uzgoj ljekovitog, zaČinskog i aromatiČno iljaljekovito i aromatično bilje te proizvodi (droge,...

UZGOJ LJEKOVITOG, ZAČINSKOG I AROMATIČNO BILJA

Vehid Ibraković, dipl.inž.polj.

Slavonski Brod, travanj 2019.

2

Sadržaj UVOD ....................................................................................................................................................... 4

Definicija i važnost ................................................................................................................................... 5

Proizvodnja ljekovitog bilja u Republici Hrvatskoj................................................................................... 6

Agroekološki uvjeti koji utječu na sadržaj i kakvoću aktivnih sastojaka ljekovitog bilja ......................... 8

Antropološki utjecaj ................................................................................................................................ 9

Aktivni sastojci ljekovitog bilja .............................................................................................................. 10

Uzgoj ljekovitog začinskog i aromatičnog bilja u ekološkoj poljoprivredi ............................................. 13

Proizvodnja ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja na malim površinama ....................................... 17

Primjena gnojiva u ekološkoj proizvodnji ljekovitog začinskog i aromatičnog bilja .............................. 17

Obrada tla .............................................................................................................................................. 18

Sjetva/sadnja ......................................................................................................................................... 19

Vrste (kultivari) ...................................................................................................................................... 20

Zaštita nasada ........................................................................................................................................ 20

Žetva ...................................................................................................................................................... 21

Sakupljanje samoniklog ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja ........................................................ 22

Sušenje ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja ................................................................................. 24

Prirodno sušenje .................................................................................................................................... 25

Sušenje u sušnicama .............................................................................................................................. 25

Proizvodnja eteričnih ulja ...................................................................................................................... 26

Oprema za rad s ljekovitim začinskim i aromatičnim biljem………………………………………………………………32

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE LJEKOVITOG, ZAČINSKOG I AROMATIČNOG BILJA ................................. 36

LAVANDA (despik, levanda, lavandula) ................................................................................................. 36

LAVANDIN (Lavandula x hybrida) ......................................................................................................... 41

BOSILJAK (bališ, bazilikum, murtela) ..................................................................................................... 42

ČUBAR (bresina, čober, čubrika, čubrica, jaber, kubar, osogriz) ........................................................... 44

KADULJA (žalfija, slavulja, kuš) .............................................................................................................. 46

MATIČNJAK (pčelinja trava, limunka, melisa, pčelinja ljubica, rojevac) ................................................ 49

MAŽURAN (mirišljavak, vranilova trava, pitomi mravinac, origano, majoran) ..................................... 52

MILODUH (hisop, izop, šipant, blagovanj, veljenduh, crkvinjak, pravi vrisak) ...................................... 55

MUŠKATNA KADULJA (skrletna žalfija, ivanje cvijeće, muškatnica) ...................................................... 58

MAJČINA DUŠICA I TIMIJAN (manji sanseg, timljan, vrtni timijan) ....................................................... 60

PAPRENA METVICA (nana, paprena nana, menta, metvica) ................................................................. 64

3

NEVEN (prstenčac, vrtni ognjac, žutelj, zimorod) .................................................................................. 68

KAMILICA (titrica) .................................................................................................................................. 70

SMILJE (cmilje, žuto smilje, stepsko smilje) ........................................................................................... 74

MARULJA (macina trava, obični tetrljan, očajnica) ............................................................................... 76

MAČJA METVICA (mačja trava, macina metvica i potplotuša) .............................................................. 78

VLASAC (šnitlauh, drobnjak, sitni luk) .................................................................................................. 80

KOPRIVA (obična kopriva, velika kopriva, žegavica, žara)…………………………………………………………………82

ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................. 84

Zdravlje iz vrta ....................................................................................................................................... 86

Aromatični Spiralni Vrt – Mali začinski vrt ............................................................................................ 86

LITERATURA ........................................................................................................................................... 89

4

UVOD

Ponekad, u potrazi za rješenjem naših zdravstvenih problema, zaboravimo na to, da

nam je priroda već dala sve potrebno za zdravlje i da su nam na dohvat ruke prirodni i

besplatni lijekovi.

Moderni vrt podrazumjeva mješovitu sadnju (tzv. polikulturni uzgoj), podrazumjeva

prije svega, uzgoj povrća i ljekovitog i aromatičnog (začniskog) i ukrasnog bilja. Budućnost

proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja danas leži u obiteljskim gospodarstvima srednje

veličine (3-5ha), tipičnim osobito za Slavoniju, Baranju i Istru. Ova područja imaju sve

preduvjete da stereotipnu, ekonomski i ekološki neodrživu poljoprivrednu proizvodnju

zamijene modelom svojevrsnog suvremenog hortusa (hortus, lat. – vrt). Korisnim biljkama

mjesto je bilo u blizini kuće kako bi u svako doba dana bile na dohvat ruke, dok su ratrske

kulture, vinogradi i maslinici oduvijek bili zasebne cjeline. Organizirajući proizvodne površine

na ovaj način, ne bi smo samo oplemenili okoliš i očuvali prirodu, već bi oplemenili i ponudu

poljoprivrednih proizvoda za tržište koje sve više traži zdravu i organski uzgojenu hranu.

Prema florističkim analizama, na našoj planeti raste oko 350 000 biljnih vrsta, od kojih

se oko 12 000 može upotrijebiti za dobivanje biološki aktivnih tvari koje služe za liječenje. Za

tu svrhu, u Republici Hrvatskoj, se iskorištava oko 500 biljnih vrsta. Među brojnim korisnim

vrstama, od 160 do 170 čine autohtone biljke. U svijetu se neprestano otkrivaju nove biljne

vrste koje se mogu upotrijebiti za liječenje, no istodobno se mnoge vrste napuštaju jer se

proizvode sintetički pripravci.

Svjedoci smo da biološki aktivne tvari biljaka sadrže mnogi finalni proizvodi u

prehrmbenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Samo na našem tržištu postoji više od

50 vrsta medicinskih čajeva i drugih proizvoda (kozmetičkih, farmaceutskih) što sadrže

biološki aktivne biljne tvari.

O važnosti ljekovitog bilja najbolje govori činjenica da ga dvije trećine svjetskog

stanovništva upotrebljava kao glavno sredstvo liječenja.

Kako navode Šiljković i Rimanić (2005.) u Hrvatskoj se prikuplja i uzgaja između 160 i

170 autohtonih, ljekovitih i aromatičnih biljnih vrsta. Autori ističu da su u svim dijelovima

Republike Hrvatske izuzetno povoljni prirodno geografski uvjeti (klimatski, pedološki i

hidrografski) za ekološki uzgoj ljekovitog bilja te gotovo nema prostora na kojem se pažljivim

izborom vrste i kultivara ne mogu uzgajati ljekovite biljke. Temperatura i svjetlost su

primarni agroekološki čimbenici uzgoja ljekovitog bilja, a sekundarne su: oborine, vjetar, tlo,

kukci, izolacija i dr.

Kako se u svijetu svake godine povećava uzgoj ljekovitog bilja, počelo se s ubrzanim

donošenjem zakonske regulative u Hrvatskoj vezane za uzgoj i ograničenje nekontroliranog

branja ljekovitog bilja kako ne bi došlo do potpunog uništenja određenih kultivara. Prema

Kolaku i suradnicima (2007.) prikupljenih 200 vrsta i oko 1500 primki ljekovitih, aromatičnih i

medonosnih biljnih vrsta u sklopu projekta "Hrvatska banka biljnih gena" predstavlja

5

polazište za razvitak sjemenarstva i rasadničarstva te tehnologije proizvodnje navedenih

biljnih vrsta.

Definicija i važnost

Filozof i liječnik Hipokrat (460 – 377. g. prije Krista) je napisao: CORPUS

HYPOCCRATICUM. U tom djelu je opisao više od 230 ljekovitih biljaka. Smatrao je da za

liječenje treba koristiti sam integralno odnosno neprerađeno bilje, jer takvo ima učinak.

Ljekovito i aromatično bilje te proizvodi (droge, eterična ulja, ekstrakti, tinkture i

finalni farmaceutski proizvodi) izrađeni od prirodnih tvari što ih one sadržavaju sve se više

traže na razvijenim tržištima svijeta, a to je izazov koji ne bismo smjeli propustiti.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u ljekovito bilje ubrajaju se

one biljne vrste čiji jedan dio ili više dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može

iskoristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko farmaceutske sinteze.

U aromatično bilje pripadaju one vrste što sadrže jednu ili više aktivnih tvari

posebnog mirisa ili okusa koje se iskorištavaju za spravljanje mirisa, kozmetičkih proizvoda,

napitaka i aroma za živežne namirnice. Te tvari aromatično i ljekovito bilje stvara specifičnom

biljnom sintezom. Za preradu se uzimaju samo oni dijelovi biljke koji sadrže aktivnu tvar: list,

plod, cvijet, korijen i stabljika.

U novijoj se literaturi aromatično, začinsko i ljekovito bilje naziva zajedničkim imenom

ljekovito bilje. Ono obuhvaća sve biljne vrste koje se mogu koristiti u medicini ili u

proizvodnji začina, mirisa, likera, konzervansa i sredstava za zaštitu bilja.

Ljekovito bilje – zajednički naziv za sve biljne vrste koje sadrže tvari koje se mogu

koristiti u medicini ili za spravljanje mirisa, likera, konzervanasa, insekticida.

Aromatično bilje – vrste koje sadrže jednu ili više djelatnih tvari posebnog mirisa ili

okusa, koje se koriste za spravljanje mirisa, kozmetičkih proizvoda, napitaka, aroma za

živežne namirnice.

Ljekovito, aromatično bilje ima višestruku ulogu:

1. Ljekovito bilje samoniklo ili kultivirano zbog sadržaja biološki aktivnih tvari

primjenjuje se u liječenju ljudi i životinja.

2. Aromatično bilje se zbog sadržaja aktivnih tvari koje poboljšavaju okus,

upotrebljava u prehrambenoj industriji.

3. Aromatično bilje služi i za dobivanje eteričnih ulja.

Ne postoje stroge granice između biljnih vrsta u tim skupinama jer se iste biljke mogu

iskoristiti u sve tri svrhe (npr. paprena metvica, koja služi u medicinske svrhe, za dobivanje

eteričnog ulja i za dobivanje aroma).

Svaka biljka može biti ljekovita. Čak i „najobičnije namirnice“, kao što su riža, zob i

mrkva, imaju određeni učinak osim svoje glavne uloge da budu hrana. Sve jestive biljke imaju

6

određeno medicinsko djelovanje te ih se može definirati kao poseban podskup ljekovitog

bilja.

Biljke također zovemo ljekovitim kada njihova korist nije strogo medicinska, premda

mogu poboljšati opće stanje. Tu pripadaju biljke ugodnoga mirisa koje koristimo kao

kozmetičke proizvode za tijelo, uređenje odjeće i kuća, i neugodnog mirisa za odbijanje

insekata i mikroorganizama. Bilje se može raširiti po podu kako bi upilo prolivenu tekućinu ili

neugodne mirise, može se koristiti za uspješnije konzerviranje hrane i poboljšavanje okusa

alkoholnih pića. Neko bilje privlači pčele i leptire u vrtove, a drugo jednostavno pruža lijepi

pogled.

Ljekovito bilje sadrži različite spojeve, a neki od njih imaju pojedinačni učinak, dok

mnogi djeluju u suglasju. Neke biljke stimuliraju, druge umiruju. Pojedine biljke najviše

djeluju na određene dijelove organizma: maslačak na jetru, glog na srce i cirkulaciju, druge

na opće stanje organizma pri čemu povećavaju tjelesnu izdržljivost.

Najbolji način upoznavanja samoniklog bilja je poći u istraživanje s nekim tko je već

prošao taj put, jer ništa ne može zamijeniti učenje od osobe koja je znalac i na taj način se

znanje o ljekovitom bilju stoljećima prenosilo s koljena na koljeno. Autorova prva saznanja o

biljkama, a posebno o ljekovitom bilju vezana su za djetinjstvo i vrijeme koje je provodio u

starom vrtu, gdje je puno naučio od bake koja je pričala zanimljive priče o moći ili snazi

ljekovitih biljaka…

Ljekovito bilje može biti jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje, drvenasto ili

grmoliko. Broj biljnih vrsta ljekovitog bilja neprestano se mijenja. Divlje vrste zbog povećane

potražnje za njima, prerastaju u kultivirane, a pojedine se vrste kultiviranog bilja napuštaju

zbog jeftinije proizvodnje sintetičkih pripravaka.

Proizvodnja ljekovitog bilja u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska ima dugu tradiciju skupljanja i uzgoja ljekovitog bilja. U razdoblju

od 1930. do 2. svjetskog rata bila je glavni opskrbljivač ljekovitim biljem zemalja srednje

Europe, pa čak i SAD-a.

Kamilica je ljekovita biljka čiji je najznačajniji svjetski proizvođači Egipat i Argentina,

dok se ostalo ljekovito bilje uzgaja ili sakuplja iz prirode u simboličnim količinama, pa je tako

uzgoj prerada i distribucija kamilice i u Hrvatskoj jedini ozbiljniji posao s ljekovitim biljem. Na

području Dalmacije, posebice u priobalju i na otocima te u vrtačama i dolcima primorskih

planina Rilića, Biokova, Mosora, Kozjaka, kao i na prisojima južnih predjela Dinare, Svilaje i

Kamešnice, uzgajaju se i samoniklo rastu kadulja i smilje.

Plantažna proizvodnja ljekovitog bilja odvija se uglavnom na obiteljskim

gospodarstvima. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom

razvoju, ljekovito bilje se u Republici Hrvatskoj proizvodi na 8500 ha. Izvoz ljekovitog bilja u

2017. godini, u odnosu prema posljednje tri godine, povećao se za 25 posto i izvezeno je

4800 tona ljekovitog bilja, u vrijednosti od 18 milijuna eura, na zahtjevna svjetska tržišta kao

7

što su Njemačka i Italija. Ostali izvoz (oko 30% ukupnog izvoza) je u Sloveniju, Mađarsku,

Austriju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, SAD, Švicarsku i Slovačku. Istovremeno se uvozi

najviše iz Bugarske, Albanije i Poljske, a manje iz Njemačke, Srbije, Mađarske, Turske, Bosne i

Hercegovine i Makedonije oko 750 tona raznih vrsta ljekovitog bilja, koje bi se moglo uzgajati

na području Hrvatske u kojem nije previše razvijena konvencionalna poljoprivreda. Tako

posebno veliki potencijal za ovu proizvodnju imaju Kordun, Banija, Lika i Gorski kotar, kojima

bi ta proizvodnja zasigurno pomogla u zadržavanju i privlačenju radno aktivnog stanovništva.

Cijena organski proizvedenih ljekovitih biljaka usporedbi s konvencionalno proizvedenim

najčešće je za 20 % do 30 % veća. U nekim slučajevima kada je potražnja veća od ponude,

cijene mogu biti i preko 100 % veće od konvencionalno proizvedenih sirovina.

Postoje brojni razlozi zašto se odlučiti na proizvodnju ljekovitog i aromatičnog bilja:

visokovrijedna proizvodnja, veći povrat novca od tradicionalnih usjeva, mogućnost dužeg

skladištenja, manja opasnost od štetnika i bolesti, mogućnost uzgoja kao međuusjev,

potražnja na manjim tržnim nišama i lokalnom tržištu, mogućnost uzgoja na manjim

površinama i prodaja u manjim količinama. Prilikom izbora biljne vrste za uzgoj treba uzeti u

obzir zahtjeve i svojstva svake vrste (tlo, klima, položaj), površinu koja je na raspolaganju, ali

jedan od kriterija izbora sigurno je i bruto dobit po ha.

Ljekovito i aromatično bilje se može prodavati u više oblika, od sirove mase do

prerađenih i zapakiranih proizvoda kao što su farmaceutski proizvodi, biljni lijekovi, čajevi,

alkoholna pića, slatkiši, kozmetika, dodaci prehrani i insekticidi.

Tablica 1. Izvor: http://www.gospodarski.hr/Publication/2015/2/isplativa-poljoprivredna-

proizvodnja/8141

http://www.gospodarski.hr/Publication/2015/2/isplativa-poljoprivredna-proizvodnja/8141

http://www.gospodarski.hr/Publication/2015/2/isplativa-poljoprivredna-proizvodnja/8141

8

Osnovni zaključak koji se nameće iz prikazane kalkulacije je da se doradom, bilo

sušenjem ili destilacijom eteričnih ulja, bruto dobit može povećati za 64 % pa do čak 7 puta.

Analizom prikazane kalkulacije uočava se kako najveći udio varijabilnog troška u ukupnom

prihodu ima proizvodnja matičnjaka, a najbolje rezultate daje proizvodnja kadulje (varijabilni

trošak je 60 % ukupnog prihoda). Jedan od čimbenika koji može utjecati na odluku o vrsti

koja će se proizvoditi je potrebna radna snaga, odnosno trošak rada. Kod gospodarstva koje

ima na raspolaganju radno aktivne članove taj se trošak može znatno smanjiti, a kod

gospodarstva koje nema na raspolaganju radnu snagu stvoriti znatne troškove ukoliko ih

treba plaćati. Usporedbom prikazanih kultura najveći dio prihoda se za trošak rada odvaja u

proizvodnji matičnjaka (57 %), dok je udio troška rada ljudi u ukupnom prihodu kod

mažurana 29 %. Trošak gnojidbe čini 10 % ukupnog prihoda kod proizvodnje timijana, a ide

do 22 % kod mažurana. Upravo su kulture koje imaju veći udio troška gnojidbe pogodne kao

dopunske proizvodnje na stočarskom gospodarstvu jer se zamjenom dijela mineralne

gnojidbe organskom može smanjiti ovaj udio troška, a s druge strane takvo gospodarstvo

ekološki zbrinjava stajski gnoj.

Ekonomski uspješna proizvodnja ljekovitog bilja moguća je na većim i manjim

površinama, jer je višestruko isplativija od ratarstva. Tako je prihod od 1 ha crnog sljeza

deset puta veći od prihoda s iste površine zasijane kukuruzom ili pšenicom, našim najčešćim

kulturama. Međutim, za proizvodnju ljekovitog bilja potrebno je puno više fizičkog rada, jer

je upotreba kemijskih sredstava strogo ograničena.

U strukturi proizvodnje u Republici Hrvatskoj dominira kamilica (Matricaria

chamomilla L.) – oko 90%, a u manjim količinama: paprena metvica (Mentha piperita L.) i

lavanda (Lavandula officinalis L.) te simbolično anđelika (Angelica archangelica L.), badelj

(Silybum marianum L.), bijeli sljez (Althaea officinalis L.), bosiljak (Ocimum basilicum L.), crni

sljez (Malvae sivestris L.), čubar (Satureja hortensis L.), kadulja (Salvia officinalis L.), kim

(Carum carvi L.), komarač (Foeniculum vulgare L.), kopar (Anethum graveovelus L.),

korijander (Corijandrum sativum L.), ljupčac (Levisticum officinalis Koch.), mažuran (Majorana

hortensis Moench.), matičnjak (Melissa officinalis L.), miloduh (Hyssopus officinalis L.), neven

(Calendula officinalis L. ), odoljen (Valeriana officinalis L. ), timijan (Thymus vulgaris L.),

trputac (Plantago lanceolata L. ). Za sve navedene vrste poznata je i tehnologija proizvodnje,

a glavna područja proizvodnje su Slavonija, Baranja, Istra i Podravina.

Agroekološki uvjeti koji utječu na sadržaj i kakvoću aktivnih sastojaka

ljekovitog bilja

Svojstva aromatičnog i ljekovitog bilja između ostalog ovise o njihovom staništu i

vremenu branja. Biljni svijet i njegov okoliš usko su vezani jer okoliš uvjetuje život biljka, a

biljka utječe na okoliš. Kvalitetni ekološki uvjeti će biljnoj vrsti omogućiti tvorbu maksimalne

količine biološki aktivne tvari optimalne kvalitete. Najvažniji ekološki uvjeti su: temperatura,

geografska širina, svjetlost, voda, tlo, nadmorska visina i alelopatija.

9

Temperatura

Temperatura utječe na rasprostranjenost, način razvoja biljaka i na proizvodnju

biomase. Sadržaj aktivnih tvari povećava se, odnosno smanjuje ovisno o temperaturi

optimalnoj za pojedine vrste.

Geografska širina

Geografska širina važna je zbog temperature i sunčanih razdoblja. Vrijedi osnovno

pravilo - vrste uzgojene u toplijim i južnim područjima bogatije su eteričnim uljima.

Svjetlost

Svjetlost je također važna za stvaranje biološki aktivnih tvari. Intenzitet svjetlosti

utječe na metabolizam biljke - (na kvalitetu i kvantitetu aktivnih tvari). Svjetlost potiče

proces fotosinteze npr pri jakom fotosintetskom djelovanju, tvori ulje bogato esterima

intenzivnije arome.

Voda

Voda može bitno utjecati na udio biološki aktivnih tvari u ljekovitom bilju. Lavanda

npr. gubi znatan udio eteričnog ulja ako obilne kiše padaju prije ili u vrijeme cvjetanja.

Nedostatak vode u tlu također uzrokuje smanjen sadržaj eteričnog ulja.

Tlo

Tlo utječe na kvantitativna i kvalitativna svojstva biljaka, posebno tekstura i pH

vrijednost. S obzirom na klimu i tipove tla zapadno je područje pogodnije za uzgoj

korjenastog ljekovitog bilja (odoljen, anđelika, paprena metvica), a istočni dijelovi za uzgoj

kultura ljekovitog bilja kod kojih se biološki aktivne tvari akumuliraju u cvijetu, listu i plodu

(matičnjak, kamilica, komorač, miloduh, itd.)

Nadmorska visina

Nadmorska visina veoma utječe na količinu i kvalitetu aktivnih tvari. Istraživanja su

pokazala da se na nižim nadmorski visinama kod lavande, pelina, parene metvice i timijana

smanjuje količina aktivnih tvari i ljekovitost biljaka. Ima i obrnutih primjera s porastom

nadmorske visine povećav se sadržaj gorkih glikozidnih tvari u lincure.

Alelopatija

Utjecaj izlučevina jednih biljnih vrsta na druge biljne vrste zovemo alelopatijom.

Primjerice, biljke roda Artemisia posijane zajedno s velebijom - Atropa belladonna stimulirale

su razvoj i tvorbu alkaloida iz biljka iz porodice Solanaceae.

10

Antropološki utjecaj

Genotip i oplemenjivanje

Izbor genotipa jedan je od čimbenika koji može direktno utjecati na kvalitetu

plantažnog uzgoja. Kako se bude povećavao gospodarski interes za uzgoj ljekovitog bilja

mogu se očekivati znatna poboljšanja na tom području.

Kamilica, lavanda, paprena metvica, korijander, i mak vrste su kojima su najviše

poboljšana željena svojstva zahvaljujući dobrom radu pri oplemenjivanju. Postoji širok

spektar varijeteta pogodnih za proizvodnju sjemena, drugi za proizvodnju ulja, a neki su za

proizvodnju lista. Postoje i varijeteti otporni na mraz.

Ljekovito bilje uzgaja se već nekoliko tisuća godina, a intenzivno oplemenjivanje

ljekovitog bilja je relativno mlada grana oplemenjivanja pa na mnogim vrstama nije ni

započeto. Oplemenjivanje ljekovitog bilja zahtijeva skuplje kemijske analize što je jedan od

razloga u zaostajanju za oplemenjivanjem u odnosu na druge kultivirane vrste.

Vrijeme i gustoća sjetve, sadnje

Ljekovito i aromatično bilje ima, kao i sve druge kulture, agrotehničke zahtjeve za

sijanje ili sadnju, kao i gustoću sjetve ili sadnje. Rokovi sjetve ili sadnje direktno utječu na

kvalitetu budućeg proizvoda od ljekovitog bilja. Gustoću sjetve i sadnje uvjetuje vrsta, kao i

namjena uzgoja, npr. matičnjak zahtijeva rjeđu sadnju jer se time potiče razvoj prizemnih

listova, koji sadrže više aktivnih tvari od vršnih listova, mažuran i mak pri rijetkoj sjetvi brzo

odrveni dok kod sljeza gušćom sadnjom se potiče stvaranje listova, a rjeđom sadnjom potiče

se tvorba cvijeta.

Gnojidba

Osnova optimalnih prinosa i kakvoće je kvalitetna gnojidba. Gnojidba mora u

potpunosti biti prilagođena pojedinim vrstama inače izaziva negativne posljedice:

polijeganje, patogene gljive ili produženje vegetacije. Pogrešna gnojidba direktno utječe na

kakvoću, odnosno količinu aktivne tvari, kao i sadržaj i kvalitetu eteričnog ulja.

Zaštita

Uporaba pesticida protiv bolesti, štetnika i korova, u uzgoju ljekovitog i aromatičnog

bilja, ne preporučuje se, osim ako nije ugrožen opstanak usjeva. Kod odabira pesticida važno

je dobro poznavati biljnu vrstu, štetnika i intenzitet napada. U svakom slučaju treba

izbjegavati kemijsku zaštitu. To je važno kod prodaje koja ovisi o ostacima pesticida posebno

kod ljekovitog bilja koje je namijenjeno izvozu. Poželjno je da pesticida ne bude ni u

tragovima.

Natapanje

Natapanje u pravilu se ne preporučuje za većinu aromatičnog bilja, posebno u

vrijeme berbe, jer može direktno utjecati na kvalitetu i količinu eteričnog ulja. U aridnim i

semiaridnim područjima natapanje je potrebno za matičnjak i paprenu metvicu.

11

Način i vrijeme, berbe

Način i vrijeme berbe direktno utječu na kvalitetu biljne berbe kao i ostala svojstva

ljekovitog i aromatično g bilja. Važno je pratiti razvoj usjeva i ispravno procijeniti vrijeme

berbe. Isto tako, treba voditi računa da se berba napravi kvalitetno i ispravno zbog

dugotrajnosti usjeva. Nepravilno rezanje može skratiti vegetaciju ili umanjiti kvalitetu i

regeneraciju usjeva.

Aktivni sastojci ljekovitog bilja

Sastojci koji sudjeluju u biokemijskim procesima u biljci dijele se na primarne i

sekundarne. Kemijski sastav aktivnih tvari biljaka i njihovo djelovanje u organizmu potrebno

je radi boljeg razumijevanja uporabe pojedinih ljekovitih biljaka.

Primarne tvari: šećeri i proteini, nužni biljci za rast i reprodukciju.

Sekundarne tvari, nazivaju se još i biološki aktivne tvari, sadrže: alkaloide, organske

kiseline, eterična ulja, glikozide, biljne ljepljive sluzi, gume, smole, balzam, tanin, kremičnu

(silicijsku kiselinu), saponine, vitamine i dr. i ne utječu izravno na razvoj biljke. Prema opće

prihvaćenoj hipotezi, smatra se da je uloga nekih od tih tvari vezana za evoluciju vrste.

Čovjek od davnine iskorištava sekundarne tvari biljke zbog njihovih terapijskih

svojstava i arome. Pretpostavlja se da su ih prvi počeli upotrebljavati Kinezi. Kineska iskustva

prenesena su u Indiju, a preko nje u Perziju, sjevernu Afriku i Europu. Već su Grci, Egipćani,

Rimljani i Arapi naveliko upotrebljavali ljekovito, začinsko i aromatično bilje. Znanja stečena

tijekom tisućljeća prenesen su i u naše krajeve velikim dijelom zahvaljujući djelovanju

samostanskih redova. Mnoge stare spoznaje o ljekovitom bilju danas su izgubile značenje jer

su pronađene djelotvornije i ekonomičnije sintetičke kemijske tvari za liječenje bolesti,

pripremanje aroma, mirisa, začina itd. Međutim, nema mjesta za razočaranje budući da

pokret za prehrambeni suverenitet diljem svijeta sve više raste i okuplja sve veći broj

sudionika. U sklopu tog pokreta za povratak prirodi i ekološki uzgojenoj, nezagađenoj hrani,

sve se veća važnost pridaje uzgoju i preradi ljekovitog bilja te proizvodnji prirodnih tvari.

Ljekovito, začinsko i aromatično bilje ponovno doživljava renesansu. Svrha ovog pokreta je

da ljudi podupru jedni druge, da usmjere kupovnu moć u poticanje i razvoj lokalne

ekonomije na dobrobit svih, da vrate dostojanstvo selu i obnove raskinute veze, fine niti koje

vežu lokalne zajednice. Ponekad, u potrazi za rješenjem naših zdravstvenih problema,

zaboravimo na to, da nam je priroda već dala sve potrebno za zdravlje i da su nam na dohvat

ruke prirodni i besplatni lijekovi. „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude

tvoja hrana“, Hipokrat.

Alkaloidi: su optički i biološki aktivne tvari koje sadrže dušik, a biljka ih sintetizira iz

aminokiselina ili iz njihovih derivata. Najpoznatiji su: morfin, nikotin, anabasin, kinin, kofein,

strihnin, atropin, emetin. Ima ih u različitim dijelovima biljke: listovima, korijenu, kori,

plodovima i sjemenu. Svi alkaloidi imaju dobra farmakodinamička svojstva ukoliko se

12

primjenjuju u malim dozama. Djeluju na brojne procese u organizmu, na središnji i

vegetativni živčani sustav, srce, bubrege, respiracijski i gastrointestinalni sustav.

Heteroglikoni (glikozidi): su vrlo rašireni u biljnom svijetu, sastoje se od

ugljikohidratnog dijela i skupine šećera, glikona, i funkcionalne skupine jedne šećerne

molekule-aglikona.

Gume: su prirodne tvari iz vegetativnih organa biljaka, a mogu nastati i kao posljedica

mehaničke ozljede biljke. Kemijski su to mješavine polisaharida. Gume koje stvaraju vrste iz

porodice Fabaceae imaju zaštitno djelovanje na gastrointestinalni sustav.

Biljne ljepljive sluzi (mucilagini): su mješavine polisaharida koje s vodom daju

koloidne, neljepljive suspenzije. Upijaju nekoliko puta više vode od vlastite mase, zbog čega

se upotrebljavaju kao mehanički laksativi. Agar-agar (ekstrakti kiseline iz algi) primjeri su

biljnih ljepljivih sluzi.

Gorke tvari: poboljšavaju izlučivanje želučanih sokova i time probavni proces.

Pripadaju im tvari različite kemijske strukture, a karakterizira ih gorak okus.

Tanini ili treslovine: su aromatski spojevi složene građe, polifenolne prirode koji ne

sadrže dušik. Djeluju antidiuretički, a upotrebljavaju se i za štavljenje kože.

Organske kiseline: u molekuli sadrže jednu ili više karboksilnih skupina, nalaze se u

slobodnom ili vezanom obliku, posebno u klicama i kiselim plodovima. Farmakološki su važne

limunska kiselina, vinska i oksalna, jer ublažavaju crijevne tegobe.

