja. Ovo poglavlje ima za cilj da pojasni mogućnosti sufinanciranja razvoja poslovnih zona vanjskim sredstvima, dostupnim lokalnim, županijskim i entitetskim institucijama.


126

Suština sufinanciranja projekata EU je u izgradnji sustava na osnovu zadatih kriterija i uočenih potreba, koje su za Bosnu i Hercegovinu navedeni u dokumentu „Studija integriranja BiH u EU“31

Da bi razumjeli neophodne kapacitete, lokalne institucije moraju poznavati i predpristupnu strategiju BiH, koja je kreirana da pripremi državu za buduće članstvo u EU. Studija podrazumijeva i sufinanciranje neophodnih projekata (dodjelu nepovratnih sredstava) od strane međunarodnih institucija. Nepovratna sredstva, koja se koristite za implementaciju sustavnih ciljeva određene zemlje, su ključ i suština samog procesa sufinanciranja. U BiH se vrši uglavnom nesustavno planiranje, koje nije ni relevantno ni adekvatno za procese EU sufinanciranja. Trenutno, najveći problem osiguranja sufinanciranja je usklađivanje studija, definiranje i organizacija strateških poslovnih zona, kreiranje generalne studije opravdanosti, a tek onda i studije izvodljivosti, koja je potrebna kako bi se maksimalno iskoristile sve mogućnosti koje predristupni fondovi EU nude, u kontekstu sufinanciranja projekata. I na kraju, u trećem dijelu ovog poglavlja dat je Sažetak pravila podnošenja zahtjeva za javni sektor, privatni sektor, kao i mogućnost privatnog javnog partnerstva) su sažeto podstavljene procedure odnosno pravila apliciranja za sredstva EU.

koji, kao valjan dokument sustavnog pristupa problematici, služi za daljnju razgradnju i daje okvir za projekte koji bi se u budućnosti trebali realizirati, kako bi BiH došla do svog krajnjeg cilja – statusa punopravne EU članice. S tim u vezi, potrebno je lobirati i praviti projekte koji će težiti izgradnji sustava, jer je to jedini mogući put do efikasnog sufinanciranja projekata i dodjele nepovratnih sredstava. U suprotnom, malo, ako i toliko, sredstava će biti dostupno zainteresiranim/potencijalnim kandidatima. Detaljna razrada europskih fondova koji su sada i koji će posebno u narednom i predpristupnom razdoblju biti dostupni BiH i njezinim regijama dana je u Studiji razvoja poslovnih zona Hercegovine te se ovdje neće ponavljati. Napomenimo da je obrada materije dana u tri dijela i to Strategijska pozicija Hercegovine u predpristupnom razdoblju u odnosu na fondove EU gdje su podstavljeni dostupni podaci o postojećim i potencijalnim fondovima za regiju Hercegovina. Fondovi koji bi trebali biti najinteresantniji za razvoj poslovne infrastrukture su fondovi EU, te su oni najdetaljnije i pojašnjeni. Također su navedeni i fondovi koji će biti dostupni u bliskoj budućnosti, a koje će uspješno koristiti samo one institucije/organizacije koje se odmah počnu pripremati za njih. Iz različitih fondova se mogu financirati pojedine faze rada i uspostave zona. U drugom dijelu poglavlja obrađeni su Neophodni kapaciteti institucija za apliciranje na fondove EU a na osnovu postojećih procedura Europske komisije u BiH, iskustvenih procjena i saznanja na terenu, prezentirano viđenje o neophodnim kapacitetima institucija za povlačenje sredstava za izgradnju poduzetničke infrastrukture.

31 Studija integriranja BiH u EU, DEI, April 2006

http://209.85.135.132/search?q=cache:IxW5q0brivkJ:www.dei.gov.ba/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti/dokumenti_direkcije/%3Fid%3D2620+strategija+integracije+bih+u+eu&cd=2&hl=hr&ct=clnk&gl=ba�



