uČenici autori i naziv njihovih prezentacija /...

BILTEN

Bjelovar, 21. veljače 2014.

PODIJELIMO ZNANJE 2

IMPRESUM

Izdavač:

Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar

Za izdavača:

Vojislav Kranželić, prof.

Voditeljica novinarske družine:

Snježana Bjelovarac - Hrestak, prof.

Novinari:

Ivona Štefanac, 2.a; Marina Đorić, 2.c; Anita Ježić, 2.c; Jelena Mesar, 2.c; Ana Pavić,2.c;

Katarina Varjačić, 2.c; Antonija Milaj,1.d; Magdalena Žabić,1.d

Fotografije:

Jan Ružić, 4.b

Grafičko uređenje biltena:

Snježana Bjelovarac - Hrestak, prof.

Lektura i korektura:

Alica Bačeković Pavelić, prof. i dipl. bibl.

Novinarska družina Ekonomske i birotehničke škole, Bjelovar

Poljana dr. Franje Tuđmana 9

43 000 Bjelovar

tel: 043/277-026

PODIJELIMO ZNANJE 3

UČENICI AUTORI I NAZIV NJIHOVIH PREZENTACIJA / RADIONICA Karla Žufika, 1.d i Antonija Milaj, 1.d

IZRADA FILMA

Klara Čepo,1.d; Matija Margošić ,1.d;

DVD VATROGASCI

Marina Breški, 1.d

IZRADA POKLONČIĆA

Vjeran Babić, 1.d; Fran Zeman, 2.c; Domagoj

Antolić, 1.b; Filip Vadljević, 1.c; Filip Popović,

Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar

BMX - AKROBACIJSKI BICIKLIZAM

PODIJELIMO ZNANJE 4

Petar Zgonjanin, 2.d

TRUBA

Tomislav Prka, 2.b

ANIIMACIJA- IZRADA STRIPOVA

Matea Miloš, 4.b; Anamarija Džolan, 4.b

ORIGAMI

Matej Ćurić, 3.a & co.

ŠKOLSKI BEND

PODIJELIMO ZNANJE 5

Josip Lukač, 3.a

TAMBURAŠI

Leo Loth, 4.d

HIP-HOP KULTURA

Ivana Pavlović, 2.d

VATROGASTVO

P

ć

Anamarija Pikivača, 4.d

AMERIKA

PODIJELIMO ZNANJE 6

Tibor Kovač, 2.b;. i Luka Vezmar, Gimnazija Bjelovar

RUKOMETNI SUCI

Dominik Majdandžić, 2.a

PLES

Ines Meštrić,3.b; Gabrijela Mrak, 3.b;

i Ivančica Futač, 2.b

KAZALIŠNA RADIONICA

Ivan Vinković, 3.b

LADARICE LADAJU

PODIJELIMO ZNANJE 7

IZRADA FILMA

Karla Žufika, 1.d i Antonija Milaj, 1.d

„Film je zamrznuta fontana misli“. Jean Cocteau U svakoj izradi filma redatelj želi sve svoje ideje unijeti u jedan film. Ali, to nije moguće. Za dobar film potrebna je jedna, kvalitetna ideja. U svojoj prezentaciji Karla i Antonija su nam objasnile što je sve bitno za izradu filma. Najvažniji dijelovi scene su: kamera - kako bi se sve moglo snimiti i pogledati ponovno, reflektori - da bismo mogli osvijetliti mjesto u kojem se odvija trenutna radnja, mali televizor - da producent i/ili redatelj uvide što nije dobro obavljeno i da promijene ono što trenutno ne valja i mikrofon - kako bi mogao poboljšati glumčev govor. Na prosječnom filmskom setu radi najmanje 50 ljudi, s tim da glumci nisu ubrojeni.

Na prezentaciji smo pogledali tri kratka filma. Prvi koji smo gledali je „Izlazak radnika iz tvornice“ braće Lumière koji traje oko 2 minute. Drugi film je bio „Surogat“, najpoznatiji crtani film, izrađen 1961. godine, a za kojega je Dušan Vukotić 1962. godine dobio Oscara. Njegovo je trajanje 10 minuta.. Zatim smo gledali jednu epizodu iz serije „La Linea“, koja je 1971. godine izašla u svjetsku javnost i oborila ljude s nogu. I nama je bila jako zanimljiva.

Karla i Antonija gledaju film, zajedno s publikom

Karla također izrađuje filmove. Do sada ih je izradila šest. Svaki film pojedinačno traje oko 6 minuta. Izradom filma Karla se počela baviti kada je bila u 6. razredu osnovne škole. Najčešći programi koje koristi za izradu filma su: Windows Movie Maker, VirtualDub i AVS Video Editor. Zanimljivost i izrada svakog novog filma joj daju još više samopouzdanja pa se nadamo da će ona postati sljedeći Jason Reitman, koji je snimio film „Young adult“ i osvojio mnoge nagrade.

