sveuilite u rijecifakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu opatija

KARLO GORIKI, PETRA GAMILEC

SVOJSTVA MORA KAO LIMITIRAJUI FAKTOR U KUPALINOM TURIZMU

SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2015.9

SVEUILITE U RIJECIFAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU OPATIJA

KARLO GORIKI, PETRA GAMILEC

SVOJSTVA MORA KAO LIMITIRAJUI FAKTOR U KUPALINOM TURIZMU

SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Prirodni resursi u turizmu Studenti:Karlo Goriki 21744/11-ZMentor: prof.dr. sc. Ljubica Pilepi Petra Gamilec 21742/11-Z

Opatija, svibanj 2015.

1. Karakteristike jadranskog mora

Jadransko more najdublje je u europsko kopno uvueni zaljev Sredozemnoga mora. U dananjem obliku nastalo je izdizanjem morske razine za 96 m nakon posljednjega ledenog doba u pleistocenu, kad su potopljene doline i zavale, a uzvienja postala izdueni otoci meusobno odvojeni morskim kanalima. Hrvatska obala na Jadranu duga je 1777 km i zauzima najvei dio istone jadranske obale.

Zrana udaljenost izmeu njezinih krajnjih toaka iznosi 526 km, a zbog mnogobrojnih uvala i zaljeva meu trima je najrazvedenijim obalama u Europi. Paralelno s obalom pruaju se izdueni otoci razdvojeni kanalima, pa je s otocima ukupna duljina obalne crte ak 5835 km, to je priblino 3/4 ukupne obalne crte u Jadranskom moru. Po duljini obalne crte Hrvatska je trea u Sredozemlju, iza Grke i Italije. Zbog razvedenosti i strukturno-geolokih osobitosti takav tip obale u strunoj se literaturi naziva dalmatinskom obalom.

Jadransko more relativno je plitko, s prosjenom dubinom oko 173 m. Sjeverni dio plii je od 100 m, a najveu dubinu (1228 m) ima u junom dijelu (tzv. Junojadranska podmorska kotlina). Prosjena temperatura mora u ljetnim mjesecima iznosi od 22 C do 27 C, a najnia je zimska uz obalu, oko 7 C. Slanost morske vode u junom dijelu iznosi 38, to je vie od svjetskog prosjeka, a smanjuje se prema sjeveru. Morske mijene vee su na sjevernom (do 0,8 m) nego na junom dijelu. Morska struja ulazi u Jadran uz albansku obalu, a du hrvatske obale tee s ograncima izmeu otoka prema sjeverozapadu.

Prozirnost mora raste od sjevera (oko 20 m) prema jugu (najvie 56 m) i vea je na otvorenom moru nego uz obalu. Morska voda ima razliite tonove modre boje, ovisno o podlozi. Openito se Jadransko more uz hrvatsku obalu istie izrazitom prozirnou i intenzivnom bojom, to sa slikovitom obalom pridonosi jedinstvenom krajoliku. Uz obalu i oko puinskih otoka nalaze se lovita plave i bijele ribe, a podmorje je bogato razliitim vrstama rakova. Na veim su dubinama stanita crvenoga koralja.

Prirodnoj ljepoti i slikovitosti hrvatske obale pridonosi i blaga sredozemna klima s 2400 do 2800 sunanih sati godinje, to je svrstava meu najsunanije europske obale.

Du obale ima 718 otoka i otoia, 389 hridi i 78 grebena, pa se Hrvatska opravdano naziva zemljom tisuu otoka. Iako otoci u povrini zemlje ne sudjeluju s vie od 5,8%, njihovo znaenje za zemljopisni identitet zemlje neusporedivo je vee. Veinom su vapnenake grae kao i obala. Iznimke su puinski otoci Jabuka i Brusnik, koji su vulkanskog postanka, te pjeskoviti otok Susak. Naseljeno je pedeset otoka (veina ih ima nekoliko naselja), a prema popisu stanovnitva iz 2011. na njima je ivjelo 132443 stanovnika. Iako je nain ivota otoana tradicionalno vezan uz more (ribarstvo, pomorstvo, brodogradnja), svaki naseljeni otok svojevrsni je svijet u malom.

