���������� ● ������ �������� Š���� ��������Ć ● �������� ��������� ����� ● �����č�� �������� ���� ������Ć

������� ������ �� ��� ����Š����� ��������� �����

��� ��������� �����

�������� ���� � �� ����� �� ����������� �� ��������� ������ ������č� ����� �������� � ���� ������ ������� ������� ���� �� �������� � ���� ���������� �������� ����

������� ����������� �������� ����������

��š���������������

Nakon samo tri mje-seca izlaženja spočetnih 5000 ZLse popeo na 7000

primjeraka. Negdje u to vri-jeme prvi put objavljen jesastav prvog uredništ va :Nedjeljko Jusup (glavni ure-dnik), Zvonko Kucelin (foto-grafija), Ivica Marijačić (po-

litika), Dijana Mijatović (in-teresi), Elza Radulić Toman(život), Bernard Paleka(sport), Helena Roguljić(kultura) i Dane Vučenović(bur za).

������ ���� �����

Otad u redakciju stalnoulaze novi ljudi: Hana Radu-lić, Mojmir Mihatov, MilanTomljanović, Arijana Bara-ba, Marijana Drača, DenisBo žić, Luka Perić, Josip Por-tada, Valentino Radman, Di-no Stanin, Ivo Jadreško Iv-cek, Stipe Surać, Ante Šaru -nić Šarun , Julije Jelaska,

Goran Šimunov, Ivana Vlat-ković, Zdravko Ža rk ov i ć ,Šefik Nadarević, RomanaGalović, Pavao Jerolimov,Olja Savičević, Ivan Sta-gličić... U devet brojeva, ko-liko ih je otisnuto do kraja2014. godine, svoje tekstoveobjavilo je čak 69 suradnikakoji su potpisani punimimenom i prezimenom, tejoš 14 potpisanih inicijali-ma. Eto, još jedne potvrdedemokratizacije autorstva.

Uskoro zamjenik glavnogurednika postaje Željko Lu-burović, šef grafičke redak-cije Arif Sitnica. List počinje

izlaziti na 40 pa 48 i na 56s t ra n i c a .

- "U Zadru se, daleko odjavnosti, tjedno događa nastotine priča. Jedna morabiti naša", ponavljao samcredo novinarima i uredni-cima. Pisalo se otvoreno ikritički. Pošteno. Uređivačkapolitika ni radikalno lijevo,ni radikalno desno. Možda izato list bilježi postupan, alistalan uspon.

�� ����� ���������� ����ž��� ����č�

Nakon nešto više od godi-ne dana iz Kluba prognani-ka Škabrnje redakcija seli uprimjerenije prostorije (36četvornih metara) uKneževoj palači. Tu je nakla-da lista "natjerana" na10.000 primjeraka po broju,a od ukupno tri redakcija jeu međuvremenu narasla na10 zaposlenih, uz sve većibroj honorarnih suradnika.

� ������� ��� ��� � ���� ������ � ������� ����� � �������������� � ���� �� �� � ����������� ��������� ��ć� ������������ ��������� ������ ��š�����ć� � ���������� ���������� � ���� ����� ������� � ��ž� � ����� �������� ��������������� ���� ������������ �� �������� �������� ���� ��������ć� ������

���� ���������

�� ��������� ����������������đ����� ������ć �������������������ž���

Tijekom tradicionalne „Za -

darske noći“ u Zagrebu,

kojoj je 1996. godine u

tadašnjem hotelu Inter-

Continental (danas The Westin),

uz zadarske čelnike nazočio i cijeli

državni vrh, kolegi Ivici Marijačiću

sam u jednom trenutku rekao: „Aj -

mo napraviti intervju sa predsjedi-

kom Tuđmanom“.

Ivica je jedva dočekao pa smo

zajedno počeli tražiti „vezu“ kako

da dođemo do predsjednika, koji je

sa suprugom Ankicom, te čelnici-

ma Sabora, Vlade, HDZ-a, zadar-

skim županom Šimom Prtenjačom

i gradonačenikom Božidarom Kal-

metom, sjedio za svečanim stolom

u velikoj hotelskom restoranu, koji

je za tu večer bio rezerviran samo

za „zadarsku feštu“. Probali smo

preko književnika Ivana Aralice i

drugih, utjecajnih uglednika, nas-

tojali se približiti predsjedniku

Tuđmanu, ali odgovor je uvijek

bio: „Nemoguće. To nije pred-

viđeno državnim protokolom!“

U trenutku kad smo se već goto-

������� � �������� � ���������� ���� ��������� �����

�������� � ����ž��� �� ���š������ ����������� ��đ������ ���� �������� �� �������� ����

vo pomirili s neuspjehom, u jed-

nom dijelu dvorane ugledao sam

Snježanu Tuđman, mlađu predsje-

dnikovu nevjestu. Sa suprugom

Stjepanom i njihovim prijateljima

sjedili su, večerali i dobro se zaba-

vljali za jednim od mnogih stolova

koje su te večeri zaposjeli brojni

zadarski i zagrebački uzvanici .

Snježanu sam jednom zgodom

upoznao u Zadru, znao sam da su

joj roditelji iz Podvršja kod Ražan -

ca, bili smo „na ti“ pa sam zaigrao

na kartu lokalpatriotizma. „Daj,

molim te, reci predsjedniku da da-

de intervju za Zadarski list“, rekao

sam Snježani. „Ajde, reci mu ti“,

prenijela je Snježana „zamolbu“

suprugu Stjepanu. „Nemoj, molim

te, pa znaš da će on prije tebe po-

slušati“, izvukao se Stjepan.

Snježana je ustala pa smo zajedno

krenuli prema stolu gdje je sjedio

predsjednik Tuđman. Prišla mu je

s leđa i na uho šapnula što

hoćemo. Kad je saslušao nevjestu,

predsjednik se okrenuo prema me-

ni:„Dobro, može kad je Zadarski

list.“ Još je predložio da razgovor

obavimo kad, za pola sata, bude

odlazio. Neka ga pričekamo u

predvorju hotela kod Fontane. Ta-

ko je i bilo s time da je, u

međuvremenu, intervju za Zadar-

ski list u trajanju od 10-ak minuta,

uvršten i u državni protokol kojega

je, koliko se sjećam, šef tada bio

kolega Tihomir Vinković.

Naknadne intervencije u proto-

kol su rijetkost. Iznimka, znali smo

to i zadovoljno komentirali Ivica

Marijačić, fotoreporter Zvonko Ku-

celin i ja čekajući predsjednika

Tuđmana u zakazano vrijeme na

dogovorenom mjestu. Kod Fonta-

ne. Kad, točno u minutu, evo dr.

Franje Tuđmana u pratnji supruge

Ankice. Uz njih stasiti momci iz

osiguranja , a iza njih „svita“ iz

Vlade, Sabora, vladajuće stranke,

župan Šime Prtenjača, grado-

načelnik Kalmeta...

-Osjećam se uvijek izvrsno

Čitatelji su nam poručivalikako im se sviđa što Zadar-ski list piše otvoreno, štonastoji pojasniti i prezenti-rati sve značajnije događajei činjenice, uključujući i onekoje se želi skriti od javnos-ti, što kritizira pojave kojeodstupaju od moralnih i za-konskih normi...