127

13. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Na temelju svega iznesenog u prethodnim poglavljima da se lako zaključiti da je jedan od temeljnih problema gospodarstva u Bosni i Hercegovini, a time i u regiji Hercegovina, ovisnost o uvozu većine roba, jer je domaća proizvodnja zapostavljena. Orijentacija na uvoz posljednjih godina, sve do svjetske recesije imala je stalni rast koji je sada malo usporen. No i dalje uvoz je daleko veći od izvoza a vanjskotrgovinski deficit je veoma velik. Prema strukturi izvoznih proizvoda dominiraju sirovine i poluproizvodi. Izostanak stimulacije domaće proizvodnje ima za rezultat smanjenje radnih mjesta i nedostatni tehnološki razvoj. Ovom studijom razvoja poslovnih zona HBŽ kao temeljni prioritet ističe se poticanje ozračja poduzetništva, razvoj poslovnih zona i u njima potreba za posebno stimuliranje domaće proizvodnje. Proizvodnja se mora temeljiti na iskustvima nekada uspješnih velikih gospodarskih subjekata, koji omogućavaju razvoj malih i srednjih proizvođača i stimuliraju ih na proizvodnju većine proizvoda koje danas uvozimo. Na žalost, danas i rijetki proizvođači u svoje proizvode ugrađuju veći dio uvoznih dijelova a veliki trgovački lanci uglavnom prodaju uvoznu robu. Gospodarstvo Hercegovine se treba usredotoči na strateške gospodarske grane Hercegovine definirane u drugim razvojnim programima kao što su npr. metaloprerada većih stupnjeva finalizacije, održivi razvoj energetske infrastrukture, drvoprerada, turizam, poljoprivreda i sl. U mogućnostima brzog razvoja malog i srednjeg poduzetništva postoje pozitivna iskustva u svijetu a i u nekim našim županijama. Iskustva europskih zemalja pokazuju da upravo mala i srednja poduzeća podstavljaju pravi okvir za realizaciju privatnih poduzetničkih inicijativa. Analiza stanja domaćeg malog i srednjeg poduzetništva pokazuju da su dosadašnji poticaji razvoja malih i srednjih poduzeća dali određeni pozitivan rezultat, ali nedovoljan da u strukturi proizvodnje zauzmu mjesto koje imaju u drugim zemljama. Ne zanemarujući značaj i razvoj velikih gospodarskih subjekata, kao temelja sveukupnog razvoja zemlje, poticaj malog poduzetništva može dati u relativno kratkom vremenu dobre rezultate u proizvodnji, izvozu te supstituciji uvoza, a s time i u zapošljavanju. Analiza stanja pokazuje da mala i srednja poduzeća u BiH čine:

- 70% ukupnog broja poduzeća, - 90% zaposlenosti.

Usporedba sa zemljama EU pokazuje daljnje potrebe razvoja ovog oblika poduzetništva. U tim zemljama malo i srednje poduzetništvo predstavlja oko 80% ukupnog prihoda države. Druga bitna razlika je u tome, što se u nas ta poduzeća umjesto proizvodnjom pretežno bave trgovinom na malo i veliko te trgovinom nekretninama: 80% je registrirano za djelatnost trgovine na malo ili veliko, a samo 20% za proizvodnju. Navedeni rezultati analize ujedno su i smjernice daljnjeg razvoja ovog gospodarskog područja. U proteklom razdoblju u BiH je urađeno niz opsežnih analiza zatečenog stanja, te izrađene brojne studije razvoja koje na najizravniji način korespondiraju sa malim i srednjim poduzetništvom. Studija treba uočiti nedostatak razvoja kroz razvojne programe, koji zadržavaju dosadašnja dobra iskustva a korigiraju ona bez zadovoljavajućih rezultata. Jedan od najvažnijih uočenih nedostataka je i nedovoljno otvaranje novih poslovnih zona, koje omogućavaju jednostavnije, brže i jeftinije pokretanje proizvodnje. Prema iskustvima drugih europskih zemalja iste predstavljaju najbrži put ostvarenja razvoja malog i srednjeg poduzetništva.


128

U rezultatima ove Strategije koja je sagledala gotovo sve bitne elemente za razvoj poslovnih zona u HBŽ postavljaju se slijedeći opći ciljevi:

• razvoj poslovnih zona potreban je u mjeri koja će biti suglasna sa načelima održivog razvoja svake lokalne zajednice i mora poštivati antropogene i prirodne posebnosti Hercegovine;

• težište zona mora biti proizvodnja • poslovna (proizvodna poduzetnička) zona treba osigurati osnivanje i gradnju

proizvodnih objekta u najkraćem roku • sastavni dio zone većih zona trebaju da budu centri za edukaciju i pružanje

potrebnih savjeta poduzetniku o financiranju, potrebnoj proizvodnji i načinu poslovanja i druge forme pomoći u radu (servisi, obdaništa, banke i dr.)

