WAGNER I VERDIu povodu 200. obljetnice rođenja

Subota, 30. studenoga 2013., u 19 i 30 sati

Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu

Dirigent: Mladen Tarbuk, red. prof.

Zborovođa: Jasenka Ostojić, izv. prof.Voditelj orkestra: Georg Draušnik, red. prof.

Asistenti zborovođe: Alan Kljaić i Josip Hrastić, studenti 2. godine dirigiranja

Korepetitorica zbora: Irena Lenuzzi, studentica 4. godine klavira

Nadzornik orkestra: Antonije Popović

Poslužitelj orkestra: Zoran Boch

Subota, 30. studenoga 2013., u 19 i 30 sati

3

ProgrAM

giuseppe Verdi:

ČETIrI DUHoVNE SKLADBE(QUATTro PEZZI SACrI)

Ave Maria

Stabat Mater

Laudi alla Vergine Maria

Te Deum

****

richard Wagner:

SUITA IZ gLAZBENE DrAME SUMrAK BogoVA (gÖTTErDÄMMErUNg)

Uvod – razgovor norni – Dvopjev Brünnhilde i Siegfrieda – Siegriedovo putovanje rajnom – Siegfriedovo ubojstvo –

Siegfriedova posmrtna koračnica – Brünnhilde na lomači

4

Djelujući od osnutka Muzičke akademije 1921. godine, Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu okupljaju studente svih odsjeka i studijskih godina te su njezini reprezentativni ansambli. Okušavajući se u stilski raznolikom i složenom repertoaru, Zborom i Simfonijskim orkestrom ravnali su dirigenti poput Nikše Bareze, Igora Kuljerića, Zorana Juranića, Vladimira Kranjčevića, Uroša Lajovica, Milana Horvata, Igora Gjardova, Pavla Dešpalja, Aleksandra Kalajdžića, Aluna Francisa, Mladena Tarbuka i drugih. Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije publici se redovito predstavljaju interpretativno zahtjevnim djelima poput Bachove Muke po Ivanu, Brahmsova Njemačkogrekvijema, Mendelssohnovih oratorija Ilija i Pavao, Mahlerove Druge simfonije, Beethovenove Devete simfonije, Mozartova Rekvijema, Orffovih Carmina Burana, Istarskih freski Borisa Papandopula, dramatskog oratorija Ivana Orleanska na lomači Arthura Honeggera, Mahlerove Osme simfonije, Brittenova Ratnog rekvijema, itd. Uz Zbor i Simfonijski orkestar Muzičke akademije, solisti pjevačkog odsjeka posljednjih su pet godina ostvarili velike operne projekte kao što su Ljubavni napitak Gaetana Donizzetija u koprodukciji s Gradskim kazalištem Komedija. U suradnji sa studentima i mentorima Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta realizirane su scenske izvedbe opera Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ivan Grozni Sergeja Prokofjeva, Carmen Georgesa Bizeta te Slavuj Igora Stravinskoga u režiji naših vrhunskih redatelja Dore Ruždjak Podolski, Borne Baletića i Krešimira Dolenčića.Potaknuta visokom razinom izvođenja Simfonijskog orkestra i mješovitog zbora, Muzička akademija u Zagrebu, u suradnji s Koncertom dvoranom Vatroslava Lisinskog, od 2001. godine organizira Akademski ciklus u kojemu nastupaju isključivo ansambli Muzičke akademije.

ZBor MUZIČKE AKADEMIJE SVEUČILIŠTA U ZAgrEBUSoprani: Barbara Babić, Iva Bardun, Anabela Barić, Iva Bartolić, Marija Cestarić, Vedrana Colić, Ana Dadić, Antonia Dunjko, Margareta Gusek, Hana Hanas, Lorena Krstić, Gabrijela Kujundžić, Karla Ledić, Andrea Maretić, Valentina Mekovec, Melita Mioč, Maja Mužar, Ana Orić, Lucija Pleše, Silvija Pleše, Antea Poljak, Ana Rebrina, Maja Šajatović, Divna Šimatović, Buga Marija Šimić, Petra Škoda, Lucija Ticl, Linda Uran, Sandra Vidovič, Lucija Vočanec, Monika Zlatarek, Marija Žgela.

Altovi: Jasmina Belošević, Aleksandra Bilanović, Karla Biondić, Barbara Bogojević, Kornelija Boršodi, Barbara Bošnjak, Amalija Ciprić, Tihana Dovhanj, Dora Dunatov, Josipa Dužić, Petra Ferić, Ema Gross, Ines Grubišić, Mihaela Hadrović, Paula Ilčić, Iva Jarić, Matea Jelinić, Mirjana Kovaček, Barbara Lalić, Irena Lenuzzi, Matea Matasović, Ines Miletić, Iva Nimac, Mimiko Okada, Katarina Oršolić, Gabriela Paradžik, Antonija Petrić, Dora Remenar, Asja Rizvić, Silvija Sarapa, Lucija Siruček, Jelena Sviben, Andrea Šrut, Antonia Trošić, Andrea Višak.