Ana Pavić, 2.c

PODIJELIMO ZNANJE 8

DVD VATROGASCI

Klara Čepo,1.d; Matija Margošić ,1.d

Znate li što napraviti u slučaju požara, poplave, prometne nesreće u kojoj su zarobljeni ljudi kojima je potrebna pomoć? Upravo su nam o tome govorili Matija i Klara.

Članom dobrovoljnog vatrogasnog društva se postaje na dobrovoljnoj osnovi, kako bismo naučili spriječiti požare, poplave te kako pomoći unesrećenima u prometnoj nesreći. Vatrogasci su prvi koji pomažu unesrećenima. Njihov zadatak je da gase požare, interveniraju u slučaju poplava i prirodnih nepogoda, spašavaju ljude koji stradavaju u prometnim nesrećama. Klara nam je objasnila da je potrebno položiti ispite i vatrogasne vježbe kako bismo postali profesionalni vatrogasac, ali tek kada napunimo osamnaest godina. Postoje i različita natjecanja članova DVD-a. Na njima su natjecatelji raspoređeni prema godinama starosti, a natječu se u različitim vježbama. Bitna je brzina,

spretnost i vještina. Vidjeli smo na prezentaciji kako to izgleda kada se natječu djeca, mladež i odrasli. Ovu prezentaciju su posjetili i reporteri s HRT-a. Snimali su predavanje Matije i Klare, a na kraju su Klaru i intervjuirali. Anita Ježić, 2.c

PODIJELIMO ZNANJE 9

IZRADA POKLONČIĆA

Marina Breški, 1.d

Pozvani ste na rođendan, a ne znate što pokloniti prijatelju?

Nemate baš novaca za neki skupi i savršeni poklon? Ne brinite,

našli smo rješenje.

Marina nam je pokazala kako vrlo

jednostavno napraviti savršeni

poklon za vama dragu osobu.

Maštovitim načinom i zanimljivom

idejom možete napraviti

neočekivano. Takav jednostavan

poklončić koji nekome darujete iz

ljubavi, izmamio bi svakome

osmijeh na lice.

Pomoću obične čaše i boja za oslikavanje stakla te jedne

svijeće napravili smo jednostavan svijećnjak ili vazu, po

vlastitome izboru.

Na prvi pogled izgleda komplicirano, no jedino što može biti

problem je ako imate

nespretnu ruku, a za ostalo

vam treba slobodno vrijeme i

malo volje.

Ako nemate nikakav hobi, a

željeli biste raditi nešto kreativno u slobodno vrijeme, evo

vam ideje... Zabavno je i ne zahtijeva puno posla niti

materijala, a uveselit će svakoga kome ga poklonite.

Katarina Varjačić, 2.c

PODIJELIMO ZNANJE 10

BMX - AKROBACIJSKI BICIKLIZAM

Vjeran Babić, 1.d; Fran Zeman, 2.c; Domagoj Antolić, 1.b; Filip Vadljević, 1.c; Filip Popović, Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar

BMX su prije nazivali dječjim biciklom, dok mu je danas ime Bycikle Motocross. Akrobacijski biciklizam je ekstreman sport u

kojem je vrlo lako zadobiti lagane, ili u gorem

slučaju, teške ozlijede.

U Hrvatskoj je akrobacijski biciklizam vrlo slabo

raširen jer je teško naći sponzore i financijska

sredstva koja su potrebna za bavljenje tim

sportom.

U SAD-u i razvijenim europskim zemljama to je

vrlo popularan sport i puno razvijeniji, nego u

ostalim zemljama. Mislav Streicher je naš

najpoznatiji BMX-er i vrlo je uspješan u tome

što radi.

BMX biciklizam ima više disciplina. Neke od njih su: street (vožnja po ulicama), flat (vožnja po ravnom), dirt (vožnja po stazama napravljenim od zemlje) i park (vožnja u skate parku)

Najpopularnija disciplina je street, ali svi profesionalni vozači BMX-a voze park jer se gotovo sva natjecanja održavaju u skate parku.

Dečki su nam pokazali nekoliko videa u kojima je prikazana većina trikova koja se može

izvesti BMX-em, no vidjeli smo i padove, koje nije lijepo gledati.

Planirali su nam pokazati i svoje vještine vožnje, ali su zbog kiše od tog dijela morali odustati.

Filip Popović i Fran Zeman imaju svoju online BMX trgovinu „Eternity BMX“ gdje, ako vas

zanima akrobacijski biciklizam, možete naći sve potrebno.

Prezentatori vole ovaj ekstremni sport i bez obzira na sve što ih može snaći, spremni su

preuzeti rizik i uživati u vožnji i svim mogućim trikovima. Dečki su veoma uspješni u tom

sportu i iskreno se svi nadamo da će ostvariti sve ciljeve koje su si zacrtali.