Enzimi ili fermenti: djeluju kao katalizatori biokemijskih reakcija. Klasificiraju se

prema tipu reakcije koju pospješuju (oksidaze, hidrolaze, izomeraze itd.) ili prema supstratu

na koji djeluju (milaze, ureaze, maltaze itd.). Osnovni su enzimi maltaze, koje, u najvećoj

mjeri, sadrži sjeme žitarica, papain iz papaje i bromelin iz ploda ananasa. Maltaze pospješuju

probavu ugljikohidrata, a ostali enzimi probavu proteina.

Vitamini: su organski spojevi koji imaju ključnu ulogu u reguliranju mnogih fizioloških

procesa. Nužni su za razvitak i održanje ljudskog i životinjskog organizma. Mogu se proizvesti

i sintetički.

Smole, balzami, gumene smole: smole su mješavine tvari (alkohola, kiselina, tanina)

koje se stvaraju u smolastim kanalima različitih biljaka, osobito četinara. One se izlučuju

prirodno ali i zbog patoloških promjena i ozljeda biljke. Ponekad smole mogu biti pomiješane

s eteričnim uljima, pa su to onda uljne smole ili balzami npr. terpentin ili balzam. Kada su

smole vezane s gumama, tada su to gumene smole npr. tamjan. Smole, balzami i gumene

smole koriste se za spravljanje parfema, a primjenjuju se i za ublažavanje tegoba dišnih

organa.

Eterična ulja (esencijalna ulja ili esencije): visoko koncentrirane smjese velikog broja

različitih organskih spojeva dobivenih iz određenih dijelova biljaka. Miris bilja potječe od

uzajamnog djelovanja i svojstava organskih spojeva što ih ono sadrži: ugljikovodici, terpeni,

benzenski derivati, alkoholi, esteri, fenoli, aldehidi, ketoni, itd. (neka ulja mogu sadržavati i

do 250 različitih spojeva npr. eterično ulje eukaliptusa).

13

Eterična ulja su prema definiciji ISO (International Standards Organization) uljasti

proizvodi intenzivnog mirisa koji se dobivaju destilacijom vodenom parom iz biljaka ili

dijelova biljaka ili prešanjem iz kore voća iz porodice citrusa. To su lako hlapljive tekućine,

optički aktivne, hidrofilne, većinom bezbojne, žućkaste ili smeđe, a neke mogu imati

karakteristične boje poput njemačke kamilice, čije je ulje tinta plave boje. Gustoća im je

između 0,8 i 1,2 g/mL.

Odnosi između sastojaka eteričnih ulja prilično su stabilni u određenom ambijentu i u

određenom vegetativnom stadiju razvoja biljke. Prirodna eterična ulja su skupa. Stupanj

čistoće može se analitički provjeriti (gustoća, indeks loma, kromotagram itd.). Sintetički se

mogu pripremiti kvalitetna eterična ulja ljubičice i jorgovana, ali njihova vrijednost ipak nije

ravna vrijednosti prirodnih eteričnih ulja.

Eterična se ulja mogu klasificirati na osnovi najviše zastupljenih kemijskih sastojaka.

Osnovne skupine: hidrogenkarbonati (sirištara i smrča), aldehidi (cimet, badem i matičnjak),

alkoholi (sandalovina i korijander), ketoni (kim, kadulja, mažuran), fenoli (anis, timijan,

čubar, karanfilić), spojevi sumpora (češnjak, kupus), spojevi dušika (šparoga, krumpir), esteri

(lavanda, borovnica, limunika), kiseline (celer, jagode), latoni (naranča, kokos)

Najčešće se nalaze u epidermi stanica latica (ruža i jasmin), u žljezdastim dlačicama,

(paprena metvica i lavanda), u staničju parenhima (lovor). Stanična aktivnost o kojoj ovisi

stvaranje eteričnog ulja vrlo je intenzivna za vrijeme cijelog vegetacijskog razdoblja, a

posebno prije cvjetanja i u razdoblju prijelaza u reproduktivnu fazu. Kada biljka miruje,

eterična ulja se akumuliraju u vegetativnim organima: listovima, cvjetovima, plodovima, kori,

korijenu i podancima. Različiti dijelovi iste biljke mogu akumulirati raznovrsne tvari, što je

vidljivo iz njihovih aromatičnih svojstava. Eterična ulja se upotrebljavaju za pripravljanje

mirisa, aroma, pića i začina, ali se često koristi i njihovo farmakodinamičko djelovanje.

Uzgoj ljekovitog začinskog i aromatičnog bilja u ekološkoj poljoprivredi

Opća načela proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja

Gospodarstva za proizvodnju ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja moraju biti

prilagođena i odgovarajuće opremljena za ovu vrstu proizvodnje. Planiranje plodoreda za

proizvodnju ljekovitog začinskog i aromatičnog bilja od velikog je značaja. Dobar izbor

pretkulture može značajno povećati prinos i kvalitetu proizvoda i smanjiti troškove

proizvodnje. Za ekološku proizvodnju plodored treba prilagoditi dugoročnom održavanju

plodnosti i nezakorovljenosti tla bez upotrebe herbicida te održavanje populacije korisnih

životinjskih vrsta i biološke raznolikosti.

Pri uzgoju višegodišnjih ljekovitih biljaka posebno je važan izbor pretkulture kako bi

tlo bilo bez ostataka uzročnika bolesti i štetočina, a naročito kako bi se suzbio rast korova.

Pšenica i ostale strne žitarice pokazale su se kao dobar izbor za većinu ljekovitih biljaka. Za

biljke s povećanim potrebama za hranjivom, kao što je npr. paprena metvica, dobra

pretkultura su višegodišnje leguminoze. Suncokret se smatra lošom pretkulturom zbog

ostataka uzročnika biljnih bolesti koje mogu ugroziti neke ljekovite biljke. U načelu, za

14

planiranje plodoreda u uzgoju ljekovitog bilja na ekološkom gospodarstvu mogu se koristiti

brojne biljke različitih agroekoloških značajki.

Izbor lokacije za proizvodnju

U ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja neophodno je za svaku proizvodnu površinu

voditi posebnu dokumentaciju koja sadrži podatke o plodnosti zemljišta, agrotehničkim

mjerama primijenjenim prethodnih godina i podatke o eventualno provedenoj melioraciji,

kalcizaciji i sl. U tlu treba odrediti sadržaj teških metala, kloriranih ugljikovodika i ostataka

pesticida.

Osim klimatskih uvjeta (temperatura, oborine), pri izboru lokacije za ekološku

proizvodnju ljekovitog bilja posebnu pažnju treba posvetiti usklađivanju zahtjeva pojedine

vrste sa značajkama tla (mehanički sasta i poroznost tla, pH vrijednost, sadržaj humusa i

biljnih hraniva i dr.). Za kulture koje se uzgajaju zbog korijena (bijeli sljez, anđelika, odoljen)

poželjna su tla lakšeg mehaničkog sastava, budući da se korijen u takvim tlima bolje razvija, a

nakon vađenja lakše pere. Na ovaj način se smanjuju troškovi proizvodnje, a značajno

povećava kvaliteta proizvoda.

Reakcija tla (pH) važna je značajka u uzgoju ljekovitog bilja. Za uzgoj ljekovitog bilja

najbolja tla su slabo kisele do neutralne reakcije (pH od 5,5 do 7,5). Osim toga, tla ne smiju

biti onečišćena potencijalno štetnim tvarima (ostatcima pesticida, teškim metalima i sl.) i

nužno moraju biti na sigurnoj udaljenosti od izvora onečišćenja zraka (tvornice, autoceste i

sl.). Lokacija mora biti udaljena najmanje 50 m od prometnica ili 20 m ako je odvojena živom

ili drugom ogradom minimalne visine 1,5 m. Ako je u blizini površine za ekološku

proizvodnju, površina za konvencionalnu proizvodnju, nužno je osigurati tzv. izolacijski pojas

u kojemu su kulture visokog habitusa kako bi se onemogućilo zagađivanje ekološki uzgojenih

kultura kemijskim i drugim zabranjenim sredstvima. Obavezno treba napraviti agrokemijske

analize tla na površinama na kojima se planira uzgoj ljekovitog bilja.

Za ekološku proizvodnju potrebno je napraviti tzv. generalni plan koji sadrži crtež,

plan ili kartu na kojoj je precizno obilježena lokacija na kojoj se nalazi proizvodna površina.

Objekti za preradu i skladištenje ekoloških proizvoda moraju biti odvojeni od onih koji se

koriste za konvencionalnu proizvodnju. Poljoprivredni strojevi i alati, kao i mjesta za njihovo

čišćenje, moraju biti potpuno odvojeni i obilježeni.

U ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja treba neprestano povećavati plodnost i

biološku aktivnost tla primjenom odgovarajućeg plodoreda i drugih agrotehničkih mjera.

Izbor biljnih vrsta za uzgoj

Jedna od osnovnih odrednica ekološke proizvodnje je uzgoj vrsta i kultivara

prilagođenih lokalnim pedoklimatskim uvjetima. Pri tome se potiče očuvanje biološke

raznolikosti, prije svega autohtonih vrsta. Pri tome je važno poznavati odnos pojedinih vrsta

prema uvjetima okoline.

15

Odnos prema humidnosti (vlažnosti):

- Vrste pogodne za suha staništa: čubar (Satureja hortensis L.), komorač (Foeniculum vulgare Mill.), korijander (Coriandrum sativum L.), lavanda (Lavandula vera DC.), lan (Linum usitatitissimum L.), bijela gorušica (Sinapsis alba L.), timijan (Thymus vulgaris L.).

- Vrste pogodne za vlažna staništa: arnika (Arnika montana L.), odoljen (Valeriana officinalis L.), ljupčac (Levisticum officinale Koch.), uskolisni trputac (Plantago lancelota L.), velebilje (Atropa belladonna L.).

- Vrste pogodne za staništa sa subalpskom klimom: arnika (Arnika montana L.), odoljen (Valeriana officinalis L.), anđelika (Angelica archangelica L.), žuta srištara (Gentiana lutea L.) kim (Carum carvi L.).

- Vrste koje podnose različite uvjete vlažnosti: kamilica (Chamomilla recutita (L.) Rauch.), kim (Carum carvi L.), crni sljez (Malva silvestris L.), mak (Papaver somniferum L.), lan (Linum usitatissimum L.), stolisnik (Achillea millefolium L.).

Odnos prema sastavu tla:

- Vrste pogodne za tla bogata humusom: odoljen (Valeriana officinalis L.), borago (Borago officinalis L.), bijeli sljez (Alhea officinalis L.), žuta sirištara (Gentiana lutea L.), ljupčac (Levisticum officinale Koch.), matičnjak (Melissa oficinalis L.), paprena metvica (Mentha piperita L.)

- Vrste pogodne za tla bogata vapnom: komorač (Foeniculum vulgare Mill.), korijander (Coriandrum sativum L.), lavanda (Lavandula vera DC.), mažuran (Majorana hortensis Moench.), neven (Calendula officininalis L.), kadulja (Salvia officinalis L.), timijan (Thymus officinalis L.), miloduh (Hyssopus officinalis L.).

- Vrste pogodne za tla siromašna vapnom: arnika (Arnica montana L.), različak (Centareum cynus L.), uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.), vrbovica (Epilobium angustifolium L.).

Odnos prema temperaturi:

- Vrste vrlo otporne na niske temperature: odoljen (Valeriana officinalis L.), bijeli sljlez (Alhea officinalis L.), anđelika (Angelica archangelica L.), žuta sirištara (Gentiana lutea L.), kim (Carum carvi L.).

- Vrste otporne na niske temperature: oman (Inula helenium L.), kamilica (Chamomilla recutita (L.) Rauch.), lavanda (Lavandula vera DC.), ljupčac (Levisticum officinale Koch.), crni sljez (Malva silvestris L.), neven (Calendula officininalis L.).

- Vrste srednje otporne na niske temperature: mravinac (Origanum vulgare L.), estragon (Arthemisia drancunculus L.), komorač (Foeniculum vulgare Mill.), lan (Linum usitatitissimum L.).

- Vrste osjetljive na niske temperature: bosiljak (Ocimum basilicum L.), čubar (Satureja hortensis L.), kopar (Anethum graveolens L.), mažuran (Origanum majorana L.), matičnjak (Melissa oficinalis L.).

- Zbog velikog broja ljekovitih vrsta (u svijetu ih se uzgaja oko 150), za njihov se uzgoj

koristi različita agrotehnika (direktna sjetva, razmnožavanje presadnicama itd.).Ovisno o

biološkim karakteristikama uzgajaju se jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje vrste. U

tablici 2. prikazani su uvjeti uzgoja najčešće uzgajanih ljekovitih, začinskih i aromatičnih

biljaka.

16

Tablica 2. Način razmnožavanja i vrijeme sadnje za najčešće uzgajane ljekovite, začinske i aromatične biljne vrste u Hrvatskoj izvor: B. Stepanović, D. Radanović, I. Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec,

Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.

Latinski naziv Narodni

naziv

Vrijeme

trajanja

Način

razmnožavanja

Vrijeme

sadnje Oblik na tržištu

Alhea officinalis L. Bijeli sljez 1 i 2

godišnja

direktna sjetva,

presadnice proljeće/jesen cvijet, list, korijen

Chamomilla recutita (L.)

Rauch. Kamilica 1 godišnja direktna sjetva jesen/proljeće cvijet, eterično ulje

Calendula officininalis L. Neven 1 godišnja direktna sjetva proljeće cvijet, cvijet bez

čašice

Malva silvestris L. spp.

mauritanica (L.) Thell. Crni sljez 1 godišnja direktna sjetva proljeće cvijet, list, herba

Petroselinum sativum Hoff. Peršin 1 i 2

godišnja direktna sjetva jesen/proljeće

list, plod, eterično

ulje

Angelica archangelica L. Anđelika 1 godišnja presadnice jesen/proljeće korijen, eterično

ulje

Valeriana officinalis L. Odoljen 1 godišnja presadnice jesen/proljeće korijen, eterično

ulje

Ocimum basilicum L. Bosiljak 1 godišnja presadnice proljeće herba, eterično ulje

Majorana hortensis Moench. Mažuran 1 godišnja presadnice proljeće/jesen herba

Carum carvi L. Kim 2 godišnja direktna sjetva proljeće/jesen plod, eterično ulje

Hypericum perforatum L. Gospina

trava 2 godišnja presadnice jesen/proljeće herba, ulje, ekstrakt

Mentha x piperita L. Metvica 2 godišnja stolonima jesen/proljeće herba, list, eterično

ulje

Salvia officinalis L. Kadulja višegodišnja direktna sjetva,

presadnice proljeće/jesen

herba, list, eterično

ulje

Hissopus officinalils L. Miloduh višegodišnja direktna sjetva,

presadnice proljeće/jesen

herba, list, eterično

ulje

Origanum heracleoticum L. Origano višegodišnja presadnice jesen/proljeće herba, list, eterično

ulje

Origanum vulgare L. Mravinac višegodišnja presadnice jesen/proljeće herba, list, eterično

ulje

Satureja montana L. Vrisak višegodišnja presadnice jesen/proljeće herba, list, eterično

ulje

Melissa oficinalis L. Matičnjak višegodišnja presadnice jesen/proljeće herba, list, eterično

ulje

Levisticum officinale Koch. Ljupčac višegodišnja presadnice jesen/proljeće korijen, plod,

eterično ulje

Thymus vulgaris L. Timijan višegodišnja presadnice jesen/proljeće herba, list

Lavandula vera DC. Lavanda višegodišnja reznice/busen jesen/proljeće cvijet, eterično ulje

17

Proizvodnja ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja na malim površinama

Proizvođači koji ne posjeduju velike proizvodne površine mogu uz minimalnu opremu i

vlastitu radnu snagu ostvariti dobre proizvodne rezultate.

- Lako i brzo (na vrijeme) obavljanje radnih operacija: posebno je važno da se tijekom

uzgoja na vrijeme završe određene faze (sjetva, sadnja, okopavanje, pljevljenje

prorjeđivanje, prihrana i sl.).

- Najveći dio radova završava se vlastitom snagom: važno je da tijekom proizvodnje

proizvođač ima što manje troškova (minimalno angažiranje radne snage).

- Moguće postizanje idealnog sklopa i prinosa: manji međuredni prostor, veći broj

redova po jedinici površine, jednostavnija popuna biljaka koji nedostaju u redovima, samo su

neke prednosti koje pruža sjetva na manjim površinama.

- Učinkovito iskorištavanje površina i infrastrukture: dobrim izborom kulture za uzgoj

u određenim agroekološkim i proizvodno-ekonomskim uvjetima osigurava se kontinuirani

radni angažman za veći dio godine pri čemu se uvažavaju biološke specifičnosti vrsta.

- Postizanje dobrih rezultata prirodnim sušenjem: na samom početku proizvodnje nije

neophodno veliko ulaganje u kapacitete za sušenje. Pri tome treba maksimalno iskoristiti

energiju sunca i/ili druge jeftine alternativne izvore.

Primjena gnojiva u ekološkoj proizvodnji ljekovitog začinskog i aromatičnog bilja

Kroz pažljivo paniran sustav plodoreda, obradu tla i primjenu dozvoljenih

fertilizacijskih sredstava dugoročno se održava i poboljšava plodnost tla. Intenzitet gnojenja

u ekološkoj proizvodnji posebno dušikom, ne smije uzrokovati smanjenje kvalitete i prinosa

ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja (biološki aktivnih tvari, mirisa i sl.)

Sva se organska gnojiva moraju osigurati s vlastitog gospodarstva. U slučaju

nedostataka gnojiva s vlastitog gospodarstva, dozvoljena je primjena gnojiva s drugog

gospodarstva, ali uz prethodnu suglasnost inspektora ekološke proizvodnje. Svježi stajski

gnoj ne smije se koristiti za prihranjivanje u proizvodnji ljekovitog začinskog i aromatičnog

bilja u vrijeme aktivne vegetacije. Uporaba gnojiva koja sadrže fekalije ljudskog porijekla nije

dozvoljena u ekološkoj proizvodnji ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja. Gubitak hranjivih

tvari iz tla moguće je svesti na najmanju moguću mjeru kontroliranim unosom organskih

gnojiva i komposta.

Količina gnojiva ovisi i o značajkama tla i o potrebama uzgojene biljne kulture.

Hraniva iz organskih gnojiva u tlu djeluju postupno jer njihova pristupačnost biljci ovisi i o

stupnju mineralizacije (procesu pretvorbe organskih oblika u mineralni oblik pristupačan

biljci). Mineralizacija organskih tvari u tlu ovisi o više čimbenika kao što su prisutnost korisnih

mikroorganizama, aeracija (prozračivanje) tla, reakcija tla (optimalan pH je između 6 i 7),

vlažnost tla i dr. Na proces mineralizacije utječe i sama kvaliteta ekološkog gnojiva, posebice

s obzirom na sadržaj dušičnih komponenti. Za povoljnu brzinu mineralizacije dovoljno je da

18

ekološko gnojivo (kompost, siderat, i dr.) sadrži više dušika (odnos C : N < 20), pri čemu se

već u prvoj godini oslobodi 35 – 50 % dušika koji prelazi u mineralni, biljci pristupačan oblik.

Tablica 3. Potrebne količine hraniva za rast nekih ljekovitih biljaka izvor: B. Stepanović,

D. Radanović, I. Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.


naziv Dio biljke

Prinos

svježe

mase

t/ha

N

kg/ha

P2O5

kg/ha

K2O

kg/ha

Mg

kg/ha

Calendula officininalis L. Neven Cvjetna glavica 5 15 6 23 2

Chamomilla recutita L. Rau. Kamilica Cvijet 4 17 8 22 1

Levisticum officinale Koch. Ljupčac Korijen 12 26 18 29 10

Valeriana officinalis L. Odoljen Korijen 15 44 28 62 9

Satureja hortensis L. Čubar Herba u cvijetu 12 84 18 95 11

Angelica archangelica L. Anđelika Korijen 20 60 46 130 18

Origanum majorana L. mažuran Herba poč. cvjet. 20 96 29 118 14

Alhea officinalis L. Bijeli sljez Korijen 15 99 45 108 31

Hypericum perforatum L. Gospina trava Herba u cvijetu 20 105 40 119 13

Borago officinalis L. Borač Herba u cvijetu 70 108 33 306 12

Melissa oficinalis L. Matičnjak Herba 30 146 41 228 27

Mentha x piperita L. Metvica Herba 40 167 45 220 31

Salvia officinalis L. Kadulja Herba 35 172 38 216 43

Inula helenium L. Oman Korijen 30 150 64 227 20

Tancetum parthenium L. Vratić Herba u cvijetu 12 54 19 96 6

Ehinacea angustifolia DaC. Ehinacea Korijen 15 69 21 76 21

Ljekovite, začinske i aromatične biljke koje se uzgajaju zbog cvijeta troše relativno

malo hraniva pa se mogu uzgajati i na manje plodnim tlima uz minimalno gnojenje (npr.

kamilica). Suprotno tome, kulture koje imaju visoke potrebe za hranivima (metvica,

matičnjak) treba više prihranjivati. Općenito, vrste koje se uzgajaju za herbu i list treba više

prihranjivati dušikom, dok je vrstama koje se uzgajaju zbog korijena potrebna prihrana

kalijem. Vrste koje se uzgajaju za sjeme i plod potrebno je gnojiti fosforom.

Obrada tla

Obrada tla u ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja usko je povezana s plodoredom. U

načelu u ekološkoj se poljoprivredi primjenjuje reducirana i minimalna obrada tla s ciljem

očuvanja biološke aktivnosti tla. Pri obradi tla treba poštivati neka opća pravila agrotehnike.

19

Reduciranu i minimalnu obrada tla moguće je primijeniti na lakšim tlima i to nakon

prethodne „revitalizacije“, kojom se popravljaju nedostaci tla primjenom odgovarajućih

dozvoljenih materijala (organska gnojiva, vapno i sl.). Na tlima težeg mehaničkog sastava,

treba primijeniti klasično oranje i druge mjere površinske obrade tla. Osim toga, klasično je

oranje i najjednostavniji način učinkovitog unošenja stajskog gnoja i drugih organskih

gnojiva.

Veliki broj ljekovitih biljaka ima dosta sitno sjeme, pa je potrebno kvalitetno

pripremiti sjetveni sloj za sjetvu. Za uspješnu sjetvu sitnosjemenih kultura neophodno je

osigurati ravnu površinu i optimalno usitnjeno tlo koje će svojim rasporedom u profilu

sjetvenog sloja omogućiti brzo otjecanje suvišne vode u dublje slojeve. Istovremeno, kada je

površinski sloj suh, sjetveni sloj treba omogućiti kapilarno upijanje vode iz dubljih slojeva.

Stoga je valjanje površine nakon sjetve nužna agrotehnička mjera za uzgoj većine ljekovitih

biljaka koje se siju direktnom sjetvom.

Sjetva i sadnja

Veći dio ljekovitih, začinskih i aromatičnih biljaka razmnožava se preko presadnica,

dok se manji broj razmnožava direktnom sjetvom. Za direktnu sjetvu koriste se specijalne

sijačice koje olakšavaju i ubrzavaju sjetvu, a u nekim slučajevima mogu se koristiti i

prilagođene klasične sijačice. Razmnožavanje presadnicama je skuplje, ali je za kulture koje

imaju sitno sjeme sigurnije od direktne sjetve.

Za većinu višegodišnjih kultura presadnice se proizvode ljeti, u otvorenim lijehama,

dok je za njihovu sadnju najbolje vrijeme jesen iste godine ili rano proljeće sljedeće godine.

Zimska se proizvodnja presadnica u toplim lijehama, staklenicima ili plastenicima

primjenjuje se uglavnom za proizvodnju jednogodišnjih vrsta koje imaju sitno sjeme npr.

bosiljak (Ocimum basilicum L.) ili mažuran (Majorana hortensis Moench.)

Neke se ljekovite biljke proizvode sadnjom vegetativnih organa za razmnožavanje u

otvorene brazde, obično u jesen ili rano proljeće. Na ovaj se način uzgajaju npr. metvica

(Mentha x piperita L.) – stolonima, perunika (Iris gemanica L.) – rizomima, lavanda

(Lavandula vera DC.) – reznicama. U našim je krajevima zastupljena jesenska sadnja koja daje

bolje rezultate u usporedbi s proljetnom sadnjom. Ako su povoljni klimatski uvjeti (vlažnost

tla i temperatura), za neke kulture sadnja je moguća i zimi.

Razmnožavanje se može ubrzati dijeljenjem busena. Ovaj se proces obavlja pred

samu sadnju tako da se stari busen podjeli na nekoliko dijelova od kojih svaki novi dio ima na

sebi korijenov sustav i nadzemni dio npr. mravinac (Origanum vulgare L.) i timijan (Thymus

vulgaris L.).

Vrste (kultivari)

Za uspješan uzgoj i proizvodnju ljekovitog bilja od najvećeg značaja je ispravan izbor

kultivara ili vrste (sorte). U ekološkoj proizvodnji zastupljene su vrste ili populacije

20

prilagođene lokalnim pedoklimatskim uvjetima i otporne na štetne bioagense. Pri izboru

vrste posebnu pažnju treba posvetiti očuvanju biološke raznolikosti vodeći računa o

očuvanju autohtonih sorti. GMO sjeme nije dozvoljeno. Pri uvozu sjemena treba voditi

računa o agroekološkim uvjetima u kojima će se organizirati proizvodnja

Zaštita nasada

Prema načelima dobre proizvođačke prakse u ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja

zabranjena je uporaba herbicida i pesticida, a samo u iznimnim slučajevima moguća primjena

minimalnih količina i to isključivo uz nadzor stručnjaka. Biljni proizvodi tretirani kemijskim

sredstvima moraju u potpunosti odgovarati zahtjevima i propisima EU kojima je određena

maksimalna dozvoljena količina ostataka pesticida (Europska farmakopeja, Codex

Alimentrius)

S obzirom na vrlo ograničenu primjenu konvencionalnih sredstava za zaštitu bilja, u

ekološkoj se proizvodnji ljekovitog bilja mogu primijeniti alternativne metode kao što su

pravilan odabir vrsta otpornih na bolesti i štetnike, pravilan plodored, odgovarajuća obrada

tla i uništavanje korova mehaničkim putem ili malčiranjem.

Gotovo 90 % problema u zaštiti ljekovitog bilja odnosi se na korov koji se uglavnom

uništava mehanički (okopavanjem i pljevljenjem). Za uništavanje korova između redova

koriste se traktorski kultivatori, specijalne četke i pljevilice, dok se za razbijanje pokorice i

uništavanje tek izniklih korova koriste mali, ručni kultivatori, može se koristiti i termičko

suzbijanje korova (Spaljivanje korova pomoću plinskih plamenika ili infracrvenih zraka).

Kamilica koja se uzgaja na većim površinama, najčešće se sije u rujnu što omogućuje da se

nakon prezimljavanja u stupnju rozete rano u proljeće brzo širi i raste. Zbog toga kamilica

ima veliku prednost pred uobičajenim korovima koji se najčešće u gustom sklopu kamilice

uguše.

Od biljnih bolesti, u uzgoju ljekovitog bilja značajnije ekonomske gubitke može

uzrokovati hrđa u proizvodnji metvice (Puccinia menthae) i uvenulost (Verticillium sp.).

Pojava hrđe može se spriječiti povećanjem razmaka između redova pri sadnji čime se

omogućava bolje prozračivanje. Također treba izbjegavati uzgoj metvice kao dvogodišnje

kulture jer se u drugoj godini metvica zalivadi i stvara pregust sklop, tako da metvicu treba

saditi svake godine na drugoj površini, uz primjenu općih načela plodoreda. Bolesti

uvenulosti također se mogu kontrolirati pravilnim plodoredom. Kod drugih vrsta ljekovitog

bilja nisu zabilježene značajnije pojave bolesti koje bi ekonomski ugrozile proizvodnju.

Osim plodoreda, a na smanjenje pojave bolesti lista i korijena povoljno utječu i

povećanje međurednog razmaka i uopće smanjenje sklopa kod kultura koje se uzgajaju kao

okopavine, pa ovo pravilo treba primjenjivati u ekološkoj proizvodnji.

Štetočine se u ljekovitom bilju pojavljuju u najvećoj mjeri sporadično i uglavnom ne

uzrokuju ekonomski značajnije gubitke.

21

U ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja dozvoljeno je tek nekoliko sredstava za zaštitu.

Jeddno od njih je Neem (biljno ulje ekstrahirano iz biljke Azadirachta indica A. Juss), čija je

aktivna tvar azadiractin). Ovo ulje se koristi za sprječavanje štetnog djelovanja kukaca pri

čemu na kukce ne djeluje kao konvencionalni insekticid nego repelentno ili antifidno.

Također suzbija pojavu mikoza jer ima fungicidno i fungistatično djelovanje. Neem je

uspješan i u uništavanju grinja. Eterična ulja dobivena destilacijom aromatičnih biljaka imaju

antifidno, repelentno, po i toksično djelovanje na određene vrste. Specifične mješavine tih

ulja ne mogu se naći u slobodnoj prodaji i mogu poslužiti samo u zaštiti manjih nasada.

Tablica 4. Neka dozvoljena sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj proizvodnji koja bi se mogla primjenjivati u uzgoju ljekovitog bilja izvor: B. Stepanović, D. Radanović, I. Turšić, N. Nemčević,

J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.

Zaštitno sredstvo Opis Način uporabe

Azadiractin, aktivna komponenta ekstrahirana iz neem ulja

(neem oil) biljke Azadirachta indica A. Juss Insekticid

Uz odobrenje

državnog inspektorata

Piretrin ekstrahiran iz buhača (Chrisantemum cinerariefoli L.) insekticid

Kvazija ekstrahirana iz Quassia amara L. Insekticid, repelent

Rotenon ekstrahiran iz Deris ssp. iTerphrosia spp. insekticid Uz odobrenje

državnog inspektorata

Eterična ulja (npr. metvice, crnogorične smole, kima)

Insekticid, akaricid,

fungicid i sredstvo za

ometanje rasta klice

Osim navedenih, dozvoljena su i druga sredstva koja povećavaju otpornost biljaka i

sprječavaju širenje štetnika kao što su različiti biljni pripravci, ekstrakti i čajevi od nekih

ljekovitih biljaka (npr. luk, hren, kopriva, gavez i dr.)

Sredstva koja su dozvoljena za suzbijanje gljivičnih bolesti kao što su sumpor, kalijev

sapun, ili bakar u nekoliko oblika, u ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja nemaju veću

primjenu.

Ljekovite, začinske i aromatične biljke često sadrže tvari koje same ili u kombinaciji s

drugim dozvoljenim tvarima čine osnovu sredstava za zaštitu biljaka koja se danas kao

fitopreparati ili eko preparati koriste u proizvodnji bilja.

Žetva

Za žetvu ljekovitog bilja mogu se koristiti adaptirani strojevi koji se koriste u uzgoju

drugih poljoprivrednih kultura. Tehnička sredstva za žetvu moraju osigurati obradu biljnog

materijala bez oštećenja, a izvođenje žetve mora biti takvo da spriječi mogući dodir s tlom ili

unos štetnih tvari. Načela žetve bitno se razlikuju, ovisno o tome koji se dio biljke bere.