5

Tenori: Nereo Arbula, Matej Blečić, Mario Filipović, Martin Gelić, Josip Hrastić, Dino Jelusić, Franko Klisović, Domagoj Kučinić, Matej Magdić, Josip Matker, David Ropac, Kristijan Sinković, Ivan Starčević, Stefano Surian, Hrvoje Šenjug, Luka Šijan, Maro Taslaman, Danijel Vučić.

Basovi: Marko Biškup, Antonio Bogojević, Benjamin Čaušević, Dominik Došen, Krešimir Dujmić, Roland Grlica, Marko Halavanić, Petar Hendija, Vedran Janjanin, Josip Kapitanić, Kristian Keil, Ivan Kero, Alan Kljaić, Filip Knežević, Fabijan Komljenović, Andrej Križanec, Ivan Krpan, Filip Merdić, Filip Meštrović, Sven Mrđen, Lovro Peretić, Kristian Prašnjak, Luka Stipanov, David Šeb, Ivan Šimatović, Ivan Šimatović, Marko Trkulja, Tomislav Tukša, Matej Vuković, Marko Juraj Žerovnik.

SIMFoNIJSKI orKESTAr MUZIČKE AKADEMIJE SVEUČILIŠTA U ZAgrEBUKoncertna majstorica: Teodora Sucala-MateiI. violine: Teodora Sucala-Matei, Tvrtko Emanuel Galić, Margareta Kunjko, Edi Šiljak, Alberto Surina, Marija Šakota, Marta Mesarić, Nataša Veljak, Kristina Mrčela, Ariana Škrinjar, Marino Tomasović, Sven Marković, Barbara Udovčić, Leopold Stašić, Dragan Marinković, Ivo JukićII. violine: Val Bakrač, Marija Lalović, Dora Maganić, Monika Šolman, Lovro Matošević, Martin Pokos, Božena Barišić, Nikolina Dorić, Marija Župančić, Nada Miloš, Luka Softić, Mia Marić-Dugandžić, Jasmina Bojić, Ana Tomšić, Alisa Šepić, Ivana ČuljakViole: Šimun Končić, Sara Parađiković, Tajana Škorić, Sonja Jugo, Valentina Protolipac, Marta Havliček, Ruben Škreblin, Višeslav Salopek, Bianca Kostić, Danijel RušecViolončela: Vid Veljak, Romana Antonia Bačić, Sara Novoselić, Matej Milošev, Adrian Pelc, Paola Bralić, Iva Mihalj, Jakov KunjkoKontrabasi: Jura Herceg, Ivan Domović, Toma Vlčev, Duje Serdarević, Adam Millan, Marko RadićHarfe: Mirjam Lučev Debanić, Veronika TadinaFlaute: Antonia Mikas, Ivana Vukojević, Dijana Bistrović, Nika Bauman, Marina Aradski, Tea Petak, Eva Cigić (piccolo)Oboe: Iva Ledenko, Manca Oberstar, Dunja Čolić, Ivana Bjeloš Klarineti: Abdul Aziz Hussein, Lovre Lučić, Dunja Paprić, Marina NovoselFagoti: Manuela Budiščak, Matija-Mathew Tomas, Lana Juranić, Natalija Jarecrogovi: Nikola Zver, Dario Kšenek, Ivan Oškera, Marko Novak, Viktor Kirčenkov

6

Wagnerove tube: Danijel Molnar, Zdravko Haubrih, Franci Lipovšek, Nikola JarkiTrube: Igor Dorotić, Marko Halužan, Ivan Kolarević Bas truba: Mario Šincek Tromboni: Denis Martinuš, Barbara Čavar, Gabrijel Mešnjak, Jurica TušekTuba: Mihael KrižančićTimpani: Leonardo Losciale, Gregor HrovatUdaraljke: Luka Pešutić, Milan Filić, Fran Krsto Šercar

Mladen Tarbuk (Sarajevo, 1962.), jedan od najsvestranijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, djeluje s jednakim uspjehom kao skladatelj, dirigent, pedagog i producent. Kruna njegove raznovrsne karijere bio je koncert s orkestrom Concert-Verein održan 2008. u bečkom Musikvereinu. Tom prigodom se na programu, uz Haydnova i Mozartova