- Postali ste oko i uho, za-malo i savjest Zadra i zadar-ske regije - znao bi mi u ne-formalnom razgovoru rećitada saborski zastupnik Ro-

mano Meštrović. A legen-darni Pero Mazija u svomstilu tvrdio: - Može u Zadruizlaziti stotine listova. Ali,popularnijeg od tjednikaZadarski list nikada neće bi-ti!"

Nakon četiri godine odpočetnih 5.000 tjednik Za-darski list se 20. prosinca1998. godine zaustavio narekordnoj tiraži 12.000primjeraka. Sutradan, 21.prosinca, izišao je prvi brojdnevnika Zadarski list.

među našim pukom, među ljudi-

ma iz svih naših krajeva. Ali, za

Zadar me i nešto posebno veže.

Čuli ste da sam na zadarskom Fi-

lozofskom fakultetu doktorirao.

To se nije dogodilo slučajno, jer

komunisti su držali tako čvrsto

Sveučilište u Zagrebu da mi nisu

dopustili braniti dizertaciju o pro-

pasti Jugoslavije, rekao je između

ostalog predsjednik Tuđman, a

cijeli intrevju zabilježen na traci

Marijačićevog diktafona objavljen

je u Zadarskom listu 23. travnja

1998. godine pod naslovom: Pri-

tisci postoje zato što je Hrvatska

pobijedila!

��������� �����

2 Subota, 19. listopada 2019.

�� ����� ����� � �������� ����� ������� �� ��������� �����

������� ��� �� ���� ���� ��������� ������ ������ ������� �����

„���� ��� ������“

Hrvat sam, nego št o.Moj je dida Arba-nas, a baba Bibinj-ka. Rođen sam bli-

zu Gospe Loretske, gdje samproveo djetinstvo, gdje se isada vraćam, premda sam unajboljim godinama mlado-sti stalno mislija kako otići. Iotiša sam, bija sam optant,kao i cila moja obitelj. Otišasam iz FNRJ, a vratija se uHr vatsku.

Tako priča naš gost na ka-vi, počasni građanin našegagrada Aldo Vladovich Reljakoji živi u Italiji, ali redovitoposjećuje svoj Zadar. Zbogsvoje velike uloge u pomaga-nju Zadra ovih teških ratnihgodina, gradonačelnikDu ško Kučina mu je uručiopriznanje počasnog građani-na Zadra.

Ć�ć� �� ���������

-I moja su djeca „za -ra žena“ ljubavlju prema Za-dru. Moja unuka je nakonljeta provedenog ovdje napi-sala školsku zadaću o tomekako je u Zadru sada mir, daviše neprijatelj ne puca. Ta sezadaća čitala na priredba-ma.

Aldo Vladovich Relja je pr-vo muško dijete u obiteljiMihovila i Marije, rođene Ba-jlo, rođen u studenome 1931.godine u maloj ulici blizu ar-banaške crkve. Petero djece,a vremena teška. Još je težebilo kada su njegova ocaMihovila s još jedanaestori -com domoljuba ubili parti-zani. 5 ožujka 1945. godine,p ro g l a s i v ši ih fašistima.

-Moga su ćaću strijeljali inisu nam dali ni da ga poko-pamo, ni da ga vidimo. Stri-jeljali su ih na pravoslavnomdijelu groblja. Najstarijem, abio je među njima i otacĐanija Maršana, bilo je 36

godina. Moj je ćaća imao 35.Na š gost se prisjeća teškog

djetinstva, bijede; majka jeteško radila da bi prehranilapetero djece. Obitelj je bilana zlu glasu. Kao momak,sjeća se, napustili su ga prija-telji jer je bio „sin fašiste“.Već tada Aldo i obiteljpočinju razmišljati kako pro-naći novi dom.

Š��������� � ����š�

Prije rata polazio je indus-trijsku školu, a poslije rata jenastavio Tehničku, ali u – Va -re šu. Tamo je poslan sa sko-jevcima, premda skojevacnikada nije bio. Otkrili su topotkraj školovanja i – m o ra oje bježati natrag, u Zadar. Za-poslio se u tadašnjoj tvornicim re ža i konopa „Boris Ki-dr ič“, gdje je ubrzo postaonajmlađim šefom. Oženio seveć s 19 godina vršnjakinjomBiancom Begonja.

-Vjenčali smo se rano zatošto je Bianca kao moja ženamogla iseliti zajedno s nama.Prvi put sam je vidija u kinu„Po b j e d a “, bila je lijepa i od-mah sam pomislija – ova bimogla biti moja žena. Poslijesam otkrio da ona radi u istojtvornici. Bila je i jedna odnajboljih zadarskih atletičar-ki i skakačica s tornja u ba-

zen. Njezina su braća Aldo iJosip bili državni prvaci uskokovima u vodu.

Uskoro po vjenčanju Aldoje morao u vojsku, u Zagreb(„imao sam sreću“), a umeđuvremenu je dobio pr-vog sina, Antonia, kojega jeuspio vidjeti tek kad mu jebilo osam mjeseci. Bilo je to1951. godine, a 1954. rodiose Silvano, kćer Tizianarođena je u Italiji.

������� � �������

I došao je studeni 1957.godine, dan odlaska. Aldo jedo dva poslije podne radio utvornici, čiji direktor DragoLabar ni tada nije vjerovaoda će otići dobar radnik, ali

���š�� �� �� ����� ������� �� ���������� ����� ��������� ���� ����� ����ć�� � ��������� ���� ����ž��� š��� ���� ��ž������ ������ �� ����� ������� ������� ����đ����������� � ����� ����� � �������

brod se te večeri napunio zaput do Rijeke. Bio je pun Ar-banasa, Stanaraca, onih izDračevca, Bokanjca, Ploče...

-Kad se brod odmicao,pjevali smo „Adio Zara“ vje -rujući kako ćemo se opetvratiti. Na brodu je bila mojaobitelj, žena i dvoje djece,majka, dva brata, dvije ses-tre, a u Zadru je ostao samobrat Steglio, koji se zaljubio ujednu Crničanku. Ostao mije i stric i ženina obitelj, ali igrob moga ćaće.

Iz Rijeke su zadarski op-tanti nastavili put vlakomprema Trstu, odnosno Udi-nama, u izbjegličke kampo-ve. Zatim je obitelj VladovichRelja dospjela u kamp Late-rina blizu Arezza, ali je Aldo sbratom krenuo u potragu zaposlom. Malo se zadržao uRimu, malo u Milanu, u Pa-viji je imao prijatelja prekokojega je dospio u tvornicuNecchi. Onda je dospio uBergamo, u tvornicu za pro-jektiranje i proizvodnju alat-nih strojeva „In o c e n t i “. Bioje pet godina na probnomradu, a kada su se uvjerili daje dobar stručnjak, dobio jemjesto predstavnika u ino-zemstvu. Sve do umiro-vljenja 1985. godine putovaoje svijetom, obišao sve konti-nente, „ali u Kragujevac i Ko-sovo nisam htio“.

-Kako sada živite, šjor Al-do?

-Vrlo dobro. Djeca su situi-rana, žive blizu mene u Ber-gamu. Majka je „pošla“ u 85.i živi u Rimu. Prvi sin, Anto-nio, radi u općini u Bergamu,ima dvije curice, Francescu iValentinu. Silvano ima svojuslastičarnicu, ima sina Lucu ikćer Elisu, a moja kći Tizianaje udana Grasseni. Ona imaLauru i Marca i vodi jedanod tri dućana muževe obi-telji.

