zahn, timothy - nasljednik imperija

GIGA SSSTTTAAARRR WWWAAARRRSSS

Timothy Zahn SSStttaaarrr WWWaaarrrsss === RRRaaatttooovvviii zzzvvviiijjjeeezzzdddaaa

NASLJEDNIK IMPERIJA

Prijevod djela: HEIR TO THE EMPIRE


2

GLAVA 1

- Kapetane Pellaeon? - zazvao je kroz žamor drugih razgovora glas prema lijevom potpalublju. - Poruka sa stražarske linije: izvi i su upravo napustili brzinu svjedosti. Pellaeon, nagnut preko ramena ovjeku koji je sjedio za monitorom Chimaerina upravlja kog mosta, nije se obazirao na poziv. - Ispitaj mi ovu liniju! - naredio je, lupnuvši svijetle i potez protegnut po shematskom prikazu na ekranu. Strojovo a upitno pogleda prema njemu. - Gospodine... - uo sam ga. - re e Pellaeon. - Dobili ste zapovjed, poru nice. - Da, gospodine - oprezno odgovori asnik i vrati se tipkovnici i traganju. - Kapetane Pellaeon? - ponovio je glas, ovaj put bliže. Zadržavaju i pogled rta upravlja kom ekranu, Pellaeon je ekao dok nije uo šum stopa koje su se približavale. Tada se, sa svim kraljevskim dostojanstvom koje ovjeku daje pedeset godina provedenih u floti Imperije, ispravio i okrenuo. Žustri korak mladog dežurnog asnika postane neodlu an, a potom se naglo zaustavi. - Uhm, gospodine... Nakon pogleda u Pellaeonove o i i glas mu zamukne. Kapetan je bio tiho i tišina je trajala nekoliko trenutaka, ali dovoljno dugo da je oni najbliži zamijete. - Ovo nije sajam stoke u Shaum Hiiu, poru nice Tschel - progovorio je kona no, zadržavaju i glas mirnim, ali i ledeno hladnim. - Ovo je most Imperijalnog zvjezdanog razara a. Rutinske obavjesti ne možete, ponavljam, ne možete jednostavno izvikivati u pravcu onoga kome su upu ene. Je li to jasno? - Da, gospodine. - odvrati Tschel s mukom. Pellaeon zadrži pogled na njemu još nekoliko trenutaka, te spusti glavu jedva zamjetno kimnuvši. - Sada! Izvješ e! - Da, gospodine. - procijedi Tschel ponovo. - Upravo smo primili poruku sa stražarskih brodova, gospodine: izvidnici su se vratili s osmatra kog leta iz Obroa-skai sustava. - Vrlo dobro. - kimnu Pellaeon. - Jesu li imali poteško a? - Neznatnih, gospodine. ini se da su ih domoroci iznenadili i prekinuli im kopiranje podataka iz središnjeg knjižni nog sistema. Zapovjednik eskadrile kaže da su se dali u potjeru za izvidnicom, ali im je umakao. - Nadam se da jeste. - re e Pellaeon oštro. Obroa-skai je imala strategijski položaj u podru ju grani nih zemalja, a obavještajna su izvješ a indicirala da je Nova Republika odlu no nudila lanstvo i potporu. Da su bar imali naoružane poslani ke brodove tamo u vrijeme pobune...

No, saznat e se ubrzo... - Neka se zapovjednik krila javi operativnom dežurstvu s izvješ em im se izvidnica vrati na brod. - zapovjedi Tschelu. - I neka je stražarska linija u pove anoj

pripravnosti. Odstupi! - Na zapovjed, gospodine. - Okrenuvši se u mjestu, gotovo primjereno imitiraju i pravilni vojni ki okret, poru nik se uputi nazad konzoli za vezu. Mladi poru nik. U tome je, pomisli Pellaeon s malo gor ine starih godina, pravi problem. U starim danima, kada je Imperij bio na vrhuncu mo i, bilo bi nezamislivo da mlad ovjek kao što je Tschel služi kao asnik na mostu broda kakav Chimarea. Ali sada... Pogledao je na ovjeka, jednako mladog, za upravlja kim monitorom. Sada, za razliku od prije, na palubi Chimaere nije bilo doslovno nikoga doli mladih muškaraca i žena. Pellaeon polako prije e pogledom preko zapovjednog mosta, osje aju i kako mu se eho staroga bijesa i mržnje uvija u želucu. Znao je da je bilo puno zapovjednika u floti koji su smatrali izvornu Imperijinu Zvijezdu Smrti samo razmetljivim pokušajem da se bezgrani na vojna snaga Imperija dovede pod vrš i, izravan nadzor, na isti na in kako je nadzor bio uspostavljen nad politi kom mo i Imperija. injenica da se Imperij nije obazirao na dokazanu ranjivost borbene stanice, nego je nastavio i s drugom Zvijezdom Smrti, jedino je doprinjela tim sumnjama. Tek bi nekolicina u vrhovnim strukturama flote iskreno žalila gubitak tog


3

broda... da brod nije u svojoj smrtnoj agoniji sa sobom povukao i Superzvjezdani razara Executor.

ak i nakon pet godina, Pellaeon nije mogao a da se ne trgne prisje aju i se te slike: Executor, van svakog nadzora, sudara se s teško ošte enom Zvijezdom Smrti i potpuno se raspada u stravi noj eksploziji borbene stanice. Gubitak broda bila je dovoljna nesre a, ali injenica da je to bio upravo Executor gubitak je inila još gorim. Upravo taj Superzvjezdani

razara bio je osobni brod Dartha Vadera, i usprkos legendarnoj - a ponekad i smrtonosnoj -muši avosti Tamnog Gospodara, služba na tom brodu je dugo podrazumjevala brzi put ka promaknu u. Što je zna ilo da je smr u Executora nestala i nerazmjerna frakcija najboljih mladih asnika, do asnika i lanova posade. Flota se nikada nije oporavila od tog poraza. Nakon što je izgubljeno vodstvo Executora, bitka se ubrzo pretvorila u zbunjuju e komešanje i još je nekoliko zvjezdanih razara a bilo izgubljeno prije nego li je kona no dana zapovjed o povla enju. Sam je Pellaeon, pošto je preuzeo zapovjedištvo nakon pogibije bivšeg zapovjednika Chimaere, u inio najbolje što je mogao da stvari zadrži pod kontrolom, ali usprkos svim njegovim naporima, nikada nisu povratili inicijativu protiv Pobunjenika. Upravo suprotno, stalno su bivali potiskivani unazad. Dok nisu završili upravo ovdje. Ovdje, gdje su nekada bile mrtve vode Imperija, tek sa etvrt prijašnjeg sustava pod imenom i nadzorom Imperija. Ovdje, na zvjezdanom razara u koji je ve inom popunjen posadom koja je brižljivo obu ena, ali mlada i gotovo bez iskustva - mnogi od njih unova eni su u svojim svjetovima, pod prisilom ili uz prijetnju sile. Ovdje, pod zapovjedništvom vjerojatno najve eg vojnoga uma kojeg je Imperij ikada vidio. Pellaeon se nasmiješi škrtim, vu jim smješkom prelaze i opet pogledom po zapovjednom mostu. Ne, još nije kraj Imperija. I arogantno samoproglašena Nova Republika e to ubrzo otkriti. Pogleda na sat. Dva i petnaest. Veliki Admiral Thrawn sada je vjerojatno u zapovjednoj sobi, udubljen u razmišljanje. Ako imperijalni propisi prijekim okom gledaju na dovikivanje preko zapovjednog mosta, o uznemiravanju Velikog Admirala internim pozivom usred razmišljanja imaju još vrš i stav. ovjek s njim može razgovarati o i u o i, ili nikako. - Nastavi istraživati te linije. - naredi Pellaeon asniku za upravlja kim mostom uputivši se prema vratima. - Brzo se vra am. Nova zapovjedna soba Velikog Admirala nalazila se dvije razine ispod mosta, u prostoru koji je bivšem zapovjedniku služio kao raskošni apartman za zabavu. Kada je Pellaeon pronašao Thrawna - ili bolje, kada je ovaj pronašao Pellaeona - jedna od prvih odluka mu je bila preuzeti odaje i pretvoriti ih u nešto što je u biti bio drugi zapovjedni most. Drugi zapovjedni most, soba za meditacije - možda i nešto više. Posadi Chimaerae nije bila tajna da Veliki Adiniral tamo provodi ve inu svog vremena otkako su završene nedavne preinake. Tajna je bila što je on zapravo radio tih dugih sati. Stupivši pred vrata, Pellaeon poravna tuniku i pripremi se. Možda je bio blizu saznanju. - Kapetan Pellaeon moli prijem kod Velikog Admirala Thrawna - najavio se. - Imam obavije... Vrata su se otvorila prije nego li je izgovorio do kraja. Duševno se pripremaju i, Pellaeon stupi u prigušeno osvjetljenu prostoriju. Zaokruži pogledom po njoj, ali ne vidje ništa zanimljivoga. Uputi se prema vratima glavne odaje, pet koraka pred njim. Dašak zraka koji je osjetio na potiljku bilo mu je jedino upozorenje. - Kapetane Pellaeon - dubok, hrapav i pomalo ma ji glas mjauknuo mu je u uho. Pellaeon odsko i i osvrne se, proklinju i i sebe i nisko ekinjavo bi e koje je stajalo na manje od pola metra od njega. - Do vraga, Rukh - zareža. - Što ti pada na pamet? Jedan dugi trenutak Rukh je samo gledao prema njemu i Pellaeon osjeti kaplju znoja kako mu


4

klizi niz vrat. S tim velikim mra nim o ima, izbo enom eljusti i ljeskaju im oštrim zubima, Rukh je u polutami sobe djelovao još stravi nije nego pod uobi ajenim svjetlom. Posebno nekome kao Pellaeonu, nekome tko je znao za što Admiral koristi Rukha i njegove suplemenjake Noghrije.. - Radim svoj posao - naposljetku odgovori Rukh. Gotovo ležerno ispruži mršavu ruku prema nutarnjim vratima. Pellaeonov pogled na trenutak ugleda odsjaj uboji inog uskog sje iva, prije nego što je nož nestao u rukavu Noghri bluze. Dlan se zatvori, pa ponovo otvori, dok su mu eli ni miši i poigravali pod tamno sivom kožom. - Izvolite u i. - Hvala - promrmlja Pellaeon. Poravnavaju i ponovno tuniku, okrenu se nazad prema vratima. Otvore se im je pristupio i on pro e kroz njih... ...u blago osvjetljeni muzej umjetnina. Tek što je stupio u sobu, naglo zastane i udivljeno se ogleda po prostoriji. Zidovi i kupolasti svod bili su pokriveni platnima - slikama i crtežima. Nekolicina je djelovala nejasno ljudski, ali je za ve inu bilo o ito da su neljudskog podrijetla. Razli ite skulpture, smostoje e i na postoljima, bile su razmještene po sobi. U središtu prostorije nalazio se dvostruki kružni zaslon s vanjskom kružnicom povišenom u odnosu na nutarnju. inilo se da su oba zaslona, koliko je Pellaeon mogao vidjeti, posve ena slikama umjetni kih dijela. U središtu tog dvostrukog kruga sjedio je Veliki Admiral Thrawn, zavaljen u duplikat admiralske fotelje s zapovjednog mosta. Sjedio je nepomi an. Pod prigušenim se svjetlom njegova sjajna plavo-crna kosa ljeskala, a blijeda plava put djelovala je hladno i zasjenjeno - vrlo neljudski na liku koji je ina e imao ljudske obrise. O i su mu se inile zatvorene, a glava je zaba ena po ivala na naslonu. Samo je tra ak žarkog crvenila bljeskao medu Admiralovim kapcima. Pellaeon ovlaži usne, najednom nesiguran koliko je zapravo mudra ova invazija na Thrawnovo svetište. Ako Veliki Admiral ovo shvati kao dodijavanje... - U ite, kapetane. - re e Thrawn, prekidaju i tihim odmjerenim glasom Pellaeonovo razmišljanje. O iju još uvijek stisnutih u uske proreze, zamahne rukom, malom i precizno odmjerenom kretnjom. - Što mislite? - Vrlo je... zanimljivo, gospodine. - bio je Jedini odgovor koji je Pellaeon, prelaze i kroz vanjsku kružnicu zaslona, mogao dati. - Sve je holografsko, naravno. - re e Thrawn, a Pellaeonu se u ini da uje notu žaljenja u njegovu glasu. - I skulpture i platna. Neka su djela izgubljena, a mnoga ilruga su na planetarna koje su okupirali Pobunjenici. - Da, gospodine. - kimnu Pellaeon. - Mislio sam da e Vam biti drago uti da su se izvi i vratili iz Obroa-skai sustava, Admirale. Zapovjednik eskadrile e biti spreman podnijeti prijavak za nekoliko minuta. Thrawn kimnu. - Jesu li uspjeli ozvu iti knjižni ni sistem? - Izvukli su bar dio podataka - re e mu Pellaeon. - Još uvijek ne znam jesu li uspjeli posao privesti kraju - ini se da su krenuli u potjeru za njima, ali zapovjednik eskadrile misli da im je umakao. Thraw je trenutak šutio. - Ne. - re e. - Ne vjerujem da im je umakao. Posebno ukoliko su progonitelji bili iz redova Pobunjenika. - duboko uzdahnuvši, uspravi se u stolici i po prvi put otkako je Pellaeon ušao, otvori svoje zažarene crvene o i. Pellaeon mu uzvrati pogled ne trepnuvši, osjetivši lagani srs ponosa zbog toga. Mnogi se zapovjednici i podanici Imperija nisu nikada suo ili s tim pogledom, a da pri tom ne osjetivše neugodu. Niti sa samim Thrawnom, zapravo. Vjerojatno je zato Veliki Admiral i proveo ve inu svog radnog vijeka daleko u Nepoznatim Podru jima, trude i se da tamošnja barbarska podru ja galaksije stavi pod nadzor Imperija. Njegov briljantan uspjeh priskrbio mu je naslov ratnoga Kneza i pravo da odjene bijelu odoru Velikog Admirala. Bio je jedino neljudsko bi e


5

komu je Car dodijelio tu ast. Ironija je da je to samo doprinjelo njegovoj nezamjenjivosti u ratnim pohodima na granicu. Pellaaeon se esto pitao kako bi Endorska bitka završila da je Thrawn, a ne Vader, zapovjedao Executorom. - Da, gospodine. - odgovori. - Zapovjedio sam pove anu pripravnost stražarskim linijama. Trebamo li zapovjediti borbenu gotovost? - Još ne. - re e Thrawn. - Imamo još vremena. Recite mi kapetane, znate li što o umjetnosti? - Mmm... ne puno. - istisnu Pellaeon, pomalo iznena en naglom promjenom teme. - Nikada nisam imao puno vremena da ga posvetim umjetnosti. - Trebali bi na i vremena. - Thrawn pokaže prema dijelu unutarnje kružnice zaslona, njemu s desna. - Saffa slikarstvo. - pojasni njegovo podrijetlo. - Približno 1550. do 2000. godina prije Imperija. Vidite li kako se stil mijenja, upravo ovdje, pri prvom doticaju s Thennquorom. A ono... -- pokaza prema zidu s lijeva - ...su primjerci Paonidd sadrene umjetnosti. Pogledajte, imaju sli nosti s ranim Saffa djelima, ali i sa Pre-Em Vaathkree plošnim skulpturama nastalihm sredinom osamnaestog stolje a. - Da, vidim. - odvrati Pellaeon, ne baš iskreno. - Admirale, ne bi li trebali ..? Prekinuo ga je oštar zvižduk koji proparao je zrak. - Most zove Velikog Admirala Thrawna - napeti glas poru nika Tschela dopre sustavom veze. - Gospodine, napadnuti smo! Thrawn pritisnu prekida odašilja a. - Ovdje Thrawn - prozbori smireno. - Objavite borbenu gotovost i recite mi što se doga a. Mirno, ukoliko je mogu e. - Na zapovjed, gospodine. - Zasvijetliše nijema svjetla za uzbunu, ali je Pellaeon mogao uti i prigušeni zvuk alarma koji je zavijao vani. - Senzori pokazuju prisutstvo etiriju jurišnih fregata Nove Republike. - nastavi Tschel, još uvijek napetim glasom, ali ga je sada o ito bolje kontrolirao. - Plus najmanje tri eskadrile X-krilnih borbenih letjelica. Lete u simetri noj rojnoj formaciji i prodiru na vektoru naših izvidnika. Pellaeon prokune ispod glasa. Jedan zvjezdani razara , s posadom bez imalo iskustva, sam protiv etiri jurišne fregate i njihovih borbenih letjelica u pratnji. - Strojeve punom snagom! - zapovjedi u odašilja . - Pripremite ubrzanje do brzine svjetlosti! - naredi i zakora i prema vratima. - Zanemarite zapovjed o ubrzanju, poru nice. - re e Thrawn, hladano i smireno. TIE borbene skupine na položaje, aktivirajte zaštitne štitove. Pellaeon se okrenu nazad prema njemu. - Admirale... Thrawn ga ušutka podignuvši ruku. - Do ite ovamo, kapetane. - zapovjedi Veliki Admiral. - Pogledajmo, ho emo li? Pritisnuo je prekida i svih umjetnina iznenada nestane. Umjesto toga, soba poprimi izgled umanjene osmatra nice zapovjednog mosta, s prikazima kormila, stroja i naoružanja na zidovima i na dvostrukim kružnicama displeja. Cijeli se prostor sobe pretvori u hologramski takti ki prikaz. Svjetlucava polukugla u jednom uglu indicirala je položaj napada a. Na zidnom displeju u neposrednoj blizini moglo se o itati vrijeme predvi enog dolaska neprijatelja - dvanaest minuta. - Na sre u, izvidni ke letjelice su u dovoljnoj prednosti pred njima i nisu u opasnosti. - re e Thrawn. - Tako. Da vidimo s im zapravo imamo posla. Pozor, most! Zapovjedite napad trima najbližim stražarskim letjelicama! - Na zapovjed. Na drugom kraju prostorije, tri plave svijetle e to ke se odvoje od stražarskih položaja prema presreta kim vektorima. Krajem oka Pellaeon vidje kako se Thrawn u sjedalu nagnuo naprijed


6

kada su jurišne fregate i letjelice u njihovoj pratnji skrenule odgovaraju i na manevar. Jedno plavo svjetlo ugasnu. - Izvrsno. - primjeri Thrawn, zavalivši se nazad u sjedalo. - To bi bilo dovoljno, poru nice. Povucite preostale dvije stražarske letjelice i zapovjedite liniji Sektora etiri proboj kroz vektor napada a. - Na zapovjed. - re e Tschel, zvu i vrlo zbunjeno. Pellaeon je mogao dobro razumjeti njegovu zbunjenost. - Ne bi li trebali makar izvijestiti ostatak flote? - predloži glasom u kojem i sam osjeti napetost. - Mrtva ka Glava mogla bi biti ovdje za manje od dvadeset minuta, a ve ina ostalih za manje od sata. - Uvla enje naših ostalih brodova u ovo je posljednja stvar koju sada trebamo, kapetane. - odvrati Thrawn. Dignuo je pogled prema Pellaeonu i mlak mu osmijeh preleti usnama. - Nakon svega, možda bude i preživjelih, a mi nikako ne bi željeli da pobunjenici saznaju za nas. Zar ne? Okrenu se nazad prema zaslonima. - Pozor, most! Rotacija za dvadeset stupnjeva u lijevo. Dovedi nas u usporedan položaj s vektorom napada a i uperi gornji postroj prema njima. im budu unutar kružnice naše obrane neka se stražarska linija Sektora etiri postavi u formaciju iza njih i po ne im ometati sve transmisije veze. - N-na zapovjed. Gospodine..? - Vi ne morate razumjeti, poru ni e. - re e Thrawn osorno ledenim glasom. - Samo izvršavajte. - Da, gospodine! Pellaeon zadrži dah vidjevši na displeju kako Chi-maera zaokre e prema zapovjedi. - Bojim se da ni ja ne razumijem, Admirale. - prozbori. - Okrenuti naš gornji postroj prema njima... Thrawn ga opet prekinu podigavši ruku. - Gledajte i u ite, kapetane. Most, u redu je, zaustavi skretanje i zadrži sadašnji položaj. Ukloni zaštitne zapreke za pristajanje i pove aj snagu ostalih zaslona. TIE borbene eskadrile, polijetanje im ste spremni. Odmah se odmaknite od Chimaere na dva kilometra i okrenite se u otvorenoj grupnoj formaciji. Držite startnu brzinu i postrojite se za napad u pojasu. Nakon što je dobio potvrdu izvršenja zapovjedi, okrenu se prema Pellaeonu - Razumijete li sada, kapetane? Pellaeon stisnu usne. - Bojim se da ne. - priznao je. - Vidim da ste brod okrenuli da bi zaštitili borbene letjelice pri izlijetanju, ali sve ostalo nije ništa više nego klasi ni manevar zatvaranja po Marg Sablu. Oni ne e nasjesti ne emu tako jednostavnom. -Naprotiv- ispravi ga Thrawn hladno. - Ne sam da e nasjesti, nego e biti u potpunosti uništeni . Gledajte, kapetane. I u ite. TIE borbene eskadrile uzletješe ubrzano se udaljavaju i od Chimaerae, a zatim silovito nagnuše bo na zra na kormila da bi se okrenule i vratile, kao mlaz vode neke egzoti ne fontane. Napada ke letjelice primjete borbene eskadrile i promjene smjer kretanja. Pellaeon žmirnu. - Što to, za ime Imperija, rade? - Iskušavaju jedinu obranu od Marg Sablovog manevra za koju znaju - odgovori Thrawn, a zadovoljstvo u njegovom glasu nije bila greška. - Ili, da budemo precizniji, jedinu obranu koju su duhovno sposobni izvesti. - Kimne glavom prema svjetlucavoj polukugli. - Vidite, kapetane, ovim snagama zapovjeda Elom... a Elomi jednostavno ne mogu upravljati nestrukturiranim profilom napada jednog pravilno izvedenog Marg Sablovog manevra. Pellaeon je zurio u napada e koji su se i dalje premještali na krajnje beskorisne pozicije obrane ... i polako mu je postajalo jasno što je Thrawn upravo u inio. - Onaj napad stražarskih letjelica od maloprije... - re e. - Samo na osnovu toga ste mogli zaklju iti da se radi o


7

Elomskom brodovlju? - U ite o umjetnosti, kapetane - odvrati Thrawn gotovo sanjivim glasom. - Kada razumijete umjetnost jedne vrste, možete re i da razumijete vrstu. Uspravi se u svome sjedalu. - Most - puna brzina bokom. Budite pripravni uklju iti se u bitku. Sve je bilo gotovo za sat vremena. Vrata sobe za operativna dežurstva tiho se zatvore za zapovjednikom eskadrile, a Pellaeon usmjeri pogled natrag na zemljovid koji je još uvijek bio na zaslonu. - ini se da je Obroa-skai slijepi odvojak - re e sa žaljenjem. - Ne emo mo i nadomjestiti onoliko ljudstva koliko e biti žrtvovano uspostavljanju mira. - Možda, za sada. - složi se Thrawn. - Ali samo za sada. Pellaeon se preko stola namršti prema njemu. Thrawn se igrao s informati kom karticom, odsutno je trljaju i medu prstima, o iju uprtih u otvor osmatra nice i sjaj zvijezda. Usnama mu je poigravao udan osmijeh. - Admirale? - oslovi ga Pellaeon oprezno. Thrawn okrenu glavu prema kapetanu i zadrži pogled svojih sjajnih o iju na Pellaeonu. - To je drugi dio slagalice, kapetane. - odgovori blago, podižu i karticu koji je držao. - Komad koji tražim više od godinu dana. Zatim se žustro okrenu prema odašilja u i naglim ga pokretom aktivira. - Pozor, most, govori Veliki Admiral Thrawn. Stupite u vezu s Mrtva kom Glavom i obavijestite kapetana Harbida da privremeno napuštamo flotu. Oni neka nastave s takti kim izvi anjem u lokalnim sustavima i kopiraju baze podataka gdje god je to mogu e. Zatim, naš kurs je prema planeti zvanoj Myrkr, lokacija je pohranjena u navigacijskom ra unalu. Most potvrdi primitak zapovjedi, a Thrawn se okrenu nazad prema Pellaeonu. - Djelujete zbunjeni, kapetane. - nabaci. - Držim da nikada niste uli za Myrkr. Pellaeon odmahnu glavom pokušavaju i u isto vrijeme bezuspješno protuma iti Admiralov izraz lica.-Jesam li trebao? - Vjerojatno ne. Krijum ari, otpadnici i drugi beskorisni ološ ine ve inu onih koji znaju za njega. Zastao je, srknuvši iz šalice odmjereni gutljaj jakog forvi kog piva, sude i prema mirisu. Pellaeon se prisilio na muk. Što god da mu je Veliki Admiral namjeravao re i, o ito je da e re i na svoj na in i u svoje vrijeme. - Slu ajno sam naišao na nejasnu zabilješku o tome prije sedam godina. - nastavi Thrawn, odlažu i šalicu. - Ono što je privuklo moju pozornost jeste injenica da, iako je planet nastanjen najmanje tri stotine godina, i Stara Republika i tadašnji Jedi su je uvijek puštali na miru. - Thrawn upitno podigne jednu plavo-crnu obrvu. - Na kakav zaklju ak Vas to navodi, kapetane? Pellaeon slegne ramenima. - Da je to pograni na planeta, koja je predaleko da bi ikoga zanimala. - Vrlo dobro, kapetane. To je bila i moja prva pretpostavka, ali... Ne radi se o tome. Myrkr je, zapravo, udaljen manje od sto i pedeset svjetlosnih godina, blizunaše granice prema pobunjenicima i duboko unutar negdašnjih granica Stare Republike. - Thrawn spusti pogled na karticu koju je još uvijek držao u ruci. - Ne, pravo objašnjenje je mnogo interesantnije. I puno korisnije. I Pellaeonov se pogled zaustavi na kartici. -I to prvo objašnjenje bilo je prvi dio Vaše slagalice? Thrawn mu se nasmješi. - I opet ste u pravu, kapetane. Da. Myrkr, ili preciznije, jedna autohtona životinjska vrsta te planete - bila je prvi dio slagalice. Drugi je dio na planeti koja se zove Wayland. - mahne karticom. - Na planeti iji sam položaj kona no otkrio zahvaljuju i


8

Obroanima. - estitam! - re e Pellaeon, naglo zamoren cijelom tom igrom. - Smijem li pitati o kakovoj se zapravo slagalici radi? Thrawn se nasmješi, a njegov smješak potjera trnce Pallaenovom kralježnicom. - Kakvoj? O slagalici koja je jedina vrijedna biti rješena, naravno - odgovori meko Veliki Admiral. - Potpuno, sveobuhvatno i krajnje uništenje Pobunjenika.


9

GLAVA 2

- Luke? Glas je zvao nježno, ali uporno. Zastavši usred poznatog krajolika. Poznatog, ali udno izobli enog. Luke se osvrne. Na drugoj je strani stajao dobro poznati lik i promatrao ga. - Zdravo, Ben. - re e Luke, i vlastiti mu glas zazvu i tromo. - Dugo se nismo vidjeli. - Doista - odgovori Obi-wan Kenobi dostojanstveno. -A bojim se da e do sljede eg susreta biti i duže. Došao sam se oprostiti, Luke. Tlo kao da je zadrhtalo, a dijeli Lukeovog uma naglo shvati da ustvari spava. Spava u svojim odajama Carske pala e i sanja o Ben Kenobiju. - Ne, ovo nije san. - zajam i mu Ben, odgovaraju i na Lukovu neizgovorenu misao. - Ali prostori koji nas razdvajaju preveliki su da bih ti mogao do i na neki drugi na in. Evo, zatvara mi se i ovaj posljednji pristup. - Ne! - mogao je Luke uti svoj glas. - Ne možeš nas napustiti, Ben. Trebamo te. Benove se obrve lagano podignu i tra ak njegovog dobro poznatog osmjeha prije e mu usnama. - Ne trebate me, Luke Ti si Jedi i snažan si u Sili. - Osmijeh mu je izblijedio, a pogled mu je na trenutak bio prikovan na nešto izvan Lukeova vidokruga. - U svakom slu aju, - dodao je tiho, - odluka nije na meni. Ve sam predugo oklijevao i ne mogu više odga ati moj put iz ovoga života prema onome što dolazi nakon njega. Uspomene nahrupiše... Yoda leži na samrtni koj postelji. Luke je kraj njega, preklinje ga neka ne umre. Ja Imam snagu Sile, rekao mu je Jedi Gospodar, ali nisam toliko snažan. - Svakom životu vrijeme polako odmi e - podsjeti ga Hen. - I ti eš se suo iti s tim putovanjem jednoga dana. I opet mu nešto odvu e pažnju, ali ne zadugo. - Ti imaš snagu Sile, Luke, a ustrajnoš u i disciplinom postat eš još snažniji. - Pogled mu otvrdne. - Ali neka te budnost nikada ne napusti. Cara više nema, ali su sile tame još uvijek mo ne. Nikada to ne zaboravi. - Ne u zaboraviti. - obe a mu Luke. Benove crte lica omekšaju i on se ponovo nasmješi. - Bit eš suo en s velikim opasnostima, Luke. - re e. - Ali eš na i i nove saveznike, u vremenima i na mjestima gdje ih najmanje

ekuješ. - Nove saveznike? - ponovi Luke. - Tko su? Vizija zatreperi i postane bijeda. - A sada, ostaj mi zbogom! - re e Ben, kao da nije uo pitanje. - Voljeh te kao sina, kao u enika i kao prijatelja. I dok se ne sretnemo opet, neka Sila bude s tobom! - Ben! Ali Ben se okrene i slika izblijedi. I Luke je shvatio, još snivaju i, da ga više nema. Dakle, sada sam posve sam, re e sam sebi. Ja sam posljednji od roda Jedija. I u ini mu se da uje Benov glas, prigušen i nerazgovjetan, kao da je dopirao s velike udaljenosti: - Ne posljednji od starog roda Jedija, Luke. Prvi novoga roda. Glas se utopi u tišini i nestane... a Luke se probudi. Casak je samo ležao, pogleda uprtog u prigušena svjetla Carskoga Grada koja su šarala strop nad njegovom posteljom i probijao se kroz smušenost izazvanu snom. Osje ao je smušenost i beskrajni teret tuge koji je ispunjavao srž njegova bi a. Prvo su ubijeni stric Owen i njegova žena Beru. Zatim je Darth Vader, njegov pravi otac, žrtvovao svoj život za Lukovo spasenje. A sada je ostao i bez duha Ben Kenobija. Po tre i je put ostao siro e. S uzdahom bola izvu e se ispod pokriva a i odjene. U njegovim se odajama nalazila i malena


10

kuhinja, pa mu nije trebalo više od trentka da si smiješa pi e, vrlo egzoti an napitak koji mu je otkrio Lando pri njegovom posljednjem posjetu Coruscantu. Zatakne sablju za opasa i pode na krov. Žestoko se protivio premještanju središta Nove Republike ovamo u Coruscant. Još se žeš e suprotstavljao ustoli enju njihove žutokljune vlade u staroj Carskoj Pala i. Prije svega, simbolika tog ina je bila pogrešna, posebice za skupinu koja je, po njegovom mišljenju, imala sklonost da simbolima poklanja previše pozornosti. Usprkos svim tim nedostacima, morao je priznati da se s vrha Pala e pruža osobit pogled. Neko je vrijeme stajao na rubu krova, nalak en na klesanu kamenu ogradu, puštaju i da mu hladni no ni povjetarac mrsi kosu. ak i u sred no i, Carski je Grad bio živ i u pogonu, a svjetla ulica i vozila prepletala su se tvore i neku vrst pulsiraju eg umjetni kog djela. Nad njim, osvjctljeni i svjetlom ulice i svjetlima letjelica koje su se tu i tamo probijale kroz njih, nisko su ležali oblaci, oblikuju i mek strop koji se protezao u svim pravcima s istom beskrajnoš u kao i sam Grad. Daleko na jugu, Luke si je mogao u mislima predo iti Manarai planine, vrhova pokrivenih snijegom i jarko osvijetljenih, jednako kao i oblaci, odbljescima svjetla iz Grada. ! dok mu je pogled bludio u pravcu planina, vrata njegovih odaja se tiho otvoriše dvadesetak metara iza njega. Ruka mu nesvjesno krene prema sablji, ali se zaustavi gotovo i prije nego li se pomaknula. Mogao je osjetiti bi e koje se približavalo kroz vrata... - Ovdje sam, Threepio. - pozove ga. Osvrnuo se da vidi kako se C-3PO nespretno probiju prema krovu na kome je stajao Luke, zra i pri tom svojom uobi ajenom droidskom mješavinom olakšanja i brige. - Dobro ve e, gospodaru Luke. - re e, nakrenuvši glavu i gledaju i u ašu u Lukeovoj ruci. - Strašno mi je žao što Vas ometam. - Ne smetaš. - uzvrati Luke. - Samo sam želio udahnuti malo svježeg zraka. - Sigurni ste da ne smetam? - upita Threepio. - Naravno, nisam imao namjeru zabadati nos. Luke se morao nasmijati, usprkos svome mra nom raspoloženju. Threepiovi pokušaji da u isto vrijeme bude uslužan, ljubopitljiv i pristojan nisu nikada uspijevali. Svakako nije uspijevao izvesti ih a da ne djeluju smiješno. - Mislim da sam samo pomalo potišten. - re e droidu i svrnu pogled nazad prema svjetlima grada. - Sastaviti pravu vladu koja funkcionira daleko je teže nego sam o ekivao. Teže nego li su o ekivali i neki lanovi Vije a. - Zastane. - Ali, mislim da mi ve eras najviše nedostaje Ben. Threepio je nekoliko trenutaka šutio. - Ben je uvijek bio dobar prema meni. - kona no progovori. - I prema Artoou, naravno. Luke prinese ašu usnama i prikrije još jedan smješak. - Ti imaš jedinstvenu predodžbu o svemiru, Threepio. - re e. Krajem je oka vidio kako se Threepio uko io. - Nadam se da Vas nisam naljutio, gospodaru.- progovori droid zabrinuto. - To mi nikako nije bila namjera. - Nisi me naljutio - zajam i mu Luke. - Zapravo, možda si mi upravo udijelio posljednju Benovu lekciju. - Molim? Luke otpije. - Cijeli planeti i vlade jesu važni, Threepio. Ali kad sve to probereš, sve je sa injeno zapravo od ljudi. Nakratko zavlada muk. - Oh - odvrati Treepio. - Drugim rije ima, - nadoveže se Luke - Jedi se ne smije toliko zaokupiti problemima od galakti ke važnosti, a da ga to ometa u brizi za pojedina nog ovjeka. - Pogleda prema Threepiou i nasmješi se. - Ili za pojedina nog droida. - O, sada mi je jasno, gospodaru. - Threepio naheri glavu prema Lukeovoj aši. - Oprostite


11

mi, gospodaru... smijem li pitati što to pijete? - Ovo? - Luke spusti pogled prema aši. - Nešto što me je Lando davno nau io spravljati. - Lando? - ponovi Threepio, s ujnim negodovanjem u glasu. Bila mu u tivost programirana ili ne, droid nikada nije puno cijenio Landa. To i nije bilo iznena uju e, znaju i okolnosti njihova prva susreta. - Da, i s obzirom na to koliko god da je sumnjiv izvor recepta, napitak je prili no dobar. - re e mu Luke. - Zovu ga topla okolada. - Mh, razumijem. - Droid se uspravi. - No, dobro. Ukoliko Vam ništa ne treba, mislim da bih mogao po i. - Naravno. Samo, reci mi što te je zapravo dovelo gore? - Princeza Leia me je poslala, naravno. - odgovori Threepio, iznena en što je Luke uop e morao pitati. - Rekla je da ste zbog ne ega uznemireni. Luke se nasmješi i odmahne glavom. Prepustit e Lei da nade na ina kako da ga oraspoloži kada mu je to potrebno. - Razmetanje - promrmlja. - Molim? Luke odmahne rukom. - Leia se razme e svojim novoste enim Jedi vještinama, to je sve. Dokazuje da ak i u sred no i može odgonetnuti moje raspoloženje. Threepiova glava se pomaknu. - Ali doimala se doista zabrinutom za Vas, gospodaru. - Znam. - odvrati Luke. - Samo se šalim. - Oh. - inilo se da Threepio razmišlja o tome. - Da joj kažem da ste dobro, gospodaru? - Naravno. - kimnu Luke. -1 kad ve ideš k njoj, reci joj neka prestane brinuti zbog mene i nastavi spavati. Napadi jutarnjih mu nina koje je imala bili su dovoljan problem i kad nije bila iscrpljena bdijenjem. - Prenijet u poruku, gospodine. - re e Threepio. - I... - tiho doda Luke - Reci joj da je volim. - Da, gospodine. Laku no , gospodaru Luke. - Laku no , Threepio. Ispratio je droida pogledom i novi val potištenosti nahrupi na njega. Threepio nije mogao razumjeti, naravno, niti je itko iz Privremenog vije a razumio. Nitko osim Leie, koja je bila nose a tek nešto više od tri mjeseca i koja je provodila to tegobno vrijeme upravo ovdje. Zadrhtao je, ali ne od hladnog no nog povjetarca. Ovo mjesto odiše snagom Sila Tame. Upravo to je Yoda rekao za špilju na Dagobahu - špilju gdje se Luke suo io s Darth Vaderom u ma evala kom dvoboju, da bi na kraju otkrio da se bori sa samim sobom. Tjednima nakon toga misli mu je proganjala uspomena na nejasnu mo i prisutnost Sila Tame. Tek je puno kasnije kona no shvatio da je Yodin prvenstveni razlog da ga podvrgne toj vježbi bio da mu pokaže koliko je još daleko Luke morao i i. Ipak, esto se pitao na koji je na in špilja postala takvom kakva je bila. Pitao se je li možda netko, ili nešto, blisko Silama Tame nekada boravilo u njoj i ostavilo svoj trag. Jednako kao što je Car boravio ovdje u pala i. Zadrhta ponovo. Ono što ga je izlu ivalo u vezi s tim, bila je injenica da nije mogao osjetiti sli nu koncentraciju zla u Pala i. Zapravo, Vije e je smatralo važnim upitati ga o tome onda kada su po prvi put razmatrali mogu nost preseljenja operacija u Carski Grad. Morao je stisnuti zube i re i - ne, ini se da Carev boravak nije ostavio posljedice. Ali, injenica da Luke nije mogao osjetiti sile zla, nije bezuvjetno zna ila da ih nema. Odmahne glavom. Prestani! odlu no naredi sam sebi. Strah od sjena ne e mu donijeti ništa, samo paranoju. No ne more koje je imao i loš san vjerojatno bijahu samo posljedica tereta koji je osje ao promatraju i Leiu i ostale kako pokušavaju osnovati vladu na civilnim osnovama od onoga što je bila militaristi ki orijentirana pobuna. Naravno da Leia ne bi prišla ni blizu ovome mjestu da je osje ala bilo kakve dvojbe u vezi s njim.


