sveu Čilište u zagrebu geotehni Čki fakultet · pdf filesveu Čilište u...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET
ANDREJA TOMAŠIĆ
PRILOG RAZVOJU GEOTEHNI ČKOG INŽENJERSTVA S NAGLASKOM NA UREĐENJE OKOLIŠA
ZAVRŠNI RAD
VARAŽDIN, 2011
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET
ZAVRŠNI RAD
PRILOG RAZVOJU GEOTEHNI ČKOG INŽENJERSTVA S NAGLASKOM NA UREĐENJE OKOLIŠA
STUDENT; MENTOR; Andreja Tomašić prof.dr.sc Božo Soldo
VARAŽDIN, 2011
SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................1
2. OPĆENITO O GEOTEHNIČKOM INŽENJERSTVU I UREĐENJU
OKOLIŠA..........................................................................................................................2
2.1. GEOTEHNIČKO INŽENJERSTVO.........................................................................2
2.2. GRAĐA TLA.............................................................................................................2
2.3. OPĆENITO O UREĐENJU OKOLIŠA....................................................................5
3. PRIMJER UREĐENJA KOD SANACIJE KANALA..................................................9
3.1. UVOD U PROBLEM.................................................................................................9
3.2. ANALIZA UZROKA EROZIJE POKOSA.............................................................10
3.3. SANACIJSKA RJEŠENJA......................................................................................12
4. PRIMJER UREĐENJA KOD SANACIJE KLIZIŠTA...............................................17
4.1. UVOD U NASTAJANJE KLIZIŠTA......................................................................17
4.2. METODE ZA STABILIZACIJU KOSINA.............................................................18
4.3. PRIMJER SANACIJE CESTOVNOG KLIZIŠTA………………..........................22
5. PRIMJER UREĐENJA KOD IZRADE POTPORNIH ZIDOVA..............................23
5.1. OPĆENITO O POTPORNIM ZIDOVIMA.............................................................23
5.2. KLASIFIKACIJA POTPORNIH ZIDOVA PREMA VRSTI
MATERIJALA................................................................................................................24
5.3. ČESTI POTPORNI ZIDOVI....................................................................................28
6. ZAKLJUČAK..............................................................................................................33
7. LITERATURA............................................................................................................34
1. UVOD U današnje vrijeme potreba očuvanja okoliša postaje neoporeciva. Očuvanje okoliša
nije potrebno samo na mjestima gdje dolazi do zagađenja ili onečišćenja, već i na
mjestima gdje se zbog prirodnih pojava ili ljudskih aktivnosti naruši izgled i/ili
stabilnost terena.
Zadaća geotehničkih zahvata je osigurati dugoročno funkcioniranje objekata, a time i
stabilnost terena na kojem ih gradimo. Za svaki takav zahvat vrijedi naći ono rješenje
koje pruža optimalnu sigurnost, a istodobno leži u granicama troškova koji su
ekonomski opravdani. Logično je da i estetska vrijednost, kao i brzina izvedbe igraju
veliku ulogu pri tom odabiru.
Naglasak teme ovoga rada leži na očuvanju okoliša, zbog toga su obrađene teme koje
svojom učinkovitosti i dobrim uklapanjem u okoliš pridonose toj svrsi. Na slici 1.
vidimo potporni zid koji je dobar primjer za oboje.
SLIKA 1. Potporni zid
2. OPĆENITO O GEOTEHNIČKOM INŽENJERSTVU I UREĐENJU OKOLIŠA 2.1.GEOTEHNIČKO INŽENJERSTVO Geotehnika je grana graditeljstva koja se bavi proučavanjem svojstva, stanja i ponašanja
geološke sredine. Nadalje geotehnika proučava zakonitosti promjena u geološkoj sredini
pod utjecajem određene inženjerske djelatnosti ili prirodnog procesa. Dakle možemo
reći da je osnovni predmet proučavanja tlo, u kojem gradimo.
Zahvati i objekti kojima se bavi geotehnika su mnogobrojni; temeljenje, klizišta, nasipi,
usjeci, zasjeci, građevinske jame, odlagališta otpada, itd. Naravno da se kod provedbe
navedenih radova javljaju određeni problemi kao što su stabilnost tla, temeljenje na
slabo nosivom tlu ili visoki nivo podzemnih voda. Kod rješavanje takvih problema
potrebno je opširno znanje iz fizike, mehanike krutih tijela, mehanike fluida, kemije,
geologije, informatike, itd.
Teško je pronaći jednu osobu koja bi zadovoljila sva ta znanja, stoga se rješenja traže u
okvirima timskog rada.
2.2. GRAĐA TLA Tlo je nakupina zrnaca različite veličine i oblika, slika 2. Posebno svojstvo tla je da je
tlo trofazni medij koji se sastoji od tekuće, čvrste i plinovite faze. Plinovita faza je zrak
a tekuća faza je voda u porama tla. Čvrstu faza u tlu čini skelet tla, ako su zrnca
poredana gušće kažemo da je tlo bolje zbijeno. Zastupljenost svake faze u uzorku se
može iskazati pomoću mase i volumena uzorka, koje određujemo mjerenjima. Iz
omjera volumena ili mase uzorka mogu se odrediti neke od veličine koje su presudne
za donošenje odluka o tehničkom korištenju tla.
SLIKA 2. Tlo
Porozitet n je omjer volumena pora u uzorku Vp i volumena cijelog uzorka V.