-Kolika vam je mirovina?-V iše od dva milijuna lira,

čime žena i ja lijepomožemo živjeti. Uređujemo ikuću u Arbanasima jer ovdjeprovodimo sve više vreme-na.

������� ����������� �����

Dolazio je šjor Aldo sveprotekle godine i kada je Za-dru bilo najgore, pod bom-bardiranjima je dovozio ka-mione pomoći rodnome gra-du i proživljavao muke s nje-govim građanima. –Kad ni-sam bio tu, slušao sam RadioZagreb. Vozio je pomoć iširom Hrvatske, u druga po-dručja .

–Kada su se zadarska nad-biskupija i biskupija u Berga-mu pobratimile 1992. bilo mije još jasnije da moram po-magati svome gradu. Miliju-ni lira razne pomoći njego-vim zalaganjem stigli su uzadarski Caritas, a dovezaoje i potreban klor za vodo-vod, opremu za ispitivanjegubitka vode. U Bergamu jeorganizirao prihvat djece izBiH, da bi olakšao Hrvat-skoj.Zahvalan je građanimaBergama i okolice na razu-mijevanju, na njihovoj po-moći njegovom voljenomgradu i prvoj domovini. Agrađani Zadra su njemuneizmjerno zahvalni i zato jeon njihov počasni građanin.

���� ������Ć ������� ���� � ���� ������ć ����� � ���� ��������� �����

���� ��������� �����

������� ���Ć���� ���� ������ć ������ �������� ������� Ž���� � ������ ������š��� ��������� �����

�������� �� ������������������ ������ ���������� �� ������

�������� ������ �� ����� ����� ��������� �����

��š�����������Ć�����

Kad me je ovihdana kolegaNedjeljko Ju-sup, alfa i ome-

ga Zadarskog lista, za-molio da se prisjetimkako je to bilo prije 25godina, dakle prije čet-vrt stoljeća, prvo mi jepao napamet trenutakkad sam prvi put čulada se sprema osnivanjezadarske novine, dru-gačije, dragocjene, oso-bito potrebne u on-dašnjim zadarskimteškim životnim uvjeti-ma.

������� �� ���������� ��ž���

Na brodu kojim sunovinari putovali na je-dan njihov skup premaBo žavi, kolega Nedjelj-ko Jusup mi je iznioideju, zapravo odlukuda jedna manja skupi-

na entuzijasta kreće u os-nivanje novine i zamoliome za suradnju. Objasniomi je samu ideju, plan iljude koji će to pokrenuti.Pun vjere u svoju ideju,premda je bilo još ra t n ostanje, nije gubio vrijeme,nego je uporno radio iubrzo je ta njegova ideja iostvarena, već na početkuzime i na početku stude-noga 1994. godine.

Nije bilo šanse da odbi-jem molbu, bez obzira štosam tada bila zaposlena uVečernjem listu. Ali mojanovina je bila dnevni list izato nikakva međusobnakonkurencija, jer će Za-darski list imati sasvimdrugačiji koncept.

Jer, zadarsko zaleđe je uto vrijeme još bilo okupi-rano, grad porušen, još jebio pun prognanika, agrađanima je bila potreb-na prava i točna informa-cija i ona koja nudi nadu. Itako najprije iz tjedna utjedan, a potom iz dana udan Zadarski list je, uvijekuz relativno mali broj no-vinara, hrabro plovio na-prijed i već na početku jepostao relevantan čimbe-

nik zadarske svakodnev-nice. Od pisaćeg stroja,kojih je također bilo ne-dovoljno, do najsuvreme-nije informatizacije, ilikako je to kazao jedannaš kolega, od cicera doTwitera, Zadarski list jekroz 25 godina stalno po-kazivao da je važan čim-benik bez kojega jedansuvremeni grad i njegovošire područje ne bi bili tošto jesu u modernomesvijetu.

Prisjećam se kako seovaj list rodio u jednojmalenoj sobici na TrguPetra Zoranića, koja je bi-la dodijeljena prognani-cima iz Škabrnje, a koji suje rado ustupili osni-vačima Zadarskog lista,taj svoj prostor od tek ne-koliko kvadrata.

������� ��� �� ����

Jusup mi je odmah pre-dložio da radim jednudrugačiju rubriku, da bu-dem autor i urednik, daugošćujem poznate i zas-lužne Zadrane. Rubrikusmo nazvali Pozvani stena kavu, a u međuvreme-nu sam pisala i brojne

druge teme za niz rubrikaod politike do brojnih dru-gih događanja.

Naziv moje rubrike kas-nije kroz godine su koristi-le i druge novine u Hrvat-skoj, pa čak i jedna tv.

Bezbroj zanimljivosti jevezano za ovu rubriku, ko-ju sam radila više od dvijegodine, a jedna je da ni fo-toreporter Zvonko Kucelinkoji je osiguravao slike, nija uopće ne pijemo kavu.A naši sugovornici su po-nekad doslovno shvaćalida smo došli na kavu. No,bilo je dosta naših su-građana koji su nam se i

sami nudili da o njimapišemo, nismo uopćeimali problema doći dogostiju za rubriku.

Rubrika je odlično pri-mljena među čitateljima,ljudi su nas hvalili, jer supreko nje doznavali i pri-vatne podatke o našimgostima, poznatim su-građanima. Jednom mi jeveliki Zadranin, osnivačTankerske plovidbe, IvanPa ša oduševljen rubri-kom, predložio da sve terazgovore smjestim uknjigu, da bi bila zanimlji-va .

������ ����������������

I tako u prvome brojunove zadarske novine, od3. studenog 1994. godine,koju su mnogi očekivali snesrtpljenjem, u rubriciPozvani ste na kavu gostje bio Aldo VladovichRelja, s kojim sam razgo-vor obavila u kafiću blizuredakcije. Pod naslovom"Bija sam optant", ovajčovjek je govorio kako je1957. godine odselio u Ita-

liju sa cijelom svojom obi-telji, a 1992. godine postaoje počasni građanin Za-dra. Zanimljiva priča očovjeku koji je pobjegaood represije u FNRJ, a vra-tio se u Hrvatsku i tadašnjizadarski gradonačelnikDu ško Kučina ga je pro-glasio počasnim građani-nom za njegov veliki do-prinos pomaganju Zadra.U vrijeme kada je grad biobez struje i vode i sveganormalnoga, ali s punoprognanika, Aldo je dovo-zio brojne kamione po-moći. Odvozio je pomoćčak u BiH, kako bi olakšaoHr vatskoj.

U broju 2. Zadarskoglista od 10. studenog mojgost na kavi bio je brani-telj s Kalelarge VladimirCicero (Vlatko), 36. go-dišnji hrabri branitelj, je-dan od osnivača 112. bri-gade HV. Dva puta teškoranjen, pa i kada smo raz-govarali bio je u zavojima.