12

Leia. S naporom, Luke natjera svoj duh na opuštanje i pusti svoja Jedi ula da se pokrenu. Na pola puta prema višim dijelovima pala e, mogao je osjetiti Leino drijemno prisustvo. Njezino prisustvo, njezino, i blizanaca koje je nosila u utrobi. Zadržao je taj djelomi ni dodir i njom nekoliko trenutaka, nadaju i se da je dovoljno blag da je ne razbudi, ponovo se dive i udnom osje aju nero ene djece u njoj. injenica da ih je mogao osjetiti govorila je da vjerojatno imaju neizrecivu snagu Sile. Bar je pretpostavljao da ih zato osje a. Nadao se da e jednog dana imati priliku o tome upitati Bena. Ali sada te prilike više nije bilo. Bore i se sa suzama koje su iznenada navrle na njegove o i, Luke osjeti da je prekinuo vezu s Leinim duhom. Šalica u njegovoj ruci bila je hladna na dodir. Popije posljednje gutljaje okolade i baci još jedan pogled na predio oko sebe. Pogleda grad, oblake... a u mislima je

vidio i zvijezde koje su ležale za njima. Zvijezde oko kojih su kružile planete na kojima su živjeli ljudi. Milijarde ljudi. Mnogi od njih još uvijek su ekali na slobodu i svjetlo koje im obe ava Nova Republika. Luke zatvori o i pred jarkim svjetlom i jednako žarkim nadama. Klonulo pomisli kako nema arobnog štapi a koji bi sve u inio boljim. Nema ga ak ni za Jedija.

Threepio se odgega iz sobe, a Leia Organa Solo se s umornim uzdahom zavali nazad medu jastuke. Pola pobjede je bolje nego nikakva pobjeda, pade joj na pamet stara izreka. Izreka u koju nije nikada povjerovala, ak ni na trenutak. Pola pobjede, kako je to ona mislila, isto je što i pola poraza. Uzdahne ponovo, osjetivši dodir Lukeovih misli. Prepucavanje s Threepiom izvuklo ga je iz njegovog mra nog raspoloženja, baš kao što se i nadala. Ali nakon što je droid otišao, potištenost se ponovo nadvila nad njim kao prijetnja. Možda bi sama trebala oti i k njemu i vidjeti može li ga navesti da joj ispri a što ga mu i posljednjih nekoliko tjedana. Njezin se trbuh vidljivo pomaknu. - U redu je... - prošaputa nježno prelaze i rukom po trbuhu. - U redu je. Samo sam zabrinuta za vašeg ujaka Lukea, to je sve. Komešanje u njoj se lagano primiri. Leia dohvati polupraznu ašu s no nog ormari a i ispije njezin sadržaj, trude i se da se pri tom ne mršti. Toplo mlijeko zasigurno nije bilo jedno od njezinih omiljenih napitaka, ali je dokazano najbrže ublažavalo povremene bolove koje je osje ala. Lije nici su je uvjeravali da e njezine najgore tegobe pro i vrlo brzo, a Leia se gorljivo nadala da su u pravu. Iz susjedne prostorije dopre prigušeni šum koraka. Leia brzo jednom rukom odloži ašu na no ni ormari , dok je drugom navla ila pokriva e sve do brade. Svjetlo kraj kreveta još je gorjelo i ona usredoto i svu snagu svoga duha pokušavaju i ga ugasiti. Svjetiljka ak ni ne zatreperi. Stisnuvši zube pokuša ponovo, ali opet bez uspjeha. O ito se još uvijek nije dovoljno izvještila u nadzoru nad Silom, bar ne za nešto tako maleno kao što je prekida za svjetlo. S mukom se izvla i ispod pokriva a, istovremeno zamahnu prema prekida u. Na drugom kraju prostorije otvore se pokrajnja vrata, otkrivaju i lik visoke žene u no nom ogrta u. - Vaša Visosti? - zazove tiho, rukom zagladivši s lica sjajnu bijelu kosu. - Jeste li dobro? Leia uzdahne i odustane od daljnjih pokušaja. - U i, Winter. Koliko si dugo prisluškivala iza tih vrata? - Nisam prisluškivala. - odgovori Winter dokje ulazila u sobu, zvu i gotovo uvrije eno injenicom da je Leia tako nešto mogla i pomisliti o njoj. - Vidjela sam svjetlo kako dopire

ispod Vaših vrata i pomislila da nešto trebate. - Dobro sam. - uvjeri je Leia, pitaju i se ho e li ta žena ikada prestati izazivati osje aj


13

zadivljenost u njoj. Probu ena usred no i, odjevena u stari ogrta i potpuno raš upane kose, Winter je još uvijek ostavljala više kraljevski dojam nego je sama Leia to uspjevala u svojim najboljim izdanjima. Leia se više nije mogla to no sjetiti koliko su puta, u vrijeme njihova zajedni kog djetinjstva na Alderaanu, posjetitelji potkraljeva Suda nehoti no pomislili da je zapravo Winter kraljevna Leia. Winter vjerojatno nije zaboravila koliko se to puta dogodilo. Netko tko je od rije i do rije i mogao upamtiti cijele razgovore kao što je to mogla ona, zasigurno se mogao prisjetiti i koliko su je puta zamjenili s Kraljevnom. Leia se esto pitala što bi mislili lanovi Privremenog Vije a da su znali da je tiha pomo nica koja je sjedila uz nju na službenim sastancima ili stajala kraj nje za vrijeme neobaveznih razgovora, savršeno pamtila svaku izgovorenu rije . Neki od njih, sumnjala je Leia, uop e ne bi bili oduievlljeni. - Želite li da vam donesem malo mlijeka, Visosti? - upita Winter. - Ili možda kola e? - Ne, hvala ti. - odmahne Leia glavom. - Trenutno me- zapravo ne mu i želudac. Mu i me... pa, znaš. Luke. Winter kimne. - Ono što njega mu i posljednjih devet tjedana? Leia se namršti. - Zar je tome ve tako dugo? Winter sliježe ramenima. - Bili ste zauzeti. - re e sa sebi svojstvenom nadarenoš u za diplomaciju. - Ma nemoj? - suho odvrati Leia. - Ne znam, Winter, doista ne znam. Threepiou je rekao da mu nedostaje Ben Konobi, ali ja znam da nije samo to. - Možda je to u vezi s Vašom trudno om. - napomenu Winter. - I od toga je prošlo devet tjedana. - Da, znam. - složi se Leia. - Ali toliko je vremena prošlo i otkad su Mon Mothma i Admiral Akbar po eli zahtjevati da se sjedište Vlade preseli ovamo u Coruscant. I jednako je toliko prošlo otkako smo po eli primati izvješ a iz pograni nih zemalja o tajnovitom takti kom geniju koji je preuzeo zapovjedništvo nad flotom Imperija. - Leia pruži ruke prema Winter, dlanova okrenutih nagore, kao da nudi nešto. - Odaberi. - Mislim da morate biti strpljivi dok ne bude spreman da Vam pri a o tome. - zaklju i Winter. - Možda kapetan Solo izvu e što iz njega kad se vrati. Leia stisnu pesti i osjeti kako je obuzima nalet usamljenosti pomiješane s bijesom. Zbog Hana, koji je opet otišao u jednu od tih glupih misija i ostavio je ovdje samu. Ali ljutine brzo nestane i pretopi se u osje aj krivnje. Da, Han je ponovo otišao, ali ak i kad je bio ovdje, ponekad se inilo da se jedva vi aju. Sve više i više njezinog vremena oduzimali su zadaci na organiziranju nove Vlade, a bilo je dana kada nije imala vremena ni za jelo, a još manje za supruga. Ali to mi je posao, oštro podsjeti samu sebe. I bio je to posao koji je, nažalost, samo ona mogla izvesti. Doslovce nitko drugi u hijerarhiji Saveza nije bio tako dugotrajno obu avan u teoriji i praksi politike, kao što je to bila ona. Odrasla je u kraljevskoj ku i Alderaana i u ila od svoga poo ima kako vladati prostranstvima razli itih sustava. U u enju je toliko napredovala da ga je ve u vrlo mladoj dobi zastupala u Senatu Imperija. Bez njezinog iskustva, sve je ovo lako moglo jednostavno propasti, posebno u ranim danima razvijanja Nove Republike. Još nekoliko mjeseci, samo još nekoliko mjeseci... Onda e se mo i malo opustiti. Tada e Hanu sve nadoknaditi. Osje aj krivnje izblijedi. Ali usamljenost ostane. - Možda ho e. - obrati se Leia Winter. - U me uvremenu, bilo bi pametnije da malo odspavamo. Sutra nas eka naporan dan. Winter uzdigne obrve. - Postoje li druga iji dani? - No, no! - prekori je Leia, podrugljivo ozbiljna. -Još si premlada da bi bila zajedljiva. Doista,


14

hajde, idi u krevet. - Sigurni ste da Vam ništa ne treba prije toga? - Sigurna sam. Hajde, idi. - U redu. Laku no , Vaša Visosti. Winter se išulja iz sobe i zatvori vrata za sobom. Polegnuvši se nazad na postelju, Leia popravi pokriva e i namjesti jastuke u manje-više udoban položaj. - Laku no i vama dvojma. - re e nježno svojoj dje ici, miluju i svoj trbuh. Han je više nego jednom spomenuo da je svatko tko razgovara sa svojim trbuhom pomalo lud. Ali s druge strane, Leia je vjerovala da Han potajno misli da je baš svatko pomalo lud. Strašno joj je nedostajao. Uzdahnuvši, posegnu rukom prema prekida u i ugasi svjetlo, te kona no utone u san. Na drugoj strani galaksije, Han Solo je pijuckao iz svoje šalice i promatrao poluorganiziranu gužvu koja se gibala svuda oko njega. Nismo li, zapita se, upravo napustili ovu zabavu? Ipak, bilo je lijepo znati da se u galaksiji koja se užurbano mijenjala, moglo nešto što se nije nikada mijenjalo. Glazbenici koji su svirali u uglu nisu bili oni isti od prije, a i sjedala u separeu bila su manje udobna, ali sve osim toga u Mos Eisley kantini je izgledalo upravo kao i uvijek. Jednako kao što je izgledalo onoga dana kad je prvi puta sreo Luka Skywalkera i Obi-wan Kenobija. I u ini mu se da je to bilo prije nekoliko života. Chewbacca kraj njega tiho zagunda. - Ne brini, do i e. - re e mu Han. - Dravis je takav. Mislim da u cijelom svom životu nije nikada nikamo došao na vrijeme. Polako prije e pogledom po gomili oko njih. Ne, ispravi se, nešto ipak jeste bilo druga ije u kantini. Nije bilo doslovno nijednog od krijum ara koji su nekad esto pohodili ovo mjesto. Tko god da je preuzeo krijum arsku organizaciju Jabe Hutta, mora da je preselio operacije s Tatooina. Dok se okretao da pogleda prema stražnjem ulazu u kantinu, odlu i da e pitati Dravisa o tome. Još je uvijek gledao na drugu stranu kada je ne ija sjena pala po stolu. - Zdravo, Solo. - obrati mu se njištavi glas. Han izbroja do tri prije nego se nemarno okrenuo da se suo i s licem kojem je pripadao glas. - Budi pozdravljen, Dravis. - kimnu. - Dugo se nismo vidjeli. Sjedi. - Svakako. - naceri se Dravis. - im i ti i Chewie položite ruke na stol. Han ga pogleda povrije eno. - Ma daj... - re e i posegne s obje ruke prema šalici. - Misliš da bih te pozvao ak ovamo samo da pucam na tebe. Stari smo prijatelji, sje aš se? - Sigurno da jesmo. - odvrati Dravis, uperivši sumnji av pogled u Chewija. - Ili smo bar bili prijatelji. Ali ujem da si postao pristojan u zadnje vrijeme. Han naglašeno slegnu ramenima. - Pristojan je vrlo dvosmislena rije . Dravis uzdigne jednu obrvu. - No, onda emo biti jasniji. - re e podrugljivo. - ujem da si se pridružio pobunjeni kon Savezu, postao general, oženio se s bivšom alderaanskom kraljevnom i da si na putu da dobiješ par blizanaca za nasljednike. Han smjerno otpovrne - Zapravo sam odustao od tog generalskog dijela prije nekoliko mjeseci. Dravis frkne. - Molim, oprosti mi. No, o emu se radi? Je li ovo neka vrsta upozorenja? Han se namršti. - Kako misliš? - Ne glumi nevinašce, Solo. - uzvrati Dravis glasom iz kojeg se izgubilo zadirkivanje. - Nova je Republika zamijenila Imperij. Sve je to lijepo i slatko i zgodno, ali znaš jednako dobro kao i ja da je krijum arima svejedno. I prema tome, ako je ovo službenmi poziv da prestanemo i ostavimo se naših poslova, mogu ti se samo nasmijati u lice i oti i. - Po ne se ustajati. - Nije ništa nalik tome. - re e mu Han. - Zapravo, nadao sam se da vas mogu unajmiti. Dravis se zaustavi u pola kretnje. - Što? - upita oprezno. - Dobro si uo. - odgovori Han. - Želimo unajmiti krijum are.


15

Polako, Dravis sjedne natrag. - Ima li to veze s vašom borbom protiv Imperija? - upita Dravis. -Jer, ako ima... - Nema. - uvjeri ga Han. - To je duga pri a, ali kada se svede na bitno, radi se o tome da Nova Republika trenutno ima manjak teretnih brodova, da ne spominjemo iskusne pilote teretnih brodova. Ako ste voljni zaraditi nešto poštenog novca na brzinu, sada bi bilo pravo vrijeme i prilika za to. - O-ho. - Dravis se zavali u svoju stolicu i prebaci jednu ruku preko naslona dok je sumnji avo motrio Hana. - I, u emu je trik? Han odmahne glavom. - Nema trika. Trebamo brodove i pilote da održimo meduzvjezdane trgovinske poslove. Vi imate i jedno i drugo. Radi se samo o tome.

inilo se da Dravis razmišlja o onome što je uo. - Ali zašto bi radili za vas i za male novce? - upita. - Zašto ne bi mogli krijum ariti istu tu robu i zaraditi više po svakom putovanju? - Naravno da možete i tako. - prizna Han. - Ali samo ukoliko vaši kupci mogu platiti onoliku cijenu koja može u initi isplativim najam krijum ara. A u ovom slu aju, - nasmješi se - Ne e mo i platiti. Dravis se zapilji u njega. - Ma daj, molim te, Solo. Novo organizirana Vlada, u stisci s novcem... A ti me želiš uvjeriti da se kupci ne e nadmetati i nuditi više novca jedni od drugih. - Vjeruj u što god ho eš. - re e Han, a glas mu postane leden. - Hajde, idi i pokušaj. Ali kad budeš uvjeren, javi mi se. Dravis se ugrize za usnu, ali zadrži pogled na Hanu. Znaš, Solo... - re e zamišljeno. - Ne bih došao da ti ne Vjerujem. No, dobro, možda sam bio i radoznao da vidim kakav trik spremaš. I možda ti mogu vjerovati ovo što si rekao, povjerovati dovoljno da sam provjerim. Ali ti mogu odmah re i da ti mnogi iz moje skupine ne e vjerovati. - Zašto ne? - Jer si postao pošten, zato. O, nemoj me gledati tako povrije eno. Jednostavno, injenica je da si predugo izvan posla, predugo da bi se mogao sje ati kakav je on doista. Zarada je ono što pokre e krijum ara. Zarada i uzbu enje. - I što ete sada uraditi? Operirati u Imperijinim sektorima? - usprotivi se Han, pokušavaju i se prisjetiti svih lekcija iz diplomacije koje je dobio od Leie. Dravis slegnu ramenima. - Isplati se. - jednostavno re e. - Možda za sada. - podsjeti ga Han. - Ali njihov se teritorij nezaustavljivo smanjuje posljednjih pet godina, i bivat e sve manji i manji. I jedni i drugi smo sada jednako dobro naoružani, znaš, a naši su ljudi više motivirani i puno bolje obu eni nego njihovi. - Možda. - Dravis uzdigne jednu obrvu. - Ali možda i ne. ujem glasine da imaju nekog novog tko je preuzeo zapovjedništvo. Nekoga tko vam je zadao dosta nevolja - naprimjer u Obroa-Skai sustavu. ujem da ste upravo tamo nedavno izgubili Elomski odred. Vrlo traljavo, izgubiti cijeli odred samo tako. Han stisnu zube. - Samo imaj na umu da e svatko tko nama zadaje muke, zadavati muke i tebi, prije ili kasnije. - Han spoji ruke. - A ako misliš da je Nova Republika u stisci sa gotovinom, pomisli kakva li je tek nov ana stiska Imperija. - U svakom slu aju, to je pustolovina. - složi se Dravis dižu i se na noge. - Pa, bilo je lijepo vidjeti te opet, Solo, ali noram i i. Pozdravi svoju kraljevnu u moje ime. Han uzdahne. - Samo prenesi našu ponudu svojim ljudima, u redu? - O, ho u. Možda se nade netko tko i zagrize na to. Nikada se ne zna. Han kimnu. Zapravo, ovo je sve što je i mogao o ekivati od ovog satanka. -Još nešto, Dravis. Tko je Velika riba u bari sada kad Jabbe više nema? Dravis ga zamišljeno pogleda. - Pa... mislim da to i nije neka tajna. - odlu i. - Ma znaš,


16

zapravo i nema nekih službenih podataka. Ali da se kladim, stavio bih svoj novac na Talon Karrdea. Han se namršti. uo je i ranije za Karrdea, naravno, ali nikada se nije dalo niti naslutiti da je njegova organizacija medu deset najboljih, a posebice ne najja a. Ili Dravis nije bio U pravu, ili je Karrde bio od onih tipova koji nisu previše vjerovali u isticanje. - Gdje ga mogu na i? Dravis se lukavo nasmješi. To bi htio znati, zar ne? Možda ti jednog dana i otkrijem. - Dravis... - Moram i i. Vidimo se, Chewie. Ve se okrenuo, ali zastane. - Oh, da, još nešto. Možeš re i svom prijatelju tamo dolje da je vjerojatno najgori zaštitni kojeg sam ikada vidio. Mislio sam da bi možda želio znali. - Nacerivši se opet, okrenu se i uputi natrag u gužvu. Hanovo lice se složi u grimasu, dok ga je promatrao kako odlazi. Ipak, Dravis je imao dovoljno pouzdanja da im okrene leda dok je odlazio. Neki drugi krijum ari koje je sreo prije nisu mu vjerovali ni toliko. Ovo se može svesti pod napredak. Chewbacca, sjede i pored Hana, progunda prijezirno. - Ništa drugo ne možeš ni o ekivati dok Admiral Akbar sjedi u Vije u. - Han se namrgodi. - Calamarianci su bili smrt za krijum are i prije rata. Svi to znaju. No brini, pridružit e nam se. Bar neki od njih. Dravis može brbljati koliko ho e o zaradi i uzbu enjima, ali mi im nudimo sigurno održavanje letjelica, ne emo im uzimati ve inu zarade kao što je to Jabba inio i nitko ne e pucati na njih. Pokazat e zanimanje. Hajde, idemo. Izvukao se iz sjedala i krenuo prema šanku i izlazu iza njega. Na pola puta, zastao je pored jednog stola i zagledao se u ovjeka koji je usamljen sjedio za njim. - Imam poruku za tebe. - re e mu. - Zamoljen sam da ti kažem da si najgori zaštitar kojeg je Dravis ikada vidio. Wedge Antiles mu se naceri dok se ustajao od stola. - Mislim da smo tako i htjeli. - re e, prolaze i prstima kroz crnu kosu. - Da, ali Dravis to nije znao. - U sebi, Han prizna da je Dravis bio i više nego u pravu. Ako se njega pitalo, Wedge je u svakoj sredini djelovao kao šaka u oko. Osim kada je sjedio za upravlja em X-krilnog lovca i prašio tur TIE borbenim letjelicama. - A gdje je Page? - upita, gledaju i naokolo. - Tu sam, gospodine. - javi se tihi glas iza njegovih leda. Han se okrene. Kraj njega je stajao ovjek srednjeg rasta, prosje no gra en. ovjek kojeg se ne može detaljno opisati. Bio je od

one vrste koju nitko zapravo ne primje uje, od one vrste koja je gotovo nevidljiva u svim sredinama. A to je zapravo i bio plan. - Jesi li primjetio što sumnjivo? - upita ga Han. Page odmahne glavom. - Nije imao zaštitare, a ni drugog oružja osim laserskog pištolja. Taj vam je tip bezrezervno vjerovao. - A-ha. Napredujemo. - Han baci još jedan pogled naokolo. - Idemo. Dosada ve dovoljno kasnimo s povratkom na Coruscant. A želim svratiti i do Obroa-skai sustava na putu natrag. - U vezi s nestalim elomskim odredom? - upita Wedge. - Da. - odgovori suho Han. - Želim uti jesu li uspjeli dosada otkriti što se uistinu dogodilo s njim. A ako imamo sre e, možda e znati i tko im je to napravio.


17

GLAVA 3

Preklopivi stoli u njegovom privatnom uredu bio je postavljen, hrana je bila spremna za posluživanje, a Talon Karrde je sipao vino u aše u trenutku kad se za uo zvuk kucanja na vratima. Kao i uvijek, to no na vrijeme. - Mara? - zazove. - Da. - glas malde žene potvrdno dopre kroz vrata. - Tražili ste da Vam se pridružim na objedu. - Jesam. Izvoli, udi. Vrata se otvore i Mara Jade ušeta u sobu svojim uobi ajenim ma jim korakom. - Niste rekli o... - njezine zelene o i prelete po savršeno postavljenom stolu - ... emu se radi. - dovrši, ali neznatno druga ijim tonom. Pogled zelenih o iju se zaustavi na njemu, hladan i odmjeravaju i. - Ne, nije ono što misliš, - uvjeri je Karrde, pokazuju i joj da se smjesti na stolicu nasuprot njemu. - Ovo je poslovni objed. Ni manje, ni više. Iza njegove stolice za uje se zvuk nalik i gakanju i predenju. - Upravo tako, Drang. Poslovni objed. - re e Karrde, okrenuvši se prema zvuku. - Hajde, idi van! Vomskr proviri s druge strane stola, prednjih šapa vrsto oslonjenih na prostirku a njuške spuštene nisko prema podu, kao da se sprema na hajku. - Rekao sam: van! - odlu no ponovi Karrde, pokazuju i prema otvorenim vratima iza Mare. - Hajde, tvoj te objed eka u kuhinji. Sturm je ve tamo. Mogu biti siguran da je pojeo do sada ve pola tvoje ve ere. Drang se nevoljko i pokunjeno izvu e ispod stola, ga i i prede i sam za sebe dok je sav nesretan tapkao prema vratima. - Ne izvodi mi tu jndan-lksam predstavu. - izgrdi ga Karrde, uzimaju i komadi pirjanog bruallkija s pladnja na stolu. - Evo! Ovo e to oraspoložiti! Baci hranu neodre eno u smjeru vrata. Drangova povrije enost nestane u jednom nezgrapnom skoku kojim se bacio za hranom i uhvatio je u letu. - Tako! - povika Karrde za njim. - Hajde sada, idi i uživaj u ve eri. Vornsk otapka van. - U redu... - re e Karrde i usredoto i se nazad na Maru. - Gdje smo stali? - Rekli ste da je ovo samo poslovni objed. - odgovori ona, a glas joj je i dalje bio hladan.

iju uprtih u postavljeni stol, spustila se na stolicu nasuprot njemu. - A ovo je zasigurno najljepši poslovni objed koji sam imala u posljednje vrijeme. - Pa, bit i jeste zapravo u tome. - odvrati Karrde i sam sjedaju i. Posegnu prema pladnju. - Mislim da je korisno ponekad se prisjetiti da, ako smo krijum ari, ne zna i neizostavno i da smo divljaci. - Ah... - Kimnu ona pijuckaju i vino. - Sigurna sam da Vam je ve ina Vaših ljudi zahvalna na tom podsje anju. Karrde se nasmiješi. Eto, samo toliko su je izbacili iz ravnoteže neobi ni postav i scenarij. Trebao je znati da takav na in otvaranja igre ne e djelovati na nekog kao što je Mara. - Da, tako doista možeš ve er u initi interesantnom. - složi se on. - Posebice, - zagleda joj se u o i, - ako se pritom razgovara o promaknu u. Bljesak iznena enja prije e Marinim licem, ali gotovo prebrzo da bi se uop e primjetio. - Promaknu e? - ponovi oprezno. - Da. - odvrati Karrde, nezainteresirano grabe i s pladnja bruallki na njezin tanjur i postavljaju i ga pred nju. - Tvoje promaknu e, da budemo precizni. Pogled joj postane oprezan. - Ja sam s grupom tek šest mjeseci, to znate. - Peti pol, zapravo, -ispravi je. -Ali vrijeme u svemiru nikada nije toliko važno koliko su važne sposobnosti i rezultati. A tvoje su sposobnosti i rezultati dojmljivi. Ona slegnu ramenima i taj pokret joj uziba zlatno -crvenu kosu i raspe po njoj plameni sjaj. - Imala sam sre e. - nadoveže Mara.


18

- Sre a je u tome sigurno imala udjela. - složi se on. - S druge strane, zaklju io sam da je ono što ljudi zovu dobrom sre om esto tek malo više od sirovog talenta združenog s sposobnoš u da se iskoristi ve ina prilika koje se ukažu. I opet se posveti bruallkiju, grabe i jelo na svoj tanjur. - Osim što si dobre sre e, nadarena si za upravljanje letjelicama, sposobna primati zapovjedi i izdavati ih, - neznatno se nasmješi i pokaže na stol - I sposobna si prilagoditi se neobi nim i nenadanim okolnostima. Za krijum ara, sve su te vrline vrlo korisne. Karrde zastane, ali Mara ne progovori. Bilo je jasno da je u prošlosti nau ila kada ne treba postavljati pitanja. Još jedna korisna vrlina. - Mara, bit svega je da si jednostavno predobra da te se koristi samo kao zaštitara ili ak linijskog izvršitelja. - dovrši on. - Ono što želim jest da te po nem pripremati da mi jednog dana možda budeš prvi zamjenik. Ovaj put je iznena enje na njenom licu bilo vrlo o ito. Zelene joj se o i na trenutak širom otvore, ali se potom sumnji avo suze. - Sto bi to no bila moja nova zaduženja? - upita. - Uglavnom bi putovala sa mnom. - odgovori Karrde i otpije gutljaj vina. - Promatrala bi kako dogovaram nove poslove, sastajala se s nekim od naših starih mušterija, tako da te oni mogu upoznati... Uglavnom to. Još je uvijek bila sumnji ava. Mogao je to vidjeti u njezinim o ima. Sumnjala je da je ponuda samo dimna zavjesa koja prikriva puno osobnije i intimnije zahtjeve. - Ne moraš odmah odgovoriti. - re e joj. - Razmisli o svemu ili razgovaraj s drugima koji su ve duže u organizaciji. - Pogleda je u o i. - Re i e ti da nikada ne lažem svoje ljude. Mara stisnu usne. - To sam ula. - glas joj nije odavao ništa od onoga što je osje ala. - Ali zapamtite, ako mi date tolike ovlasti, ja u ih i iskoristiti. Bit e odre enih prepravki u cijeloj organizaciji... Prekine je zujanje sustava veze na njegovom stolu. - Da? - javi se Karrde. - Aves je. - za uje se glas. - Mislio sam da bi Vam bilo drago znati da imamo posjetitelje. Jedan Imperijalni zvjezdani razara upravo je ušao u našu orbitu. Karrde pogleda u Maru i osovi se na noge. - Znamo li tko su? - upita, odloživši ubrus kraj tanjura. Obi e stol i uputi se na drugu stranu s koje je mogao vidjeti ekran. - Ne može se baš re i da odašilju identifikacijske signale u zadnje vrijeme. - odmahnu Aves glavom. - S ove se udaljenosti bo ni natpis jedva nazire, ali Tarve pretpostavlja da se najvjerojatnije radi o Chimaeri. - Interesantno. - promrmlja Karrde. Veliki Admiral Thrawn glavom i bradom, pomisli. - Jesu li imali transmisije dosada? - Nismo ništa uhvatili... ekaj malo. ini se... Da, lansiraju letjelicu. Zapravo, dvije. Predvi eno mjesto slijetanja... - Aves se namršti na nešto što Karrde nije mogao vidjeti.' Predvi eno mjesto slijetanja je ovdje negdje u šumi. Karrde krajem oka vidje kako se Mara uko ila. - Siguran si da ne e sletjeti u neki od gradova na rubu šume? - upita Avesa. - Ne, defirivno slije u u šumu. Pedesetak kilometara odavde. Karrde prije e kažiprstom po usnama, razmišljaju i i procjenjuju i mogu nosti. - Još uvijek su samo dvije letjelice? - Samo dvije za sada. - Aves je po eo djelovati pomalo živ ano. - Trebam li oglasiti uzbunu? - Naprotiv. Upitajmo ih trebaju li pomo . Spoji me na izlaznu frekvenciju. Aves otvori usta kao da e nešto re i, ali odustane. O.K. - re e. Duboko uzdahne i otipka nešto izvan dosega ekrana. - Na liniji si. - Hvala. Talon Karrde zove Imperijalni zvjezdani razara Chimaera. Mogu li Vam biti od pomo i?


19

- Ne odgovaraju. - zagunda Aves. - Misliš li da možda ne žele biti zamje eni? - Ako ne želiš da te itko zamjeti, ne letiš naokolo u zvjezdanom razara u. - naglasi Karrde. - Ne, najvjerojatnije su zauzeti provjeravanjem moga imena u brodskim ra unarskim arhivama. Bilo bi zanimljivo jednog dana vidjeti što zapravo imaju o meni. Ako uop e nešto i imaju. - pro isti grlo. - Zvjezdani razara Chimaera, ovdje... Iznenada, Avesovo lice na ekranu zamjeni slika srednjovje nog muškarca u odori s kapetanskim oznakama. - Ovdje kapetan Pellaeon s Chimaere. - re e otresito. - Sto želite? - Samo biti susretljivi. - odvrati mu Karrde mirno. - Primjetili smo da se dvije Vaše letjelice spuštaju na površinu, i pomislili da bi Vama ili Velikom Admiralu Thrawnu možda trebala pomo . Pellaeonovo lice poprimi malo napetiji izraz. - Tko? - Ah... - kimne Karrde, s laganim smješkom. -Naravno. Nisam uo za Velikog Admirala Thrawna. Svakako ne da mu je ime povezano s Chimaerom. Ili s nekim zanimljivim glasinama o probojima u nekoliko obavještajnih sustava u Paonnid-Obroa Skai regiji. Kapetanove se o i još više stisnu. - Vrlo ste dobro obavješteni, gospodine Karrde. - re e Pellaeon, slatkim glasom iz kojeg se ula prijetnja. - Netko bi se mogao upitali otkud jedan priprosti krijum ar raspolaže takvim informacijama. Karrde slegne ramenima. - Moji ljudi esto uju pri e i glasine. Ja uzimam komadi e i slažem ih u cjelovitu sliku. Sli no kao što to rade i Vaše obavještajne jedinice, mislim. Uzgred, ako se Vaše letjelice imaju namjeru zadržavati u šumi, upozorite ljude da budu oprezni. Nekoliko vrsta opasnih grabežljivaca živi u tim šumama, a visoki postotak metala u raslinju ini senzorska pretraživanja U najboljem slu aju ne itljivima. - Hvala vam na savjetu - odvrati Pellaeon jednako ledenim glasom kao i prije. - Ne e se dugo zadržavati. - Oh! - kimne Karrde, preme i po glavi razli ite mogu nosti. Na sre u, nije ih bilo previše. - Uputili su se u mali lov, zar ne? Pellaeon ga po asti gotovo popustljivim smiješkom. - Informacije o Imperijalnim zadacima su vrlo skupe. Mislio sam da bi ovjek vašeg profila to morao znati. - Naravno. - složi se Karrde, pozorno promatraju i kapetana. - Ali s vremena na vrijema do e se i do pogodbe. Tražite ysalamirija, zar ne? Kapetanov osmjeh se zaledi. - Nema pogodbe u ovom slu aju, Karrde. - re e nakon trenutka šutnje mekim glasom. - Nešto što je skupo može Vas i skupo stajati. - Istina. - re e Karrde. - Osim ako se zauzvrat ne daje nešto što je jednako vrijedno. Pretpostavljam da ste upoznati s prili no jedinstvenim osobinama ysalamirija. Ina e vjerojatno ne bi bili ovdje. Smijem li pretpostaviti da znate i uglavnom nepoznatu tehniku, kako da ga bez opasnosti skinete s grane? Pellaeon je trenutak prou avao Karrdea, sumnji avog izraza lica. - Bio sam uvjeren da ysalamiri nisu ve i od pedeset centimetara i da nisu grabežljivi. - Nisam time mislio na Vašu sigurnost, kapetane. - re e mu Karrde. - Mislio sam na sigurnost ysalamirija. Ne možete ih poskidati s grana samo tako, a da ih pri tom i ne ubijete. Ysalamiri u ovom stadiju vrlo vrsto vezani s granam na kojoj obitavaju. Njihovi aporci su toliko produženi da su zapravo urasli u samu srž drveta. -A Vi, pretpostavljam, znate pravi na in kako da ih se odvoji od grane? - Neki od mojih ljudi znaju. - odvrati Karrde. - Ako želite, mogu poslati jednog od njih da sa eka Vaše letjelice. Tehnika kojom se odvajaju od drveta nije naro ito složena, ali netko im to zaista treba pokazati. - Naravno. - re e Pellaeon zajedljivo. - A nagrada za demonstraciju te slabo poznate tehnike bila bi...