Jelena Mesar, 2.c

http://hr.wikipedia.org/wiki/Biciklizam


TRUBA

Petar Zgonjanin, 2.d

Petar je prezentaciju o svom instrumentu, kojega svira još od malih nogu, započeo s poviješću trube te izgledom i vrstama iste. Saznali smo da postoje dvije najčešće varijante male trube (trombetta ili tromba piccola) i visoke trube (sopran truba, alt truba i bas truba). Trubu su još u dalekoj povijesti upotrebljavali Asirci, Egipćani, Grci, Rimljani i Židovi.

Isprva je truba bila dvorski signalni instrument, a najstariji primjerci europske prirodne trube potječu još iz 16. stoljeća. Također, bila je najpopularniji instrument u baroku. 1818. godine truba je postala kromatski instrument. Istaknuta je i u vojnoj glazbi za podizanje zastava, obljetnice i sl. Truba je dio limenog sastava međimurske narodne glazbe, a njezini svirači nazivaju se bandistima. Trenutno su najpoznatiji bjelovarski trubači Fran Đerđ, Filip Đerđ, Martin Čuković te Petar Zgonjanin. Petar je prezentaciju završio sviranjem trube, a dao je priliku i publici da zasvira. Nitko od učenika nije imao hrabrosti stati pred publiku i pokušati svirati, ali je profesorica Viviana Vuković to učinila. Isprva joj i nije

išlo pa je neuspjelim pokušajem nasmijala publiku. Uspjela je nakon drugog puta, za što joj je publika oduševljeno zapljeskala.

Ivona Štefanac, 2.a


ANIIMACIJA - IZRADA STRIPOVA

Tomislav Prka, 2.b

Jeste li ikada razmišljali o animacijama i kako one nastaju,

kako se stvaraju i zašto se netko uopće bavi njihovom

izradom?

Tomislav je u taj svijet ušao sasvim slučajno, kada ga je profesor iz tehničke kulture pozvao na ploču da nacrta par crteža. Profesor, zadivljen njegovim umijećem, potpisao je ugovor s Tomislavom da će ga podučavati kako bi bio što bolji. Dolaskom u srednju školu Tomislav je nastavio raditi sam. Za njega je izrada animacija i sreća i nesreća. On voli to što radi, zato je to sreća, ali većinu vremena posvećuje animacijama pa zapostavlja neke druge stvari, što baš i nije dobro. Napravio je i svoju animaciju koju nam je prikazao. Radi se o mladiću koji se trudi biti s djevojkom, no ona ga uporno odbija. Na kraju joj daje cvijet kojega ona prima i tada im se srca spoje.

Tomislav kaže da se ljudi koji se bave izradom animacija zapravo jako malo bave ljudima oko sebe. Povlače se u sebe i stvaraju svoj svijet, koji prikazuju kroz uratke. Inspiracija su mu filmovi Dragon ball Z i Naruto te mnogobrojni crtići. Preko ljeta se animacijama posvećuje i više nego što bi trebao. Smišlja kako će izgledati, a kada je napravi, stavlja je na svoj blog, kojega imaju svi stvaratelji animacija. Neki od besplatnih programa za izradu animacija su: Makromedia Flash, Anim8or, Muvizu, Pivot. Da bi animacija bila što realnija, u prosjeku bi trebalo bili 24 do 30 sličica, a to se postiže tako da se postojeća slika malo mijenja te se tako dobiva efekt pokreta ili neke radnje. Tomislavova misija je napraviti još puno dobrih animacija.

Marina Đorić, 2.c


ORIGAMI

Matea Miloš, 4.b; Anamarija Džolan, 4.b

Origami je tradicionalna japanska vještina kreiranja modela od

papira. Odnosi se na savijanje papira u trodimenzionalne figure

životinja, ljudi, predmeta i apstraktnih oblika.

Origami se danas koristi u obrazovanju, znanosti i umjetnosti te je

inspiracija modnih i arhitektonskih kreacija.

Djevojke su nam pokazale kako je naizgled komplicirano, a

zapravo vrlo jednostavno napraviti razna “čuda“ od papira.

Matea se bavi izradom 3D origamija. Pomoću papira radi

nevjerojatne oblike za koje na

prvi pogled vidite da ih ne može

baš svatko napraviti. Matea i Anamarija

Njezin interes za origamijem javio se zbog viška slobodnoga

vremena. Kasnije se počela baviti malo kompliciranijom

tehnikom - 3D origamijem, za koji je potrebna dobra volja,

spretne ruke i dosta papira. Napravila je veliki brod od oko

30 000 papira. Radila ga je tri mjeseca i vrlo je zadovoljna njime. Zajedno s profesoricama

B.Urh i V.Pavković-Dončević nagovorili smo Mateu da u našoj

školskoj knjižnici napravi izložbu svojih radova jer su zaista

nevjerojatni.