V
Vn p= (0 ≤ n ≤ 1)
Koeficijent pora e definiran je kao omjer volumena pora Vp i volumena čvrste faze Vs u
uzorku.
s
p
V
Ve = (0 ≤ e ≤ ∞ )
Stupanj saturacije Sr uzorka je omjer volumena pora ispunjenih vodom Vw i volumena
pora Vp u uzorku.
p
wr V
VS = ( 0 ≤ Sr ≤ 1 )
Vlažnost w predstavlja omjer mase vode Mw u uzorku i mase suhog uzorka Md.
d
w
M
Mw = ( 0 ≤ w ≤ ∞ )
Ove četiri veličine su kvocijenti dimenzijski istovrsnih veličina, pa se izražavaju samo
brojem. Često su izražene u postocima, za što se moraju pomnožiti brojem 100.
Do sad smo tlo promatrali kao medij koji se sastoji od zraka, vode i čvrstih čestica, što
je više ili manje realno za uzorak tla. Tlo u prirodi sadrži mnogo živih i neživih
organizama i nije homogeno, slika 3.
SLIKA 3. Tlo u prirodi
2.3. OPĆENITO O UREĐENJU OKOLIŠA Okolišem se smatra čitava čovjekova okolina, živa i neživa priroda te čovjekove
tvorevine. Svaki ljudski zahvat u prirodi ima neke posljedice. Kada gradimo građevinu,
prometnicu ili provodimo neki drugi zahvat, naše djelovanje uvijek utječe na izgled
okoliša. Za vrijeme tih radova se izgled okoliša naruši, to je neizbježna činjenica. No
nakon završetka radova se neki objekti bolje uklapaju u izgled okoline od drugih. Ovdje
je, između ostalog, važno da se upotrebljava materijal koji se već nalazi u prirodi. Dalje
je važno da se sam izgled ljudske tvorevine optimizira, kako bi uljepšao a ne narušio
izgled okoline. S jedne strane ljudski zahvati mogu narušiti prirodnu ljepotu okoline, a s
druge i okolina može negativno djelovati na naše objekte. Zato moramo spriječiti
negativno djelovanje s obje strane.
SLIKA 4. Narušavanje izgleda okoline
Gornja slika pokazuje kako je nužno promišljati i tražiti rješenja određenih zahvata za
poboljšanje zaštite, sanacije i uređenja okoliša.
Često se za stabilizaciju kosina koristi biljno raslinje, jer korijenje učvršćuje tlo.
Međutim biljno raslinje može imati i negativne posljedice na objekte koji se nalaze u
blizini. U slučaju prikazanom na slici 5. korijenje ispod objekta dovodi do pucanja
zidova.
Korijenje upija vlagu iz tla, što dovodi do neravnomjernog slijeganja ispod cijele
građevine, a to opet do pucanja zidova.
SLIKA 5. Utjecaj korijenja drveća na građevinu
SLIKA 6. Utjecaj okoliša na ljudske tvorevine
2.3.1. Sanacija oštećenog tla Postoji mnogo metoda za ojačanje tla, jedna od novijih metoda je duboko injektiranje
ekspanzijskom smolom. Ekspanzijska smola učvršćuje tlo na traženom području, a
ponaša se na različite načine u skladu s karakteristikama tla. U rastresitom tlu mješavina
popunjava praznine i djeluje kao hidrauličko vezno sredstvo, stvara monolitni
konglomerat sa značajnim mehaničkim svojstvima. U koherentnom tlu, mješavina
stvara gustu mrežu kanala, sličnu korijenju biljaka. Tako nastaje komprimirana masa
koja je učvrsnuta tim kanalima.
Djelovanje smole je ograničeno na radijus od maksimalno 2 m, zbog velike brzine
kemijske reakcije prijelaza iz tekućeg u čvrsto stanje. Brza reakcija ima i pozitivne
strane jer nema rasipavanja materijala, i izbjegni se štete nastale nekontroliranom
infiltracijom materijala u teren. Stupanj ekspanzije smole je od 2 pa čak do 20 puta, a
ovisi o otporu na koji nailazi.
Ovako tretirana područja se odlikuju dugoročnom stabilnošću. Propusnost
ekspandiranih smola se može usporediti s glinenim tlom, što onemogućuje ispiranje
materijala.
SLIKA 7. Poboljšanje svojstva tla ekspandirajućom smolom
2.3.2. Zaštita i uređenje biljnim raslinjem Već su rano ljudi primijetili da korijenje veže tlo, te da takve padine imaju strmiji pad i
veću visinu bez većeg urušavanja. Korijenje u tlu djeluje kao prirodna armatura slika 8.
Ova metoda se često koristi za sanaciju i stabilizaciju klizišta.
Najprikladnije su grmolike vrste koje stimuliraju rasađivanje. Nadalje se mora voditi
računa o prikladnosti pojedinih vrsta. Neke vrste već spadaju u novo udomaćene, a rastu
brže i bujnije od većine drugih vrsta.