20

- Ne tražim nagradu, kapetane. Kao što sam napomenuo na po etku, samo smo uslužni. Pellaeon lagano nagne glavu u stranu. - Ne emo zaboraviti Vašu velikodušnost. - za trenutak Pellaeon zadrži pogled na Karrdeu. Nije bilo sumnje u dvosmislenost tih rije i. Ako je Karrde planirao neku izdaju, i to e biti zapam eno. - Javit u mojim ljudima da e im se pridružiti Vaš stru njak. - On e ih ekati. Do vi enja, kapetane. Pellaeon posegnu prema ne emu što Karrde nije mogao vidjeti. Na ekran se vrati Avesovo lice umjesto kapetanovog. - Jesi li uo? - upita ga Karrde. Aves kimne. Dankin i Chin ve zagrijavaju motor jednog od skipraya. - Dobro. Neka ostave otvorenu frekvenciju veze i neka mi se jave im se vrate. - U redu. - ekran se ugasi. Karrde se odmakne od stola, pogleda u Maru i sjedne nasuprot njoj. - Oprosti zbog prekidanja. - re e ugla eno, gledaju i je ispod oka dok je sipao vino u svoju ašu. Polako, pogled njezinih zelenih o iju povrati se u stvarnost, a miši i lica se opuste i izgube udnu mrtva ku uko enost dok je gledala u Karrdea. - Doista im to ne ete naplatiti? - upita,

posegnuvši malo nesigurnom rukom prema vinu. - Oni bi te sigurno natjerali na pla anje da nešto trebaju. Imperij samo za to i mari ovih dana. Za novac. On slegne ramenima. - Naši e ih ljudi promatrati od slijetanja pa do trenutka kada budu odlazili. Meni se to ini dovoljnom nadoknadom. Mara ga je netremice promatrala. - Ne vjeruješ da dolaze samo da bi pokupili nekoliko ysalamirija, zar ne? - Zapravo ne. - Karrde stavi u usta komad bruallkija. - Osim ukoliko se te životinjice ne mogu nekako iskoristiti, a da mi o tome ne znamo. Do i ovako daleko samo da pokupe ysallamiri kojeg e upotrijebiti protiv jednog jedinog Jedija, ini mi se pretjeranim. Marin pogled ponovo odluta nekamo. - Možda ne progone Skywalkera. - promrmlja. - Možda su našli još nekog Jedija. - Ne ini mi se vjerojatnim. - odvrati Karrde pažljivo je motre i. Ta emocija u njezinom glasu kada je spomenula Ime Luka Skywalkera... - Car ih je navodno sve pokosio još u ranim danima Novog Poretka. Osim ako... - doda kad mu na pamet pade nešto drugo. - Osim ako nisu pronašli Dartha Vadera. - Vader je poginuo na Zvijezdi Smrti. - re e Mara. Zajedno s Carem. - Tako kaže pri a, svakako, ali... -Poginuo je. - prekine ga Mara oštrim glasom. - Naravno. - kimne Karrde. Trebalo mu je pet mjeseci, ali uspio je otkriti pregršt tema koje su mogle izazvati silovitu reakciju ove žene. Pokojni Car je bio medu njima, jednako kao i predendorsko carstvo. A na suprotnom kraju osje ajnog spektra bio je Luke Skywalker, - Ipak, - nastavi Karrde zamišljeno - ako Veliki Admiral misli da ima razloga putovati s ysalamirijima na svojim brodovima, možda bi i mi mogli slijediti njegov primjer. Pogled Marinih o iju naglo se ponovno usredoto i na njega. - Zašlo? - upiru zahtjevnim glasom. - Jednostavnu zbog predostrožnosti. - odgovori Karrde. - emu tolika gorljivost? Promatrao je dok se u njoj vodila kratka bitka osje aja. - Izgleda mi kao gubitak vremena. - re e Mara. - Thrawn se vjerojatno samo bori sa sjenama. U svakom slu aju, kako misliš održati ysalamirije na životu a da ne preneseš na brod i drve e na kojem obitavaju? - Siguran sam da Thrawn ima neke ideje i o tom. - uvjeri je Karrde. - Dankin i Chin e ve znati kako da pronjuškaju i do u do detalja. Marine o i djelovale su udno zasjenjene. - Da. - promrmlja glasom koji je priznavao poraz. - Sigurna sam da e znati.


21

- A u me uvremenu, - re e Karrde pretvaraju i se da to nije primjetio, - moramo raspraviti i posao. Ako se dobro sje am, htjela si mi nabrojiti neka poboljšanja koja bi provela u organizaciji. - Da. - Mara duboko udahne i zatvori o i. Kada ih je ponovno otvorila, bila je opet hladna i prisebna, kao i uvijek. - Da. Pa... Upustila se u detaljan i vrlo pronicav sažetak nedostataka njegove grupe, isprva polako, ali s rastu im samopouzdanjem. Karrde je pažljivo slušao dok je jeo, dive i se ponovo skrivenim talentima te žene. Jednoga dana, obe ao je sebi, na i e na ina da iskopa detalje njezine prošlosti koju je skrivala pod tim plaštem tajnovitosti kojim se tako pažljivo ogrtala. Saznat e otkuda je došla, tko je i što je ona. I saznati što je to Luke Skywalker u inio da ga ona tako o ajni ki mrzi.


22

GLAVA 4

Chimaeri je trebalo gotovo pet dana da pri krstare oj brzini etvrtog stupnja prije e tristo i pedeset svjetlosnih godina izme u Mykra i Waylanda. Ali to je bilo prihvatljivo, jer je konstruktorima trebalo skoro jednako toliko da izna u prijenosno postolje koje e i nositi i hraniti ysalamirije. -Još uvijek nisam uvjeren da je to doista potrebno, -zagunda Pellaeon, s ga enjem promatraju i debelu svijenu cijev na koju je bilo pri vrš eno ljuskavo i dlakavo bi e, pomalo nalik daždevnjaku. Cijev i njezin okvir bili su užasno teški, a životinja je zaudarala. - Ukoliko je taj uvar, kako o ekujete, bio postavljen od samoga Cara, ne vidim zašto bi imali ikakvih problema s njim. - Nazovite to predostrožnoš u, kapetane. - re e Thrawn, smještaju i se u kopilotovo sjedalo i pri vrš uju i pojas. - Mogu e je da emo imali teško a uvjeriti ga u to tko smo. Ili da smo još uvijek podanici Imperija, - usputno pogleda komandnu plo u i kinine pilotu. - Idemo! Za uo se prigušen metalni zvuk i letjelica se odvoji od Chimaerina pristaništa, lagano se treskaju i, te se po ne spuštati prema površini planete. - Možda bi nam bilo jednostavnije uvjeriti ga s pratnjom jurišne desetine. - promrmlja Pellaeon pozorno promatraju i ekran kraj svog sjedala. - Ili bi ga time samo razdražili. - naglasi Thrawn, - Ponos i osjetljivost Tamnog Jedija ne treba uzeti olako, kapetane. Osim toga... - pogleda preko ramena - upravo je zog toga Rukh s nama. Svaki Carev bliski saveznik trebao bi dobro znati kakvu su di nu ulogu Noghri odigrali posljednjih godina. Pellaeon pogleda prema tihoj stravi noj figuri koja je sjedila u zadnjem dijelu letjelice. - inite se uvjereni da je uvar zapravo Tamni Jedi. Koga bi drugog Car odabrao da uva njegovo osobno skladište? - uzvrati Thrawn. - Legiju jurišnika, opremljenih možda AT-AT sustavima i onom vrstom napredne tehnologije koja se da otkriti ak iz orbite i to zatvorenih o iju? Pellaeon se namršti. Bar o tome nisu morali brinuti. Chimaerini senzori nisu na planeti otkrili ništa naprednije od luka i strijele, nigdje na površini Waylanda. Ali to mu i nije bila velika utjeha. - Samo se pitam nije li ga Car možda povukao s Waylanda da mu pomogne u borbi protiv pobunjenika. Thrawn slegne ramenima. - Brzo emo otkriti. Tihi šum atmosferskog otpora prema trupu letjelice postajao je glasniji i Pellaeon je na ekranu mogao vidjeti površinu planete. Veliki dio podru ja pod njima bio je pokriven šumom, tek tu i tamo prošaran travnatim ravnima. Pred njima, napola skrivena sumaglicom oblaka, nad ravnicom se uzdizala planina. - Je li to planina Tantiss? - upita pilota. - Da, gospodine. - Potvrdi ovaj. - Za koji trenutak emo vidjeti i grad. - Dobro. Posegnuvši kriomice prema desnom bedru, Pellaeon podesi laserski pištolj u toku. Thrawn je mogao biti siguran u ysalamirije i svoju logiku koliko god mu bilo drago, ali Pellaeon je ipak žalio što nisu bolje naoružani. Grad koji se ugnijezdio pod jugozapadnom padinom planine Tantiss bio je ve i nego li se inio iz orbite. Mnogo njegovih niskih zgrada bilo je skriveno pod krošnjama okolnog drve a.

Thrawn naredi pilotu neka nadleti podru je dva puta, a zatim se spusti u središte, kako se inilo, glavnog gradskog trga. Pilot zaustavi letjelicu i usmjeri je prema velikoj, impresivnoj

zgradi koja je djelovala pomalo kraljevski. - Zanimljivo. - zaklju i Thrawn, pozorno promatraju i okoliš, u isto vrijeme postavljaju i


23

kavez 3 ysalamirijem na ramena. - Ovdje se razlikuju najmanje tri razli ita arhitektonska stila: ljudski i dva stranih vrsta. Takve se razlike ne vide esto na jednome planetu, a još manje tako blizu jedno drugom u istome gradu. Zapravo, ova nazovi-pala a pred nama sjedinjuje u sebi elemente sva tri stila. - Da. - složi se odsutno Pellaeon i sam netremice promatraju i okolinu. Tog trenutka, zgrade mu nisu bile važne koliko ljudi koji su se skrivali u njima i iza njih, prema podacima sa senzora koji su pokazivali prisustvo živih bi a, iako nisu bila vidljiva. - Imate li pojma o tome jesu li ta strana bi a neprijateljski raspoložena prema posjetiteljima? - Vjerojatno jesu. - odgovori Thrawn, stupaju i pred izlaznu rampu letjelice gdje je Rukh ve ekao na njega. -Ve ina je stranaca neprijateljski raspoložena. Ho emo li?

Rampa se spusti uz šum hidrauli nih plinova. Stisnuvši zube, Pellaeonu nije preostalo ništa drugo nego pridružiti se ostaloj dvojici. Slijede i Rukha, upute se niz rampu prema tlu. Nitko nije otvorio vatru po njima dok su se spuštali na tlo i na inili nekoliko prvih koraka po njemu. Niti je tko zavikao, zazvao ili se javio na bilo koji na in. - Sramežljivi su, zar ne? - promrmlja Pellaeon, drže i ruku spremno na laseru dok se osvrtao oko sebe. - To je razumljivo. - re e Thrawn. Posegnu za disk-razglasom za pojasom. - Provjerimo možemo li ih navesti na gostoprimljivije ponašanje. Svinuvši rukom disk u lijevak, primakne ga ustima. - Tražim uvara Planine. - glas mu zagrmi trgom, a zadnji se slog vrati kao jeka, odbijaju i se od okolnih zgrada. - Tko e me odvesti k njemu? Posljednji se odjek utopi u sveop oj tišini. Thrawn spusti disk i sa eka, ali sekunde su prolazile bez ikakvog odgovora. - Možda ne razumiju Basic. - primjeti Pellaeon zdvojno. - Budite uvjereni da ga razumiju. - re e Thrawn hladno. - Ljudska ga vrsta razumije, bez sumnje. Možda im samo treba više motivacije. - ponovo podigne razglas. - Tražim uvara Planine. - ponovi. - Ako me nitko ne odvede k njemu, cijeli e grad ispaštati. Tek što je izgovorio te rije i, bez upozorenja k njima bijesnu strijela. Udari Thrawna s boka, promašivši cijev ysalamirijeva kaveza koja se pružala preko Admiralovih ramena i leda, te se odbije od oklopa koji je nosio pod odorom bez da je nanijela ikakvu štetu. - Stani! - naredi Rukhu koji se u trenutku stvorio kraj njega s oružjem spremnim u ruci. - Znaš li od kud je došla? - Da. - zareža Nogri, oružja uperenog prema dvokatnoj gra evini nedaleko od njih, nadesno od pala e. - Dobro! - Thrawn ponovo podigne razglas. - Netko od vaših nas je upravo napao. Spremite se da snosite posljedice zbog toga. - Spusti disk i kimnu Noghriu. - Sada! Igli astih zubi iskeženih u stravi an osmijeh, Rukh zapo ne brzo, pažljivo i umješno uništavati zgradu. Prvo je izbio prozore i vrata, ispalivši desetke zraka s namjerom da obeshrabri mogu e daljnje napade. Nakon toga se usredoto i na prizemlje zgrade. Ve nakon dvadesetak ispaljenja, zgrada po ne vidno podrhtavati iz temelja. Još nekoliko pucnjeva u gornje katove, par udara niže... S gromovitim praskom, zgrada se sruši do temelja. Thrawn sa eka dok se zvuk urušavanja nije stišao, prije nego što je razglas opet podigao prema usnama. - Ovo su posljedice vašeg opiranja. - zavi e. - Pitam još jednom: tko e me odvesti uvaru? - Ja u. - javi se glas njima s lijeva. ovjek koji je stajao pred pala om bio je visok i mršav, upave sijede kose i brade koja je dosizala do polovine grudi. Bio je odjeven u visoke sandale

od kožnih remen a i u staru sme u opravu, a napola skriven bradom, na prsima mu je sjajio nekakav medaljon. Lice mu je bilo tamno i izborano, ali dostojanstveno - gotovo oholo dok ih


24

je promatrao, a u o ima mu se itala znatiželja i prezir. - Vi ste stranci. - re e, a oba su se osje aja mogla uti i u njegovom glasu. - Stranci...- pogleda prema letjelici koja ih je nadvisivala - ...s nekog drugog svijeta. - Da, jesmo. - potvrdi Thrawn. - A Vi?

i starog ovjeka upere se u ruševinu koja se još dimila, ruševinu koja je bila Rukhovo djelo. - Uništili ste jednu od mojih gra evina. - re e. - Bez ikakve potrebe. - Bili smo napadnuti. - odvrati Thrawn hladno. -Jeste li Vi vlasnik? Pellaeonu se u ini da su o i stranca bljesnile udnim sjajem, ali nije mogao biti siguran na tolikoj udaljenosti. - Ja vladam. - re e starac. Glas mu je bio tih, ali prijete i. - Sve što je oko nas moje je. Jedan dugi trenutak on i Thrawn gledali su ravno u o i jedan drugom. Thrawn prvi prekine tišinu. - Ja sam Veliki Admiral Thrawn, vrhovni vojni zapovjednik Imperija i carski podanik. Tražim uvara Planine. Starac malo pogne glavu. - Odvest u Vas k njemu. Na te rije i se okrene i uputi nazad prema pala i. - Ostanite na okupu. - promrmlja ispod glasa Thrawn svojoj pratnji kada je krenuo za starcem. - Budite na oprezu, možda nam sprema stupicu. Nijedna strijela ne doleti dok su prelazili trg i prolazili kroz svod od klesanog kamena koji je uokvirio dvostruka vrata pala e. - Bio sam uvjeren da uvar živi u planini. - re e Thrawn dok je njihov vodi otvarao vrata. Otvoriše se lako. Pellaeon zaklju i da je starac puno snažniji nego što je djelovao na prvi pogled. - I jeste, nekad. - odvrati starac Thrawnu preko ramena. - Kada sam zapo eo sa svojom vladavinom, narod Whylanda sagradio je ovo zdanje za uvara. - Starac zastane u središtu raskošno urešene prostorije, na pola puta prema još jednim dvostrukim vratima. - Ostavite nas! - re e glasno. Na trenutak, Pellaeon pomisli da se starac obratio njemu. Upravo je otvorio usta" da prosvjeduje, kad se otvoriše dva bo na dijela na zidovima sa strane, a dva mršava muškarca istupe iz skrivenih stražarskih niša. Mrko zure i u podanike Imperija, u tišini podignu samostrijele na ramena i napuste zgradu. Starac pri eka dok nisu otišli, pa nastavi hodati prema sljede im dvostrukim vratima. - Do ite! - re e, pokazuju i prema prolazu s nekom udnom vatrom u o ima. - Carev uvar eka na Vas.

Tiho, vrata se širom otvoriše, otkrivaju i svjetlo nekoliko stotina svije a koje su ispunjavale ogromnu prostoriju. Pellaeon se zagleda u starca koji je zastao kraj vrata. Nenadana pojava straha natjera mu trnce niz kralješnicu. Ipak, duboko udahne i uputi se za Thrawnom i Rukhom unutra.

oše u kriptu. Nije bilo sumnje o tome koja je namjena te dvorane. Osim treperavih svije a, u prostoriji nije bilo ni ega do velikog pravokutnog bloka od tamnog kamena u samome središtu. - Tako. - re e Thrawn tiho. - Zna i, mrtav je. - Mrtav je. - potvrdi starac iza njihovih leda. - Vidite li sve ove svije e, Veliki Admirale Thrawn? - Vidim ih. - kimnu Thrawn. - Narod ga je o ito vrlo štovao. - Štovao? - prijezirno frkne starac. -Jedva. Ove svije e ozna avaju grobove onih koji su došli iz drugih svjetova otkako je uvar umro. Pellaeon se okrene unazad prema starcu, nagonski potežu i laserski pištolj dok se još okretao. Thrawn sa eka trenutak prije nego što se i sam polako okrenuo. - Kako su umrli? - upita. Starac se zlobno nasmješi. -Ja sam ih ubio, naravno. Baš kao što sam ubio i uvara.- podigne svoje prazne ruke, dlanova okrenutih prema Admiralu. - Baš kao što u ubiti i vas. Bez ikakvog upozorenja, iz vrhova njegovih prstiju bljesnuše plave strijele svjetla.


25

Nestanu bez traga na par koraka od Admirala i njegove pratnje. Sve se dogodilo tako brzo da Pellaeon nije imao priliku ni ustuknuti, a pogotovu ne pribrati se i pucati. Tek sada, sa zakašnjenjem podigne pištolj a na rukama je osjetio kako ga prži vru i zrak koji su pokrenule svjetlosne strijele. - Stanite! - re e Thrawn mirno, prekidaju i tišinu. - Bilo kako bilo, uvaru, sada i sam vidiš da nismo obi ni posjetitelji. - obrati se starcu. - uvar je mrtav! - prasne starac, a posljednja rije gotovo bi zaglušena praskom novih sijevaju ih strijela. I one se pretvore u ništa prije nego što se zapravo i približiše grupi. - Da, stari je uvar mrtav. - složi se Thrawn, vi i da bi nadglasao praskanje. - Vi ste sada

uvar. Vi štitite Carevu planinu. - Ja ne služim Caru! - odvrati starac, uputivši tre u beskorisnu paljbu prema Admiralu. Jednako nenadano kao što je i po eo, napad prestane. Starac je zurio u njih. Ruke mu i dalje bijahu podignute, a lice mu je odavalo zbunjenost i udnu razdraženosi. - Vi niste Jedi. Kako Vam ovo uspijeva? - Pridružite nam se i nau ite. - predloži Thrawn. Starac se ispravi u svojoj punoj veli ini. -Ja sam Jedi Gospodar! - rikne. - Ne pridružujem se nikome! - Tako. - kimne Admiral. - U tom slu aju, dopustiti da se mi pridružimo Vama. - Thrawn uperi pogled svojih užarenih crvenih o iju u star evo lice. -I dopustite nam da Vam pokažemo kako ete ste i mo ve u nego što možete zamisliti. Svu mo za kojom žudi ak i Jedi Gospodar. Jedan dugi trenutak starac je samo zurio u Thrawna, a nebrojeno udnih izraza izmjenjivalo se na njegovom licu. - Dobro. - kona no progovori. - Do ite! Razgovarat emo. - Hvala! - re e Thrawn, malo pognuvši glavu. - Smijem li pitati s kim imamo ast.7 - Naravno. - star evo lice naglo poprimi dostojanstven izraz, a glas mu mo no odjekne u tišini kripte kada je progovorio. - Ja sam Jedi Gospodar Joruus C'baoth. Pellaeon duboko udahne, a hladni mu trnci prodoše kralješnicom. - Jorus C'baoth! - dahne. - Ali... I umukne. C'baoth pogleda u njega upravo onako kao što je sam Pellaeon gledao do asnike kada bi progovorili bez dopuštenja. - Do ite! - ponovi Jedi, okrenuvši se prema Thrawnu. - Razgovarat emo. Povede ih van iz kripte, nazad na sun evo svjetlo. Nekoliko malih skupina ljudi okupilo se na trgu dok su boravili u kripti. Ljudi su se držali podalje i od kripte i od letjelice dok su se nervozno došaptavali. S jednom iznimkom koja je odudarala od te slike. Ravno pred njima, udaljen tek nekoliko koraka, stajao je jedan od uvara koje je C'baoth poslao van iz grobnice. Na licu mu se itala jedva kontrolirana srdžba, a u rukama je držao samostrijel, napunjen i spreman opaliti. - Uništili ste njegov dom. - re e C'baoth, gotovo ležerno. - Nema sumnje da bi rado izravnao ra une s Vama. Samo što je to izgovorio, uvar podigne samostrijel i opali. Pellaeon se nagonski sagne i posegne za pištoljem. Na tri metra od Imperijinih podanika strijela se naglo zaustavi i ostane lebdjeti u zraku. Pellaeon se zagleda u lebde i komad drva i kovine, a njegov je mozak tek usporeno shva ao što se upravo dogodilo. - Oni su naši gosti. - re e C'baoth stražaru, glasom koji je trebao doprijeti do svih koji su bili okupljeni na trgu. - I tako emo i postupati s njima. Strijela se slomi uz pucketavi prasak drveta koje se lomi i padne na tlo. Polako i oklijevaju i, stražar spusti samostrijel, o iju usplamtjelih od nemo nog bijesa. Thrawn ga ostavi stajati tamo još nekoliko trenutaka, i tek tada da znak Rukhu. Noghri uperi


26

svoje oružje u stražara i opali. U jednom zamagljenom, nejasnom pokretu, prebrzom da bi bio jasno vidljiv, jedan se plosnati kamen odvoji od tla i bi usmjeren to no prema pravcu ispaljenja, da bi se potom spektakularno raspao kada ga je udarila smrtonosna zraka namijenjena stražaru. Thrawn se osvrne da pogleda C'baotha, a na licu mu se jasno vidjelo iznena enje i bijes. - C'baoth... - Ovo je moj narod, Admirale Thrawn. - prekine ga starac oštrim i hladnim glasom koji ne trpi pogovora. - Ne Vaš. Moj! Ako ih tko treba kazniti, to u biti ja. Jedan kratki tren, opet su netremice zurili jedan u drugoga. Thrawn tada s o itim naporom povrati prisebnost. - Naravno, Gospodaru C'baoth. - re e, - Oprostite mi. C'baoth kimne. - Tako je bolje. Puno bolje. - skrene pogled s Thrawna i otpusti stražara pokretom glave. - Do ite! - re e pogledavši natrag prema Admiralu. - Razgovarat emo. - A sada ete mi re i, - re e C'baoth pokazuju i posjetiteljima neka se smjeste na niske jastuke - kako ste se uspjeli obraniti od mog napada. - Dopustite mi da Vam prvo iznesem našu ponudu. - re e Thrawn, obuhva aju i pogledom prostoriju, prije nego što se spustio na jedan od jastuka. Pellaeon pomisli iako vjerojatno procjenjuje umjetni ka dijela izložena po sobi. -Vjerujem da e Vam biti... - Sad ete mi re i kako ste se uspjeli obraniti od mog napada. - ponovi C'baoth. Thrawnove se usne zgr e u napetu grimasu, ali je on vrlo brzo i suzbije. - Vrlo jednostavno, zapravo. - Admiral pogleda ysalamirija na svojim ramenima, posegnuvši prstima da pomiluje dugi vrat životinje. - Ova stvorenja na našim le ima zovu se ysalamiri. Obitavaju na Sessil drve u, na jednoj dalekoj planeti tre eg stupnja i imaju zanimljvu, a vjerojatno i jedinstvenu sposobnost: potiskuju Silu. C'baoth se namršti - Kako to mislite, potiskuju? - Prisustvo Sile odbijaju daleko od sebe. - objasni Thrawn. - Sli no kao što se mjehur sa injen od zraka probija kroz vodu. Jedan ysalamiri može stvoriti mjehur otpora promjera desetak metara, a cijela skupina životinja, osnažuju i jedna drugu, može stvoriti i ve e mjehure. - Nikad nisam uo o tako ne emu. - re e C'baoth, zure i u Thrawnovog ysalamirija s gotovo dje jom ljubopitljivoš u. - Kako je jedno takovo stvorenje došlo do tih sposobnosti? - Doista ne znam. - prizna Admiral. - Vjerujem da taj dar ima neku vrijednost u njihovu opstanku, ali kakvu to no... ne mogu ni naga ati. - Thrawn nabere jednu obrvu. - Nije mi ni važno. Trenutno, to njihovo svojstvo je sasvim dovoljno za moje nakane. C'baothovo se lice smra i. - Nakana Vam je bila obraniti se od moje Sile? Thrawn slegne ramenima. - O ekivali smo da emo ovdje prona i Careva uvara. Morao sam biti siguran da e nam dati dovoljno vremena da se predstavimo i objasnimo mu našu misiju. - ponovo

pomiluje životinju. - Ovako kako se sve odigralo... injenica da su nas zaštitili od Sile uvara zapravo je samo dodatno dobro. Za naše ljubimce imam na umu puno zanimljiviju ulogu. - A ta bi bila? Thrawn se nasmješi. - Sve u svoje vrijeme, Gospodaru C'baoth. Tek nakon što pregledamo carska skladišta u planini Tantiss. C'baoyth stisne usne. - Planina je, zna i, sve što Vas zanima. - Dakako da me zanima planina. - potvrdi Thrawn. - Ili, bolje re eno, trebam ono što se nadam prona i u njoj. - A to je?


27

Thrawn je pro avao starca jedan trenutak. - Glasine kažu da su Carevi istraživa i nešto prije Bitke za Endor kona no razvili genijalan i prakti an štit za prikrivanje. Ja ga želim imati. Isto tako, - doda, kao da mu je to naknadno palo na pamet - još jedan mali, gotovo bezna ajan djeli tehnologije. - I vjerujete da ete taj zaslon na i u planini? - O ekujem da u na i ili prototip koji radi ili bar kompletnu zbirku nacrta. - re e Thrawn. - Kada je osnivao to skladište, jedna je od Carevih namjera bila osigurati da se zanimljivi i potencijalno korisni izumi ne izgube. - To, a i sakupljanje beskrajnih uspomena na njegova osvajanja. - frkne C'baoth. - Nebrojene su dvorane ispunjene tom napadnom vrstom samoljubivog hvalisanja i potvr ivanja. Pellaeon se malo uspravi. - Bili ste u planini? - O ekivao je da e skladišta biti vrsto zape ena raznovrsnim bravama i zaprekama. C'baoth mu uputi podrugljivo-strpljiv pogled. - Naravno da jesam. Ja sam ubio uvara, sje ate se? - pogleda nazad na Thrawna. - Tako. Želite Careve igra ke, a sada znate da možete jednostavno ušetati onamo, uz moju pomo ili bez nje. Zašto još uvijek sjedite? - Zato što je planina samo dio onoga što trebam. - odgovori Thrawn. Treba mi i savezništvo Jedi Gospodara kao što ste Vi. C'baoth se zavali nazad u svoje jastuke, a kroz sijedu mu se bradu promoli cini an osmjeh. - Ah, kona no smo došli i do toga. Sada bi mi, vjerujem, ponudili svu onu mo koju bi jedan Jedi mogao poželjeti? Thrawn mu uzvrati osmjeh. - Upravo tako. Recite mi, Gospodaru C'baoth, znate li za poguban poraz Imperijalne flote u Bici za Endor od prije pet godina? - uo sam glasine o tome. Jedan od posjetitelja je pri ao o tom. - C'baothov pogled odluta kroz prozor prema pala i-grobnici vidljivoj na drugoj strani trga. - Ali nije dužio o toj temi. Pellaeon teško proguta. inilo se da Thrawn nije zamjerio dublji smisao tih rije i. - Tad mora da ste se zapitali kako je nekoliko desetaka pobunjeni kih brodova moglo razbiti Imperijalnu silu koja ih je snagom nadmašivala najmanje deset puta. - Nisam trošio previše vremena na takva razmišljanja. - suho odvrati Jedi. - Pretpostavljam da su pobunjenici jednostavno bili bolji ratnici. - Na neki na in, to je istina. - složi se Thrawn. - Pobunjenici su se doista bolje borili, ali ne zbog nekih svojih posebnih sposobnosti ili obuke. Borili su se bolje od Flote zato što je Car bio mrtav. Okrene se da pogleda Pellaeona. - Vi ste bili tamo, kapetane. Morali ste to primjetiti. Nagli gubitak koordinacije izme u lanova posade i brodova, smanjeni u inak i gubitak discipline... Ukratko, gubitak one neuhvatljive kvalitete koju zovemo borbenim duhom. - Bilo je zbrke, da. - re e Pellaeon uko eno. Bilo mu je jasno što Thrawn smjera sa svim ovim i to mu se ni najmanje nije svi alo. - Ali ni ega osobitog što se ne bi moglo objasniti uobi ajenim stresom izazvanim bitkom. Jedna se plavo-crna obrva skoro neznatno podigne. - Doista? Gubitak Executora, nenadana nemo TIE letjelica u posljednjem, odlu uju em trenutku, nemo koja je pridonijela uništenju Zvijezde Smrti, gubitak šest drugih Zvjezdanih Razara a u zadacima koji im nisu trebali zadavati nimalo muke? I sve to nije bilo ništa drugo do uobi ajeni stres izazvan bitkom? - Car nije upravljao bitkom. - prasne Pellaeon gorljivoš u koja prenerazi Admirala. - Ni na koji na in. Bio sam tamo, Admirale. Ja znam! - Da, kapetane, bili ste tamo. - re e Thrawn prekidaju i ga vrstim glasom. -1 krajnje je vrijeme da se ostavite vaše sljepo e i suo ite se s istinom, bez obzira koliko vam ona bila teška. Ni vi sami niste imali preostalog borbenog duha. Nitko od vas u Floti nije ga imao! Careva volja vas je pokretala, Carev um koji vam je davao snagu, odlu nost i efikasnost. Bili


28

ste ovisni o postojanju toga gotovo kao da ste bili živo tkivo implantirano u središnje ra unalo za borbu. - To nije istina! - vikne Pellaeon dok mu se želudac bolno gr io. - Ne može biti! Borili smo se i nakon njegove smrti! - Da. - re e Thrawn tihim prijezirnim glasom. - Borili ste se i dalje. Nimalo bolje nego pitomci. C'baoth frknu. - Zna i, vi me za to trebate, Admirale? - upita podrugljivo. - Da pot inim vaše brodove i da vi njima upravljate kao marionetama? - Nikako, Gospodaru C'baoth. - odvrati savršeno mirnim glasom Thrawn. - Moja usporedba s borbenim implantatima bila je pažljivo odabrana. Careva je kobna greška bila želja da osobno nadzire cijelu Imperijalnu Flotu, što potpunije i što je stalnije bilo mogu e. I to je, na duge staze, prouzro ilo štetu. Moja je želja tek da poja ate koordinaciju izme u posada i brodova, ali samo u kriti nim trenucima i pažljivo odabranim borbenim situacijama. C'baoth baci pogled na Pellaeona. - Do kakvog krajnjeg rezultata? - Do rezultata o kojem smo ve razgovarali. - re e Thrawn. - Do mo i. - Kakve mo i? Po prvi put otkako su sletjeli na Whyland inilo se da je Thrawn zapanjen. - Mo i osvajanja, pokoravanja svjetova, naravno. Kona nog poraza pobunjenika. Ponovnog uspostavljanja slave onoga što je znano kao Novi Poredak Imperija. C'baoth odmahne glavom. - Vi ne razumijete mo , Admirale. Pokoravanje svjetova koje nikada više ne ete posjetiti nije mo . Niti je to uništavanje ljudi i brodova, pobunjenika s kojima se niste suo ili licem u lice. - zamahne rukom, pokretom kojim pokaza na ono što ih je okruživalo. O i su mu sjajile jezivim plamenom. - OvO, Admirale, ovo je mo ! Ovaj grad, ovaj planet, ovi ljudi. Svaki ovjek, Psadan i Myneyrsh koji ovdje živi... moj je. Moj! - pogled mu opet odluta kroz prozor. - Ja ih u im. Zapovjedam im. I kažnjavam ih. Njihovi životi i smrti su u mojim rukama. - To je upravo ono što Vam nudim. - re e Thrawn. - Milijuni života, milijarde, ako želite. Svi ti životi i mogu nost da radite s njima što god želite. - To nije isto. - odgovori C'baoth glasom kojim je odzvanjala pokroviteljska strpljivost. - Nemam želju vladati životima kojima ne znam lik. - Možete imati samo jedan grad da njim vladate u tom slu aju. - nastavi Thrawn. - Onoliko velik ili malen koliko Vi to želite. - Ja ve vladam gradom. Ovim gradom. Thrawnove se o i skupe. - Trebam Vašu pomo . Gospodaru C'baoth. Recite cijenu. C'baoth se nasmješi. - Moju cijenu? Cijenu moje službe? - naglo, osmjeha nestane. - Ja sam Jedi Gospodar, Admirale Thrawn. - re e glasom koji je bio nabijen prijetnjom. - Nisam pla enik kojeg možete unajmiti kao što unajmljujete Noghrie. - Uputi pogled pun prezira prema Rukhu, koji je tiho sjedio u Admiralovoj blizini. - Da, Noghri, znam što ste ti i tvoj narod. Carevi privatni komandosi smrti. Ubijate i umirete za hir ambicioznih ljudi kao što su Darth Vader i Veliki Admiral. - Gospodar Vader služio je Caru i Carstvu. - zaškrgu- e Rukh dok je tamnim o ima netremice zurio u C'baotha. - Baš kao i mi. - Možda.' C'baoth se okrene nazad prema Thrawnu. - Imam sve što želim i trebam, Admirale. Sada napustite Whyland. Thrawn se ne pomakne. - Trebam Vašu pomo , C'baoth. - ponovi tiho. - I dobit u je. - Ili ete u initi što? - podsmjeh ne se Jedi. - Zapovjediti svojim Noghrijima da me ubiju. To bi bilo skoro zanimljivo vidjeti. - pogleda Pellaeona. - Ili e Vaš hrabri kapetan Zvjezdanog razara a pokušati iz orbite sravniti moj grad sa zemljom.7 Osim što ne možete riskirati i


29

oštetiti i planinu, zar ne? - Moji topnici mogu uništiti grad a da ne osmude travu na planini Tautiss. - uzvrati Pellaeon istom mjerom. - Ako Vam treba demonstracija... - Mir, kapetane! - mirno ga prekine Thrawn. - Zna i, više volite osobnu mo , Gospodaru C'baoth. Licem u lice. Da, mislim da to mogu razumjeti. Dakako, u tome ne ostaje puno izazova, nikako. No, - doda zamišljeno, pogleda uprta u prozor - o tome se zapravo i radi. Vjerujem da ak i Jedi Gospodar napokon toliko ostari da ga ne zanima ništa više od mirnog sjedenja na suncu. C'baothovo se elo namršti. - Pripazite, Admirale. - upozori. - Jer, možda bih mogao na i izazova u uništavanju... Vas, naprimjer. - Teško da bi to bio dostojan izazov za ovjeka vaših sposobnosti i mo i. - usprotivi se Thrawn. - Ali, ovdje vjerojatno imate i druge Jedije pod svojim zapovjedništvom. C'baoth se namršti, o igledno izba en iz ravnoteže naglom promjenom predmeta razgovora. - Drugi Jediji? - ponovi. - Naravno. Sigurno je za Jedi Gospodara uobi ajeno da ima Jedija nižeg ranga kojeg može podu avati, zapovjedati mu i kažnjavati ga po slobodnoj volji. Mra na sjena preleti C'baothovim licem. - Nema više nijednog Jedija. - promrmlja. - Car i Vader su ih proganjali sve dok ih nisu sve uništili. - Nisu uništili sve. - meko odvrati Thrawn. - Dva su se nova Jedija uzdigla u posljednjih pet godina. Luke Skywalker i Leia Organa Solo, njegova sestra. Jedan dugi, dugi trenutak C'baoth je zurio u njega, dok su se izrazi nevjerice i želje izmjenjivali na njegovom licu u borbi za premo . Želja u njemu pobijedi. - Oboje? - Oboje. - kimnu Thrawn. - Razmislite što bi ovjek Vaših sposobnosti mogao uraditi s mladim Jedijem. Oblikovati ga, mijenjati, stvarati ponovo u svakom oblik.u koji zamislite... - podigne jednu obrvu. - A s njima bi dobili i posebno iznena enje, jer je Leia Organa trudna. Nosi blizance. C'baoth zvu no udahne zrak. - Jedi blizance? - prošap e. - Imaju potencijal, tako kažu moji izvori. - nasmješi se Thrawn. - Naravno, ono u što e se razviti na kraju ovisi samo o Vama. Star eve o i pogledaju Pellaeona, pa Thrawna. Polako, vrlo zadubljen u misli, osovi se na noge. - U redu, Admirale Thrawn. U zamjenu za Jedije, pomo i u Vašim snagama. Vodite me na svoj brod. - Polako, Gospodaru C'baoth. - re e Thrawn i sam se dižu i. - Prvo moramo do Careve planine. Ova razmjena ovisi o tome ho u li u skladištima prona i ono što tražim. - Naravno. - C'baothove o i zasvjetle. - Nadajmo se obojica da ete prona i ono što tražite. - re e upozoravaju e. Potraga je trajala sedam sati, a planinska je utvrda bila mnogo ve a nego što je Pellaeon

ekivao. Ali, na kraju su pronašli dragocjenosti kojima se Admiral nadao. Zaštitni omota i onaj drugi maleni, skoro bezna ajni djeli tehnologije. Vrata zapovjedne sobe Velikog Admirala Thrawn a tiho kliznu u stranu i otvore se. Pellaeon se isprsi i stupi u sobu. - Mogu li razgovarati s Vama, Admirale? - Dakako, kapetane. - odgovori Thrawn, posjednut u središtu prostorije, okružen dvostrukim krugom. - U ite! Imamo li izvješ e iz Carske Pala e? - Ne, gospodine, ništa novoga od ju er. - odgovori Pellaeon, hodaju i prema rubu vanjske kružnice, u sebi premišljaji i još jednom kako da ka e Admiralu ono što mu je bilo na umu. - Mogu zatražiti najnovije izvješ e, ako želite. - Vjerujem da nema potrebe. - odmahne glavom Thrawn. - Mislim da su pojedinosti posjela Bimmisaariju manje-više utana ene. Sve što trebamo uraditi jest uzbuniti jednu od interventnih skupina. Skupinu 8, mislim. I dobit emo naše Jedije.