Za origami treba i ne treba puno. Na radionici smo radili

jednostavan origami. Na početku se bojiš da nešto ne

napraviš krivo i da neće izgledati lijepo. No, gledajući Mateu i

Anamariju kako pokazuju korak po korak, nije bilo

komplicirano. profesorice, aktivni sudionici radionice

Koraci su jednostavni i nije ih teško savladati. Pomoću pet pravokutnih papirića napravili smo

cvijet, na koji su većina učenika veoma ponosni.

Žao nam je što je djevojkama ovo zadnja godina u našoj

školi i što buduće generacije neće moći vidjeti Mateina

remek djela.

No, kako naša škola nastoji potaknuti učenike da pokažu

čime se sve bave, ipak s nestrpljenjem već sada čekamo

idući projekt Podijelimo znanje.

učenici u stvaralačkom žaru

Katarina Varjačić, 2.c


ŠKOLSKI BEND

Matej Ćurić, 3.a & co.

Na samom kraju ovogodišnjeg projekta „Podijelimo znanje“ dečki iz benda „Pacova kašika“ su nas zabavili poznatim pjesmama. M. Ćurić, K. Koščak, M. Marinković i B. Kraljić su učenici naše škole, dok je O. Padović naš bivši učenik. Svaki od mladića svira neki instrument ili je vokal. M. Ćurić - bubnjevi, M. Marinković - gitara, K. Koščak - gitara, B. Kraljić - bas gitara, O. Padović - klavijature i vokal benda.

Njihova ljubav prema glazbi je velika, što možemo vidjeti na svim njihovim nastupima. Nastupi su uvijek uspješni i publika je često na nogama. Probe imaju i izvan škole, što možemo vidjeti i na YouTubeu. Vrlo su duhoviti, a sviraju jako dobro. Bave se glazbom već nekoliko godina, a na svakoj priredbi u školi zabave nas odličnim nastupom. Valja spomenuti da su počeli pisati i svoje vlastite pjesme, koje se jako sviđaju učenicima EBB-a. Dečki nas također potiču i na to da na svoje mobitele, mp3 i mp4 uređaje i na svu tehnologiju koja nam je dostupna skidamo manje tzv. cajki, tj. da više osoba naše dobi sluša rock and roll glazbu, jer će većina prepoznati neku „ cajku“ prije nego neku dobru pjesmu starog rocka, što smo mogli vidjeti i na samom projektu. Prezentirali su nam i nekoliko svojih pravila kojih se moraju pridržavati članovi benda:

1. Nikada bubnjaru ne daj novce od gaže 2. Ne očekuj od pjevača da nosi opremu 3. Žene gledaju samo gitariste 4. Prije koncerta, uvijek će nešto krepati 5. Sagriješi bludno 6. Poštuj publiku da bi i oni tebe

Nasmijali su nas i nekim slikama sa svojih proba, na kojima smo vidjeli da se uvijek dobro zabavljaju. Na kraju bih poželjela uspjeh dečkima, da imaju što više autorskih pjesama, da imaju još više nastupa, te da se uz trud i rad probiju na hrvatsku glazbenu scenu, što je vrlo lako moguće jer su jaki i u pjevanju i u svirci. Dečki, sretno!

Jelena Mesar, 2.c


TAMBURAŠI

Josip Lukač, 3.a

Tamburaški sastav „Ledina“ toliko dobro svira i pjeva, da nitko od prisutnih nije mogao odoljeti da barem ne zapjeva s njima, a hrabriji su i zaplesali.

Ivan i Josip Lukač počeli su se baviti glazbom davne 2006. godine. Ivan je tada išao u 3., a Josip u 4. razred osnovne škole. U njihovo rodno selo Kokinac došao je profesor iz glazbene škole pa je većina djece, koja su u to vrijeme išla ondje u školu, krenula su na satove sviranja narodnih instrumenata. Mnogi od njih su odustajali, ali uporni su se doista posvetili glazbi.

Kasnije su se braća Lukač priključili KUD-u Bjelovaru, gdje su svirali godinu dana , a onda su se prebacili u KUU „Ivan vitez Trnski“ Nova Rača. Ondje su sreli Marina Grgića, koji je i danas član Tamburaškog sastava Ledina. Četvrti član njihovog sastava je Ivan Juretić

Tamburaški sastav „Ledina“ osnovan je prije 3 godine. Željko Lukač, Josipov otac, dao je ime sastavu. Prvi nastup im je bio u Grubišnome Polju.

„Ledinaši“ sviraju po mnogim javnim i privatnim zabavama, u noćnim klubovima i dr. za cijenu - po

dogovoru. U početku karijere zarađivali su 400 kn po jednoj večeri, a kasnije su bili pozivani čak i u Split, gdje su zaradili 6 000 kn u jednoj večeri...