SLIKA 8. Stabilizacija kosine biljnim pokrovom
SLIKA 9. Biljno raslinje i primjer uređenja kosine biljnim raslinjem
3. PRIMJER UREĐENJA KOD SANACIJE KANALA 3.1.UVOD U PROBLEM Središnji primjer na kojem će se analizirati uloga geotehnike u funkciji zaštite okoliša s
naglaskom na stabilizaciju i uređenje pokosa je odvodni kanal na HE Varaždin. Kanal je
trapeznog oblika, projektiranog nagiba 1:2,5 izveden je dubokim iskopom u pretežno
šljunčanim naslagama dravske naplavine. Od samoga početka rada se na pokosu kanala
u razini vodnoga lica javljaju erozijska mjesta; vododerine, odroni i osipavanje. Do
kojih dolazi u uvjetima promjenjivog režima rada elektrane. Pogled na odvodni kanal
prikazan je na slici 10.
SLIKA 10. Pogled na kanal
3.2. ANALIZA UZROKA EROZIJE POKOSA Do najvećih deformacija u pokosu dolazi u području denivelacije. Pri naglom padu
vodene razine se zrnati materijal znatno destabilizira, zbog čega dolazi do osipavanja
oblutica i šljunka. Sile koje imaju nepovoljni utjecaj na erozijsku otpornost pokosa su :
• Hidrodinamičke sile
• Hidrostatičke sile
• Gravitacijske sile.
Hidrodinamičke sile su sile vrtloženja, sile pri stacionarnom tečenju kroz kanal, sile pri
povratnom procjeđivanju vode kroz tlo. Hidrostatičke su sile uzgona u pojasu varijacije
vodene razine. Gravitacijske su sile uvećanja obujamske težine obalnoga materijala
zbog naglog pada razine vode u koritu.
Već sama prisutnost vode u porama tla, kao i njezino tečenje s mjesta višeg potencijala
na mjesto nižeg potencijala ima sljedeće posljedice:
• Ispod razine vode sila uzgona djeluje na svaki uronjeni volumen
• Spomenuti tok vode s višeg prema nižem potencijalu izaziva hidrodinamičke
sile.
Opisane pojave imaju za posljedicu sile koje djeluju na svaku česticu tla.
Najjednostavnija analiza stabilnosti pokosa je preko djelujućih sila u uvjetima
promjenjivog potencijala. Kad voda u tlu teče zbog razlike potencijala, tada mora
svladati trenje u česticama tla, pri tome se dio potencijalne energije pretvara u rad
trenja. Na potopljeni volumen djeluje dodatna sila trenja i skreće rezultantu silu prema
smjeru tečenja vode kroz tlo.
∆∆∆∆hL
Kut nagibapokosa δδδδ
Smjer strujanja vode jeparalelan s pokosom
p
S
γγγγ′′′′ββββ
SLIKA 11. Poligon sila za uronjeni obujam tla kroz kojega teče voda paralelno s pokosom
Iz slike 11. je vidljivo da vektorskim sumiranjem hidrodinamičke sile S i uronjene
jedinične težine materijala γ΄ nastaje nova rezultanta p na jedinicu volumena tla koja je
skrenuta prema smjeru toka vode u tlu.
Dakle, pišemo : p = S +γ΄
S = i · γw
γ΄= γ sat - γw
gdje je; i- strujni ili hidraulički gradijent, γw -zapreminska težina vode ( 10 kN/m2 ),
γ sat -zapreminska težina suhog tla.
Hidraulički gradijent ima opću formulu :
L
hi
∆=
gdje je; ∆h- razlika ukupnog potencijala, L- put procijeđivanja
Tako je iz slike 2. vidljivo da je u slučaju paralelnog strujanja vode s pokosom
i = sin β.
Također iz poligona sila možemo izračunati kut otklona rezultante p od vertikalne
komponente γ΄ :
⋅+′⋅=
βγβδ
sin
cos
S
Sarctg
Kod nekoherentnih materijala kut nagiba pokosa može, u graničnom slučaju, biti
jednak kutu unutarnjeg trenja tla ( β=φ). Drugim riječima rečeno to znači da je
najstrmiji kut pokosa β jednak kutu unutarnjeg trenja φ za rahlo stanje tla.
Nagib pokosa odvodnog kanala HE Varaždin iznosi 1: 2,5 ako zanemarimo strujanje
vode će kut unutarnjeg trenja za zaobljeni materijal s dobrom graduacijom iznositi
φ=34°. Faktor sigurnosti računamo kao omjer kuta unutarnjeg trenja tla i kuta nagiba
pokosa
69,18,21
34 ===tg
tg
tg
tgFs
βϕ
U nekoherentnim tlima propusnost vode ne utječe na veličinu kuta unutarnjeg trenja, ali
porni tlak može mijenjati otpornost na posmik. U promatranom kanalu je naizgled
smanjenje posmične otpornosti u području denivelacije ( do 2,5 m ). U slučajevima jake
kiše, kad je pokos potpuno zasićen do površine, strujni tlak izaziva smanjenje otpornosti
na posmik u smjeru strujanja vode. Tako za slučaj najkritičnijeg tečenja kad se voda
procjeđuje paralelno s pokosom pišemo;
( )
( )o8,16
90cos
90sin =
+⋅−′+⋅=
βγβδ
S
Sarctg
Sada je faktor sigurnosti manji od 1, te iznosi :
85,0)(
=+
=δβ
ϕtg
tgFs
Ovaj proračun upućuje na mogućnost nestabilnosti pokosa pri strujanju vode paralelno s
pokosom. Moguće je izračunati minimalni kut unutarnjeg trenja kojega bi materijal u
pokosu morao imati. Tada bi faktor sigurnosti Fs ≥ 1, pa je potrebni kut unutarnjeg
trenja φ ≥ β + δ, te konačno iznosi φ ≥39°. Kod ovoga kuta nebi došlo do urušavanja
materijala, jer bi sila trenja između zrna tla bila veća od sila. Sanacijske metode bi
trebale imati cilj, kut unutarnjeg trenja materijala na pokosu što bolje približiti
optimalnoj vrijednosti, kako bi se povećala erozijska otpornost pokosa.