22

Korijen – za berbu vrsta koje se uzgajaju zbog korijena obično se prilagođavaju

strojevi za berbu krumpira ili šećerne repe. Podzemni biljni dijelovi se iskopavaju iz tla i dalje

čiste i peru.

List i nadzemni dio biljke (herba) – žetva lista ili herbe najčešće se obavlja više puta

godišnje. Postoji nekoliko modela kosilica kojima se žetva obavlja u jednom hodu. Ostaci

biljnog materijala nakon žetve uklanjaju se naknadnom košnjom i tarupiranjem.

Cvjetovi – strojevi za berbu cvijeta vrlo su specifični i prilagođeni za žetvu ljekovitih i

aromatičnih vrsta. U upotrebi su samohodni kombajni različitog kapaciteta, kao i traktorski

vučni berači.

Zrno – žetva se obavlja običnim žitnim kombajnom prilagođenim specifičnoj težini i

veličini zrna, odnosno ploda.

Žetva se izvodi u najboljoj razvojnoj fazi, odnosno u vrijeme kada biljka ima takav

kemijski sastav koji osigurava maksimalnu kvalitetu proizvoda. Vrijeme žetve ovisi o tome

koji dio biljke se bere. Poštivanje propisa o najboljem vremenu žetve potrebno je i zbog

činjenice da osim sadržaja biološki aktivnih sastojaka, u biljkama varira i sadržaj neželjenih,

potencijalno otrovnih tvari, ovisno o stupnju razvoja biljke. Treba paziti da tijekom žetve ne

dođe do miješanja požnjevene mase s korovima i drugim neželjenim biljnim dijelovima.

Ljekovito bilje se žanje po suhom vremenu, a požnjevena masu treba odmah treba

transportirati u za to pripremljen natkriveni prostor u kojemu se čuva do sušenja. Kontakt s

tlom treba izbjegavati koliko god je moguće zbog sprječavanja mikrobiološke kontaminacije

požnjevenog biljnog materijala. Ako se radi o podzemnom dijelu biljke koji se vadi iz tla,

ostatak tla treba čim prije ukloniti pranjem. Sva sredstva za transport moraju se održavati u

čistom stanju. Eventualno oštećeni biljni materijal ili materijal u kojemu su započeli procesi

fermentacije obavezno se odstranjuju iz daljnjeg procesa.

Sakupljanje samoniklog ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja

Pravila sakupljanja

Najvažnije je raspoznavanje biljaka pri čemu mogu pomoći crteži i fotografije, a za

točno određivanje koristi se botanički ključ. Pri sakupljanju biljaka treba se isključivo služiti

rezanjem, a ne čupanjem. Sakupljaju se po suhom, kada je lijepo vrijeme, u prijepodnevnim

satima. Nakon dugotrajne kiše, sa sakupljanjem treba pričekati dva ili tri dana.

Kada se sakuplja bilje za uporabu u ljekovite svrhe, ključ je u biranju najzdravijih biljaka koje

se mogu naći. Od biljke se očekuje da prenese svoju vitalnost, pa se ne beru one biljke koje

izgledaju nezdravo, ili rastu previše blizu ceste ili nekog drugog izvora zagađivanja.

Sakupljač treba i smije skupljati u tijeku dana i sezone samo jednu vrstu ljekovitog

bilja. Kada ono odcvjeta odnosno „prođe” onda smije prijeći na skupljanje druge vrste.

Ljekovito bilje se skuplja za suhog i lijepog vremena, u prijepodnevnim satima, nakon

23

jutarnje rose, jer je tada najveća koncentracija hlapivih ulja u biljkama. Nakon kiše treba

uslijediti najmanje jedan suhi dan prije branja.

Cvjetovi:

- Beru se isključivo ručno, u prozračne košare, papirnate vrećice ili slično, nikako u

plastične vrećice i posude.

- Cvjetove treba čim prije staviti na sušenje.

- Najbolje je brati cvjetove prije podne kada su otvoreni.

Listovi:

- Kod skupljanja listova reže se cijela biljka nekoliko centimetara od tla, da se omogući

rast novih izbojaka.

- Nakon berbe listovi se ručno skidaju sa stabljike, a stabljika se baca.

Korijenje i podanci:

- Vade se krajem vegetacijskog razdoblja, u kasnu jesen (listopad – studeni). U slučaju

da se berba nije mogla obaviti u jesen, može se vaditi u rano proljeće prije kretanja

vegetacije (veljača – ožujak).

- Bere se po suhom vremenu, bez mraza.

- S korijena i podanaka potrebno je odstraniti suhe i trule dijelove, očistiti ih od tla,

oprati hladnom vodom te staviti na sušenje.

Stabljika:

- Mlada stabljika se reže nožem ili nekim drugim oštrim predmetom nekoliko

centimetara iznad tla, tako da stabljika ne bude predebela, te da se ne oštećuje

korijen biljke (nikako se ne smije čupati biljka pa naknadno uklanjati korijen).

- Lukovice, sjemenke i plodovi beru se sasvim zreli.

- Izuzeci: crveni šipak, trnine i gljive beru se prije sazrijevanja, dok su još tvrdi. Tako

sadrže više vitamina, lakše se suše, ne podliježu kvarenju pa im je ljekovita vrijednost

još veća.

Kora:

- Se skida s drveta, odnosno s grana debelih kao ruka.

- Ne smije biti ispucana ni izbočena.

- Obično se guli u proljeće, a rjeđe u jesen.

- Koristi se samo mlada, zdrava i glatka kora.

Ljekovito bilje se skuplja u nezagađenim područjima, udaljenim od cesta i industrije,

te polja na kojima se intenzivno uzgajaju poljoprivredne kulture. Prema čl. 11. Pravilnika o

skupljanju samoniklih biljaka (NN100/04) samonikle biljke se mogu skupljati uz obvezne

mjere zaštite:

- Na jednom nalazištu može se skupljati najviše dvije trećine biljnog fonda.

- Pri skupljanju biljaka kod koje se koriste samo određeni nadzemni dijelovi koristiti se

isključivo tehnikom rezanja, bez oštećivanja ostalih dijelova biljaka.

24

- Prilikom branja ne smije se oštećivati neposredno stanište.

- Jame nastale vađenjem podzemnih dijelova samoniklih biljaka moraju se ponovno

zatrpati iskopanim tlom.

Sušenje ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja

Sušenje je jedan od najstarijih načina konzerviranja, odnosno prerade biljnog

materijala. Koristi se vrlo često kao glavni način obrade ljekovitog bilja nakon skupljanja ili

proizvodnje u polju. Konzerviranjem se smanjuje vlaga u ubranim biljnim dijelovima

(sprječava razvoj plijesni) tako da se osigurava sigurno skladištenje odnosno manipulacija do

konačne upotrebe. Svježe biljne dijelove treba sušiti tako da sačuvaju boju i aktivne tvari.

Količina vlage na kraju sušenja treba biti 8 – 12 %.

Uz kvalitetu uzgoja ljekovitog začinskog i aromatičnoga bilja usko se veže i njegovo

sušenje. Taj postupak je reguliran Pravilnikom o označavanju hrane i hrane za životinje u

ekološkoj proizvodnji (NN 25/11). Pravilno sušenje ljekovitog i aromatičnoga bilja katkad je

teže od proizvodnje. Radi postizanja kvalitetnih proizvoda i očuvanja esencijalnih svojstava

sušenog ljekovitog i aromatičnoga bilja, vrlo je važno nakon branja biljke što prije staviti na

sušenje. Temperatura sušenja toga bilja ovisi o sadržaju i sastavu eteričnog ulja. Začini koji

sadrže eterično ulje suše se na temperaturi nižoj od 40 °C. Ljekovito i začinsko bilje s

glikozidima, alkaloidima i bilje sa sluzima suši se na temperaturi višoj od 40 °C. Aromatične i

ljekovite biljke koje pri sušenju utječu jedna na drugu ne smiju se istovremeno sušiti u istim

sušionicama.

Slika 1. Sušara za ljekovito i začinsko bilje - princip rada izvor:https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&ved=2ahUKEwj0wuW5gsbhAhWKaQKHbwgAyAQjRx6B

AgBEAQ&url=https%3A%2F%2Frepozitorij.unios.hr%2Fislandora%2Fobject%2Fpfos%3A1052%2Fpreview&psig=AOvVaw3iS8TXKwy0K3muPUeO92JP&ust=1555002650631268

Sušenje je značajna tehnološka operacija u procesu proizvodnje ljekovitog i začinskog

bilja, te joj treba posvetiti odgovarajuću pažnju. Vlažnost bilja u trenutku ubiranja je između

60 i 80 %. Srednja vrijednost vlažnosti, pri kojoj se mogu čuvati u dužem vremenskom

periodu je 11 %. Iz biljaka je potrebno ukloniti značajnu količinu vlage na način da se očuvaju

kvalitetna svojstva biljaka. Za sušenje ljekovitog i začinskog bilja koriste se korijen (valerija,

bijeli sljez), stablo i list (mažuran, matičnjak, menta, kadulja, majčina dušica, kantarion),

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&ved=2ahUKEwj0wuW5gsbhAhWKaQKHbwgAyAQjRx6BAgBEAQ&url=https%3A%2F%2Frepozitorij.unios.hr%2Fislandora%2Fobject%2Fpfos%3A1052%2Fpreview&psig=AOvVaw3iS8TXKwy0K3muPUeO92JP&ust=1555002650631268



25

cvijet (kamilica), te sjeme i plod (kapar, biber, korijender, kim, šipak). U ukupnoj masi bilja

najširu primjenu imaju stablo i list i to 68 %, sjeme sudjeluje sa 25 %, korijen sa 5 % i cvijet sa

2%. Jako je važno izabrati pravi način sušenja za svaki pojedini tip proizvodnje ljekovitih

biljnih sirovina. Kod proizvodnje ljekovitog bilja primjenjuju se dva načina: prirodno sušenje i

sušenje u sušnicama.

Prirodno sušenje

Prirodno sušenje odvija se na otvorenom prostoru ili za to posebno pripremljenom i

obavezno ograđenom prostoru. Sušenje u sjeni prakticira se kada se želi spriječiti gubitak

boje listova ili cvijeta. Nedostatak ovog načina je što zahtijeva puno prostora i što ovisi o

vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar). Listovi, cvjetovi ili herba uglavnom se suše u

tankom, rastresitom sloju na daskama, u sjeni i na propuhu. Najpogodniji prostori za to su

tavani ili šupe. Pri sušenju biljni materijal treba po potrebi preokretati, ali pažljivo kako ne bi

došlo do nepoželjnog drobljenja i oštećenja. Podzemne dijelove biljaka treba prije sušenja

dobro oprati i izrezati po dužini na 2 – 4 dijela. Neki od njih mogu se sušiti direktno na suncu.

Dužina sušenja ovisi o vremenskim uvjetima, godišnjem dobu, vrsti i dijelu biljke koji

se suši. Listovi i cvjetovi suše se 3 – 8 dana, za razliku od korijenja koje se suši i do dva tjedna.

U prostoru za prirodno sušenje mora se osigurati slobodan protok zraka. Treba izbjegavati

sušenje biljnog materijala direktno na golom tlu. Ukoliko se radi o betonskoj podlozi, onda

prije stavljanja bilja na sušenje treba postaviti ceradu ili drugi pogodni materijal. Mjesto za

sušenje mora biti zaštićeno od ptica, kukaca, različitih štetočina i svih drugih životinja.

Kvaliteta ovako osušenog materijala je vrlo dobra, a proizvodnja je jeftinija zbog

manjeg utroška energije. Ipak ovaj način sušenja primjenjiv je samo u maloj vrtnoj

proizvodnji.

Za prirodno sušenje treba se pridržavati sljedećih uputa:

1. Bilje se suši u zatvorenom, ali prozračnom prostoru (propuh).

- Na prozorima moraju biti zaštitne mreže, a bilje se suši na visećim mrežama ili

pamučnim plahtama.

- Nikako se ne smije sušiti na suncu, niti direktno na podu.

Prije svakog kontakta sa biljem potrebno je obaviti minimalne higijenske postupke

(oprati ruke, obući čistu kutu, obuti čistu obuću, staviti zaštitnu masku i kapu).

2. Životinje nikako ne smiju doći u kontakt sa biljem (mačke, miševi, muhe).

3. Biljke je potrebno svakodnevno preokretati sve dok se potpuno ne osuše, kako ne bi

zbog vlažnosti došlo do pojave plijesni.

4. Osušeno bilje sprema se u vreće, svaka vrsta posebno, a vreće se moraju dobro

zatvoriti (zavezati), te označiti koja biljka se unutra nalazi.

Sušenje u sušnicama

U sušnicama može se precizno kontrolirati temperatura, relativna vlažnost, brzina

protoka zraka, količina svjetlosti i dr., a sušenje najčešće traje 2 – 10 sati. Danas postoji više

26

tipova sušnica toplim zrakom kao što su: tunelske, sušionice s komorama i sušionice s

transportnim trakama.

Eterična ulja koja daju specifičnu aromu i ukus začinskom i ljekovitom bilju, kao i

vitamin C, dvije su najvažnije kvalitetne komponente koje se u procesu sušenja moraju

sačuvati u najvećoj mogućoj mjeri. Režim sušenja, uglavnom najviša dozvoljena temperatura

zraka, bitno utječe na degradaciju ovih materija. Na osnovu dosadašnjih saznanja, vrijednosti

maksimalne temperature zraka tijekom procesa konvektivnog sušenja za pojedine vrste

začinskog i ljekovitog bilja, prikazane su u tabeli 5.

- Za vrijeme sušenja potrebno se pridržavati propisane temperature, te voditi

evidenciju o istoj.

- Biljke koje sadrže eterična ulja ne smiju se sušiti na temperaturi višoj od 40 °C.

- Cvjetovi se suše na temperaturi 35 – 40 C.

- Korijeni se suše na temperaturi od 60 – 70 °C.

Tablica 5. Dozvoljene temperature zraka za sušenje ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja

Temperatura zraka za sušenje 450C1 650C2 1000C3

Anđelika Bijeli sljez Naprstak dlakavi

Mažuran Trputac Naprstak purpurni

Matičnjak Plod šipka -

Menta - -

Kadulja - -

Majčina dušica - -

Kamilica - -

Neven - -

Kim - -

1-zbog očuvanja eteričnih ulja, 2-zbog očuvanja vitamina C i neisparljivih komponenti (kiseline, alakaloidi, glukozidi), 3-zbog očuvanja glukozida

Proizvodnja eteričnih ulja

Eterična ulja su mješavine raznih hlapivih, čvrstih i tekućih komponenti, različitih po

kemijskom sastavu. Proces proizvodnje eteričnih ulja obuhvaća usitnjavanje biljnih sirovina i

destilaciju. Uvjeti destilacije (tlak vodene pare, vrijeme i brzina destilacije) karakteristični su

za svaku biljnu vrstu.

Eterično se ulje čuva na tamnim do vrha napunjenim staklenim bocama volumena 1

do 5 litara ili u aluminijskim, spremnicima volumena 1 do 100 litara. Boce se hermetički

zatvaraju, pečate i skladište na suhom i tamnom mjestu, na temperaturi ne višoj od 20 °C.

27

Za proizvodnju eteričnih ulja potrebno je osigurati odgovarajuću opremu za

destilaciju i odgovarajući prostor za njen smještaj. U tablicama 6. i 7. navedene su neke

aromatične biljne vrste od kojih se dobivaju eterična ulja.

Tablica 6. Pregled uzgajanih aromatičnih biljaka koje se koriste za proizvodnju eteričnih ulja izvor. B. Stepanović, D. Radanović, I. Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i

aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.


naziv Naziv eteričnog ulja

Dio biljke iz kojeg se

dobiva eterično ulje

Anethum graveolens L. Kopar Aethaeroleum, Anethi herba, plod

Angelica archangelica L. Anđelika Angelicae korijen

Coriandrum sativum L. Korijander Coriandri plod

Foeniculum vulgare Mill. Komorač Foeniculi plod

Helichrysum italicu (Roth.)G.Don. Smilje Helichrysi cvijet

Hissopus officinalils L. Miloduh Hyssopi herba

Lavandula sp. Lavanda Lavandulae cvijet

Levisticum officinale Koch. Ljupčac Levistici herba, plod, korijen

Matricaria chamomilla L. Kamilica Chamomillae cvijet, herba

Melissa oficinalis L. Matičnjak Melissae herba

Mentha x piperita L. Metvica Menthae pip. herba

Ocimum basilicum L. Bosiljak Basilici herba

Origanum heracleoticum L. Origano Origani herba

Petroselinum sativum Hoff. Peršin Petroselini herba, plod

Pimpinela anisum L. Anis Anisi plod

Salvia officinalis L. Kadulja Salviae herba

Satureja montana L. Vrisak Satureja montanae herba

Thymus vulgaris L. Timijan Thymi herba

Valeriana officinalis L. Odoljen Valerianae orijen, rizom

Eterično se ulje proizvodi i iz nekih samoniklih biljnih vrsta koje se sakupljaju iz

prirodnih staništa

28

Tablica 7. Pregled nekih samoniklih aromatičnih biljnih vrsta koje se koriste za proizvodnju eteričnog ulja u Hrvatskoj izvor: B. Stepanović, D. Radanović, I. Turšić, N. Nemčević, J.

Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.


naziv Naziv eteričnog ulja

Dio biljke iz kojeg se

dobiva eterično ulje

Achillea millefolium L. stolisnik Millefolii herba, cvijet

Helchrisu italicum/Roth./G.Don smillje Helichrisi herba, cvijet

Laurus nobilis L. lovor Lauri list

Juniperus communis L. obična borovica

Juniperi plod

Rosmarinus officinalis L. ružmarin Rosmarini herba

Osim navedenog za proizvodnju eteričnog ulja koriste se grančice bora, jele i smreke

kao i njihove sjemenke. U ukupnoj proizvedenoj količini eteričnih ulja najviše se proizvodi

eterično ulje lavande – Aetheroleum Lavandulae i borovice Aetheroleum Juniperi.

Tablica 8. Prosječan prinos svježe mase i količine ulja po jedinici površine uzgojenog aromatičnog bilja koje se koristi za proizvodnju eteričnog ulja izvor: B. Stepanović, D. Radanović,

I. Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.

Sirovina Svježa masa (

t/ha)

Eterično ulje u biljnoj

sirovini (%) Prinos ulja (kg/ha)

Anethi herba et fructus 10 - 15 0,4 – 0,5 40 - 60

Coriandri fructus 1 – 1,5 0,6 – 0,8 8 – 10

Foeniculi fructus 1 – 1,2 5,0 – 6,0 50 – 60

Helichrysi flos 7 – 8 0,12 – 0,15 8 – 12

Hyssopi herba 20 - 25 0,2 – 0,3 60 – 70

Lavandulae flos 3 – 3,5 0,7 – 0,9 21 – 32

Levistici herba 20 – 25 0,1 – 0,15 20 - 30

Chamomillae flos 4 – 5 0,05 – 0,08 3 – 4

Melissae herba 15 -20 0,05 – 0,07 8 – 12

Menthae herba 8 – 10 0,4 – 0,5 30 – 45

Basilici herba 6 – 8 .0,1 -0,15 8 – 15

Origani herba 7 -8 0,4 – 0,5 30 – 40

Petroselini herba et fructus 20 – 25 0,25 – 0,30 50 – 75

Salviae herba 10 – 15 0,25 – 0,30 25 – 40

Thymi herba 6 – 8 0,4 – 0,5 20 – 30

Valerianae radix et rhizma 8 - 10 0,1 – 0,15 8 - 15

U ekološkoj proizvodnji ljekovitog bilja moraju se poštovati ekološka načela za

proizvodnju i sakupljanje. U procesu destilacije trebaju se primjenjivati postupci koji iziskuju

29

minimalni utrošak energije i koji minimalno ugrožavaju životnu okolinu. Otpadni materijal

nakon destilacije treba iskoristiti za kompostiranje. Materijali od kojih se prave destilatori i

prateća oprema moraju biti stabilni i otporni na utjecaj biljnih sastojaka.

Načini dobivanja eteričnih ulja

1. Destilacija – najčešći oblik dobivanja eteričnih ulja. Načelo metode se sastoji u tome da vodena para prolaskom kroz biljni materijal izvlači i prenosi komponente eteričnih ulja. Nakon hlađenja dobiva se aromatična vodica – hidrolat, na čijoj se površini nakuplja eterično ulje.

2. Hladno prešanje – koristi se najčešće za dobivanje eteričnih ulja iz kore citrusnog voća.

3. Ekstrakcija pomoću hladnih otapala – eterična ulja se ovom metodom ekstrahiraju pomoću organskih otapala.

4. Enfleurage – metoda ekstrakcije ulja koja se često koristi u industriji parfema (kako bi se izolirala eterična ulja i mirisi ruže i jasmina). Načelo - biljni materijal se uroni u biljnu ili životinjsku mast i ostavi stajati. Mirisne tvari izdvajaju se zatim pomoću određenih otapala.

5. Ekstrakcija pomoću tekućeg ugljičnog dioksida – umjesto vodene pare koristi se ugljični dioksid pod visokim tlakom kako bi se izvukla eterična ulja.

6. Fitonički proces – najnovija metoda ekstrakcije eteričnih ulja uporabom posebnih otapala koji se nazivaju fitosoli.

Postupak destilacije eteričnih ulja

Izravni dodir eteričnog ulja sa vodenom parom osnovni je preduvjet njegovog izdvajanja iz biljnog materijala. Da bi se to ostvarilo ulje se mora nalaziti na površini biljnog tkiva.

Eterično ulje je proizvod koji se dobiva destilacijom esencije iz proizvodnih dijelova

aromatskih biljaka. Tijekom postupka destilacije zbivaju se kemijske promjene. Iz tog razloga,

dobiveno se eterično ulje razlikuje po svojstvima i sastavu od primarne esencije u

proizvodnim organima biljaka. U kolikoj mjeri će doći do ovih promjena ovisi o primijenjenim

postupcima (znanjima) prilikom destilacije eteričnih ulja.

Najstariji, i još uvijek najpogodniji postupak, je postupak destilacije vodenom parom. Aparat

za destilaciju eteričnih ulja mora udovoljavati brojnim i strogim zahtjevima za pravilno

odvijanje destilacije. Kako bi biljke bile odvojene od vode koriste se dvije posude. Držanjem

biljaka odvojeno od vode izbjegava se njihovo kuhanje. Vodena para, stvorena grijanjem

pročišćene vode, odvodi se u dio gdje se nalaze dijelovi biljaka.

Prolazom kroz slojeve biljaka para otapa aromatske molekule u proizvodnim

organima biljaka. Nakon prolaza kroz slojeve biljaka, vodena para odvodi se u sustav za

hlađenje. Tu se para kondenzira i oslobađa molekule eteričnog ulja. Na izlazu iz sustava za

hlađenje sakupljaju se dva proizvoda - eterično ulje i aromatska voda.

Pri svakom postupku dobivena smjesa ulja i vode kondenzira se u pogodnom

kondenzatoru, a eterična se ulja odvajaju od vode. Za odvajanje se upotrebljava floretinska

30

boca, koja može biti konstruirana tako da ima odvod i na dnu (za eterična ulja gušća od

vode). Eterično ulje je lakše od vode i ono se zadržava na površini vode. Mala se količina

aromatskih molekula zadržava (otapa) u vodi (količina ovisi o vrsti eteričnog ulja), koja

poprima aromatski miris. Nakon odvajanja, eterično se ulje mora stabilizirati, odstajati neko

vrijeme u staklenim bocama. Kod eteričnog ulja lavande najmanje razdoblje stabilizacije je

mjesec dana .

Aromatska voda sadrži manje količine aromatskih molekula, ali i ona mora, radi

stabilizacije, odstajati neko vrijeme. Kako bi se kemijske promjene eteričnog ulja tijekom

destilacije što više smanjile, temperatura i pritisak pod kojim se obavlja destilacija, moraju

biti što je moguće niži (tlak samo neznatno povišen u odnosu na atmosferski, temperatura

oko 100 °C).

Slika 2. Destilacija eteričnih ulja izvor: https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiqu-

fEncbhAhXRxaYKHcVICtoQjRx6BAgBEAU&url=http%3A%2F%2Fkoval.hr%2Fblogeky%2Fulja%2Fpages%2Fimages2%2F&psig=AOvVaw10BosWtNqhNtloQjueYJJv&ust=1555009775962046

Trajanje destilacije ovisi o vrsti biljnog materijala. Tako je kod destilacije lavande

vrijeme destilacije oko 60 minuta. Dijelovi biljke stavljeni u destilator izloženi su djelovanju

koncentrirane vodene pare, koja oslobađa aromatične molekule iz stanice biljke. Aromatična

para prolazi kroz niz staklenih cijevi okruženih hladnom vodom, koja djeluje kao

kondenzator, oslobođena esencija odvaja se od vode preko sifona kroz posudu sa uskim

grlom, koja se naziva florentina. Neki destilatori djeluju izravno i slični su već opisanoj

metodi, osim što dijelovi biljke dolaze u izravnan dodir s vodom. Eterična ulja trebaju se

redestilirati ili pročistiti kako bi se izbacile nečistoće kao što su prašina biljke ili ostaci smole.

Nažalost, u procesu destilacije toplina i voda do nekog stupnja mogu štetiti sastavnim

dijelovima eteričnog ulja.

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiqu-fEncbhAhXRxaYKHcVICtoQjRx6BAgBEAU&url=http%3A%2F%2Fkoval.hr%2Fblogeky%2Fulja%2Fpages%2Fimages2%2F&psig=AOvVaw10BosWtNqhNtloQjueYJJv&ust=1555009775962046



31

Slika 3. Mobilni stroj za destilaciju eteričnog ulja iz svih aromatskih biljaka

izvor http://eterik.com/wp-hr/wp-content/uploads/2014/09/DSCN0713.jpg

Mobilni stroj za preradu aromatičnog bilja u eterično ulje slika 3., prikazuje moderan način destilacije. Prednosti ovakvog načina destilacije: mogućnost rada na otvorenom prostoru, nije potreban čvrsti objekt, nije potreban priključak za vodu i struju, potpuno automatski rad, automatsko filtriranje i punjenje hidrolata u procesu proizvodnje, najekonomičniji način proizvodnje eteričnog ulja kod proizvođača bilja, jednostavan transport, pakiranje i proizvodnja.

Osnovne metode primjene eteričnih ulja

Masaža - najčešći način uporabe eteričnih ulja je nanošenje masažom. Eterično ulje

mora biti razrijeđeno u temeljnom ulju. Udio eteričnih ulja ne smije biti prelaziti 3 %, što je otprilike

na 10 ml nekog temeljnog ulja maksimalno 3 kapi. Za djecu 1 % odnosno 1 kap na 10 ml temeljnog

ulja.

Aromatične kupke – pripremaju se tako da se kada napuni vodom i doda najviše 8

kapi eteričnog ulja. Ulje se zatim rasprši rukom po površini vode.

Do 10 kapi eteričnog ulja može se dodati ako se koriste nosači: morska sol, žlica meda,

jogurta, jabučnog octa i sl. Eterično ulje se najprije razmuti u nosaču, a zatim se dodaje u

kupku.

Inhalacije – inhalacija eteričnim uljima se preporučuje kod prehlade, gripe i drugih

problema dišnog sustava. Iznimka su bolesnici koji imaju astmu, oni bi trebali izbjegavati

inhalacije eteričnim uljima ili ih koristiti isključivo uz prethodno savjetovanje s liječnikom..

Način primjene: u inhalatoruliti 500 -1000ml kipuće vode i dodati 4-5 kapi eteričnog ulja

i zatim udisati paru.

Komprese i oblozi – eterična ulja djeluju umirujuće kod bolova i grčeva u određenim

dijelovima tijela. Način primjene: : napuni se posuda vodom i dodaje ne više od 3 %

eteričnog ulja. U posudu se uroni ručnik ili drugi oblog, lagano ocjedi i staviti na bolno

mjesto.

Mirisno oplemenjivanje prostora – eterična ulja se unose u atmosferu nekog

prostora aroma lampama.

http://eterik.com/wp-hr/wp-content/uploads/2014/09/DSCN0713.jpg

32

Oprema za rad s ljekovitim začinskim i aromatičnim biljem

Materijali

Sva oprema, alat i pribor koji se koriste u radu s ljekovitim biljem moraju biti od

materijala koji ne prenose toksične tvari, mirise ili okuse, otporni su na koroziju i dobro

podnose često čišćenje i dezinfekciju. Površine trebaju biti glatke, ravne i bez pukotina. Drvo

i slične materijale koji se ne mogu adekvatno čistiti i dezinficirati treba izbjegavati. Također

treba izbjegavati metale čijom upotrebom može doći do kontaktne korozije.

Dizajn, izrada i instalacija

Sva oprema, alat i pribor za rad s ljekovitim biljem trebaju biti dizajnirani tako da se

spriječi svaki higijenski rizik i omogući njihovo temeljito čišćenje i dezinfekcija. Ugrađena

oprema treba biti pristupačna kako bi se lakše održavala i čistila. Kontejneri za

neupotrijebljene materijale ili otpad moraju biti od nepropusnih materijala, laki za

održavanje ili za jednokratnu upotrebu.

Svi prostori za hlađenje moraju biti opremljeni s uređajima za mjerenje temperature.

Pakiranje i skladištenje

Ljekovito bilje proizvedeno u ekološkoj proizvodnji pakira se u dozvoljenu ambalažu.

Svako pakiranje proizvoda mora biti označeno propisanim znakom ekološkog proizvoda.

Skladišni prostor za prihvat i čuvanje bilja mora biti:

- zatvoren (kako bi se spriječilo onečišćavanje ljekovitog bilja izvana i utjecaj vremenskih atmosferilija).

- prozračan sa zaštitnim mrežama na prozorima (kako bi spriječio ulazak kukaca, životinja).

- uredan – podovi i zidovi moraju biti glatkih površina (radi lakšeg čišćenja i održavanja), redovno čišćenje je obvezno, na podovima moraju biti palete na koje se stavljaju vreće sa biljem. Vreće moraju biti čiste i čitave i moraju se čvrsto zatvoriti (zavezati) kako ne bi došlo do oštećenja robe.

Prilazni put i okoliš do skladišnog prostora mora biti pošljunčan ili asfaltiran, Ne smije biti mjestom prolaska niti boravka domaćih životinja, kako ne bi došlo do unošenja perja, dlake i dr. u skladišni prostor te u dodir s ljekovitim biljem. Zaštita skladišnih prostora od životinjskih štetočina obavlja se upotrebom dozvoljenih mehaničkih i bioloških sredstava. Zabranjena je kemijska i radioaktivna dezinfekcija i dezinsekcija, pranje uskladištenih plodova kemijskim sredstvima za čišćenje, uporaba kemijskih sredstava za sprečavanje klijanja, kao i primjena ionizirajućih radioaktivnih sredstava. Potrebno je voditi strogu evidenciju o serijama i količinama proizvoda tijekom procesa prerade i skladištenja. Ukoliko se čuvaju u istom prostoru, proizvode iz konvencionalne proizvodnje potrebno je u skladištu jasno odvojiti od ekoloških proizvoda.