I tako iz tjedna u tjedanredali su se moji gosti, paiako neznam točan broj,pamtim njihova imena i

� ���� �������� �� ������ � ������� � ����� �� ���� � ����������� ���� ��� ������ �� ��������� ���� ���� ��������������� ������ �������� � ��ć �� ��č���� �� ������ ����������č������� �������� �������������� �� ����ć�� ������� ����� ������đ�� ���� ����������� �� �������������� ������������������� ���� �� �� ����� ����� ��š ������� �� ������ �� ���������������� ���� �� ���� �� ������ ������ ��������� �� �� ��ž��č������� ��� ������ ����� ��������� ���� � ������� š��������č�� �� �� ���� �� š�� ���� � ��������� �������

�� ���� ����� �� ������ � ��ž���� ������� ����� �������� �� ����š��

lica od prije toliko godina.Na žalost, neki nisu više snama. Primjerice dr. AnteVisković, poznati zadarskikirurg, poznat i kao po-moćnik zapovjednikaKriznoga stožera za ta-dašnju Zadarsko-kninskužupaniju. Za njega se go-vorilo da je najbolji vodi-telj Kriznoga stožera, čov-jek koji me dočekao i 8.kolovoza 1995. godine ukninskoj bolnici, koju jepreuzeo po Oluji.

I Rudi Martinov, pozna-ti boem s gitarom nijeodavno s nama. On je, iz-među ostaloga, autorpoznatih i vječnih pjesa-ma o Zadru, kao "Zadnjami je noć u Zadru" ili "Za-darski kanal", koje klape idanas rado pjevaju.

Č����� �� ��đ� �����

Neki naši sugovornicisu ponekad morali čekatired da dođu u rubriku, jersmo imali i neke opravda-ne kriterije, poput onih danam je netko bio tek na-kratko dostupan, da samnekoga "uhvatila" negdjeizvan Zadra i slično. Takosam bila u Zagrebu nasvečanom otvaranju Za-darskoga kluba i iskoristi-la priliku razgovarati s ne-kolicinom istaknutih Za-drana koji žive u Zagrebu,gdje su izuzetno uspješni ipoznati. Svakako, najpoz-natiji je bio prof.dr. BorisLabar, poznati hrvatskiekspert za bolesti krvožil -nog sustava, poznat i da-leko od hrvatskih granica.Zapamtila sam, među os-talim da mje je kazao kakomu je hobi vaterpolo, kaoneka vrsta povezanosti smladosti u rodnom gradu,ali i da će uvijek rado po-moći svakome Zadraninukoji oboli od bolesti kojeon liječi, bez obzira poznali ga. Bitno je da je Zadra-nin, rekao je.

Prisjećam se još nekihuglednih Zadrana, koji subili moji gosti u rubrici.Tereza Ganza o kojoj sam,inače, pisala brojne tek-stove, pa i onaj u Pozvaniste na kavu, a koja je bilaizuzetno zahvalna sugo-vornica, puno je znala. Utekstu sam spominjala ka-ko smo jednom usred rataputovale autobusom izZagreba preko Karlobaga iPaga i toliko smo se ras-pričale da smo skoro osta-le tamo pred nekon gos-tionicom gdje su vozačiodmorili. Netko je vidioda nedostaju putnici, pasu nas tražili.

����� �� �����������

Rado se sjećam i IngridMarinović, istaknute sa-borske zastupnice, koja jebila vrlo vješta za govorni-com, ali i najdotjeranija,obučena po super modi,što ju je samo za nju stva-rala nejzina majka. Gošćami je bila i Milka Blagdan,novinarska u Tankerskojplovidbi, koja je novinari-ma bila na usluzi kada seiz Zadra nije moglo ni te-lefonirati. Nadalje sjećamse i Miljenka Domijana,poznatog hrvatskog res-tauratora, čuvara zadar-skoga blaga. Pa i Boži d a raKalmete, a bilo je to u vri-jeme kada se tek počeobaviti politikom, zatim iMilivoja Maričića, Nena-da Santinija, Zdravka Je-raka, Nina Dellavije.

Niz branitelja mi je gos-

tovao u rubrici i BožidarLongin u vrijeme po-vratka s bojišta, kada jebio direktor Šumar ije,Ashley Minak koji meodveo na četničkovježbalište u Brušk o j,gdje je tzv. kapetan Dra-gan učio svoju zloglas-nu vojsku kako će ubija-ti po Hrvatskoj.

Nadalje, prisjećam sei dr. Mile Gverića, za ko-jega su me upozorili daje previše ozbiljan i daneću saznati puno onjemu privatno. A do-godilo se sasvim suprot-no, u njegovu domu uBibinjama bio je tolikosusretljiv da se sa su-prugom dr. Anđelkomčak slikao na ljuljačkisvoje djece u vrtu. I Pa-vao Račić mi je bio gost idr. Damir Mišlov imaestro Antun Dolički ipjesnik Ante Sikirić ipoznati pjevač iz Intra-da Tomislav Bralić... Idesetine drugih našihs u g ra đ a n a .

Bilo je bezbroj aneg-dota s mojim sugovor-nicima, a ponekad i sanjihovim suprugama,većina ih je htjela u no-vine, neke su se osobitouredile za taj događaj.To se danas može ob-jasniti i činjenicom daje to bilo ratno vrijeme,da je ljudima bio do-gađaj razgovarati javno,a osobito što tada nijebilo interneta, ni mobi-tela, pa smo se mi u Za-dru, kad su bile lokalneteme uglavnom osla-njali na Zadarski list,koji se čitao svuda i pre-pričavao svuda.

���� ������������� ������ ������

I danas, poslije 25 go-dina izlaženja oveznačajne zadarske novi-ne, razmišljam kako bibilo teško zamisliti gradbez dnevne novine, jerznamo da su i dnevnenovine ono što jedangrad čini gradom, dajumu i njegov urbani štih,a Zadar tu ima i jednudrugu dimenziju, kojudrugi gradovi nemaju.Jer, ovaj grad je uduvijekbogat novinama i novi-narima, a prvi je na hr-vatskome tlu imao novi-ne na hrvatskom jeziku.

I sada dok pišem ovajtekst ugodno se sjećamvečeri kada smo se oku-pili u restoranu zadar-ske Marine čekajućiNedjeljka Jusupa da sevrati iz tiskare Splitu(Zadar tada još nijeimao novinsku rotaciju,op. ur.) s prvim primjer-cima prvoga broja Za-darskoga lista. Bilo je toosobito veselje, svatkoje uzeo svoj primjerak,komentarima nikadkraja, a svi smo biliushićeni što je tiskanprvi broj nadajući se daće se tiskati i drugi i os-tali. Premda su neki ugradu sumnjali. Možda iopravdano, jer bila su todoista teška vremena,ratna i za one koji sustvarali novinu, ni izčega. Ali svi smo svjedo-ci da je Zadarski list us-pio, postao ubrzo idnevna novina, koja jedanas Zadranima vrlobitna, koja je zapravonajznačajniji svjedoksvih događanja u Zadrui na njegovom područjuu proteklih 25 godina.

����� ������ � ��š � ��Moram spomenuti i kako je Zadarski list već na samome početku

izlaženja stvorio i neke male, ali izuzetno zanimljive i čitane rubrike,

naravno većinu po idejama njegova glavnog urednika Nedjeljka Ju-

supa. Rubrika "Još i to" izlazila je na zadnjoj stranici u dnu i rado je

bila čitana i komentirana. Jednom me je glavni urednik kasno na-

večer, kada je zatvarao novinu, zvao i pitao je li mi od teme koju

sam napisala još što ostalo u bloku. Novinarima uvijek ostane po-

nešto, što ne uspiju "ugurati" u tekst, nerijetko zbog ograničenoga

prostora, pa je tako i meni ostajalo i odlazilo u "Još i to". Slično je bi-

lo i s rubričicom "Dolje lijevo", koja se doista smjestila u donjem li-

jevom kutu stranice i koja je znala imati tek jednu rečenicu, ali ite-

kako značajnu, koja je govorila puno više nego što je imala slova.