• ravnomjernim otvaranjem poslovnih zona izjednačavaju se razlike u standardu među pojedinim županijama

SADAŠNJE STANJE RAZVOJA POSLOVNIH ZONA (MAPIRANJE POSTOJEĆIH ZONA) Analizom sadašnjih zona i provedenom anketom po općinama HBŽ-a utvrđene su velike mogućnosti daljnjeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva intenziviranjem razvoja poslovnih zona. Sadašnje zone su pretežito nedovršene, infrastruktura je nedostatna a cjelokupna funkcija zone uspostavljena je samo u nekoliko županija. Sadržaj zona nije standardiziran, a sustavi poticaja nisu usklađeni i zato su često neučinkoviti. Potreban je program intenzivnog poticaja izgradnje novih zona ili dovršenja i kompletiranje postojećih. Analizom sadržaja pojedinih zona utvrđeno je da mnoge nemaju zadovoljavajuću infrastrukturu a prostor im je nedostatan i neuređen. U posljednje tri godine otvoreno je svega nekoliko novih poslovnih zona, a u svim zonama zajedno u tri godine zaposleno je samo 1000-2000 novih radnika. Poseban problem je što ove zone u najvećoj mjeri predstavljaju prodano zemljište s kojim općinska uprava nema više nikakve nadležnosti niti izvore prihoda. Ukupno je broj novih obrtničkih subjekata registriran u tom razdoblju povećan za 1,9% a broj novih trgovačkih društava za samo 0,3%. O poticajima iz entitetskih proračuna za razvoj poslovnih zona bilo je govora u prethodnim dijelovima studije. Očigledno je da su oni bili nedostatni i da su uglavnom pokrivali tek izradu određene vrste dokumentacije. Od ukupnih poticajnih sredstava najmanje je usmjeravano na otvaranje novih i poboljšanje postojećih poslovnih zona. Najviše inicijative su imale neke općine i poneke županije. Iz izdvajanja Vlade F BiH za poticaj razvoju poslovnih zona vidjeli smo da je ZDK imao više apliciranih i dodijeljenih sredstava nego sve županije Hercegovine zajedno. Za poticaj svim zonama u F BiH dano je npr. u 2009.godini 2 449 000 KM a za Hercegovinu 654 000 KM odnosno 246 000 za HBŽ (općine Stolac, Čitluk, Jablanica) što je razmjerno u usporedbi s npr. izdvajanjima u Hrvatskoj koja je ukupno iz svih izvora (državni, županijski, gradski/općinski proračun) za razvoj poduzetničkih zona izdvajala 84 670 981 kuna/god. ili prosječno 243 383 kuna po zoni/god. Iz navedenih podataka proizlazi da je postojao nedostatan interes lokalne, županijske i entitetske uprave za ulaganje u poslovne zone. Nasuprot tome, u europskim zemljama ovakva ulaganja podstavljaju dominantan oblik investicijske intervencije.


129

POTICAJI NAMIJENJENI RAZVOJU POSLOVNIH ZONA I PODUZETNICIMA U Studiji su analizirani dosadašnji poticaji poslovnim zonama i poduzetnicima koji su dobiveni od strane resornih ministarstava entiteta i županija. Očigledno je i bez dubljih analiza da su ta sredstva nedostatna. Zbog prevelikih kamata (prosječno 7% i više) i nedostataka jamstvenog kapitala komercijalni krediti poslovnih banaka su potpuno neinteresantni za ove namjene. Cijena terena u poslovnim zonama jako varira (omjer cijene po jedinici površine iznosi 1:20/30). U nekim županijama cijena je povoljnija od tržišne, dok druge određuju tržišne cijene koje vrijede i za prostore izvan zona. POSTUPAK OTVARANJA MSP Kao i u zemljama regije (Hrvatska, Srbija) za otvaranje mikro ili MSP-a potrebno je provesti u prosjeku 15 postupaka, nabaviti prosječno 35 dokumenata i to pod uvjetom da postoji građevinska dozvola za koju treba prosječno uz projekt još dvadesetak suglasnosti, raznih rješenja ministarstava (desetak dokumenata), rješenja o sigurnosti na radu (prosječno 5 dozvola) itd. Prosječno vrijeme za pribavljanje svih dokumenata (osim građevinske dozvole) je 60-70 dana. EDUKACIJA, OBAVIJEŠTENOST, PROMIDŽBA Među važnim nedostacima bržeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva svakako je i manjkava organizacija edukacije novih ali i iskusnih poduzetnika. Postojeća edukacija nije sustavna nego pojedinačna, ponekad kvalitetna ali neujednačena u programima a često previše komercijalizirana i bez nadzora. Programi za mogućnosti proizvodnje u pojedinim županijama ne postoje ili nisu usklađeni s tržišnim zahtjevima, mogućnošću nabavke sirovina ili s potrebama velikih proizvodnih subjekata u regiji. Poseban problem bržeg razvoja poduzetništva je nepovoljna klima, u kojoj poduzetnik nije prepoznat kao poluga razvoja države. U školskim programima poduzetništvo u smislu stvaralaštva i samozapošljavanja nije dovoljno istaknuto u programima većine škola. CILJEVI RAZVOJA POSLOVNIH ZONA (MAPIRANJE POTENCIJALNIH POSLOVNIH ZONA) Poslovna zona treba postati klica razvoja malog i srednjeg poduzetništva u blizini većih naselja i značajnijih putnih komunikacija. U tom cilju treba postići:

• Povećanje broja poslovnih (proizvodnih) zona na najmanje 1-2 po lokalnoj zajednici, umjesto sadašnjih prosječno 0,5-0,8. Te zone je potrebno na adekvatan način planirati i razvijati kao zone od entitetskog, županijskog ili lokalnog značaja, čime bi se opredijelile i visine pojedinih učeća i drugi relevantni kriterija za svaku poslovnu zonu,

• povećati broj proizvodnih subjekata na 80% (sa sadašnjih 20%), • izradu programa dovršenja postojećih i otvaranja novih zona u svakoj županiji • ujednačiti standard sadržaja u zonama, • utvrditi uvjete davanja na korištenje ili otkupa terena s infrastrukturom po

povlaštenim cijenama, • uspostaviti izdavanje dokumenata na jednom mjestu za otvaranje

poduzetničkog objekta (“one stop shop”), • utvrditi način financiranja podizanja poslovnih zona, • utvrditi način povoljnijih kreditiranja poduzetnika u zonama, • utvrditi oblike poticaja za pokretanje proizvodnje u poslovnim zonama, • postaviti principe rada poduzetničkog centra kao savjetodavnog i edukativnog

sadržaja u svakoj većoj poslovnoj zoni,


130

• broj malih i mikro poduzeća povećavati po stopi od 5% godišnje (umjesto sadašnjih manje od 2%),

• broj zaposlenih u malom i srednjem poduzetništvu u BiH povećati sa sadašnjih 250 000 na 400 000, odnosno sa 3 000 novo zaposlenih godišnje na 10 000 novo zaposlenih godišnje u novim poslovnim zonama,

• povećati poticaje za otvaranje novih poslovnih zona sa sadašnjih 2,5 mil.KM god. na 10 mil.KM/god. na entitetskoj razini (F BiH) a u svakoj županiji uvesti programe poticaja razvoju poslovnih zona od najmanje 2% bruto proračuna županije.