Dokumentacija

Proizvođači moraju voditi odgovarajuću dokumentaciju za sve procese u proizvodnji

ljekovitog bilja. Vođenje evidencije tijekom uzgoja treba uskladiti s pravilima o ekološkoj

33

proizvodnji. Podaci koje treba bilježiti su sljedeći: podaci o sjemenu, razmnožavanje, mjesto

uzgoja, odnosno skupljanja bilja, plodored, uzgoj, primjena dozvoljenih sredstava za zaštitu

bilja i mjere kontrole korova, okolnosti koje utječu na kvalitetu i kemijski sastav bilja (npr.,

ekstremni vremenski uvjeti, izloženost potencijalno štetnim tvarima), žetva, prerada,

transport i skladištenje.

Radnici i objekti

Prema propisima načela dobre poljoprivredne prakse (GAP), radnici u proizvodnji

ljekovitog bilja moraju biti odgovarajuće obrazovani iz područja botanike. Svi postupci

prerade trebaju u potpunosti biti u skladu sa zahtjevima EU u pogledu higijene pri

proizvodnji hrane i generalnim principima Codex Alimentarius, kao i s Europskim pravilima za

GMP (Dobra proizvođačka praksa), naročito ako su proizvodi namijenjeni kupcima iz EU.

Radnici koji rukuju biljnim materijalima (uključujući i one koji rade u polju), moraju održavati

osobnu higijenu na visokoj razini. Objekti u kojima se prerađuje materijal trebaju biti

opremljeni odgovarajućim sanitarnim čvorom. Radnicima koji boluju od zaraznih bolesti

uključujući i dijareju, zabranjen je kontakt s biljnim materijalom. Radnici s otvorenim ranama

i upalama kože ne smiju bez zaštitnih odjela i rukavica ulaziti u prostorije u kojima se odvija

prerada. Radnici moraju biti zaštićeni od otrovnih i alergenih tvari.

Prijevoz

Prijevoz ljekovitog bilja dobivenog metodom ekološke poljoprivrede organizira se

prijevoznim sredstvima opremljenim za prijevoz ove vrste proizvoda, moraju biti čisti, bez

štetnih ostataka, odnosno bez tvari koje bi mogle onečistiti proizvod. U slučaju isporuke

rinfuznog materijala, treba osigurati suh transport. Da bi se spriječilo nastajanje plijesni ili

fermentacije, treba koristiti kontejnere s provjetravanjem.

Ljekovito bilje iz ekološke proizvodnje ne može se proizvoditi zajedno sa biljem ili

drugim proizvodima iz konvencionalne proizvodnje, može samo ako je vidno obilježeno i

propisno pakirano, ali u odvojenom dijelu prijevoznog sredstva

Čuvanje

Čuvaju se u mraku da ne izgube boju, a time i znatan dio djelotvorne moći. Aktivnije

su ako im boja zadrži sjaj. Svaka vrsta bilja čuva se na drugi način. Važno je da ono u čemu se

čuva bilje bude čisto, po mogućnosti novo, bez stranog mirisa. To mogu biti dobro zatvorene

posude, sanduci obloženi jakim papirom za pakiranje, vreće (ili vrećice od debljeg papira), od

gustog tkanja, limene kutije i tome slično. Biljke se mogu čuvati samo godinu dana,

najkasnije do slijedeće berbe. Svako, pa i najmanje pakiranje mora biti obilježeno.

Sadni i sjetveni materijal

Kao i kod svih uzgajanih biljaka, tako i pri uzgoju ljekovitog, začinskog i aromatičnog

bilja posebnu pažnju treba posvetiti sjemenu, kako njegovoj kvaliteti tako i količini. Naime,

za brojne vrste ljekovitog bilja koje se proizvode još se u potpunosti ne provodi program

selekcije (odabira), već se one samo prikupljaju i umnožavaju kao vrste iz prirode (npr.

34

gospina trava, trputac, čičak i dr.). Za manji broj vrsta postoje odabrane linije i vrste točno

definiranog kemijskog sastava (sorte kamilice). Uzgojene vrste daju dosta sjemena, ali vrlo

mali broj potpuno razvijenih, fertilnih sjemenki. Tako npr. bijeli sljez ima 30 – 40 % praznih

sjemenki. Osim toga mnoge vrste ovisno o uvjetima uzgoja i čuvanja imaju izraženu

dormantnost. Takvo se sjeme mora posebno pripremiti za sjetvu čuvanjem na niskim

temperaturama (žuta sirištara) te tretiranjem kemijskim sredstvima ili skarifikacijom

(matičnjak, lavanda i dr.). U tablicama 9. i 10. navedene su količine sjemena potrebne za

sjetvu pojedinih vrsta. Vrijednosti se odnose na sjeme visoke klijavosti i čistoće.

Tablica 9. Količina sjemena/ha pri razmnožavanju sadnica izvor: B. Stepanović, D.

Radanović, I. Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.

Biljna vrsta

Razmak

između

sadnica

Broj

sadnica/ha

Površina

lijeha m2

Br. biljaka u

lijehama/m2

Potrebno

sjemena

g/m2

Potrebno

sjemena

kg/ha

Anđelika 70 x 30 47600 100 500 10 1,000

Anđelika 60 x 20 83300 166 500 10 1,700

Bosiljak 60 x 20 83300 80 1000 2,5 0,200

Mravinac 70 x 30 47600 200 250 1 0,200

Primorski vrisak 70 x 25 57200 200 300 2 0,400

Ehinacea 70 x 25 57200 200 250 10 2,000

Kadulja 70 x 30 47600 200 250 10 2,000

Lavanda 100 x 50 20000 200 100 3 0,600

Gospina trava 70 x 30 47600 150 300 1 0,150

Žuta sirištara 50 x 30 66600 270 250 10 2,700

Mažuran 50 x 20 100000 300 1000 0,5 0,150

Matičnjak 70 x 30 47600 250 200 3 0,750

Miloduh 70 x 30 47600 250 200 2 0,500

Odoljen 70 x 25 66600 150 500 3 0,500

Čubar 60 x 25 66400 200 350 1 0,200

Ljupčac 70 x 40 37500 120 300 10 1,200

Timijan 60 x 25 66400 150 500 1 0,150

Dalmatinski buhač 60 x 30 55500 200 300 2 0,400

Kopriva 60 x 30 55500 150 400 0,5 0,100

Budući da u proizvodnji, odnosno u polju sjeme nema uvjete za klijanje kao u

laboratoriju, u praksi se obično primjenjuje dvostruko veća količina sjemena od one

utvrđene laboratorijskom analizom.

35

Tablica 10. Količina sjemena/ha pri direktnoj sjetvi izvor: B. Stepanović, D. Radanović, I.

Turšić, N. Nemčević, J. Ivanec, Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider, 2009.

Biljna vrsta Razmak između

redova (cm) Broj zrna/m2

Prosječna masa

zrna (mg)

Potrebno

sjemena (kg/ha)

Anđelika 70

60

40

40

5

5

2,860

3,320

Anis

50

40

25

150

150

150

2

2

2

6,000

7,500

12,00

Bosiljak 70

70

120

100

2,5

2,5

4,300

3,600

Dalmatinski buhač 25 100 1 4,000

Ehinacea 70 50 4 2,800

Kadulja 70 30 7 3,000

Kamilica - - 0,07 2,000

Miloduh 70 100 1 1,430

Muškatna kadulja 70 50 3 2,150

Neven 70 70 6 6,000

Ljupčac 70 80 4 4,600

Čubar 50

30

150

120

0,5

0,5

1,500

2,000

Sjeme mora imati visoku čistoću i klijavost (80 – 90%), mora biti poznata masa 1000

zrna (apsolutna masa) ili broj zrna u jednom gramu. Kod vrsta koje imaju jako sitno sjeme

(npr. kamilica) ono se tijekom sjetve miješa sa inertnim materijalom kako bi se pri sjetvi bolje

raspodijelilo. U takvom je sjemenu važno znati sadržaj (udio, %) klijavog sjemena.

36

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE LJEKOVITOG, ZAČINSKOG I AROMATIČNOG BILJA

LAVANDA (despik, levanda, lavandula) - Lavandula angustifolia Mill. (Lavandula officinalis Chaix), - Porodica: Lamiaceae (Labiatae), usnače Cvijet lavande – Lavndulae flos; Eterično ulje – Lavndulae aetheroleum

Ime lavanda potječe od latinske riječi lavare, što znači kupati se, a objašnjava

osnovnu namjenu suhog cvijeta i lavandina, eteričnog ulja. Eterično ulje prave lavande

upotrebljava se za proizvodnju parfema i kolonjske vode. Za proizvodnju sapuna

upotrebljava se jeftinije eterično ulje hibridne lavande.

Ljekovito svojstvo lavande sastoji se u smanjenju živčane napetosti pri migreni i

neuralgiji. Ublažava grčeve i pomaže u zacjeljivanju rana.

Lavanda je vrlo omiljena ukrasna biljka, a sve se više uzgaja i plantažno. Nema velikih

zahtijeva u pogledu kvalitete tla, uzgoj joj je vrlo ekonomičan, a može poslužiti i kao dobra

paša za pčele. U našoj zemlji najviše lavande se proizvodi na Hvaru.

Slika 4. Lavanda u školskom praktikumu (aromatičnom spiralnom vrtu) u Srednjoj školi

„M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Morfološke karakteristike

Iz roda lavande poznato je 48 vrsta, član je porodice usnača. Prava lavanda uspijeva

sve do nadmorske visine 1700m, širokolisna do 700, a hibridna od 700 do 1000 m.

Lavanda je višegodišnja biljka koja raste u obliku poluloptastog grma. Životni vijek

samonikle i uzgojene lavande je do 30 godina. Korijen je drvenast, vrlo račvast i prodire

duboko u tlo. Stabljika je kratka, debela, drvenasta i od samog vrata korijena vrlo razgranata.

37

Prava lavanda je sitan grm visok 40-60 cm i promjera 80-120 cm. Cvjetne su grane

jednostavne, duge 20-40 cm. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba, dugi 3-5 cm, široki

0,2 do 0,5 cm, sivozelenkasti, na naličju dlakavi.

Cvjetovi su zigomorfni s laticama karakteristične plave boje lavande. Plod je kalavac

sa 4 sjemenke u kojima se potpuno razviju svega 1 do 2 sjemenke. Jajastog je oblika,

crnosmeđeg sjaja, dužine 1,8 do 2,2mm. Apsolutna masa sjemena je 0,5 do 1,1 g.

Hibridna lavanda je zbijeni grm visok 80-100 cm, promjera više od 150 cm. Cvjetne su

stabljike razgranate, duge 60 do 90 cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7cm i široki 0,8

do 1cm. Cvjetovi su karakteristični za obje vrste. Hibridna lavanda je sterilna i plodovi nisu

upotrebljivi.

Slika 5. Lavanda u školskom praktikumu (aromatičnom spiralnom vrtu) u Srednjoj školi


Sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris koji potječe od nakupljenog

eteričnog ulja. Eterično ulje se dobiva destilacijom cvijeta lavande. Cvijet prave lavande

sadrži od 0,5 do 1,5 % eteričnog ulja, a hibridne lavande 0,9 do 5 %. Eterično ulje uglavnom

se nakuplja u žlijezdama smještenim do same cvjetne čaške.

Glavni sastojci ulja su linalilacetat i linalol. Vrstu karakterizira sastav eteričnog ulja, pa

tako prava lavanda sadrži linalilacetata 35 do 60 %, a hibridna lavanda samo 7-16 %.

Sjeme lavande klijavo je tri do četiri godine. Posijano sjeme klija vrlo dugo, do dva

mjeseca. U početku biljka raste vrlo sporo, ali može potjerati cvjetnu stabljiku već u prvoj

godini. U drugoj godini vegetacija počinje tek sa zatopljenjem. Prava lavanda počinje cvjetati

u lipnju, a hibridna nešto kasnije. Kada je hladno vrijeme, cvjetanje kasni i po dva tjedna, a

kada je toplo počne cvjetati mnogo prije. Puni cvat traje 6-8 dana i tada cvjetovi sadrže

eterično ulje najbolje kakvoće. Plod sazrijeva postupno tijekom kolovoza, a sklon je osipanju.

38

Ekološki uvjeti

Lavanda je termofilna biljka koja za nagomilavanje eteričnog ulja zahtijeva visoke

temperature tijekom cijele vegetacije. Topli, od vjetra zaklonjeni tereni pogoduju brzom

rastu biljaka. Hladna tla uz mrazove nanose velike štete usjevu, iako biljka u mirovanju

podnosi temperature i do -20 ᴼC.

Ako vegetacija počne rano, hibridna lavanda može stradati zbog kasnih proljetnih

mrazova. Lavanda zahtijeva mnogo sunca i svjetlosti. Ako tijekom cvjetanja potraje kišno i

hladno vrijeme, smanji se udio eteričnog ulja i za 50 %, kao i udio etera u njemu (do 30 %).

Lavanda odlično podnosi sušu, osim u početnoj fazi rasta.

Prava lavanda nema velikih zahtijeva u pogledu tla, te uspijeva i na plitkom,

siromašnom tlu, pa i na kršu. Hibridna je lavanda nešto zahtjevnija i najbolje prinose daje na

dubokim, plodnim tlima s dobrim vodozračnim režimom, ali uspijeva i na tlima na kojima se

uzgaja prava lavanda. Hladni, nepropusni pseudoglej ni pjeskovita tla, ne podnose ni prava ni

hibridna lavanda.

Tehnologija uzgoja – Biljno uzgojni zahvati

Plodored

Lavanda na istom mjestu ostaje 15 do 20 godina. Pretkultura mora ostaviti tlo bez

korova. Mlada biljka je izuzetno osjetljiva na sporo topljive herbicide, te se može saditi na

mjestu gdje je bio kukuruz tek nakon dvije do tri godine.

Priprema tla

Prije osnivanja plantaže lavande mora se godinu dana prije

obaviti što je moguće dublje jesensko oranje. Ako postoji mogućnost

nastanka nepropusnog sloja, mora se izabrana površina izorati.

Posljednji predusjev moraju biti leguminoze, koje se do rujna miču s tla.

Odmah nakon žetve predusjeva zemljište se preore na dubinu 18-20 cm,

provede se osnovna gnojidba i za sadnju pripremi rahli površinski sloj tla

debljine do 15 cm, koji se do sadnje mora slegnuti.

Slika 6. Rezanje klonova (reznica) lavande u školskom praktikumu (aromatičnom

spiralnom vrtu) u srednjoj školi M. A. Reljković, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Razmnožavanje

Prava lavanda se najčešće razmnožava sadnicama dobivenim od sjemena, ali se može

razmnožavati i vegetativno, zelenim sadnicama i klonovima. Hibridna se lavanda razmnožava

samo vegetativno jer je sjeme sterilno.

Uzgoj sadnica od sjemena

Za sjetvu treba pripremiti klijališta na zaklonjenom mjestu i dezinficirati tlo metil-

bromidom. Sjetva se obavlja prije zime, u studenom ili rano u proljeće, u ožujku. Za proljetnu

39

sjetvu sjeme mora proći proces jarovizacije, 36 sati pri -16 ᴼC. Sjetva se obavlja početkom

svibnja ručno ili strojno, na razmak između redova 20-40 cm i na dubinu 0,5-1,5 cm. Kada

biljke oblikuju 4-5 pravih listova, pikiraju se u otvorene lijehe na razmak 35 x 5 cm i ostave se

do jeseni uz redovno zalijevanje. Sadnice visoke 18-20 cm orežu se na visinu 8-10cm da bi se

razvilo granje. Na jednom hektaru se može sa 7-9 kg sjemena uzgojiti 600000 do 800000

sadnica.

Proizvodnja klonova

Klonovima se sve češće razmnožavaju obje vrste lavande. Šibe se ukorjenjuju u

negrijanim lijehama pokrivenim folijom. Za uzimanje klonova najbolji su tri do četiri godine

stari grmovi, a režu se tijekom kolovoza ili u travnju. Pripremljeni klonovi stave se u pijesak,

na dubinu 4-5 cm, međuredni razmak 6-10 cm, i na razmak u redu 2-3 cm. Zalijevanje mora

biti obilno. Zakorjenjeni se klonovi krajem svibnja presađuju u otvorene lijehe. Po četvornom

metru može se uzgojiti 600-800 klonova.

Klonovi hibridne lavande mogu se uzgojiti na otvorenom prostoru, na rahlim tlima

bogatim humusom, uz obilno natapanje. Šibe duge 12–20 cm režu se tijekom listopada ili

ožujka i polažu u pripremljeno tlo, u kanale duboke 18-20 cm koji se prethodno dobro zaliju.

Međuredni razmak mora biti 35-40 cm, a razmak u redu 3-5 cm. Pošto se jarci zaspu

zemljom, iznad tla smije ostati klon visok samo do 7 cm. Slijedećih dana je obavezno još 3-5

puta zaliti. Kada izdanci dosegnu visinu 15-20 cm, treba ih porezati na visinu 8-10 cm da se

pojača rast bočnih izbojaka. Na hektaru se može proizvesti 700 000 do 900 000 klonova.

Postavljanje položnica

To je čest i jeftin način razmnožavanja hibridne lavande. Položnice se pripremaju u

proljeće, kada prestanu mrazevi. Biljke stare tri do četiri godine zagrnu se tlom do visine 30

cm. Zagrnutim biljkama se mora osigurati dovoljno vlage. U jesen nakon kišnog razdoblja, tlo

se odgrne, a dobro zakorijenjene grančice odrežu se vinogradarskim škarama i posade. Od

srednje razvijenog grma može se dobiti 100 do 150 položnica.

Sve se sadnice sade u jesen, tijekom listopada. Sadnja u proljeće nije preporučljiva, a

posljednji je rok uspješne sadnje ožujak. Sade se samo dobro razvijene sadnice, kojima treba

odrezati korijen dulji od 15 cm. Lavanda se sadi ručno ili strojevima. Prava se lavanda

najčešće sadi u redove razmaka 150 cm i razmaka unutar reda 40 cm, sa sklopom 16700

sadnica po hektaru. Hibridna lavanda se sadi na razmak među redovima 180 ili 200 cm, a

unutar reda 50 – 60 cm, uz sklop 9200 - 10000 sadnica po hektaru.

Njega usjeva

Osnovna njega usjeva sastoji se u orezivanju biljaka krajem svibnja na visinu 8-10 cm

kako bi se oblikovao gusto zbijen grm. Ponovo se biljka orezuje u drugoj godini na visinu 15-

18 cm. Nakon toga više nema potrebe oblikovati krošnju. Na kraju prve godine sklop se

nadopunjuje jačim sadnicama, jer se samo izjednačen usjev može zadovoljavajuće rezati

strojem. Važno je redovito kultivirati tlo radi prozračivanja, a usjev u redu okopati. Korov

40

treba suzbiti prije početka vegetacije. Nasad prave lavande počne starjeti nakon 6-8 godina,

grmovi se prorjeđuju, smanjuje se broj cvjetnih izbojaka, a cvjetne stabljike se skraćuju.

Berba

Vrijeme berbe ovisi o uzgojnom području. Berba započinje u drugoj polovici lipnja.

Razdoblje od početka do pune cvatnje 20 – 25 dana, a do kraja cvatnje 30 – 35 dana. Najveći

prinos ulja postiže se u punoj cvatnji, kada je ulje najbolje kvalitete. Cvjetne stabljike režu se

do ispod prvog para listića (10 – 15 cm) tako da ostaci stabljika ne vire iznad krošnje grma,

jer će inače biljka slabije cvjetati iduće godine. Nije dobro ni rezati predugu stabljiku jer će

ona smanjiti kakvoću proizvedenog eteričnog ulja. Osim toga nestručnom rezidbom može se

smanjiti kvaliteta same biljke. Već nakon prve košnje dobiju se gusti grmovi s većim

prinosom cvijeta.

Prinos lavande ovisi o starosti nasada. Pravi prinos daje tek u petoj godini. Za

dobivanje 1 kg suhog cvijeta treba 8 – 10 kg svježeg cvijeta. Ovisnost prinosa o starosti

usjeva prikazana je u tablici 11.

Prerada

Svježa, tek pokošena lavanda odmah se destilira. Ukoliko se proizvodi cvijet, cvatovi

se nakon žetve suše, a naknadno se sa osušenih cvatova skidaju cvjetovi.

Tablica 11. Prinos lavande izvor: Šilješ, Đ. Grozdanić, I. Grgesina, (1991), Poznavanje, uzgoj i prerada

ljekovitog bilja, Školska knjiga Zagreb.

Starost usjeva

(godina)

Prava lavanda (kg/ha) Hibridna lavanda (kg/ha)

Svježi cvijet Eterično ulje Svježi cvijet Eterično ulje

2

3

4

5 i starije (u prosjeku)

600 – 800

1500 – 2000

3000 – 3500

3500 - 4000

3 – 6

8 – 16

15 – 20

20 - 26

1000 – 1500

2500 – 3000

4000 – 5000

5000 - 7000

10 – 15

25 – 30

40 – 50

50 - 70

U proizvodnji osušenog cvijeta prinos varira od 200 – 800 kg/ha, ovisno o starosti

nasada

Primjena

Eterično ulje dobiveno destilacijom cvijeta, upotrebljava se kao mirisna komponenta i

aktivna tvar u farmaceutskim i kozmetičkim proizvodima, za aromatiziranje hrane i u

aromaterapiji.

Djelovanje: protuupalno, spazmolitično, sedativno, hipotenzorno, analgetično,

ubrzava epitelizaciju kože. Primjenjuje se kod: opeklina, grčeva mišića, nervoze, nesanice,

tjeskobe kožnih tegoba, sigurno je za primjenu, čak i nerazrijeđeno.

41

LAVANDIN (Lavandula x hybrida)

Lavandin je nastao križanjem prave lavande i lavande Lavandula latifolije (spica)

(širokolisne lavande). Od mnogobrojnih klonova lavandina najprisutniji su: Abrial, Super,

Grosso, Budrovka (lavandin s otoka Hvara). Lavandini su jačeg mirisa, ali nemaju tako

izražena ljekovita svojstva kao prava lavanda. Stoga imaju i drugačiju primjenu. Lavandin

Abrial je poznat po svom antibakterijskom i protugljivičnom djelovanju. Lavandin Super i

Lavandin Grosso koriste se u kozmetičkoj industriji, a Lavandin Budrovka je odličan analgetik.

Svi lavandini koriste se u industriji deterdženata, a općepoznato je da se suhi cvijet

lavandina, u prigodnoj vrećici, koristi za zaštitu od moljaca.

Hibridna je lavanda nešto zahtjevnija i najbolje prinose daje na dubokim, plodnim

tlima s dobrim vodozračnim režimom, ali uspijeva i na tlima na kojima se uzgaja prava

lavanda.

Slika 7. Lavandin u školskom praktikumu (aromatičnom spiralnom vrtu), Srednja škola „M.

A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Dok prava lavanda za najbolju kvalitetu traži uzvišenja od barem 600 metara n/m,

lavandin kvalitetno uspijeva već na 300 metara n/m, čineći uzgojne uvjete jednostavnijima i

prihvatljivijima. Lavandin ujedno izraste viši od lavande, i ima tri cvjetne glave na stabljici, a

inače su vrlo slični.

Primjena

Eterično ulje dobiveno destilacijom cvijeta, upotrebljava se kao mirisna komponenta i

aktivna tvar u farmaceutskim i kozmetičkim proizvodima, te kao sastojak aroma za hranu i u

aromaterapiji.

Djelovanje: protuupalno, spazmolitično, analgetično. Primjenjuje se kod opeklina,

grčeva mišića, nervoze, kožnih tegoba. Sigurno je za primjenu uz umjereni oprez zbog

prisutnosti kamfora.

42

BOSILJAK (bališ, bazilikum, murtela) - Ocimum baslicum - Porodica Lamiaceae, usnače Nadzemni dio bosiljka – Basilici herba; Etrično ulje – Basilici aetheroleum

Bosiljak je poznat kao začin, a manje kao ljekovita biljka. Suha droga u prehrambenoj

industriji služi kao začin. Eterično ulje se upotrebljava u prehrambenoj i kozmetičkoj

industriji.


Korijen je osrednje razvijen, stabljika je zeljasta, razgranata, male krošnje, visine 40-

60 cm. Listovi su mekani, svjetlozeleni, unakrsno nasuprotni, na dugim peteljkama. Na vrhu

stabljike stvara se izduženi cvat sastavljen od 17-18 sitnih cvjetova bijele do svijetloružičaste

boje. Plod je kalavac, izdužen, tamnosmeđe do crne boje.

Slika 8. Berba bosiljka u školskom praktikumu (aromatičnom spiralnom vrtu) Srednje škole


Masa 1000 sjemenki bosiljka je 1,2 do 1,8g. Sjeme je klijavo 4-5

godina, a niče 7-14 dana nakon sjetve. Stabljika bosiljka sadrži 0,5 do

1,5 % eteričnog ulja u kojem ima eugenola koji cijeloj biljci daje

karakterističan miris i aromu. Osim eteričnog ulja, bosiljak sadrži i

vitamin B, vitamin C i karotin. Ukoliko je bosiljak uzgojen iz sadnica,

vegetacijsko razdoblje mu traje 170 do 180 dana. Cvjetati počinje

sredinom lipnja i ponekad cvate dva mjeseca. Ako se pokosi u početku

cvjetanja, novi izbojci procvjetaju početkom rujna. Razdoblje

sazrijevanja plodova traje dugo, pa plodovi koji sazru prvi dotad se

ospu.

Ekološki uvjeti

Bosiljku je za klijanje potrebna temperatura najmanje 12 ᴼC, a optimalna je 18-2 ᴼ 0C.

Pri 0 ᴼC mlađe i starije biljke propadnu. Prilično vlage zahtijeva zbog plitkog korijena. U

vegetacijskom razdoblju potrebno je 600 do 650 mm padalina po četvornom metru. Voda je

osobito potrebna za vrijeme klijanja i nicanja, izbijanja izbojaka i pupanja. Što se tiče tla,

bosiljak je izbirljiv i treba ga sijati na toplim vlažnim tlima s dobrim vodozračnim režimom

(černozemi Istočne Slavonije).


Plodored

Bosiljak se lako uklapa u sve plodorede jer je jednogodišnja biljka, a svi usjevi poslije

kojih nema korova u tlu dobri su kao pretkultura. Najbolje ga je sijati poslije okopavina, a

prije žitarica. Ako se proizvodi na okućnicama, svake druge godine se može posaditi na isto

mjesto.

43

Priprema tla

Jesensko duboko oranje je obavezno, jer proljetno nije dovoljno. Sjetveni sloj se

priprema u rano proljeće sa što manje operacija da se u tlu očuva što više vlage.

Sjetva

Bosiljak se može sijati izravno, na stalno mjesto ili proizvesti rasad koji se sadi u

svibnju. Optimalni rok sjetve je posljednji tjedan travnja. Sije se na razmak 50 cm među

redovima u kućice sa 3-5 sjemenki na razmak 20-25 cm. Dubina sjetve je 0,5-1 cm. Za

površinu 1ha potrebno je 2,5 do 3,5 kg sjemena. Rasad se proizvodi u negrijanim

plastenicima. Sjetva se obavlja početkom travnja, a rasad je spreman za sadnju do sredine

svibnja. Sadnice se sade na međuredni razmak 50 cm, na razmak u redu 20-25 cm.

Optimalan sklop je 140 000 do 200 000 biljaka po hektaru. Obavezno treba zaliti biljke poslije

sadnje.

Njega usjeva

Usjev treba održati bez korova i stalno prozračivati tlo kultivacijom i okopavanjem.

Zalijeva se u obrocima 30-40 l vode po m², u fazi klijanja i nicanja sjemena, u stadiju busanja i

na početku pupanja poslije prve košnje.

Berba i prerada

Stabljika bosiljka kosi se dva puta godišnje, na početku cvjetanja početkom srpnja i

krajem rujna prije jesenskih mrazeva. Iz dva otkosa može se po ha dobiti 6-8 t svježe herbe ili

1,3 do 1,7 t suhe sjeckane droge. Žetva se obavlja u dva prohoda zbog gubitka sjemena

osipanjem, a počinje sredinom kolovoza, kada je 50 % ploda zrelo. Urod sjemena bosiljka

može iznositi od 250 do 300 kg/ha.

Bosiljak se kosi po suhom i sunčanom vremenu, pokošen ostaje na polju 4 – 6 sati dok

ne povene, nakon čega ide na preradu. Destilacija bosiljka kao i destilacija drugog

aromatičnog bilja obavlja se vodenom parom pri tlaku 6 – 7 atm i traje 3 – 4 sata. Sadržaj

eteričnog ulja polusuhe mase je 0,1 - 0,2 %. S površine od 1 ha može se dobiti 8 – 12 kg

eteričnog ulja.

Primjena

Eterično ulje dobiveno destilacijom biljke upotrebljava se kao mirisna komponenta u

kozmetičkim proizvodima uključujući i proizvode za higijenu usne šupljine, za aromatiziranje

hrane i u aromaterapiji.

Djelovanje: eterično ulje potiče probavu i funkciju jetre te stimulira cijeli organizam.

Linalolni kemotip je siguran za primjenu. Olakšava tegobe: probavnog sustava, cistitisa i

slabosti organizma.

44

ČUBAR (bresina, čober, čubrika, čubrica, jaber, kubar, osogriz) - Satureja hortensis L., - Porodica Lamiaceae, usnače Cijeli nadzemni dio čubara – Saturejae herba; List čubara - Satureja folium; Etrečno ulje čubara – Satureja aetheroleum

Čubar je podrijetlom iz Istočnog

Sredozemlja i Srednjeg Istoka. Najveći

proizvođači čubra su Francuska, Španjolska,

Njemačka, Kanada i SAD. Čubar je biljka, koja je

poznata još od doba Starog Rima, a koristila se

u kuhinji i medicini. Tada se smatralo da ima

afrodizijačka svojstva. Rimske su travarice

smatrale da je čubar ljubavna biljka. Grci su mu

također pridavali afrodizijačka svojstva.

Slika 9. Čubar - Satureja hortensis

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrtni_%C4%8Dubar

Čubar je začinska biljka, a kao začin se upotrebljava suhi nadzemni dio biljke u

industriji jela i pića zbog ugodna mirisa koji podsjeća na papar. Eterično ulje biljke se

upotrebljava u industriji konzervirane hrane i likera.


Čubar je uglavnom jednogodišnja biljka, a u predjelima s toplom klimom uzgaja se

kao višegodišnja.

Korijen je račvast, stabljika razgranata, uspravna, zeljasta, pri dnu drvenasta. Prema

vrhu je tamnozelena, obrasla rijetkim dlačicama, a za vrijeme cvjetanja je tamnoljubičaste

boje. Listovi su uski, ušiljeni, puni žlijezda s eteričnim uljem. Ljubičasti, bijeli ili ružičasti

cvjetovi razvijaju se na kratkim stapkama u pazušcu listova.

Plod je kalavac sa četiri sjemenke, crnosmeđe boje. Masa 1000 sjemenki je 0,5 do 0,6

g. Herba za vrijeme cvjetanja sadrži 1-2 % eteričnog ulja.