3.3. SANACIJSKA RJEŠENJA Odvodni kanal HE Varaždin je građen u aluvijalnim dravskim šljunkovito-pjeskovitim
materijalima, koji po svojoj prirodi nose veliku opasnost od erozijskog djelovanja
otvorenih kanalskih i povratnih procjednih voda.
Zato je sad važan izbor odgovarajućih metoda i materijala da bi se povećala erozijska
otpornost. Dalje se mora voditi računa o estetskom izgledu terena, što uključuje da se
provedeni zahvati moraju uklopiti u postojeći izgled okoline. Izbijanjem zrna oblutica u
zoni denivelacije dolazi do destabilizacije cijelog pokosa, što se može spriječiti
materijalom iz kamenoloma jako velikog promjera kao i žičanim košarama reno
madraca.
3.3.1. Istraživanja na materijalima Na otpornost na smicanje uvelike utječe oblik zrna. O obliku zrna ovisi pokretljivost
čestica pri jednakoj zbijenosti. Dio otpornosti koji ovisi o ukliještenosti zrna raste ako
su zrna uglasta a pada ako su zaobljena. Oblik zrna i graduacija imaju velik utjecaj na
kut trenja što prikazuje sljedeća tablica.
TABLICA 1 Utjecaj oblika zrna i graduacije na kut trenja φ
Kut trenja ϕ [°] Oblik zrna i garduacija
rahlo zbijeno
Zaobljen, jednolična (U) 30 37
Uglast, jednolična (U) 35 43
Zaobljen, dobra (W) 34 40
Uglasto, dobra (W) 39 45
Prema podacima o veličini čestica i njihovom udjelu u tlu (graduacija) izrađujemo
granulometrijski dijagram. Granulometrijski dijagram prikazuje granulometrijski sastav
tla tj. sadržaj zrna različite veličine u određenoj količini tla izražen u postocima mase,
slika 12.
SLIKA 12. Granulometrijski dijagram
Dalje definiramo promjer efektivnog D10 i dominantnog D60 zrna. Promjer efektivnog
zrna je onaj promjer zrna kojega u ukupnoj količini težine zajedno sa sitnijim česticama
ima 10%. Promjer dominantnog zrna je onaj promjer od kojega je u danom uzorku 60%
zrna manje.
Njihov omjer definira koeficijent jednoličnosti Cu.
10
60
D
DCu =
Koeficijent zakrivljenosti je Cc, a definiran je
6010
230)(
DD
DCc ⋅
=
gdje je; D30 onaj promjer od kojega je u danom uzorku 30% zrna manje.
Ako je koeficijent jednoličnosti Cu > 4 onda je materijal šljunak, a ako je Cu> 6 je
materijal pijesak. Kada je koeficijent zakrivljenosti granulometrijske krivulje 1<Cc<3 je
materijal dobro graduiran. Ako jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen onda je šljunak
odnosno pijesak slabo graduiran.
Oblik granulometrijske krivulje uvelike utječe na kut otpornosti na smicanje. Kada
koeficijent jednoličnosti raste će pri istom utrošku rada za zbijanje, koeficijent pora e
biti manji, a sa time će rasti utjecaj ukliještenosti pa konačno i kut trenja φ. Odabir
optimalnog kompozita koji bi nakon ugradnje na predviđeno mjesto morao iskazivati
dobra mehanička svojstva vrši se prema sljedeća četiri kriterija:
1. Granulometrijska raznolikost
2. Veličina zrna
3. Ukliještenost i hrapavost zrna
4. Nesferičan oblik.
S druge strane je ekstremno nepovoljno ako upotrebljeni materijal ne odgovara
navedenim kriterijima. Ako zrna imaju kuglastu formu ili su jednakih dimenzija s
glatkim oplošjima onda je nasipni kut takvih materijala gotovo jednak nuli. Iz
navedenog slijedi da zasipni materijal na HE Varaždin nije odgovarao navedenim
kriterijima.
3.3.2. Zaštita lomljenim kamenom Zaštita lomljenim kamenom se u slučaju hidroelektrane Varaždin provodi samo u
gornjem dijelu pokosa, započinje cca. 1m ispod razine min. vode, a završava na bermi.
Potporni temelji se izvode kao trakasto ojačanje od lomljenoga kamena. Zaštita pokosa
je predviđena u denivelacijskom pojasu kanala, a upotrebljeni materijal se obavezno
mora dopremiti iz kamenoloma.
Ovdje je važno da je upotrebljeni kamen dobro graduiran ( granulometriska
raznolikost), dalje je važno da su zrna dovoljno velika. Zrna nasmiju biti glatka jer
hrapava zrna imaju veći kut unutarnjeg trenja, i moraju odstupati od kuglastog oblika.
Kao što se vidi na slici 13. se najsitniji granulat postavlja do razine berme.
max RV 169,50
min RV 167,00
1.2,5
cca 4,3
m
cca 3,7
m
cca 4,8
m
M1
M2
M3
M1 - ∅ 30-70 cm cca 7 m3/m' kanala;M2 - ∅ 7-15 cm cca 3 m3 /m' kanala;M3 - ∅ 3-7 cm cca 2 m3 /m' kanala.