U 2013. godini dečki su odsvirali 100 i nešto nastupa. Najbolje su se proveli na djevojačkoj večeri u Koprivnici, dok im je najveća zarada bila na moru, kada su u 8 dana zaradili 14 000 kn.

Nastupali su po mnogim noćnim klubovima kao što su: Zuma (gdje je bilo oko 300 ljudi), Viktorija, Mustang, Klub... a bili su i predgrupa Gazdama u Trojstvu. Na youtube-u imaju oko 10 videozapisa. Imaju i jednu vlastitu pjesmu s kojom su se

nadali sudjelovati na Glazbenom festivalu u Pitomači, ali nisu uspjeli.

Dosada su promijenili 3 basiste. Sadašnji basista je Ivan Lukač. Ivan Juretić svira bugariju, Marin Grgić basprim 2 (brač 2. glas) , a Josip Lukač basprim 1 (brač 1.).

Antonija Milaj, 1.d


HIP - HOP KULTURA

Leo Loth, 4.d

Hip-hop je kulturni pokret, koji je sastavni dio Leovog života. On se već godinu i pola bavi repom. Uzori su mu Eminem, General Woo, Target, Tupac Shakur. Na repanje ga je potaknuo razvoj situacije oko nas i želja da svoja razmišljanja prenese drugima. Istaknuo je kako ne želi da ljudi misle da on samo izigrava nekog repera i kako mu je to samo igra, da bi ispao važan pred drugima, jer je taj njegov hobi otišao na neku drugu, ozbiljniju stranu života. Kako bi ova prezentacija bila što bolja i zanimljivija, Leo je doveo i dva pomoćnika. Bjelovarski reper Fantom Ra i Zvonimir Majer su pomogli Leu kako bi publici dočarali hip- hop na što kreativniji i kvalitetniji način, te kako bi na kraju učenike, pa i profesore, „digli na noge“. Njihova se prezentacija zvala „Old school hip-hop“ ili točnije „Old school rep“.

Hip-hop se prvi put javio 1970. godine u New Yorku, a počeo se razvijati 1979. godine. Osim repa, u hip-hop spadaju još 4 elementa, a to su produkcija i proizvodna instrumentala (DJ-anje), break dance (poseban način plesa), grafiti koji nisu vandalizmi, nego umjetnost kojom se prenosi određena poruka i beatbox. Beatbox je stvaranje glazbe pomoću ustiju, a poanta je stvoriti zvuk što sličniji onom koji proizvodi neki instrument ili „skinuti“ ritam neke pjesme. PostojI i hip-hop žargon, kao i hip-hop moda. Hip-hop žargon je neknjiževni govor koji ne upotrebljava cijelo stanovništvo, nego određene skupine ljudi, a hip-hop moda se najčešće sastoji od široke odjeće, marame ili šilterice te majice s kapuljačom. Nakon prezentacije o osnovnim pojmovima hip-hopa te najpoznatijim stranim i domaćim reperima, Leo je i „zarepao“. Leo sam piše svoje pjesme, a svi koji su bili na prezentaciji imali su priliku čuti jednu od njih, Molitvu, iz koje vam prenosimo jedan dio.

Svi znate kakva je situacija Ne bi pis'o toliko rima da plate pošteno svima Ne pomaže vam meditacija Razmislite o ovom ovo nije rima samo da vam glava klima Da dođete do mira Želim vam probudit razum pratite moju stazu Sve dok narod loše bira Vrijeme je da oni dobe kaznu iza mene svi koji se slažu. Da vlada dobro svira Ne bi više bilo mina

Ivona Štefanac, 2.a i Magdalena Žabić, 1.d


VATROGASTVO

Ivana Pavlović, 2.d

Mislite da je vatrogasac osoba koja samo gasi požare? Varate se.

Vatrogasac u opisu svoga posla obavlja još mnogo djelatnosti za koje

većina ljudi i ne zna. Zato nam je Ivana, zajedno sa svojom sestrom

Adelom, tijekom prezentacije pojasnila čime se vatrogasci bave.

Ivana je član DVD-a D. Šušnjara u kojem je

njezina sestra Adela nedavno dobila čin

tajnika.

U uvodnom dijelu prezentacije objasnila

nam je što sačinjava vatrogasnu odoru. To

su: majica, plava bluza i hlače, kapa te Ivana u vatrogasnoj odori

crne cipele. Osim te, postoje i svečana i interventna odora.

Adela u svečanoj odori Također, ne postoji samo jedna klasa vatrogasaca, već čak njih

osam. To su: vatrogasna mladež, vatrogasac, vatrogasac I. klase, vatrogasni dočasnik,

vatrogasni dočasnik I. klase, vatrogasni časnik, vatrogasni časnik I. klase, viši vatrogasni

časnik, viši vatrogasni časnik I. klase.