7

djela, našla i njegova skladba Sebastian u snu. Kao dirigent je postigao međunarodni ugled, djelujući pet godina (2004.-2009.) kao stalni gostujući dirigent Njemačke opere na Rajni u Düsseldorfu, te gostujući u raznim opernim kućama i koncertnim dvoranama, surađujući pritom s brojnim uglednim simfonijskim orkestrima i opernim kućama (Kanada, Meksiko, Austrija, Italija, Mađarska...). Glazbeni život Hrvatske obilježio je velikim opernim produkcijama Muzičke akademije u sklopu ciklusa Lisinski subotom, višegodišnjom suradnjom sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, s kojim je snimio tisuće minuta pretežito hrvatske glazbe, te osnivanjem Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske. Usprkos brojnim smetnjama, u kratkom je vremenu kao intendant zagrebačkog HNK-a uspio ponuditi hrvatskoj javnosti niz vrhunskih predstava (Glorija, Lady Macbeth Mcenskog okruga, Don Carlos, Tristan i Izolda, Bajadera, Romeo i Julija). Mladen Tarbuk se još zarana, kao student, pojavio na međunarodnoj sceni. Godine 1990. na međunarodnom festivalu Gaudeamus Amsterdam praizvela se njegova skladba Martyre d’un jongleur. Na prvom međunarodnom skladateljskom natječaju u Beču 1991., kojem je predsjedao Claudio Abbado, skladba Mladena Tarbuka Medida del tiempo dobila je preporuku za izvedbu. Skladbu je u Konzerthausu, u sklopu festivala Wien Modern praizveo dr. Friedrich Cerha sa svojim ansamblom die reihe. Potom je Tarbuk 1993. dobio dvije prve nagrade na međunarodnim natjecanjima Ernst Vogel i Tolosa, kao i brojne hrvatske nagrade (Stjepan Šulek, dva puta Josip Štolcer Slavenski, Boris Papandopulo, nagradu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog). Njegove su skladbe izvođene na uglednim festivalima suvremene glazbe (Europamusicale München, Musicora i Le Temps de Soufle Paris, Trieste Prima, Svjetski dani glazbe Manchester 1997, World Saxophone Congress Glasgow, Musikprotokoll, Hörrohr i Erasmus u Grazu, Muzički biennale Zagreb) i objavljene na brojnim nosačima zvuka (HoneyRock, Orfej, Cantus). Njegov balet Tramvaj zvan čežnja otvorio je Svjetske dane glazbe 2005. u Zagrebu. Posebnu mu je čast ukazao grad Wuppertal narudžbom skladbe u povodu smrti barda suvremene glazbe, čelista Siegfrieda Palma. Tako je nastala skladba Über glitzernden Kies, koju je praizvela Gail Gilmore. U opusu Mladena Tarbuka je sedamdeset pet skladbi, od solističke i komorne glazbe do velikih simfonijskih i scenskih formi. Kao pedagog, djeluje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; predaje kompoziciju, orkestar i glazbenu teoriju. Od 2013. godine ravnatelj je glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

8

Jasenka ostojić studij dirigiranja i stručno usavršavanje završila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi mo Pavla Dešpalja. Bila je stipendistica Fonda Lovro i Lilly Matačić. Pročelnica je III. Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke u zvanju izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Zbor Muzičke akademije vodi od 2000. godine; s njim ostvaruje brojne izvedbe u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim komornim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije itd. Vrijedno je istaknuti nastupe Zbora Muzičke akademije pod ravnanjem Riccarda Mutija u izvedbi Rekvijema u c-molu Luigija Cherubinija u Ravenni i Trstu (Italija) te u Osmoj simfoniji Gustava Mahlera pod ravnanjem Valerija Gergijeva u Ljubljani (Slovenija) i u zagrebačkoj Areni. Godine 2006. osniva Hrvatsko društvo Collegium pro arte pri kojem djeluju Cappella Zinka i Cappella Odak, zborovi koji su 2012. godine osvojili tri prve nagrade na međunarodnim zborskim natjecanjima, nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu djela hrvatskog autora, Grand Prix Grada Zadra, a dobitnica je i Posebne nagrade za najbolju dirigenticu Festivala (Ohrid, Makedonija). Nastupa na: Varaždinskim baroknim večerima, Muzičkom biennalu, Međunarodnoj glazbenoj tribini u Puli, Pasionskoj baštini, Cro Patria u Splitu, Naš kanat je lip u Poreču, Samoborskoj glazbenoj jeseni itd., te u inozemstvu (Slovenija, Austrija, Italija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Velika Britanija i SAD). Stalna je dirigentica Zagrebačkih dječaka od 1994. godine. Usavršavala se na području vokalne tehnike kod vokalnih pedagoga u Hrvatskoj te kod Bečkih dječaka. Voditeljica je Seminara vokalne tehnike i rada s ansamblima na više hrvatskih institucija, te gostujuća predavačica na Sveučilištima u Poljskoj, Austriji i SAD-u. Umjetnička je ravnateljica manifestacije The World Choir Festival on Musical, Thessaloniki (Grčka).