SLIKA 13. Sanacija miješanim materijalom
3.3.3. Reno madraci Posebna izvedba gabiona su tzv. reno madraci, to su tanke gabionske košare napunjene
oblim granulatom. O gabionima će biti riječi u poglavlju 4. potporni zidovi. Ove košare
karakterizira veliki odnos površinskih dimenzija prema debljini košare. Nakon punjenja
ove košare se prekrivaju poklopnom mrežom, koja se učvršćuje za pobočke i pregrade
košara žičanim kopčama. Na primjeru HE Varaždin koristile su se ove košare u
dimenzijama 4x2x0.3 m. Kod ugradnje Reno madraca najvažnija je procjena kuta
unutarnjeg trenja između Reno madraca i prirodnog materijala na pokusu. Izgled košare
reno madraca i pokosa zaštičenog ovom metodom prikazani su na slikama 14 i 15.
SLIKA 14. Izgled košare reno madraca
SLIKA 15. Zaštita pokosa kanala reno madracem
4. PRIMJERI UREĐENJA KOD SANACIJE KLIZIŠTA 4.1. UVOD U NASTAJANJE KLIZIŠTA Pojam klizanje obuhvaća pokrete tla ili stijena koji nastaju zbog sloma materijala na
granicama pokrenute mase.
Zbog utjecaja gravitacije i dodatnih opterećenja u tlu nastaju naponi smicanja koji su
uzrok kretanjima masa niz kosine. Brzina kretanja može biti vrlo velika (brzo klizanje )
ili neprimjetna ( puzanje ). Na prirodnim kosinama je nagib nakon dugog vremenskog
razdoblja prilagođen stvarnoj čvrstoći tla na smicanje. Tako se objašnjava da su u
prirodi strmije kosine od materijala veće čvrstoće kao npr; pijesak, šljunak i sl. a one
blaže od prašinastog i glinovitog materijala. Do klizanja takvih kosina dolazi kada iz
bilo kojeg razloga dođe do povećanja napona smicanja, tako da premaše čvrstoću tla.
Na kosini nastaje slom i klizanje manjeg ili većeg područja.
Klizanje će se zaustaviti kad se opet uspostavi ravnoteža čvrstoće tla i opterećenja tj.
kada se oblik kosine prilagodi promjeni napona ili kada prestanu djelovati utjecaji koji
su izazvali promjene ( razina podzemne vode, strujni tlak i sl.).
Do promjene napona ili osobina materijala u površinskom sloju, može doći sa i bez
ljudske aktivnosti . Prema tome da li je klizanje posljedica ljudske aktivnosti ili nije,
uzroke klizanja dijelimo u dvije kategorije. U prvu kategoriju ubrajamo postepen porast
strmine kosine uslijed erozije u koritima vodotoka, promjene razine podzemne vode ali i
trajni učinak izluživanja materijala zbog strujanja podzemne vode.
U drugu kategoriju ubrajamo klizanja nastala zbog ljudske aktivnosti; promjene oblika
kosine iskopavanjem ili nasipavanjem, promjene opterećenja gradnjom građevina kao i
promjene prirodnog režima i razine podzemne vode na obalama akumulacijskih jezera.
Kada na prirodnim kosinama mijenjamo uvjete stabilnosti moramo voditi računa o
osiguranju trajne stabilnosti tih područja. Potrebno je naći onaj nagib koji jamči trajno i
sigurno funkcioniranje građevina a istovremeno leži u granicama ekonomske
opravdanosti.
SLIKA 16. Izgled klizišta
4.2. METODE ZA STABILIZACIJU KOSINE Prilikom projektiranja zemljanih radova može se dogoditi da dobiveni podaci o faktoru
sigurnosti pokazuju preniske vrijednosti. Dakle u toku radova mogu se pojaviti
nestabilnosti. Odgovarajućim mjerama mora se osigurati zadovoljavajuća stabilnost. Da
bi tehničko rešenje bilo ekonomski opravdano i sigurno, moraju se naći razlozi
predviđene ili uočene nestabilnosti.
Postoji puno metoda za stabilizaciju kosina, ovdje su nabrojene samo neke;
• Promjena geometrije presjeka
• Drenažne mjere
• Potporne konstrukcije
• Armiranje tla
• Pošumljavanje
4.2.1. Promjena geometrije presjeka Promjena geometrije presjeka uključuje ublažavanje nagiba kosine, dodavanje tereta na
stopu kosine te preraspodjelu mase u presjeku kosine.
Ublažavanje nagiba kosine je vrlo efikasna metoda ako je kritična površina relativno
plitka ( slika 17 a ).
Dodavanje tereta na stopi kosine je za razliku od ublažavanja nagiba efikasna metoda
ako je kritična površina relativno duboka (slika 17 b ).
Preraspodjela mase u presjeku kosine je moguća u slučaju usjeka i zasjeka na padini.
Premještanje mase tla sa višeg na niži dio kosine, ili uklanjanje materijala čime se
formira blaža kosina, su u kombinaciji sa dreniranjem ili dodavanjem tereta u stopi
kosine vrlo pouzdane metode.
