vidljiva uv irinstrumentalne.tmf.bg.ac.rs/predavanja/3. fluorimetrija.pdfuveo nemački naučnik...
TRANSCRIPT
Molekulska spektroskopija
APSORPCIONA Vidljiva UV IR
EMISIONA Fluorimetrija
Fluorimetrija
Molekulska emisiona spektroskopija u UV i vidljivoj oblasti
Rastvori koji pod UV svetlošću fluoresciraju u vidljivoj oblasti
UVOD - LUMINESCENCIJA
fenomen u kome se supstanca pobuđuje nekom vrstom spoljašnje energije, a zatim se apsorbovana energija emituje u formi svetlosti;
svetlost ne podrazumeva samo elektromagnetne talase u vidljivoj oblasti, već i u bliskoj UV i bliskoj IR.
Fenomen se pominje 1500 godina pre n.e. (svici); Aristotel, 4. vek pre n.e. (ribe); Termin luminescenca (lat. lumen - svetlost) je prvi
uveo nemački naučnik Wiedemann 1888. godine, kao zajednički naziv za fluorescencu i fosforescencu.
UVOD – FLUORESCENCIJA
Reč fluorescenca je uvedena da opiše pojavu karakterističnu za mineral fluorit (CaF2), kod koga je prvi put uočen kratki sjaj nakon ultraljubičaste ekscitacije;
traje koliko i ozračivanje (osvetljavanje)
UVOD –FOSFORESCENCIJA
fosforescenca se odnosila na dugotrajnu emisiju koja može trajati i satima nakon prestanka pobuđivanja;
traje i posle osvetljavanja.
Kako pobuđeni molekul oslobađa apsorbovanu energiju?
Neradijacioni prelazi – emituje se toplota Radijacioni prelazi - emituje se svetlost
Fluorofore
Teoretski sve supstance koje apsorbuju UV i VIS bi mogle da fluoresciraju
Većina, ipak, ne fluorescira, jer imaju strukturu koja omogućava neradijativne (brže) puteve relaksacije
Fluorofore su grupe atoma ili molekuli odgovorni za pojavu fluorescencije
Jedinjenja koja mogu da fluoresciraju
Nezasićena jedinjenja Konjugovana jedinjenja Policiklični aromatični ugljovodonici
Jedinjenja koja nemaju sposobnost fluoresciranja mogu se obeležavati fluorescirajućim agensima ili podvrgnuti hemijskim reakcijama u kojima će se dobiti
njihovi fluorescirajući derivati
Fluorimetar
Fluorimetar
Osnovni delovi fluorimetra
izvor zračenja primarni (ekscitacioni) monohromator uzorak sekundarni (emisioni) monohromator detektor
Pravac upadnog (ekscitacionog) i emitovanog (emisionog) zračenja je pod uglom od 90o To omogućava osvetljavanje detektora samo emitovanom svetlošću (ne upadnom ili reflektovanom sa uzorka).
IZVORI ZRAČENJA (200-900 nm)
Lampe (deuterijumova, vodonična) Ksenonska lampa daje intenzivan, relativno
kontinualan spektar između 200 i 800 nm
LED diode Laseri
PRIMENA
Kvalitativna analiza (indentifikacija nepoznatih supstanci) poređenjem maksimuma talasne dužine
emisionog zračenja nepoznate supstance sa podacima iz baze
Kvantitativna analiza
Niska granica detekcije posledica direktnog merenja inteziteta
proporcionalnog koncentraciji
Nepoznata koncentracija se određuje metodom kalibracione krive
PRIMENA
neorganska hemija, organska hemija, biohemija... detekcija sastojaka u tragovima u biološkim i ekološkim
uzorcima detekcija u hromatografiji i elektroforezi određivanje vitamina (B1, B2) u biološkim ekstraktima DNA sekvenciranje izučavanje vezivanja liganda u biološkim sistemima... luminescentne materijale sadrže televizori, monitori
računara, fluorescentne lampe, medicinski uređaji za rendgensko snimanje, laseri…
Prednosti fluorimetrije nad UV-Vis spektroskopijom
Visoka osetljivost (1000 puta niže koncentracije nego UV- Vis) Velika specifičnost (neznatna interferencija
drugih komponenti)
LUMINESCENCIJA
različite pojave emisije svetlosti nakon pobuđivanja supstance različitim vrstama energije, bez zagrevanja.
Prefiks u nazivu vrste luminescencije ukazuje upravo na metod kojim je izazvano pobuđivanje.
Fotoluminescencija – apsorpcija elektromagnetnog zračenja (fluorescencija i fosforescencija)
Hemiluminescencija - pobuđeni molekul se formira u hemijskoj reakciji
Bioluminescencija - proces se odvija u živim organizmima, energijom metaboličkih reakcija.
Luminescencija
Luminescencija u forenzici
Bioluminescencija