9

Dvjesto godina Verdija i Wagnera

Na mnoge načine Italija i Njemačka pravdaju stotine kilometara koji ih dijele, premda su imale slična povijesna iskustva u 19. stoljeću: Italija je ujedinila svoje državice u jednu i postigla samostalnost 1870. godine, a Njemačka godinu dana nakon nje. Giuseppe Verdi i Richard Wagner živopisno utjelovljuju te dvije snažne kulture, a rođeni su jedan u proljeće, a drugi ujesen iste godine, kao u nekoj dijalektici blizine i daljine – posebice zato što su obojica bila blisko povezana s političkim i kulturnim životom svoje zemlje. Talijanska kultura vuče korijene iz tradicije Rima, katoličke crkve i renesanse, a mediteranska klima potiče srca na veselje i pjesmu. S druge strane, njemačku kulturu karakterizira intelektualizam, razvijena filozofija, promišljanje o ekonomiji i društvu. Možda je takav način tipiziranja tek predrasuda, no večerašnji program pokazuje da tu ima i zrnce istine.

Iako je Verdi najpoznatiji po svojim operama, za ovu je priliku odabrano jedno od njegovih djela s područja crkvene glazbe, iz posljednjeg opusa, a od Wagnerovih djela ulomci iz posljednje glazbene drame ciklusa Prsten Nibelunga, u kojem svoja promišljanja o životu, društvu i umjetnosti zaogrće u germanski mit. Verdi kontemplira o kršćanskom proživljavanju patnje i poistovjećuje se s molitvom Ora pro nobis peccatoribus, dok za Wagnera ne postoji svjesni grijeh pojedinca, već mitsko prokletstvo koje vlada nevinima, i čije poništenje ustanovljuje novi, idealni svijet. Njegova misao, postavljajući na suprotne polove prirodu i društvo, ima rusoovski karakter, zbog čega se nužnošću smatra propast i uništenje bogova, kako bi se vratili indiferentnoj, drevnoj prirodi u slici vodâ rijeke Rajne. Umjetnik stoga treba stvarati bez interesa, u skladu s prirodom, a ne s društvom, koje je sklonije prepustiti se čarima novca i moći. Mit o prstenu Nibelunga, međutim, moguće je detaljno prepričavati i tumačiti na više načina, jer smisao ostvaruje u subjektu. Wagner je, imajući to na umu, sagradio teatar u Bayreuthu, daleko od velikoga grada, usred prirode, teatar za publiku koja se umjetničkim djelima neće zabavljati, nego će se okupljati da bi o njima kontemplirala.

Verdijevi Quattro pezzi sacri (Četiri duhovne skladbe) čine zbirku zasebno skladanih djela, poslije objavljenih zajedno: Laudi alla Vergine Maria nastala je 1888., Ave Maria (sulla scala enigmatica) sljedeće godine, a Te Deum i Stabat Mater 1895. i 1896. Skladbe nisu vezane ni liturgijskom temom ni izvedbenim sastavom, što čini to djelo jedinstvenim u literaturi, ali uzrokuje i brojne izvedbene poteškoće, pa se djela češće izvode

10

pojedinačno. Ave Maria skladana je za mješoviti zbor a cappella, Laudi alla Vergine Maria za komorni ženski zbor, a preostale dvije kompozicije izvodi mješoviti zbor uz simfonijski orkestar. Priča o Quattro pezzi sacri počinje s izdanjem Gazzetta musicale di Milano iz kolovoza 1888. godine, u kojem skladatelj Adolfo Crescentini objavljuje tzv. enigmatsku skalu i njezinu harmonizaciju, izazivajući druge skladatelje da pokušaju to učiniti na drukčiji način. Verdi prihvaća i odabire tekst, u sebi se smijući: “To će mi biti četvrta Ave Maria! Možda se mogu nadati da će me Sveti Otac kada umrem beatificirati.” Prvi pozdrav Blaženoj Djevici nalazimo, naime, u Lombardima, drugi u Ave Maria za sopran i gudače iz 1880. godine, a treći u posljednjem činu Otella, Desdemoninoj molitvi. Raspored cijelih stupnjeva i polustupnjeva u enigmatskoj skali bitno se razlikuje od durske i molske ljestvice, no Verdi joj pokušava dati boje tonaliteta – unatoč harmonijskoj turbulentnosti, tu i tamo možemo još uvijek nazreti molsku subdominantu ili napuljski sekstakord. Formalni i stilski uzor Verdi je tražio u renesansnim skladateljima, majstorima crkvene glazbe, pa se zato i cijela kompozicija oslanja na tehniku cantus firmusa: najprije skalu pratimo u basovskoj dionici uzlazno pa silazno, zatim na jednak način u altu, tenoru i naposljetku u sopranu.