30

- Da, gospodine. - Pellaeon se ispravi. - Ja... moram Vam re i da ne mislim da je savez s C'baothom dobra zamisao, dopustite mi biti potpuno iskren, mislim da starac nije savim zdrava razuma. Thrawn podigne jednu obrvu. - Naravno da nije. Ali, nije on ni C'baoth. Pellaeonova se usta otvoriše od iznena enja. -Što? - Jorus C'baoth je mrtav. - pojasni mu Thrawn. -On je bio jedan od šest Jedi Gospodara koji su se zatekli na palubi projekta Široki Let Stare Repulike. Ne znam jeste li u to vrijeme bili na dovoljno visokom položaju da bi znali za taj projekt. - Cuo sam glasine o njemu. - namršti se Pellaeon, vra aju i se u mislima u ta vremena. - Bila je to grandiozna zamisao kojom se vlast Stare Republike trebala proširiti izvan granica Galaksije, koliko se sje am. Projekt je bio pokrenut malo prije izbijanja Klonskih ratova. Ali nikada više nisam uo da se ponovo spominje. - Zato što se više ništa nije moglo ni uti. - re e Thrawn ravnodušno. - Presrela ih je jurišna jedinica van granica Stare Republike i uništila ih. Pellaeon ga je netremice gledao, ispunjen jezom. - Kako znate za to? Thrawn iznena eno podigne obrve. - Ja sam bio zapovjednik jurišne jedinice. Ve u tom ranom razdoblju Car je shvatio da Jediji moraju biti uništeni. Šest Jedi Gospodara na jednome brodu bili su predobra prilika koja se nije smjela propustiti. Pellaeon ovlaži suhe usne. - Ali onda ... - Tko je ovaj kojeg smo poveli na brod? - završi Thrawn pitanje umjestnjega. - Zaklju io sam ono što je u biti vrlo o ito. Joruus C'baoth; obratite pažnju na znakovitu razliku u izgovoru imana Jorus; je zapravo klon. Pellaeon jer bio zunjen. - Klon? - Naravno. - odgovori Admiral. - Klon stvoren iz uzorka tkiva, vjerojatno prije nego što je pravi C'baoth ubijen. - Drugim rije ima, na samom po etku rata. - zaklju i Pellaeon stisnuta grla. Klonovi ranog razdoblja, bar oni koje je Flota imala priliku vidjeti, bili su krajnje nepostojani, i duhovno i emocionalno. Ponekad vrlo napadno nestalni. -I Vi ste svjesno doveli tu, tu... stvar na moj brod? - zavapi kapetan. - Bi li Vam bilo draže da smo sa sobom poveli Tamnog Jedija potpuno razvijene mo i? - uzvrati Thrawn hladno. - Drugog Dartha Vadera, možda, s onom prokletom vrstom ambicije i mo i koje bi mu bez ikakvih poteško a omogu ile da preuzme Vaš brod? Smatrajte se sretnim, kapetane. - Tamni bi Jedi bar bio predvidljv! - usprotivi se Pellaeon. - C'baoth je dovoljno predvidljiv. - uvjeri ga Thrawn. - A kada ne bude... - pokaza zamahom ruke prema nekoliko kaveza koji su okruživali zapovjedno središte - ...za te prigode imamo ysalamirije. Pellaeonm se namršti. -1 dalje mi se sve to ne svi a, Admirale Thrawn. Teško da možemo zaštititi brod od njega dok koordinira napade naše Flote. - Postoji odre eni stupanj rizika, složi se Thrawn. - Ali rizik je uvijek bio neizbježan dio ratovanja. U ovom slu aju... mogu a dobit nadmašuje mogu rizik. Neodlu no, Pellaeon kimne. Nije mu se to svi alo, bio je uvjeren da nikada i ne e, ali bilo je jasno da se Thrawn odlu io. - Spomenuli ste poruku Skupini 8. Želite li da je pošaljem? - Ne, sam u se pobrinuti za to. - Thrawn se zlurado nasmješi. - Njihov slavni voda i sve te gluposti... Znate kakvi su Noghriji. Ako je to sve... Bio je to vrlo jasan otpust. - Jeste, gospodine. - odgovori kapetan. - Bit u na mostu ako me zatrebate. - i okrene se da pode.


31

- Donijet e nam pobjedu, kapetane. - tiho zaklju i Veliki Admiral Thrawn za njim. - Smirite svoje strahove i usredoto ite se na to. - Ako nas sve ne ubije, pomisli Pellaeon, ali re e na glas: - Da. Admirale. - I napusti prostoriju.


32

GLAVA 5

Han završi sa svojim izvješ em, zavali se u stolicu i sa eka da krenu s prigovorima. Nije dugo ekao. - Zna i, Vaši su prijatelji krijum ari još jednom odbili obavezati se. - re e Admiral Ackbar, a zvu ao je i više nego zga en. Njegova u visinu izdužena glava zaklati se dvaput u nekoj calamarianskoj gesti koja se nije dala protuma iti, a o i su mu treptale sa svakim pokretom velike glave. - Vi se, naravno, sje ate da se ja još na samom po etku nisam složio s tom zamisli? - doda, uperivši svoje prste ome ene pliva im kožicama prema Hanovoj kutiji s izvješ em. Han pogleda u Leiu na drugoj strani stola. - Nije u pitanju obvezivanje, Admirale. - re e svom sugovorniku. - Radi se o tome da ve ina njih ne vidi nikakav stvarni dobitak u preorijentaciji s njihovih sadašnjih poslova na zakonito brodarenje. - Ili se radi o nedostatku povjerenja. - priklju i se melodiozan neljudski glas. 'Je li mogu e da se radi zapravo o tome? Han se namršti prije nego što se mogao kontrolirati. - Mogu e je. - odgovori, natjeravši se da pogleda u Borsk Fey'lya. - Mogu e? - Fey'lyaove ljubi aste o i otvore se širom, a svilenkasto krzno svijetle boje pijeska koje mu je pokrivalo tijelo namreška se u tom pokretu. Bila je to bothanska gesta pristojnog izražavanja iznena enja. Gesta koju je Fey'lya vrlo esto koristio. - Rekli ste mogu e, kapetane Solo? Han tiho uzdahne i preda se. Fey'lya bi ga svakako naveo da to kaže, možda na neki drugi na in, ali sigurno bi se izlanuo. - Neke od grupa s kojima sam razgovarao ne vjeruju nam naro ito. - zastane. - Misle da je naša ponuda neka vrst zamke kojom bi ih izvukli na suho. - A to misle zbog mene, naravno. - zagunda Akbar. Njegova uobi ajena ruži asta boja malo potamni od bijesa. - Niste li se zamorili od stalnih napada na istu metu, Vije nice Fey'lya? Fey'lyiove se o i opet raširiše i na trenutak je tiho promatrao Akbara, sve dok napetost za stolom nije postala opipljiva. Nikada nisu voljeli jedan drugoga, Han je to znao. Nisu se voljeli od onog dana kada je Fey'lya uveo poveliko izaslanstvo bothanske rase u Savez neposredno nakon Bitke na Yavinu. Fey'lya je od samoga po etka spletkama pokušavao dobiti na važnosti i mo i, razvrgavaju i dogovore gdje god i kad god je mogao i svima vrlo jasno i esto davao do znanja da o ekuje da mu se da visok položaj u nerazvijenom politi kom

sustavu koji Mon Mothma s mukom sastavljala. Akbar je smatrao da je takva ambicija opasan gubitak vremena i napora, posebice s obzirom na emerno stanje u kojem se Savez nalazio u to vrijeme. Sa sebi svojstvenom iskrenoš u i netakti noš u, Ackbar nije smatrao da je zatajivanje tog mišljenja vrijedno truda. Znaju i za Ackbarovu reputaciju i ranije uspjehe, Han u po etku nije sumnjao da e Fey'lya na kraju biti odba en u stranu, na neki razmjerno nevažan državni položaj u Novoj Republici. Da se nije dogodilo da špijuni koji su otkrili postojanje i položaj Careve nove Zvijezde Smrti nisu bili upravo iz Fay'lyaove skupine Bothanaca. Zaokupljen u to vrijeme važnijim problemima, Han nije nikada zapravo otkrio pojedinosti o tome na koji je na in Fay'lya uspio utana iti svoj položaj u Vije u u zamjenu za to sretno, slu ajno otkri e. A ako bi bio potpuno iskren, nije bio siguran ni da je to želio znati. - Samo pokušavam sam sebi pojasniti situaciju, Admirale. - kona no odgovori Fey'lya i prekine neugodnu tišinu. - Teško da više ima smisla slati nekog tako vrijednog kao što je kapetan Solo u te kontaktne misije, ako je svaka od njih unaprijed predodre ena na propast. - Te misije nisu unaprijed predodre ene na propast. - prekine ga Han. Kraji kom oka vidio je kako mu Leia upu uje upozoravaju i pogled. Nije se obazirao. - Vrsta krijum ara koje mi tražimo su konzervativni poslovni ljudi. Oni se ne e na brzinu upustiti u nešto nepoznato, a da


33

o tome prvo dobro ne razmisle. Shvatit e i javit nam se. Fey'lya slegne ramenima, a krzno mu se ponovo uzbiba. - A u me uvremenu, mi emo i dalje tratiti vrijeme i snagu, ne dobijaju i ništa za uzvrat. - ujte, ne možete izgraditi ništa... Lagan, gotovo oklijevaju i udarac eki a s ela stola prekine raspravu. - Ono što krijum ari ekaju, - re e Mon Mothma tiho, prelaze i redom strogim pogledom po skupini posjednutoj

za stolom, - jest isto ono na što eka ostatak galaksije. Formalnu ponovnu uspostavu pravila i zakona Stare Republike. To nam je prvi i najvažniji zadatak, vije nici. Postati Nova Republika ne samo imenom, nego i djelom. Han ulovi Lein pogled, i sada je bio on taj koji je pogledao upozoravaju i. Namrštila se, ali tiho kimne i ostane tiho. Mon Mothma dopusti tišini da se otegne još trenutak, ponovo prelaze i pogledom po okupljenima. Han postane svjestan injenice da je prou ava, zamje uju i otvrdnule bore na njezinom licu, tragove sjedih u njezinoj tamnoj kosi i njezin mršav, krhak vrat. Pomisli kako je vidno ostarjela od kada ju je sreo prvi put, u ona davna vremena kada je Savez još pokušavao prona i spas od prijete e sjene Imperijalne Zvijezde Smrti. Još od tada, Mon Mothma je bila u središtu tog iscrplju eg posla osnivanja vlade koja bi se održala na životu. Sav teret koji je nosila jasno se vidio na njenom licu. Ali usprkos onome što su godine inile njenom licu, u njezinim je o ima još plamtjela ona tiha vatra koju su imale i tada. Ista ona vatra, kako su govorile pri e, koju je posjedovala još u vrijeme razlaza s carevim Novim Poretkom, u ono vrijeme kada je oko sebe okupila Pobunjeni ki Savez. Bila je vrsta, pametna i potpuno je vladala sobom. I svi koji su bili ovdje znali su to vrlo dobro. Njezine o i sa zaustaviše na Hanu. - Kapetane Solo, zahvaljujemo Vam na izvješ u, i na vašem trudu, naravno. S kapetanovim izvješ em, završili smo ovo zasjedanje. Ponovo je lupila eki em i ustala. Han zatvori svoju kutiju s izvješ em i krene se probiti kroz užurbanu gužvu prema drugoj strani stola. - No, - re e tiho, približavaju i se Lei s leda dok je i sama skupljala svoje stvari. - Idemo li odavde? - Što prije, to bolje. - promrmlja ona. - Sa ekaj samo da ove stvari dam Winter. Han se osvrne okolo i malo prigušenim glasom re e: - ini mi se da su se stvari malo zakuhale prije nego što su me pozvali unutra? - Ne više nego obi no. - Odvrati ona. - Fay'lya i Ackbar su imali jednu od svojih pristojnih pse ih sva a, ovaj put o neuspjehu u Obroa-skai sustavu: o Elomskoj postrojbi koju smo izgubili. Fey'lya je opet uvijeno dao naslutiti da je položaj Vrhovnog Zapovjednika previše zahtjevan da bi ga Ackbar mogao obavljati. I tada je, naravno, Mon Mothma... - Mogu li razgovarati s tobom, Leia? - dopre Mon Mothmin glas iza Hanovih leda. Han se okrene da je pogleda, osjetivši neznatnu Leinu napetost dok se i sama okretala. - Zaboravila sam te pitati o tome jesi li razgovarala s Lukeom da s tobom otputuje na Bimmissari. - re e Mon Mothma. - Je li se složio s tim? -Jeste. - kimne Leia, pogledavši u Hana pogledom punim ispri avanja. - Oprosti, Han. Nisam imala prilike re i ti o tomu. Bimmsi su ju er poslali poruku i zatražili da i Luke bude tamo sa mnom na pregovorima. - Ah, jesu li? Samo godinu dana ranije vjerojatno bi bio razjaren da se brižljivo izra en raspored uzdrma na ovakav na in, prisjeti se Han. Leina diplomatska strpljivost vjerojatno je ostavljala traga i na njemu. Ili to, ili je jednostavno postajao mek. - Jesu li naveli i neki poseban razlog za to traženje? - Bimmsi su više orijentirani na junake. - re e Mon Mothma prije nego što je Leia uspjela odgovoriti, dok je pogledom pozorno prou avala Han ovo lice. Vjerojatno je pokušavala odgonetnuti koliko je zapravo ljut zbog promjene plana. - A Lukeov doprinos Bici za Endor


34

vrlo je dobro znan. - Da, to sam uo. - odvrati Han, pokušavaju i ne zvu ati odviše zajedljivo. Nije nimalo zamjerao Lukeu na njegovom položaju u panteonu junaka Nove Repulike. Momak je to zaslužio. Ali ako je Mon Mothmi bilo toliko važno imati Jedija kojim e se hvaliti okolo, tada je trebala Lei dati dovoljno vremena da nastavi sa svojim u enjem, umjesto da joj name e sav taj dodatni diplomatski posao. Kako su stvari stajale tog trenutka, mogao se kladiti da bi umjereno ambiciozni puž imao više izgleda razviti se u Jedija nego Leia. Leia dohvati njegovu ruku i stisne je. On je stisne zauzvrat, kako bi pokazao da nije ljut. Iako je ona to vjerojatno ve znala. - Trebali bi po i. - re e Mon Mothmi, koriste i se stiskom nad Hanovom rukom da ga po ne odvla iti od stola. - Moramo još pokupiti naše droide prije no što po emo. - Sretan vam put. - suho odvrati Mon Mothma. - I puno sre e. - Droidi su ve na Falconu. - re e Han Lei dok su se probijali kroz gužvu vije nika koji su bili zabavljeni razgovorima sa svojim podanicima. - Chewie ih je utovario dok sam bio ovdje s vama. - Znam. - promrmlja Leia. - Dobro. - odgovori Han, i ne re e više ništa. Leia mu ponovno lagano stisne ruku. - Bit e u redu, Han. Ti, ja i Luke. Ponovo zajedno, kao u starim danima. - Sigurno. - Odvrati Han. Sjediti sa skupinom malenih Bimma, polupokrivenih krznom, slušati po cijeli dan Threepiov pedantan glas kako prevodi i tuma i, pokušavaju i se udubiti u još jednu stranu psihologiju kako bi se otkrilo što ih može navesti da se pridruže Novoj Republici... - Sigurno. - ponovi s uzdahom. - Upravo kao u stara vremena.


35

GLAVA 6

Uzbibano neobi no drve e se vijugalo oko polja za slijetanje kao neka vrst ogromnih ticala. Han prizemlji Milenium Falcon na neravno tlo što je nježnije mogao. - No, stigli smo, - najavi, ne obra aju i se nikom posebno. - Bimmissari. Krzno i biljke koje se mi u specijaliteti su ovoga mjesta. - Ništa od toga. - upozori ga Leia osloba aju i se sigurnosnog remenja na sjedalu iza njega istovremeno se pokušavaju i opustiti Jedi tehnikom kako je nau ila od Lukea. Politi ki poslovi s ljudima koje je znala nisu joj padali teško. Diplomatske misije medu nepoznatim vrstama bile su nešto sasvim druga ije. - Dobro eš to odraditi. - uvjeri je Luke, pružaju i ruku prema njoj da je dotakne. Han se napola okrene. - Bilo bi mi drago kad bi vas dvoje prestali s tim. - prigovori, - To je isto kao da slušam, samo pola razgovora. - Oprosti. - Luke se ispri a, izvla i se iz sjedišta i zastaju i da proviri kroz prednje staklo Falcona. - ini mi se da naš odbor za do ek stiže. Pripremit u Threepioa. - Stižemo za minutu. - zavi e Leia za njim. - Jesi li spreman, Han? - A-ha. - odvrati on, smještaju i laserski pištolj u tok. - Ovo ti je posljednja prilika da se predomisliš, Chewie. Leia napne uši kad je Chewbacca zarežao kratak odgovor. ak ni nakon tako dugo vremena nije ga mogla razumjeti tako dobro kao što je to mogao Han. Vjerojatno je u pitanju bila neka istan ana razina sklada u Wookijevom glasu koja joj je zadavala muke. Ali iako su joj neke rije i bile potpuno nerazumljive, op e zna enje re enog joj je bilo kristalno jasno. - Ma, daj. - nagovarao ga je Han. - I ranije su ti se ulagivali. Sjeti se samo onih velikih nagrada u bazi Yavin. Tada se nisi žalio. - U redu je, Han. - umješa se Leia prije Chewbaccina odgovora. - Ako želi ostati na Falconu s Artoom i raditi na stabilizatoru, u redu je. Bimmsi se ne e uvrijediti. Han kroz staklo osmotri delegaciju koja im se približavala. - Ne brine me ho e li se uvrijediti ili ne. - progunda. - Samo sam mislio da bi bilo dobro imati malo poja anje. Za svaki slu aj. Leia se nasmješi i potapše ga po ruci. Bimmsi su vrlo miroljubiv narod. - uvjeri ga. - Ne e biti problema. - To sam uo i ranije. - odvrati Han suho, vade i iz pretinca kraj sjedala mali komunikacijski odašilja . Krene ga pri vrstiti na pojas, ali se predomisli u pola pokreta i stavi odašilja na ovratnik. - Lijepo izgleda. - re e Leia. - Ho eš li postaviti svoje stare generalske oznake na pojas? Han se podrugljivo iskezi prema njoj. -Jako smiješno. S odašilja em na ovratniku mogu ga neprimjetno uklju iti i biti u vezi s Chewijem a da to ne bude previše o ito. - Ah. - kimne Leia. Gledano iz tog ugla, to je bila doista dobra zamisao. - Zvu iš kao da provodiš previše svog vremena s poru nikom Pageom i njegovim komandosima. - Provodim previše vremena sjede i na sjednicama vije a. - uzvrati joj Han, izvla i se kona no iz sjedišta i ustaju i. - Nakon etiri godine promatranja politi kih borbi, shvatiš da domišljatost povremeno ima vrijednost. Hajde, Chewie. Trebamo te da zaklju aš za nama. Luke i Threepio su ih ve ekali kod izlaza letjelice. - Spremni? - upita Luke. - Spremni smo. - re e Leia duboko udahnuvši. Vrata se otvore uz glasan šum zraka koji nahrupi u komore i neutralizira vaakumske sile. Spustiše se u grupi niz izlaznu rampu prema skupini koja ih je ekala. Bili su napola pokrivenih krznom, žutih oklopa koji su im pokrivali ostatak tijela.


36

Sve ani do ek bio je kratak i najve im dijelom nerazumljiv, usprkos Threepiovim naporima da usporedno prevodi petodijelnu harmoniju koja je ini se bila skladana za tu prigodu. Pjesma dobrodošlice završi i dva Bimma istupe iz skupine pred njih. Jedan od njih je nastavio s melodijom, dok je drugi podigao prema Lei malenu elektronsku napravu. - Pozdravlja uvaženu posjetiteljicu Leiu Organu Solo, - re e Threepio - i nada se da e njezini razgovori s Starješinama Suda biti plodni. Isto tako, moli da kapetan Solo vrati svoje oružje na brod. Droid je cijelu re enicu preveo tako suhoparno da im je trebalo nekoliko trenutaka da shvate smisao tih rije i. - Sto je bilo ovo posljednje? - upita Leia. - Kapetan Solo mora ostaviti oružje na brodu.-ponovo Threepio. - Nošenje oružja nije dopušteno unutar grada. I nema iznimki od tog pravila. - Prekrasno! - progunda Han. - Nisi mi spominjala da e se ovo dogoditi. - Nisam znala da e se ovako nešto dogoditi. - odvrati mu Leia tiho, istovremeno se umiruju i smješkaju i Bimsima. - Diplomacija. - zareža Han, gotovo kao da je izgovorio psovku. Skine pojas i nakon što ga je pažljivo omotao oko toka pištolja, sve skupa stavi nazad na silaznu rampu. - Sretna? - Zar nisam uvijek sretna s tobom? - Leia kimne Threepiou. - Reci im da smo spremni. Droid prevede. Stupaju i u stranu, Bimsi ih pokretom ruke pozovu da se upute za njima putem kojim su ranije došli. Odmaknuli su se od letjelice tek dvadesetak metara i još su mogli uti kako Chewie za njima zatvara silaznu rampu, kada Leinu pozornost privu e jedna injenica. -Luke? - prošapta. - Da, znam. - odvrati Luke šaptom. - Možda misle da je to samo dio Jedi odore. - Ili njihovi detektori oružja ne reagiraju na svjetlosne sablje. - doda Han tiho s druge Leine strane. - Bilo kako bilo, ono što ne znaju, ne može ih boljeti. - Nadam se. - re e Leia, trude i se da potisne svoje diplomatske bojazni. Naposljetku, ako Bimmi nisu imali primjedbi... - Dobri Bože, pogledajtu gomilu!

ekali su na mjestu gdje je staza izlazila iz šume. Stotine Bimma, stoje i u dvadesetak redova sa svake strane i svi odjeveni u jednaku žutu boju. Službeni odbor za do ek postroji se u kolonu jedan za drugim i suprotstave se tom izazovu i ne pogledavši gomilu. Skupivši svu snagu, Leia ih je slijedila. Bilo je malo udno, ali ne toliko neugodno kao što se bojala. Svaki je Bimm pružio ruku dok je prolazila, doti i je lagano kao perom, po rukama, kosi, ramenima i le ima. Sve je izvedeno u potpunoj tišini i u potpunom redu s aurom savršene civiliziranosti cijeloga ina. Ipak, sada joj je bilo drago što Chewbacca nije htio s njima. Bilo mu je izuzetno mrsko i postajao je nasilan kad god su ga doticali stranci. Prošli su kroz gomilu i Bimm koji je bio najbliži Lei zapjeva nešto. - Kaže da je Sudska Kula ravno pred nama. - prevede Threepio. - Tu je smješteno njihovo planetarno Vije e. Leia proviri preko glave Bimma koji ih je vodio. Da, vidjela je Sudsku Kulu pred njima, ali ono pored nje... - Threepio, upitaj ga za onu gra evinu kraj Kule. – re e droidu. - Ona gra evina što izgleda kao kupola na tri razine bez zidova i ve eg dijela krova. Droid zapjeva a Bimm mu odvrati. - To je središnja gradska tržnica. - re e Threepio Lei. - Rekao je da vole biti na svježem zraku kad god je mogu e. - Krov se vjerojatno može protegnuti preko ve ine kupolne konstrukcije kada je vrijeme loše. - nadoveže se Han iza nje. - Vidio sam takve konstrukcije i ranije, na drugim mjestima. - Bimm kaže da vas može provesti tržnicom kasnije, prije nego odete. - doda Threepio. - Zvu i krasno. - re e Han. - Pravo mjesto da se kupe suveniri. - Tiho! - upozori ga Leia. - Ili ideš nazad na Falcon, pa ekaj s Chewijem.


37

Bimmissarska Sudska Kula bila je gotovo skromna u usporedbi s nekim drugim planetarnim vije nicama. Nadvisivala je tržnicu kraj nje samo s nekoliko katova. U samoj zgradi, Leia i pratnja bijahu uvedeni u veliku prostoriju iji su zidovi bili raskošno pokriveni tapiserijama. U središtu prostorije na njih je ekala druga grupa Bimmsa. Trojica od njih istupe i zapjevaju im je Leia stupila u dvoranu.

- Pridružuju svoje pozdrave pozdravima onih koji su vas do ekali pri slijetanju, Visosti. - prevede Threepio. - ispri avaju se, nažalost, zbog injenice da razgovori ne e mo i odmah zapo eti. ini se da se glavni pregovara naglo razbolio. - Oh. - re e Leia, malo osupnuta. - Threepio, molim te izrazi naše suosje anje i upitaj ih možemo li ikako pomo i. - Hvala vam. - re e Threepio nakon kratkog pjevuckavog dijaloga s doma inima. - Ali drže da ne e biti potrebno. Nema ozbiljne opasnosti za njega, samo je u pitanju krajnja neugodnost. - droid zastane. - Mislim da doista ne bi trebali dalje inzistirati na daljnjim detaljima, Visosti. - doda Threepio, pomalo delikatno. - Držim da je stvar vrlo osobne prirode. - Razumijem. - odvrati Leia ozbiljno, potiskuju i smješak izazvan zabrinutim tonom droidova glasa. - No, u tom slu aju, mislim da se možemao vratiti na Falcon i pri ekati dok mu ne bude bolje. Droid prevede, a jedan od Bimma iz njihove pratnje istupi i zapjevuši nešto. - Ponu ena je alternativa, Visosti. Ovome bi gospodinu bilo vrlo drago da vas provede tržnicom dok ekate. Leia pogleda prema Hanu i Lukeu. - Ima li primjedbi? Bim ponovo nešto zapjeva. - On predlaže da Gospodari Han i Luke razgledaju gornje odaje Kule, koje bi ih vjerojatno više zanimale. - prevede Threepio. - Dodaje da e tamo na i izloške iz Srednjeg doba Stare Republike. Zvonjava prikrivenog upozorenja odjekne Leinim ulima. Jesu li ih to Bimmsi pokušavali razdvojiti? - Tržnica bi se mogla dopasti i Lukeu i Hanu. - odgovori oprezno na iznesen prijedlog. Ponovno odjeknu arije. - On pak smatra da bi im bilo dosadno. - re e joj Threepio. - Iskreno re eno, ako je nalik nekom tržnicama koje sam imao priliku vidjeti... - Volim tržnice. - prekine ga Han otresito, glasom naglašenim sumnjom. - Stvarno ih jako volim. Leia pogleda u brata. - Sto ti misliš? Lukeove o i prelete po Bimmsima, odmjeravaju i ih. Leia je znala da ih procjenjuje svojim Jedi mo ima. - Ne vidim kakva bi nam opasnost mogla prijetiti od njih. - odgovori Luke polako. - Ne mogu osjetiti dvoli nost u njima. Ništa više od uobi ajene politi ke dvoli nosti, u svakom slu aju. Leia kimne, a njena napetost malo popusti. Uobi ajena politika - Da, vjerojatno se o tome radilo. Bimm je tražio priliku da joj nasamo prišapne svoj stav, prije no što službeni pregovori postanu ozbiljni. - U tom slu aju, - re e, naklonivši glavu prema Bimmu - Prihva amo ponudu. - Tržnica se nalazi na istom mjestu duže od dvije stotine godina - prevodio je Threepio dok su Leia i Han pratili doma ina uz laganu kosinu koja je spajala drugu i tre u razinu otvorene kupolaste gra evine. - Naravno, ne u ovom istom obliku. Zapravo je Sudska Kula izgra ena upravo ovdje jer je ovo mjesto i prije izgradnje bilo okupljalište. - Nije se puno promjenilo, zar ne? - primjeri Han, drže i se blizu Leie i paze i da ih ne pregazi koja od napasnih skupina prodava a. Dosada je vidio puno tržnica na razli itim planetima, ali rijetko koja je bila u ovakvoj gužvi. A u gužvi nisu bili samo stanovnici planete. Pomiješani s morem žuto oklopljnih Bimmsa (nose li ikada odje u druge boje?) kroz gomilu se motala i nekolicina drugih ljudi, par


38

Baradasa, jedan Ishi Tib, grupa Yuzzumija i nekoliko pojava koje su pomalo sli ile Paonnidima. - Vidiš li zašto je vrijedno imati ovo mjesto u sastavu Nove Republike? - promrmlja Leia prema Hanu. - Mislim da da. - potvrdi Han, pristupaju i jednom štandu da razgleda izložene alatke. Vlasnik štanda zapjeva nešto prema njemu, pokazuju i rukom na set noževa. - Ne, hvala. - re e mu Han, odmi i se. Bimm je i dalje eretao za njim, prate i to sve žeš im pokretima. -Threepio, ho eš li zamoliti našeg doma ina neka mu veli da nismo zainteresirani? - pozove droida. Ne uslijedi odgovor. - Threepio? - ponovi Han, osvr i se. Threepio je buljio u gomilu. - Hej, Zlatna Motko! - prasne - Tebi pri am. Threepio se okrene prema njemu. - Vrlo mi je žao, kapetane Solo. - ispri a se. - Ali mislim da je naš doma in nestao. - Kako to misliš, nestao? - zapita Han, ogledaju i se naokolo. "Njihov" Bimm, koliko se sje ao, imao je na ramenima nekoliko sjajnih ukrasnih igala. Ali tog trenutka Han nije nigdje mogao vidjeti te igle. - Kako je mogao samo nestati? Stoje i kraj njega, Leia ga vrsto uhvati za ruku. - Imam neki vrlo loš predosje aj u vezi s ovim. - re e napeto. - Vratimo se u Kulu. - Mmm... da. - složi se Han. - Hajde, Threepio. Nemoj se izgubiti. - Poja avši stisak ruke kojom je držao Leiu, okrene se... I ostane sleden. Na nekoliko metara od njih, kao otoci u uskomešanom moru žutog, stajala su tri stranca lica okrenutih prema njima. Bili su niskog rasta, ne puno viši od Bimmsa, eli no sive kože, velikih tamnih o iju i izba enih eljusti. U rukama su držali spremne stokhli palice. - U nevolji smo. - promrmlja prema Lei, polako okre i glavu da bi promotrio prostor oko sebe, o ajni ki se nadaju i da su im ova trojica bila sva prijetnja. Ali nisu. Bilo ih je još najmanje osmorica, raspore enih u nepravilnu kružnicu, udaljenih desetak metara od njih. Kružnica kojoj su Leia, Han i Threepio bili središte. - Han! - uzvikne Leia uznemireno. - Vidim ih. - zagunda Han. - U nevolji smo, dušo. Osjetio je njezin pogled. - Tko su? - dahne Leia. - Ne znam. Nisam nikada vidio ništa sli no njima. Ali mislim da se ne šale. Ono što drže u rukama su stokhli palice. Ispaljuju raspršenu maglu na dvjesto metara, s dovoljno omamljuju e tvari da mogu izbaciti iz stroja dobro razvijenog Gundarka. - Iznenada, Han primjeri da su se on i Leia pomakli, nagonski se povla i pred obodom kružnice koji im je bio najbliži. - Tjeraju nas prema silaznoj kosini. - re e Han Lei. - Vjerojatno nas pokušavaju uloviti a da ne uskomešaju gomilu oko nas. - U klopci smo. - zakuka Threepio. Leia se vrsto uhvati Hanove ruke. - Sto emo? - Provjerimo koliko su pažljivi. - Pokušavaju i pratiti pogledom sve strance odjednom, Han nonšalantno posegne slobodnom rukom prema odašilja u na svom ovratniku. Stranac najbliži njima, upozoravaju i podigne palicu. Han zastane, pa spusti ruku. - Toliko o toj ideji. - progunda. - Mislim da je vrijeme da se prestanemo natezati. Najbolje bi bilo da pozoveš Lukea. - Ne može nam pomo i. Han spusti pogled na Leiu. O i su joj imale poseban sjaj, a lice je bilo uko eno. - Zašto ne može? - upita dok mu se želucem širio neugodan osje aj. Leia ujno uzdahne. - I na njega su navalili.


39

GLAVA 7

Bio je to više osje aj nego izgovorena rije , ali je zazvonilo kroz Lukeov um jednako kao da je uo vapaj. U pomo ! Osvrne se oko sebe, potpuno zaboravljaju i na staru tapiseriju koju je prou avao onog trenutka kada se njegova Jedi ula razbuktaše u borbenu gotovost. Oko njega, velika dvorana na vrhu Kule u kojoj se nalazio, ostala je nepromijenjena. Nije bilo nikoga osim nekolicine Bimmsa koji su se nemarno motali po njoj razgledaju i ogromne zidne tapiserije i vitrine u kojima su se nalazili izlošci. Ovdje nije bilo opasnosti, bar ne izravne. emu se radi!- telepatira pitanje prema Lei, krenuvši prema susjednoj dvorani i stubama koje su vodile prema dolje. Uhvatio je kratku viziju Leina uma, sliku stranih bi a i jasnu impresiju obru a koji se steže. Drži se, poru i joj. Dolazim. Samo ne tr ati i privu i pažnju, pomisli dok se priginjao da pro e kroz vrata prema prostoriji sa stubištem, pridržavaju i se dovratka i održavaju i ravnotežu u zaokretu... ...i naglo stane. Izme u njega i stepeništa, postrojeni u širok polukrug, stajalo je sedam tihih sivih figura. Luke se sledi. Ruka mu je još uvijek bila na dovratku. Beskorisna, inilo mu se, jer je bila beskrajno daleko od svjetlosne sablje za pojasom. Nije imao pojma što su palice koje su napada i uperili u njega, ali to zasigurno nije ni želio saznati na onaj teži na in. Ne ukoliko nije morao. - Sto želite? - upita ih glasno. Stranac u središtu polukruga, za kojeg je Luke pretpostavljao da je voda, zamahne palicom. Luke uperi pogled natrag prema dvorani koju je upravo napustio. - Želite da se vratim tamo? - upita. Voda ponovo pokaže u tom smjeru... i taj put Luke shvati. Malena, gotovo nezamjetna takti ka pogreška. - U redu. - re e umiruju e. - Nema problema. - Zadržavaju i pogled na strancima i drže i ruku na odstojanju od sablje, po eo se povla iti. Nepokolebljivo su ga tjerali preko dvorane prema drugom nadsvodenom prolazu i kroz njega dalje prema dvorani koju nije uspio razgledati zbog Leina poziva upomo . - Ako mi kažete što želite, siguran sam da bi se mogli dogovoriti. - predloži Luke dok su hodali. Prigušeni zvuk tapkaju ih koraka govorio mu je da su Bimmsi još uvijek u blizini, i vjerojatno zato napada i još nisu krenuli u izravnu borbu. - Nadam se da bar možemo razgovarati o ovome. Nema razloga da itko od vas bude ozlije en. Nagonski, vo in lijevi palac se pokrene. Ne puno, ali Luke je pozorno promatrao i to mu je bilo dovoljno. Zna i, oružje je imalo pal ani obara . - Ako imate ikakve poslove sa mnom, spreman sam pregovarati. - nastavio je. - Za to vam ne trebaju moji prijatelji na tržnici. Došao je vrlo blizu nadsvodenom prolazu. Još samo nekoliko koraka. Ako se uzdrže od pucanja na njega još samo malo... Kona no je došao na pravo mjesto. Kameni luk se nadvijao nad njim. - Kamo sad? - upita, opuštaju i miši e. To je bilo to. Voda ponovo zamahne palicom... Usred njegovog pokreta, jedan vrlo kratak trenutak, oružje nije bilo upereno u Lukea, nego u dvojicu napada a. Služe i se snagom Sile, Luke potegne obara na napada evoj palici. Za uje se glasan, oštar pisak kada je palica u njegovoj ruci posko ila i ispalila nešto sli no finoj magli. Luke nije htio gledati što je maglica zapravo u inila. Manevar koji je izveo prouzro io je možda pola sekunde zabune me u napada ima i Luke si nije mogao dopustiti da ih protrati.