Smjetaj na razvedenoj i dugakoj jadranskoj obali s jedinstvenim arhipelagom omoguio je Hrvatskoj od najstarijih vremena sudjelovanje u svjetskom pomorstvu. Meu svim slavenskim zemljama Hrvatska je jedina u kojoj su pomorska i sredozemna orijentacija duboko ukorijenjeni u tradiciju i svakidanji ivot njezinih stanovnika.

U skladu s Konvencijom o pravu mora UN-a, Hrvatska ostvaruje suverenitet nad pripadajuim dijelom Jadranskoga mora, unutranjim morskim vodama i teritorijalnim morem (oko 31000 km), a 2003. proglasila je i zatieni ribolovno-ekoloki pojas, koji obuhvaa daljnjih 23870 km mora.

Jadransko more odlikuje sljedeim karakretistikama:

Temperatura povrine mora Temperatura u dubinama mora Salinitet mora Prozirnost mora (zamuenje) Boja morske vode Morske struje Morske mjene (plima i oseka)

1.1. Temperatura povrine i dubine mora

Jadran je toplo more. Ljeti temperatura na povrini otvorenog mora iznosi 23 do 25C, a najdublje vode imaju temperaturu ve'u od 11 do 13C. Temperatura mora openito pada od povrine prema dnu. Uz obalu su temperature neto vie, osobito u plitkim i zatvorenim uvalama. U toplom dijelu godine , osobito ljeti u sloju 10 do 30 m od povrine, postoji temperaturni skok, a na dubini nekoliko metara najbre se smanjuje. Na dubini od 70 metara temperatura mora iznosi 18 do 19C, podaci koji zasigurno zanimaju sportske ronioce.

U toku jeseni more se na povrini poinje hladiti. Zimi temperatura mora na povrini varira od 14 do 16C, minimalna je oko 12C. Zimi je juni Jadran topliji od sjevernog, a razlika temperature izmeu sjevernog i junog Jadrana iznosi 8 do 10 C. Plitke vode sjevernog Jadrana, luke, zaljevi i ua rijeka zimi se ohlade i na 4 do 6C. Leda na moru u Jadranu nema. U proljee more se pone grijati i ubrzo dostigne temperaturu 18 do 22C pogodnu za kupanje.

Ljeti se more najvie zagrije. Maksimalne temperature nastupaju u Srpnju i traju do sredine Rujna i iznose od 23 do 26C. Ljeti je more hladnije od zraka, pa spreava znatnije zagrijavanje. Zimi je more toplije od zraka pa ga zagrijava. Na taj nain more djeluje kao regulator temperature zraka i ono ublauje maksimume temperature ljeti i minimume zimi.Obalni pojas, posebice uz planinske masive, obiluje podmorskim izvorima slatke vode - vruljama. Poznate su vrulje uz obalu u Velebitskom i Brakom kanalu, Rijekom, Katelanskom, Malostonskom i Boka kotorskom zaljevu i Velikim vratima. Iz ovih izvora ljeti izvire razmjerno hladna voda koja se brzo mijea s morskom vodom, meutim u odreenim meteorolokim uvjetima na tim mjestima moe doi do stvaranja magle.Ljeti hladna suh bura za kratkog trajanja brzo ohladi povrinski sloj mora, pa sve dok bura pue more zadrava neto niu temperaturu za 2 do 4C.

1.2. Salinitet moraSalinitetje stupanj slanosti otopinenatrijevog kloridauvodi. Iskazuje se upromilimateine, tj. salinitet od 1 promila kazuje da je u kilogramu vode otopljen 1 gram soli.