������� ������ ��������� � �������� ����� ������ ������� �������� ������� �� ������� ����ž����� �������

3Subota, 19. listopada 2019.

�� ����� ����� � �������� ����� ������� �� ��������� �����

������� ��� �� ���� ���� ��������� ������ ������ ������� �����

„���� ��� ������“

Hrvat sam, nego št o.Moj je dida Arba-nas, a baba Bibinj-ka. Rođen sam bli-

zu Gospe Loretske, gdje samproveo djetinstvo, gdje se isada vraćam, premda sam unajboljim godinama mlado-sti stalno mislija kako otići. Iotiša sam, bija sam optant,kao i cila moja obitelj. Otišasam iz FNRJ, a vratija se uHr vatsku.

Tako priča naš gost na ka-vi, počasni građanin našegagrada Aldo Vladovich Reljakoji živi u Italiji, ali redovitoposjećuje svoj Zadar. Zbogsvoje velike uloge u pomaga-nju Zadra ovih teških ratnihgodina, gradonačelnikDu ško Kučina mu je uručiopriznanje počasnog građani-na Zadra.

Ć�ć� �� ���������

-I moja su djeca „za -ra žena“ ljubavlju prema Za-dru. Moja unuka je nakonljeta provedenog ovdje napi-sala školsku zadaću o tomekako je u Zadru sada mir, daviše neprijatelj ne puca. Ta sezadaća čitala na priredba-ma.

Aldo Vladovich Relja je pr-vo muško dijete u obiteljiMihovila i Marije, rođene Ba-jlo, rođen u studenome 1931.godine u maloj ulici blizu ar-banaške crkve. Petero djece,a vremena teška. Još je težebilo kada su njegova ocaMihovila s još jedanaestori -com domoljuba ubili parti-zani. 5 ožujka 1945. godine,p ro g l a s i v ši ih fašistima.

-Moga su ćaću strijeljali inisu nam dali ni da ga poko-pamo, ni da ga vidimo. Stri-jeljali su ih na pravoslavnomdijelu groblja. Najstarijem, abio je među njima i otacĐanija Maršana, bilo je 36

godina. Moj je ćaća imao 35.Na š gost se prisjeća teškog

djetinstva, bijede; majka jeteško radila da bi prehranilapetero djece. Obitelj je bilana zlu glasu. Kao momak,sjeća se, napustili su ga prija-telji jer je bio „sin fašiste“.Već tada Aldo i obiteljpočinju razmišljati kako pro-naći novi dom.

Š��������� � ����š�

Prije rata polazio je indus-trijsku školu, a poslije rata jenastavio Tehničku, ali u – Va -re šu. Tamo je poslan sa sko-jevcima, premda skojevacnikada nije bio. Otkrili su topotkraj školovanja i – m o ra oje bježati natrag, u Zadar. Za-poslio se u tadašnjoj tvornicim re ža i konopa „Boris Ki-dr ič“, gdje je ubrzo postaonajmlađim šefom. Oženio seveć s 19 godina vršnjakinjomBiancom Begonja.

-Vjenčali smo se rano zatošto je Bianca kao moja ženamogla iseliti zajedno s nama.Prvi put sam je vidija u kinu„Po b j e d a “, bila je lijepa i od-mah sam pomislija – ova bimogla biti moja žena. Poslijesam otkrio da ona radi u istojtvornici. Bila je i jedna odnajboljih zadarskih atletičar-ki i skakačica s tornja u ba-

zen. Njezina su braća Aldo iJosip bili državni prvaci uskokovima u vodu.

Uskoro po vjenčanju Aldoje morao u vojsku, u Zagreb(„imao sam sreću“), a umeđuvremenu je dobio pr-vog sina, Antonia, kojega jeuspio vidjeti tek kad mu jebilo osam mjeseci. Bilo je to1951. godine, a 1954. rodiose Silvano, kćer Tizianarođena je u Italiji.

������� � �������

I došao je studeni 1957.godine, dan odlaska. Aldo jedo dva poslije podne radio utvornici, čiji direktor DragoLabar ni tada nije vjerovaoda će otići dobar radnik, ali

���š�� �� �� ����� ������� �� ���������� ����� ��������� ���� ����� ����ć�� � ��������� ���� ����ž��� š��� ���� ��ž������ ������ �� ����� ������� ������� ����đ����������� � ����� ����� � �������

brod se te večeri napunio zaput do Rijeke. Bio je pun Ar-banasa, Stanaraca, onih izDračevca, Bokanjca, Ploče...

-Kad se brod odmicao,pjevali smo „Adio Zara“ vje -rujući kako ćemo se opetvratiti. Na brodu je bila mojaobitelj, žena i dvoje djece,majka, dva brata, dvije ses-tre, a u Zadru je ostao samobrat Steglio, koji se zaljubio ujednu Crničanku. Ostao mije i stric i ženina obitelj, ali igrob moga ćaće.

Iz Rijeke su zadarski op-tanti nastavili put vlakomprema Trstu, odnosno Udi-nama, u izbjegličke kampo-ve. Zatim je obitelj VladovichRelja dospjela u kamp Late-rina blizu Arezza, ali je Aldo sbratom krenuo u potragu zaposlom. Malo se zadržao uRimu, malo u Milanu, u Pa-viji je imao prijatelja prekokojega je dospio u tvornicuNecchi. Onda je dospio uBergamo, u tvornicu za pro-jektiranje i proizvodnju alat-nih strojeva „In o c e n t i “. Bioje pet godina na probnomradu, a kada su se uvjerili daje dobar stručnjak, dobio jemjesto predstavnika u ino-zemstvu. Sve do umiro-vljenja 1985. godine putovaoje svijetom, obišao sve konti-nente, „ali u Kragujevac i Ko-sovo nisam htio“.

-Kako sada živite, šjor Al-do?

-Vrlo dobro. Djeca su situi-rana, žive blizu mene u Ber-gamu. Majka je „pošla“ u 85.i živi u Rimu. Prvi sin, Anto-nio, radi u općini u Bergamu,ima dvije curice, Francescu iValentinu. Silvano ima svojuslastičarnicu, ima sina Lucu ikćer Elisu, a moja kći Tizianaje udana Grasseni. Ona imaLauru i Marca i vodi jedanod tri dućana muževe obi-telji.

-Kolika vam je mirovina?-V iše od dva milijuna lira,

čime žena i ja lijepomožemo živjeti. Uređujemo ikuću u Arbanasima jer ovdjeprovodimo sve više vreme-na.

������� ����������� �����

Dolazio je šjor Aldo sveprotekle godine i kada je Za-dru bilo najgore, pod bom-bardiranjima je dovozio ka-mione pomoći rodnome gra-du i proživljavao muke s nje-govim građanima. –Kad ni-sam bio tu, slušao sam RadioZagreb. Vozio je pomoć iširom Hrvatske, u druga po-dručja .