Jednogodišnji čubar ima vegetaciju 140-160 dana. Zrelo sjeme klijavo je samo dvije

godine. Ukoliko je posijano u povoljnim uvjetima nikne za dva tjedna, a u lošima tek za

mjesec dana.

Kada biljka iznikne u početku raste vrlo brzo, pa procvjeta već za dva mjeseca. Cvjeta

do mjesec dana, a toliko sazrijeva i sjeme koje je sklono osipanju.

Ekološki uvjeti

Čubar voli svjetlost i toplinu pa se sije na tlima bogatim humusom, koja se brže

zagriju. Nema velikih zahtjeva za vodom zbog male lisne mase pa daje odlične urode i bez

natapanja u našim klimatskim prilikama.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrtni_%C4%8Dubar

45


Plodored

Lako se uklapa u plodored jer je jednogodišnja biljka. Bitno je da se čubar ne sije na

isto mjesto tri godine, zbog pojave štetnika, bolesti i višegodišnjih vrsta korova.

Priprema tla

Tlo treba u jesen preorati, a u proljeće sa što manje prohoda pripremiti ravnu,

mrvičastu sjetvenu površinu, jer je sjeme čubra vrlo sitno. Nakon sjetve tlo treba izvaljati

glatkim valjcima.

Sjetva

Sije se na prijelazu ožujka u travanj, jer sjeme klija na temperaturi 14-16ᴼC. Dubina

sjetve je 0,5-1 cm, a međuredni razmak 50 cm. Za 120-150 klijavih zrna na dužni metar

potrebno je 4-6 kg sjemena po hektaru.

Berba i prerada

Cijeli nadzemni dio biljke se upotrebljava kao začin, a kosi se u punom cvatu. Ako

nakon košnje padne kiša, može se dobiti i drugi otkos. Pokošena herba se mora što prije

osušiti. Suha, samljevena služi kao začin. Iz jednog otkosa može se dobiti 8 – 10 t svježe

herbe, odnosno 1,5 – 2 t suhog mljevenog začina po hektaru.

Prilikom sušenja treba paziti na temperaturu u sušnici, prva dva sata na 50 °C, a

nakon toga na 45 °C. Od 3 – 4 kg svježih biljaka dobije se 1 kg suhih. Nakon sušenja biljke

imaju prirodnu boju i čuvaju se na suhom i tamnom mjestu.

Ako se čubar uzgaja zbog proizvodnje eteričnog ulja, tada pokošena biljka ostaje na

uzgojnoj površini da povene, a nakon toga se obavlja proces destilacije. Prinos eteričnog ulja

je 30 – 60 kg/ha. Za proizvodnju sjemena žetva se obavlja u voštanoj zrelosti, veže se u

snopove i ostavlja u prozračnoj prostoriji da se prosuši. Kada se biljke potpuno osuše, obavlja

se vršidba, a prinos sjemena je 150 – 650 kg/ha.

Primjena

U pučkoj medicini uspješno se primjenjuje kao čaj protiv crijevnih glista te protiv

bolesti jetre i žuči. Čaj se uzima i protiv napuhnutosti i grčeva, te smanjuje osjećaj žeđi. Miris

i okus je poput papra, pa se upotrebljava u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar.

Primjena u liječenju životinja: čaj od čubra je zdravo piće za pčele,a bijke čubra treba

zasaditi oko pčelinjaka za vrijeme cvatnje da ga pčele koriste za pašu.

46

KADULJA (žalfija, slavulja, kuš) - Salvia officinalis L.,

- Porodica Lamiaceae, usnače List kadulje – Salvia folium; Nadzemni dio – Salvia herbe; Eterično ulje – Salvia aetheroleum

Kadulja je u medicini poznata već tisućljeće kao ljekovita droga. Cijenili su je stari Grci

kao sredstvo protiv zmijskog otrova, a Rimljani su je nazivali sveta trava. Namjena joj je

raznolika, a najčešće se upotrebljava eterično ulje. Čaj od kadulje služi za obloge za rane te za

ispiranje usta i grla radi

dezinfekcije.

Upotrebljava se u

kozmetičkoj, farmaceutskoj i

prehrambenoj industriji. Ima jaki

fiziološki utjecaj na vitalne organe

čovjeka. Potražnja za drogom i

eteričnim uljem kadulje u svijetu i

kod nas je sve veća, pa se

obnavljaju stari nasadi i stvaraju

novi.

Slika 10. Kadulja u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje

škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)


Kadulja je višegodišnja biljka, račvastog, drvenastog korijena koji duboko prodire u

tlo. Vrlo je otporna na sušu. Mlada kadulja ima zeljastu stabljiku, a kasnije pri dnu odrveni.

Mladi izdanci su svijetlozeleni do ljubičasti, prekriveni rjeđim ili gušćim dlačicama sivobijele

boje. Listovi su svijetli, s obje strane obrasli dlačicama, jajasti do izduženo kopljasti.

Cvat ja klasast, sastoji se od 2-8 cvjetova, plave, ružičaste ili bijele boje, vrlo ugodna

mirisa koji privlači pčele. Plodić je kalavac, okruglast, malo izdužen, širok 2 mm, a dug 2-2,5

mm. Kada sjeme sazrije opna postane tvrda, kestenjaste do tamnosmeđe boje. Masa 1000

sjemenki je 7,6 do 7,8 g. Sjeme je klijavo 3-4 godine.

Eterično ulje se nalazi u cijelom nadzemnom dijelu biljke, a najviše u listovima. U

osušenoj biljci ga ima od 1,6 do 2,7 %.

Životni vijek kadulje je 5-7 godina, a ukoliko je loša tehnologija uzgoja, urod se može

početi smanjivati već nakon četiri godine. Kadulja je biljka toplog podneblja, klija pri

temperaturi od 12 do 15 ᴼC, može i pri temperaturi 6-8 ᴼC, ali nešto sporije. Početni razvoj je

vrlo spor, rijetko cvate u prvoj godini, a u drugoj procvate vrlo rano. U uvjetima

kontinentalne klime cvjetanje započinje početkom svibnja, a traje do kraja lipnja. Plodovi vrlo

sporo sazrijevaju, tek u kolovozu, a berba je otežana zbog osipanja sjemena.

47

Ekološki uvjeti

Visoke dnevne temperature pogoduju rastu i nagomilavanju eteričnog ulja. Zime bez

snijega, uz jače golomrazice, mogu u kontinentalnim krajevima zemlje nanijeti veće štete

mladom usjevu, pa se zato kadulja može preventivno zagrnuti nakon druge košnje. Dobro

podnosi sušu, ali mlade biljke iz izravne sjetve za početni rast zahtijevaju prilično vlage.

Nije osjetljiva na kvalitetu tla, a najbolje rezultate daje na toplim humusnim tlima s

dobrim vodozračnim režimom.


Plodored

Kao višegodišnja biljka, kadulja se lako uklapa u smjenu sa svim biljnim vrstama bez

obzira na to kada se one vade iz tla.

Priprema tla

Tlo je važno pravodobno i kvalitetno obraditi s obzirom na dugi vijek usjeva. Kadulja

se sije samo u tlo koje je u jesen duboko preorano. Površina tla se u proljeće treba izravnati,

a sve potrebne operacije treba provesti sa što manje prohoda da bi se u tlu očuvala vlaga

akumulirana tijekom zime. Tako se dobije mrvičasti sjetveni sloj potreban za sjetvu sitnog

sjemena kadulje.

Slika 11. Kadulja u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole


Sjetva

Kadulja se izravno sije ili se sadi proizvedeni nasad. U rano proljeće, najkasnije do 15.

ožujka obavlja se izravna sjetva, jer dugo niče i za početni rast treba prilično vode. Dubina

sjetve je 1,5-2 cm, a razmak među redovima 50 cm. Po metru duljine reda treba biti 70 do 80

biljaka, za što je potrebno 10 do 12 kg sjemena po hektaru, s tim da je klijavost sjemena veća

od 80 %. Ukoliko je sjetva obavljena u optimalnom roku, već u prvoj godini usjev se može

48

kositi dva puta. Ako se posadi rasad, u prvoj se godini sadnje usjev kosi jedanput ili se uopće

ne kosi.

U travnju se u lijehe sije sjeme za proizvodnju rasada i potrebno ga je stalno zalijevati

da se može presaditi u srpnju ili u jesen. Presađuje se na razmak među redovima 70 cm, a u

redu 40-50 cm. Zalijevanje usjeva je obavezno, a za proizvodnju sadnica po 1 ha potrebno je

250 do 300 m² lijeha i 0,5 do 1 kg sjemena.

Njega usjeva

Nicanje kadulje počinje za 20-25 dana i za to vrijeme niknu brojni širokolisni korovi

koje treba uništiti neposredno prije nicanja. Usjev oblikuje redove i potrebno ga je više puta

okopati i oplijeviti. Višegodišnje biljke brzo rastu pa rano zatvaraju redove, čime se smanjuje

mogućnost nicanja korova, ali je obavezna njega kultivacijom radi prozračivanja tla.

Berba i prerada

Herba kadulje služi za dobivanje droge i eteričnog ulja. Vučenim samoutovarnim

strojem se kosi u visini 8 10 cm, jer se niže košene biljke mogu

smrznuti tijekom zime. Kadulja se za razliku od drugih biljaka,

žanje nakon cvatnje, kada listovi dobiju srebrnastu boju. U prvoj

godini kadulja se prvi puta kosi tek u srpnju, a početkom listopada

drugi puta. Pokošena herba se osuši, listovi se izdvoje trljanjem i

ventiliranjem, a otpad se upotrebljava za destilaciju eteričnog

ulja. Suši se prva dva sata na temperaturi 55 °C, a kasnije na 40 –

45 °C. osušeno se lišće pakira u papirne ili jutane vreće i čuva na

hladnom i tamnom mjestu. Ukoliko se destilacija ne može obaviti

odmah nakon košnje, bilje treba osušiti. Destilacija traje 2 – 2, 5

sata.

Slika 12. Kadulja u školskom praktikumu (Aromatičnom

Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

U prvoj godini prinos je relativno malen. Najveći se prinos postiže nakon 3 – 6 godina

i potom ponovno opada. Od dva otkosa dobiva se 6 – 8 t svježe herbe po hektaru, a od nje

se doradom dobije 1,7 – 2 t suhog lista ili 10 – 12 kg eteričnog ulja. Ako se kadulja koristi

samo za destilaciju, žetva se obavlja u vrijeme cvatnje, a prinos eteričnog ulja je 20 kg/ha. Na

plodnim tlima, u uvjetima navodnjavanja, prinosi mogu biti i dvostruko veći.

Primjena Eterično ulje dobiveno destilacijom biljke, upotrebljava se kao mirisna komponenta u

kozmetičkim proizvodima, za aromatiziranje hrane i u aromaterapiji.

Djelovanje: eteričnog ulja je lipolitično, antibakterijsko, antifungalno,

ekspektorirajuće, slično hormonalnom. Primjenjuje se kod: amenoreje, virusnih infekcija, za

poticanje probave, kod afti, celulita i pretilosti. Može nadražiti kožu, a u većim dozama (

posebno oralno uneseno) je neurotoksično, a ima i abortivno djelovanje.

49

MATIČNJAK (pčelinja trava, limunka, melisa, pčelinja ljubica, rojevac) - Mellisa officinalis L., - porodica Laminaceae, usnače List matičnjaka – Melissae folium; Nadzemni dio – Mellisae herba; eterično ulje – Mellisae aetheroleum

Matičnjak ima ugodan miris i upotrebljava se za spravljanje čajeva. Za umirenje i

ublažavanje grčeva koriste se suhi list i lisni izdanci. Eterično ulje se upotrebljava u

farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

Slika 13. Matičnjak u školskom

praktikumu (Aromatičnom

Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A.

Reljković“, Slavonski Brod (foto V.

Ibraković)


Matičnjak je višegodišnja

biljka, koja kod nas raste kao

samonikla na vlažnim i šumovitim

terenima.

Ima vrlo tanko, žiličasto glavno i bočno korijenje žutosmeđe boje. Dijeljenjem starijeg

korijena može se dobiti 6-8 novih biljaka. Stabljike su uspravne i zeljaste, a polugrm visine

50-120 cm oblikuju grananjem.

Listovi su izduženi, jajasti, nazubljenih rubova. Vrlo su nježni, glatkog lica i malo

dlakavog naličja jarkozelene boje. Klasasti cvatovi s neugodnim blijedožutim cvjetovima

oblikuju se na vrhu svake grane. Plod je kalavac, jajast, sjajne skoro crne opne, na presjeku je

bijel, dužine 1-1,5 mm i širine 0,5 mm. Masa 1000 sjemenki iznosi 0,5-0,7 g.

Nadzemni dio biljke ima miris limuna, a eterično ulje je sadržano u listovima u količini

od 0,1-0,3 %. Nema ga ako su niske temperature i obilje padavina.

Životni vijek matičnjaka je do 20 godina. Sjeme ima tvrdu opnu te vrlo teško i sporo

klija, a klijavo je do 5 godina. U početku se vrlo sporo razvija i počinje rasti početkom travnja.

Starim nasadima se nadzemni dijelovi smrznu zimi, u travnju zatvaraju redove, a kose se prvi

puta početkom svibnja. Od početka lipnja pa sve do kraja srpnja traje cvjetanje. Sjeme je

sklono osipanju, a sazrijeva do kraja kolovoza.

Ekološki uvjeti

Matičnjaku je za rast i razvoj potrebno mnogo svjetlosti i topline jer je fotofilna i

termofilna biljka. Nije otporan na dulje jake mrazove i golomrazicu za vrijeme zime, a pod

snježnim pokrivačem može podnijeti temperaturu i do -2 ᴼC. Zbog dubokog, dobro

razvijenog korijena dobro podnosi nedostatak vlage, ali se prinos smanjuje pri duljoj suši.

50

Kod hladnog i oblačnog vremena zaustavlja se rast biljke i smanjuje se udio eteričnog ulja.

Visoke prinose matičnjak daje samo na humusu bogatim tlima, ali se može uzgajati gotovo

na svim tlima.


Plodored

Matičnjak ne ulazi u klasičan plodored jer na istom mjestu može ostati i do deset

godina. Budući se matičnjak sadi u jesen, dobra je svaka pretkultura koja se rano bere. Svakoj

jednogodišnjoj ljekovitoj ili ratarskoj kulturi može biti pretkultura. Na isto mjesto sije se tek

nakon četiri ili pet godina.

Priprema tla

Duboko oranje na 30-35 cm potrebno je zbog višegodišnjeg uzgoja matičnjaka na

istom mjestu. Sve radnje, kao i ravnanje površine treba obaviti najkasnije do kraja listopada,

jer se matičnjak sadi u jesen. Dubina rahlog sloja mora biti 10-12 cm.

Sjetva-sadnja

Izravnom sjetvom ili sadnjom rasada može se uzgojiti usjev matičnjaka. U prvoj godini

je problem suzbijanja korova i zbog toga se rijetko primjenjuje izravna sjetva. Obavlja se u

rano proljeće, u ožujku, sijačicama za sitnozrne vrste, a razmak među redovima je 50 cm. Za

sjetvu 1 ha potrebno je 8-10 kg sjemena. . U listopadu se sadi strojevima za sadnju, na

međuredni razmak 50 cm i 20-25 cm u redu sa optimalnim sklopom 80000-100000 biljaka po

hektaru. Ukoliko postoji mogućnost natapanja, može se saditi i u proljeće. Rasad tada mora

biti proizveden u toplim lijehama što poskupljuje proizvodnju.

Proizvodnja sjemena

U hladnim lijehama se proizvodi rasad za jesensku sadnju. Odredi se potrebna aktivna

površina lijehe, sjetveni sloj obogati humusom i prozrači tlo. Sije se jednorednom sijačicom.

Međuredni razmak je 12-15 cm, dubina 0,5 cm i

0,6 g sjemena po m². Za 1 ha rasada na 110-130

m² lijehe treba zasijati 66-78 g sjemena. Tlo treba

zaliti i održavati površinu stalno vlažnom do

pojave prvih pravih listića (10-15 l/m²). Ovisno o

dnevnim padalinama i temperaturama u rujnu,

količina vode se može smanjiti.

Slika 14. Matičnjak u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje


Njega usjeva

Za uzgoj matičnjaka važno je prozračivanje tla koje se mora obaviti dva do tri puta do

zatvaranja redova, a jednom poslije svake košnje. Insekti vrlo rijetko napadaju matičnjak, a

od bolesti najčešća je pepelnica.

51

Berba i prerada

Nadzemni dio matičnjaka kosi se vučenim, samoutovarnim kombajnom ili

kombajnom za kamilicu, a mehanizam za branje se mora zamijeniti kosom za žitarice, za što

može poslužiti i traktorska bočna kosa. Kosi se samo onoliko herbe koliko se odmah može

sakupiti. Herba koja ostane na tlu preko noći više nije upotrebljiva jer potpuno potamni.

Vrijeme košnje ovisi o namjeni sirovine. Ukoliko se matičnjak kosi za dobivanje droge

suhog lista, fiziološki je zreo kada stabljika dosegne visinu oko 60 cm, a omjer količine lista i

stabljike mora biti 60:40. Takvi uvjeti su postignuti u prvoj godini, u srpnju i tada se obavlja

prva košnja. Drugi puta se kosi početkom listopada. Sredinom svibnja se može prvi puta

kositi višegodišnji usjev. Kod suhog ratarenja postižu se dva otkosa, a uz pravilan raspored

padalina ponekad i slab treći otkos. Ukoliko se primjenjuje sistem natapanja mogu se dobiti i

tri do četiri otkosa godišnje. Matičnjak se mora kositi na visini 5 - 7cm od tla. Od dva otkosa u

prvoj godini proizvodnje, može se dobiti 10 – 15 t svježe herbe po hektaru, a slijedećih

godina 15 – 20 t. Natapanjem se godišnji prinos može povećati 30 – 40 %.

Vrijeme fiziološke zrelosti se pomiče za mjesec dana ako se biljka bere za destilaciju

eteričnog ulja. Najveći postotak eteričnog ulja ima u matičnjaku kad je 75 % sjemena u

mliječnoj zriobi, a 25% cvjetova još cvjeta. Ako se prvi otkos primjenjuje za destilaciju, ne

preporučuje se intenzivno natapanje, jer se smanjuje udio eteričnog ulja u biljci, pa se nakon

prvog otkosa u trećoj dekadi srpnja može računati sa još jednim otkosom početkom

listopada za dobivanje suhe droge.

Prinos eteričnog ulja sa jedinice površine je nizak, ovisno o sorti iznosi 0,01 - 0,39 % u

odnosu na suhu tvar. Udio aktivne tvari varira ovisno o svojstvima sorte, karakteristikama

klime i tla itd.

Proizvodnja sjemena

S površine treba ukloniti korov i polegnute grane ukoliko se želi proizvesti sjeme.

Sazrijevanje sjemena počinje u kolovozu i traje skoro mjesec dana. Žetva se može obaviti u

jednom ili dva prohoda. Kombajn malog zahvata upotrebljava se za žetvu u jednom prohodu,

a kada je zrelo 75 % sjemena, biljke se žanju. Prinos iznosi 400 – 500 kg sjemena po hektaru,

a klijavo je manje od 60 % sjemena.

Kada je zrelo 50 % sjemena, pokosi se cijela biljka kod žetve u dva prohoda. Biljke se

ostave na suhom i prozračnom mjestu da sjeme dozri, a ovrši se nakon dvadesetak dana. Kod

takvog načina branja prinos sjemena je čak 700 kg po hektaru, a više od 85% sjemena je

klijavo.

Primjena

Eterično ulje matičnjaka vrlo je rijetko i skupo, te se često patvori stoga je potreban

oprez. Indikacije su mu slične kao kod biljke matičnjaka. Dobro djeluje kod ubrzanog rada

srca ili osjećaja pojačanog lupanja srca, nesanice, tjeskobe i reguliranja probave. I esencijalno

ulje, kao i biljka djeluju na fizičkoj i psihičkoj razini radi čega je biljaka vrlo cijenjena.

52

Časne sestre Karmelićanke su u Francuskoj proizvodile tinkture od matičnjaka pod

nazivom Eue de melisse des Carmes. Ta tinktura je bila, a i danas je, ljekovito sredstvo za

liječenje depresije, lupanja srca, migrene, napetosti, razdraženosti, nesvjestice, noćnog

gušenja, straha i treme, slabog pamćenja i zamora. Pripisivana su joj čudotvorna svojstva

tako da postoje zapisi iz 17 st. o ljudima koji su doživjeli preko stotinu godina zbog redovite

konzumacije Karmelićanske vode tijekom doručka.

Matičnjak ima začinska svojstva pa se često koristi u kulinarstvu. Koristi se za

začinjavanje raznih vrsta salata, svježeg povrća, biljnih umaka, gljiva, kao dodatak jelima od

divljači te za pripremu biljnih jela.

MAŽURAN (mirišljavak, vranilova trava, pitomi mravinac, origano, majoran) - Origanum majorana L., (Majorana hortensis Moench.) - (Orignum vulgare L. – mravinac) - (Origanum heracleoticum L. - origano) - Porodica Laminaceae, usnače Nadzemni dio biljke – Origani (Majorane) herba; List - Origani folium; Eterično ulje – Origani aetheroleum

Mažuran je začinska biljka, a kao začin se upotrebljava nadzemni dio biljke mljeven i

sušen. Ugodna je mirisa, poboljšava

tek, upotrebljava se za smirenje

živaca i protiv bolova u želucu.

Eterično ulje se upotrebljava u

industriji mesnih prerađevina.

Slika 15. Mažuran u školskom


Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A.

Reljković“, Slavonski Brod (foto V.

Ibraković)


Mažuran u našim krajevima je jednogodišnja biljka koja ne raste samonikla. U brdsko

- planinskim predjelima raste začinska biljka iz iste porodice, mravinac (Origanum vulgare L.)

koji je višegodišnja biljka. Mažuran u toplijim krajevima je dvogodišnja ili višegodišnja. Ima

tanak račvast korijen iz kojeg izrastu uspravne stabljike, obilno razgranate u polugrm, visine

50-80 cm. Mladi izbojci su dlakavi, sivozeleni, a starije stabljike su gole, smeđe boje. Listovi

su nasuprotni, sjedeći ili na kratkoj peteljci, eliptični, dlakavi, glatkog ruba.

Na vrhu stabljike u pazušcu listova oblikuju se skupine od 7 do 9 bijelih, žutih, zelenih,

ružičastih ili ljubičastih cvjetova. Plod je sitan, žutosmeđ, ovalan i malo nepravilnog oblika.

Masa 1000 sjemenki je 0,2-0,5 g.

53

Cijela biljka ima ugodan miris od eteričnog ulja, a udio mu je 0,8-1,5 %. Zbog ugodnog

mirisa i dugotrajne cvatnje vrlo je dobra paša za pčele.

Sjeme mažurana klijavo je dvije do tri godine. Na otvorenom niče za tri tjedna, a

posijano u klijalištu za tjedan ili dva. Raste sporo, a bokori tek za 30-40 dana, nakon čega se

brzo grana i razvija. Krajem lipnja počinje cvjetanje i traje do mjesec dana. Ako ima dovoljno

padalina u srpnju i biljka se pokosi na početku cvjetanja, ponovo procvjeta u kolovozu.

Ekološki uvjeti

Mažuran kao biljka južnog podneblja je termofilna i fotofilna biljka. Za klijanje je

optimalna temperatura 20-22 ᴼC. Mlade biljke podnose temperature do -2 ᴼC, ali pri 10 ᴼC

prestanu rasti. Ukoliko zahladi prije oblikovanja cvjetova, smanjuje se prinos herbe i udio

eteričnog ulja.

Biljci treba i dovoljno vlage, pa je tako prinos najviši pri 60 % kapaciteta tla za vodu.

Mažuranu je za vegetaciju potrebno 600-650 mm/m² padalina, a u fazi klijanja, oblikovanja

izboja i pupanja je posebno osjetljiv. Vrlo je zahtijevan i u pogledu tla, a dobre prinose daje

samo na tlima bogatim humusom

Slika 16. Mravinac u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole



Plodored

Mažuran se dobro uklapa u plodored . Pretkulture mogu biti vrste koje ne ostavljaju

tlo zakorovljenim . Na istoj površini mažuran se može uzgajati nakon dvije godine, a ne

preporučuje se proizvodnja u monokulturi.

Priprema tla

Zimsko oranje tla je preduvjet za dobre prinose, a proljetna obrada tla služi da se

bolje očuva vlaga nakupljena tijekom zime. Površina treba biti ravna i sitno mrvičasta. Da bi

se uništili zimski korovi, prije sjetve ili sadnje se obavlja još jedna priprema sjetvene

površine. U to vrijeme obavlja se i gnojidba.

54

Za visoke prinose mažuran zahtijeva dosta hraniva, ali u različitim stadijima razvoja

treba različite količine.

Sjetva

Mažuran se može uzgajati sadnjom i izravnom sjetvom. Sadnice se uzgajaju u toplim i

hladnim lijehama. U ožujku se sije u otvorene, hladne lijehe. U hladnim lijehama treba paziti

da nježne biljčice ne stradaju od visokih temperatura i velike vlažnosti zraka. Kod izravne

sjetve sjeme ne smije dospjeti u tlo dublje od 0,2 do 0,3 mm. Poslije sjetve treba površinu

dobro navlažiti i prekriti folijom. Kada biljka počne nicati, poslije 8-10 dana, folija se ukloni.

Krajem travnja mogu se saditi dobro njegovane sadnice, visoke 6-8 cm.

Sadnja se obavlja strojevima za sadnju na međuredni razmak 50 cm i u redu 20-25 cm

. Zajedno u kućicu se sadi 15-25 sadnica. Za hektar je potrebno 500 000 do 600 000 sadnica,

jer se toliko može proizvesti na 110 – 120 m² površine, a za što je potrebno1,5-2 kg sjemena.

Početkom ožujka se obavlja izravna sjetva. Sjeme posijano dublje od 0,5 cm neće

niknuti i zato sjetvenu površinu treba dobro pripremiti. Redovi trebaju ostati otvoreni, a

glatkim valjkom povaljati sjeme nakon sjetve. Međuredni razmak je 50 cm, optimalan sklop

po dužnom metru 120-130 biljaka za što je potrebno 8-10 kg sjemena po hektaru. Tako

posijano sjeme će niknuti za tri tjedna. .

Njega usjeva

Pri izravnoj sjetvi, odmah poslije nicanja biljaka, tlo treba kultivirati , jer je najvažnije

prozračivanje tla. Ukoliko se biljka sadi u tlo, 10-12 dana nakon sadnje tlo se isto tako

kultivira. Kultivaciju također treba obaviti poslije svake obilnije kiše. U našim klimatskim

uvjetima, drugi uvjet za uspješni uzgoj je natapanje sa 100-150 mm/m² vode, a istodobno se

preporučuje prihranjivanje nasada, koji se moraju zaštititi od bolesti i korova. U početku

pupanja i nakon košnje, kada izbijaju mladi izboji, nasadu može naštetiti pjegavost lišća.

Berba i prerada

Mažuran se kosi više puta za vrijeme vegetacije. Prva košnja se obavlja 7 - 9 tjedana

poslije sadnje (u početku cvjetanja) otprilike krajem lipnja. Visina reza je 4 – 6 cm i uvijek

mora biti ista. Kod suhog ratarenja biljka se bere krajem rujna, a ukoliko se natapa bere se u

kolovozu, da bi se treći puta mogla kositi prije prvih mrazova, u listopadu. Na plantažama se

kosi strojno, a na malim površinama ručno. Pokošene biljke odmah se transportiraju do

sušare jer fermentiraju, što smanjuje vrijednost suhog začina. Po hektaru se može dobiti 8 –

10 t svježe biljne mase pri suhom ratarenju, a 10 – 15 t/ha ako se natapa. Za proizvodnju

sjemena mažuran se kosi u kolovozu, nakon što se prosuši 2 do 3 tjedna, ovrši se vršalicom, a

prinos sjemena bude između 130 – 170 kg/ha.

Primjena Eterično ulje dobiveno destilacijom biljke upotrebljava se kao mirisna komponenta u

kozmetičkim proizvodima, kao sastojak prehrambenih aroma i u aromaterapiji.

55

Djelovanje eteričnog ulja je hipotenzorno, vazodilatirajuće, umirujuće, antialergijsko i

analgetičko. Primjenjuje se kod: stresa, nervoze, tahikardije, hipertireoze i neuralgije.

Sigurno je za primjenu uz oprez kod vrlo niskog tlaka.

MILODUH (hisop, izop, šipant, blagovanj, veljenduh, crkvinjak, pravi vrisak) - Hyssopus officinalis L., - porodica Lamiaceae, usnače Nadzemni dio biljke – Hyssopi herba; List – Hyssopi folium; Eterično ulje – Hyssopi aetheroleum

Kao suha droga iskorištava se cijela stabljika, košena u fazi cvjetanja. Spravlja se čaj za

smirenje kašlja, posebno za astmu, te protiv grčeva. Sadrži gorke tvari te se upotrebljava za

poboljšanje apetita, a snižava i visoki tlak. Koristi se i u kozmetičkoj industriji. U mesnoj

industriji koristi se kao začin za poboljšanje okusa mesnih prerađevina i gotovih jela.


Miloduh je višegodišnja biljka, korijen oblikuje više glava, raščlanjen je i prodire

duboko u tlo. Ima uspravnu stabljiku koja je rjeđe

polegnuta, od korijena veoma razgranata u polugrm čija

visina može dosegnuti 50- 100 cm. Stabljika je drvenasta i

smeđa uz korijen, a gore je zeljasta i svijetlozelena. Listovi

s lica imaju tamnozelenu boju, a s naličja sivozelenu,

obično su sjedeći, nasuprotni, duguljasti, jajasti ili ušiljeni,

glatkog ruba. S obje strane lista nalaze se udubljene

žlijezde koje luče eterično ulje.

Na vrhu svake stabljike nalazi se klasasti cvat, dug 20-25

cm, a sastavljen je od 7-9 skupina cvjetova bijele,

ružičaste i prevladavajuće brončanoplave boje. Plodić je

tamnosmeđi kalavac, na presjeku je bijel, veoma izdužen i

šiljast, dug 2- 2,5 mm, a širok 1-1,2 mm. Masa 1000

sjemenki je 0,9-1,2 g.

Slika 17. Miloduh u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje


Zrelo sjeme sklono je osipanju. Udio eteričnog ulja u herbi miloduha je od 0,3-1 %.

Sjeme klija uz optimalnu vlagu u svako doba godine bez obzira na temperaturu tla. Ako se

posije u rano proljeće, sjeme nikne za 15-20 dana. Sjeme koje se na tlo ospe ljeti, nikne u

jesen, pri čemu dio biljaka prezimi, a ono koje ostane dublje u tlu nikne idućeg proljeća.

Miloduh u početku raste vrlo sporo, pa prve godine procvate u drugoj polovici srpnja,

a slijedećih godina prije kraja lipnja. Drugi puta procvate krajem rujna u uvjetima blage

kontinentalne klime.