Salinitet je jedno od najvanijih svojstava morske vode. Prosjena slanostsvjetskog moraiznosi 35. Slanija su ona mora koja primaju manju koliinupadalinai koja imaju manji dotok tekuica, a intenzivnije isparavaju. U obratnim sluajevima slanost je manja, npr. visok salinitetCrvenog moraod oko 40 objanjava se jakim isparavanjem i vrlo malim pritjecanjem tekuica. SalinitetBaltikog moraiznosi samo 6, to je posljedica velikog pritjecanja i relativno slabog isparavanja. Slanija mora se sporije zaleuju.

Jadran je slanije more. Slanost Jadrana je oko 38.30%, neto je nia od slanosti istonog Sredozemlja gdje iznosi 39%, ali je via od slanosti zapadnog Sredozemlja koja iznosi 37%. Zbog visoke slanosti uz obalu su izgraene brojne solane. Slanost je vea u junom Jadranu 38%, a na sjevernom je oko 33%, vea je na otvorenom moru 39% nego uz obalu 36%, takoer vea je uz istonu obalu.

1.3. Prozirnost mora (zamuenje)Zamuenje,mutnoailimuteje svojstvofluida(tekuinaiplinova) koje opisuje prisutnostsuspendiranihilikoloidalnihtvari uotopini.Mjerenjazamuenja iznimno su vana u nadzorukakvoe pitke vode, otpadnih voda i industrijskih voda. imbenici koji utjeu na zamuenje su:koncentracijaestica, odnos indeksaloma svjetlostiestice i okolnog medija, veliina, oblik i raspodjela estica, tevalna duljinaulaznog zraenja. Vrijednosti zamuenja ovise i o orijentaciji estica u suspenziji obzirom da sve estice nisusferine.

Suspenzijaje heterogenifluidkoji sadri vrste estice koje su prevelike zataloenje(obino moraju biti vee od 1mikrometra). vrsta tvar ili estica je rasprena u fluidu mehanikim utjecajem. Za razliku od koloida, suspenzija e se s vremenom taloiti (sedimentirati). Primjer suspenzija bi biopijesaku vodi. estice vrste tvari su vidljivemikroskopomi taloit e se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od otopina u kojima otopljena tvar ne postoji kao vrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomijeane. Suspenzija tekuih estica ili finih vrstih estica u zraku se nazivaaerosol. Uatmosferise oni sastoje od finih estica praine i ae, morske soli, biogenih i vulkanskih sulfata, nitrata i kapljica vode. Suspenzije su, stermodinamikogpogleda, nestabilne, ali ipak mogu bitikinetikistabilne dugo vremena.

Osnovni izvorsvjetlostiu vodi jesunevo zraenje, ali to mogu biti i hidrobionti, koji ive na velikim dubinama i imaju svojstvobioluminiscencije.Vodajegustasredina, slabo propusna za svjetlost. Svjetlosna seenergijadjelomino upija i raspruje, a djelomino se pretvara utoplinu. Upijanje i rasprivanje svjetla ovisi ospektralnomsastavu suneva zraenja, koje se sastoji od vidljivog i nevidljivog dijela spektra.Vidljivi dio spektrase kree preko crvenih do ljubiastih, a nevidljiveultraljubiasteiinfracrvene. Najintenzivnije se upija (apsorbira) infracrveni i ultraljubiasti dio spektra. Od vidljivog dijela spektra, kroz istu vodu, do dubine od 10metara, prolazi svega 2% crvenih zraka, 8% naranastih, 32% utih i 75% plavih. U dubinu od 500 do 1500 metara prolaze samo ultraljubiaste zrake. Koliina prodiranja svjetla ovisna je o prozirnosti, odnosno o zamuenosti vode.

Zamuenje ili prozirnost vode vode moemo mjeritiSecchijevim diskom. Secchijev disk se sastoji od jedne okrugle limene ploe koja ima promjer od 20 do 25centimetara, a obojena je bijelom bojom.Diskse dri pomou uzice privrene u sredini ploe. Na uzicu se na svakih 10 centimetara povee vor da se moe ustanoviti dubina uronjenja. Prozirnost vode mjerimo tako da disk postavljen na povrinu vode polako sputamo prema dubini i zabiljeimo kad nestane. Nakon toga ponovo polako izvlaimo i oznaimo kad se ponovo pojavi. Presjek ovih dviju vrijednosti daje podatke o prozirnosti vode.