Nakon Ave Maria, Stabat Mater tvori snažan dramatski kontrast. Verdi je doživljava kao osobnu ispovijest i nije ju namjeravao objaviti, nego je želio da bude s njim pokopana. Sastoji se od sedam sekcija koje se temelje na sadržaju teksta, a osobnom je čine geste i zvučni efekti koji oslikavaju bol, patnju, shrvanost i smrt. Neke od njih možemo prepoznati gotovo kao citate iz Rekvijema, poput karakterističnog ritma trube iz Dies irae, koji se pojavljuje neposredno prije riječi quando corpus morietur. U posljednjem stihu, koji govori o slavi raja, zbor i orkestar mijenjaju uloge: dok zbor pjeva u dugim notama, dotičući melodijski vrhunac kompozicije, prvi put se pojavljuje harfa i oslikava blaženstvo koje čeka one koji hrabro podnesu patnje.

Laudi alla Vergine Maria stilski je najbliža Ave Mariji. I tu su zamjetni tradicionalni elementi crkvene glazbe, no Verdi im prilazi mnogo slobodnije, koristeći se velikim melodijskim skokovima i harmonijskim rješenjima koja savršenu kadencu odgađaju sve do kraja. Ipak, najzanimljiviji efekt tvori izbor isključivo ženskih glasova, tipično “mediteranski” postavljenih u tijesnu slogu, i to u troglasju, dok četvrti glas (ne nužno uvijek ista dionica) unosi dodatni pokret koristeći se, primjerice, sinkopirajućim ritmom. Tekst slijedi prvih sedam strofa posljednjeg pjevanja Danteova Raja iz Božanstvene komedije.

11

Te Deum je najduža i najkompleksnija skladba u nizu. Zbor je podijeljen na dva dijela, a kratki solistički ulomak dodijeljen je sopranu. Njegov početak i kraj podsjeća na Stabat Mater, dok je Laudama blizak s obzirom na prokomponiranu formu. Jedan od najvećih izazova pri izvedbi Te Deuma jest ravnoteža između tipično liturgijskih dijelova i onih koji su pod utjecajem Verdijeva bogatog iskustva skladanja opere.

Dok veze između te četiri skladbe nalazimo uz više truda, Wagnerov Prsten Nibelunga s pravom nosi naziv tetralogije. Glazbene drame Rajnino zlato, Valkira, Siegfried i Sumrak bogova tvore homogenu cjelinu, no u isto vrijeme svaka ima vlastiti zaplet, jedinstvo radnje i glazbeni karakter. Vrhunac pripada posljednjoj, što proizlazi dijelom iz dramskih elemenata, ali veću ulogu ima razmak koji dijeli početne skice iz 1848. godine do dovršetka nakon punih dvadeset šest godina, tijekom kojih je skladatelj prekidao rad na Prstenu i radio na drugim djelima, dovršavajući tako primjerice Tristana i Izoldu, što je rezultiralo i promjenama njegova glazbenog jezika. Tako će, recimo, u potrazi za bogatijim zvukom u Sumraku bogova uvesti i nov instrument, poslije poznat pod nazivom Wagnerova tuba. Limeni puhači imaju veliku ulogu već na samom početku: prolog počinje “akordom sudbine”, razvija se zatim motiv rijeke Rajne i pojavljuju se iz zemlje tri norne koje pripovijedaju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, namatajući niti s runskim zapisima. Njihovo pjevanje razvijenije je od recitativa, ali ne mnogo. Ne oduzima dah bogatstvom izraza, ali ima vlastitu putanju s manjim vrhuncima, što odgovara izrazu uzvišenih, bezvremenskih bića. Melodijska linija stoga je u službi artikulacije govora, pa ako govorna rečenica završava, i melodija silazi većim skokom, donoseći smiraj. Taj uvod u dramu pomalo je statičnog karaktera, no iz njega će izvirati svi kasniji događaji. Nit se prekine, najavljujući kraj vremena, što je nanovo popraćeno zlokobnim lajtmotivom sudbine. Takva najava svršetka na samom početku nije baš uobičajena u pripovijedanju, no Wagner u cijeloj tetralogiji dimenzijom vremena postiže specifične dramske ciljeve, pa tako o važnim događajima iz prošlosti često saznajemo tek iz dijaloga, kao da su usputni. Prolog donosi i duet Siegfrieda i Brünnhilde, nastavljajući se na Siegfrieda, prethodnu večer tetralogije. Brünnhildina je preobrazba iz neukrotive valkire u predanu suprugu dovršena i ona unatoč beskrajnoj sreći otprati Siegfrieda na put, kako bi mogao nastaviti činiti herojska djela. Kao znak ljubavi razmjenjuju darove – on joj poklanja prsten Nibelunga, a ona njemu svojega dragog konja. Napose je Brünnhildina dionica ekstatična karaktera, što se očituje u presijecanju uzlazne melodije silaznim skokovima, da bi se svaki sljedeći dosegnuti ton činio još višim. Nakon što se pozdrave, počinje prvi od većih simfonijskih ulomaka u drami,