DVD D. Šušnjara sudjeluje na raznim natjecanjima koja se dijele u kategorije: općinska,

županijska, državna, ljetna ili zimska. No, da bi bilo pravedno, natjecanje se provodi prema

skupinama: žene „B“, žene „A“, muški „B“, muški „A“, 3/1A, mladež: prepreke, djeca:

brentače.

Ivana je u skupini žene „A“, koje nižu uspjehe. Bile su dva puta općinske prvakinje i

jedanput županijske. Sudjelovale su i na državnom natjecanju u Zadru, odakle su kući

ponosno ponijele srebro.

Zanimljivo je kako vatrogasne

skupine idu na natjecanja i izvan

države. Vatrogasci ne gase samo

požare, već pomažu u rješavanju

problema izazvanih drugim

elementarnim nepogodama s kojima

se susrećemo.

(Znate li da se u hitnom slučaju

vatrogasci moraju spremiti u 60

sekundi…)

Biti vatrogasac nije lako, no posao je častan i svatko tko se njime bavi ponosan je što može

pomoći drugima.

Katarina Varjačić i Marina Đorić, 2.c


AMERIKA

Anamarija Pikivača, 4.d

Kako je dobro imati tetu koja živi u Americi, koja ti plati put i sve što je potrebno, kako bi te vidjela.

Mislite da je lako otputovati u Ameriku? Varate se. Tri su načina da tamo dođete: dobivanjem državljanstva, zelene karte ili vize. Dobivanje vize su prva vrata koja morate otvoriti da biste razmišljali o ostalim dvjema mogućnostima. Nakon podnošenja zahtjeva za vizu (i hrpe priloženih dokumenata), odlazite na razgovor u američku ambasadu. Tamo rješavate obrazac sastavljen od raznih pitanja, uplaćujete određeni iznos, koji ovisi o tome kakvu vizu tražite i nakon toga, odobren vam je, ili nije, boravak u zemlji. Međutim, izdana viza vam je samo potvrda da možete putovati, ali ne i da možete ući u SAD. Nakon dolaska u Ameriku odlazite na kratak razgovor, gdje vam dozvole ili ne dozvole ulazak u zemlju i gdje

vam mogu produžiti ili umanjiti vrijeme važenja vize.

Anamarijina teta se tamo preselila u vrijeme rata, kada su ljudi iz Bosne masovno odlazili. Živi u Texasu, u predgrađu Dallasa koje se zove Plano. Tamo danas živi oko 8 000 bosanskohercegovačkih emigranata.

Je li Amerika savršena? Njezin odgovor na ovo pitanje je vrlo jasan. Amerika je savršena za onoga tko želi raditi. Tada si možeš priuštiti blagodati koje ona nudi. Kao i svugdje, uz bolje obrazovanje ide i bolji posao, kao i veća plaća, tako da treba ulagati u sebe. Nigdje, pa ni tamo se ne dobije ništa gotovo, ali su veće mogućnosti da napreduješ i usavršavaš se.

Upoznala je Anamarija ljude koji su došli s različitih strana svijeta i koje krasi raznolikost običaja i kultura, ali koji su se dobro uklopili u američki način života. Hrana, koliko je dobra, toliko je i loša. Kaže da je jela sve. Od domaće hrane, brze, egzotične, do sasvim neobičnih kombinacija. Inače, u Americi nemaju naviku kuhanja preko tjedna jer rade, a hrana u restoranima je jeftina. Zato većinom izlaze van na ručak. Vikendom su to obično roštilji na jezeru ili izlazak negdje van.

Bila je i na Floridi, gdje su pješčane plaže kao iz bajke. I sam put je bio zanimljiv. Putovali su automobilom (9 sati vožnje) i upoznali Mississippi, Alabamu, Louisianu, Georgiu te naposljetku stigli na Floridu. Sedam dana odmora brzo je prošlo u hotelu uz plažu, prodavaonice, klubove, suvenirnice. Od programa što je hotel nudio, najviše joj se svidjelo kino na plaži.

U Americi je bila od 4. srpnja do 30. kolovoza i jedva čeka da opet krene na put. Marina Đorić, 2.c


RUKOMETNI SUCI

Tibor Kovač, 2.b; i Luka Vezmar, Gimnazija Bjelovar

Rukomet je sport u koji su se Luka i Tibor zaljubili, ali na strani pravde. Oni su rukometni suci. Tom se aktivnošću bave već tri godine. U svojoj prezentaciji su nam objasnili hijerarhiju položaja sudaca: nadzornik suđenja je najvažniji, a slijede statističar, zapisničar i mjeritelj vremena. Statističar je osoba koja se bavi postotcima, izračunom golova i prekršaja igrača i najbolje je plaćen, što su dečki posebno istaknuli. Luka Vezmar je zapisničar, a Tibor Kovač mjeritelj vremena.