SLIKA 17. Stabilizacija kosine promjenom oblika presjeka
4.2.2. Dreniranje Drenažne mjere se poduzimaju radi smanjenja i kontroliranja kretanja vode po površini
kosine, i zbog umanjenja pornih pritisaka. Na slici 18. su prikazani neki tipovi
dreniranja. Osim površinskog dreniranja koje uz vegetaciju predstavlja preventivnu
zaštitu kosina, postoje drenažne mjere za smanjenje arteških pritisaka i/ili presijecanje
vodonosnih slojeva koji utječu na stabilnost kosine. Ovdje se primjenjuju bušotine,
bunari, drenažni tuneli i šahtovi.
SLIKA 18. Tipovi dreniranja
4.2.2.1. Iskop drenova Prvo se postavljaju glavni a zatim dodatni drenovi. Kopani drenovi izvode se pomoću
traktorskih rovokopača, tako da teoretska širina drena bude cca. 50cm. Radove
postavljanja drenova treba planirati u sušnom razdoblju, iako se i tada može očekivati
urušavanje drenažnih rovova do 50% teoretskog obujma. Dno drena bi moralo biti
dublje od klizne plohe, a prosječna dubina je do 3m. Nakon iskapanja jarka u istoga se
postavlja geotekstil 200-300 g/m2. Na dnu drena postavlja se PCV drenažna cijev preko
koje se stavlja drenažni zasip to je mješavina šljunka i pijeska s odgovarajućim
filtarskim sposobnostima. Na kraju se jarak zatvara glinenim slojem kojem je zadatak
da spriječi poniranje površinskih voda u dren.
Važno je napomenuti da se drenovi obavezno kopaju od nižih prema višim kotama.
Postupak građenja drenažnog jarka omotanog geotekstilom prikazan je na slici 19.
SLIKA 19. Građenje drenažnog jarka omotanog geotekstilom; a)iskop
b)postavljanje geotekstila c)nasipavanje posteljice cijevi
d)nasipavanje i zbijanje drenažnog materijala e)omatanje geotekstilom
f)zasipavanje i zbijanje materijala
4.3. PRIMJER SANACIJE CESTOVNOG KLIZIŠTA Na slici 20. prikazan je završni sanirani izgled potpornog gabionskog zida uz trup
ceste. Česti geotehnički problemi vezani uz ceste su kod stabilnosti odnosno
nestabilnosti pokosa, kako na gornjim tako i na donjim pokosima cesta. Uzroci ovim
problemima su prije svega reguliranje oborinskih i procjednih voda. U mekanim
materijalima, pod utjecajem većih količina vode, dolazi do natapanja i promjene u
koheziji što može utjecati na stvaranje kliznih ploha te prouzročiti pomake i odrone tla.
Moguća rješenja su prihvat i odvođenje oborinskih voda, ali i stabilizacija pokosa.
Pokos se može stabilizirati primjenom lomljenog kamena, te gabionskih zidova.
SLIKA 20. Potporni gabionski zid uz trup ceste
5. PRIMJER UREĐENJA KOD IZRADE POTPORNIH ZIDOVA 5.1. OPĆENITO O POTPORNIM ZIDOVIMA Potporna konstrukcija je svaka ona koja osigurava sigurno i stabilno vanjsko lice tla,
nagnuto pod kutem većim od onog koji je moguć bez tog zahvata. One su geotehničke
građevine jer preuzimaju opterećenje od tla. Mogu se izvoditi od svih vrsta materijala
koji se koriste u građevinarstvu.
Postoje dvije osnovne vrste potpornih konstrukcija;
• One koje pridržavaju zasjeke u prirodnom tlu
• One koje pridržavaju nasipe
Postoji još mnogo klasifikacija potpornih konstrukcija, kao što se vidi na slici 21. je
jedna od njih na gravitacijske i fleksibilne.
SLIKA 21. Klasifikacija potpornih konstrukcija
Također je moguće potporne zidove klasificirati prema vrsti materijala na;
• Potporne zidove od nasutog materijala
• Potporne zidove od lomljenoga kamena
• Potporne zidove od betona i armiranog betona
5.2. KLASIFIKACIJA POTPORNIH ZIDOVA PREMA VRSTI MATERIJALA 5.2.1. Potporni zidovi od nasutog materijala Potporne konstrukcije od nasutog materijala su žičane košare ispunjene šljunkom ili
kamenom. Žičane košare su načinjene od pocinčane čelične žice koja je pojačana na
rubovima okvira od okruglog čelika. Prazne košare slažu se na mjesto gdje se podiže
zid, a potom se napune zatvore i vežu. Ovaj postupak ponavljamo do željene visine.
Ovakvi zidovi su vrlo prikladni za stabilizaciju manjih klizanja uz ceste jer se mogu
izvoditi na kratkim dionicama, a time se izbjegava poremećaj nestabilne kosine.
Prednosti gabiona su da osiguravaju dobro dreniranje tla iza zida, a njihova podatljivost
omogućuje primjenu u tlima nejednolike krutosti koja mogu izazvati probleme krutim
zidovima. Nedostatak je što punjenje kamenom zahtjeva mnogo ručnog rada koji je u
današnje vrijeme skup. Često se koriste za stabilizaciju kanala rijeka. Ove konstrukcije
još nazivamo i gabionima, a izgled jedne košare prikazan je na slici 22. Zidovi od
nasutog materijala se dobro uklapaju u okoliš, jer materijal u košarama izgleda
prirodno, a moguće ih je ukrasiti biljem ili cvijećem, slika 23.