PROGRAM RAZVOJA NOVIH POSLOVNIH ZONA U Studiji je detaljno razrađen plan i program otvaranja poslovnih zona koji bi kao adekvatan dokument trebao biti usvojen od strane nadležnih državnih institucija. Ovim programom određuju se ciljevi, zadaci, nositelji i rokovi za pojedine aktivnosti. Kroz deset tačaka koje sadrži ovim programom se udaraju temelji osmišljenom i planski vođenom razvoju poslovnih zona jedne regije kojim se izbjegava voluntaristički i populistički program razvoja jednog od ključnih elemenata u razvoju poduzetništva jedne regije, entiteta i zemlje u cjelini. UPUTSTVO ZA USPOSTAVU I RAZVOJ POSLOVNE ZONE Kako je proces od ideje do realizacije poslovne zone proces koji uključuje brojne aktere od lokalne zajednice do najviših organa vlasti te kako u njemu participiraju ljudi vrlo različitih struka, znanja i viđenja čitavog procesa to je u studiji detaljno razrađene upute – Vodič za razvoj poslovnih zona (poglavlje 9.) Isti je kao poseban priručnik i posebno štampan a što ima za cilj da što veći broj ključnih aktera dobije najvažnija znanja o planskom vođenju čitavog procesa. U tom smislu u studiji je naglašen značaj faznog razvoja planiranja i razvoja zona koje moraju biti pažljivo i realno projektiranje kao npr. Studija opravdanosti izgradnje poslovne zone; Plan osnivanja zona – Odluka o osnivanju; Plan lokacije; Prostorno planiranje; Plan održivog razvoja i studija utjecaja na okoliš; Marketing plan; Financiranje zone (različiti pristupi u financiranju osnivanja kao i razvoja zone); Gradnja; Organizacija i upravljanje (izbor optimalne organizacijske forme) i dr. KOMPATIBILNOST SA DRUGIM RAZVOJNIM I STRATEŠKIM STUDIJAMA NA RAZINI BIH, ENTITETA I SEKTORA Vrlo senzitivno projektni tim je sagledao sve relevantne studije koje su prethodnih godina urađene u BiH a koje u svom djelokrugu tema imaju i relevantne poveznice sa ovom studijom. Ovo je posebno značajno za nove EU IPA, FP i druge predpristupne fondove koji će se u vremenu koje slijedi postepeno otvarati za BiH i njene regije. Kroz kratke izvode iz ovih studija naznačeno je posebno kako ti dokumenti vide značaj poslovnih zona i druge poslovne infrastrukture. U tom smislu je u studiji postignuta maksimalna kompatibilnosti konzistentno kao i nastojanje da se postigne kontinuiranost pristupa od najviših do najnižih razina vlasti i ovlasti. ISKUSTVA SUSJEDNIH ZEMALJA, NOVIH ČLANICA EU I NAPREDNIH ZEMALJA Ne želeći da se ni u jednom segmentu „otkriva nešto što je već drugdje izvedeno, testirano ili samo provjeravano“ projektni tim je dao iskustva susjednih zemalja (Srbija i Hrvatska), novih članica EU (Slovenija, Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Slovačka) kao i nekih izuzetnih primjera (Španjolska, Irska, Finska) u razvoju poslovnih zona i druge poslovne strukture od značaja (vidjeti dokument Studije razvoja poslovnih zona Hercegovine). Ono što je posebno značajno još jednom ponoviti je činjenica da je otvaranje poslovne zone dio globalne utakmice u kojoj se zemlje i regije takmiče za privlačenje stranih ulagača, kompanija, poslodavaca nudeći i proglašavajući svako na svoj način komparativne prednosti na


131

kojima bazira svoj ukupni razvoj. U tom smislu i Studija je definirala strateške odrednice od značaja za razvoj ovog koncepta u HBŽ. SLOŽENA ANALIZA LJUDSKIH RESURSA HERCEGOVINE Kroz posebno poglavlje analize tržišta radne snage HBŽ sagledani su najvažniji potencijali svake zemlje i regije a koje označavamo kao ljudski resursi. Govoriti o potencijalima za razvoj poslovnih zona a bez sveukupnog sagledavanja potencijala ljudskih resursa i potencijalne radne snage bilo bi neozbiljno i znanstveno neutemeljeno. Stoga, analize dane u ovoj studiji kao i kompletan uvid u tržište radne snage Hercegovine dan u pratećoj Studiji, podstavljaju obavezan prateći dokument koji treba pažljivo čitati i analizirati kod ulaska u bilo koji izvedbeni projekt novih poslovnih zona u HBŽ. RAZVOJ SPECIJALNIH ZONA HERCEGOVINE I ova Studija je prepoznala i podcrtala specijalne zone Hercegovine i HBŽ sa čijim razvojem i projektiranjem treba krenuti odmah i voditi ih sa maksimalnom projektnom ozbiljnošću i senzibilitetom. Naime, mreža malih aerodroma Hercegovine (Mostar, Trebinje, Kupres i dr.) koje su svojom specifičnošću i atraktivnošću privlači pažnju i širih krugova (tzv.mreža parking-yachting aerodroma, specifične servisne usluge održavanja zrakoplova i dr.), istraženi i planirani prostori za vjetroelektrane i solarne energane i dr. samo su dio prostora specijalnih poslovnih zona koje je ova studija prepoznala u svom značaju i koje studijama izvodljivosti treba dovesti do „proizvoda“ koji bi trebao da traži kupca u širem partnerskom okruženju.