Glavna je zapisničareva zadaća briga o popisu igrača i pogodaka, o ulasku igrača koji je došao nakon početka utakmice i o ulasku igrača u igralište koji nema pravo nastupa. Mjeritelj vremena se brine o vremenu igre, time-outu i vremenu kazne isključenog igrača. Samo on, i ponekad nadzornik suđenja, može prekinuti igru kada je to nužno.

Da bi postali rukometni suci, dečki su morali proći sudački tečaj, položiti sudački ispit i BIP test koji traje 8 minuta. Oprema koju svaki sudac mora imati je: dres (crni, žuti), kartoni (crveni, žuti), sat i zviždaljke. Tijekom igre potrebne su dvije vrste suca: linijski - suci koji su izvan terena i paze na prekršaje i suci u terenu - koji su s igračima u terenu i gledaju prekršaje koji su vidno nedostupni linijskim sucima. Oni su tu kako bi igra tekla pošteno i bez varanja. Tibor i Luka su nam objasnili i kako sudac ima zadnju riječ. To znači da ako bilo tko govori suprotno od onoga što sudac sudi, to se ne uvažava, već riječ suca ostaje zadnja. Na kraju prezentacije su nas pozvali da se pridružimo njihovom zboru sudaca, a spremni su nam pomoći i uputiti nas u sve ono što nam je nepoznato. Završili su izlaganje izrekom sudaca: „Prekršaj je kada ga sudac dosudi!“

Ana Pavić i Jelena Mesar, 2.c


PLES

Dominik Majdandžić, 2.a i Mihaela Lukčić, Gimnazija Bjelovar

Ukoliko ste pozvani kao pratnja na maturalnu zabavu, a ne znate plesati neke osnovne plesove, shvatit ćete da bi ih ipak bilo dobro naučiti. Dominik nam je kroz prezentaciju rekao nešto o plesovima, a kasnije sa svojom plesnom partnericom Mihaelom Lukić i pokazao kako to izgleda u praksi. On se već osam i pola godina profesionalno bavi plesanjem i ide na natjecanja. U sustavu natjecanja natjecatelji su

raspoređeni u starosne razrede prema godini rođenja. Saznali smo da postoji više vrta plesova: ritualni, narodi (folklor), klasični (balet), moderni (hip-hop) i športski plesovi, koji su nastali prije 120 godina. Plesovi se dijele i na standardne: engleski valcer, bečki valcer, tango, slowfox i quickstep i latinoameričke plesove: cha, cha, cha, samba, rumba, paso doble i jive. Svi se ovi plesovi razlikuju po plesnim koracima, pokretima tijela i načinu odijevanja na natjecanjima. Saznali smo o svakom plesu ponešto zanimljivo. Engleski valcer se još naziva i „kraljem“ ili „kraljicom“ plesova. Tango je sastavni dio života građana Argentine. Postoje dvije vrste tanga: tango engleskog stila, koji se pleše na natjecanjima i argentinskog stila, koji se pleše u show plesovima. Kod plesanja sambe ključno je gibanje kukovima. Označava „paradiranje“ partnera te se pleše po krugu. Jive se smatra jednim od najtežih latinoameričkih plesova. 1968.godine je uvršten u ovu skupinu plesova te postao peti ples na natjecanjima. Kažu da je rumba erotika na podiju. Partnerica zavodi partnera te ga u većini slučajeva na kraju odbije.

Dominik i Mihaela su nam otplesali nekoliko plesova, a uz audio-video snimke vidjeli smo i kako izgleda plesno natjecanje.

Na kraju smo i mi zaplesali. Naučili smo osnovni korak bečkog valcera, a dalje je na nama da ga izvježbamo pa da na maturalnoj zabavi prvi ples otplešemo bez straha… Anita Ježić, 2.c


KAZALIŠNA RADIONICA

Ines Meštrić, 3.b; Gabrijela Mrak, 3.b; i Ivančica Futač, 2.b

Ines Meštrić je jedna od djevojaka koje su održale kazališnu radionicu. Krenula je u kazalište početkom prvog razreda srednje škole zbog toga što je bila sramežljiva. Gluma joj je dosta pomogla da se oslobodi, otvori i izrazi svoj stav. Do sada je glumila u tri predstave, a četvrtu upravo uvježbava. „Najdraža uloga mi je bila uloga zborovođe u predstavi Medeja, koju još uvijek igram. Nisam imala neke uloge koje nisam voljela...“, rekla je Ines. U glumi je bitna improvizacija i snalažljivost svih glumaca u određenim situacijama. Upravo zbog toga, prije uključenja u kazalište, igraju se igre koje su nam djevojke, uz pomoć bivšeg učenika naše škole, Brune Marića (koji je također član kazališta), pokazale na radionici.