–Kada su se zadarska nad-biskupija i biskupija u Berga-mu pobratimile 1992. bilo mije još jasnije da moram po-magati svome gradu. Miliju-ni lira razne pomoći njego-vim zalaganjem stigli su uzadarski Caritas, a dovezaoje i potreban klor za vodo-vod, opremu za ispitivanjegubitka vode. U Bergamu jeorganizirao prihvat djece izBiH, da bi olakšao Hrvat-skoj.Zahvalan je građanimaBergama i okolice na razu-mijevanju, na njihovoj po-moći njegovom voljenomgradu i prvoj domovini. Agrađani Zadra su njemuneizmjerno zahvalni i zato jeon njihov počasni građanin.

���� ������Ć ������� ���� � ���� ������ć ����� � ���� ��������� �����

���� ��������� �����

������� ���Ć���� ���� ������ć ������ �������� ������� Ž���� � ������ ������š��� ��������� �����

�������� �� ������������������ ������ ���������� �� ������

�������� ������ �� ����� ����� ��������� �����

��š�����������Ć�����

Kad me je ovihdana kolegaNedjeljko Ju-sup, alfa i ome-

ga Zadarskog lista, za-molio da se prisjetimkako je to bilo prije 25godina, dakle prije čet-vrt stoljeća, prvo mi jepao napamet trenutakkad sam prvi put čulada se sprema osnivanjezadarske novine, dru-gačije, dragocjene, oso-bito potrebne u on-dašnjim zadarskimteškim životnim uvjeti-ma.

������� �� ���������� ��ž���

Na brodu kojim sunovinari putovali na je-dan njihov skup premaBo žavi, kolega Nedjelj-ko Jusup mi je iznioideju, zapravo odlukuda jedna manja skupi-

na entuzijasta kreće u os-nivanje novine i zamoliome za suradnju. Objasniomi je samu ideju, plan iljude koji će to pokrenuti.Pun vjere u svoju ideju,premda je bilo još ra t n ostanje, nije gubio vrijeme,nego je uporno radio iubrzo je ta njegova ideja iostvarena, već na početkuzime i na početku stude-noga 1994. godine.

Nije bilo šanse da odbi-jem molbu, bez obzira štosam tada bila zaposlena uVečernjem listu. Ali mojanovina je bila dnevni list izato nikakva međusobnakonkurencija, jer će Za-darski list imati sasvimdrugačiji koncept.

Jer, zadarsko zaleđe je uto vrijeme još bilo okupi-rano, grad porušen, još jebio pun prognanika, agrađanima je bila potreb-na prava i točna informa-cija i ona koja nudi nadu. Itako najprije iz tjedna utjedan, a potom iz dana udan Zadarski list je, uvijekuz relativno mali broj no-vinara, hrabro plovio na-prijed i već na početku jepostao relevantan čimbe-

nik zadarske svakodnev-nice. Od pisaćeg stroja,kojih je također bilo ne-dovoljno, do najsuvreme-nije informatizacije, ilikako je to kazao jedannaš kolega, od cicera doTwitera, Zadarski list jekroz 25 godina stalno po-kazivao da je važan čim-benik bez kojega jedansuvremeni grad i njegovošire područje ne bi bili tošto jesu u modernomesvijetu.

Prisjećam se kako seovaj list rodio u jednojmalenoj sobici na TrguPetra Zoranića, koja je bi-la dodijeljena prognani-cima iz Škabrnje, a koji suje rado ustupili osni-vačima Zadarskog lista,taj svoj prostor od tek ne-koliko kvadrata.

������� ��� �� ����

Jusup mi je odmah pre-dložio da radim jednudrugačiju rubriku, da bu-dem autor i urednik, daugošćujem poznate i zas-lužne Zadrane. Rubrikusmo nazvali Pozvani stena kavu, a u međuvreme-nu sam pisala i brojne

druge teme za niz rubrikaod politike do brojnih dru-gih događanja.

Naziv moje rubrike kas-nije kroz godine su koristi-le i druge novine u Hrvat-skoj, pa čak i jedna tv.

Bezbroj zanimljivosti jevezano za ovu rubriku, ko-ju sam radila više od dvijegodine, a jedna je da ni fo-toreporter Zvonko Kucelinkoji je osiguravao slike, nija uopće ne pijemo kavu.A naši sugovornici su po-nekad doslovno shvaćalida smo došli na kavu. No,bilo je dosta naših su-građana koji su nam se i

sami nudili da o njimapišemo, nismo uopćeimali problema doći dogostiju za rubriku.

Rubrika je odlično pri-mljena među čitateljima,ljudi su nas hvalili, jer supreko nje doznavali i pri-vatne podatke o našimgostima, poznatim su-građanima. Jednom mi jeveliki Zadranin, osnivačTankerske plovidbe, IvanPa ša oduševljen rubri-kom, predložio da sve terazgovore smjestim uknjigu, da bi bila zanimlji-va .

������ ����������������

I tako u prvome brojunove zadarske novine, od3. studenog 1994. godine,koju su mnogi očekivali snesrtpljenjem, u rubriciPozvani ste na kavu gostje bio Aldo VladovichRelja, s kojim sam razgo-vor obavila u kafiću blizuredakcije. Pod naslovom"Bija sam optant", ovajčovjek je govorio kako je1957. godine odselio u Ita-

liju sa cijelom svojom obi-telji, a 1992. godine postaoje počasni građanin Za-dra. Zanimljiva priča očovjeku koji je pobjegaood represije u FNRJ, a vra-tio se u Hrvatsku i tadašnjizadarski gradonačelnikDu ško Kučina ga je pro-glasio počasnim građani-nom za njegov veliki do-prinos pomaganju Zadra.U vrijeme kada je grad biobez struje i vode i sveganormalnoga, ali s punoprognanika, Aldo je dovo-zio brojne kamione po-moći. Odvozio je pomoćčak u BiH, kako bi olakšaoHr vatskoj.

U broju 2. Zadarskoglista od 10. studenog mojgost na kavi bio je brani-telj s Kalelarge VladimirCicero (Vlatko), 36. go-dišnji hrabri branitelj, je-dan od osnivača 112. bri-gade HV. Dva puta teškoranjen, pa i kada smo raz-govarali bio je u zavojima.

I tako iz tjedna u tjedanredali su se moji gosti, paiako neznam točan broj,pamtim njihova imena i

� ���� �������� �� ������ � ������� � ����� �� ���� � ����������� ���� ��� ������ �� ��������� ���� ���� ��������������� ������ �������� � ��ć �� ��č���� �� ������ ����������č������� �������� �������������� �� ����ć�� ������� ����� ������đ�� ���� ����������� �� �������������� ������������������� ���� �� �� ����� ����� ��š ������� �� ������ �� ���������������� ���� �� ���� �� ������ ������ ��������� �� �� ��ž��č������� ��� ������ ����� ��������� ���� � ������� š��������č�� �� �� ���� �� š�� ���� � ��������� �������

�� ���� ����� �� ������ � ��ž���� ������� ����� �������� �� ����š��

lica od prije toliko godina.Na žalost, neki nisu više snama. Primjerice dr. AnteVisković, poznati zadarskikirurg, poznat i kao po-moćnik zapovjednikaKriznoga stožera za ta-dašnju Zadarsko-kninskužupaniju. Za njega se go-vorilo da je najbolji vodi-telj Kriznoga stožera, čov-jek koji me dočekao i 8.kolovoza 1995. godine ukninskoj bolnici, koju jepreuzeo po Oluji.