12

Siegfriedovo putovanje Rajnom. Najprije čujemo motiv Siegfriedove trublje koji izvode rogovi; vrlo je specifičan i lako se pamti. Imitacija slijedi u oboi, a onda slijede motivi Rajne, Rajninih kćeri, zlata i prstena. Kraj putovanja nosi zlokoban prizvuk, najavljujući loše događaje: prva dva čina donose splet okolnosti koji kulminira Hagenovim ubojstvom Siegfrieda, kako bi došao do prstena i njegove moći. Dok Siegfried umire, lajtmotivi sudbine, Brünnhilde i njegov vlastiti podupiru oproštajne riječi u mirnoj i ganutljivoj atmosferi, a tek nakon Siegfriedove smrti slijedi simfonijski ulomak, Pogrebna koračnica, koja događaju impozantnim izrazom pridaje pozornost koju zaslužuje. Otvara ga moćno suzvučje limenih puhača, nakon čega se opet uz pomoć lajtmotiva retrospektivno pripovijeda Siegfriedov život. Ističu se posebno motivi mača, prstena, Brünnhilde i motiv Siegfriedove trublje. Trećim činom dominira lik Brünnhilde, koja se suočava s razotkritom istinom i stoga iz neiskusne zaljubljene žene izrasta u heroinu koja se odriče prstena, vraćajući ga Rajninim kćerima i time poništava prokletstvo. Njezin nastup i gesta imaju kraljevsku dimenziju, ona je ponovno svjesna svojeg identiteta: tu se, nakon dugo vremena, opet pojavljuje lajtmotiv valkira u trombonima, s ritmom galopirajućih konja. Wagner napokon u punom sjaju može ocrtati Brünnhildin unutarnji svijet, koji je u prethodna dva čina bio pomalo u drugom planu, jer nije bilo moguće realizirati sve što je htio: na primjer, razmišljao je o uvođenju drugog orkestra, koji bi, dok prvi prati Siegfriedovo putovanje Rajnom, ostao s Brünnhilde i oslikavao stanje njezine duše dok se odvaja od ljubljenoga. Sad, kad je Siegfried mrtav, ona se ponovno vraća k sebi, a onda i Prirodi, prolazeći kroz pročišćavajući obruč vatre. Dramski vrhunac Sumraka bogova postiže orkestar sintezom velikog broja lajtmotiva, koji govore o cijeloj povijesti izloženoj u prethodna tri dana i tragičnim sudbinama koje su otkupljene ljubavlju. Rajna guta svijet bogova i preostaju samo dubine u kojima – uz lajtmotiv ekstaze – trepere zrake sunčanog Apsoluta. Ondje zauvijek vlada ljubav, izvan granica ljudske ruke.

Sunčica Lukas, 5. godina muzikologije

(mentor: dr. sc. Dalibor Davidović, izv. prof.)

13

AVE MArIA ZDrAVo MArIJo

Ave Maria, gratia plena, Zdravo Marijo, milosti puna,Dominus tecum. Gospodin s Tobom.Benedicta tu in mulieribus, Blagoslovljena Ti među ženamaet benedictus fructus ventris tui, Iesus. i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus.Sancta Maria, Mater Dei, Sveta Marijo, Majko Božja,ora pro nobis peccatoribus, moli za nas grešnike, nunc et in hora mortis nostrae. sada i na času smrti naše.Amen. Amen.

STABAT MATEr STALA PLAČUć TUžNA MATI

Stabat mater dolorosa Stala plačuć tužna Matijuxta Crucem lacrimosa, gledala je kako pati, dum pendebat Filius. Sin joj na križ uzdignut.

Cuius animam gementem, Dušom njenom razboljenom,contristatam et dolentem rastuženom, ražaljenompertransivit gladius. prolazio mač je ljut.

O quam tristis et afflicta O koliko ucviljenafuit illa benedicta, bješe ona uzvišena, mater Unigeniti! Majka Sina jedinog!

Quae mœrebat et dolebat, Bol bolova sve to ljući,pia Mater, dum videbat blaga Mati gledajućinati pœnas inclyti. muke slavnog sina svog.