U bjelovarskom kazalištu, čija je voditeljica Margareta Maja Fabičević, članovi su uvijek dobrodošli. Ondje ima par skupina podijeljenih po uzrastu. Kada je riječ o biranju uloga, nije važno koliko je godina netko u kazalištu, već kvaliteta glume u određenoj ulozi. Ivančica Futač se glumom bavi već skoro šest godina, a potaknula ju je znatiželja da isproba nešto novo.

Najdraža uloga bila joj je u predstavi Medeja gdje je glumila dadilju. Do sada je glumila u pet predstava, a sada radi na dvije nove. Uloga čarobnjaka joj se nije svidjela, iako joj je bila zabavna za glumiti. Kao i Ines Meštrić, Ivančica nema ozbiljnijih ciljeva što se tiče glume. Iako u bjelovarskom kazalištu ima članova koji su upisali akademiju dramske umjetnosti, to nije njena namjera. Gabrijela Novak nije član kazališta, ali jako voli glumu, pa je zato sudjelovala na radionici.

Da su djevojke odlično obavile svoj posao pokazalo je veselo raspoloženje na radionici. Učenici koji su došli bez okolišanja su prihvaćali pravila i zadatke igara. Izvrsno smo se zabavili uz igranje „Pauka i muhe“, „Igre koncentracije“ i „Zrcala“... Antonija Milaj, 1.d


LADARICE LADAJU

Ivan Vinković, 3.b

Tko su ladarice? Zašto uopće pričamo o njima? Ladarice su djevojke koje, najčešće na Ivanje, ladaju, tj. pjevaju pripjevak mnogobrojnih svadbenih i ljetnih pjesama Slavonije i baltičkih naroda. Na Ivanje, kada slavimo imendan svih Ivana i Iva, selima hoda pet, šest djevojaka koje, pjevajući pjesme, svakoj kući žele dobro. Obučene su u bijelo ruho, nose više podsuknji, obavezno bijeli fertun, (pregača) i vjenčić od cvijeća na glavi, koji je najčešće izrađen od ivančica. Po tradiciji, kada djevojke ulaze u kuću, ni jedan stanar te kuće ne smije razgovarati s njima, a kamoli ih pozdraviti. One stanare pozdravljaju pjesmom i kroz pjesmu im žele dobro. Sa sobom nose košaru u koju se stavlja voće, jaja ili bilo kakvi drugi proizvodi, kako bi im se moglo zahvaliti na

dobroj želji. Ako u toj kući živi mladić ili više njih po imenu Ivan, Ivo… oni u košaru stavljaju novac u čast njihovom imendanu. Uvijek postoje stanovnici u selu koji ne primaju ladarice u svoje kuće, a ni u dvorište. U tom slučaju one pjevaju podrugljive i sramotne pjesme za tu kuću, kao što je npr.: „Ova kuća grabova, u njoj ima vragova.“ Tada svi stanovnici izlaze na svoja kućna vrata i gledaju čiju su to kuću ladarice izrugivale. Za vrijeme obične nedjelje, kada se ide na misu, djevojke najčešće oblače tri bijele podsuknje, preko podsuknji oblače također bijele rubače (suknje do pola lista) i stavljaju fertune, a na kraju dodaju malo nakita, kao što su dukati i šamiju (rubac s cvijećem). Zašto se oblače 3 podsuknje ispod rubača? „Što su djevojke krupnije, to su zdravije.“ Njihove bake i mame, ali ponekad i djevojke same, šivaju i/ili štrikaju svoje ruho za nedjeljnu misu, s decentnim ukrasima. Kako bi djevojke svoje ruho izravnale, koristile su dijeglu ili tjeglu, tj. današnju peglu (glačalo). Dijegla je teška kamena naprava u kojoj se stavlja vrući žar i s njime se 'pegla' odjeća. Svake godine se pale i Ivanjski kresovi. To je običaj u kojemu se na jednu hrpu baci mnogo granja i zapali. Oko vatre se pleše i pjeva. Kada se vatra malo smiri i smanji, tada je svi odvažni ljudi pa čak i djeca, preskakuju radi bolje zabave. Nakon što ostane samo žar, on se ohladi i stavlja se bolesnicima na prsa, kako bi se obranili od uroka. Ali to je samo mit, a zove se copranje. Uz dobru prezentaciju Ivan i njegova folklorna skupina su nam pokazali uobičajene plesove koji se plešu u našemu kraju i otpjevali su nam pjesme koje ladarice pjevaju kada idu po selu. Ana Pavić, 2.c


BIVŠI UČENICI NAŠE ŠKOLE RADO NAM DOLAZE U POSJET,

NA ŠTO SMO JAKO PONOSNI

s lijeva na desno: Dijana Ramljak, Bruno Valpotić, Petra Mrgić, Luka Butković, Emil Ružić, Lucija Kožar, Ivona Đurasek

Bruno Marić Oliver Padović

uČenici autori i naziv njihovih prezentacija /...

Documents