40

Bacivši se ustranu i prema nazad, napravio je zaokret u dvorani iza sebe, pokušavaju i se postaviti u takav položaj koji bi mu omogu io djelomi nu zaštitu zida kraj prolaza. Uspio je. Tek što se odbacio od ulaza u dvoranu, za uje se zaglušuju a salva piskutavih udara. Dižu i se na noge, primjeri da su se na dovratak zalijepile udne polukrute vitice na injene od tanke providne tvari. Još jedna vitica bi ispaljena kroz prolaz, a on se hitro odmakne dublje u prostor dvorane. Vitica se pružala u spiralnu krivulju, i izgledalo je kao da se iz fine magle transformira u mlaz teku ine, a zatim u vstu tvar koja se uvijala. Sablja mu je sada bila u ruci, zažarivši se uz rezak šum. Luke je znao da e napada i pro i kroz otvor za koji trenutak, odri i se svakog napora da budu domišljati. A kada do u... Luke stisne zube, a sje anjem mu proleti kratki sukob s Boba Fettom u jednosjedu. Umotan u žare e uže tog lovca na glave, oslobodio se prekidaju i uže hicem iz laserskog pištolja. Ali ovdje nije imao pištolj da ponovo iskuša taj trik. Ili da se pokuša osloboditi od sedam užadi. Mogao je uti korake napada a kako tr e prema dvorani, a spiralne su se vitice uvijale oko ulaza i pobrinule se da ga drže podalje, toliko daleko da ne može prirediti zasjedu i iznenaditi ih dok ulaze. Uobi ajena vojna tehnika, izvedena s takvim stupnjem preciznosti da je Lukeu bilo jasno da nema posla s amaterima. Podigao je sablju u položaj za napad, svjesno ulaze i u rizik da izgubi nešto vremena ogledavaju i se oko sebe. I ova je dvorana bila urešena kao i sve ostale na tom katu. Velike zidne tapiserije i vitrine s izlošcima. Nigdje ništa nalik pouzdanom zaklonu. O i su mu žurno prelazile po zidovima, traže i izlaz koji se morao nalaziti negdje u blizini. Ali cijela je radnja bila beskorisni refleks. Gdje god da je bio izlaz, bio je predaleko da bi mu koristio. Piskutanje oružja njegovih protivnika prestane'i Luke se okrene upravo na vrijeme da vidi kako stranci nahrupiše u dvoranu. Spaziše ga i hitro se okrenu kako bi uperili svoje palice u njega... Luke opet posegne za Silom i strgne sa zida jednu od tapiserija kraj sebe, pa je baci svom silinom prema napada ima. Bio je to trik koji je mogao izvesti samo Jedi, jedan od one vrste koji su zaslužili da se poradi na njima. Sva sedmorica stranaca bila su u sobi onog trenutka kada je strgnuo tapiseriju, i sva sedmorica su bila pod njom kada je po ela padati. Na neki nejasan na in, onog trenutka kada je pala, svi su se uspjeli izmaknuti. Iza hrpe u koju se složila tapiserija, prema Lukeu dopre oštar pisak njihova oružja. On se nagonski prigne, ali tada shvati da vitice ne dopiru ni blizu mjestu na kojem je stajao. Umjesto toga, napada i su njima šarali zidove, preko i oko tapiserija koje su visjele na njima. Na trenutak, Luke pomisli da su oružja opalila slu ajno, udarena ili uzdrmana u gužvi dok su se stranci pokušavali izmaknuti tapiseriji koja je padala. Ali djeli sekunde kasnije shvatio je razlog; namjerno su viticama pri vrš ivali tapiserije za zidove kako bi ga sprije ili da pokuša isti trik izvesti još jednom. Sa zakašnjenjem, Luke se pokuša usredoto iti na onu koja je ve bila na podu, nadaju i se da e njome pomesti neprijatelje, ali otkrije da je i ona nepomi na i dobro pri vrš ena viticama. Praskanje oružja prestane i jedno tamno oko proviri iznad hrpe tkanine. S neobjašnjivim osje ajem tuge koji ga je ispunio, Luke shvati da više nema izbora. Postojao je još samo jedan na in da ovo završi i pohita spasiti Leiu i Hana. Aktivira sablju i opusti svoj duh, pruživši se Jedi ulima prema sedmorici pred njim, oblikuju i njihovu sliku u svojim mislima. Stranac koji ga je promatrao podigne oružje prema njemu, pružaju i ruku pored naborane tapiserije na podu... Pokretom koji je krenuo od lijevog ramena, Luke svom snagom zamahne sabljom i ispusti je... Sje ivo zapara zrak kre i se prema rubu tapiserije, okre i se oko svoje osi u letu, nalik udnom i zastrašuju em grabežljivcu. Stranac je ugleda i nagonski krene da se izmakne...


41

Izdahnuo je onog trenutka kada je sje ivo rasjeklo tapiseriju i presjeklo ga na pola. Ostali su vjerojatno taj trenutak shvatili da i njih eka jednaka sudbina, ali ni tada nisu odustali. Sa strašnim bolnim urlikom, napadoše. etvorica se uputiše zaobi i prepreku, a druga dvojica presko e preko nje, pucaju i u isto vrijeme. Manevar nije mogao ništa promijeniti. Vodena samo Silom, svjetlosna je sablja sjekla njihove redove kružnim Udarcem, svladavaju i napada e jednog za drugim kako su nadirali. Samo nekoliko trenutaka kasnije sve je bilo svršeno. Luke, potresen, duboko udahne. U inio je to. Ne onako kako je htio, ali u inio je. Sada se mogao samo nadati da je to u inio na vrijeme. Sablja mu doleti u ruku i deaktivira se, a Luke potr i kraj iznakaženih tijela i pusti neizre en poziv... Leia! Ukrasni stupovi koji su okruživali silaznu stazu ve su se vidjeli iza posljednjeg reda štandova, kada je Han osjetio kako ga je Leia potegnula za ruku. - Slobodan je. - re e ona. - Dolazi. - Odli no. - promrmlja Han. - Odli no. Nadajmo se da naše društvo to ne e otkriti prije no što stigne. Samo što je to izrekao, u potpunom skladu jedan s drugim, stranci u obru u oko njih podigoše svoje stokhli palice i po nu se probijati kroz mile u gužvu Bimmsa oko njih. - Prekasno. - prosik e Han. - Krenuli su. Leia se vrsto uhvati njegove ruke. - Ho eš li da im pokušam oduzeti oružje? - Ne bi mogla svladati svih jedanaest. - odgovori Han, o ajni ki se osvr i oko sebe u nastojanju da mu nešto padne na pamet.

i mu se zaustave na stolu nedaleko njih na kojem je bio izložen nakit u kutijicama... i dosjeti se. - Leia... Vidiš li onaj nakit? Zgrabi nekoliko komada. Osjetio je kako ga je zdvojno pogledala. - Što... - Uradi kako sam rekao! - prosik e Han, promatraju i neprijatelje kako se približavaju. - Zgrabi i dobaci mi! Krajem oka mogao je vidjeti kako se prevrnula jedna od kutijica dok je Leia pokušavala da je vrsto uhvati. Snažnim i nenadanim trzajem, Leia mu dobaci kutijicu koja uleti u njegove

ruke, a ogrlice iz nje se raspu po podu prije nogo ih je stigao zadržati. Zamor razgovora na tržici naglo nadglasa oštar krik. Han se okrene prema mjestu otkuda je dopro i ugleda vlasnika pokradenog štanda kako upire prstom u njega. - Han! - uo je kako je Leia zavrištala iza njega. - Sagni se! - povika prema njoj. Žuti val razjarenih Bimmsa doslovno ga obori s nogu. Nahrupiše preko njega u silnom naporu da onemogu e optuženog kradljivca. Tijela Bimmsa formirala su prepreku izme u njih i napada a. Han ispusti ostatak nakita iz svojih ruku i posegne za odašilja em na ovratniku. - Chewie! - zaurla u njega nadglasavaju i vrisku oko sebe. Luke je uo vrisak ak na gornjem katu Kule. Osjetivši Lein napad panike, shvatio je da na tržnicu ne e uspjeti sti i na vrijeme. Naglo se zaustavi, a glavom mu proletješe nebrojene kombinacije. S druge strane prostorije zijevao je veliki prozor, upravo prema otvorenoj kupoli tržnice, ali je pet katova bilo previše i za Jedija da se sigurno spusti. Pogleda nazad prema dvorani koju je upravo napustio, traže i mogu nost... Pogled mu se zaustavi na oružju jednog od stranaca koje je tek provirivalo kroz nadsvodeni prolaz. Bila je to slabašna prilika, ali najbolja kojoj se mogao nadati. Snagom Sile posegne mislima za oružjem koje mu doleti u ruku. Dok je tr ao prema prozoru, prou io je kako se oružjem služi. Komande su bile prili no jednostavne; podešavanje mlaznog profila i tlaka, te obara za palac. Podesio je najslabiji mlaz i najve i potisak. Pridržavaju i se ruba prozora, uperi oružje prema krovu koji je djelomi no natkrivao tržnicu i opali.


42

Pri opaljenju, palica ga udari ja e u rame nego li je o ekivao, ali je u inak bio onakav kako se nadao. Prednji kraj vitice svijene u luk udari u krov, polako se skrutnjavaju i kako je poluprozirna masa istjecala s vrha palice. Broje i do pet Luke je držao prst na obara u, a zatim popusti pritisak. Silom je zadržavao vitku pri vrš enu za palicu. Sa ekao je nekoliko trenutaka, dopuštaju i da masa o vrsne prije no što je oprezno dotakao prstima. Još nekoliko trenutaka je potrošio provjeravaju i koliko vrsto je drugi kraj vilice pri vrš en za krov tržnice. Zatim duboko udahne, zgrabi to udno uže obim rukama i sko i. Njegovo se tijelo suo i s vihorom uskomešanog zraka, mrse i mu kosu i napinju i odje u dok je letio nadolje. Ispod njega, nasuprot najvišem katu Kule mogao je vidjeti gomilu žuto oklopljenih Bimmsa i ša icu sivih figura koje su se gurale medu njima pokušavaju i se probiti do Leie i Hana. Zabljesne svjetlost, vidljiva i u sjaju sun eva svjetla i jedan od Bimmsa posrne i padne, omamljen ili mrtav, Luke nije mogao razaznati. Pod mu se vrlo brzo približavao i Luke se pripremi na doskok... S urlikom motora koji je zasigurno zatresao prozore U cijelom susjedstvu, Milenium Falcon ga nadleti strahovitom brzinom. Udar zraka koji je prouzro io odbaci Luka i on udari u pod i otkotrlja se preko njega ravno u dva Bimmsa. Ali dok se podizao na noge, shvatio je da Chewbaccin dolazak nije mogao biti bolje podešen. Udaljeni manje od deset metara, dva njemu najbliža siva stvora usredoto e svu svoju pažnju na nebo, oružja uperenog prema gore, s namjerom da viticama zapletu Falcon u sljede em nadlijetanju. Luke dohvati sablju za pasom i sasje e oba napada a prije no što su i shvatili što im se dogodilo. Iznad glave ponovo za uje buku motora, ali ovaj put Chewbacca nije samo nadletio tržnicu. Umjesto toga, manevriraju i, zaustavi letjelicu. Lebde i iznad pritješnjenih prijatelja, otvorenog donjeg pokrova trupa iz kojeg je provirivao laserski top, zapuca. Bimmsi nisu bili glupi. Što god da su u inili Han i Leia i time uznemirili osinje gnijezdo, osice o ito nisu imale želje biti pogo ene laserom s neba. Velikom brzinom, žuta gomila napadaju ih Bimmsa se rasprši. Prekinu napadi i u strahu se razbježe pred prijetnjom Falcona. Guraju i se kroz gužvu i koriste i Bimmse kao zaklon koliko je mogao, Luke je krenuo oko obru a napada a. Laserskim topom s Falcona i Lukeovom svjetlosnom sabljom obru je vrlo brzo bio probijen i uništen. - Izgledaš užasno. - re e Luke odmahuju i glavom. - Zao mi je, gospodaru Luke. - ispri a se Threepio, glasom gotovo nerazumljivim pod naslagama skru enih vitica koje su mu pokrivale ve i dio trupa. Izgledao je poput bizarno omotanog dara. - ini se da sam Vam stalni uzrok poteško a. - I sam znaš da to nije istina. - razuvjeri ga Luke, prou avaju i kolekciju otapala postavljenu pred njim na. Falconovom jeda em stolu. Do sada ni jedno otapalo koje je iskušao nije bilo ni malo djelotvorno protiv te pau inaste tvari. - Bio si nam svima od velike pomo i tijekom ovih posljednjih godina. Jedino moraš nau iti kada se sagnuti. Artoo, stoje i pokraj Lukea, zacvrku e nešto. - Ne, kapetan Solo mi nije rekao da se sagnem. - Nepopustljivo odvrati Threepio zdepastom droidu. - Rekao je: 'Budi spreman sagnuti se'. Mislim da je razlika o ita ak i tebi. Artoo odgovori s nekoliko nerazumljivih 'bip' zvukova, ali Threepio se ne obazre. - No, pokušajmo s ovim. - predloži Luke, uzimaju i sljede e otapalo. Tražio je isti komad tkanine medu bocama koje su se pokazale beskorisnima, kada u blagovaonicu ude Leia. - Kako je? - upita, primi i se Threepiou i zagledaju i ga- - Bit e u redu. - uvjeri je Luke. - Možda e ostati ovakav dok se ne vratimo na Coruscant, doduše. Han mi je ispri ao da te stokhli palice koriste lovci na veliku divlja na vrlo


43

udaljenim planetima i da je tvar koju izbacuju zapravo neka egzoti na mješavina. - Pokaza na odba ene bo ice otapala. - Možda bi nam Bimmsi mogli pomo i s tim. - re e Leia, uzimaju i jednu od boca i prou avaju i natpis na njoj. - Pitat emo ih kada se vratimo dolje. Luke se namršti na nju. - Idemo natrag? Ona mu se namršti zauzvrat. - Moramo, Luke... Znaš da moramo. Ovo je diplomatska misija, a ne izlet iz zadovoljstva. Smatra se lošim manirima oti i neposredno nakon što tvoj brod uništi pola središnje tržnice. - Mislim da su Bimmsi sretni što nitko od njihovih nije poginuo u samom rušenju. - naglasi Luke. - Posebice zato što su djelomice krivi za ono što se dogodilo. - Ne možeš okriviti cijeli narod za djela koja su po inili pojedinci. - Leia odvrati, a Luke pomisli kako je vrlo odrješita. - Posebice ne ako je samo jedan od politi kih neopredjeljenika donio pogrešnu odluku. - Pogrešnu odluku? - frkne Luke. -Jesu li tako nazvali ono što se dogodilo na tržnici? - Upravo tako. - kimne Leia. - Otkriveno je da je Bimm koji nas je poveo u zamku na tržnici bio potkupljen da to u ini. ak nije ni znao što e se dogoditi tamo. - Pretpostavljam da nije znao niti da je ono što je dao glavnom pregovara u blagi otrov, zar ne? Leia sa namršti. - Zapravo, nema vrstih dokaza da je on ili bilo tko drugi otrovao prgovara a. - re e. - Jako u ovim okolnostima Bimmsi to prihva aju kao mogu nost. Lukovo se lice iskrivi. - Vrlo velikodušno. Što Han veli na povratak dolje? - Han nema izbora. - odgovori Leia vrstim glasom. - Ovo je moja misija, ne njegova. - Upravo tako. - re e Han ulaze i u blagovaonicu. - Tvoja misija. Ali brod je moj. Leia zadrža pogled na njemu, s izrazom nevjerice na licu. - Reci mi da nisi... - Naravno da jesam! - odvrati Han mirno, spuštaju i se u jedno od sjedala s druge strane stola. - Prije dvije minute ušli smo u brzinu svjetlosti. Sljede a postaja je Coruscant. - Han! - zagrmi Leia, bjesnija no što je Luke ikada vidio. - Rekla sam Bimmsima da se odmah vra amo dolje k njima! - A ja sam im rekao da je došlo do kra e odgode. - odvrati Han. - Koja e trajati upravo onoliko koliko nam vremena treba da pokupimo nekolicinu X-krilnih lovaca ili Zvjezdanu krstaricu i dovedemo ih s nama. - A što ako si ih uvrijedio? - prasne Leia. - Imaš li uop e pojma koliko je terenskog rada zahtijevala ova misija? - Da, sad kad si spomenula, zapravo znam. - glas mu poprimi tvr i ton. - Jednako tako znam što se moglo dogoditi da su naši prijatelji sa stokhli palicama, pokoj im dušama, doveli malo više prijatelja. Leia je zurila u njega jedan dugi trenutak, a Luke osjeti kako je njezinog bijesa nestalo puno brže. - Ipak nisi trebao oti i a da se ne posavjetuješ sa mnom prije toga. - na kraju re e. - U pravu si. - složi se Han. - Ali nisam htio gubiti vrijeme. Ako je netko bio s njima, taj netko je vrerojatno imao i brod. - pokuša se osmjehnuti. - Nije bilo vremena cijelu stvar raspravljati s Vije em. Leia mu uzvrati osmjeh kraji kom usana. - Ja nisam Vije e - odvrati malo uvrije eno. I time završi kratka verbalna oluja i napetosti nestane. Jednoga dana, obe a Luke sam sebi, odvažit e se i upitati jedno od njih dvoje na što se zapravo odnosi to njihovo privatno zadirkivanje s Vije em. - Kad ve spominjemo naše prijatelje - progovori - je li netko od vas zapitao Bimmse tko su oni? - Ne znaju ni Bimmsi tko su. - odgovori Leia, odmahuju i glavom. - Ja nikada ranije nisam


44

vidjela ništa nalik njima. - Možemo provjeriti Imperijalne arhive kada se vratimo na Coruscant. - re e Han, osje aju i kako mu trne obraz pokriven velikom modricom. - Mora postojati neki zapis o njima. - Osim, - tiho odvrati Leia - ako ih Imperij nije pronašao negdje u Nepoznatim Podru jima. Luke pogleda prema njoj. - Misliš da Imperij stoji iza svega? - Tko bi drugi mogao biti? - odvrati Leia pitanjem. - Jedino je pitanje zašto. - No, bez obzira na razlog, bit e razo arani na kraju. - re e joj Han, ustaju i. - Vra am se na upravlja ko mjesto. Vidjet u mogu li dodatno spetljati naš kurs. Opreza nikad dovoljno. Lukeovim mislima proleti uspomena; Han u Falconu, u brišu em letu usred bitke protiv prve Zvijezde Smrti, kako obara Darth Vaderove lovce koji ga proganjahu. - Teško je i zamisliti da Han Solo ne želi riskirati. - primjeti. Han upre prstom u njega. - A-ha. No, prije nego što postaneš previše drzak, sjeti se da su osobe koje pokušavam zaštiti tvoja sestra, ti, tvoj ne ak i ne akinja. Vidiš li sada razliku? Luke se osmjehne. - Touche. - prizna poraz, pozdravljaju i zamišljenom sabljom u ruci. - Kad ve govorimo o tome - doda Han - nije li vrijeme da Leia ima svoju svjetlosnu sablju? Luke slegne ramenima. - Mogu joj izraditi 'sablju kad god bude spremna. - re e, pogledavši u sestru. - Leia? Leia je oklijevala. - Ne znam. - prizna. - Nisam se zapravo nikada osje ala ugodno s tim stvarima. - Pogleda u Hana. - Ali mislim da sam dužna u initi taj napor. - Mislim da trebaš. - složi se Luke. - Tvoji talenti možda imaju druga iji izražaj, ali ipak trebaš nau iti sve osnove. Koliko znam, gotovo su svi Jediji Stare Republike nosili svjetlosne sablje, ak i oni koji su bili prvenstveno izlje itelji i u itelji. Leia kimne. - U redu. - re e. - im se malo oslobodim tereta svojih obveza. - Prije nego što se oslobodiš obveza. - bio je uporan Han. - Zaista mislim tako, Leia. Sve tvoje krasne diplomatske sposobnosti ne e koristiti ni tebi ni Novoj Republici ako te Imperij zatvori u neku od svojih soba za ispitivanje. Oklijevaju i, Leia kimne ponovo. - Pretpostavljam da si u pravu. im se vratimo, re i u Mon Mothmi da mora malo smanjiti broj mojih zadataka. - Nasmješi se Lukeu. - ini mi se da je semestarski odmor završio, u itelju. - Mislim da je tako. - re e Luke, pokušavaju i prikriti da mu se grlo nenadano stegnulo. Leia je to ipak primjetila i za udo, pogrešno proturna- ila. - Ma daj... - nježno ga prekori. - Nisam baš toliko loš u enik. Osim toga, smatraj to dobrom vježbom. Jednog dana eš sve to morati nau iti i blizance. - Znam. - toplo odvrati Luke. Dobro. - re e Han. - To smo riješili. Idem do upravlja kog mjesta. Vidimo se kasnije. - Hajde, idi. - isprati ga Leia. - A sada... - okrene se i kriti ki pogleda Threepioa - Da vidimo što možemo u initi s tobom i tom brljotinom. Zavalivši se u svoje sjedalo, Luke je promatrao kako se Leia hvata ukoštac s otvrdnutom pau inom na droidu, osje aju i poznatu, muklu bol u svojoj nutrini. Sam sam se toga prihvatio, rekao je Ben Kenobi za Dartha Vadera, obu iti ga za Jedija. Mislio sam da ga mogu nau iti kao što bi to u inio Yoda. Bio sam u krivu. Rije i su odjekivale Lukeovim mislima, cijelim putem do Coruscanta.


45

GLAVA 8

Veliki Admiral Thrawn jedno je vrijeme nepomi no sjedio u naslonja u, okružen holografskim prikazima umjetnina i nije progovarao. Pellaeon je ostao nepomi an 1 uko en, promatraju i bezizražajno Admiralovo lice i njegove užarene crvene o i, pokušavaju i ne misliti o tragi noj sudbini mnogih glasnika koji su pali od Darth Vaderove ruke nakon što su donosili loše vijesti. - Zna i, svi osim koordinatora su poginuli? - napokon upita Thrawn. - Da, gospodine. - potvrdi Pellaeon. Pre e pogledom po prostoriji, prema mjestu gdje je C'baoth stajao promatraju i jedan od zidnih prikaza, pa malo stiša glas. - još uvijek nismo sigurni što je to no pošlo po zlu. - Zapovjedite Središtu da pažljivo presluša koordinatora. - re e Thrawn. - Ima li novih izvješ a s Waylanda? Pellaeon je mislio da su razgovarali isuviše tiho da bi ih C'baoth mogao uti. Bio je u krivu. - To je zna i, to? - oštro upita C'baoth, okre i se od prikaza i uputivši se prema Admiralovom naslonja u nadvisivši ga. - Vaši Noghri nisu uspjeli. Ho ete li sada re i kako je to prava šteta i usredoto iti se na važnije poslove? Obe ali ste mi Jedija, Admirale Thrawn. Thrawn hladno pogleda prema njemu. - Obe ao sam Vam Jedija. - potvrdi. - I dobit ete ga. Namjerno se okrene prema Pellaeonu. - Kakve su vijesti s Whylanda? - ponovi. Pellaeon teško proguta, pokušavaju i se sjetiti i sam sebe uvjeriti da C'baoth nema nikakve mo i u zapovjednoj sobi popunjenoj ysalamirijima. Bar zasada ne. - Inžinjerski tim je završio sa svojom analizom. - receThrawnu. - Izvjestili su nas da su nacrti za zaštitni štit cjeloviti, ali da e sama izrada potrajati. Bit e i vrlo skupo, bar za brod veli ine Chimaere. - Na sre u, ne e morati zapo eti s ne im ni približno tako velikim. - re e Thrawn, pružaju i Pellaeonu informati ku karticu. - Ovdje su vam specifikacije za ono što e nam trebati u Sluis Van sustavu. - Brodogradilišta? - namršti se Pellaeon, uzimaju i karticu. Veliki je Admiral dosad bio vrlo tajanstven i o svojim namjerama i strategiji za napad. - Da. Ah, da, trebat emo i moderne rudarske strojeve. Mislim da ih neslužbeno zovu rudarskim krticama. Neka obavještajna služba pretraži dostupne podatke o njima. Trebat e nam najmanje etrdeset strojeva. - Da, gospodine. - Pellaeon si pribilježi uputu na mikrora unalu. - Još nešto, gospodine. - baci brz pogled na C'baotha. - Inžinjeri su me izvjestili da je približno osamdeset posto Spaarti cilindara koji nam trebaju u funkciji ili mogu biti razmjerno lako popravljeni. - Spaarti cilindri? - namrgodi se C'baoth. - Sto je to? - Onaj maleni djeli tehnologije koji sam se nadao prona i u planini. - dobaci mu Thrawn, pogledavši u Pellaeonovom pravcu s dozom upozorenja. Nepotrebna opreznost, Pellaeon je ve shvatio da rasprvljanje o Spaarti cilindrima s C'baothom ne bi bilo pametno. - Zna i tako. Osamdeset posto. To je odli no, kapetane. Odli no! - crvene se o i još i više užare. - Kako uvi avno od Imperatora što nam je ostavio tako dobru Opremu da njome izgradimo Imperij iz po etka. Što je s energetskim i obrambenim sustavima planine? - Djeluju, najve im dijelom. - odgovori Pellaeon. - Tri od etiri reaktora ve su u pogonu. Neke od tajnih obrambenih mjera su nepovratno propale, ali ono što je preostalo moralo bi biti dovoljno da adekvatno onemogu i pristup skladištu. - Izvrsno! - kimne Thrawn. Kratki bljesak osje aja je nestao, i opet je bio hladno poslovan kao i uvijek. - Zapovjedite inžinjerima neka zapo nu sa stavljanjem svih cilindara u pogon. Glava Smrti bi trebala sti i za dva do tri dana s dodatnom skupinom stru njaka i dvije stotine ysalamirija koje e trebati da pokrenu stvar. A tada, - nasmješi se blijedo - tada emo biti spremni za ozbiljan po etak operacije. Zapo et emo sa Sluis Van brodogradilištima.


46

- Da, gospodine. - Pellaeon opet pogleda prema C'baothu. - A što emo s Skywalkerom i njegovom sestrom? - Upotrijebit emo Skupinu etiri kao sljede u. - re e veliki Admiral. - Pošaljite im poruku neka napuste trenutne položaje i zadatke i neka u pripravnosti ekaju daljnje naredbe. - Želite da ja pošaljem poruku, gospodine? - upita Pellaeon. - Nemojte misliti da sumnjam u naredbu, - doda žurno. - Ali, ranije ste uvijek radije osobno komunicirali s njima. Thrawnove se obrve neznatno podigoše. - Skupina Osam me je iznevjerila. - re e meko. - Ostali e znati koliko sam nezadovoljan time ako pošaljem poruku preko Vas. - A kada Vas i Skupina etiri iznevjeri? - ubaci se C'baoth. - Znate da ho e. Ho ete li i s njima biti tek nezadovoljni? Ili ete priznati da profesionalni strojevi za ubijanje nisu dorasli Jedijima? - Dosada nikada nisu sreli niti jednog neprijatelja kojem nisu bili dorasli, Gospodaru C'baoth. – hladno odvrati Thrawn. - Jedna ili druga skupina e uspjeti. A do tada... - slegne ramenima. - Nekoliko Noghria manje ili više, ne e ozbiljno iscrpiti naše snage. Pellaeon trepne, nagonski pogledavši prema vratima odaje. Pretpostavljao je da Rukh ne bi prihvatio nemarnu ponudu koja e u smrt odnijeti njegove suplemenjake tako ravnodušno. - S druge strane, Admirale, taj e ih pokušaj upozoriti i bit e vrlo oprezni. - naglasi Pellaeon. - U pravu je. - re e C'baoth, upiru i prstom u Pellaeona. - Ne možete Jedija nasamariti istim trikom dva puta. - Možda. ' re e Thrawn, uljudnom rije ju, ali glas nije skrivao ništa od onoga što je osje ao. - Kakvu zamjensku mogu nost Vi predlažete? Da se usredoto imo na Skywalkerovu sestru, a njega ostavimo na miru? - Da, Vi se usredoto ite na njegovu sestru. - složi se C baoth oholo. - Mislim da bi najbolje bilo da se sam pobrinem za mladog Jedija. Admiralove se obrve opet podignu. - I kako bi Vi to izveli? C'boath se nasmješi. ' On je Jedi. I ja sam. Ako ga pozovem, do i e k meni. Thrawn je na trenutak netremice gledao u njega. -Trebam Vas ovdje, s mojom flotom. - kona no progovori. - Pripreme za napad na Pobunjeni ka Sluis Van svemirska brodogradilišta ve su zapo ele. Za neke od uvodnih priprema napada trebat e nam koordinacija Jedi Gospodara. C'baoth se ispravi do svoje pune visine. - Obe ah Vam svoju pomo samo na osnovu Vašeg obe anja da ete mi isporu iti Jedija. I dobit u ih, Admirale! Thrawnov užaren pogled bio je prikovan za C'baotha. - Zna i li to da e Jedi Gospodar pogaziti svoju rije ? Znate i sami da e dopremanje Skywalkera potrajati neko vrijeme. - Samo razlog više da sam zapo nem što prije. - uzvrati C'baoth. - Zašto ne možemo raditi i na jednom i na drugom? presje e ih Pellaeon. Obojica pogledaju prema njemu. - Objasnite, kapetane! - zapovjedi Thrawn, s vrlo ujnom prijetnjom U glasu. Pellaeon stisne zube, ali bilo je prekasno da se povu e. - Možemo po eti širiti glasine o Vašem postojanju, Gospodaru C'baoth. - re e. - Na i neki slabo naseljeni svijet, gdje ste mogli živjeti godinama a da to nitko zapravo nije mogao primjetiti. Glasine takvog tipa sigurno mogu prodrijeti do Nove Repub... Pobunjenika. - ispravi se, pogledavši u Thrawna. - Posebno ako glasine za inimo imenom Jorus C'baoth. C'baoth frkne prijezirno. - Vi mislite da e Skywalker budalasto pohitati da me prona e samo na osnovu bezna ajne glasine? - Neka bude oprezan koliko god ho e. - re e zamišljeno Thrawn, a prijetnja iš ezne iz njegova glasa. - Neka povede sa sobom i pola pobunjeni kih jedinica, ako to želi. Ne e na i ni ega što Vas može povezati s nama. Pellaeon kimne. - A dok ne na emo odgovaraju i planet i pokrenemo glasine, možete ostati ovdje i pomo i nam s pripremama za Sluis Van. Nadajmo se da e njihov odgovor na naše


47

aktivnost držati Skywalkera prezauzetim da bi provjeravao glasine prije nego što završimo s poslovima vezanim za Sluis Van. - A ako ne, - doda Thrawn, - znat emo kada krene u potragu, i imat emo dovoljno vremena da Vas prevezemo onamo prije nego Skywalker stigne. - Hmmm... - promrmlja C'baoth, prelaze i rukom po dugoj bradi i pogleda koji je odlutao u daljine. Pellaeon se nije usudio disati... Nakon minute starac naglo zakima glavom. - U redu. - re e. - Plan se ini prihvatljivim. Sada u se povu i u svoje odaje, Admirale Thrawn i odabrati svijet na kojem u se nenadano "pojaviti". S kraljevskim dostojanstvom kimne glavom obojici i povu e se. - estitam, kapetane! - re e Thrawn, hladno gledaju i Pellaeona. - Izgleda da je Vaša zamisao razmahala maštu Gospodara C'baotha. Pellaeon se natjera da se suo i s Admiralovim pogledom. - Ispri avam se, Admirale, ako sam progovorio kad nije trebalo. Thrawn se blijedo nasmiješi. - Predugo ste služili pod Lordom Vaderom, kapetane. - odvrati. - Ja nemam ništa protiv prihva anja korisnih zamisli samo zato što nisu moje. Moj položaj i ego nisu time ugroženi. Osim, možda, kada se radi o C'baothu... - Da, gospodine. - re e Pellaeon naglas. - S Vašim dopuštenjem, Admirale, otišao bih pripremiti odašiljanje poruke za Whyland i Noghri skupini. - Kako želite, kapetane. Nastavite i s nadziranjem priprema za Sluis Van operaciju. - inilo se da su se Thrawnove blješte e o i zakovale za njegove hipnoti kom snagom. - Pažljivo ih promatrajte, kapetane. S planinom Tantiss i Sluis Vanom zapo eo je put prema pobjedi nad Pobunjenicima. S našim Jedi Gospodarom, ili ak i bez njega. U teoriji, sastanci Unutarnjeg Vije a trebali su biti manje bu ni, opušteniji oblik rasprava nego što su to bile službene sjednice Privremenog Vije a. U stvarnoj praksi, Han je to otkrio dosta davno, oštro ispitivanje Unutarnjeg Vije a moglo je biti jednako neugodno kao i izloženost vatri ve ega upravnog tijela. - Dopustite da to raš istimo, kapetane Solo. - re e Borsk Fey'lya na svoj uobi ajen, ljigavo uljudan na in. - Vi ste sami, bez savjetovanja s bilo kim tko je bio službeno nadležan, donijeli odluku da odustanete od misije na Bimmisaariju? - To no to sam rekao. - re e mu Han. Imao je želju svratiti Bothamu pozornost na to da bi trebao pažljivije slušati. - I iznio sam svoje razloge za to. - Koji su, po mome mišljenju dovoljno jaki. - ubaci se škripavi glas Admirala Akbara u razgovor, pružaju i Hanu podršku. - Dužnost kapetana Soloa u tom je trenutku bila vrlo jasna; zaštititi našeg poslanika i sigurno se vratiti u bazu da nas upozori. - Upozori na što? - odvrati Fay'lya. - Oprostite Admirale, ali ne razumijem u potpunosti kakva je to prijetnja s kojom smo suo eni. Tko god da su bila ta sivokoža bi a, o ito ih Stari Senat nije smatrao dovoljno važnima ak ni da budu uvršteni u zapise. Sumnjam da je jedna tako nevažna rasa u mogu nosti prirediti ofenzivu velikih ruzmjera protiv Nove Republike. - Ne znamo je li ta nevažnost razlog što se ne spominju u zapisima. - dometne Leia. - Možda se radi o jednostavnom previdu ili praznini koja je nastala ošte enjem. - Ili o namjernom brisanju podataka. - re e Luke. Fey'lyaovo se krzno nakostriješi, indiciraju i pristojnu nevjericu. - A zašto bi Imperijalni senat izbrisao podatke o postojanju cijele jedne rase? - Nisam rekao da je to Senat u inio, niti da je to bila njihova zamisao. - odvrati Luke. - Možda su sami stranci uništili zapise o sebi. Fey'lya šmrcne pun prijezira. - Neuvjerljivo. ak i da je bilo mogu e, zašto bi netko to želio

initi?


48

- Možda Poslanica Leia Organa Solo može odgovoriti na to pitanje. - mirno se umješa Mont Mothma, gledaju i u Leiu. - Bila si bolje upoznata s neslužbenom stranom Imperijalnog senata nego ja, Leia. Je li takva manipulacija bila mogu a? - Doista ne znam. - odgovori Leia, odmahuju i glavom. - Nikada nisam stigla u i tako duboko u stvarni mehanizam niti saznati kako se Senat odnosio prema zapisima. Zdrav nam razum pak govori da je nemogu e izgraditi sigurnosni sustav koji ne može probiti netko tko je dovoljno odlu an. - To još uvijek nije odgovor na pitanje zašto bi ti vaši vanzemaljci bili tako odlu ni u tomu. - frkne Fey'lya opet. - Možda su shvatili da Stara Republika gubi prijestolje. - re e mu Leia, a glas joj je po eo zvu ati pomalo razdraženo. - Mogli su izbrisati sve zapise o sebi i svome svijetu s nadom da ih novoizgradeni Imperij ne e zapaziti. Fay'lya je bio brz, to sigurno. Han mu je to morao priznati. - Možda u tom slu aju, - Bothan bez poteško a ubrza, - strah od ponovnog otkrivanja nije mogao biti jedini razlog za napad na vas. Pogleda u Ackbara. - Bez obzira, ne vidim razloga da zbog ovoga pokrenemo vojnu operaciju uklju ivši sve raspoložive snage. Svesti naše slavodobitne snage na razinu diplomatskih pratitelja bila bi uvreda njihovoj hrabrosti i borbenom duhu. - Možda bi mogli odmjeriti svoje rije i, Poslanice. - zagrmi Ackbar. - Ovdje s nama nema nikoga od naših "slavodobinih snaga" da se osjete po aš eni Vašim komplimentima. - Govorim ono što osje am, Admirale. - re e Fay'lya, s onim prizvukom povrije ena ponosa koji mu je tako dobro ležao. Ackbarove o i zaškilje na Fey'lyaa. - Pitam se, - brzo progovori Leia - možemo li se vratiti raspravi o prvome problemu. Pretpostavljam da nitko od vas nije propustio zamijetiti da su stranci, bez obzira na to što je bio njihov motiv, bili spremni i ekali na nas kada smo došli na Bi-mmisaari. - Trebat emo bolje i nepropusnije osiguranje u takvim misijama, to je o ito. - re e Ackbar. - Na obje strane. Vaši napada i su potkupili jednog od lokalnih Bimmisaari politi ara, to ne smijemo zaboraviti. - I na sve to emo potrošiti više vremena i truda. - progunda Fay'lya, a krzno mu se lagano naroguši. - To se ne može izbje i. - odlu no nadometne Mon Mothma. - Ukoliko ne zaštitimo naše pregovara e, Nova e Republika stagnirati i polako propadati. Prema tome, pogleda u Ackbara - odredit ete pratnju Lei Organi Solo za njezin sutrašnji put natrag na Bimmisaari. Sutra? Han oštro pogleda Leiu, ali mu ona uzvrati jednako iznena en pogled. - Oprostite... - re e Han dižu i prst. - Sutra? Mon Mothma pogleda u njega s blagim izrazom udenja na licu. - Da, sutra. Bimmsi i dalje ekaju, kapetane.