Quis est homo qui non fleret, Koji čovjek ne bi plak’o,matrem Christi si videret Majku Božju videć tako in tanto supplicio? u tjeskobi tolikoj?

Quis non posset contristari Tko protužit neće s čistomChristi Matrem contemplari kada vidi gdje za Kristomdolentem cum Filio? razdire se srce njoj?

Pro peccatis suæ gentis Zarad grijeha svoga puka vidit Iesum in tormentis, gleda njega usred muka et flagellis subditum. i gdje bičem bijen bi.

Vidit suum dulcem Natum Gleda svoga milog Sina moriendo desolatum, ostavljena sred gorčina,dum emisit spiritum. gdje se s dušom podijeli.

14

Eia, Mater, fons amoris Vrelo milja, slatka Mati, me sentire vim doloris bol mi gorku osjećatifac, ut tecum lugeam. daj, da s tobom procvilim.

Fac, ut ardeat cor meum Neka ljubav srca moga in amando Christum Deum gori sveđ za Krista Boga,ut sibi complaceam. da mu u svem omilim.

Sancta Mater, istud agas, Rane drage, Majko sveta,crucifixi fige plagas spasa za me razapetacordi meo valide. tisni usred srca moga.

Tui Nati vulnerati, Neka dođu i na menetam dignati pro me pati, patnje za me podnesenepœnas mecum divide. Sina tvoga ranjenog. Fac me tecum pie flere, Daj mi s tobom suze livat, crucifixo condolere, Raspetoga oplakivat,donec ego vixero. dok na svijetu budem ja.

Juxta Crucem tecum stare, U tvom društvu uz križ stati, et me tibi sociare s tobom jade jadovatiin planctu desidero. želja mi je jedina.

Virgo virginum præclara, Djevo djeva, ti si dika, mihi iam non sis amara, već mi nemoj biti gorka; fac me tecum plangere. daj da s tobom proplačem.

Fac, ut portem Christi mortem, Čin’ me Sinka križ nositi passionis fac consortem, dionikom muke biti,et plagas recolere. rane svete štovati.

Fac me plagis vulnerari, Čin’ me ranam’ izraniti,fac me Cruce inebriari, krvlju Sina napojiti,et cruore Filii. i križ njegov nositi.

Flammis ne urar succensus, Da me plamen ne opali,per te, Virgo, sim defensus sveta Djevo, ti me braniin die iudicii. na dan suda strašnoga.

Christe, cum sit hinc exire, Kada dođu smrtni časi,da per Matrem me venire Kriste Bože, nek’ me spasiad palmam victoriæ. Majke Tvoje zagovor.

Quando corpus morietur, Kad mi zemlja tijelo primi,fac, ut animæ donetur dušu onda uzmi ti miparadisi gloria. u nebeski blažen dvor. Amen. Amen.

15

LAUDI ALLA VErgINE MArIA HVALoSPJEVI DJEVICI MArIJI

Dante Alighieri: Božanstvena komedija, Raj, 33. pjevanjePrijevod: Mate Maras

Vergine madre, figlia del tuo Figlio Djevice majko, kćeri svoga sina, Umile ed alta più che creatura Ponizna i visoka svrh stvorenja, Termine fisso d’eterno consiglio. utemeljena svrho vječnog čina, Tu se’ colei che l’umaa natura po tebi stiže dar oplemenjenjaNobilitasti si, che’l suo Fattore ljudskome rodu, kad mu tvorac dobiNon disdegnò di farsi sua fattura. obličje svoga djela bez prezrenja.

Nel ventre tuo si raccese l’amore Ljubav u tvojoj užga se utrobi, Per lo cui calda nell’eterna pace tako da ovom cvijetu s žara vrela Così è germinato questo fiore. u vječitome miru klica probi.

Qui se’ a noi meridiana face Ovdje ko južna zublja si nam snijelaDi caritate e giuso, intra i mortali milost, a dolje ti u smrtnih ljudi Se’ di speranza fontana vivace. ufanje budiš poput živa vrela.

Donna se’ tanto grande e tanto vali Vrijedna si, Gospo, i velika budi:Chequal vuol grazia ed a te non ricorre tko se za milost tebi ne uteče,Sua disianza vuol volar senz’ali. njegova želja let bez krila žudi.

La tua benignità non pur soccorre Dobrota tvoja osim što pritečeA chi dimanda ma molte fiate pomoć, kad se moli, mnogo kratiLiberamente dimandar precorre. sama od sebe molitvu preteče.

In te misericordia, in te pietate, U te se ljubav s milosrđem sjati,In te magnificenza, in te s’aduna U tebi ima dara i dobroteQuantunque in creatura è di bontate. Koliko može u stvorenje stati.