SLIKA 22. Gabionska košara
SLIKA 23. Gabionski zid
5.2.2. Potporni zidovi od lomljenoga kamena Lomljeni kamen je klasičan materijal za potporne konstrukcije. Danas se više ne
upotrebljavaju jer se ove konstrukcije izvode ručno. Rijetku primjenu nalaze jedino u
sklopu arhitektonski važnih građevina. Kameni zidovi mogu biti složeni bez maltera pa
se često nazivaju suhim zidovima. Suhi zidovi služe na jadranskom obalnom području
za terasarsko oblikovanje poljoprivrednih površina.
SLIKA 24. Kameni potporni zid
5.2.3. Potporni zidovi od betona i armiranog betona Potporne konstrukcije od betona i armiranog betona su danas vrlo česte. Masivne zidove
gradimo od betona, olakšane i montažne zidove od armiranog betona. Važno je da
upotrebljeni beton odgovara standardima i propisima za betonske konstrukcije te da je
vodonepropusan i otporan na mraz. Slobodne površine ovakvih zidova ostaju ne
obrađene, zato oplate moraju biti pažljivo izrađene da nebi bilo neravnina. Betonski
zidovi se ne smiju žbukati. Između žbuke i zida nastaju diferencijalne deformacije zbog
temperaturnih promjena koje s vremenom dovode do opadanja žbuke. Ovi zidovi mogu
imati različite oblike, neki su prikazani na slici 25. S obzirom da zidovi od betona i
armiranog betona tvore monotone površine u većini ne pridonose uljepšanju okoline,
svakako se radi svoje stabilnosti često upotrebljavaju.
SLIKA 25. Armirano betonski zid T i L oblika
SLIKA 26. Armirani betonski zid
5.3.ČESTI POTPORNI ZIDOVI 5.3.1.Gravitacijski potporni zid Težina gravitacijskog zida preuzima vodoravni tlak zasipa i usmjeruje ga tako da
rezultanta prolazi kroz bazu temelja na tlo. Naponi koji djeluju uz rubove temelja ne
smiju biti veći od dopuštenog opterećenja. Također tangencijalna komponenta sila na
bazi temelja mora biti manja od otpora tla na smicanje. Osnovni oblik temelja
gravitacijskih potpornih zidova je pravokutan s istakom na prednjoj strani, što zahtjeva
najveću količinu i težinu materijala. Na slici 27. je prikazana mogučnost smanjenja
utroška materijala. Nagib prednje strane zida pomiče njegovo težište prema stražnjoj
ivici temelja, a nagnuta i lomljena stražnja površina zida smanjuje i povoljnije
usmjeruje rezultantu tlaka. Gravitacijske zidove gradimo od betona, lomljenog kamena
ili od gabiona.
SLIKA 27. Presjek gravitacijskog potpornog zida
5.3.2. Potporni zid s konzolom Ušteda mase gravitacijskog zida može se postići ako se dio težine zasipa iskoristi da se
povoljnije usmjeri rezultanta sila koja djeluje na zid. To postižemo izradom armirano
betonske konzole na prikladnoj visini stražnje strane zida. Ukupna rezultanta tlaka koja
djeluje na zid je manja nego na zidu bez konzole. Ovi zidovi su prikladni za visoke
zidove jer se troškovi mogu znatno smanjiti.
SLIKA 28. Potporni zid s konzolom
5.3.3. Potporni zid sa zategom Zid sa zategom je potporni zid od armiranog betona koji samo svojom težinom ne može
uravnotežiti sustav sila koji na njega djeluje te mu se dodaje zatega ili sidro. Ovi zidovi
se koriste za svladavanje većih visina. Zatege i sidra su elementi koje dodajemo u sustav
da preuzmu dio vodoravnih opterećenja i prenesu ih u zaleđe zida.
Zatege ugrađujemo u zidove koji pridržavaju nasipe ili u zidove koji iza sebe imaju
vodoravne površine. One su usidrene u zaleđe zida, sidrene blokove ili sidrene zidove, a
mogu biti čelične šipke ili užad, armirano betonske grede a javljaju se i noviji materijali
kao na primjer karbonska vlakna.
Geotehnička sidra ugrađujemo ako se iza zida nalazi autohtono tlo nagnute površine.
Ovi elementi imaju istu ulogu kao i zatege, a sidrimo ih u sidreni injektirani dio duboko
u tlo.
Oba sidrišna tijela se moraju nalaziti izvan aktivnog kliznog klina i nesmiju na njega
vršiti nikakav utjecaj, kako se nebi vršilo dodatno opterećenje na zid i tako umanjilo
djelovanje zatege. Ako zatege postavimo na povoljnoj visini preuzimaju vodoravnu
komponentu tlaka te ukupna težina zida može biti manja nego u gravitacijskoj varijanti.
SLIKA 29. Potporni zid s zategom
5.3.4. Armirano tlo U nešto novije vrijeme se upotrebljava tzv. armirano tlo. To je složenac u kojem vlačna
naprezanja preuzima armatura. Armirano tlo se sastoji od dvije vrste gradiva to su
armatura i nasip. Armatura može biti metalna ili plastična. Za nasip se upotrebljava
nekoherentno tlo, zbog dobrog prianjanja i filtracijskih sposobnosti. Armirano tlo ima
široku primjenu u graditeljstvu, točnije kod građenja u lošim tlima. Koherentna tla
sama od sebe imaju određenu vlačnu čvrstoću, koja se ugradnjom armature poveća.