56

Ekološki uvjeti

Miloduh dobro podnosi sušu zbog dubokog korijena. Pogoduju mu južni, sunčani

ocjediti i suhi tereni. Za klijanje i nakon prve košnje zahtijeva mnogo vode. U vegetacijskom

razdoblju treba mnogo sunčanih dana, jer je fotofilna biljka.

Može se sijati na siromašnim, šljunkovitim tlima, ali pravi prinos herbe i eteričnog ulja

daje na toplom, propusnom, humusom bogatom tlu tipa černozema.

Slika 18. Miloduh u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M.


Tehnologija proizvodnje – Biljno uzgojni zahvati

Plodored

Miloduh se ne uklapa u plodored ratarskih kultura, jer na istom mjestu ostaje i do

sedam godina. Ne može se sijati naizmjenično s vrstama ljekovitog bilja i povrća iz porodice

Apiaceae i na površine zaražene višegodišnjim korovima. Na istu površinu sije se tek nakon

četiri godine.

Priprema tla

Strnište se plitko izore poslije žetve predusjeva, a prema potrebi i prije zimskog

oranja. Duboko oranje vrši se na dubini 30-35 cm. Pri proljetnoj obradi tla prije sjetve nakon

ravnanja površine, a što je vrlo bitno jer se miloduh kosi, izvodi se sa što manje operacija, da

se ne izgubi vlaga nakupljena tijekom zime.

Sjetva

Proljetna sjetva je sigurnija u našim klimatskim uvjetima, zbog čestih golomrazica u

veljači. Miloduh treba posijati što ranije u proljeće, nikako poslije 10. travnja. Ukoliko je

sjetva kasnije malo je vjerojatno da će jednolično nicati i postići željeni sklop.

Sjetva se vrši izravno u trake, sijačicama za kulture sitnog sjemena. Norma je 2,8-4,5

kg po hektaru sjemena, ovisno o postotku klijavog sjemena. Međuredni razmak je 50 cm, a u

redu treba biti 120-150 biljaka. Sije se na dubinu 1-1,5 cm, nikako dublje od 2 cm.

57

Njega usjeva

Od samog početka proizvodnje treba mehanički uklanjati korove. U klimatski

nepovoljnoj godini miloduh napada pepelnica koja na listu stvori bijelu prevlaku. U

višegodišnjem usjevu može se pojaviti vilina kosa. Radi prozračivanja tla u višegodišnjem

usjevu treba vršiti mehaničku kultivaciju ili okopavanja.

Berba i prerada

Vrijeme košnje miloduha ovisi o namjeni herbe. Na

početku cvjetanja kosi se za dobivanje suhe droge, jer ona mora

sadržavati cvijet. Početak košnje za destilaciju eteričnog ulja

određuje se prema udjelu aktivnih tvari u biljci. Da bi destilacija

bila ekonomična, potrebno je najmanje 0,8 % eteričnog ulja u

odnosu na suhu tvar. Da se to postigne u prvoj godini

proizvodnje, prva košnja se obavlja prije punog cvata da biljka

može izrasti za drugu košnju.

Slika 19. Miloduh u školskom praktikumu (Aromatičnom

Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković, Slavonski Brod“

(foto V. Ibraković)

Kosi se sredinom srpnja, kada sadržaj eteričnog ulja dosegne potrebnu razinu. U prvoj

polovici listopada obavlja se druga košnja. Biljke tada vrlo rijetko cvatu, ali se uvelike

povećava prinos zelene mase po jedinici površine, odnosno udio eteričnog ulja kao krajnjeg

proizvoda.

U prvoj godini prosječan prinos od dva otkosa iznosi 10 – 15 ha svježe sirovine, a ovisi

o rasporedu padalina, posebno ljeti, poslije prve košnje. U slijedećim godinama već na

početku srpnja usjev je u punoj cvatnji spreman za prvi otkos, a početkom listopada obavlja

se druga košnja. U daljnjim godinama eksploatacije, prinosi svježe herbe uvelike se

povećavaju i iznose 25 – 30 t/ha, pa čak i 35 t/ha.

Košnja se kvalitetno obavlja samoutovarnim vučenim kombajnom ili kombajnom za

kamilicu, pri čemu se mehanizam za branje zamijeni žitnom kosom. Kosi se na visinu 5-7 cm.

U vrijeme uzgoja miloduha bitno je visinu reza održavati na istoj razini, jer svaka promjena

visine reza umanjuje prinos u istoj godini i do 60 %, a u idućoj 30-40 %. nakon košnje biljka se

ostavlja da povene, potom se skuplja i suši. Miloduh se kao i druge kulture, može sušiti

prirodnim putem ili u sušnicama. Prva dva sata temperatura treba biti oko 60 °C, a nakon

toga 45 °C. Od 3 do 4 kg svježe mase dobije se 1 kg suhog nadzemnog dijela biljke.

Za proizvodnju sjemena žetvu treba obaviti kad je sjeme zrelo u donjoj polovici cvata.

Žetva se treba obaviti rezanjem cijelih cvatova koji se potom ostave da sazriju. S površine od

1 ha dobije se 300 – 500 kg sjemena.

58

Primjena Eterično ulje dobiveno destilacijom biljke upotrebljava se u aromaterapiji. Djelovanje

eteričnog ulja je protuupalno, antivirusno i antidepresivno. Primjenjuje se kod: astme,

virusnih dišnih infekcija, depresija, nervoza i tjeskoba. Sigurno je za primjenu.

MUŠKATNA KADULJA (skrletna žalfija, ivanje cvijeće, muškatnica) - Salvia sclarea L., - porodica Lamiaceae, usnače Eterično ulje – Salvije sclarae artheroleum

Koristi se cvat muškatne kadulje koji služi za destilaciju eteričnog ulja, ugodna

karakteristična mirisa i služi za upotrebu u kozmetičkoj industriji i industriji alkoholnih pića. U

medicini se upotrebljava kao antiseptik, te u liječenju kroničnih bolesti živaca.


Muškatna kadulja je dvogodišnja, a ponekad i

trogodišnja biljka sa jakim i dubokim korijenom, dužine do

130 cm koji štiti tlo od erozije.

Stabljika je visine do 180 cm, promjera 4 cm i

drvenasta, te obrasla gustim dlačicama. Donji, krupni listovi

na dugim peteljkama su jajasti i široki između 10 i 20 cm,. Na

vrhu stabljike listovi imaju kraće peteljke i sitniji su,

sivozeleni, veoma naborane površine i obrasli dlačicama.

Gornji dio stabljike razgranat je u bogate, klasaste cvatove,

duge 60-80 cm koji su sastavljeni od ružičastih, rijetko bijelih

cvjetova. Muškatna kadulja je dobra medonosna biljka zbog

ugodnog mirisa cvijeta i dugotrajnog cvjetanja. Sjemenke su

tamnosmeđe, jajaste, duge 2-3 mm, a masa 1000 sjemenki

je 4-5 g. Udio eteričnog ulja iznosi od 0,04 do 0,2 %, ovisno o

podneblju u kojem biljka raste.

Slika 20. Muškatna kadulja u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu)

Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Sjeme sadrži 25-32 % masnog ulja koje se koristi u industriji porculana i keramike.

Sjeme je klijavo 4-5 godina, posijano proklija za sedam dana, a biljke niknu za dva do tri

tjedna. U prvoj godini muškatna kadulja razvije samo lisnu masu, jer početni rast nije brz, a

nakon jarovizacije u drugoj godini uzgoja rano oblikuje cvjetnu stabljiku. Cvjetanje počinje u

lipnju i traje mjesec dana. Ukoliko je klima vrlo povoljna, može procvjetati u rujnu, s tim da je

udio eteričnog ulja zanemariv. Sjeme dozrijeva vrlo neujednačeno i sklono je osipanju.

59

Ekološki uvjeti

Muškatna kadulja podnosi sušu, jer je termofilna i fotofilna biljka što pozitivno utječe

na udio eteričnog ulja. Za vrijeme kišnog i hladnog vremena udio eteričnog ulja je mnogo

manji. Vlaga je potrebna za

vrijeme nicanja i nastajanja

prvih listova. Sjeme klija već

kod temperatura od 8 do 10

ᴼC, a najbolje vrijeme za

klijanje je pri temperaturi od

25 do 28 ᴼC. U pogledu tla nije

izbirljiva, ali treba izbjegavati

ona na kojima postoji

mogućnost zadržavanja vode.

Slika 21. Muškatna kadulja u

školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“,

Slavonski Brod (foto V. Ibraković)


Plodored

Pretkultura ovisi o vremenu sjetve. Ako se sije ljeti, treba na vrijeme pobrati

pretkulturu.

Priprema tla

Sjetveni sloj treba biti dobro pripremljen, bez obzira na vrijeme sjetve. Zimsko oranje

je obavezno ako se sije u rano proljeće, a priprema se sa što manje operacija. U kolovozu je

ljetna sjetva koja zahtijeva što pliće oranje da se ne izgubi vlaga iz donjeg sloja tla. Pri tako

kasnoj sjetvi cijela proizvodnja ovisi o pripremi tla.

Sjetva

Sjetvom u rano proljeće, nekad se u prvoj godini postigne rast cvjetnih stabljika. Da bi

se ekonomično iskoristilo zemljište, muškatna kadulja za dobivanje eteričnog ulja može se

posijati s koprom, na 12 cm razmaka i prije no što nikne posije se kadulja na 50 cm razmaka.

U kolovozu se obavlja ljetna sjetva da se biljke dovoljno razviju da bi mogle prezimiti. Razmak

redova je 50 cm, a po hektaru je potrebno 5-7 kg sjemena dobre klijavosti. Sjetva se obavlja

sijačicama za sitnozrne kulture ili sijačicama za repu.

Njega usjeva

Kod njege usjeva najvažnije je uništavanje korova. Pri ljetnoj sjetvi moguć je napad

štetnika. Kultiviranje je potrebno radi prozračivanja tla, a vrši se prije zatvaranja redova

lisnom masom.

60

Berba i prerada

Muškatna kadulja se kosi, silira u trenutku kada sadrži najviše eteričnog ulja. Do

fiziološke zrelosti sjemena, udio ulja se povećava, a potom se naglo smanjuje, pa žetvu treba

početi 8-10 dana nakon cvjetanja i završiti je u roku 10 - 15 dana. Ubire se vršni dio biljaka,

cvatovi. Isjeckana masa naglo gubi eterično ulje, pa se mora odmah destilirati. Biljku je bolje

pokositi i silirati prije same destilacije. Stajanjem cvjetovi gube eterično ulje, nakon tri sata

sadržaj ulja se može smanjiti 30 – 40 %. Prinosi svježeg cvata su 10 – 15 t ili 10 – 15 kg

eteričnog ulja po hektaru.

Primjena

Eterično ulje dobiveno destilacijom biljke upotrebljava se u kozmetičkoj i

prehrambenoj industriji te u aromaterapiji.

Djelovanje: eteričnog ulja je spazmolitično, slično hormonalnom, hipotenzorno,

tonizirajuće, karminativno, digestivno, emmenagogno, sedativno, antidepresivno,

dezodorirajuće. Primjenjuje se kod: astme, infekcija grla, tegoba menopauze i izostanka

menstruacije, bolova u mišićima, povišenog tlaka, grčeva u probavnom sustavu i

napuhnutosti te u njezi masne kože i kao pomoć u regeneraciji stanica. Zbog mogućnosti

stimulacije menstrualnog krvarenja nikako se ne preporučuje tijekom trudnoće. Također je

trebaju izbjegavati žene koje pate od mastoza ili imaju estrogen ovisne tumore. Nije uputna

niti njezina primjena nakon značajnije konzumacije alkohola.

MAJČINA DUŠICA I TIMIJAN (manji sanseg, timljan, vrtni timijan) - Thymus serpyllum L. i Thymus vulgaris L., - Porodica Lamiaceae, usnače Nadzemni dio biljke timijana – Thymi herba; List timjana – Thymi

follium; Nadzemni dio biljke majčina dušica Serpyili herba

Thymus – od grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog

sličnosti mirisa. Također thymos na grčkom znači hrabrost,

snaga, te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke. Egipćani su

je koristili kod balzamiranja i za izradu parfema. Grci su

timijanom začinjali neke vrste sireva i dodavali ga pićima i

dimljenom mesu. Majčina dušica rasprostire se po Europi i Aziji.

Naziva se još babja dušica, dušica, vrisak, divlji bosiljak,

tamjanika, materinka, papric, bukovica.

Slika 22. Timijan u školskom praktikumu

(Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole M. A. Reljković,


Timijan je sastojak mješavine čajeva protiv kašlja, a eterično ulje se primjenjuje kao

antiseptik. Osušeni timijan koristi se kao začin.

61


Samonikla vrsta T. serpyllum u našim krajevima se naziva narodnim imenom „majčina

dušica“. Droga Serpyili herba upotrebljava se kao zamjena za timijan i sadrži oko 1%

eteričnog ulja.

Timijan je višegodišnja vrsta, stabljike su uspravne i granaju se od korijena oblikujući

polugrm visok 25-30 cm. Primarna stabljika je dopola odrvenjela, a zeljasti dio je

karakteristične tamnocrvene boje. Sa naličja listovi su obrasli gustim sivim dlačicama koje na

vrhu imaju kvržice pune eteričnog ulja. Listići su sitni, eliptični i većinom sjedeći, dugi 4- 10

mm.

Klasasti cvatovi stvaraju se na vrhu stabljika, a sastavljeni su od blijedoružičastih

cvjetića dužine 3-6 mm. Plodići su vrlo sitni kalavci tamnosmeđe boje. Masa 1000 sjemenki je

0,25-0,28 g. Dulje vrijeme cvate i sazrijeva, sitno sjeme je sklono osipanju što predstavlja

problem kod uzgoja biljaka za sjeme.

Biljka ima ugodan miris i aromu. Sjeme timijana klijavo je 2-3 godine, a u povoljnim

uvjetima proklija za dva do tri tjedna. U početku raste vrlo sporo i ne podnosi zasjenjene

površine. Rano u proljeće druge godine biljke su u punoj vegetaciji. U svibnju cvjetaju, a tada

se i kose, da bi u rujnu bile zrele za drugi otkos.

Ekološki uvjeti

Timijan dobro podnosi sušu jer je termofilna i fotofilna biljka. Niske zimske

temperature bez snježnog pokrivača na rastresitim tlima mogu nanijeti veće štete usjevu. Na

hladnim, vlažnim tlima timijan trune, na siromašnim ne daje prinos, a najbolje uspijeva na

černozemu dobre strukture, uz dobru opskrbljenost hranjivim elementima.

Slika 23. Timijan i Majčina dušica

Izvor: https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&ved=2ahUKEwjK-

NL23cLgAhUPsaQKHTmTDLwQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fmojbalkon.com%2Fmojih-top-5-

2%2F&psig=AOvVaw3ybciu8Jl6PRfZzT6nAsvD&ust=1550491721658144

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&ved=2ahUKEwjK-NL23cLgAhUPsaQKHTmTDLwQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fmojbalkon.com%2Fmojih-top-5-2%2F&psig=AOvVaw3ybciu8Jl6PRfZzT6nAsvD&ust=1550491721658144



62


Plodored

Budući da je timijan višegodišnja biljka ne ulazi u redovni plodored. Tek poslije 3-4

godine može se uzgajati na istom mjestu. Timijan ne zagušuje korove i zemljište ne smije biti

zaraženo višegodišnjim korovskim vrstama o čemu treba voditi računa kod izbora površine za

rasad.

Priprema tla

Za sadnju je potrebno duboko zimsko oranje. Sa što manje operacija obrađuje se tlo u

rano proljeće kako bi se očuvala vlaga nakupljena zimi. Tlo mora biti ravno, sitnomrvičasto,

vlažno i rahlo do dubine 12cm.

Razmnožavanje

Timijan se može razmnožavati vegetativno dijeljenjem starih bokora i generativno,

sjemenom. Vegetativno razmnožavanje se rijetko primjenjuje jer nije ekonomično.

Sjeme se sije izravno u tlo ili u klijališta. Proizvodnja rasada je najraširenija u hladnim

lijehama. Sjetva se obavlja sijačicama za sitnozrne kulture na razmaku 25-30 cm, sa 0,8-1 g

sjemena po m². Sjeme se ne smije sijati na dubinu veću od 0,5 cm. Dok ne iznikne potrebno

je održavati konstantnu vlagu tla, a kasnije ovisno o vremenskim prilikama i stanju rasada

potrebno je zalijevati. Usjev treba oplijeviti do zime. U listopadu je rasad spreman za sadnju,

a može prezimiti u klijalištu i biti presađen u proljeće.

Razmak među redovima prilikom sadnje je 50-70 cm, a u redu 15-25 cm. Sadnice su

nježne, visoke 7-10 cm i sade se po dvije ili tri zajedno. Za jedan hektar treba 0,5-0,6 kg

sjemena, od čega se pripremi 160 000 do 240 000 sadnica.

Njega usjeva

Timijan nema bujnu stabljiku koja bi zagušila korov, stoga je borba protiv korova

osnovna njega. Ukoliko se pojave višegodišnji perzistentni korovi obavlja se i međuredna

kultivacija, a obavezna je radi prozračivanja tla. Najbolje ju je obaviti u jesen poslije gnojidbe.

Berba i prerada

Timijan se ubire na način da se nadzemni dijelovi biljke pokose. . Košnje se provode u

fazi cvjetanja kada biljke sadrže najviše aktivnih tvari. U prvoj godini bude jedna košnja

godišnje, a u drugoj dvije. Košnja može biti ručna ili strojna, a visina reza je 7 – 10 cm iznad

tla da bi se smanjila količina drvenastih dijelova u sirovini. Prve godine prinos nije veći od 6

t/ha, a u sljedećim godinama proizvodnje može se dobiti 8 – 10 t svježe herbe po hektaru.

Biljke se mogu sušiti na zasjenjenim i prozračnim mjestima ili u sušnicama na

temperaturi 40 °C. tijekom prva dva sata sušenja temperatura može biti i 50 °C. Za jedan kg

suhih nadzemnih dijelova potrebno je 3 – 4 kg svježih. Prinos eteričnog ulja 20 – 30 kg/ha.

63

Proizvodnja sjemena

U urednom nasadu u kojem nema višegodišnjih vrsta proizvodi se sjeme. Biljke se ne

kose već se ostave da sjeme sazre. Žetvu je najbolje obaviti u dva dijela zbog produženog

razdoblja cvjetanja i sazrijevanja. Kada na donjoj trećini cvata sjeme postane smeđe, herba

timijana se pokosi i ostavi raširena na ceradi da sjeme sazrije. Herba se osuši nakon dva do tri

tjedna i spremna je za vršenje. Sjeme koje se dobije doradi se do zadovoljavajuće čistoće i

uskladišti na suhom mjestu. Po hektaru se može dobiti 100 do 150 kg sjemena.

Slika 24. Timijan u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole M.

A. Reljković, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Primjena

Eterično ulje majčine dušice i timijana dobiveno destilacijom biljke upotrebljava se

kao mirisna komponenta i aktivna tvar u farmaceutskim i kozmetičkim proizvodima, kao

sastojak prehrambenih aroma, i u aromaterapiji.

Djelovanje eteričnog ulja majčine dušice je antiinfektivno, antiviralno, antiseptično,

spazmolitično, rubefacijentno. Primjenjuje se kod: tegoba probavnog i dišnog sustava,

reumatskih tegoba, virusnih infekcija za jačanje imuno-sustava. Može nadražiti kožu. Blažeg

je djelovanja od sličnog, timijana, timolnog kemotipa.

Djelovanje eteričnog ulja timijana je antibakterijsko, antifungalno, antiparazitsko,

antireumatsko, antiseptično, spazmolitično, antioksidativno, karminativno, ekspektorirajuće,

hipertenzorno, emenagogno, rubefacijentno, insekticidno te jačanje imunosustava i

poticanje cirkulacije. Primjenjuje se: protiv grčeva, za olakšavanje probavnih smetnji, protiv

kašlja i protiv reumatskih bolova, pri mentalnim i intelektualnim naporima, kod depresije i

umnog zamora te kod glavobolja i tegoba uzrokovanih stresom. Može nadražiti kožu i

sluznicu ili izazvati alergijsku reakciju. Ne preporučuje se kod povišenog tlaka, pojačanog

rada štitnjače kao niti trudnicama i djeci.

64

PAPRENA METVICA (nana, paprena nana, menta, metvica) - Mentha piperita L., - porodica Laminaceae, usnače List - Menthae piperitae folium; Nadzemni dio - Menthae piperitae herba; Eterično ulje - Menthae piperitae aetheroleum

Paprenu metvicu karakterizira ugodan miris mentola, a

jedna je od najvažnijih ljekovitih biljaka za proizvodnju eteričnog

ulja, lijekova i čajeva. Djeluje osvježavajuće i umirujuće i

ublažava smetnje pri disanju. Kao droga se upotrebljava list i

stabljika s listovima i cvatovima. Mentol je osnovni sastojak

eteričnog ulja, ima jako baktericidno djelovanje. Paprena

metvica se upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetičkoj i

prehrambenoj industriji. Površine se sve više šire zbog velike

potražnje za suhim listom i eteričnim uljem.

Slika 25. Paprena metvica u školskom praktikumu

(Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“,



Danas se proizvode crna, tamna i bijela ili zelena metvica. Na području Hrvatske

raširen je oblik metvice rubescens, zeljaste stabljike. Višegodišnja je biljka koja prezimljuje

pomoću vriježa. Menta ima slabo razvijen korijen sa žilicama 3-4 cm ispod površine tla. Na

gornjem dijelu korijena izbijaju bočne podzemne razgranate bijele vriježe, duge do 50 cm,

promjera 5-8 mm. Na površini tla bočno se šire nadzemne ljubičastozelene vriježe, na

svakom članku prema dolje se oblikuju žilice korjenčića, a prema gore eliptični listići.

Razmnožavanje se vrši pomoću vriježa. Stabljika je antocijanske boje i kvadratnog presjeka.

Ovisno o ishrani, vlazi, sklopu, odnosno uvjetima u kojima raste, stabljika može biti visine 20-

130 cm, razgranata i grmolika.

Listovi su jajasti i izduženi u šiljasti vrh na kratkim peteljakama. Lisna plojka je

tamnozelena, a nervatura ljubičasta. Manje ili više su dlakavi, a na licu, naličju nalaze se

žlijezde s eteričnim uljem. Svaka grana završava klasastim cvatom sastavljenim od 6-7

svijetloljubičastih cvjetića koji brzo otpadnu i rijetko se na biljci može naći klijava sjemenka.

Plod je kalavac, vrlo sitan, tamnosmeđ, a sastoji se od četiri jednosjemena plodića.

Zahvaljujući eteričnom ulju cijela biljka ima intenzivan miris i ugodan i osvježavajući

okus. Nakon što se pojave bočni izboji, počne se povećavati sadržaj eteričnog ulja. Najviše ga

ima na početku cvjetanja, a u listu je udio dva puta manji nego u cvijetu, ali s obzirom na mali

udio cvjetova u masi cijele biljke, ukupna količina eteričnog ulja ipak ovisi o prinosu lista po

stabljici. Udio eteričnog ulja u berbi, ovisno o vrsti metvice i ekološkim činiocima, može biti

0,86 % do 3,97 % na suhu tvar. Sadrži više od dvadeset sastojaka, a karakterističan miris i

okus potječe od mentola koji je najvrijedniji sastojak po kojemu se određuje kakvoća

eteričnog ulja, a sadrži ga 40-60 %. Najveći mu je udio u mladim listovima.

65

Metvica u početku raste sporo, ali 15-20 dana nakon što nikne počinje intenzivnije

rasti i procvjeta nakon 80-100 dana( ovisno o vrsti i ekološkim uvjetima). Kod nas metvica

prvi puta procvjeta sredinom lipnja i cvjeta do početka srpnja, a drugi put procvjeta u lipnju.

Ekološki uvjeti

Za rast i razvoj metvice potrebna je umjerena klima s dosta padalina zbog slabo

razvijenog i plitkog korijena koji ima slabu transpiracijsku moć. Za optimalan prinos metvice i

eteričnog ulja potrebna je 80%-tna zasićenost tla vodom. Natapanje povećava prinos za 30 %

uz tri otkosa u godini. U našim krajevima vriježa prezime jer im temperatura do -20 ᴼC bez

snježnog pokrivača ne šteti, a ispod snijega podnose i niže temperature. Kod temperature 2-

3 ᴼC niču prvi izboji i izdrže jutarnje temperature do -8 ᴼC. Kada je temperatura viša od 10 ᴼC

počinje intenzivniji rast.

Na kakvoću droge utječe svako naglo zahlađenje nakon dužeg toplog razdoblja.

Najbolja temperatura za nakupljanje eteričnog ulja je od 18 do 22 ᴼC, a količina se povećava

ako je viša od 25 ᴼC, s tim da se naglo smanji udio mentola.

Biljne vrste iz porodica usnača su fotofilne, te prinos herbe i sadržaj eteričnog ulja

izravno ovise o svjetlosti, pa se

metvica uzgaja na površinama

okrenutim prema jugu i bez

zasjena. Metvica je osjetljiva

na kakvoću tla, voli černozeme

bogate humusom i ritske

crnice, ali s poboljšanom

strukturom i dobrim

vodozračnim režimom.

Slika 26. Metvica u školskom


Spiralnom Vrtu) Srednje škole M. A. Reljković, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Tehnologija uzgoja – biljno uzgojni zahvati

Plodored

Ako se gleda s aspekta prinosa, stanja herbe kao sirovine i vriježa kao sadnica,

metvicu je ekonomski opravdano uzgajati dvije godine na istom mjestu,a zatim je preseliti na

novo mjesto. Zbog pojave bolesti i štetnika, metvica na isto mjesto može se saditi nakon

četiri godine. Strne žitarice, pšenica i ječam su najbolji predusjevi, rano se žanju, pa se prije

sadnje metvice mogu obaviti sve potrebne agrotehničke mjere potrebne za kvalitetnu

proizvodnju. Vrlo dobro se uklapa u plodored, tlo ostavlja gotovo bez korova, obogaćeno

organskom masom od otpalog lišća i ostataka biljaka. Dobra je pretkultura pšenici i

kukuruzu.

66

Priprema tla

Na 90 % površina u kontinentalnim klimatskim uvjetima metvica se sadi u jesen.

Poslije žetve pretkulture počinje priprema tla plitkim oranjem strništa, a prije sadnje, prema

potrebi, obavi se još jedno da bi se ubrzalo klijanje i rast sjemena korovskih vrsta i zelena

masa unijela u tlo. Ore se na dubinu 30-33 cm i treba se postići 10-12 cm debeo rahli sloj.

Kao za svaku biljnu vrstu koja se kosi, površina tla mora biti što ravnija. Za proljetnu sadnju

također se mora obaviti duboko oranje u jesen, a pri proljetnoj obradi tla treba paziti da se

sačuva vlaga nagomilana u tlu tijekom zime.

Sjetva

Metvica se razmnožava isključivo vegetativno da se ne bi promijenila svojstva hibrida.

Sadnice moraju biti od izabrane vrste metvice i bez primjesa korovskih vrsta koje se

razmnožavaju na isti način (slak, divlji sirak, pirika, čičak). Sve bolesne, trule i suhe vriježe

treba izdvojiti, a za sadnju se upotrebljavaju one koje sadrže 80 % vlage. Nakon prve godine

vegetacije mogu se saditi vriježe ako je usjev prije druge košnje bio dovoljno gust. Nakon

druge košnje vriježe se vade prije sadnje na novu površinu. Tlo se prije vađenja razrahli

tanjuračama sa što manje iskošenim tanjurima kako ne bi vadili vriježe, već ih samo razrezali.

Vade se i sakupljaju vadilicama s raonikom za krumpir ili šećernu repu.

Izvađene vriježe treba što prije pokupiti i prenijeti do pripremljene površine jer se

sadržaj vlage u njima za nekoliko sati uslijed sunca i vjetra toliko smanji, da nisu upotrebljive

za sadnju. Pripremaju se rezanjem na komade duge 8-20 cm i spremaju u perforirane

plastične vreće. Ako se osigura dovoljno strujanje zraka, mogu prezimiti na hladnom mjestu.

Od trenutka vađenja vriježa do njihove pripreme za sadnju ne smije proći više od 18 sati i

obavezno se moraju držati u hladu.

Preporučuje se sadnja u jesen jer se tako već u prvoj godini vegetacije i pri suhom

ratarenju osiguravaju dvije košnje. U proljeće se mogu saditi ako postoji mogućnost

natapanja, a najkasnije do sredine travnja, da se postignu dva otkosa.

Vriježa se sade na više načina. Može se saditi u jednom prohodu četverorednim

strojem za sadnju krumpira ili strojem za sadnju kojem se skinu diskovi što prihvaćaju i ulažu

sadnice u tlo. Pripremljena vriježa ulažu se u neprekidnom nizu iza raonika na dno brazde, na

dubinu 8-10 cm.

Drugi način sadnje je da se vriježa polažu u brazdu iza pluga, na dubinu do 12 cm. U

praksi se sadi i u jarke duboke 12-15 cm. Nakon sadnje zatrpaju se tlom pomoću daske ili

plitko spuštene ovjesne tanjurače. Nedostatak je što se u otvorenim jarcima isušuje tlo, a i

same vriježe, pogotovo po sunčanom i vjetrovitom vremenu.

Razmak među redovima za sve načine sadnje treba biti 65-75 cm, te da se u redu

postigne neprekidan niz vriježa. Usjev metvice do jeseni prekrije površinu i nakon prve

godine može poslužiti kao izvor sadnica. Potrebno je 1 000 do 2 000 vriježa po hektaru.

67

Njega usjeva

Kako je metvica višegodišnji usjev i razvija vriježe plitko uz površinu tla, brzo prekrije

površinu pa njega mora biti specifična, a sastoji se u gnojidbi prihranom, borbi protiv korova,

bolesti i štetnika i zalijevanju. Najbolje je natapati: u početku vegetacije, kod stvaranja

bočnih izboja, na početku pupanja, odmah poslije košnje i kada su nove stabljike visoke 8-10

cm. Za svako natapanje potrebno je 40-60 mm/m² vode. Ako su veće padaline u vrijeme

natapanje, treba manje vode.

U uzgoju metvice važna je borba protiv korova, posebno pri natapanju, jer onda i oni

brže rastu. Najopasnija bolest je hrđa metvice. Nakon prve godine njega metvice je važna za

kvalitetu i kvantitetu sirovine u sljedećoj godini. Potrebno je oranje na 15-18 cm dubine, a

poslije se površina usitni i poravna, da se u idućoj sezoni može obaviti košnja.

Ukoliko je usjev pregustog sklopa, sadnice se prorijede tako da se vriježe povade

vadilicama za krumpir ili repu. Izvađene vriježe posade se na mjesto gdje je planirano širenje

nasada metvice. Radove treba obaviti krajem listopada i u studenom kada je vlaga tla

optimalna, a dnevna temperatura umjerena.

Berba i prerada

Metvica se kosi dva puta pri suhom ratarenju, a ako se natapa može se kositi i četiri

puta. Vrijeme tehnološke zrelosti usjeva ovisi o namjeni sirovine. Ako se metvica

upotrebljava za proizvodnju suhog lista, kosi se kada je masa lista veća od mase stabljike.