I Rudi Martinov, pozna-ti boem s gitarom nijeodavno s nama. On je, iz-među ostaloga, autorpoznatih i vječnih pjesa-ma o Zadru, kao "Zadnjami je noć u Zadru" ili "Za-darski kanal", koje klape idanas rado pjevaju.

Č����� �� ��đ� �����

Neki naši sugovornicisu ponekad morali čekatired da dođu u rubriku, jersmo imali i neke opravda-ne kriterije, poput onih danam je netko bio tek na-kratko dostupan, da samnekoga "uhvatila" negdjeizvan Zadra i slično. Takosam bila u Zagrebu nasvečanom otvaranju Za-darskoga kluba i iskoristi-la priliku razgovarati s ne-kolicinom istaknutih Za-drana koji žive u Zagrebu,gdje su izuzetno uspješni ipoznati. Svakako, najpoz-natiji je bio prof.dr. BorisLabar, poznati hrvatskiekspert za bolesti krvožil -nog sustava, poznat i da-leko od hrvatskih granica.Zapamtila sam, među os-talim da mje je kazao kakomu je hobi vaterpolo, kaoneka vrsta povezanosti smladosti u rodnom gradu,ali i da će uvijek rado po-moći svakome Zadraninukoji oboli od bolesti kojeon liječi, bez obzira poznali ga. Bitno je da je Zadra-nin, rekao je.

Prisjećam se još nekihuglednih Zadrana, koji subili moji gosti u rubrici.Tereza Ganza o kojoj sam,inače, pisala brojne tek-stove, pa i onaj u Pozvaniste na kavu, a koja je bilaizuzetno zahvalna sugo-vornica, puno je znala. Utekstu sam spominjala ka-ko smo jednom usred rataputovale autobusom izZagreba preko Karlobaga iPaga i toliko smo se ras-pričale da smo skoro osta-le tamo pred nekon gos-tionicom gdje su vozačiodmorili. Netko je vidioda nedostaju putnici, pasu nas tražili.

����� �� �����������

Rado se sjećam i IngridMarinović, istaknute sa-borske zastupnice, koja jebila vrlo vješta za govorni-com, ali i najdotjeranija,obučena po super modi,što ju je samo za nju stva-rala nejzina majka. Gošćami je bila i Milka Blagdan,novinarska u Tankerskojplovidbi, koja je novinari-ma bila na usluzi kada seiz Zadra nije moglo ni te-lefonirati. Nadalje sjećamse i Miljenka Domijana,poznatog hrvatskog res-tauratora, čuvara zadar-skoga blaga. Pa i Boži d a raKalmete, a bilo je to u vri-jeme kada se tek počeobaviti politikom, zatim iMilivoja Maričića, Nena-da Santinija, Zdravka Je-raka, Nina Dellavije.

Niz branitelja mi je gos-

tovao u rubrici i BožidarLongin u vrijeme po-vratka s bojišta, kada jebio direktor Šumar ije,Ashley Minak koji meodveo na četničkovježbalište u Brušk o j,gdje je tzv. kapetan Dra-gan učio svoju zloglas-nu vojsku kako će ubija-ti po Hrvatskoj.

Nadalje, prisjećam sei dr. Mile Gverića, za ko-jega su me upozorili daje previše ozbiljan i daneću saznati puno onjemu privatno. A do-godilo se sasvim suprot-no, u njegovu domu uBibinjama bio je tolikosusretljiv da se sa su-prugom dr. Anđelkomčak slikao na ljuljačkisvoje djece u vrtu. I Pa-vao Račić mi je bio gost idr. Damir Mišlov imaestro Antun Dolički ipjesnik Ante Sikirić ipoznati pjevač iz Intra-da Tomislav Bralić... Idesetine drugih našihs u g ra đ a n a .

Bilo je bezbroj aneg-dota s mojim sugovor-nicima, a ponekad i sanjihovim suprugama,većina ih je htjela u no-vine, neke su se osobitouredile za taj događaj.To se danas može ob-jasniti i činjenicom daje to bilo ratno vrijeme,da je ljudima bio do-gađaj razgovarati javno,a osobito što tada nijebilo interneta, ni mobi-tela, pa smo se mi u Za-dru, kad su bile lokalneteme uglavnom osla-njali na Zadarski list,koji se čitao svuda i pre-pričavao svuda.

���� ������������� ������ ������

I danas, poslije 25 go-dina izlaženja oveznačajne zadarske novi-ne, razmišljam kako bibilo teško zamisliti gradbez dnevne novine, jerznamo da su i dnevnenovine ono što jedangrad čini gradom, dajumu i njegov urbani štih,a Zadar tu ima i jednudrugu dimenziju, kojudrugi gradovi nemaju.Jer, ovaj grad je uduvijekbogat novinama i novi-narima, a prvi je na hr-vatskome tlu imao novi-ne na hrvatskom jeziku.

I sada dok pišem ovajtekst ugodno se sjećamvečeri kada smo se oku-pili u restoranu zadar-ske Marine čekajućiNedjeljka Jusupa da sevrati iz tiskare Splitu(Zadar tada još nijeimao novinsku rotaciju,op. ur.) s prvim primjer-cima prvoga broja Za-darskoga lista. Bilo je toosobito veselje, svatkoje uzeo svoj primjerak,komentarima nikadkraja, a svi smo biliushićeni što je tiskanprvi broj nadajući se daće se tiskati i drugi i os-tali. Premda su neki ugradu sumnjali. Možda iopravdano, jer bila su todoista teška vremena,ratna i za one koji sustvarali novinu, ni izčega. Ali svi smo svjedo-ci da je Zadarski list us-pio, postao ubrzo idnevna novina, koja jedanas Zadranima vrlobitna, koja je zapravonajznačajniji svjedoksvih događanja u Zadrui na njegovom područjuu proteklih 25 godina.

����� ������ � ��š � ��Moram spomenuti i kako je Zadarski list već na samome početku

izlaženja stvorio i neke male, ali izuzetno zanimljive i čitane rubrike,

naravno većinu po idejama njegova glavnog urednika Nedjeljka Ju-

supa. Rubrika "Još i to" izlazila je na zadnjoj stranici u dnu i rado je

bila čitana i komentirana. Jednom me je glavni urednik kasno na-

večer, kada je zatvarao novinu, zvao i pitao je li mi od teme koju

sam napisala još što ostalo u bloku. Novinarima uvijek ostane po-

nešto, što ne uspiju "ugurati" u tekst, nerijetko zbog ograničenoga

prostora, pa je tako i meni ostajalo i odlazilo u "Još i to". Slično je bi-

lo i s rubričicom "Dolje lijevo", koja se doista smjestila u donjem li-

jevom kutu stranice i koja je znala imati tek jednu rečenicu, ali ite-

kako značajnu, koja je govorila puno više nego što je imala slova.