1.4. Boja morske vodeBoju vode moemo odmjeriti od oka ilispektrometrijski(odnosno kolorimetrijski). Spektrometrijska analiza se temelji na tome da odreenikemijski spojevisvojstveno upijaju (apsorbiraju)svjetlosno zraenje. Boja moe biti prava; potjee od otopljene tvari, i prividna; moe se uklonit filtriranjem (suspenzija). Boja vode je vrlo esto fizikalno svojstvo koje se odreuje u laboratorijskim pretragama. Promatranjem (vizualno) se boja usporeuje premastandardnimskalama, a opisno se odreuje jaina (intenzitet) obojenja. Boja vode, bez vezaniheljeznihimagnezijevihspojeva, je ukasta, a moe biti: slabo ukasta, ukasta, uta, ukastosmea, smea, ukastozelena ili zelena. Boja vode se odreuje u istoj staklenoj boci tako da se promatra uzorak drei ga ispred sebe okrenut leima izvoru svjetla.

1.5. Morske strujeMorske strujesu manje-vie povezano, uglavnom horizontalno gibanje morske odnosno oceanske vode, te su uz valove i mijene jedno od triju osnovnih gibanja. Kreu se u odreenom smjeru i mogu biti stalne, periodine ili povremene pojave. To su tople ili hladne "rijeke" vode u oceanima. Povremene i periodine struje utjeu na manja podruja, prije svega uzobale, dok stalne imajuplanetarniutjecaj.

Struje uzrokujusilei imbenici koji djeluju na vodu, kao:rotacijaZemlje, prevladavajuivjetrovikoji puu na povrinu i usmjeravaju tok vode (stalni ili sezonski vjetrovi),temperatura, razlika usalinitetu, privlana silaMjesecai rijeni tokovi. Na smjer i snagu morskih struja utjeu i oblik morskog dna i obale, promjene ugustoivode kao i druge struje.

Struje iji uzrok su vjetrovi, rijetko kad zahvate vodu dublje od 200 metara, dok su struje koje su posljedicaCoriolisovog uinkaduboke i do 1000 metara. Javljaju se uz zapadne obalekontinenatai vrlo su brze i snane. Najbra meu njima jeAgulhaka strujauIndijskom oceanui tee brzinom od 5vorova.

Oceanske struje mogu "putovati" vie tisua kilometara. Imaju veliko djelovanje naklimukontinenata, a naroito na podruja uz obale oceana. Vjerojatno najizraeniji primjer jeGolfska strujakoja ini klimu sjeverozapadne Europe umjerenijom od drugih podruja na jednakimzemljopisnim irinama. Drugi primjer suHavaji, gdje je klima suptropska a ne tropska zbog hladne tihooceanskeKalifornijske struje.

One su uJadranskom morudio sustavasredozemnihmorskih struja. Kreu se u obrnutom smjeru od kretanja kazaljke sata, a glavni razlog tomu jeZemljinarotacija. Zato topla struja prolazi uz sjeveroistonu (hrvatsku) obalu, a izlazi uz jugozapadnu, (talijansku) obalu.

Budui da je Sredozemlje relativno zatvoreno more, morske struje u svim njegovim dijelovima, pa tako i u Jadranu, su razmjerno slabe.

Morske struje se uz hrvatsku obalu kreu sporije nego uz talijansku zbog velikog broja otoka na toj strani. Za Hrvatsku je relativno pogodno to se struje kreu u obrnutom smjeru od kretanja kazaljke na satu, jer npr. svu prljavtinu koja dolazi na uu rijekePostruje odnesu dalje od hrvatske obale.