- Znam, ali.. - Han pokušava re i, - ubaci se Leia - da sam na ovome sastanku imala namjeru zatražiti kratak dopust i mogu nost da mi odobrite kratko odsutstvo iz diplomatskih misija. - Bojim se da to nije mogu e. - odvrati Mon Mothma lagano se namrštivši. - Previše je posla kojeg treba uraditi. - Ne govorimo o odmoru. - re e joj Han, pokušavaju i se držati normi diplomatskog ponašanja. - Leia treba više vremena da se usredoto i na svoj Jedi trening. Mon Mothma stisne usne, pogledavaju i Ackbara i Fay'lya. - Žao mi je. - re e odmahuju i glavom. - Od svih ljudi ovdje, ja najbolje znam koliko nam je potrebna svježa Jedi snaga u našim redovima. Ali za sada pred sobom imamo previše hitnih zadatka koji postavljaju svoje zahtjeve, a vremena je malo. - ponovo pogleda uFey'lya. Gotovo kao da traži njegovo dopuštenje, pomisli Han. - Možda za godinu dana, a možda i ranije, - doda, pogledavši Lein


49

trbuh - imat emo dovoljno iskusnih diplomata na koje eš mo i prenijeti teret svojih obveza i posvetiti se u enju. Ali trenutno... bojim se da te trebamo ovdje. Jedan dugi neugodan trenutak vladala je u dvorani posvemašnja tišina. Ackbar prvi progovori. - Molim Vas da me ispri ate. Idem prirediti postrojbu za pratnju. - Naravno. - kimne Mon Mothmma. – Ukoliko nemamo ništa više na raporedu, sjednica je završena. I to je bilo to. vrsto stisnutih vilica Han po ne skupljati svoje informati ke kartice. - Jesi li dobro? - tiho upita Leia iza njegovih leda. - Znaš, bilo je puno jednostavnije u ona vremena kada smo samo napadali Imperij. - zagrmi. Pogleda preko stola na Fey'lya. - Tada smo bar znali tko su nam neprijatelji. Leia mu stisne ruku. - Hajde. - re e. - Idemo vidjeti jesu li uspjeli o istiti Threepioa.


50

GLAVA

9 Takti ki asnik stupi u zapovjednu stanicu Chimaerina mosta i revno kucne petama jednom o drugu. - Sve postrojbe pripravne su na Vaš znak, Admirale. - iz-vjesti. - Izvrsno! - re e Thrawn, ledeno hladnim glasom. - Pripremite se za brzinu svjetlosti! Pellaeon uputi pogled Velikom Admiralu, a zatim se opet usredoto i na konzolu s takti kim i statusnim ispisima pred sobom. Prema ispisima, a i prema crnilu koje se prostiralo vani oko broda, inilo se da je pet ostalih Pellaeonovih brodova progutao mrak. Tri tisu e svjetlosnih godina od njih, sunce Bpfasshova sustava djelovalo je maleno poput vrška igle i nije se moglo to no razaznati od ostalih zvijezda koje su plamtjele okolo. Konvencionalna vojni ka mudrost nije se slagala s tim nasumi nim odabiranjem položaja van sustava mete za polazno odredište. Smatralo se da je opasno lako izgubiti jedan od brodova na putu na takav satanak, a bilo je teško izvesti precizan prijelaz u hiper-svemir na tako maloj udaljenosti. On i Thrawn zapravo su se na po etku upustili u dugu i ne baš civiliziranu raspravu o toj zamisli, još onda kada ju je Veliki Admiral uklju io u jedan od svojih planova napada. Sada, gotovo nakon godinu dana uvježbavanja, procedura je bila gotovo rutinska. Možda, mislio je Pellaeon, posada Chimaere nije bila toliko neiskusna kako se ponekad dalo zaklju iti po njihovoj neupu enosti u vojni protokol. - Kapetane? Je li moj admiralski brod spreman? Pellaeon usredoto i misli nazad na teku a doga anja. Svi su brodski obrambeni sustavi bili spremni. TIE lovci bili su na položajima i pripravni u svojim pregradama. - Chimaera je u potpunosti pod vašim zapovjedništvom, Admirale. - re e, a to formalno pitanje i odgovor na njega prizovu mu u sje anje dane kada je vojni protokol bio dnevna zapovjed koja se nije kršila nigdje u galaksiji. - Odli no! - odvrati Thrawn. Okrenu se u stolici i pogleda u lik koji je sjedio u blizini stražnjeg dijela zapovjednog mosta. - Gospodaru C'baoth, - kimne - jesu li moje druge dvije operativne postrojbe spremne? - Spremne su. - suho odvrati starac. - ekaju s nestrpljenjem na moju zapovjed. Pellaeon trepne i ponovo pogleda Thrawna. Ali Veliki je Admiral o ito odlu io zanemariti tu primjedbu. - Tad im zapovjedite. - re e C'baothu, pruživši ruku da pomiluje vsalamirija pri vrš enog kavezom za njegovu stolicu. - Kapetane, po nite s odbrojavanjem! - Da, gospodine. - Pellaeon posegne prema zapovjednom pultu i dotakne prekida ure aja za odbrojavanje. Razasuti oko njih, ostali brodovi oko njih priklju it e se na signal zapovjednog broda i odbrojavanje e biti jednako za sve... Kada je broja dosegao nulto vrijeme, Chimaera posko i a bezbroj zvjezdanih linija zabljesne unutrašnjost broda kroz velike prednje osmatra nice. Pred njima, zvjezdane linije utope se u ništavilo hipersvemira. - Brzina, stupanj tri. - izviknuo je kormilar iz podnožja zapovjednog mosta, potvr uju i ispise na zaslonima. - Primljeno. - re e Pellaeon, rastegnuvši prste i pripremaju i um za borbenu spremnost dok je promatrao broja koji je sada odbrojavao od nule. Sedamdeset sekundi; sedamdeset i etiri, sedamdeseti pet, sedamdeset i šest... Zvjezdane linije ponovo bijesnu po išaranom nebu i zgusnu se u zvijezde. Chimaera je stigla. - Svi lovci... Polijetanje! - zapovjedi Pellaeon, bacaju i kratak pogled na takti ki hologram iznad konzole sa zaslonima. Izišli su iz hipersvemira to no kako je bilo planirano, bez poteško a dosegnuvši domet dvostrukog planeta Bpfassh i njegovog kompliciranog sustava mjesecevih satelita. - Odgovor? - zapita takti kog asnika.


51

- Obrambeni lovci polije u sa tre eg mjeseca. - iz-vjesti ga ovaj. - Zasada se ne vidi ništa ve e. - Odredite položaj zrakoplovne baze lovaca. - naredi Thrawn. - Izvjestite Inexorable o položaju i zapovjedite neka nam se priklju i i uništi bazu. - Da, gospodine. Pellaeon je sada mogao vidjeti lice, dolaze i prema njima kao roj bijesnih kukaca. Kroz Chimaerine prednje osmatra nice vidjelo se kako zvjezdani razara Inexorable napušta bo ni položaj kraj zapovjednog broda i približava se neprijateljskoj bazi. TIE lovci prohujaše pred njim u klinastoj formaciji i krenu na protivnike. - Mijenjaj kurs, po injemo se udaljavati od planeta blizanaca. - naredi Pellaeon kormilaru. - TIE lovci u eoni štit prema neprijatelju. Neka se Judicator okomi na drugi planet. - pogleda u Thrawna. - Neke posebne zapovjedi, Admirale? Thrawn je gledao u srednje dometni skenerski prikaz planeta blizanaca. - Zasada se držite programa, kapetane. - re e. - Naši su pripremni podaci bili to ni. Odaberite mete po slobodnoj volji. I podsjetite strijelce da je plan da ih povrijedimo i uplašimo, ne uništimo. - Prenesite im to. - kimne Pellaeon prema posadi za vezu. - Podsjetite na to i TIE lovce. Krajem oka Pellaeon vidje kako se Thrawn okrenuo. - Gospodaru C'baoth? - re e - Kakav je status napada u ostala dva sustava? - Napreduju. Namrgodivši se, Pellaeon se okrene, bio je to C'baothov glas, ali tako promukao i prigušen da je bio gotovo neprepoznatljiv. Baš kao i njegova pojava. Jedan dugi trenutak Pellaeoon je zurio u njega, osje aju i kako ga iz nutrine ispunjava ledena, bolna hladno a. C'baoth je sjedio neprirodno uko en, o i su mu bile sklopljene ali su se vidljivo i brzo micale pod kapcima. Ruke su mu se gr evito držale naslona stolice, a usne su mu bile tako vrsto stisnute da su vene i tetive na njegovom vratu isko ile. - jeste li dobro, Gospodaru C'baoth? - upita ga. - Ne brinite, kapetane. - re e mu Thrawn hladno. - Radi ono što mu pruža najve i užitak. Kontrolira ljude. C'boath ispusti zvuk pomalo nalik i rezanju i hropcu. - Rekao sam vam ve jednom, Admirale Thrawn, do ovo nije stvarna Sila. - Znam da jeste. - re e Thrawn bezizražajnim glasom. - Možete li mi re i na kakav otpor nailaze naše snage? C'baothovo mra no lice se još ja e namršti. - Ne baš precizno. Ali nijedna od naših postrojbi nije u izravnoj opasnosti. Samo to mogu osjetiti po njihovim mislima. - U redu. Neka se Nemesis odvoji od skupine i uputi prema mjestu sastanka i sa eka nas tamo. Pellaeon se namršti prema Admiralu. - Gospodine... Thrawn se okrene prema njemu, uputivši mu pogled pun upozorenja. - Vratite se svojim dužnostima, kapetane! S nenadanim bljeskom razumjevanja, Pellaeon shvati da je ovaj napad na nekoliko borbenih crta na teritoriju pobunjenika više nego samo uvod u napad na Sluis Van. Zapravo je to bio ispit. Ispit C'baotovih sposobnosti, da, ali i ispit njegove sposobnosti da prihvati iapovjed. - Da, Admirale. - promrmlja Pellaeon i okrenu se nazad prema svojim prikazima. Chimaera je sada ve bila u dometu i sitne bljeskave to kice pojaviše se na takti kom hologramu im su ogromni turbolaseri broda otvorili vatru. Zabljesnuše položaji postaja za komunikacije i ugasnu, zatim industrijske mete na planeti zaplamtješe vatrom, potamne, ali ponovo uslijedi svjetlost izazvana drugim topni kim napadom. Par starih svjetlosnih jedrilica Carrack klase pojavi se na prikazu, ali neposredno za tim Chimaerini TIE lovci razbiju se iz štita u napada ku formaciju i pohrle da ih presretnu. U daljini, topovi Stormhawka bljuvali su


52

vatru po orbitalnoj obrambenoj platformi, koja se Pellaeonu pred o ima raspe u oblak pare. Bitka je napredovala kako je planirano... Izuzetno dobro, zapravo... Neki neugodan osje aj po eo se širiti Pellaeonovim želucem dok je pogledom provjeravao ispis statusa efektivnog vremena. Dosada su Imperijalne snage izgubile samo tri TIE lovca i pretrpjeli manju štetu na Zvjezdanim razara ima, u usporedbi s osam neprijateljskih linijskih brodova i osamnaest lovaca koje su izgubili. U osnovi, Imperijalne su snage neizmjerno nadja avale snage Pobunjenika po naoružanju. Ali ipak... Polako i oklijevaju i, Pellaeon se nagne prema konzoli. Nekoliko tjedana ranije na inio je statisti ku procjenu Chimaerinih borbenih profila za proteklu godinu. Izvu e podatke iz memorije i uporedi ih s trenuta nom analizom bitke. Nije bilo greške. U svakoj pojedinoj kategoriji i podkategoriji brzine, koordinacije,

inkovitosti i preciznosti, posadea Chimaere je pokazivala više od etrdeset posto bolji inak nego ina e.

Okrene se da pogleda napeto C'baothovo lice a kralješnicom mu se spuste ledeni žmarci. Nikada nije prihvatio Thrawnovu teoriju o tome kako i zašto je Flota izgubila Endorsku bitku. Zasigurno nikada nije htio vjerovati u nju. Ali sada, iznenada, o tome se više nije moglo raspravljati. S ogromnom ve inom svoje pažnje i snage usredoto enima na mentalnu komunikaciju s ostale dvije takti ke skupine u napadu koje su od njih bile udaljene gotovo, etiri svjetlosne godine, C'baoth je još uvijek imao snage izvesti i ovo. Pellaeon se ranije, s odre enim osobnim prijezirom, pitao što je starcu davalo pravo da svome imenu doda naslov Gospodara. Sada je to no znao što je to. - Primamo nova izvješ a. - obavjesti ga asnik veze. - Polije e nova skupina planetarnih krstarica srednjeg dometa. - Neka se Stormhawk pokrene i presretne ih! - zapovjedi Thrawn. - Da, gospodine. Precizirali smo i lokaciju njihovih pri uvnih predajnika, Admirale. Otrgnuvši se od svojih ranijih razmišljanja, Pellaeon pogleda prema hologramu. Najnovija bljeskaju a kružnica nalazila se na najudaljenijem mjesecu sustava. - Zapovjedite Eskadrili

etiri uzlijetanje i uništavanje mete. - zapovjedi. - Povucite naredbu! - javi se Thrawn. - Više nas ne e biti ovdje kada stigne njihovo poja anje. Možemo biti velikodušni i dopustiti Pobunjenicima da potroše snage na žurno spašavanje postrojbi od kojih nemaju pretjerane koristi. Zapravo, - Veliki Admiral baci pogled na svoj sat - mislim da je vrijeme da napustimo ove prostore. Zapovjedite lovcima neka se vrate na mati ne brodove. Svi brodovi u brzinu svjetlosti im se lovci ukrcaju. Pellaeon zapo ne tipkati po ra unalu, na brzinu provjeravaju i status Chimaere prije ulaska u brzinu svjetlosti. Jedan od pou aka konvencionalne vojne mudrosti bio je da Zvjezdani razara i trebaju igrati ulogu mobilnih jurišnih postaja u ovakvoj vrsti potpunog planetarnog napada. Uposliti ih u operacijama udari-i-nestani bilo je rastrošno i mogu e opasno. S druge strane, oni koji su propovjedali takve teorije vjerojatno nisu nikada promatrali nekoga kao što je Veliki Admiral Thrawn u akciji. - Zapovjedite drugim dvjema takti kim skupinama da prekinu napade i povuku se. - re e Thrawn C'baothu. - Pretpostavljam da ste u dovoljno bliskoj vezi s njima da to možete uraditi? - Previše zapitkujete, Veliki Admirale. - odvrati C'baoth napuklim glasom. - Previše! - Pitam o svemu što mi još nije jasno. - uzvrati mu Admiral, okre i se na stolici. - Pozovite ih neka se vrate na mjesto sastanka. - Na zapovjedi - prosik e starac. Pellaeon opet pogleda u C'baotha. Provjeravati ne ije sposobnosti u uvjetima borbe bilo je


53

ispravno i dobro. Ali nije valjalo pretjerivati. - Mora nau iti tko ovdje zapovjeda. - re e Thrawn tiho, kao da je pro itao Pellaeonove misli. - Da, gospodine. - kimne kapetan, pokušavaju i zadržati smirenost glasa. Thrawn je do sada mnogo puta potvrdio da je bio u pravu i da je znao što radi. Ipak, Pelleaon se ponekad morao zapitati je li Admiral svjestan veli ine Sile koju je probudio iz sna na Whylandu. Thrawn kimne. - Dobro. Jesmo li na tragu rudarskim strojevima koje sam tražio? - Ahmm... Ne, gospodine. - Još prije godinu dana bilo bi mu vrlo nerealno razgovarati o nevažnim pitanjima usred bitke. - Bar ne tolikom broju strojeva koji ste tražili. Mislim da je Athega sustav i dalje najbolja prilika. Ili e biti im prona emo rješenje za probleme s intenzitetom sun eve svjetlosti u sustavu. - Problemi e biti minimalni. - odvrati Thrawn s lakim samouvjerenjem. - Ukoliko prijelaz u brzinu svjetlosti izvedemo s dovoljno preciznosti, Judicator e biti izložen izravnoj sun evoj svjetlosti na samo nekoliko minuta u dolasku i odlasku. Njegov trup to sigurno može podnijeti. Trebat e nam jednostavno samo nekoliko dana da zasjenimo osmatra nice na njemu, i skinemo vanjske sen-zore i opremu za vezu. Pellaeon kimne, prešutjevši sljede e pitanje. Naravno da se ne e pojaviti bilo kakvi problemi s oslijepljenim i oglušenim zvjezdanim razara em, što bi se ina e dogodilo. Ne sada kada je C'baoth s njima. - Admirale Thrawn? Thrawn se okrene. - Da, gospodaru C'baoth? Gdje su moji Jediji, Admirale? Obe ali ste da e mi Vaši Noghri podanici dovesti moje Jedije. Pellaeon vidje krajem oka kako se Rukh napeo. - Strpljenje, Gospodaru C'baoth. - odgovori mu Thrawn. - Trebalo im je vremena za pripreme, ali sada su dovršene. Samo ekaju pravo vrijeme za napad. - Neka bude uskoro. - upozori ga starac. - Umorio sam se ekaju i. Thrawn uputi pogled Pellaeonu. Pogled njegovih žarkih crvenih o iju tinjao je udnim svjetlom. - Svi smo se umorili. - re e tiho. Na velikoj udaljenosti, jedan od Imperijalnih Zvjezdanih Razara a to no nasuprot pilotskoj kabini teglja a Wild Karrde bljesne u teško vidljivom pokretu i nestane. - Odlaze. - re e Mara. - Sto, zar ve ? - javi se Karrde iza njezinih le a, zbunjenim i sumnji avim glasom. - Da. - potvrdi ona, prevode i stanje zaštitnog omota a broda u takti ki stupanj. - Jedan od Zvjezdanih Razara a upravo je ušao u brzinu svjetlosti, a ostali se razdvajaju i zapo inju s manevrima za ulazak u brzinu svjetlosti. - Zanimljivo. - promrsi Karrde, prilaze i i promatraju i preko njezinog ramena svemirski prostor kroz osmatra nicu pilotske kabine. - Napad po taktici udari-i- nestani, i to sa Zvjezdanim Razara ima. Nešto što nemamo priliku vidjeti svaki dan.

uo sam da se nešto sli no tome dogodilo u Draukyze sustavu prije nekoliko mjeseci. - javi se kopilot, krupan i nezgrapan ovjek po imenu Lachton. Jednaka akcija udari-i-nestani, ali su tamo imali samo jedan Razara . - Možda pucam naslijepo, ali rekao bih da smo upravo bili svjedoci utjecaja Velikog Admirala Thrawna na Imperijalnu strategiju. - re e Karrde, zamišljenog glasa u kom se mogao naslutiti zabrinut prizvuk. - Ipak, udno je. Djelovalo mi je da je rizik kojem se izložio nesrazmjerno velik u odnosu na mogu u dobit. Pitam se što mu je zapravo na pameti. - Što god da je, budi uvjeren da je nešto vrlo komplicirano. - odvrati mu Mara, uvši gor inu u Karrdeovom glasu. - Thrawn nije nikada bio od onih koji e nešto uraditi na jednostavan na in. ak i u starim danima, kada se Imperij di io profinjenoš u i stilom, Thrawn je odskakao iznad ostalih.


54

- Ne možeš si dopustiti biti jednostavan kad ti se podru je smanjuje ovako kako se smanjuje Imperij. - Karrde zastane, i Mara je mogla osjetiti kako gleda prema njoj. - ini se kao da znaš puno o Admiralu Thrawnu. - Ja znam puno o mnogim stvarima. - ravnodušno mu odvrati. - Zbog toga me i izu avaš za svog pobo nika, ili si to zaboravio? - Touche. - prizna Karrde poraz. - Još jedan odlazi. Mara pogleda kroz osmatra nicu upravo na vrijeme da vidi kako tre i razara ulazi u brzinu svjetlosti. Ostao je još jedan. - Ne bi li i mi trebali po i? - upita Karrdea. - Ovaj što je preostao oti i e za koji trenutak. - Oh, otkazujemo isporuku. - odgovori joj. - Mislio sam da bi moglo biti pou no promatrati bitku, kad smo se ve našli ovdje u pravo vrijeme. Mara se namršti i pogleda prema njemu. - Kako to misliš, otkazujemo isporuku? ekaju na nas. - Da, ekaju na nas. - kimne on. - Nažalost, od ovog trenutka cijeli sustav o ekuje malo osinje gnijezdo brodova Nove Republike. Ne vjerujem da je to pravo okruženje za nekoga tko ima pun brod krijum arene robe. - Zašto misliš da e do i? - uzvrati Mara pitanjem. - Ne mogu sti i na vrijeme da bilo što urade. - Ne e, ali u tome i nije bit cijele predstave. - re e Karrde. - Bit je dobiti politi ke bodove na ovome teritoriju, a dobit e ih ako se po nu motati ovuda. Prikazat e zadovoljavaju e snage svoje obrane i time uvjeriti domoroce da se ovako nešto ne bi moglo ponoviti. -I obe at e pomo u raš iš avanju štete. - nadoveže se Lachton. - To se podrazumjeva. - složi se Karrde suho. - Bilo kako bilo, to nije situacija u koju bih rado uletio. Javit emo se kupcima s prvog odmorišta i re i da emo pokušati isporuku obaviti za tjedan dana. - Još uvijek mi se sve to ne svi a. - bila je uporna Mara. - Obe ali smo da emo to uraditi. Obe ali! Karrde je šutio. - To je uobi ajena procedura. - re e na kraju, a skriven iza urbane profinjenosti njegova glasa dao se naslutiti natruh znatiželje. - Siguran sam da im je zakašnjela isporuka još uvijek prihvatljivija nego da izgube cijelu pošiljku. S velikim naporom, Mara potisne mra ne uspomene koje su nadirale. Obe anja... - Vjerujem da je tako. - preda se, usmjeravaju i pozornost nazad na svjetlucaju u komandnu plo u. Dok su razgovarali, posljednji je razara nestao brzinom svjetlosti, ostavljaju i za sobom razjarene i nemo ne branitelje i obimna razaranja. Nered koji bi trebali pospremiti politi ari i vojne snage Nove Republike. Na trenutak joj pogled ostane uprt u planete daleko pred njom. Pitala se ho e li i Luke Skywalker biti medu onima koje e Nova Republika poslati da pomognu usre ivanju te zbrke. - Kad god si spremna, Mara. S naporom se otrese svojih misli. - Da, gospodine. - re e, naginju i se nad komande. Još ne, bezglasno re e sama sebi. Još ne. Ali uskoro. Vrlo, vrlo skoro. Lebde i, simulatorska loptica nasrne, pa zastane. Jos jednom. Pa ponovo nasrne i ispali. Leia, zamahnuvši svojom novom svjetlosnom sabljom u prevelikom luku, bila je mrvicu prespora. - Aah! - rikne, zakora ivši unatrag. - Ne nadzireš svoju Mo dovoljno. - re e joj Luke. - Trebaš... Sa ekaj trenutak. Snagom Sile, zaustavi pokrete simulatora. Još se živo sje ao svog prvog vježbanja na palubi Falcona, kada se morao usredoto iti na Kenobijeve upute dok je u isto vrijeme budno pazio na kretanje simulatora. Nije bilo lako izvesti i jedno i drugo. Ali možda je to bila bit svega. Možda je lekcija nau ena pod pritiskom bila bolje nau ena. Zalio je što nije sa sigurnoš u znao.


55

- Kontroliram je onoliko koliko mogu. - odvrati Leia, trljaju i rukom nadlakticu na onom mjestu gdje ju je pogodio ubod simulatorskog lasera. - Jednostavno još nisam svladala ispravnu tehniku. - probode Lukea pogledom. - Ili možda nisam stvorena za ovakovu vrst borbe. - Možeš ti to svladati. - uvjereno joj odvrati Luke. Ja sam uspio nau iti, a nikada nisam prošao obuku iz obrane kakvu si ti imala na Alderaanu. - Možda u tome leži problem. - re e Leia. Mogu e je da me ometaju svi ti stari borbeni refleksi. - Mislim da je to mogu e. - prizna Luke, žale i što nije i suguran u to. - U tom slu aju, što ih prije zaboraviš, to bolje. A sada, spremna... Zazvoni na vratima. - Han je. - re e Leia, odmi i seod simulatora i gase i sablju. - Udi. - pozove ga. - Zdravo. - pozdravi Han ulaze i u prostoriju, pogledavaju i naizmjence u Leiu i Lukea. Nije se smiješio. - Kako napreduje u enje? - Nije loše. - re e Luke. - Ne pitaj. - usprotivi se Leia, mršte i se. - Što se dogodilo? - Imperij. - kiselo odgovori Han. - Upravo su izveli udari-i-nestani napad na tri pozicije u tri sustava sektora Sluis. Na planeti koja se zove Bpfassh i još dvije kojima imena na znam izgovoriti. Luke tiho zazviždi. - Tri odjednom. Postaju prili no prgavi, zar ne? - ini se da im je to nešto uobi ajeno ovih dana. - odmahne Leia glavom, lica napetog koncentracijom. - Nešto smjeraju, Han. Mogu to osjetiti. Nešto veliko, nešto opasno. - bespomo no zamahne rukama. - Ali ak ni po cijenu života ne mogu otkriti o emu se radi. - Aha. I Ackbar veli isto. -kimne Han. Problem je u tome što nema vrstih dokaza kojima bi to potkrijepio. Osim što se razlikuje po stilu i taktici, sve još uvijek djeluje kao uobi ajeno uznemiravanje grani nih podru ja koje Imperij provodi ve najmanje godinu i pol. - Znam. - promrsi Leia. - Ali ne podcjenjuj Ackbara. On ima vrlo dobre vojni ke instinkte. Bez obzira što o njemu kažu neki drugi. Han izvije jednu obrvu. - Halo, srce. Ja sam na tvojoj strani, sje aš se? Leia mu se blijedo nasmješi. - Oprosti. Kolika je šteta? Han slegne ramenima. - Ni približno onolika kolika je mogla biti. Posebno ako znamo da su svaki položaj tukli sa po etiri Zvjezdana Razara a. Ali sva su tri sustava vrlo uznemirena. - Mogu si to lako predo iti. - uzdahne Leia. - Dopusti da pogodim: Mon Mothma želi da odem tamo i uvjerim lokalno stanovništvo da je Nova Republika zaista sposobna i voljna zaštititi ih. - Kako si pogodila? - zagunda Han. - Chewie ve priprema letjelicu. - Ne eš i i sama, zar ne? - upita Luke. - Nakon onoga što se dogodilo na Bimmissariju... - O, ne brini. - re e mu Han uz napeti smješak. - Ovaj put ne emo biti pokretne mete. Idemo u konvoju s dvadeset ostalih brodova koji e procijeniti štetu, a prate nas Wedge i Rouge eskadrila. Bit emo sigurni. - Jednako smo mislili i za Bimmissari. - naglasi Luke. - Bit e bolje da i ja po em s vama. Han pogleda u Leiu. - Paa... zapravo, ne možeš. Luke se namršti na njega. - Zašto? - Zato, - tiho odvrati Leia - jer Bpfasshi ne vole Jedije. Han vrsto stisne usne. - Pri a veli da su neki od njihovih Jedija prešli na Tamnu Stranu tijekom Klonskih ratova i zaista upropastili stvar prije nego što su ih uspjeli zaustaviti. Bar Mon Mothma tako kaže. - U pravu je. - potvrdi Leia. -Još uvijek smo o tome esto uli u Imperijalnom Senatu u vrijeme moje službe. I nije se radilo samo o Bpfasshu. Neki od tih Tamnih Jedija uspjeli su pobje i i initi zlo po cijelom Suis sektoru. Jedan od njih dospio je ak na Dagobah prije nego


56

što du ga ulovili. Luke osjeti kako ga prodoše srsi. Dagobah? - Kada je to bilo? - upita naizgled nemarno. - Prije trideset, trideset pet godina. - odgovori Leia, lagano nabravši elo dok ga je promatrala. - Zašto? Luke odmahne glavom. Yoda nije nikada spominjao da je ijedan Tamni Jedi ikada boravio na Dagobahu. - Pitam bez nekog posebnog razloga. - promrmlja. - Idemo, o povijesti možemo pri ati i kasnije. - ubaci se Han. - Sto prije krenemo, to emo prije i završiti s tim. - U pravu si. - složi se Leia, pri vrsti svoju sablju za pojas i uputi se k vratima. - Uzet u samo torbu i dati Winter neke upute. Na i emo se kod broda. Luke je isprati pogledom. Kada se okrenuo sretne Hanov pogled. - Ne svi a mi se sve to. - re e mu. - Ne brini. Bit e sigurna. - uvjeri ga Han. - Vidi, znam koliko se brineš za nju. Ali veliki brat ne može biti neprestano uz nju. - Zapravo, nikada nismo otkrili tko je od nas dvoje stariji. - promrsi Luke. - Nema veze. - odbaci Han tu pojedinost kao krajnje nevažnu. - Najbolje što sada možeš

initi za nju jest upravo ono što iniš. Stvori od nje Jedija, i ona e se sama mo i suprotstaviti svemu što joj Imperij priredi. Lukeov se želudac zgr i. - Nadam se da je tako. - Dok god smo Chewie i ja uz nju, tako je. - zaklju i Han razgovor, kora aju i prema vratima. Vidimo se im se vratimo. - Budite oprezni. - povika Luke za njim. Han se okrene, s jednim od svojih nevino povrije enih izraza na licu. - Hej, - re e. - Meni govoriš? Ode i Luke ostane sam. Nekoliko se trenutaka besciljno motao po sobi, bore i se protiv teškog tereta odgovornosti koji je ponekad prijetio da ga zaguši. Iznenadnim nagonom, Luke ponovo uklju i simulator i dohvati svjetlosnu sablju za pojasom kada je ure aj krenuo u napad. Ispali tuce igli astih lasera u brzom slijedu nakon što je simulator zazujao oko njega poput razjarenog kukca. Bez uspjeha. Luke blokira svaki udar, zamahuju i sabljom u svjetle em luku koji kao da ga je cijelog proždirao, udan trijumf koji je prožimao duh i tijelo. Ovo je bilo nešto s im se mogao boriti. Nije bilo daleko i sjenovito kao njegovi osobni strahovi, nego nešto vrsto i opipljivo. Simulator je ponovo pucao, i ponovo i svaki se udar bezopasno odbijao od oštrice sablje... Naglo, simulator stane uz piskavi zvuk. Luke je zbunjeno zurio u napravu, ude i se... Nenadano postane svjestan injenice da teško diše. Bio je umoran i obliven mojem. Simulator je imao programirani limit od dvadeset i dvije minute, i Luke je upravo iskoristio sve vrijeme... Isklju i sablju i vrati je natrag za pojas, osje aju i se pomalo jezovito zbog svega što se upravo dogodilo. Nije to bilo prvi put da je izgubio pojam o vremenu, ali mu se do sada to doga alo samo tijekom tihe meditacije. Jedini put kada mu se to dogodilo u uvjetima sli nim borbi, bilo je davno na Dagobahu, pod Yodinim budnim okom... Na Dagobahu... Otiru i rukavom znoj s lica, Luke se uputi prema odašilja u u uglu prostorije i pritisne prekida . - Ovdje Skywalker. - predstavi se. - Pripremite mi letjelicu za polijetanje u roku sat vremena. - Da, gospodine. - revno odgovori mladi asnik iz službe održavanja. - Trebali bi nam prvo poslati svoju astro-mehani ku jedinicu. - U redu. - složi se Luke. Nije im dopuštao da izbrišu memoriju njegove X-krilne letjelice svakih nekoliko mjeseci, kako je to nalagao uobi ajeni postupak. Neizbježan rezultat toga bio


57

je da se ra unalo stopilo s Artoovom jedinstvenom osobnoš u, tako da se medu njima razvila istinska veza koja je bila gotovo na stupnju droidskog nadopunjavanja. Taj je odnos bio savršen za izvanrednu operativnu brzinu i u inkovitost. Nažalost, u isto je vrijeme zna ilo i da nijedno ra unalo u službi održavanja ne može komunicirati s letjelicom. - Poslat u ga za nekoliko minuta. - U redu, gospodine. Luke se isklju i iz veze i uspravi, maglovito se pitaju i zašto sve to radi. Sigurno je da Yode više nema na Dagobahu i ne može s njim razgovarati, niti mu postaviti pitanja. Ili možda i može...


58

GLAVA 10

- Kao što možete vidjeti, - re e Wedge, ozbiljno zabavnim glasom dok je kora ao preko pucketavih krhotina plastike i keramike - Malo je neuredno. - To je vrlo vidljivo. - složi se Leia, osje aju i laganu vrtoglavicu dok se ogledala po sravnjenoj zgradi od koje je ostao samo veliki krater napunjen kršem. Nekolicina ostalih izaslanika Nove Republike iz njezine pratnje razmiljelo se po ruševinama, tiho razgovaraju i sa svojim pratiocima s Bpfassha i povremeno zastajkuju i da iš eprkaju nešto medu ostacima onoga što je nekada bio mo ni energetski reaktor. - Koliko je ljudi poginulo u napadu? - upita ona, znaju i da zapravo ne želi uti odgovor. - Nekoliko stotina u ovome sistemu. - odgovori joj Wedge, pogledavši u džepno ra unalo. - Zapravo gubici nisu preveliki. - Nisu. - nevoljko, Leia pogleda plavo zeleno nebo koje se pružalo nad njima. Nisu preveliki, doista. Posebno uzevši u obzir da se radilo o ni manje ni više ve etiri razara a koji su zasipali planet uništavaju om vatrom. - Ali je, pak, materijalna šteta velika. - Jest. - kimne Wedge. - Ali ni približno onolika kolika je mogla biti. - Pitam se zašto je tako. - promrmlja Han. - I svi ostali se pitaju isto. - složi se Wedge. - To je pitanje bilo na drugom mjestu prema

estalosti. - Koje je bilo prvo? - upita Leia. - Pusti da pogodim. - ubaci se Han prije no što je Wedge imao priliku odgovoriti. - Prvo je bilo, zašto su se uop e zamarali napadom na Bpfassh. - Pogodio si. - ponovo kimne Wedge. - Nije da nisu imali privla nije ciljeve koje bi mogli odabrati. Za po etak, Sluis Van brodogradilišta su udaljena samo tridesetak svjetlosnih godina. Stotine je brodova usidreno tamo u svako vrijeme, da ne spominjemo same dokove. Zatim, Praesitlyn komunikacijska postaja je na manje od šezdeset svjetlosnih godina, a etiri ili pet velikih trgovinskih središta nalazi se u krugu od sto svjetlosnih godina. Po jedan dodatni dan puta u svakom pravcu, najviše, s ozirom na brzine koje postiže razara . Pa prema tome, zašto Bpfassh? Leia razmisli o tome što je ula. Bilo je to dobro pitanje. - Sam Sluis Van je prili no dobro ranjen. - napomene ona. - S našim Zvjezdanim Krstaricama i Sluissovim stalnim borbenim postajama, svaki bi Imperijalni zapovjednik s imalo razuma dobro razmislio prije nego bi se okomio na njih. I svi su ti drugi sustavi puno dublje u podru jima Nove Republike nego Bpfassh. Možda nisu htjeli izazivati sre u. - U isto vrijeme dok su iskušavali novi sustav prenošenja veze u uvjetima borbe? - primjeri Han mra no. - Ne možeš sa sigurnoš u re i da doista imaju novi sustav. - upozori ga Wedge. - Koordinirani simultani napadi bili su izvo eni i ranije. - Ne. - odmahne Han glavom, osvr i se oko sebe. Ne, siguran sam da imaju nešto novo. Neku vrst poja ala koje im omogu ava slanje poruka kroz odbijaju e štitove i krhotine uništenih letjelica. - Mislim da se ne radi o poja alu. - re e Leia, zadrhtavši od strašne spoznaje koju je naslutila. Nešto ju jepo elo kopkati, a zatim i upozopravati u dijelu njezine podsvjesti. - Nijedan od naša tri sustava nije uspio uhvatiti bilo kakvu transmisiju poruka. Han se namršti i zabrinuto je pogleda. -Jesi li dobro? - tiho upita. - Jesam. - promrmlja ona, zadrhtavši ponovo. - Samo... sjetila sam se kad... kada nas je Darth Vader mu io na Bespinu, Luke je znao da se to doga a, bez obzira na to gdje se u to vrijeme nalazio. Kružile su pri e da su i Imperator i Vader mogli isto.