132

POPIS TABELARNIH PRIKAZA 3.1. Struktura radno sposobnog stanovništva prema završenoj školskoj spremi,

području i spolu, 2008. (u %) 3.2. Prikaz makrogospodarskih parametara za BiH 4.1. Registrirana nezaposlenost u BiH, entitetima i Brčko Distriktu u razdoblju 2003.-

2010. 4.2. Nezaposlenost u BiH prema kvalifikacijskoj strukturi na dan 28.02.2010. 4.3. Rezultati vanjske trgovine u HBŽ u F BiH i u BiH u 000 KM 4.4. Udio HBŽ u vanjskoj trgovini BiH 4.5. Udio županije u izvozu u postotcima od ukupnog izvoza F BiH 4.6. Udio županije u uvozu u postotcima od ukupnog uvoza F BiH 4.7. Indeksi industrijske proizvodnje 4.8. Učinci ulaganja poticajnih sredstava u 2008. godini za HBŽ 4.9. Struktura poslovnih subjekata u HBŽ 6.1. Stupanj zaposlenosti po županijama u 2008. godini 6.2. Stupanj nezaposlenosti po županijama u 2008. godini 6.3. Distribucija broja zaposlenih po općinama u HBŽ 6.4. Broj stanovnika u općini u odnosu na ukupan broj stanovnika u HBŽ i postotak

uposlenih u općini u odnosu na ukupan broj uposlenih u HBŽ 6.5. Zaposlenost po djelatnostima u HBŽ 6.6. Prikaz broja zaposlenih osoba u HBŽ i Federaciji BiH 6.7. Promjene u potražnji radne snage u HBŽ 6.8. Ponuda radne snage u HBŽ na dan 31.01. 2010. godine 6.9. Vrijeme čekanja na posao u HBŽ 6.10. Ponuda radne snage po općinama u HBŽ 6.11. Ponuda radne snage u HBŽ (siječanj 2010.godine) prema kvalifikacijama 6.12. Dobna struktura nezaposlenih osoba u 2009. godini za HBŽ 6.13. Ponuda radne snage u HBŽ u 2007., 2008. i 2009.godini 7.1. Poticajna sredstva za poslovne zone u F BiH od strane FMRPO-a 7.2. Ulaganja u PZ u 2009.god. u F BiH 9.1. Komparativni podaci za broj stanovnika, obrta i uposlenih po podregijama

Hercegovine 9..2. Komparativni podaci za broj stanovnika, obrta i uposlenih po općinama 9.3. Rangiranje djelatnosti po važnosti za HBŽ 9.4. Registrirani gospodarski subjekti po sektorima u HBŽ 9.5. Utvrđeni broj strateške dokumentacije u HBŽ 9.6. Strateška dokumentacija u općinama HBŽ 9.7. Komparativni pokazatelji korporativnog upravljanja u Hercegovini i HBŽ 9.8. Upravljanje ER po općinama 9.9. Vrijednosti ocjena usluga općina u segmentu poduzetničke infrastrukture 9.10. Usluge općine i uspostavljena infrastruktura u HBŽ u brojkama 10.1. Procijenjena potrebna sredstva za razvoj zone


133

POPIS SKRAĆENICA I AKRONIMA BD Brčko Distrikt BDP Bruto domaći proizvod BIC Business Innovation Centre BIG Business Incubators Group BIH Bosna i Hercegovina CTT Centar za transfer tehnologija DB Doing Business EBRD European Bank for Reconstruction and Development ERA European Research Area EU Europska Unija EU-27 Unija 27 država članica Europske Unije (uključujući nove članice) EURED Europsko povjerenstvo u BIH za regionalni gospodarski razvitak FBIH Federacija Bosne i Hercegovine FDI Foreign Direct Investment FIPA Foreign Investment Promotion Agency FMRPO Federalno Ministarstvo Razvoja Poduzetništva i Obrta GF Greenfield HBŽ Herceg-bosanska Županija HNŽ Hercegovačko-neretvanska Županija I&R Istraživanje i razvoj IASP International Association of Science Parks IH Istočna Hercegovina IPA Instrument for Pre-accession JIE Jugoistočna Europa LRA Lokalne razvojne agencije MCI Municipal Competitiveness Index MCIBIH Municipality Competitiveness Index Bosnia and Herzegovina MSP Mala i srednja poduzeća NTP Naučno-tehnološki park OECD Organization for Economic Cooperation and Development PPP Private Public Partnership RARS Republička agencija za razvoja malih i srednjih preduzeća - RS REDAH Razvojna agencija za regiju Hercegovina RH Republika Hrvatska RS Republika Srpska RTD Research and Technology Development SAD Sjedinjene Američke Države SEED Service for Eastern Economic Development SENSI South European Network of Start-up Centres and Incubators SIEPA Agencija za investicionu promociju Srbije SLOHRA Slovenija-Hrvatska SWOT Strenghts Weaknesses Opportunities Threats TEA Total Entrepreneurship Activity TP Tehnološki park WTO World Trade Organization ZHŽ Zapadno-hercegovačka Županija