Metvica namijenjena destilaciji, kosi se nešto kasnije. Prije početka cvjetanja postiže se

najbolji omjer između prinosa herbe i eteričnog ulja.

Kombajnom se obavlja košnja u jednom prohodu, a pokošena herba se prebaci u

prikolicu pokretnom trakom. Treba voditi računa da se gaženjem u prikolici ne zgnječi. Zbog

visokog udjela vlage, metlica je sklona fermentiranju i mora se što brže prevesti do mjesta

dorade. Kada je optimalan raspored padalina, prinos od dva otkosa svježe herbe iznosi od 14

– 18 t suhog sjeckanog lista po hektaru. Nakon košnje ostavi se na površini da povene 4 – 5

sati. Suši se kao i druge ljekovite biljke prirodno na prozračnom mjestu i u sušnicama.

Temperatura u prva 2 – 3 sata treba biti 50 – 55 °C, a nakon toga se smanji na 40 – 45 °C. Za

jedan kg suhog lista potrebno je 4 – 5 kg svježeg. Destilacija traje 2 – 3 sata. Ako je prosječni

udio eteričnog ulja 2,5 % s obzirom na suhu tvar, destilacijom se može dobiti 50 kg eteričnog

ulja po hektaru.

Primjena

Ljekovito djelovanje: u službenoj su uporabi listovi paprene metvice (Foliu Menthae

piperitae), iz biljke destilirano eterično ulje (Oleum Menthae piperitae). U tzv. pastilama i

tabletama paprene metvice (Rotulae Menthae piperitae) sadržano je metvičino ulje kao i u

šećeru od metvice (Elaeosaccharum Menthse piperitae). Ako se taj šećer rastopi u vinu ili

alkoholu u omjeru 1:9 ili 1:6, dobiju se poznate kapi od metvice (Spiritus Menthae piperitae)

68

NEVEN (prstenčac, vrtni ognjac, žutelj, zimorod) - Calendula officinalis L., - porodica Asteraceae (Compositae), glavočike Osušene cvjetne glavice – Calendulae flos; osušene latice – Calendulae flos sine calycibus Morfološke karakteristike

Jednogodišnja je biljka, u jesen iznikle biljke bez oštećenja mogu prezimiti i rano u proljeće početi rasti. Korijen raste duboko u tlo i vretenast je, a iz njega rastu zeljaste lako lomljive stabljike visine 50 – 80 cm. U gornjoj polovici su razgranate, svijetlozelene, kao i sjedeći, duguljasti listovi.

Cvjetna glavica promjera 5 – 10 cm oblikuje se na vrhu svake stabljike. U središtu cvjetne stabljike nalaze se cjevasti plodni cvjetovi, a u 2 – 3 reda su raspoređeni uz rub jezičasti, neplodni, žuti do narančasti cvjetovi tzv. latice. Plod je srpasto savijen, nazubljenog vanjskog ruba, svijetlosmeđ do tamnosmeđ. Sjemenka je roška, dužine 0,5 – 2 cm. Masa 1000 sjemenki iznosi 4 – 10 g. Sjeme je klijavo 5 – 6 godina, a nakon 4 – 5 dana niče. Neven vrlo brzo raste, pa prvi cvjetovi procvatu 40 dana nakon nicanja i cvatu sve do jačih mrazova u jesen. Ukoliko su u srpnju visoke temperature naglo procvjeta i daje sjeme, ali s prvom kišom biljka se obnavlja. Biljke se pomlađuju i produžuje im se vijek vegetacije redovitom berbom.

Slika 27. Neven u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković ) Ekološki uvjeti

Neven nije osjetljiv na sušu, voli toplu klimu. Na rastresitim tlima bogatim humusom, černozemi, smeđa tla i crnice, daje prave prinose.


Plodored Neven se dobro uklapa u plodored jer je jednogodišnja biljka, a na isto tlo sije se

nakon dvije godine. Zimskim dubokim oranjem postižu se bolji prinosi.

Priprema tla Poslije obaveznog zimskog oranja, tlo se poravna i usitni u proljeće, da se radi

sigurnog i jednoličnog nicanja osigura zbijena posteljica.

Sjetva Sjetvu treba obavljati što ranije u ožujku jer mlade biljke nevena nisu osjetljive na

proljetne mrazeve, da bi što prije mogla početi berba cvijeta. Na taj način se dobiva veći prinos po jedinici površine. Sije se strojevima za sjetvu pšenice izravno, na međuredni razmak 50 cm, u neprekidnom nizu, na dubinu 3 – 4 cm.

Za jedan hektar je dovoljno 5 – 6 kg sjemena. Moguć je i uzgoj nevena iz rasada, ali je gospodarski opravdan samo ako se uzgaja kao ukrasna biljka.

69

Njega usjeva

Zajedno sa sjetvom obavlja se zaštita od korova. Kada se pojavi 3 – 5 pravih listova gust usjev se prorjeđuje na razmak 6 – 8 cm. Ovisno o karakteristikama tla i zakorovljenosti širokolisnim korovima, treba obaviti dvije do tri kultivacije.

Slika 28. Neven u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Berba i prerada

U svibnju kada procvjeta dovoljan broj cvjetnih glavica, počinje berba cvjetova. Obavlja se ručno, najbolje dva puta tjedno. Ubrani cvjetovi odmah se otpremaju na sušenje. Sušenje samo latica je brže i ekonomičnije. Osušena droga je vrlo higroskopna i odmah nakon sušenja se pohranjuje u natron-vreće i uskladišti u suhoj prostoriji. Postižu se prinosi 0,8 – 1 t osušenih glavica, odnosno 0,4 – 0,5 t/ha latica. Cvjetovi se suše na temperaturi do 50 °C, za jedan kg sušenih cvjetova potrebno je 5 – 6 kg svježih. Osušeni cvjetovi moraju biti narančaste boje i bez peteljki. Neven daje prinos od 1000 – 2000 kg/ha suhih cvjetova.

Primjena

Ljekovito djelovanje: mnogi ljekoviti sastavni dijelovi koji su sadržani u nevenu stavljaju ga u položaj izvanredne ljekovite biljke, iako mu taj položaj do sada nije u cijelosti priznat. Neven u obliku čaja upotrebljava se kod oboljenja želuca i crijeva, kod želučanih grčeva, čireva na želucu, proljeva, upale debelog crijeva (kolitis) kao i kod vodene bolesti i

krvavog mokrenja. Maceriranjem cvijeta nevena u biljnom ulju koje ne smije biti podložno oksidacijskim

procesima, dobiva se djelotvoran pripravak za olakšavanje raznih tegoba.

KAMILICA (titrica) - Matricaria chamomilla L., (Chamomilla recutita L.) - Porodica: Asteraceae (Compositae) - glavočike Cvijetna glavica – Chamomillae flos; Pulvis kamilice – Chamomillae pulvis; eterično ulje – Chamomillae aetheroleum

Kamilica (slika 28.) je ekonomski najvažniji predstavnik ljekovitog bilja. Ublažava i

smiruje sve vrste upala, djelujući kao antiseptik i baktericid. Od cvijeta kamilice prave se

čajevi, kupelji i tinkture. Ulje se primjenjuje u kozmetici i farmaciji za njegu kože i sastavni je

dio lijekova protiv upala.

70

Slika 29. Kamilica u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole M.

A. Reljković, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)


Kamilica je samonikla biljka raširena u cijelom svijetu, jednogodišnja je vrsta, može se

uzgajati kao monokultura, ali ju intenzivno ne treba uzgajati duže od dvije godine.

Korijen je račvast, ne prodire duboko u tlo, što ovisi o vlazi u tlu. Stabljika može biti

uspravna ili povijena, visoka od 5-100 cm, što ovisi o različitim činiocima (tlu, sklopu). Listovi

su sjedeći, dvostruko do trostruko perasto razdijeljeni, uski, linearnih lisaka, svijetlozelene

boje i bez dlačica.

Cvat je sastavljen od jezičastih, bijelih cvjetova koji su poredani oko šupljeg cvjetišta i

cjevastih žutih cvjetova. Plod je sivobijela roška duga 1 do 1,5 mm. Masa 1000 sjemenki je

0,02 do 0,03 g. Kamilica obiluje aktivnim tvarima, a glavni sastojci su lako izdvojivo eterično

ulje, 0,3 do 1,3 %. Eterično ulje se nakuplja u kvržicama koje su prstenasto razmještene na

donjoj trećini cjevastih cvjetova. Ulje je tamnoplavo, zeleno ili smeđe. Važni sastojci ulja

kamilice su alfa bisabolol, farnezen i bisabolol-oksidi.

Kamilica posijana i iznikla u jesen uspješno prezimljuje. Ako se posije u proljeće,

slabiji je urod cvjetova i sadrži manje aktivnih tvari. Sjeme kamilice je klijavo dvije do tri

godine, ako je pravilno uskladišteno, a jednom posijano u tlo ostaje klijavo i više od deset

godina. Uz dovoljnu prisutnost svjetla i vlage, sjeme proklija već peti dan poslije sjetve. U

rano proljeće biljka počne intenzivno rasti, a i za vrijeme zimskih dana ukoliko nema snježnog

pokrivača i ako je dnevna temperatura viša od 6 °C. Oblikuje se velika rozeta listova,

započinje busanje, a potom vlatanje. Krajem travnja i sredinom svibnja počinje cvjetati,

ovisno o svojstvima posijane sorte, te klimi i tlu. Puni cvat, da se postigne najveća kvantiteta i

kvaliteta, traje 7-15 dana. Ukoliko se berba obavi na početku cvjetanja i ako ima padalina,

kamilica u roku 3-5 dana ponovo procvjeta i dobije se i do 60 % uroda prve berbe. Sjeme

71

dozrijeva usporedno sa cvjetanjem, a plod se počinje oblikovati od dna cvjetne glavice. Pri

berbi su veliki gubici, jer je zrelo sjeme sklono osipanju.

Sorte

Kod nas postoje dvije tetraploidne i jedna diploidna sorta kamilice. Za strojnu berbu

preporučuje se sjetva tetraploidne kamilice jer joj je karakteristika ujednačena visina usjeva i

daje veće prinose cvijeta i eteričnog ulja.

Ekološki uvjeti

Kamilici je potrebna umjerena klima i srednje temperature. Već kod 6 ᴼC klija i raste,

a optimalna temperatura za rast i razvoj je 20-25 ᴼC. Kada se oblikuju cvjetne glavice i

nakuplja eterično ulje, dnevne temperature niže

od 20 ᴼC negativno se odražavaju na kakvoću

droge. Na niske temperature nije osjetljiva ni u

fazi stvaranja prvih listova, ali ako se do zime

razbokori, može pretrpjeti znatne štete zbog

niskih temperatura.

Ako nema dovoljno svjetlosti, ne klija. U

razdoblju od pupanja do punog cvata, ako nema

dovoljno svjetlosti, lošija je kakvoća eteričnog

ulja. Kamilica dobro podnosi sušu, ali površina tla

mora biti stalno vlažna da bi proklijala.

Uspješno uspijeva na svim tlima, osim na

vrlo rastresitom vapnenačkom tlu. Na

pseudogleju, teškom nepropusnom tlu postižu se

dobri prinosi visokokvalitetnog cvijeta. Sjetva

kamilice je ekonomski opravdana na tlima na

kojima slabo uspijevaju gotovo sve druge kulture.

Slika 30. Kamilica u školskom praktikumu

(Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V.

Ibraković)


Plodored

Kvaliteta i urod kamilice ponajviše ovise o izboru pretkulture. Dobra je svaka

pretkultura koja se ukloni prije kolovoza, jer za sjetvu u prvim rokovima tlo treba pripremiti

krajem kolovoza. Čim se u kamilici pojave višegodišnji širokolisni korovi treba mijenjati

sjetvenu površinu. Uspješno se uzgaja i kao monokultura, a vijek usjeva ovisi o primijenjenoj

agrotehnici, ali u pravilu nije dulji od tri godine. Kamilica popravlja strukturu tla i sjetveni sloj

pseudoglejnih tala obogaćuje humusom, te je kao takova primjerena kao pretkultura.

72

Priprema tla

Za uspješnu proizvodnju kamilice vrlo je važna priprema tla. U prvoj godini

proizvodnje poslije žetve predusjeva tlo se mora plitko izorati. Orati ne treba dublje od 25

cm, ali se mora odmah obaviti zatvaranje brazde i priprema sjetvenog sloja, da se ne bi isušio

i zemlja zgrudala. Prije sjetve površinu je potrebno izvaljati višedjelnim valjcima koji moraju

biti napunjeni vodom ili pijeskom. Površina treba ostati ravna, da se na načine sitna

izbočenja. Ovisno o tipu tla i strukturi površinskog sloja, valjanje se obavlja u dva do tri

prohoda, sve dok se ne dobije ravna i zbijena površina na kojoj nema tragova propadanja

sijačice.

Sjetva

Kod nas je sjetva opravdana najkasnije do veljače, a optimalni jesenski rokovi su od

sredine rujna do kraja listopada. Prvi rok sjetve je kraj rujna, a posljednji početak studenoga.

Ukoliko je pravilan raspored padalina u jesen, produženim rokovima sjetve se postižu

zadovoljavajući učinci. U izrazito sušnim jesenima, usjevi brže niču i rastu ujednačenije, ako

se sjetva obavi u drugom roku. Sjeme kamilice klija samo ako ima dovoljno svjetlosti, pa se

sije plošno po površini. Za sjetvu se koristi mješavina sa 25-30 % sjemena i pulvisom

odgovarajuće sorte. Ovisno o klijavosti sjemena i od sorte, potrebno je 7-9 kg mješavine po

hektaru. Sjetva se ne smije obavljati pri jačem vjetru. Ako se kamilica posije u prvom roku,

treba još jednom izvaljati površinu, što pri kasnijem roku nije potrebno jer je tada tlo

vlažnije.

Njega usjeva

Kamilicu je potrebno održati bez korova sve do berbe

Berba i prirod

Najkvalitetnija kamilica upotrebljava se za dobivanje droge. Lošije klase svježe i otpad

od dorade suhe kamilice, upotrebljavaju se za sve ostale prerađevine. Prema stanju cvijeta

određuje zrelost kamilice za berbu. Kamilicu je najbolje brati kada je 70 % cvjetnih glavica

fiziološki zrelo (još se ne oblikuje sjeme, latice su u vodoravnom položaju),. Da bi se to

postiglo treba produžiti jesenski rok sijanja. Ako ne, berba započinje prije nego što je 60 %

glavica fiziološki zrelo. Ako 5 - 6 dana poslije berbe padne kiša, za dva tjedna se može obaviti

još jedna berba, kojom se dobiva i do 50 % prinosa prve berbe. Preuređenim žitnim

kombajnom obavlja se kvalitetna berba. U roku desetak sati se obere 3 – 4 ha usjeva kamilice

koji nije polegao odnosno 12 - 16 t svježeg cvijeta. Prosječan prinos kada su optimalni

klimatski uvjeti je 4 t svježeg cvijeta po ha, sa 60 % cvijeta prve klase. Prinos može varirati od

0,3 do 0,5 kg/ha eteričnog ulja.

Proizvodnja sjemena

Za proizvodnju sjemena iskorištavaju se samo površine koje udovoljavaju zahtjevima

sjemenjarenja, čistoća sorte, tlo bez korova itd. Kada na 75 % cvjetnih glavica dozre 75 %

73

sjemena, bere se sjeme. Ukoliko berba počne prerano, dobije se nedozrelo, slabo klijavo

sjeme, a ako je prekasno puno sjemena se gubi osipanjem. Kombajnom se vrši berba kada je

optimalna vlaga cvijeta i tako se smanjuje osipanje sjemena i ne utječe na njegovu kakvoću.

Sjeme se mora osušiti, doraditi i primjereno uskladištiti. Prilikom pripreme mješavine za

sjetvu, važno je zadržati čistoću sorte. Smjesa se sastoji od 25 – 30 % sjemena pulvisa iste

sorte. Prinos može biti 80 - 250 kg sjemena po hektaru, ovisno o uvjetima uzgoja.

Prerada kamilice

Od kamilice se najviše upotrebljava cvijet. Prvi uređaj u preradi svježe kamilice je

separator, kojim se obogaćuje biljni materijal s cvijetom. Separator omogućuje odvajanje 80-

90 % cvjetnih glavica od ukupne svježe mase budući da ne postoji mogućnost branja samo

cvijeta kamilice. Smjesu cvijeta i herbe treba držati pod nadstrešnicom ili u zatvorenom

prostoru, rasutu u sloju debljine do 30 cm. Vibracijom pomoću ekscentra pomiče se zelena

masa, a na odgovarajućim sitima odvajaju se čiste glavice kamilice: prva klasa, glavice

kamilice druge klase s peteljkom do 5 cm i glavice kamilice treće klase, s peteljkom dužom od

5 cm. U 24 sata, pažljivim ručnim rukovanjem može se odijeliti 13 – 15 t mase. Prva klasa

cvijeta kamilice se suši, druga se također uglavnom suši, a treća se sakuplja u kontejnere i

odvozi na destilaciju eteričnog ulja.

Sušenje se obavlja odvojeno, po klasama u kontinuiranim sušarama. Što je veći udio

cvijeta u biljnoj masi, sloj na traci je zbijeniji. Kroz takav sloj teže prolazi topli zrak. Sloj mora

biti debeo do 5 cm. Cijela masa se suši na 5 - 7% vlage, i zatim se posebnim uređajima tako

dobivena masa vlaži na potrebnu, skladišnu vlagu. Proces dovlaživanja može se obavljati tako

da cvijet stoji u kartonskoj ambalaži u skladištima. Prilikom branja, cvijet kamilice se nastoji

izdvojiti, za što su potrebne linije koje omogućuju odvajanje i nakon sušenja. Odvajanje treba

obaviti pažljivo da se ne bi smrvio cvijet i list i da se izdvoje sve primjese. To je moguće

kombinacijom vibracijskih sita i odvajanja u ciklonima. Primjenjuje se i lebdenje čestica u

struji zraka i mijenjanjem brzine, može se odvojiti cvijet od stabljike. Zadovoljavajuća

kakvoća se postiže ponavljanjem tih operacija. Kamilica se melje u mlinovima čekićarima.

Različita krupnoća meljiva se postiže mijenjanjem pojaseva s perforacijom. Za čajeve u filter

vrećicama čestice (pulvis - sirovina za čajeve u filter vrećicama) trebaju biti veličine oko 1

mm. Da se izbjegne stvaranje velikog broja čestica koje su manje od tog promjera, biljka se

melje na veći broj čestica i zatim prosijava kroz dva sita, a krupnije frakcije se ponovno melju.

Prinos osušenog cvijet kamilice je 700 kg/ha, preradom se od te mase može dobiti oko 200 –

300 kg cvijeta I. klase i 400 – 500 kg pulvisa.

Primjena

Primjena kamilice je široka, od brige za ljepotu pa do ozbiljnih tegoba. Kamilica

djeluje: protiv grčeva, antiupalno, antalergijski, antiseptički, umirujuće, kao probavni

stimulans, kao blagi analgetik, protiv menstrualnih tegoba, opušta mišiće, njeguje

problematičnu kožu, poboljšava funkciju jetre, jača kosu.

74

SMILJE (smilje, žuto smilje, stepsko smilje) - Helichrysum arenarium L., - Primorsko smilje – Helichrysum italikum (Roth) G.Don - porodica: Asteraceae, glavočike cvijet – Helichrysi flos; cvijet primorskog smilja - Helichrysi italici flos; Eterična ulja - Helichrysi Aethaeroleum

Ime ove porodice biljaka potječe od

grčke riječi helis (sunce) i chrisos (zlato) jer

boja cvijeta zlatnožuta. Cvjetovi zadržavaju

boju i nakon sušenja.

31. Slika Smilje u školskom

praktikumu (Aromatičnom Spiralnom

Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“,


Morfološke i fiziološke značajke

Smilje (slika 30.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika. Razvija ravnu i u

gornjem dijelu razgranatu stabljiku. Stabljika samoniklih biljaka doseže visinu od 40 cm, a

uzgojenih i do 80 cm. Iz drvenastog vretenastog rizoma svake se godine razvija nekoliko

desetina cvjetonosnih stabljika. Listovi su izduženi, stabljike i listovi obrasli su sitnim

dlačicama. Cvjetovi su na vrhovima grana skupljeni u cvat. Boja cvjetova je zlatno-žuta, a

mogu se naći i biljke s narančastim ili bijelim cvjetovima. Nakon oplodnje, cvjetovi brzo

sazrijevaju. Sjeme je vrlo sitno, izduženo, gotovo crne boje. Masa 1000 zrna je 0,027 – 0,031

g, a 1 g sjemena sadrži 32 000 – 37 000 zrna. Biljka je otporna na niske temperature i dobro

podnosi dugotrajne suše.

Kemijski sastav i upotreba

Cvijet smilja sadrži flavonoide, narinengin, helikrizin, apigenin. U cvjetovima smilja (H.

arenarium) ima vrlo malo eteričnog ulja (oko 0,05 %), pa se za proizvodnju ulja koristi

primorsko smilje (H. italicum) koje sadrži 0,12 – 0,15 % etričnog ulja.

Vršni dijelovi biljke s cvatom (Helichris ili Stopechodos flos) koristi se za jačanje jetre i

lučenje žuči. Cvijet ima umirujuće djelovanje, a često se koristi i kao dodatak čajevima za

korekciju boje.

Indikacije: tretiranje hematoma, proširenih i upaljenih vena, tromboze, popucalih

kapilara, sportskih ozljeda, ožiljka, keloida, strija, kožnih alergija, atopisjkog dermatitisa,

psorijaze, reumatoidnog artritisa.

75

Uvjeti uzgoja

Klima – Smilje je biljka suhe i tople klime. Primorsko samoniklo smilje (H. italicum.)

raste u najtoplijim priobalnim područjima koja su izložena suncu i toplini. Smilje (H.

arenarium) također zahtjeva svjetlo i toplinu.

Tlo – Smilju (slika 31.) najviše

odgovaraju laka, propusna tla. Dobro

uspijeva i na plodnim, dubokim tlima,

bogatim karbonatima. Teška i vlažna tla

treba izbjegavati.

Slika 32. Smilje

izvor:https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=

&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi0-

8Tez8PgAhWhNOwKHU7cA0AQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2

F%2Fwww.serbia.com%2Fimmortal-gives-eternal-youth-grows-

serbia-costs-

e1800%2F&psig=AOvVaw2XRfqe3iaTFQnbpSJQjbo6&ust=15505

22257452127


Plodored

Kao višegodišnja kultura smilje se ne uzgaja u plodoredu. Na istoj se površini može

uzgajati 5 – 8 godina.

Obrada tla

Ako je površina za uzgoj zakorovljena višegodišnjim korovima, tijekom ljeta ju treba

više puta oprašiti. U jesen treba obaviti oranje na dubinu od 30 cm.

Razmnožavanje – na manjim površinama razmnožavanje obavlja dijeljenjem busena, a na

većim preko presadnica. Presadnice se proizvode tijekom ljeta u hladnim lijehama. Sjeme se

sije krajem lipnja ili početkom srpnja na plodno i dobro usitnjeno tlo, čisto od korova. Tlo se

može pognojiti stajskim gnojem. Sjetva se obavlja ručno, pri čemu treba paziti da se sjeme

ravnomjerno rasporedi po površini. Za 1m2 potrebno je 0,3 – 0,5 g sjemena, ako je klijavost

50 %. Na površini od 1m2 može se uzgojiti 300 – 400 presadnica, što znači da za površinu od

1ha treba 120 – 150 m2 lijeha, odnosno 40 – 60 g sjemena. Nakon sjetve tlo treba povaljati

ručnim valjkom, a lijehe zasjeniti i redovito zalijevati. U tim uvjetima biljke niču nakon 10 –

15 dana. Kada biljke razviju drugi par listova, zasjenu treba ukloniti.

Sadnja

Presadnice se presađuju u polje tijekom jeseni, najčešće u listopadu. Proljetna sadnja

obavlja se tijekom ožujka, a najkasnije u prvoj polovici travnja. Presadnice se sade na razmak

od 50 do 70 cm, a razmak između biljaka u redu treba biti od 30 do 40 cm. Za sadnju na

razmak 50 x 30 cm potrebno je 66 600 presadnica/ha, a za sadnju na razmak 70 x 30 cm, 47

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi0-8Tez8PgAhWhNOwKHU7cA0AQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.serbia.com%2Fimmortal-gives-eternal-youth-grows-serbia-costs-e1800%2F&psig=AOvVaw2XRfqe3iaTFQnbpSJQjbo6&ust=1550522257452127







76

600 presadnica/ha. Sadnja se na manjim površinama obavlja ručno, a na većim strojno,

pomoću sadilica.

Njega

Njega obuhvaća okopavanje, prihranjivanje i eventualno navodnjavanje. Okopavanje

se obavlja zajedno sa međurednim kultiviranjem, najčešće 2 – 3 puta tijekom vegetacije, a

posebno u prvoj godini uzgoja. Prihranjivanje je nužno tijekom vegetacije jer omogućava brži

razvoj mladih biljaka. Obavlja se tijekom travnja, kada se biljke počnu razvijati. Koristi se

dušično gnojivo (KAN) u količini 100 – 200 kg/ha.

Berba i prerada

Žetva se obavlja rezanjem cvatova iznad prvih listova. Za proizvodnju eteričnih ulja

cvatovi se režu na dužinu od 15 cm. Za proizvodnju cvijeta (Helichris flos) žetva se obavlja kad

je jedna trećina cvjetova u cvatu otvorena jer je tada boja cvjetova najintenzivnija. U toj fazi

cvjetovi sadrže oko 65 % vlage.

Sušenje – Smilje se može sušiti prirodno, na zaštićenom i prozračnom mjestu, ili u

sušionicama na temperaturi od 40 do 45 °C. Eterično ulje dobiva se destilacijom uvenulih

cvatova pomoću vodene pare.

Prinos

Na površini 1 ha dobije se 3500 – 4000 kg suhih, odnosno 7000 – 8000 kg svježih

cvjetova. Ovisno o uvjetima proizvodnje, prinos eteričnog ulja je 8 – 12 kg/ha. Biljke

uzgojene u kontinentalnim područjima u fazi cvjetanja sadrže 50 % vlage i 0,15 % ulja, a

nakon cvjetanja 30 % vlage i 0,13 % eteričnog ulja.

MARULJA (macina trava, obični tetrljan, očajnica) - Marrubium vulgare, - porodica Lamiaceae, usnače

Botaničko ime dolazi od hebrejske riječi ´marrob´ što

se prevodi kao ´gorak sok´. Raste posvuda od morske obale

do planinskih predjela diljem Europe i Amerike. Otporna

višegodišnja biljka, visine 45 cm raspon 30 cm. Male skupine

bijelih cvjetova u pazušcu listova. Cvjeta od druge godine

sredinom ljeta. Listovi su zeleni naborani, a naličje je

srebrnasto vunasto. Postoji i prošarani oblik.

Slika 33. Marulja u školskom praktikumu

(Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A.

Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

77

Razmnožavanje

Marulja (slika 32.) ima prilično sitno sjeme, sije se početkom proljeća, u plitice

koristeći mješavinu kore, treseta i šljunka. Klijanje traje 2-3 tjedna, presađuje se u lonce ili vrt

nakon perioda ojačavanja.

Može se razmnožavati i pomoću reznica. Mekane reznice uzimaju se od novog rasta

tijekom ljeta uglavnom razviju korijen nakon 3- 4 tjedna. Ostave se da prezime u hladnom

klijalištu ili hladnom stakleniku presađuju se u vrt rano u proljeće.

Problem u uzgoju može predstavljati vlažna i hladna zima, biljka može istrunuti.

Održavanje

- Proljeće: odrasle biljke se mogu dijeliti, reže se nov rast da se zadrži oblik, obavlja se sjetva.

- Ljeto: podrezivanje nakon cvatnje da se biljka ne prevrne i ne pusti sjeme, uzimanje reznica.

- Jesen: ako je biljka prerasla trebalo bi je podijeliti. - Zima: zaštita ako je vlažna i hladna zima.

Uzgoj u vrtu

Marulja raste najbolje na dobro ocjeditom, pomalo suhom, blago lužnatom tlu, na

sunčanom mjestu, zaštićenom od vjetra. Sjeme može biti sijano izravno u kvalitetno

pripremljeno tlo, u kasno proljeće. Prorijedite sadnice na razmak 30 cm.

Berba

Listovi i cvjetovi sakupljaju se u proljeće, čim biljka počne cvjetati, kada je esencijalno

ulje najbogatije. Koristi se svježe i osušeno.

Primjena

Marulja se od davnina koristi za liječenje neplodnosti žena. U narodu je zovu i

očajnica što slikovito opisuje njezine davne korisnice - žene koje su očajavale zbog

nemogućnosti da postanu majke. Osnova njezina djelovanje jest normaliziranje lučenja

spolnih hormona i uravnoteženje hormonalnog ciklusa što je, kako svi danas znamo,

preduvjet uredne trudnoće. Općenito, pomaže kod menstrualnih tegoba i niza ženskih

bolesti. Koristi se i u lijekovima protiv kašlja, te za smirenje nervoznog srca; njegov sastojak

maribun u malim količinama normalizira nepravilne otkucaje srca. Biljka se koristi i za

smanjivanje temperature i liječenje malarije.

78

Slika 34. Marulja u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole


Marulja se koristi u obliku čaja. Dvije žličice treba preliti s 2,5 decilitra kipuće vode te

procijediti nakon tri do pet minuta. Savjetuje se uzimanje od tri do pet šalica na dan. Zbog

opora okusa nekima je čaj lakše piti kada je hladan. Može se i zasladiti, ali s vrlo malo meda.

Ovu je biljku dobro kombinirati s vrkutom jer sinergijski djeluju vrlo pozitivno.

Savjet: Čaj treba piti najmanje tri mjeseca u kontinuitetu. U vrijeme mjesečnice treba

napraviti pauzu.

Upozorenje: Čim se utvrdi trudnoća, treba prekinuti s uzimanjem čaja.

MAČJA METVICA (mačja trava, macina metvica i potplotuša) - Nepeta cataria L., - porodice Lamiaceae, usnače

Višegodišnja zeljasta biljka. Može narasti do jednog metra. Ima člankovitu stabljiku

koja je sivo-zelene boje. Listovi su u obliku srca ili

trouglasti, a rastu iz članka stabla. Ivica lista je

nazubljena, donja strana lista je dosta svjetlija od

gornje. Cvjetovi su usnoliki sa dvije usne, grupirani u

cvatu na vrhu stabljike, sitni, bijeli ili roze boje. Ima

veoma blag, aromatičan miris. Cvjeta od kasnog

proljeća do početka jeseni. Sjeme je smeđe, okruglo ili

ovalno, široko 1 mm i dugo 1,5 mm. Ono može ostati

klijavo i do pet godina.