59

- Da, ali obojica su mrtvi. - podsjeti je Han. - Luke je rekao da jesu. - Znam. -odvrati ona. Ali, osje aj opasnosti koji je upozoravao iz njezine podsvjesti se poja a. - Ali što ako je Imperij pronašao novog Tamnog Jedija? Wedge se udaljio od njih, ali se naglo okrene. - Govoriš li o C'baothu? - Što? - Leia se namršti. - Joruus C'baoth. - re e Wedge. - U inilo mi se da si spomenula Jedija. - Jesam. - odgovori Leia. - Tko je Joruus C'baoth? - Bio je jedan od velikih Jedi Gospodara u vremenu prije Imperija. - re e Wedge. Pretpostavlja se da je nestao neposredno prije Klonskih ratova. Prije nekoliko sam dana uo glasine da se opet pojavio i skrasio na nekom malom planetu koji zovu Jomark. - Baš! - frkne Han. - A za vrijeme pobune je samo sjedio i nije radio ništa? Wedge slegne ramenima. - Ja ih samo prenosim, Generale. Ne izmišljam ih. - Možemo pitati Lukea. - dometne Leia. - Možda on zna nešto o tome. Možemo li dalje? - Naravno. - odgovori Wedge. - Mlažnjaci su u onome smjeru. Iznenada, u nabujaloj plimi osje aja, kljuckaju e upozoravanje Leine podsvjesti eksplodira u spoznaju, u sigurno znanje. - Han, Wedge, sagnite se! Uz rub kratera pojavi se nekoliko likova sive kože koje su jako dobro zapamtili. - U zaklon! - povi e Han ostalim izaslanicima im su ih napada i zasuli vatrom laserskih pištolja. Zgrabivši Leino zapeš e, baci se za oskudni zaklon koji je pružala velika, ali strašno skršena zaštitna metalna plo a, koja se nekako uspjela dopola ukopati u tlo tijekom razorne eksplozije. Wedge im je bio za petama, i snažno se sudari s Leiom kad se bacio u zaklon. - Oprosti. - prodah e ispriku, žestoko potegne oružje i okrene se baciti oprezan pogled po rubu njihova zaklona. Jedan kratak pogled bilo je sve što je uspio, prije no što je udarac lasera rasporio metal pored njegova nosa i odbacio ga nazad uz bolni jauk. - Nisam siguran, - re e - ali mislim da imamo problem. - Mislim da si u pravu. - kiselo se složi Han. Leia se okrene da ga pogleda. Pištolj u jednoj ruci, dok je drugom vra ao za pojas odašilja . - Nau ili su lekciju. Ovaj put nam ometaju vezu. Leia osjeti kako joj tijelom pro e val hladno e. Ovako daleko od svega i bez mogu nosti komunikacije, bili su gotovo bespomo ni. Potpuno odsje eni od bilo kakve pomo i... Njezina ruka, nagonski krenuvši da pomiluje trbuh, o eše se o svjetlosnu sablju. Zgrabi je u ruku, a nova odlu nost koja je ispuni potisne strah. Jedi ili ne, iskusna ili ne, ne e se predati bez borbe. - Zvu i kao da ste na ove naletjeli i ranije. - re e Wedge, naginju i se van zaklona da nasumce ispali nekoliko hitaca u pravcu napada a. - Sreli smo se. - progunda Han, pokušavaju i se postaviti u položaj koji bi mu omogu io precizan pogodak. - lako nismo uspjeli shvatiti što žele. Leia posegne prema prekida u na sablji, pitaju i se ima li ve dovoljno vještine da odbije udare lasera... i zastane. Kroz buku pucnjave i metala koji se lomio, ula je još jedan zvuk. Vrlo poznat... - Han! - ujem. - odvrati on. - U pravo vrijeme, Chewie. - Molim? - upita Wedge. To zujanje koje uješ je Falcon. - re e mu Han, naginju i se da proviri iza zaklona. - Vjerojatno je otkrio da nam ometaju vezu i zbrojio dva i dva. Evo ga, dolazi. Poznati oblik Millenium Falcona izroni nad njima uz urlik motora. U letu zaokruži nad njima, i, ne obaziru i se na neu inkovite pucnjeve koji su se odbijali s dna trupa, spusti se uz nezgrapan tresak to no izme u njih i njihovih napada a. Oprezno virkaju i preko zaklona, Leia vidje kako se prilazna rampa otvara prema njima.


60

- Krasno. - re e Han, gledaju i preko njenog ramena. U redu. Idem prvi i pokrivam vas s dna prilazne rampe. Leia, ti ideš za mnom. Wedge, ti pokrivaš kraj. Možda nas pokušaju napasti s boka. - Shvatio sam. - kimne Wedge. - Spreman sam kad i vi. - U redu. - Han se osovi na noge. - Sa ekaj trenutak. - naglo re e Leia, hvataju i ga za ruku. - Nešto ne valja. - U pravu si! Pucaju na nas! - ubaci se Wedge. - Mislim ozbiljno. - prasne Leia. - Ovdje nešto ne valja. - Na primjer? - upita je Han mrgode i se. - Daj, Leia, ne možemo ostati ovdje cijeli dan. Leia stisne zube, pokušavaju i si protuma iti osje aj koji je ispunjavao. Bilo je to tako maglovito, mutno... a tad naglo shvati. - Chewie. - re e im. - Ne mogu osjetiti njegovo prisutstvo na brodu. - Vjerojatno je samo predaleko od tebe. - primjeri Wedge, s laganim prizvukom nestrpljenja. - Hajde, idemo. Pogodit e brod s donje strane ako se uskoro ne pokrenemo. - Sa ekaj tren. - zavi e Han, i dalje se mršte i na Leiu. - Zasada je dobro. Pucaju na njega samo ru nim laserima. Ako postane prevru e, uvijek može upotrijebiti... I tu naglo prekine, a lice mu poprimi udan izraz. Sekundu kasnije, i Leia shvati. - Rotacijski laserski top na donjem kraju trupa! - re e. - Zašto ga ne koristi? - Dobro pitanje. - tmurno odgovori Han. - Ponovo proviri, pozorno pogledavši ovaj put... a kada se vratio u potpunu sigurnost zaklona, na licu mu je bio zajedljiv poluosmjeh. - Odgovor je jednostavan. To nije Falcon. - Što? - upita Wedge, otvorivši usta u nevjerici. - Lažan je. - re e mu Han. - Ne mogu vjerovati. Ovi su tipovi negdje iskopali još jedan YT-1300 teretnjak koji radi. Wedge tiho zvizne. - De ko, ovi vas strašno žele imati. - Aha. Po injem i sam misliti isto. - odvrati Han. - Imaš li kakvu dobru zamisao? Wedge pogledom odmjeri rubove zaklona. - Ne vjerujem da bi tr anje zadovoljilo kao kvalitena zamisao. - Ne dok oni ekaju na rubu kratera da nas pokupe. - re e mu Leia. - Aha. - potvrdi Han. - A im shvate da ne emo samo tako u i u njihov lažnjak, postat e vjerojatno i gore. - Postoji li na in da onesposobimo brod? - zapita ga Leia. - Da ga sprije imo da poleti i otvori vatru na nas od gore? - Puno je mogu nosti. - progunda Han. - Problem je da ve ina njih djeluje iznutra. Vanjski oklop nije savršen, ali bez poteško a odbija pucnjeve ru nih lasera. - Može li odoljeti svjetlosnoj sablji? Han je sumnji avo pogleda. - Ne predlažeš valjda... - Mislim da i nemamo nekog izbora. - odvrati Leia. - Ili? - Mislim da nemamo. - složi se namrgo eno. – U redu. Ali... ja u to napraviti. Leia odmahne glavom. - Idemo svi zajedno. - re e. - Znamo da žele bar jedno od nas živo, ina e bi nam jednostavno preletjeli iznad glava i raznijeli nas. Ako idemo svi zajedno, ne e mo i pucati. Idemo ravno naprijed kao da emo se ukrcati na letjelicu. Razdvojit emo se u posljednjem trenutku i zakloniti se iza rampe. Wedge i ja možemo pucati prema rubu kratera i u letjelicu da im zaokupimo . pozornost, a ti uzmi sablju i njome onesposobi brod. - Ne znam... - promrmlja Han. - Mislim da bi samo ja i Wedge trebali po i.. - Ne, moramo i i svi. - bila je uporna Leia. - To je jedini na in. Jedino nam to jam i da ne e pucati. Han pogleda u Wedgea. - Sto ti misliš? - Mislim da nam je to najbolja prilika koju imamo.


61

- odvrati on. - Ali ako emo to uraditi, moramo biti brzi. - Aha. - Han duboko udahne i pruži Lei laserski pištolj. - Dobro. Daj mi sablju. U redu. Spremni... idemo! Pognut, izleti iza zaklona i krene prema letjelici, drže i se i dalje nisko pognut dok je tr ao, izbjegavaju i sporadi nu vatru po krateru. Leia primjeti, dok je s Wedgeom pratila Hana, da su se ostali poslanici Republike dobro snašli, drže i svojom pucnjavom napada e na rubu kratera vrlo zauzetima. Unutar broda, Leia primjeti kretanje i rukom vrš e primi Hanov pištolj. Sa sekundom prednosti, Han stigne do rampe. Naglo se bacivši u stranu, zavu e se pod trup broda. Neprijatelji su vjerojatno odmah shvatili da klopka nije uspjela. Cim su Leia i Wedge zastali na suprotnim stranama rampe, bili su zasuti vatrenom kišom iz unutrašnjosti broda. Bacivši se na tlo, Leia se zavu e pod rampu što je dalje mogla, naslijepo pucaju i u otvor letjelice, ne bi li obeshrabrila one unutra od izravnog napada na njih. S druge strane rampe i Wedge je pucao, a negdje za njenim le ima mogla je uti prigušen zvuk puzanja po tlu dok se Han spremao izvesti ono što je zamislio i onesposobiti letjelicu. Pucanj prošišta odozgo pored nje i za dlaku promaši njeno lijevo rame, pa se Leia pokuša zavu i malo dublje pod zaklon rampe. Iza nje, jasno ujan kroz buku paljbe, za uo se šum aktiviranja svjetlosne sablje. Stisnuvši zube, sagne sa malo niže, ne maju i to no zašto... Udar zraka izazvan eksplozijom baci je ploštimice na tlo, cijela letjelica odsko i metar u zrak i s treskom se ponovo spusti na zemlju. Kroz zvonjavu u ušima koja ju je zaglušila, za uje bojni pokli . Pucnjava iz broda naglo je prestala, i u tišini je mogla uti udan šište i zvuk koji je dopirao odnekud iznad nje. Oprezno se izvu e ispod rampe i otpuže iz svog s krovišta. Mislila je da e na teglja u ugledati pukotinu ili ošte enje kao rezultat Hanove sabotaže. Ali nije mislila da e ugledati ogroman oblak bijele pare koji se diže prema nebu kao erupcija probu enog vulkana. - Svi a ti se? - upita Han, pojavivši se pored nje i zadivljenim pogledom promatraju i djelo svojih ruku. - To vjerojatno zavisi o tome ho e li brod eksplodirati u komadi e ili ne. - odvrati Leia. - Sto si napravio? - Presjekao rashladni sustav glavnog pogona. - re e Han, uzimaju i nazad svoj pištolj i vra aju i joj sablju. - Ovo što istje e je stla eni korfais plin. - Mislila sam da su rashladni plinovi otrovni i da ih je opasno udisati. - re e Leia zabrinuto promatraju i oblak koji se sve više nadimao. - Jesu. - složi se Han. - Ali je korfais lakši od zraka, pa mi ne moramo brinuti o tome. Stvar je malo druga ija unutar broda. Bar se nadam. Iznenada, Leia postane svjesna tišine oko njih. - Prestali su s paljbom. - re e. Han osluhne. - U pravu si. I to ne samo oni iz broda. - Pitam se što li sada namjeravaju. - promrmlja Leia, vrš e prihvativši sablju. Trenutak kasnije saznala je odgovor na to pitanje. Za uje se silovit tresak nad njihovim glavama, a nalet zraka ih odbaci trenutak kasnije na tlo. U jednoj sekundi ispunjenoj užasom, Leia pomisli kako su stranci aktivirali samouništenje broda. Ali, zvuk se stiša a rampa nedaleko nje bila je još uvijek u jednom komadu. - Sto je to bilo? - To, srce, - re e Han, dižu i se na noge - bio je zvuk lansiranja kapsule za spašavanje. Oprezno se odmakne od rampe koja je pružala relativnu zaštitu, promatraju i nebo. - Vjerojatno je prilago ena za atmosfersko manevriranjne. Nisam nikada primjetio koliko su te kapsule zapravo bu ne. - Obi no se ispaljuju u zrakopraznom prostoru. - podsjeti ga Leia i sama ustaju i. - Tako. A što emo sad? - Sad? - naglasi Han - Sada emo pokupiti našu pratnju i idemo odavde.


62

- Našu pratnju? - namršti se Leia. - Kakvu prat.. Njezino pitanje zagluši urlik motora tri X-krilne letjelice u brišu em letu iznad njih. Krila su im bila u položaju za napad i bilo je jasno da su pripravni na nevolje. Leia pogleda u visoki stup korfais para i naglo shvati. - To si u inio namjerno, zar ne? - Pa, naravno. - re e Han, nevino je gledaju i. - Zašto samo onesposobiti brod, ako ga možeš i onesposobiti i poslati poruku u pomo u isto vrijeme? -pogleda u oblak plina. - Znaš, - re e zamišljeno - još uvijek ponekad sam sebe zadivim. - Mogu vam jam iti, kapetane Solo, - dopre kroz zvu nik Falcona škripavi glas Admirala Ackbara - da inimo sve što je u našoj mo i da otkrijemo kako se to dogodilo. - Isto to ste mi rekli i prije etiri dana. - podsjeti ga Han, prisiljavaju i se da ostane pristojan. A to mu nije bilo lako. Davno se navikao da pucaju na njega, ali imati Leiu kraj sebe u takvim opasnim trenucima bilo je nešto posve drugo. - Ma dajte, ne može biti baš toliko ljudi koji su znali da dolazimo na Bpfassh. - Bili bi iznena eni da znate. - re e Ackbar. - S lanovima Vije a, njihovog osoblja, timova za pripreme, nebrojenog osoblja koje radi na osiguranju i opskrbi, imamo približno dvije stotine ljudi koji su imali izravnog pristupa planu vašeg puta. A u taj roj ne ubrajam njihove prijatelje i suradnike kojima je tih dvije stotine moglo spominjati put. Potrajat e dok ne provjerimo sve. Han se namrgodi. - Krasno! Smijem li pitati što predlažete da mi radimo u me uvremenu? - Imate svoju pratnju. - Imali smo ih i prije etiri dana. - uzvrati mu Han. - I nisu nam bili od velike koristi. Zapovjednik Antilles i eskadrila Rogue jesu dobri u svemirskim bitkama, ali u ovoj vrsti akcija nisu stru njaci. Bolje bi nam došli poru nik Page i nekoliko njegovih komandosa. - Nažalost, svi ve imaju odre ene zada e. - re e Ackbar. - Pod ovim okolnostima, možda bi bilo najbolje da vratite Poslanicu Organu Solo ovamo gdje je možemo zaštititi kako treba. - Rado bih to u inio. - re e Han. - Pitanje je samo ho e li biti imalo sigurnija na Coruscantu nego što je ovdje. Nastupi asak potpune tišine, a Han je mogao zamisliti kako Ackbar koluta svojim ogromnim

ima. - Nisam siguran da mogu prihvatiti ton vašeg pitanja, kapetane. - Ni meni se ne dopada, Admirale. - odvrati Han. - Ali shvatite; ako Imperij izvla i informacije iz pala e, bez poteško a može u nju i uvu i svoje agente. - Mislim da je to nemogu e. - re e Ackbar, a hladno a njegovog glasa se nije mogla pre uti. - Sustav osiguranja koji sam ustrojio na Coruscantu u inkoviti su protiv svakog pokušaja Imperija. - Siguran sam da je tomu tako, Admirale. – uzdahne Han. - Samo sam mislio.. - Izvjestit emo vas im saznamo nešto više, kapetane. - re e Ackbar. - do tada, uradite ono što mislite da morate. Coruscant prekida. Prigušeno zujanje transmisije utihne. - U redu. -promrmlja Han ispod glasa. - Prekida i Bpfassh. Nakratko je samo sjedio na upravlja kom mjestu Falcona, dok su mu se glavom motale ružne misli o politici op enito i Ackbaru poglavito. Pred njim, na ekranu koji je obi no ispisivao podatke o statusu letjelice, vidjeli su se obrisi poletišta na kome se nalazio, posebno naglašavaju i teren u neposrednoj blizini letjelice. Rotiraju i laserski top bio je izvu en iz trupa i spreman, a obrambeni štitovi uklju eni, usprkos injenici da sva ta zaštita nije bila naro ito u inkovita unutar atmosfere.


63

Han protrese glavom. Prožeo ga je osje aj razo aranja i ga enja. Tko bi pomislio, promrmlja sam sebi, da e ikada do i dan kada u postati paranoi an. Iz stražnjeg dijela upravlja ke kabine do njega dopre tihi šum koraka. Han se okrene i nagonski posegne za | pištoljem za pojasom... -Ja sam. - smiri ga Leia, prilaze i mu pogleda uprta u ekrane. Djelovala je umorno. - Ve si završio razgovor s Ackbarom? - Nismo puno ni razgovarali. - kiselo odgovori Han. - Pitao sam ga što poduzimaju da saznaju kako su naši prijatelji s pištoljima znali da stižemo, a on mi je zajam io da su poduzeli sve što se može. Uspio sam ga nagaziti, a on je Ijutito završio razgovor na brzinu. Zapravo, sve vrlo uobi ajeno za Ackbara ovih dana. Leia mu uputi napet smiješak. - Stvarno znaš s ljudima, zar ne? - Ovaj put greška nije bila moja. - prigovori Han. - Sve što sam u inio jest da sam napomenuo da njegovo osoblje za osiguranje možda nije u stanju zadržati snage Imperija podalje od pala e. On je taj koji je reagirao preosjetljivo. - Znam. - kimne Leia, spuštaju i se iscrpljeno na kopilotovo sjedalo. - Usprkos svoj svojoj vojni koj genijalnosti, Ackbar nema potrebnu ugladenost da bi bio dobar politi ar. A dok mu Fey'lya dah e za vratom... - Strese se s nelagodom. -Jednostavno je postao preosjetljiv i pretjerano zabrinut za svoj položaj. - Aha, baš. Ali ako misli zadržati Fey'lyaa podalje od vojske, prihvatio se krivog kraja batine. - frkne Han. -Polovina njegovih ljudi ve je uvjerena da je Fey'lya ovjek kojeg treba slušati. - Nažalost, on to esto i jeste. - zaklju i Leia. - Karizma i ambicija. Vrlo opasna kombinacija. Han se namršti. Bilo je ne ega u njezinom glasu što izazva njegovu sumnju... - Kako to misliš, opasna? - Zaboravi. - re e ona, s blagim izrazom krivnje na licu. - Oprosti, govorim bez veze. - Leia, ako znaš nešto... - Ne znam ništa. - re e mu, tonom koji ga je upozoravao da odustane od te teme. - Imam samo neki osje aj. Nešto mi govori da Fey'lya nije bacio oko samo na Ackbaro-vo mjesto Glavnog Zapovjednika. Ali, kažem, to je samo osje aj. Osje aj jednak onome koji je obuzimao kada je naslu ivala da Imperij sprema nešto veliko? - U redu. - re e Han pomirljivo. - Razumijem. Nego, jesi li završila sa svojim poslovima na Bpfasshu? - Koliko sam mogla. - Odvrati ona ponovo umornim glasom. - Obnova porušenog e potrajati neko vrijeme, ali emo sve morati organizirati na Coruscantu. - Zavali se dublje u sjedalo i zatvori o i. - Uputit emo konvoje opreme, savjetnika i možda ispomo u radnoj snazi. Znaš kako to ve ide. - Aha. - re e Han. - Pretpostavljam da ti se žuri što prije vratiti i zapo eti s pripremama. Leia otvori o i i uputi mu ljubopitljiv pogled. – Zvu iš kao da se tebi i ne žuri. Han pozorno pogleda ekrane. - Pa... to je ono što e svi o ekivati da uradiš. - naglasi. - I možda bi baš zbog toga trebali uraditi nešto drugo. - Na primjer? - Ne znam. Prona i mjesto gdje nitko ne bi o ekivao da te nade, mislim. - A zatim? - upita Leia zlokobnim glasom. Nesvjesno, Han se uko i. - A zatim emo se primiriti na neko vrijeme. - Znaš da to ne mogu u initi. - re e Leia upravo onim tonom koji je Han i o ekivao. - Imam obaveza na Coruscantu. - Imaš obaveza i prema sebi. - usprotivi se Han. - Da na spominjemo blizance. Leia ga povrije eno pogleda. - To nije pošteno. - Nije? Leia okrene lice od njega, nerazumljivog izraza na njemu. - Izolirati se, Han. - tiho prozbori. -


64

Jednostavno ne mogu. Previše se toga trenutno doga a da bih se mogla negdje zakopati. Han stisne zube. ini se da su vrlo esto raspravljali jedno te isto u posljednje vrijeme. - Ako je sve što trebaš puko održavanje veze, možemo oti i nekamo gdje postoji diplomatska postaja? Tamo bi mogla imati pristup službenim vijestima s Coruscanta. - A kako možemo biti sigurni da nas lokalni veleposlanik ne e odati? - odmahne glavom. - Ne mogu povjerovati da govorim ovakve stvari. - promrmlja. - Kao da smo ponovo pobunjenici, a ne legitimna vlada. - Tko kaže da veleposlanik mora znati? - upita Han. - Imamo diplomatski prijamnik na Falconu, možemo se sami priklju iti na transmisije. - Jedino ako imamo pristupa diplomatskom stani nom kodu za dešifriranje. - podsjeti ga Leia. - I ako kod-sustav unesemo u naš prijamnik. A to je teško mogu e. - Možemo prona i na ina. - bio je uporan Han. - Tako bi dali Ackbaru malo više vremena do otkrije gdje nam otje u informacije. - Istinu veliš. - prihvati Leia, ali i odmahne glavom. - Ne znam. Gotovo je nemogu e razbiti kodove šifriranja Nove Republike. Han frkne. - Ne volim razbijati tvoje iluzije, srce, ali mogu ti re i da naokolo hoda poprili no razbija a kodova koji Vladine sustave jedu za doru ak. Samo trebamo prona i jednog od njih. -1 platiti mu cijelo bogatstvo za uslugu? - doda Leia suho. - Tako nekako. - složi se Han duboko zamišljen. - S druge strane, ak i razbija i duguju nekakve usluge nekim ljudima. - Oh, da? - Leia ga pogleda postrance. - Želiš li mi re i da poznaješ neke od tih ljudi? - Zapravo, da. - Han stisne usne. - Problem je u tome da, ako se Imperij dobro pripremio, vjerojatno znaju sve o tome i pozorno ga prate. - Sto zna i...? - Što zna i da moramo prona i nekoga tko ima svoj osobni popis razbija a. - Nagne se prema upravlja koj plo i i uklju i komunikacijski sustav Falcona. - Antilles, ovdje Solo. uješ li me? - ujem, generale. - žustro se javi Wedgeov glas. - Napuštamo Bpfassh, Wedge. - re e mu Han. - Ovo je još uvijek neslužbena informacija, a tebe zadužujem da je priop iš ostalima iz delegacije tek nakon što uzletimo. - Razumijem. - odgovori Wedge. - Želite li da vam odredim pratnju, ili se mislite neprimje eno izvu i. Imam par ljudi kojima beskrajno vjerujem. Han se nasmješi Lei kraji kom usana. Wedge je razumio. - Hvala, ali ne bi željeli da se ostatak delegacije osje a nezašti eno. - Kako želite. Ja se mogu pobrinuti za sve što je potrebno ovdje medu njima. Vidimo se na Coruscantu. - Dobro. - Han prekine vezu. - Možda. - doda ispod glasa dok je isklju ivao sustav. - Chewie? Jesmo li spremni za polijetanje? Wookie zari e potvrdno. - U redu. Pobrini se da je dolje sve spremno i pridruži mi se. Povedi i Threepioa, možda emo morati razgovarati s Bpfasshovom kontrolom leta u odlasku. - Ho u li ja saznati kamo idemo? - upita ga Leia dok je obavljao posljednje pripreme pred polijetanje. - Ve sam ti rekao. - Moramo na i nekoga kome vjerujemo, a tko ima svoj popis ilegalaca. Lein pogled ispuni sumnji avost. - Ne misliš valjda... Lando? - A tko drugi? - odgovori Han nevino. - Primjeran gra anin, junak prošlog rata, pošten poslovni ovjek. Naravno da je u vezi s razbija ima kodova. Leia zakoluta o ima. - Zašto, - promrmlja - odjednom imam loš predosje aj u vezi s ovim?


65

GLAVA

11 - Drži se, Artoo. - re e Luke kada su naišli na prve udare zraka atmosferskih turbulencija koji su po eli bacakati letjelicu tamo-amo. - Spuštamo se. Jesu li svi skeneri uklju eni i u funkciji? Potvrdan cvrkut dopre iz stražnjeg dijela letjelice, a prijevod se pojavi na prednjem upravlja kom ekranu. - Dobro. - re e Luke i usredoto i se ponovo na planet obavijen oblacima kojem su jurili u susret. Bilo je udno, mislio je, kako su mu senzori bili potpuno beskorisni pri slijetanju na njegovom prvom putovanju za Dagobah. Možda i nije toliko udno. Možda je Yoda namjerno onesposobio instrumente na taj na in da bi ga mogao nenadano navesti da se spusti na pravo mjesto. A sada Yode više nema... Odlu no, Luke se otrese te misli. Žaliti zbog gubitka prijatelja i u itelja bilo je primjereno i asno, ali nepotrebno se utopiti u razmišljanju o tom gubitku bilo je kao davanje ve e važnosti

prošlosti nego sadašnjosti... Letjelica se spusti u niže dijelove atmosfere u neprozirnu gusto u oblaka. Promatrao je instrumente, smanjuju i visinu polako i oprezno. Posljednji put kada je bio ovdje, malo prije Endorske bitke, uspio se prizemljiti bez poteško a, ali na isti na in - nije izazivao sre u. Senzori za prizemljenje precizirali su lokaciju starog Yodinog doma. - Artoo? - zazove Luke. - Prona i mi povoljno mjesto za slijetanje. Kao odgovor, pojavi se crveni trokut na prednjem ekranu, isto no od ostataka ku e, ali dovoljno blizu da se može došetati do nje. - Hvala. - re e Luke droidu i pritiskom na prekida potvrdi luk slijetanja. Trenutak kasnije, u vrtlogu otkinutih gran ica, spuste se na tlo. Skidaju i zaštitnu kacigu, Luke otvori kupolu pilotske kabine. Zapahne ga teški miris mo vara Dagobaha, udna kombinacija slatkas-tog mirisa truleži koji mu pobudi stotinu uspomena. Ono polagano pomicanje Yodinih ušiju, udno ali ukusno varivo koje je tako esto pripremao, Yodina upava kosa koja golica Lukea po ušima kad god je Yoda sjedio na njegovim ramenima za vrijeme vježbanja. I samo vježbanje, dugi sati, umni i tjelesni napor, postupno poja avanje osje aja i povjerenja u Sili, pe ina i obrisi Tamne Strane... Pe ina? Luke se naglo ispravi u pilotskoj kabini, a ste eni mu refleks nagna ruku prema sablji za pojasom dok je promatrao isparavanje mo vare. Nadao se je da nije sletio u blizini pe ine. Ali jeste. Tamo, ne više od pedeset metara od njega, mogao je vidjeti drvo koje je raslo baš ponad tog mjesta ispunjenog zlom. Crni je obris drveta odskakao od ostalog okolnog drve a. Medu njegovim smršenim korijenjem koje je padalo prema zemlji, kroz izmaglicu i nisko raslinje, Luke je mogao vidjeti i mra an ulaz u samu pe inu. - Prekrasno! - promrmlja. - Baš prekrasno! Iza njegovih leda dopre do njega upitni niz bipova. - Nije važno, Artoo. - dobaci mu preko ramena, spuštaju i kacigu na sjedalo pored sebe. - U redu je. Zašto ne sa ekaš ovdje, a ja u... Letjelica se malo zatrese i kada je pogledao unazad vidje da se Artoo ve izvukao iz svog ležišta i oprezno se provla io naprijed. - Ili ako ti je draže, možeš po i sa mnom. - dovrši Luke zajedljivo. Artoo zacvrku e odgovor, zapravo ne pretjerano razdragano, ali je glasanje odavalo veliko olakšanje. Mali je droid mrzio kada su ga ostavljali samog. - Sa ekaj. - naredi mu Luke. - Spustit u te. Luke sko i. Tlo je bilo meko i ugibalo se pod njegovim stopalima, ali je ipak bilo dovoljno vrsto da podnese lozinu letjelice. Zadovoljan, posegne za snagom Sile i podigne Artooa iz njegova kutka pa ga nježno spusti na zemlju kraj sebe. - Eto! - re e. Iz daleka za uje dug, zastrašuju krik jedne od ptica Dagobaha. Luke je pažljivo osluškivao to


66

glasanje, pogledom pozorno pretražuju i mo varu oko sebe i pitao se istovremeno zašto je zapravo došao. Dok je bio na Corus-cantu inilo mu se važnim, ak neophodnim, da do e. Ali sada je stajao tu i sve mu se inilo nejasno. Nejasno i vrlo šašavo. Artoo upitno zacvrku e kraj njega. S naporom, Luke svlada nenadanu nesigurnost. - Mislio sam da je Yoda možda ostavio za sobom nešto što bi nam koristilo. - re e droidu, biraju i medu svojim razlozima onaj koji bi malena naprava mogla bez poteško a razumjeti. - Ku a bi trebala biti... - ogleda se naokolo da bi se orijentirao - ...u onom smjeru. Hajdemo! Udaljenost nije bila velika, ali je put potrajao duže nego što je Luke o ekivao. Dijelom je tome bio kriv sam teren i raslinje. Zaboravio je kako je teško sti i s jednog mjesta na drugo probijaju i se kroz mo vare Dagobaha. Ali bilo je tu još nešto. Slabi ali stalni pritisak u dnu njegove podsvijesti koji kao da ga je tištio iznutra i zamagljivao mu sposobnost razmišljanja. Ali kona no stigoše... i otkriše da je ku a potpuno nestala. Jedan dugi trenutak Luke je stajao pred njom bez pokreta, zure i u bogato raslinje koje je prekrivalo mjesto gdje je ku a nekada stajala. Osjeti bolan udar ponovnog gubitka koji se istovremeno sukobio sa zaklju kom da se ponaša budalasto. Odrastaju i u pustinji Tatooina, gdje je napušten objekt mogao trajati godinama a da se ne izmjeni, nikada mu nije palo na pamet što se doga a s istom takvom gra evinom nakon pet godina na mo varnim terenima. Iza njega, Artoo zaciju e upitno. - Mislio sam da je Yoda možda ostavio neke knjige ili snimke. - objasni mu Luke. - Nešto što bi mi moglo otkriti više o metodama Jedi vježbanja. Ali, izgleda da nije puno toga ostalo, zar ne? Umjesto odgovora, Artoo ispruži prema ruševini svoj maleni senzor. - Nema veze. - re e Luke, krenuvši naprijed. - Kad smo ve ovdje, možemo se malo ogledati. Trebalo mu je nekoliko minuta da sabljom prosje e put kroz zid podivljale loze i grmlja i pride blizu ostacima zidova. Ve ina ih je potpuno propala i dosezala mu je samo do struka na najvišim dijelovima, a cijela im je površina bila pokrivena mladim izdancima loze penja ice. I unutar zidova su biljke ovladale prostorom, probijaju i se izme u kamenih plo a poda. Napola ukopani u blato i pokriveni nekom udnom mahovinom, okolo su bili razasuti Yodini željezni lonci. Luke za uje Artooa kako je tiho zazviždao iza njega. - Ne, mislim da ne emo na i ništa upotrebljivo. - složi se Luke, saginju i se da s tla podigne jedan od lonaca. Kada ga je podigao, iz njega užurbano pobjegne malen gušter i izgubi se u trsci koja je rasla naokolo. - Artoo, vidi možeš li prona i išta elektronsko u blizini. Zapravo ga nikada nisam vidio da koristi tako nešto, ali ipak... - Slegne ramenima. Droid poslušno podigne svoj senzor. Luke ga je promatrao dok ga je okretao naokolo pretražuju i teren. Senzor se naglo prestane okretati. - Jesi li našao što? -upita Luke. Artoo uzbu eno zapiju e, okrenuvši u isto vrijeme svoju kupolu natrag prema mjestu od kamo su došli. - Nazad? - namršti se Luke. Opet zaokruži pogledom po ruševinama oko sebe. - Siguran si da nije ovdje? Artoo potvrdno zacvrku e i okrene se, voze i se pomalo nesigurno po neravnom tlu. Zastane, pa okrene kupolu prema Lukeu i oglasi se serijom zvukova koji nisu mogli biti ništa drugo no pitanje. - U redu, dolazim. - uzdahne Luke, potiskuju i nenadani osje aj strave koji ga je obuzeo. - Pokaži mi put. Sun evo svjetlo koje je bljeskalo kroz lisnati pokrov nad njim postalo je prigušenije kad su stigli do mjesta s kojeg su mogli vidjeti letjelicu. - Kamo sad? - upita Luke Artooa. - Samo mi nemoj re i da su tvoji senzori otkrili samo naš brod. Artoo naglo okrene kupolu prema Lukeu, srdito zacvrku i odlu an da porekne Lukeovu tvrdnju. Njegova se senzorska plo ica lagano zaokrene... I usmjeri na pe inu. Lukeovo srce zastane. - Siguran si?