1.6. Morske mijene (plima i oseka)Morske mijenesuplimaioseka. One su uzmorske strujeivalovejedini prirodni pokretaivodenihpovrina.

Plima i oseka su naizmjenino dizanje i sputanje razinemorapod utjecajemgravitacijskesile izmeuMjesecaiSuncau odnosu naZemlju. Razmak izmeu jedne plime ili jedne oseke je 6 sati, 12 minuta i 30 sekundi. Plima i oseka utjeu na stvaranje i kretanje zemljinih ploa te na ive organizme na zemlji.

Plima i oseka pojavljuju se zboggravitacijskihsila koje djeluju izmeu Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom kretanju kroz svemir. Mjesec sa okree oko Zemlje, te se izmeu njih javlja privlana sila koja djeluje na Zemlju, a s obzirom na to da na Zemlji nita osim goleme vodene mase (71% Zemljine povrine prekriveno je vodom) nije dovoljnofleksibilnoda ga Mjesec privue, on privlai vodenu masu na velikim povrinama (oceani, mora, velikajezera), to uzrokuje povlaenje razine mora na obali. Razina mora opada kako utjecaj jaa i to zovemoosekom. Postupno slabljenje tog utjecaja dovodi do dizanja razine mora u prvotno stanje, to se nazivaplimom. Budui da je Mjesec glavni pokreta plime i oseke, do te promjene dolazi dva puta u 24 sata i 50 minuta, odnosno plima i oseka se u jednom danu dvapiut, otprilike svakih 12 sati i 25 minuta.

Jake plime i jake oseke javljaju se u razdobljima punog i novog Mjeseca kada je utjecaj Mjeseca na privlanost prema Zemlji pojaan utjecajem poloaja Sunca naspram Zemlje, tj. za vrijeme punog i novog Mjeseca sva se tri tijela nalaze u ravnini te je zbog toga utjecaj na plimu i oseku najjai.Promjena udaljenosti izmeu Mjeseca i Zemlje takoer utjee na jainu plime i oseke: kada je Mjesec uperigeji, plima i oseka jaaju, a kada je uapogeji, one slabe. Svakih 7 mjeseevih orbitalnih okreta oko Zemlje perigeja bude sukladna ili s novim ili s punim Mjesecom uzrokujuiperigejne morske mijenes najveim rasponom plime i oseke. Do ove pojave dolazi prosjeno svakih 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde ili svakih 29.530589 dana.Utjecaj perigejnih morskih mijena inae nije opasan osim ako se na istom podruju javiolujakoja u isto vrijeme krene na obalu te tada zbog visokihplimnih valovamoe izazvati materijalnu tetu u priobalju zahvaenog podruja. Zbog tako izraenog utjecaja jake plime i oseke mogu u podrujima velikih razlika izmeu plime i oseke utjecati napomorski promet,ribarstvo, priobalniturizami odvijanje prometa na kopnu.

Hrvatska morska obala nalazi na podruju umjerenih plima i oseka; najvei raspon plime i oseke iznosi oko 1 metar pa ne utjee na ivot ljudi u veoj mjeri, premda se pokazalo da u razdobljima velike plime i uz odreene vremenske uvjete, tj. niski tlak zraka te jakjuni vjetar, moe izazvati popriline probleme kako u prometnom smislu tako i u materijalnoj teti, budui da je u tim uvjetima obalna razina u nekim naseljima nia od razine plimnog vala pa zbog toga dolazi do plavljenja obalnog podruja,prometnicai objekata uz samu obalu, izbacivanjabrodova,brodicaiamacana obalu uz poprilinu tetu. Smatra se da takvi dogaaji nisu toliko uestali, tj. uvjeti za njih se stvore svakih pedesetak godina pa nema smisla prilagoavati ivot ljudi tim ekstremnim dogaajima. Zadnji sluaj ekstremno visokog plimnog vala na hrvatskoj obali Jadrana zabiljeen je1. prosinca2008.godine, a prije toga1929.godine.