134

14. LITERATURA Knjige i članci Barrinegr B., Ireland D.: Poduzetništvo- Uspješno pokretanje novih poduhvata; Prentice Hall, prevod CRP Tuzla, Ed. B.Umihanić, 2010. Petković D.: Tehnološki parkovi – Više od mjesta za tehnološki transfer i razvoj MSP, Univerzitet u Zenici,knjiga, 2006.godina Petkovic D., Serdarevic N: Proces Orientid Economic Development- Case Study Zenica Region, B&H; Proceedings of the International Conference for Entrepreneurship, Innovation and Regional Development; Ed. R.Polenakovik, P.ketikidis, A.Sotiriadou; pages 505-510; Ohrid, Macedonia, 8-11 May 2008. Petkovic D.: Technology Parks in the Function of Entrepeneur Development and Growth of SME's; International Conference "Economic Recovery of Serbia through Development of Science Parks", Belgrade, June, 2004. Petkovic D., Serdarevic N: Networking as Key Element in Strengthening South-East European SME Sector: Best Practices in Regional Transfer of Knowledge and Existing Gaps; B&H; Proceedings of the International Conference for Entrepreneurship, Innovation and Regional Development; Ed. R.Polenakovik, P.ketikidis, A.Sotiriadou; pages 510-518; Ohrid, Macedonia, 8-11 May 2008. Petkovic D., Visekruna V., Jasarevic S., Plancic I.: TECHNOLOGY PARKS – THE GENERATOR FOR DEVELOPMENT SME'S: ONE CASE FROM BOSNIA AND HEREZEGOVINA; Industrial Engineering –Innovation as Competitive Edge for SME; 28-29.April 2004, Estonia,Tallin. Petkovic D., Majstorovic V., Visekruna V.: TECHNOLOGY PARK (TP) MOSTAR – THE PLACE FOR DESIGN AND DEVELOPMENT SMALL AND MEDIUM ENTERPRISES; 3rd DAAAM International Conference "Advanced Technologies for Developing Countries"; 23-26.June 2004, Split, Croatia Tihi B., Petković D.: Tehnološki parkovi-Novi kvalitet u BIH ekonomiji; III NSS Kvalitet 2003, Zenica 13/14.11.2003, Zbornik str. 197 – 202; ISSN 1512-9268. Iztok Lesjak: Tehnološki park Ljubljana, Međunarodna konferencija "MSP –iskustva evropskih zemalja-izazov u privrednom razvoju BIH", Sarajevo, maj.2002. Horvat Đ., Kovačević V.:, Clusteri put do konkuretnosti, M.E.P. Consult Zagreb, 2004 Petković D.: Studija izvodljivosti Tehnološkog parka Mostar, Mostar-Zenica, 2003. Ožanić M.: Mali brod na olujnom moru, od ideje do prvog ugovora, Zagreb, 2004. Jovanović L.: Upravljanje tehnološkim razvojem, Izazovi trećeg milenijuma; Biblioteka, Menadžment, Beograd, 2001. Nataša R.: Benchmarking, Mate Zagreb 2006. Dick Leonard: „Vodič kroz Europsku Uniju“, Narodna knjiga Alfa, Beograd 2004 Cram Laura:„Developments in the EU“, Palgrave Macmillan, London 1999 Rifkin Leremy: “Europski san”, Školska knjiga, Zagreb 2006 Markić B. I dr.: Tržište rada regije Hercegovina; REDAH, Mostar, 2010. Petković D. I dr.: Studija razvoja poslovnih zona Hercegovine; REDAH, Mostar, 2010.