Slika 35. Mačija metvica izvor: https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=

2ahUKEwi96oj808PgAhUSMuwKHWqmC2AQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%

2Fwww.njuskalo.hr%2Fsjeme-sadnice%2Fmacja-menta-nepeta-cataria-prirodni-

insekticid-sjemenke-oglas-

18130244&psig=AOvVaw1Xhs6R3cx5H8nEt0Mi2z6B&ust=1550523393829338

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi96oj808PgAhUSMuwKHWqmC2AQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.njuskalo.hr%2Fsjeme-sadnice%2Fmacja-menta-nepeta-cataria-prirodni-insekticid-sjemenke-oglas-18130244&psig=AOvVaw1Xhs6R3cx5H8nEt0Mi2z6B&ust=1550523393829338





79

Porijeklom je iz Europe, jugozapadne i centralne Azije, a danas se odomaćila po

cijelom svijeta. Može se pronaći u divljini pokraj puteva, ograda, na ivici šume i zapuštenim

mjestima. Raste na suhom zemljištu bogatom hranjivim materijama.

Latinsko ime roda Nepeta potječe od imena etruščanskog grada Nepet, gdje se biljka

uzgajala u antičko doba. Nazivaju je i herba cataria i herba catti - mačija metvica ili mačija

trava je dobila zbog toga što njen miris privlači spolno zrele domaće mačke ali i mnoge druge

vrste iz porodice mačaka. Razlozi za takvo ponašanje mačaka nisu potpuno poznati. Ranije se

smatralo da mačija metvica ima afrodizijsko djelovanje na mačke međutim biljka privlači i

kastrirane mačke. Međutim, mladunčad mačaka i vrlo stare mačke mnogo slabije reagiraju

na miris. Ova se biljka dugo uzgajala i zbog ljekovitih svojstava i zbog upotreba u kulinarstvu

(kao začin), a tijekom ere hipija kasnih 1960-ih i 1970-ih godina zbog blagih halucinogenih

svojstava kada bi se pušila.

Razmnožavanje

Mačje metvice su atraktivne u vrtnim međama, na ocjeditom osunčanom tlu. Sije se u

kasno proljeće u plitice, presađuje se na stalno mjesto na razmak 30 cm. Može se

razmnožavati i reznicama koje se uzimaju od kasnog proljeća do sredine ljeta, ne uzimaju se

stabljike sa cvijetom. Potrebno je biljku zaštiti od mačaka. Zabilježeno je da su mačke znale

uništiti primjerke presađene nakon dijeljenja. Nakon cvatnje u ljetnom periodu dobro je

orezati biljku kako bi potaknuli drugu cvatnju. Isto napraviti u jesen kako bi potaknuli nov

rast. Hladne i vlažne zime mogu izazvati truljenje biljke, pa je biljke dobro presaditi u lonce i

prenijeti u hladna klijališta.

Primjena

U kulinarstvu koriste se svježe ubrane mladice u salatama ili utrljan na meso kao

začin. Koristi se u otopinama za poticanje znojenja,

kod gripe, prehlade. Koristi se za dječje zarazne

bolesti, poput ospica. Smiruje živčani sustav, smiruje

nervozan želudac, pomaže kod pojave nadutosti i

proljeva. Listovi i vrhovi cvjetova mogu se zgnječiti i

koristiti kao oblozi za modrice. Mačja metvica dobar

je susjed u vrtu, sadnja mačje metvice u blizini

povrća odvraća lisne uši. Osušeno lišće nagurano u

igračke zabavljat će mačke i mačiće satima.

Slika 36. Mačija metvica Izvor:

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved

=2ahUKEwij47ec1sPgAhWC-

KQKHXR1Bf4QjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.njuskalo.hr%2Fsjeme

-sadnice%2Fmacja-menta-nepeta-cataria-prirodni-insekticid-sjemenke-oglas-

18130244&psig=AOvVaw1Xhs6R3cx5H8nEt0Mi2z6B&ust=1550523393829338

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwij47ec1sPgAhWC-KQKHXR1Bf4QjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.njuskalo.hr%2Fsjeme-sadnice%2Fmacja-menta-nepeta-cataria-prirodni-insekticid-sjemenke-oglas-18130244&psig=AOvVaw1Xhs6R3cx5H8nEt0Mi2z6B&ust=1550523393829338





80

VLASAC (šnitlauh, drobnjak, sitni luk) - Allium schoenoprasum,

- porodica: Alliaceae (lukovi, ljerovi, ljiljani)

Vlasac za uzgoj ne traži nikakve posebne uvjete.

Ako ga se posadi u lonac i drži na toplom mjestu, uvijek će

se dobivati mladi luk vlasac. A stalnim rezanjem listova,

potaknut će se stvaranje novih. Upotrebljava se svježe,

zeleno, usko, cjevasto lišće koje se kosi "šiša"

svaki mjesec. Raste u bokoru (skupina sitnih lukovica iz

kojih izbija lišće). Lako se uzgaja od sjemena, ali treba

temperaturu od 19 °C za klijanje. Sije se u plitice oko 10 –

15 sjemenki na 3 cm, presađuje se u lonce ili tlo kada se

zagrije. Razmnožava se i dijeljenjem, u proljeće se vade

nakupine malih lukovica i presađuju ostavljajući 6-10

lukovica u svakoj nakupini. Sadi se na razmak od 15 cm.

Slika 37. Vlasac u školskom praktikumu

(Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V.

Ibraković)

Vlasac, drobnjak, šnitlah, luk vlasac ili sitni luk (allium schoenoprasum) je 10-50 cm

visoka zeljasta biljka iz porodice ljiljana (Liliaceae). Zbog sitnih lukovica u tlu te blagog okusa i

mirisa na luk, vlasac pripada rodu lukova (Allium). Međutim, od srodnog češnjaka, poriluka i

crvenog luka, vlasac se razlikuje oblikom listova. Njegovi uski i cjevasti plavozeleni listovi

slični su travi, a po obliku i dužini jedva da se razlikuju od cvjetnih stabljika. Zbog sličnosti sa

travom, vlasac je botaničkim nazivom schoenoprasum označen kao posebna vrsta unutar

roda lukova.

Vlasac potječe iz hladnijih područja Europe i Azije, a pradomovinom vlasca smatra se

Kina gdje i danas raste njegov predak kineski ili češnjakov vlasac (Alium tuberosum). Danas

vlasac samoniklo raste po cijeloj Europi, Aziji i Americi, a najčešće u vlažnim šumama, uz

obale potoka i rijeka te po vlažnim i močvarnim livadama i travnjacima. Vlasac je u Kini bio

omiljen još 3000 godina pr.n.e. cijenilo ga se zbog blage arome, te se koristio kao poluotrov i

za zaustavljanje krvarenja. Njegove kulinarske vrijednosti zapadu je prvi otkrio istraživač i

putnik Marco Polo. Premda je kao ljekovita biljka bio poznat još u antičko doba, u Europi se

počeo uzgajati tek u 12. stoljeću. U 19. stoljeću je postao omiljena začinska biljka, a danas se

uzgaja ne samo kao začinska već i kao ukrasna biljka.

Vlasac je biljka s dugom tradicijom, a kao ljekovitu i začinsku biljku preporučivao ga je

i Karlo Veliki u 9. stoljeću. Prema starom narodnom vjerovanju, da bi vlasac lijepo rastao

treba ga isprositi ili ukrasti, a ako vlasac posebno lijepo raste, to je znak za zlu domaćicu. Ako

vlasac potpuno izumre iz vrta, za stare narode je bio znak da će netko iz kuće umrijeti.

81

Smatralo se da vlasac djeluje i protiv magije, te da se ne smije presađivati u vrijeme

padajućeg mjeseca jer to donosi zlo.

U srednjovjekovnim knjigama, koje uglavnom nisu pozitivno pisale o vlascu, spominje

se da je rimski car Neron još u 1. stoljeću svoj glas održavao uz pomoć vlasca. U narodnoj

medicini vlasac se najčešće upotrebljavao protiv crijevnih nametnika, dok se u službenoj

medicini nikada nije koristio. U 16. stoljeću, profesor medicine Leonhart Fuchs je preporučio

vlasac protiv krvarenja iz nosa, a pomiješan s medom kod ugriza otrovnih životinja.

Početkom 20. stoljeća, švicarski župnik Kiinzle u svojoj knjizi o biljkama i korovima napisao je

da zgnječeni vlasac ublažava reumatične bolove kao i bolove nakon uboda i ugriza insekata.

Slika 38. Vlasac u školskom praktikumu (Aromatičnom Spiralnom Vrtu) Srednje škole „M.


Što sadrži vlasac?

Vlasac sadrži eterično ulje koje blago snižava krvni tlak, potiče apetit i pospješuje

probavu. Dobar je izvor vitamina C, posebno zimi kada on nedostaje u hrani pa ga treba što

više svježeg dodavati jelima. Budući da ima djelovanje kao i ostale vrste lukova, ali mnogo

slabije, u narodnoj medicini se gotovo i ne koristi. Ali, vlasac je u svakom slučaju ljekovita

hrana. On sadrži mnogo vitamina C, vitamin A, B1 i B2, eterično ulje sa sumpornim spojevima

te važne mineralne tvari poput kalija, kalcija, magnezija, željeza, bakra i fosfora. Zbog važnih

mineralnih tvari te obilja vitamina, vlasac jača apetit, pospješuje probavu i izlučivanje

mokraće. Osim toga, vlasac se uz drugo bilje često upotrebljava u proljetnim kurama čišćenja

krvi i organizma. Sitno nasjeckan dodaje se kao začin juhama i varivima. Sitno kosanim

vlascem ukrašavaju se sendviči i razne salate. Od svih vrsta luka ističe se mirisom koji

podsjeća na mladi češnjak, a okus mu je blaži.

Ljekovita svojstva i primjena vlasca: jača srce, čisti krv, pospješuje stvaranje krvi,

potiče cirkulaciju krvi te blago snižava povišeni krvni tlak, kolesterol i šećer u krvi. Potiče

apetit, pospješuje probavu, regulira neurednu probavu te smanjuje probavne smetnje. Blago

dezinficira, smiruje upalu sluznice crijeva te djeluje kao blago sredstvo za čišćenje,

pospješuje bolji rad bubrega. Vlasac blago dezinficira kožu.

82

KOPRIVA (obična kopriva, velika kopriva, žegavica, žara) - Urtica dioica L., - porodica: Urticaceae, koprive

Kopriva je vrsta samonikle jestive biljke koja raste na zapuštenim mjestima kao korov.

Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi.

Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu

do 150 cm, a listovi su dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim

peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni

žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na

kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima

ljekovita svojstva. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za

vrijeme zime ostaje u zemlji.

“Kada bi vam netko rekao da smijete sakupljati samo

jednu biljku, to bi trebala biti - kopriva.” Maurice

Messegue, francuski herbalist

Grčki joj je liječnik Dioskorid pripisivao

blagotvorno djelovanje kod opće slabosti, probave i

izlučivanja mokraće, „čišćenja krvi“, kašlja, rana, čireva i

krvarenju. Koprivu su stari Grci koristili i za masažu

protiv reumatskih bolova.

Slika 39. Kopriva izvor: https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwinmq

WN2MPgAhWsPOwKHfdxA84QjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.tportal.hr%2Fvijesti%

2Fclanak%2Fcarobnica-kopriva-

20120418&psig=AOvVaw00U9TlK5aWGaT9iYNJqq22&ust=1550524507572654

Koprive se tradicionalno beru na Veliki četvrtak i Veliki petak. U knjizi Hansa

Christiana Andersena "De vilde svaner" se spominje kako je princeza morala satkati kaput od

kopriva da bi razbila urok bačen na njezinu braću. U Ujedinjenom Kraljevstvu se od 1986.

održava Stinging Nettle Eating Championship, natjecanje u jedenju kopriva.

„Neće grom u koprive.“-"Neće bolest u koprive", kaže ajurvedska savjetnica Senka

Kušer–Mijić. Kopriva jača imunitet, popravlja krvnu sliku, ali i ten, sjaj kože i kose.

Pa što čini tu skromnu, posvuda rasprostranjenu biljku toliko korisnom? To je njena

široka primjena.

Kopriva je puna željeza i vitamina

Ali i da sve spomenuto zanemarimo, koprivi se moramo pokloniti jer je izniman lijek.

Velike količine vitamina (osobito A, C, B2), mineralnih soli, biljnih hormona i enzima

sekretina čini koprivu odličnom za proljetne i jesenske kure čišćenja. Njome se, zbog obilja

željeza, otklanja stanje potištenosti i osjećaj umora, ali i pridonosi stvaranju crvenih krvnih

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwinmqWN2MPgAhWsPOwKHfdxA84QjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fwww.tportal.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fcarobnica-kopriva-20120418&psig=AOvVaw00U9TlK5aWGaT9iYNJqq22&ust=1550524507572654




83

zrnaca što olakšava opskrbu tijela kisikom i otklanja slabokrvnost. U proljeće, kada niču tek

mladi izbojci kopriva koji su najbogatiji udjelom C vitamina, treba otići u prirodu po prve

mlade listove i iskoristiti sve prednosti koprive. Taj okus i snaga tek izniklog mladog bilja koje

je tijekom zime grijala utroba zemlje, moćni je eliksir zdravlja koji, uziman i stavljan u

redovite obroke poput juha ili variva, može ojačati imunitet, popraviti opće stanje

malaksalosti i sasvim neprimjetno, utjecati na krvnu sliku, ali i na ten, sjaj kože i kose.

Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine

C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad

organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno

utječe na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje

kao diuretik i antihemoragik. Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.

Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu

nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože.

Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-

zelena boja. Kopriva sadrži likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku

od pamuka, raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.

Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi

iz brončanog doba. Dobar dio njemačke uniforme iz prvog svjetskog rata bio je od tkanine

izrađene od koprivinih vlakana. Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek. Siromašni

ljudi bi je često jeli u proljeće. U germanskoj mitologiji, kopriva je bila simbol boga munje.

Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu, i od toga dolazi

poslovica:“ Neće grom u koprive“. Postoji mit da kad kokoši jedu sušene koprive, poveća se

broj izlegnutih jaja.

Kopriva za njegovanje biljaka i vrta

Kopriva se može koristiti za njegovanje biljaka, što uključuje vrt, voćnjak, povrtnjak i

dr. Koprivom se njeguje i liječi nadzemni dio biljke, zatim tlo i podzemni dio biljke odnosno

korijen sa vrlo djelotvornim pripravcima od koprive. Kopriva služi kao odlična

hrana ličinkama nekih vrsta leptira, kao što je danje paunče ili mala riđa. Također je i hrana

mnogim vrstama moljaca. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su

veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama.

Kopriva kao kulinarska delicija

U vrijeme nestašica hrane, ljudi su uvijek posezali za biljkama, a kopriva je iznimno

ukusna. Izvrsna je u varivima, juhama, salatama i raznim kombinacijama jela koja uključuju

kuhano bilje. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te

začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u

sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. U BiH se prave pita od koprive slično kao pita od

špinata „zeljanica od koprive“.

84

Čaj od koprive

U proljeće je poželjno nakon zimskog mirovanja provesti čišćenje organizma. Iako to

treba raditi stručno i uz nadzor i savjet liječnika, iscijeđen sok od listova svježe koprive u koji

je dodana mala žličica meda, svakako će pridonijeti tom procesu,. Čaj je vrlo koristan kod

kožnih bolesti, bubuljica i akni, a preporučuje se i kod pojave afti i upale desni. Zbog visokog

udjela kalija, čaj djeluje diuretski, zbog čega se koristi u liječenju upale mokraćnih puteva.

Kalcij, natrij, magnezij, fosfor… lepeza je koja pokazuje pravo bogatstvo u izgledom tako

skromnoj, a tako moćnoj biljci. Čaj se sprema od sušenih, a ne od svježih listova jer postoje

brojni načini na koje se mogu upotrijebiti svježi listovi, a sušeni list se može bolje dozirati i na

taj način po potrebi ublažiti ili intenzivirati čaj. Čaj od koprive iznimno je koristan za zdravlje

i zorno svjedoči kako izreka o gromu i munjama ima smisla.

Čaj za jačanje imuniteta (kod prehlada, hunjavice, gripe…): 2 čajne žličice suhoga lista treba

preliti s 2 do 3 dl vruće vode. Čaj pustiti da odstoji 5-10 minuta i zatim ga ocijeđenog piti. Za

one koji imaju kakvih plućnih tegoba, kašalj. Ohlađenom čaju dodati žličicu meda, a ako su

tegobe izraženije, nakon što se popije čaj u ustima treba polako otopiti još jednu žličicu

meda.

Čaj za sjaj kose, jačanje vlasišta i protiv peruti. 3-4 žlice suhoga lista preliti sa 1,5 l vode (ili

napraviti mješavinu sačinjenu od 3 žlice suhog lista i 1 žlice korijena koprive). Čaj ostavite da

odstoji oko 15 min, a zatim ga procijediti. Ohlađeni ili mlaki čaj treba lagano umasirati u

vlasište i potom dobro isprati.

Ulje: iscijeđeni se sok koprive pomiješa u jednakim dijelovima s orahovim uljem;

dobiva se ulje kojim se svaku večer pred spavanje treba mazati čelo, sljepoočnice i prsa; time

se uklanja nervoza, jačaju živci i pamćenje.

Nuspojave: Kopriva se ne preporučuje srčanim bolesnicima i osobama s oštećenim

bubrezima. Uzimana u većim dozama, može izazvati probavne tegobe i crvenilo kože. Pri

duljoj uporabi kopriva utječe na gubitak kalija u tijelu, što možete nadoknaditi prehranom

bogatom kalijem.

ZAKLJUČAK

U proizvodnji ljekovitog bilja potrebno je kroz osmišljene istraživačke projekte ispitati

mogućnosti i tehnologiju proizvodnje novih komercijalnih interesantnih, neistraženih biljnih

vrsta i unaprjeđivati proizvodnju istraženih ljekovitih biljnih vrsta s ciljem povećanja

konkurentnosti na tržištu. Nužno je razvijati nacionalno prepoznatljive proizvode za domaće i

inozemno tržište.

Možda ste naslijedili poljoprivredno zemljište i ne znate što biste s njim počeli, ili ste

odlučili promijeniti posao kojim se bavite i postati poljoprivrednikom ili jednostavno volite

provoditi vrijeme na svježem zraku? Kako povezati ljubav prema prirodi s nečim isplativim?

Odgovor je jednostavan – počnite se baviti uzgojem ljekovitog aromatičnog bilja.

85

Brojne biljne vrste sadrže tvari koje se mogu koristiti u medicinskoj, prehrambenoj i

kozmetičkoj industriji. Svjetski je trend povratka prirodnim izvorima u prehrani, ali i u

liječenju, i to upravo s porastom životnog standarda. U Hrvatskoj je prisutan interes za uzgoj,

proizvodnju i izvoz začinskog i ljekovitog bilja. Prešlo se sa sakupljanja (nekontrolirane berbe

s narušavanjem prirodnih staništa) na kultiviranje definirano propisima i uzgoj vrsta na

oranicama. Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja treba razvijati na oranicama jer prikupljanje

samoniklog bilja po šumama, poljima, livadama i kamenjaru smanjuje prirodne resurse.

Prikupljeno samoniklo bilje niže je kakvoće, materijal je nehomogen i neujednačen i najčešće

ima na tržištu nižu cijenu. Kultiviranim se uzgojem ljekovitog bilja postiže veće kakvoća i

homogenost materijala te očuvanje biološke raznolikosti na prirodnim staništima jer su

mnoge vrste ugrožene zbog prekomjerne eksploatacije. Samo velike serije ljekovitog bilja

izvrsne kakvoće mogu naći ozbiljne kupce.

Ljekovito i začinsko bilje ne mora se uzgajati na velikim površinama, kvalitetno se

može uzgojiti i na malom prostoru kao što je biljna spirala. Biljna spirala ne samo da je mali

začinski vrt nego ujedno svojim izgledom doprinosi estetskoj vrijednosti te pruža velike

mogućnosti u kreativnom vrtlarenju. Prilikom odabira biljnih vrsta, osim namjene, treba

voditi računa i o tome koliko se često upotrebljavaju. Plan samog vrta, odnosno spirale ovisi

o prostoru, ali i o raspoloživom vremenu koje se može u njemu provoditi.

Mali začinski vrt u polikulturnom uzgoju je savršen višenamjenski vrt. Iako se tijekom

cijele godine može kupiti osušeno začinsko bilje, savršeno sačuvane arome, te svježe ubrano

sezonsko začinsko bilje, uzgoj začina u vlastitom biljnom vrtu pruža posebno zadovoljstvo. Da

bismo uzgajali odabrano začinsko bilje nije potreban velik prostor, jer većini biljaka ne treba

velik prostor za rast, tako da se dovoljno začinskog bilja može uzgojiti i na malom prostoru.

Osim toga, mnoge začinske biljke imaju višenamjensku upotreba. One nisu samo kuhinjske

biljke već istodobno i ljekovite, kozmetičke i aromatične, te se s manjim brojem biljaka može

zadovoljiti više interesa. Stoga i mali prostor začinskog biljnog vrta pruža velike mogućnosti

kreativnom vrtlaru, a prilikom odlučivanja koje

vrste biljaka uzgajati, treba uzeti u obzir koliko

često ih upotrebljavamo.

Plan vrta sa začinskim biljem najviše ovisi o

raspoloživom prostoru, ali i o vremenu koje smo

spremni u njemu provoditi. Kako veliki začinski

vrt traži puno njege, a relativno su malobrojne

biljke koje uistinu redovito koristimo u kuhinji,

mali začinski vrt je savršen višenamjenski vrt.

Kao prvo osigurava začine potrebne u kuhinji,

nudi odmor i opuštanje, a pažljivo isplaniran čini

atraktivnim prostor u kojem se nalazi.

Slika 40. Spirala ljekovitog bilja (shematski prikaz) izvor: https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/04/spiralaaa.jpg

https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/04/spiralaaa.jpg

86

Izuzetno atraktivni mali začinski biljni vrt, u kojem se može uzgajati mnogo različitih biljaka,

može postići spiralnim biljnim vrtom.

Ljekovito bilje spada među najisplativije kulture, osobito na manjim površinama.

Hrvatska je zemlja u kojoj uspijeva ljekovito bilje izuzetne kvalitete s vrlo visokim postotkom

eteričnog ulja u biljnoj masi. Ova je proizvodnja vrlo cijenjen hrvatski proizvod na svjetskom

tržištu, stoga se 98 % proizvedenog izveze iz Hrvatske.

Tvrtke koje se bave izvozom ljekovitog bilja traže kooperante koji će za njih

proizvoditi pojedine ljekovite vrste. Prije proizvodnje je moguće sklopiti ugovor o otkupu s

prerađivačima ili se možete odlučiti za proizvodnju vlastitog gotovog proizvoda poput

eteričnih ulja ili čajnih mješavina i sami ga plasirati na tržište.

Proizvodnja ljekovitog bilja je u potpunosti ekološka proizvodnja i potpada pod

zakone i pravilnike o proizvodnji hrane. To znači da su upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva

strogo regulirane te da je izuzetno važno da je tlo na kojem planirate uzgoj nezagađeno

prethodnim uzgojem konvencionalnih kultura.

Odluku o tome koje ljekovito bilje biste uzgajali najbolje je donijeti nakon analize tla i

klimatskih uvjeta u kojima se nalazi vaše zemljište. Kada vrtlar primijeti da vrt napreduje, više

mu nisu potrebne riječi da ga u to uvjere. On je svojim čulima uvidio da „stvar funkcionira“ –

bio-vrt više nije san, on je rascvjetana stvarnost. Vrtlar je ušao u trag prirode, ide ukorak s

njom. No to je iskustvo koje svatko mora osjetiti na svojoj koži i u svom vrtu. Ono daje onaj

duboki, trajan osjećaj sreće koji su Kinezi još u davna vremena veličali iznad svega:

„…i ako čitav život želiš biti sretan, postani vrtlar.“

Zdravlje iz vrta

Bio-vrtlar u svom privatnom raju ne ubire samo čvrste zemaljske proizvode koji se

mogu izvagati u kilogramima i izmjeriti u centimetrima. On svaki dan u svoju kuhinju unosi

zdravlje. Povrće i plodovi koje je uzgojio prema prirodnim metodama, u najširem su smislu

ljekovite biljke, sa izvanrednom aromom. Od zdravog vrta do zdravog čovjeka vodi direktan

put. Na tom putu svi mogu naći svoj put. On nije ugodan, ali je pouzdan. Potrebno je spremiti

samo malo hrabrosti za promjenu načina razmišljanja, otvoreno srce i oči koje nisu

zamućene predrasudama. Bez rada nitko neće vratiti raj.

Samo će znatiželja naučiti, a samo odlučni nadvladati prepreke učenja.

Kvocijent potrage oduvijek me uzbuđuje više od kvocijenta inteligencije.

_ Eugene S. Wilson

Aromatični Spiralni Vrt – Mali začinski vrt

U vremenu interneta, igrica, društvenih mreža i potpunog otuđenja čovjeka od

čovjeka prestanka druženja i razgovaranja... razmišljam o značenju vrtova, školskih vrtova,

urbanih vrtova i kako ih učiniti zanimljivim prostorom u kojemu će naši životi kao i vrtovi, biti

lijepi i korisni u onoj mjeri u kojoj svatko od nas njeguje stvaralaštvo i sposobnost za rad. Vrt

je prostor za avanturu i stjecanje iskustva. Vrt je blago zelenih krajeva svijeta, a uzgoj bez

pesticida i proizvodnja zdrave hrane motiv za zdrav život.

87

Slika 41. Aromatični Spiralni Vrt u školskom praktikumu Srednje škole „M. A. Reljković“,


Profesor dr. Dželal Ibraković: „Aromatični spiralni vrt nosi i duh prošlosti i duhovnog

uzdizanja čovjeka, ali je to ŽIV eksponat. Njegova međa jeste spirala koja se pojavljuje i kao

svemirski znak (putanja planeta i galaksija), ali i kao savršena simetrija na Zemlji (puževa

kućica npr.), ali spirala mijenja formu sa biljkama koje se u njoj nalaze. I traži ono što i jeste

ljudska egzistencijalna osobnost: traži aktivnost od promatrača, traži pažnju, traži ljubav,

njegovanje, solidarnost, a to je put spiralnog kretanja ka Centru Ljubavi ili prema Apsolutnoj

Milosti i Samilosti, Izvoru svjetlosti nebesa i Zemlje. To je suština ljudskog vrta, čovjeka kao

vrtlara, jer sve što radimo jeste njegovanje, prepoznavanje ljepote, oplemenjivanje,

harmonija zvukova, boja, mirisa, ukusa. “

Slika 42. Aromatični Spiralni Vrt u školskom praktikumu Srednje škole „M. A. Reljković“,


88

Naravno, ovo su sve osobnosti za one koji zavrjeđuju naziv čovjek u njegovoj

univerzalnoj svemirskoj misiji, to je i pečat ljubavi, a kako lijepo zvuči, građanin svijeta

spirale, ili kako to Edward Said kaže: „Čovjek sa granice, međe, ali ne ove ljudske međe koja

jeste podjela i zla krv, nego međe svjetlosti koja svojim fantastičnim brzinama i

neponovljivim bojama spaja, sjedinjuje, objedinjuje, nadahnjuje.“

Slika 43. Aromatični buket lavande iz Aromatičnog Spiralnog Vrta u školskom praktikumu,

Srednja škola „M. A. Reljković“, Slavonski Brod (foto V. Ibraković)

Počnimo dakle s praksom…

Slika 44. Sretan učitelj u Aromatičnom Spiralnom Vrtu, Srednja škola „M. A. Reljković“,


89

LITERATURA

1. Brezovec N., Carović K., Kolak I., Britvec M., Šatović Z., (2006): Hrvatske banke biljnih

gena. Sjemenarstvo 23(2006), 57-66

2. Dubravec K. D., (1996): Botanika, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,

3. Ekološki uvjeti za ljekovito bilje, (2011): brošura Biopa,

http://www.scribd.com/doc/53183411/136/Ekolo%C5%A1ki-uvjeti

4. Galle K. T., (2005): Domaće ljekovito bilje, Mozaik knjiga Zagreb,

5. Jankulovski, Ž., Muminović, Š., Arapčeska, M., (2005): Začinski i lekoviti rastenija

(Proizvodstvo i upotreba). Univerzitet „Sv.Kliment Ohridski“, Bitola, Makedonija,

6. Jovović, Z., Muminović, Š., Baričević, D., Stešević., (2017): Tehnologija proizvodnje

ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja. Univerzitet Crne Gore, Biotehnički

fakultet, Podgorica,

7. Kolak I., Šatović Z., Carović K., Grdiša M., Pliestić S., (2007): Stanje, mogućnosti i

problemi proizvodnje ljekovitog, aromatičnog i medonosnog bilja u Hrvatskoj.

Zbornik radova 42. hrvatski i 2. međunarodni simpozij agronoma, 91-92;

8. Kreuter Marie-Luise, (2008): Bio vrt, Marijan tisak d.o.o., Split,

9. Marčinković J. Pater, (2001): Božja biljna ljekarna, Školska knjiga, Zagreb,

10. McVicar J., (2006): Ljekovito i začinsko bilje, Uliks, Rijeka,Šilješ, Đ. Grozdanić, I.

Grgesina, (1991): Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja, Školska knjiga

Zagreb.

11. Muminović, Š., (1998): Proizvodnja ljekovitih i začinskih biljaka. Compact. Publishing

Hosu. Sarajevo,

12. Stepanović B., Radanović D., Turšić I., Nemčević N., Ivanec J., (2009): Uzgoj ljekovitog i

aromatičnog bilja, Pitomača: Jan Spider,

13. Šiljković Ž., Rimanić A., (2005): Geografski aspekti ekološkog uzgoja ljekovitog bilja u

Hrvatskoj. Geoadria 10/1, 53-68

14. http://hr.wikipedia.org/wiki/

15. http://www.lavanda-bacac.hr/destilacija.html

16. http://www.ljekovitobilje.org/vlasac/

17. http://www.sensaklub.hr/clanci/ljekovito-bilje/marulja-ili-macina-trava

18. http://bs.wikipedia.org/wiki/Macina_trava

19. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kopriva

20. http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/kopriva

http://www.scribd.com/doc/53183411/136/Ekolo%C5%A1ki-uvjeti

http://hr.wikipedia.org/wiki/

http://www.lavanda-bacac.hr/destilacija.html

http://www.ljekovitobilje.org/vlasac/

http://www.sensaklub.hr/clanci/ljekovito-bilje/marulja-ili-macina-trava

http://bs.wikipedia.org/wiki/Macina_trava

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kopriva

http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/kopriva

90

21. http://www.sensaklub.hr/clanci/ljekovito-bilje/kopriva-kao-lijek

22. http://hr.wikipedia.org/wiki/Smilje

23. http://eterik.com/wp-hr/?page_id=16

http://www.sensaklub.hr/clanci/ljekovito-bilje/kopriva-kao-lijek

http://hr.wikipedia.org/wiki/Smilje

http://eterik.com/wp-hr/?page_id=16

uzgoj ljekovitog, zaČinskog i aromatiČno iljaljekovito i aromatično bilje te proizvodi (droge,...

Documents