������� ������ ��������� � �������� ����� ������ ������� �������� ������� �� ������� ����ž����� �������

4 Subota, 19. listopada 2019.

����� � ��������� ����������� �������������� ������ �����

��������� ����� ���������� �� ������ � ��

Zadar je po velični petigrad u Hrvatskoj i to jeposve egzaktan poda-tak. Na nekoj drugoj

rang-ljestvici koja bi vrednova-la razinu kulturno-civilizacij-skog urbaniteta jedne sredineZadar bi se možda u istoj kon-kurenciji popeo i koju stepeni-cu više. Riječ je doista o Graduu pravom smislu riječi. O to-me svjedoči niz živućih kultur-no-povijesnih sadržaja koji sezrcale u njegovoj arhitekturi,institucijama, svim vrstamabaštine, posebice onoj koja setaloži u mentalitetu Građani-na.

Jedna od možda manjepoznatih zadarskih vrednota(barem za širu javnost) je du-ga građanska tradicija novi-narstva i izdavaštva u ovomegradu. U prošlom stoljeću uZadru je izdavano dvadesetrazličitih novina istodobno,djelovalo je petnaestak tiska-ra. U prošlom režimu Zadarnije razvijao svoje medije, alisu zato Zadrani tradicionalnodržali značajna urednička inovinarska mjesta u tisku ielektronskim medijima Hr-vatske. Zadarski Filozofski fa-kultet godinama već školujekvalitetne ljude koji često za-vršavaju upravo na medijskimposlovima, prije svega u Za-g re b u .

Najmanje ih ostaje u Zadru,premda će se mnogi iznenadi-ti podatkom da zadarska filija-la Društva novinara Hrvatskebroji više od stotinu članova.

Nakon dogovorne ekono-mije i razarajućeg rata slobo-da poduzetništva i privatnainicijativa ni u kojemu slučajunisu vezani samo uz pretvor-bu društvenih poduzeća. U

Zadru ima različitih samoni-klih tvrtki i poduzetnika koji,neopterećeni baštinomdr uštevnog vlasništva, slobo-dno iskušavaju vlastitu pos-lovnu politiku. Jedan od tak-vih je i Nedjeljko Jusup, čovjekkoji je više od petnaest godinau hrvatskom novinarstvu. Vr-sni reporter i društveni kro-ničar, dobitnik i najvišeg novi-narskog priznanja u Hrvat-skoj, pokrenu je prije neštoviše od dvije godine "Zadarskilist", tjedne novine koje su sehrabro pojavile na kioscimauz već tradicionalno prisutniNarodni list, koji je u Zadrupokrenut prije nekih stopede-set godina. Jusupov novinar-ski a sada i glavnourednički ipoduzetnički credo bio je i os-tao da su znanje i ljudi koji gaposjeduju najveći kapital. Stim uvjerenjem bio je siguranda će uspjeti i sa Zadarskimlistom. Doista, i to je pravi ku-riozum: Jusupu je uspjelo po-krenuti tjednik bez i jedne ku-ne vlastita kapitala i održatiga, neprestano povećavajućinakladu, uz već etabliranukonkurenciju i na relativnoograničenom tržištu.

Formula je, prema Jusupo-

vim riječima, vrlo jednostav-na. Financijski dio priče sre-dio je tako da je određenimzadarskim tvrtkama ponudiougovore o poslovnoj suradnji,koje su, ocjenjujući ponudu iuvjete zanimljivima, sudjelo-vale u financiraju i prak-tičnom pokretanju lista.Uređivački, odnosno zanatskidio priče počiva na beskrajnojvjeri u kreativnu sposobnostnovinara profesionalaca. Za-darski list trenutačno za-pošljava pet profesionalnihnovinara, imajoš 20 stalnihsuradnika i okuplja sveukup-no oko 200 suradnika koji setijekom godine angažiraju naizvedbi tjednika. Stalni rastnaklade, koja za pojedine bro-jeve doseže i do deset tisućaprimjeraka (uz redovitoizlaženje drugog zadarskogtjednika), doveo je Zadarskilist na sam vrh najuspješnijihhrvatskih lokalnih listova, čijigodišnji promet doseže i dopola milijuna DEM. "Zadarskilist" je, prema formuli svoganastanka i opstanka na zadar-skom tržištu, neka vrst "gos-podarskog čuda" (da se pos-lužimo jednom od omiljenihslužbenih fraza) jer na djelu

demonstrira nešto od onogabjelosvjetskoga poduzet-ničkog erosa koji mitologizira

self made man osobnosti štosu se znale popeti na vrh a napočetku su imale samo dobruideju i "lipu u džepu".

Taj je uspjeh tim značajnijijer se događa u djelatnosti ko-ja je u našim uvjetima pred-met mnogih nesporazuma i,još uvijek, velikog državnog fi-nancijskoga i "izvedbenog"skrbništva. Profesionalci novi-nari imaju ogromne šanse namedijskom tržištu, kaže Ju-sup, otkrivajući usput da nje-gov urednički projekt počivana temeljima novinarske dok-trine (neprikosnovenosti bit-nih informacija i važnihdr uštvenih sadržaja i njihovojuredničkoj obradi koja sekreće od "blagog žutila pa svedo stručnih kolumni i maliheseja").

Ekipa iz "Zadarskog lista"na čelu s Nedjeljkom Jusu-pom smatra da je Zadar kaokulturno središte i vitalni gos-podarski grad "zreo" za vlasti-ti dnevni list, koji bi, uz razvojgradskih i županijskih elek-tronskih medija, još više učvr-stio suvremeni građanskiidentitet Zadrana.

"Zadarski list" je novina ko-joj se u Zadru vjeruje, čiječlanke i stavove neki ne po-državaju, no, posebno sigur-

no, to je novina koja se kupujei čita.

Novinarski profesionalacNedjeljko Jusup ne krije svojezadovoljstvo što ga Zadraničitaju već dvije godine, no sveje zadovoljniji i svojim podu-zetničkim rezultatima prem-da, kako sam kaže, još m o raprijateljima dokazivati da izanjegova projekta "nitko nestoji".

Ljudi su u nas, tvrdi Jusup,jednostavno fetišizirali moćnovca misleći da za svaki po-sao prije svega treba dovoljnonovca. Njegova razmišljanjasu posve drukčija: na prvommjestu je znanje, ideje i ljudi anovac će onda "sam" doći jert ra ži takve konstelacije. Da jetome upravo tako pokazuje istalni poslovni prilog "Zadar-skog lista" koji se tiska na 12stranica i koji većim svojim di-jelom predstavlja marketinškeporuke zadarskih tvrtki i po-duzetnika. Ovaj dio novinadonosi čak 50 posto prihoda.

Jusup je uvjeren da njegovposao može ići samo napri-jed, baš kao i zadarsko gospo-darstvo i stoga je već najozbi-ljnije u pripremama za izda-vanje dnevnih zadarskih novi-na.

���������������Ć

����� �� ���������� ������ �� č��� � ���������� ������������� �� �� ����� ��� �������� �����š�� � ������������������ ���� ������ �� �������� ������ ����� ���� ��� �������� �������� � ž���������� ������������ ������� ��š ��š��č������ ��������� ���đ����� ��������� �������

����� ��������� ��������� � ��������ć������ ������� ���������š��� � ������������������� �� � ������ ���č��� ���� ���������� �� ��������� ���š������ ������ć�� ������ ��� �����č���� ���������� ������ ������������ ����� ��������ć��� ��š��������š������ ������š���� �������� ����š������������� �������� ��������

�������� ������ �� ������ �������������� ������ ����� ������

� �������� ��������� ���������� � �� ������� ��������� ��ž��� ������� ���� �����š���� ���č����� �������� ����