Nekoherantna tla nemaju nikakvu vlačnu čvrstoću, stoga se je njihova primjena u
graditeljstvu proširila dodavanjem armature. Ova metoda poboljšanja svojstava tla
primjenjuje se u novije vrijeme tj. od 60-tih godina prošloga stoljeća. Svoj izum Terre
Armee je 1966 patentirao francuski arhitekt H. Vidal. Osnova ovog izuma je čelićna
trakasta armatura pričvršćena na metalnu košaricu na licu potporne građevine. Temelj
Vidalove tehnologije je aktiviranje trenja između metalnih traka i tla. Druge vrsta
armatura (geotekstil, geomreže) djeluju na istom principu.
SLIKA 30. Armirano tlo
5.3.5. Potporni zid od montažnih elemenata Ovi zidovi se izvode od kratkih armirano betonskih ili drvenih elemenata koji se slažu u
vitla u obliku pravokutnika. Pravokutnici se ispune pijeskom, šljunkom ili sitnim
lomljenim kamenom ovisno o ekonomičnosti i dostupnosti. Materijal za ispunu mora
biti vodopropusan. Poprečni elementi su na krajevima podebljani jer se na njih odupiru
uzdužni elementi i tako prenose dio bočnog tlaka ispune. Prednost ovih zidova leži u
brzini i jednostavnosti montaže. Za rad su dovoljne lake mehaničke dizalice, a nije
potrebna obrada i dugotrajna priprema gradilišta kao na primjer postavljanje oplate ili
ugrađivanje i obrada betona. Također nije potrebno čekati da se beton stvrdne jer se
ispuna može ugrađivati kako visina zida raste pa zid postepeno u toku izvedbe preuzima
opterećenja. Ako se uzdužni elementi s vanjske strane ukopaju ispod razine smrzavanja
nisu potrebni temelji. Ovi zidovi su prikladni za trajnu stabilizaciju manjih i većih
klizišta.
SLIKA 31. Potporni zid od montažnih elemenata
6. ZAKLJUČAK
Na primjeru HE Varaždin prikazano je jedno suvremeno rješenje zaštite korita kanala
primjenom Reno madraca. Ova metoda pruža dobru zaštitu, no isti učinak možemo
postići primjenom drobljenoga kamena određenih frakcija. Središnji primjer sanacije
klizišta je sanacija cestovnog klizišta potpornim gabionskim zidom. U radu je dati
pregled često primjenjenih potpornih zidova. Potporni zidovi sa zategom i armirano tlo
imaju najbolju perspektivu za daljnu primjenu zbog brze i ekonomične izvedbe, ali i uz
visoke estetske vrijednosti.
Na kraju ovoga rada dolazim do zaključka da se primjenom geotehničkih metoda
uvelike može pridonjeti očuvanju i uređenju okoliša. Kod primjene potpornih zidova ili
nekih drugih geotehničkih metoda je važno naći onu metodu koja najbolje odgovara
karakteristikama područja.
Nabrojene metode se rijetko koriste same, već u kombinaciji. Svaka metoda može biti
efikasna ako se upotrijebi na ispravan način i ako se uzmu u obzir svi važni parametri.
Iz navedenih razloga se konačna odluka može donjeti samo na temelju višestrukog
sagledavanja određenih situacija.
7. LITERATURA [1] Bedeković D. Prilog razvoju potpornih zidova s naglaskom na uređenje okoliša,
Varaždin, 2006.
[2] Maksimović, Mehanika tla, Beograd AGM knjiga, 2008.
[3] Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje građevina, Zagreb , Školska knjiga, 1979.
[4] Soldo B. Skripta iz predmeta Geotehničko ekološki zahvati, Geotehnički fakultet;
Sveučilište u Zagrebu, 2010.
[5] Soldo B. i drugi, Projekt sanacije klizišta u Općini Bednja, Geotehnički fakultet;
Sveučilište u Zagrebu, 2009.
[6] Soldo B. I drugi, Projekt zaštite pokosa odvodnog kanala HE Varaždin, Geotehnički
fakultet; Sveučilište u Zagrebu, 2007.
[7] web stranice
http://www.danas.net.hr preuzeto 29.08.2011
www.brujic.gradjevinans.net preuzeto 01.09.2011
SAŽETAK Tema ovog završnog rada je PRILOG RAZVOJU GEOTEHNIČKOG
INŽENJERSTVA S NAGLASKOM UREĐENJE OKOLIŠA. Zbog toga sam pokušala
navesti najprimjenjivanije metode geotehnike koje pridonose očuvanju okoliša. Rad se
sastoji od četiri poglavlja koja su; općenito o geotehničkom inženjerstvu i uređenju
okoliša, primjeri uređenja kod sanacije kanala i uređenja kod sanacije klizišta, te
potporni zidovi.
Na početku rada se govori općenito o pojmovima geotehnika i očuvanja okoliša, a dati
je i primjer poboljšanja svojstva tla ekspandirajućom smolom.
Stabilizacija i uređenje pokosa će se analizirati na primjeru odvodnoga kanala HE
Varaždin. Sanaciju klizišta obrađujem kroz definiciju pojma klizanja i nekih najčešćih
metoda sanacije. Na kraju su nabrojene neke vrste potpornih zidova, koji svakako
svojom funkcijom i izgledom pridonose očuvanju okoliša.