Ave. Ave. Zdravo. Zdravo.

TE DEUM TEBE BogA HVALIMo

Te Deum laudamus: Tebe Boga hvalimo,te Dominum confitemur. Tebe Gospodinom priznajemo. Te aeternum Patrem Tebe Vječnoga Oca omnis terra veneratur. sva zemlja poštuje. Tibi omnes Angeli; Tebi svi anđeli, tibi caeli et universae Potestates; Tebi sva nebesa i vlasti, Tibi Cherubim et Seraphim Tebi kerubini i serafini

16

incessabili voce proclamant: kliču bez prestanka: Sanctus, Sanctus, Sanctus, Svet, Svet, Svet,Dominus Deus Sabaoth. Gospodin Bog Sabaot! Pleni sunt caeli et terra Puna su nebesa i zemlja maiestatis gloriae tuae. veličanstva slave Tvoje.Te gloriosus Apostolorum chorus, Tebe hvali slavni apostola zbor, Te Prophetarum laudabilis numerus, Tebe proroka dična četa, Te Martyrum candidatus laudat exercitus. Tebe mučenička svijetla vojska, Te per orbem terrarum sancta confitetur, Tebe po svem svijetu Ecclesia sveta uzvisuje Crkva. Patrem immensae maiestatis: Oca neizmjernoga veličanstva, Venerandum tuum verum et unicum Filium; Časnog Tvojeg istinitog i jedinog Sina. Sanctum quoque Paraclitum Spiritum. I Svetoga Tješitelja Duha. Tu Rex gloriae, Christe. Ti Kralju slave, Kriste, Tu Patris sempiternus es Filius. Ti si Očev vjekovječni Sin. Tu ad liberandum suscepturus hominem, Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, non horruisti Virginis uterum. nisi se strašio krila Djevice. Tu, devicto mortis aculeo, Ti svladavši oštrinu smrti, aperuisti credentibus regna caelorum. otvorio si vjernima Kraljevstvo Nebesko. Tu ad dexteram Dei sedes, in gloria Patris. Ti sjediš zdesna Bogu u slavi Očevoj. Iudex crederis esse venturus. Vjerujemo da ćeš doći kao sudac.Te ergo quaesumus, tuis famulis subveni: Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, quos pretioso sanguine redemisti. koje si otkupio dragocjenom krvlju. Aeterna fac cum sanctis tuis U vječnoj slavi daj da sein gloria numerari. ubrojimo među svete Tvoje!Salvum fac populum tuum, Spasi puk svoj, Gospodine,Domine, et benedic hereditati tuae. i blagoslovi baštinu svoju!Et rege eos, et extolle illos usque in aeternum. I vladaj njima i uzdiži ih u sve vijeke. Per singulos dies benedicimus te; Iz dana u dan blagoslivljamo TebeEt laudamus Nomen tuum in saeculum, i hvalimo ime Tvojeet in saeculum saeculi. uvijeke i u vijeke vjekova.Dignare, Domine, Dostoj se, Gospodine, u dan ovajdie isto sine peccato nos custodire. sačuvati nas od grijeha! Miserere nostri Domine, miserere nostri. Smiluj se nama, Gospodine, smiluj se nama!Fiat misericordia tua, Domine, super nos, Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine,quemadmodum speravimus in te. nad nama kako se ufamo u Tebe!In te, Domine, speravi: U Tebe se, Gospodine, ufam: non confundar in aeternum. o da ne budem postiđen dovijeka!

17

21. prosinca 2013.THE PHILHARMONICS

Komorni ansambl članova Bečke i Berlinske filharmonije

Program: Johann Strauss ml. Dmitrij Šostakovič

Ástor Piazzolla Franz Liszt...

Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnika: Dražen Siriščević, ravnatelj

Producentica programa: Ana Boltužić

Urednica: Ana Boltužić

Autorica teksta: Sunčica Lukas

Prevoditelj: Mate Maras

Lektorica: Rosanda Tometić

oblikovanje, grafička priprema i tisak:

Intergrafika TTŽ d. o. o., Zagreb

Naklada: 400 primjeraka

Cijena: 20 kn www.lisinski.hr

18

19.30 sati

Ivan RepušIć dirigent

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije

Cijene ulaznica do 3. prosinca 2013. 120/160/200 kn

Cijene ulaznica od 4. prosinca 2013.160/200/240 kn

19

12 i 20 satiIZVEDBA u 12 sati Cijena ulaznice: 40 kn

IZVEDBA u 20 sati Cijene ulaznica: 140/160/200 kn

Pretplatnici ciklusa Lisinski subotom,

uz predočenje pretplatničke iskaznice, mogu podići besplatne

ulaznice za popodnevni ili večernji koncert do utorka,

3. prosinca 2013.

20