135

Publikacije i dokumenti Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementacije,2008–2015.; Vijeće ministara BIH, Sarajevo, 2008. Regionalni ekonomski razvoj; Model EU za kreiranje održivog razvoja u BIH, EC Sarajevo, 2002. Lokalni ekonomski razvoj – kratki priručnik;Odjel za urbani razvoj, Svjetska banka, Washington DC, USA, Maj 2001. Komisija Europskih zajednica, Izvještaj o napretku BiH u 2007, DEI, Sarajevo 2007; Commision of the European Communities, BiH Progress Report 2006, EC, Brussels 2006; Commision of the European Communities, BiH Progress Report 2005, EC, Brussels 2005; Direkcija za europske integracije BiH, „Studija uvođenja decentraliziranog sustava upravljanja programom omoći EU, Sarajevo 2007; Direkcija za europske integracije BiH, „Smjernice godišnjeg programiranja za 2008. godinu IPA Komponenta I – Podrška tranziciji i“, Sarajevo, 2007; Commision of the European Communities, „Multi-annual Indicative Planning Document (MIPD) 2007-2009 for Bosnia and Herzegovina“, Official Journal of the European Union, Brussels 2007; Commision of the European Communities, „COUNCIL REGULATION on establishing an Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA)“, Official Journal of the European Union, Brussels, 2004; Commision of the European Communities, „COUNCIL DECISION on the principles, priorities and conditions contained in the European Partnership with BiH“, Official Journal of the European Union, Brussels, 2006; Commision of the European Communities, „Regional Cooperation in the Western Balkan – A Policy Priorities for the EU“, Brussels, 2005; Commision of the European Communities, „Report from the Commission to the Council on the preparedness of BiH to negotiate a SAA with the European Union“, Brussels, 2003; Commision of the European Communities, „BiH Country Stratigic Paper 2002-2006“, Brussels, 2002; Mreža BH inkubatora, 'Studija razvoja BH inkubatora', Žepče, 2008 Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP-a u FBiH (2007-2010.godina) Europska povelja za mala i srednja poduzeća, EC, Lisabon, 2000.godina Izvještaj o napretku BiH u 2009. godini Studija proširenja i ključni izazovi 2009-2010 „Studija integrisanja BiH u EU“ Osnovne informacije o IPF-u (Infrastructure Project Facility)

http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti/dokumenti_eu/?id=3783�

http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti/dokumenti_eu/?id=3777�


http://209.85.135.132/search?q=cache:p5XvvXtwKSgJ:www.dei.gov.ba/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti/dokumenti_direkcije/%3Fid%3D2743+%EF%83%98+Osnovne+informacije+o+IPF-u+%28Infrastructure+Project+Facility%29&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=ba�


136

Web stranice www.mvp.gov.ba (Ministarstvo vanjski poslova Bosne i Hercegovine) www.dei.gov.ba (Direkcija za europske integracije BiH) www.mvp.hr (Ministarstvo vanjski poslova Republike Hrvatske) Proces stabilizacije i pridruživanja http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm Predpristupni fondovi http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm IPA http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm EU i BiH http://ec.europa.eu/enlargement/bosnia_and-herzegovina/index_en.htm EU i MSP http://ec.europa/enterprise/sme/index_en.htm www.tp-vz.hr www.tehnopark.hr www.redah.ba www.safu.hr

www.mrrsvg.hr

Priručnik za aplikante IPA CBC Program HR-BIH 2007-2013

http://ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/planning-ipa_en.htm

http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=96628

http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/euic_katalog-Zajedno%20za%20europsko%20danas%20i%20sutra-1248853244.pdf

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=5781

http://www.mvp.gov.ba/�

http://www.dei.gov.ba/�

http://www.mvp.hr/�

http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm�

http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm�

http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm�

http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm�

http://ec.europa.eu/enlargement/bosnia_and-herzegovina/index_en.htm�

http://ec.europa/enterprise/sme/index_en.htm�

http://www.tp-vz.hr/�

http://www.tehnopark.hr/�

http://www.redah.ba/�

http://www.safu.hr/�

http://www.mrrsvg.hr/�

http://ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/planning-ipa_en.htm�

http://ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/planning-ipa_en.htm�

http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=96628�

http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/euic_katalog-Zajedno%20za%20europsko%20danas%20i%20sutra-1248853244.pdf�

http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/euic_katalog-Zajedno%20za%20europsko%20danas%20i%20sutra-1248853244.pdf�

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=5781�

PROJEKT FINANCIRA:PROJEKT PROVODI:

studija razvoja poslovnih zona u hbz

Documents