67

Droid procvrku e potvrdno. - Siguran si. - ponovi Luke. Jedan dugi trenutak promatrao je ulaz u pe inu, nejasno vidljiv zbog maglenog zastora, kolebljivo razmišljaju i što mu je initi. Nije bilo prave potrebe oti i tamo, u to je bio siguran. Sto god je Artoo otkrio u pe ini, sigurno nije Yoda ostavio tamo. Sigurno ne tamo. Ali u suprotnom, što je to bilo? Leia je spomenula Tamnog Jedija s Bpfassha koji se sakrio ovdje. Je li možda moglo biti nešto njegovo? Luke stisne zube. - Ostani ovdje, Artoo. - zapovjedi droidu kada se uputio prema pe ini. - Brzo se vra am. Strah i bijes, upozoravao ga je Yoda esto, bili su robovi Tamne Strane. Odsutno, Luke se pitao kojoj strani služi radoznalost. Gledano iz blizine, drvo koje je korjenjem opkolilo ulaz u pe inu djelovalo je jednako strašno kao što se sje ao. Bilo je tamno, izobli eno i za uju e živo, kao da je i ono samo bilo prožeto i oživljenno tamnom stranom Sile. Možda je i bilo, ali Luke nije mogao biti siguran. Ne dok su ga preplavljivala zra enja pe ine i otupljivala njegova ula. Sad mu je bilo jasno da je to izvor stalnog pritiska koji je osje ao otkako je stigao na Dagobah, i na trenutak se upitao zašto taj osje aj nije nikada ranije bio toliko jak. Možda zato što je uvijek i Yoda bio tu, i njegova je prisutnost štitila Lukea od stvarne sile pe ine. Ali sada Yode nema... i Luke se morao sam suo iti s pe inom. Duboko udahne. Ja sam Jedi, podsjeti se odlu no. Otkva i odašilja s pojasa i uklju i ga. - Artoo? uješ li me? Kroz odašilja dopre droidovo piskutanjne. - U redu, ulazim. Javi mi kada se približim tome što si otkrio. Za uje potvrdni cvrkut. Vrati odašilja za pojas i dohvati sablju. Još jednom duboko udahne, prigne se da pro e ispod korijenja i stupi u pe inu. I ovdje je bilo jednako zlo kao i ranije. Tamno, vlažno, puno kukaca koji su plazili i ljigavog raslinja. Bilo je to još uvijek najneugodnije mjesto na kojem je Luke ikada bio. Tlo se inilo nesigurnijim nego prije i u prvih nekoliko koraka dva puta je gotovo pao kada je tlo popustilo pod njegovim nogama. Nije bilo strašno, ali: dovoljno da ga izbaci iz ravmnoteže. Kroz isparavanja izroni poznato mjesto i Luke nagonski vrš e prihvati sablju kako mu se približavao. Na tom mjestu se nekada borio u dvoboju iz no nih mora. Borio se sa sjenovitim, nestvarnim Darth Vaderom... Stupi nogom na taj komadi tla i stane, bore i se da zaustavi strah i jezovita sje anja. Ovoga se puta, na njegovo olakšanje, ništa ne dogodi. Iz sjena nije doprlo šištavo disanje i pred njim se nije pojavio Mra ni Goospodar. Ništa. Luke ovlaži usne i posegne za odašilja em. Ne, naravno da se nije ništa dogodilo. Ve se suo avao s tom krizom, suo avao i nadvladavao je. Vader se iskupio i bio je mrtav, a pe ina mu nije mogla prijetiti ni im do bezimenim i neutemeljenim strahovima, i to samo ako bi im on dopustio da ovladaju njime. Trebao je to znati ve na po etku. - Artoo? - pozove. - Jesi li još tamo? Mali droid zazuji odgovaraju i. - U redu. - re e Luke, ponovo krenuvši naprijed. - Koliko još daleko moram...? Usred re enice, zapravo u pol koraka ostane zate en. Sumaglica isparavanja u pe ini zgusne se oko njega u svjetlucavu, nestvarnu viziju... Bio je na malenom, otvorenom terenskom vozilu, nisko lebde i nad nekom jamom. Samo je tlo bilo nejasno vidljivo, ali mogao je osjetiti nesnosnu vrelinu koja se dizala oko njega. Nešto ga grubo udari u leda, gurnuvši ga naprijed na usku dasku koja se pružala sa strane vozila... Luke zaustavi dah kada mu je scena naglo postala jasna. Bio je ponovo na Jabba Huttovoj maloj letjelici i spremali su se pogubiti ga bacaju i ga u veliku jamu Carkoona... Pred sobom je mogao vidjeti Jabbinu barku, kako se primi e malo bliže dok su su se dvorjani


68

gurali jedni s drugima da bolje vide predstoje i spektakl. Mnogi detalji barke bili su nejasno vidljivi kroz izmaglicu sna, ali mogao je jasno vidjeti Artoovu malenu kupolastu figuru na vrhu broda. Artoo je ekao Lukeov znak... - Ne u igrati ovu igru. - povi e Luke prema viziji. - Ne u! Suo avao sam se i s tom krizom, ali sam je pobje ivao. Ali rije i su mu odzvanjale mrtvo ak i u vlastitim ušima... i dok ih je izgovarao, mogao je osjetitiu vrh straža-reva koplja uprtog u njegova leda. Osjetio je i kako ska e preko ruba daske. Ve padaju i, izokrenuo se, zgrabio rub daske i pustio da ga ona odbaci visoko preko stražara... Dosko io je i okrenuo se prema barci, ekaju i ispružene ruke sablju koju mu je Artoo dobacio u širokom luku. Sablja nikada nije stigla do njegove ruke. Dok je stajao i ekao da mu se primakne, sablja promjeni smjer kretanja i zaokrene nazad prema drugom kraju barke. Mahnito, Luke je pokuša dovu i uz pomo Sile, ali bez uspjeha. Sablja je nastavila letjeti u krivom smjeru... Luke je zurio u sablju dok ga je prožimao osje aj užasa. Kroz maglu i sa sun evim svjetlom koje je sjalo iza nje i mutilo mu vid, Luke nije mogao razaznati crte njezinog lica... Ali injenica da je ona u rukama držala podignutu sablju poput nagrade, govorila mu je sve što je

trebao znati. Ona je imala snagu Sile... i upravo je osudila njega i njegove prijatelje na smrt. I dok su ga koplja ponovo gurala prema rubu daske, mogao je uti njen podrugljiv smijeh... - Ne! - zavi e Luke, i jednako nenadano kako se pojavila, vizija nestane. Opet je bio u pe ini na Dagobahu, ela i tunike natopljenih znojem, a s odašilja a u njegovoj ruci ulo se pani no bipanje. Luke užasnuto udahne zrak, vrsto stiš i sablju u ruci da bi se uvjerio da je još uvijek tu. - U... - pro isti grlo i pokuša ponovo. - U redu je, Artoo. - uvjeri droida. - Dobro sam. Uh... - zastane, odupiru i se svojoj izgubljenosti i pokušavaju i se sjetiti što je zapravo radio ovdje. - Primaš li još uvijek onaj elektronski signal? Arto zacvrku e potvrdno. - Je li još uvijek preda mnom? Još jedan potvrdan zvuk. - U redu. - re e Luke. Prebacivši sablju u drugu ruku, desnom otre znoj s lica i oprezno se uputi prema naprijed, pokušavaju i gledati na sve strane u isto vrijeme. Bilo je o ito da mu je pe ina ve priredila ono najgore. Na putu u dubinu pe ine, nije naišao ni na jednu novu viziju koja bi mu prije ila put. I kona no, Artoo mu signalizira da je stigao. Naprava, nakon što ju je otkrio i izvukao iz blata i mahovine, bila je izrazito razo aranje. Bio je to lagano spljošten cilindar, s pet trokutastih i potpuno zahr alih tipki na jednoj strani i nekim udnim valovitim, o ito stranim, natpisom na drugoj strani. - I to je to? - zapita Luke, i nije bio siguran da mu je bilo drago što je prošao sav taj put zbog ne ega potpuno ne itljivog i nerazumljivog. Nema ni eg više? Artoo potvrdno zacrvkuta i zazviždi nešto što je zvu alo kao pitanje. - Ne znam što je. - odvrati Luke droidu. - Možda eš ti prepoznati o emu se radi. Izlazim van. Put nazad je bio neugodan, ali se ništa nije dogodilo. Luke se za kratko vrijeme pojavio na ulazu u pe inu i provukao se ispod korjenja s uzdahom olakšanja, sretan što je izišao na relativno svjež zrak mo vare. Vani je pao mrak dok je bio u pe ini, primjeti Luke s iznena enjem. Ona izvrnuta vizija prošlosti vjerojatno je trajala duže nego što mu se inilo. Artoo je uklju io signalna svjetla letjelice, zrake svjetla djelovale su poput nejasnih snopova u maglovitom ozra ju mo vare. Probijaju i se kroz nisko raslinje, Luke se uputi prema letjelici. Artoo ga je ekao, tiho piju i sam sebi. Pijukanje se pretopi u zvižduk olakšanja kada se Luke pojavio na svjetlu, a droid se ljuljao naprijed-nazad poput nestrpljiva djeteta. - Opusti se, Artoo, dobro sam. - uvjeri ga Luke, nuvši pružaju i mu cilindar koji je izvukao iz džepa. - Sto misliš?


69

Droid zacvr i zamišljeno dok mu se kupola okretala naokolo kako bi dobro promotrio predmet sa svih strana. Tada, nenadano, cvr anje preraste u uzbu eno elektronsko eretanje. - Sto? - upita Luke, pokušavaju i razumjeti erupciju zvukova koje je proizvodio mali droid i pitaju i se zlobno zašto Threepioa nikada nema kad ge ovjek treba. - Uspori, Artoo. Ne mogu... ma, zaboravi. - prekine sam sebe, podižu i se na noge i ogledavši se naokolo po nadiru oj tami. - Mislim da ionako više nema potrebe za daljnjim zadržavanjem. Pogleda još jednom prema pe ini, gotovo omamljen blijedim zlokobnim svjetlom koje ju je okruživalo i zadrhti. Ne, doista više nemaju nijedan razlog ostati... a postoji najmanje jedan dobar razlog da odu. Toliko o pronalaženju prosvijetljenja ovdje, pomisli Luke mrzovoljno. Trebao je znati. - Hajde, - re e droidu - da te vratimo u tvoje ležište. Možemo pri ati o ovome na putu ku i. Artoovo izvješ e o cilindru ispalo je prili no kratko i vrlo negativno. Mali droid nije prepoznao dizajn, nije mogao dešifrirati njegovu funkciju uz pomo svojih senzora za op u namjenu, ak nije znao ni na kojem je jeziku izveden natpis na cilindru, ne spominju i što je natpis zna io. Luke se po eo pitati zbog ega je droid bio toliko uzbu en na po etku... sve dok se na ekranu nije pojavila posljednja re enica. - Lando.7 - namrgodi se Luke, itaju i re enicu iz po etka. - Ne sje am se da sam ikada vidio Landa s ne im nalik ovom. Na ekranu se pojavi novi tekst. - Da, znam da sam tada bio zauzet nekim drugim stvarima. - složi se Luke, nesvjesno svijaju i prste svoje umjetne ruke. - No, je li Lando to dao Generalu Madine ili mu je samo pokazivao? Pojavi se još jedna re enica. - To je u redu. - re e Luke droidu. - Znam da si i ti bio zauzet ne im drugim. Luke baci pogled na ekran s prikazom stražnje vizije, ugledavši obrise Dagobaha zaklonjenog oblacima kako se smanjuju i nestaju. Imao je namjeru po i ravno natrag na Coruscant i sa ekati dok se Leia i Han vrate s Bpfassha. Ali kako je uo, njihova tamošnja misija mogla je potrajati i nekoliko tjedana ili ak i više. A Lando ga je nekoliko puta pozvao da posjeti njegove rudnike rijetkih metala na vrlo vru em planetu Nkllon. - Promjena plana, Artoo. - najavi, unose i novi kurs. - Idemo produžiti do Arthega sustava da posjetimo Landa. Možda nam on može re i što je ovo. A na putu do Nkllona, imat e vremena razmisliti o onom uznemiravaju em snu ili viziji ili što god je bilo ono u pe ini. I zaklju iti je li to bilo zapravo nešto više od sna.


70

GLAVA 12

- Ne, nemam tranzitnu dozvolu za Nkklon. - re e Han strpljivo u Falconov odašilja , pogledavaju i prema prepravljenoj B-krilnoj letjelici koja je prolazila kraj njih. - Jednako tako nemam niti ra una kod vas. Pokušavam do i do Landa Calrissiana. - Iz sjedala iza njega dopre zvuk nalik prigušenom smijehu. - Rekla si nešto? - upita preko ramena. - Ne. - re e Leia nedužno. - Samo sam se sjetila prošlih vremena. - Baš. -zamumlja Han. I on ih se sjetio, a uspomene s Bespina nisu mu bile baš najdraže. - Slušaj, samo nazovi Landa, ho eš li? - predloži pilotu krilne letjelice. - Reci mu da ga traži stari prijatelj, koji je mislio da bi mogli odigrati Sabacc mojim setom plo ica. Lando e razumjeti. - Želimo što? - upita Leia naginju i se naprijed i vire i mu preko ramena s zabunjenim izrazom na licu. Han isklju i na trenutak odašilja . - Imperij možda ima svoje špijune i ovdje. - podsjeti je. - A ako ih imaju, odavanje naših imena cijelom Artewga sustavu ne bi bilo pretjerano pamerno. - U pravu si. - prizna Leia oklijevaju i. - Ali ipak je ovo bila vrlo udna poruka. - Ne e biti udna Landou. - uvjeri je Han. - Znat e da sam to ja... pod uvjetom da se ovaj manjevažni pritiska prekida a kraj nas opusti i proslijedi poruku. Sjede i pored njega, Chewbacca zarok e upozorivaju i. Nešto veliko im se primicalo sa stražnjeg kraja. - Imaš li pojma što je? - upita Han, krive i vrat i pokušavaju i promotriti letjelicu. Odašilja zakr a prije nego je Wookie mogao uop e odgovoriti. - Neidentificirana letjelica, general Calrissian odredio je posebnu tranzitnu proceduru za vas. - re e pilot domicilne letjelice, zvu i pomalo razo aran. Vjerojatno se unaprijed veselio mogu nosti da gnjavatore osobno izbaci iz svog sustava. - Vaša je pratnja krenula presresti vas. Ostanite na sadašnjem položaju do njihpova dolaska. - Primljeno. - re e Han, i nije se mogao natjerati da zahvali ovjeku. - Pratnja? - upita Leia zabrinuto. - Zašto pratnja? - Eto, tako pro u oni koji odlaze u politi ke misije svaki put kad Lando navrati u posjet u Pala u. - ukori je Han, još uvijek krive i vrat i gledaju i unatrag... Stiže. Nkllon je vrlo vru planet, preblizu svome suncu da bi mu se ijedan normalan brod mogao približiti a da se ozbiljno ne ošteti. - Stoga dakle, - mahnuvši rukom pokaza Lei nadesno - trebamo pratnju. Han za uje kako je Leia iza njega duboko udahnula u iznena enju, a ak je i on, koji je vidio Landove holo-gramske prikaze, morao priznati da je prizor bio impresivan. Zaštitni je brod najviše nalikovao monstruoznom kišobranu, zakrivljenog, tanjurastog oblika koji je bio velik kao pola Zvjezdanog razara a. Donji je dio broda bio izbrazdan cijevima, stabilizatorskim crpkama i pogonskim turbinama hladnjaka kojem je uloga bila sprije iti zapaljenje tanjura tijekom puta. Na mjestu gdje bi se na kišobranu nalazila drška, letjelica je imala debeo cilindri ni toranj. Dužina mu je odgovarala polumjeru tanjura, a sam mu je vrh bio na kan velikim rashladnim stabilizatorima. Za samo središte tornja bio je pri vrš en tegle i brod koji je vukao sve to. Brod je djelovao kao naknadno postavljen i gotovo neskladno. - Mili Bože. - promrmlja Leia, zapanjena. -1 ovo leti? - Leti, ali ne baš lako. - re e joj Han, promatraju i pomalo zabrinuto kako se monstruozni brod sve bliže primi e njihovom brodu. Nije se morao primaknuti toliko blizu, Falcon je bio puno manji nego ogromni teretni brodovi koje je zaštitni brod obi no vukao. - Lando mi je pri ao kako su imali izuzetnih teško a ponajprije s iznalaženjem pravog oblika tih brodova, i gotovo jednako toliko problema dok su obu avali ljude kako da upravljaju njima. Leia kimne. - Vjerujem da je tako.


71

Odašilja se ponovo oglasi. - Neidentificirani brode, ovdje Prate i Brod Devet. Spremni smo za prikap anje. Koji je vaš kompjuterski kod za infiltraciju u sustav? - Dobro. - promrmlja Han pritiš i prekida odaši-ljaša. - Prate i Brode Devet, nemamo mogu nost infiltracije u sustav. Dajte mi svoj kurs i pratit emo vas. Na trenutak je vladala tišina. - U redu, neidentificirani brode. - kona no re e glas. Pomalo oklijevaju i, pomisli Han. - Uskladite kurs prema dva-osam- etiri, brzina stupnja šest ispod brzine svjetlosti. Ne ekaju i potvrdu prijema, ogromni se kišobran po ne zaokretati. - Prati ga, Chewie. - re e Han svom kopilotu. Nije mislio da bi moglo biti problema. Falcon je bio brži i bolje je manevrirao nego što je to mogao brod njihove veli ine. - Prate i Brode Devet, koje je vaše predvi eno vrijeme slijetanja na Nkllon? - Zurite li, neidentificirani brode? - Zašto bi bili u žurbi, ta pogled je veli anstven. - re e Han sarkasti no, gledaju i u donji dio tanjura koji je nad njima zaklonio ve i dio neba. - Da, pomalo nam se žuri. - Zao mi je ako je tako. - re e glas s broda. - Vidite, da imate mogu nost infiltriranja, mogli bi zajedno ubrzati u brzinu svjetlosti i sti i na Nkllon za sat vremena. Ali, s obzirom da vas uvodimo u atmosferu ovako... pa, potrajat e desetak sati. Han se iskezi. - Krasno! - Vjerojatno bi mogli osposobiti sustav za privremenu infiltraciju. - predloži Leia. - Threepio dovoljno dobro poznaje Falconovo ra unalo. Chewbacca se napola okrene prema njoj, riknuvši u znak protivljnja i time se raprava završi a da nije ni po ela, i ne bi pomoglo ak ni da se Han priklonio toj zamisli. Ali nije. - Chewie je u pravu. - odlu no re e Lei. - Ovaj se brod ne e tako izlagati. Nikada. Jeste li uli, prate i brode? - Nemam ništa protiv, neidentificirani brode. - javi se glas onog drugog. inilo se da svi perverzno uživaju rabe i tu frazu. - Ionako me pla aju po satu rada. - Lijepo. - odvrati Han. - Krenimo s tim. - Naravno. Transmisija se prekine, a Han se prihvati upravljanja. Kišobran se još uvijek zaokretao, ali to je bilo sve. - Chewie, jesu li im pogoni pokrenuti za polazak? Wookie nije no zareži. - Sto se doga a? - upita Leia naginju i se naprijed. - Ne znam. - odvrati Han, ogledaju i se naokolo. Kišobran im je zaklanjao pogled i ništa se nije moglo vidjeti. - Što god da jest, ne svi a mi se. - uklju i odašilja . - Zaštitni brode, zašto ne kre emo? - Nema razloga za brigu, neidentificirani brode. - umiruju i odgovori glas s druge strane. - Prilazi nam još jedan brod bez koda za infiltraciju, tako da emo vas oba uvesti zajedno. Nema razloga da dovla imo još jedan zaštitni, zar ne? Kosa na Hanovom vratu se nakostriješi. Još jedan brod koji slu ajno dolazi na Nkllon u isto vrijeme kad i oni. - Imate li identifikacijske podatke za taj brod? - upita Han. Glas sa zaštitnog broda frkne. - Nemamo identifikacijske podatke ak ni za vas, prijatelju. - Baš si mi pomogao. - zagunda Han sam za sebe isklju ivši ponovo odašilja . - Chewie, možeš li ti identificirati brod? Wookijev odgovor bio je kratak i jezgrovit. - Krasno! - rikne Han. - Baš krasno. - Nisam vas razumjela. - re e Leia, vire i preko Hanova ramena. - Druga letjelica prilazi s druge strane brodskog stupa. - re e Han namrgo eno, upiru i prstom na svjetlosni trag na prikazu skenerskog polja. - Zadržava se iza stupa tako da ga ne možemo vidjeti.


72

- Radi li to namjerno? - Vjerojatno. - kimne Han, otkap aju i sigurnosne pojase. - Chewie, preuzmi. Idem uklju iti topove. Han potr i kroz hodnik od upravlja ke kabine prema središtu broda i uputi se uz ljestve. - Kapetane Solo? - povika za njim iz pravca kabine nervozan mehani ki glas. - Nešto nije u redu? - Vjerojatno, Threepio. - dovikne mu Han. - Bilo bi pametno da se vežeš. Popeo se uz ljestve, prošao nadesno kroz gravitacijsku cijev prema topni kom oknu i spustio se u sjedalo. Jednom rukom pritisne naponski prekida i upravlja ka konzola uklju i se zadovoljavaju e brzo, dok je drugom rukom dohvatio slušalice. - Vidiš li što, Chewie? - upita kroz mikrofon. Uslijedi reže i negativan odgovor. Brod koji je prilazio još je uvijek bio zaklonjen stupom zaštitnog broda. Na svjetlosnom tragu skenerskog prikaza sada se mogla o itati brzina broda, i po njoj je Chewie mogao prora unati krajnju mogu u veli inu broda. Prema tim podacima, nije bio velik. - Pa, to je bar nešto. - re e Han Wookiju, preme- i u glavi svoje znanje o tipovima svemirskih brodova i pokušavaju i otkriti što je Imperij, od brodova te veli ine, mogao slati na njih ovaj put. Neku izvedbu TIE lovca, možda? - Budi na oprezu, možda je to samo mamac. Skenerski prikaz se oglasi zvu nim signalom. Nepoznati brod je trebao izi i iz zaklona stupa svaki trenutak. Han se uko i, drže i prst pripravno na obara u... S nenadanoš u koja ga je iznenadila, brod se pojavi na vidiku, zaobilaze i stup zaštitnog broda u stisnutom spiralnom letu. Zatim malo uspori... - To je X-krilna letjelica. - prepozna Leia oblik, s ujnim olakšanjem u glasu. - Ima oznake Republike... - Halo, stranci! - zazve i Lukeov glas u Hanovim ušima. - Drago mi je vidjeti vas. - Uh... zdravo! - re e Han, suzbivši nagon da oslovi Lukea po imenu, kao i ina e. Teoretski, bili su na sigurnoj frekvenciji, ali svatko s dovoljnom motivacijom mogao je pre i preko tih formalnosti. - Što ti radiš ovdje? - Došao sam vidjeti Landa. - re e mu Luke. - Žao mi je ako sam vas preplašio. Kad su mi rekli da me uvode zajedno s neidentificiranim brodom, pomislio sam da je u pitanju zamka. Nisam bio u potpunosti siguran da ste to vi do prije nekoliko trenutaka. - Ah. - re e Han, gledaju i kako se druga letjelica postavlja u usporedan položaj s njima. Bio je to doista Lukeov brod. Ili je bar izgledalo kao Lukeov brod. - Tako zna i. - re e ležerno, zaokre i laserske topove i uperivši ih u letjelicu s boka. Postavljena u ovakav položaj, X-krilna letjelica morala bi skrenuti sa svog pravca za devedeset stupnjeva da bi mogla pucatoi na njih. Naravno, ukoliko nije bila prepravljena. - Dolaziš samo u prijateljski posjet, ili...? - Ne baš. Našao sam neku staru napravu koja... pa, mislio sam da bi Lando mogao znati što je to. - zastao je. - Mislim da ne moramo o tome raspravljati preko veze. Što ti misliš? - Ni ja ne mislim da bi trebali razgovarati o tome. - re e mu Han. Zvu alo je kao Lukeov glas, ali nakon one gotovo kobne zamke na Bpfasshu, nije imao namjeru ništa više uzimati zdravo za gotovo. Na neki su na in morali morali potvrditi njegov identitet, i to brzo. Pritisne prekida , isklju ivši se s radio veze. - Leia, možeš li osjetiti je li to doista Luke tamo vani ili nije? - Mislim da mogu. - odgovori ona polako. - Gotovo sam sigurna da je to on. - Gotovo sigurna nije dovoljno, srce. - upozori je. - Znam. - re e Leia. - Sa ekaj, ima. Han se priklju i nazad u radio vezu. - ...rekao da imam mogu nost infiltriranja u sustav, bilo


73

bi mogu e u i u atmosferu puno brže. - pri ao je Luke. - Prelazak iz brzine svjetlosti što je bliže mogu e Nkllonu zbog gravitacijskih ograni enja, a zatim par minuta leta pod njihovim zaklonom prije nego što me zakloni sam planet tako da mogu let nastaviti samostalno. - No, jedini je problem što X-krilne letjelice ne opremaju kodovima za infiltraciju, zar ne? - upita Han. - To no. - pomalo hladno re e Luke. - Bez sumnje se radi o propustu u konstruktorskoj fazi. - Jama no. - potvrdi Han, osjetivši kako se po eo znojiti. Sto god da je Leia planirala, nadao se da e brzo krenuti s tim. - Zapravo, drago mi je što nemaš kod. - progovori Leia. - Osje am se sigurnije putuju i u konvoju. Oh, prije no što zaboravim, ovdje je netko tko te želi pozdraviti. - Artoo? - javi se Threepiov metalni glas, nesigurno ljubopitljiv. - Jesi li tamo? Hana zagluši bujica elektronskog cvrkutanja i pijukanja koja dopre iz slušalica. - Pa, ne znam da li bi mogao biti negdje drugdje, a ne tu. - re e Threepio nepopustljivo. - Iz prošlih iskustava znam da postoji vrlo veliki broj mogu ih nevolja u koje se možeš uvaliti. Posebno kad mene nema kraj tebe da te izvla im. Han u slušalicama za uje zvuk koji je vrlo podsje ao na elektronsko frktanje. - Da, naravno, ti si uvijek vjerovao da možeš. - odvrati Threepio, još kru e. - Pretpostavljam da imaš pravo biti u zabludi. Artoo ponovo frkne. Han se zadovoljno nasmješi i isklju i topni ku kontrolnu plo u i vrati laserske topove u slanje pripravnosti. Poznavao je mnoge muškarce, posebice u onim davnim krijum arskim vremenima, koji ne bi željeli imati ženu koja misli brže nego oni. Razmišlaju i o sebi samom, Han je davno odlu io da bi želio upravo to. Pilot zaštitnog broda nije pretjerivao. Gotovo deset sati kasnije signalizirao im je da su prepušteni sami sebi, popratio to ne baš pristojnim komentarom i povukao se u stranu, oslobodivši im put. Nije se imalo što vidjeti, ali tamna strana nerazvijenih planeta rijetko je bila slikovita, zaklju i Han. Signal za slijetanje zasvjetli prema njemu s jednog od polja za slijetanje i Han lijeno zaokrene letjelicu u navedenom smjeru. Iza sebe za uje šum koraka. - Sto se doga a? - upita Leia, zijevaju i dok se spuštala u kopilotsko sjedalo. - Nalazimo se u Nkllonovoj sjeni. - re e joj Han, kimnuvši glavom u smjeru tamnog prostora bez ijedne zvijezde koji se pružao ravno pred njima. Usmjeren sam prema jednom od Landovih rudarskih pogona. Stižemo za deset ili petnaest minuta. - U redu. - Leia pogleda u stranu prema blješte im svjetlima Lukeova X-krilca koji je letio uporedo s njima. - Jesi li razgovarao s Lukeom? - Ne u posljednjih nekoliko sati. Rekao je da e pokušati malo odspavati. Mislim da Artoo trenutno upravlja brodom. - Da, u pravu si. - kimne Leia, pomalo odsutnim glasom koji ju je uvijek odavao kad bi se koristila svojim novim Jedi sposobnostima. - Ali, Luke ne spava spokojno. Nešto ga mu i. - Nešto ga mu i ve nekoliko mjeseci. - podsjeti je Han. - Pro i e ga. - Ne, ovo je druga ije. - odmahne Leia glavom. - Nešto više... ne znam, nešto puno važnije, mislim. - Okrene se prema Hanu da ga pogleda u

i. - Winter misli da bi Luke možda htio s tobom razgovarati o tome. - Pa, do sada nije. - re e Han. - Slušaj, ne brini se. Kada bude spreman pri ati o tome, pri at e.

- Nadam se da ho e. - proviri kroz osmatra nicu upravlja ke kabine i pogleda planet kojem su se brzoj približavali. - Nevjerojatno. Znaš li da odavde zapravo možeš vidjeti dio sun eva vijenca? - Aha, ali molim te nemoj me pitati da te povezem bliže da bolje vidiš. - re e joj Han. - Ovdje


74

zaštitni ki brodovi ne lete zbog zabave, znaš. Sun evo svjetlo tamo dalje dovoljno je jako da u nekoliko sekundi sprži sve senzore koje imamo i samo par minuta kasnije potpuno uništi trup Falcona. Leia odmahne glavom u nevjerivci. - Prvo Espin, sada Nkllon... Za sve vrijeme koliko poznaješ Landoa, je li bilo vremena kad nije bio umješan u neki ludi projekt? - Ne esto. - morao je priznati Han. - Iako, na Bespinu je bar radio s poznatom tehnologijom. Obla ni je grad bio u pogonu godinama prije nego što ga je Lando preuzeo. Ovo... - kimne glavom prema krajobrazu pred njima - Ovo sve su morali smišljati od samih temelja. Leia se nagne neprijed. - Mislim da vidim grad. Vidi, ona skupina svjetala tamo. Han pogleda na mjesto koje mu je pokazivala. - Prije bih rekao da je to prethodnica rudarskih strojeva. Nedavno sam uo da ima više od stotinu takvih sprava koje iskopavaju ruda u do površine. - To su oni asteroidni brodovi koje smo mu pomogli nabaviti preko Stonehill Industries? - Ne, te koristi u vanjskom sustavu za teže radove, ispravi je Han. - Ovo su maleni strojevi u koje stane po dva ovjeka. Izgledaju kao stošci odrezana vrha. Na dnu letjelice imaju nekoliko plazmonskih mlaznih bušilica. Jednostavno se spustiš tamo gdje želiš kopati, ispališ mlaz plazme na minutu ili dvije da razbiješ tlo i onda se spustiš kroz okno i pokupiš razbijene komade rude. - O, da, sada znam što je to. - kimne Leia. - Ispo etka MI se koristili i kao asteroidski mineri, zar ne? - Radili su prema sli nom principu. Lando je pronašao ovu gomilu strojeva u nekom talioni kom kompleksu. Umjesto da skinu plazmonske mlazove, vlasnci su ih jednostavno cijele podigli i u vrstili ih u liniju. - Pitam se kako je Lando došao do njih? - Vjerujem da to ne želimo znati. Oglasi se odašilja . - Neidentificirani brodovi, ovdje kontrola Nomadskog Grada. - javi se odrješit glas. - Imate dopuštenje za slijetanje na platforme Pet i Šest. Pratite svjetionik i pripazite na neravnine. - Primljeno. - re e Han. Falcon je bio vrlo blizu tla, visinomjer je pokazivao manje od pedeset metara. Pred njima, uzdigao se niski greben. Lagano dotaknuvši komande, Han se malo uzdigne nad njim... I ravno pred sobom ugledaju Nomadski Grad. - Reci mi ponovo - izazivao je Han - ono o Landou i ludim projektima? Leia je odmahivala glavom bez rije i. ak je i Han, koji je manje -više znao što može

ekivati, morao priznati da je pogled bio zapanjuju . Ogroman, grbav, zasljepljuju tisu ama svjetala u sumraku tamne polutke, rudarski je kompleks nalikovao nekoj vrsti egzoti nog, monstruoznog živog bi a, dokje s mukom probijao preko okolnog terena, izravnavaju i malene grebene preko kojih je gazio. Svjetla za pretraživanje križala su se na tlu pred njim, a bezbroj malenih brodova zujalo je poput parazitskih kukaca oko njegovih leda i migoljilo po tlu pred njegovim nogama. Hanovom mozgu je bilo potrebno nekoliko sekundi da razlu i sastavne dijelove toga grada. Star Dreadnut krstarica na vrhu, etrdeset zarobljenih Imperijalnih AT-AT-a koji su nosili krstaricu ponad tla, kapsule i pilotske letjelice koje su se kretale naokolo. Ali, ak i saznanje o tome što je to u stvarnosti, nije mu umanjilo impresivnost. Ponovo se javi odašilja . - Neidentificirani brode, - za uje se poznati glas - dobrodošli u Nomadski Grad. Kakav je to poziv na partiju sabacca? Han se naceri krajem usana. - Zdravo, Lando! Upravo smo pri ali o tebi. - Mogu se kladiti da jeste. - re e Lando lažno ozbiljan. - Vjerojatno ste komentirali moje poslovne sposobnosti i kreativnost. - Tako nešto. - odgovori Han. - Ima li nekih posebnih trikova za slijetanje na tu stvar?


75

- Zapravo ne. - uvjeri ga Lando. - Brzina nam je svega nekoliko kilometara na sat, zapravo. Je li to Luke u X-krilcu? - Da, i ja sam tu. - ubaci se Luke prije nego je Han stigao odgovoriti. - Ovo mjesto je nevjerojatno, Lando. - Sa ekaj da ga vidiš iznutra. Bilo je i vrijeme da me posjetite, ako smijem primjetiti. Jesu li Leia i Chewie s vama? - Svi smo tu. - javi se Leia. - Nije u pitanju samo prijateljski i neslužben posjet. - upozori ga Han. - Trebamo malu pomo . - Pa, naravno. - re e Lando, s trunkom oklijevanjna. - Sve što mogu u initi. Trenutno sam u Projektnoj centrali. Nadzirem jedno komplicirano iskopavanje. Netko e vas sa ekati na platformi za slijetanje i dovest ovamo k meni. Ne zaboravite da ovdje nema kisika. Sa ekajte da se pristanišna cijev prika i na letjelicu prije nego pokušate spustiti silaznu rampu. - U redu. - re e Han. - Pobrini se da odbor za do ek bude netko kome možeš vjerovati. Uslijedi još jedna kratka pauza. - Oh? - ležerno upita Lando. - Ima li nešto...? Prekine ga nenadano elektronsko skvi anje iz odašilja a. - Chewie, imamo problema. - povi e Han. Do i gore! Wookie zareži potvrdivši da je uo, a Han se usredoto i nazad na odašilja . - Pretraži podru je skenerom. - re e Lei. - Provjeri približava li nam se što. - Dobro. - odvrati ona, ruku ve zauzetih komandama. - Što misliš uraditi? - Prona i u istu frekvenciju. - Skrenuo je Falcona s kursa za slijetanje, uvjerio se da je oko njih sve otvoreno i isto, pa je opet uklju io odašilja , zadržavaju i ga stišanog. Znao je nekoliko trikova skeniranja i miješanja frekvencija koje je koristio i ranije u ovakovim slu ajevima ometanja. Pitanje je bilo ho e li sada imati dovoljno vremena da ih upotrijebi. Nenadano, puno brže no što se nadao, elekrtonski pisak i šum pretvore se u ljudski glas. - ...navijam: svi brodovi koji me uju neka se jave u baze. - Lando, ja sam. - javi se Han. - Sto se doga a? - Nisam siguran. - re e Lando, zvu i zbunjeno. - Mogu e je da nam solarne eksplozije ometaju transmisije. To se doga alo i ranije. Ali, uzorak je ovaj put netipi an... Glas mu se izgubi. - Sto? - povika Han. Iz zvu nika se za uje prigušen šum, kao da je netko duboko udahnuo zrak. - Imperijalni Zvjezdani Razara . - javi se Lando tiho. - Približava se velikom brzinom tamnoj strani planete. Han pogleda u Leiu, a njezino se lice skameni kada mu je uzvratila pogled. - Pronašli su nas. - prošap e.


76

GLAVA 13

- Vidim ga, Artoo, vidim. - umiri Luke droida. - Pusti da ja brinem o razara u, a ti se potrudi probiti ometanje transmisije. Mali droid za ereta nervozno pristaju i i vrati se poslu. Pred njima, Milenium Falcon je skrenuo s kursa za slijetanje i zaokrenuo u širokom luku unatrag, djeluju i kao da e presresti dolaze i brod. Nadaju i se da Han zna što radi, Luke uklju i borbeni sustav X-krilca i krene za njim. Zazove sestrino ime u mislima. Njezin se odgovor nije sastojao od rije i, ali Luke je mogao osjetiti njezinu srdžbu i frustraciju i tihi strah vrlo jasno. Drži se, s tobom sam, poru i joj, pokušavaju i unijeti u tu misao što više uvjerenja. Uvjerenje koje, morao je priznati, ni sam nije osje ao. Sam zvjezdani razara ga nije previše brinuo. Ukoliko su Landovi opisi sun eva intenziteta bili vjerodostojni, veliki je brod dosada vjerojatno bio bespomo an, jer su mu senzori i mogu e, ve i dio oklopa, isparili zbog vru ine. Ali Tie lovci u unutrašnjosti broda, zašti eni u hangarima, nisu bili toliko bespomo ni... i im se brod nade u Nkllonovoj sjenci, lovci e mo i poletjeti. Nenadano, transmisije se vrate u normalu. - Luke? - Tu sam. - potvrdi. - Kakav je plan? - Nadao sam se da ti imaš plan. - suho re e glas. - ini mi se da nas broj ano pomalo nadja avaju. -Ima li Lando lovce? - Prikuplja ono što ima, ali e ih zadržati blizu površine da zaštiti postrojenje. Imam osje aj da im posade nisu pretjerano iskusne. - U tom slu aju, ini se da smo mi prva linija napada. - re e Luke. Kroz glavu mu proleti bljesak davne uspomene, ulazak u Jabbinu pala u na Tatooinu prije pet godina, kada je iskoristio Silu da omami gamorreanske stražare. - Pokušajmo sljede e. - re e Hanu. - Idem ispred tebe i pokušat u ih zbuniti ili im barem usporiti reflekse što više mogu. Ti me prati i izbacuj ih iz stroja. - Zvu i kao najbolje što možemo. - promrmlja Han. - Leti nisko nad površinom planeta. Ako imamo imalo' sre e, neke od njih emo mo i natjerati u te izbo ine. - Ali ne leti prenisko. - upozori ga Leia. - Zapamti da se ne eš mo i previše usredoto iti na let. - Mogu se nositi i s jednim i s drugim. - uvjeri je Luke, pogledavši instrumente posljednji put. Ovo je bila njegova prva svemirska bitka u kojoj je sudjelovao kao potpuni Jedi. Na trenutak se zapita jesu li Jediji Stare Republike na taj na in pristupali svojim borbama. Ili se uop e nisu borili? - Evo ih, dolaze. - najavi Han. - Izlije u iz hangara i na putu su. Izgleda kao... samo jedna eskadrila. Previše su samouvjereni. - Možda. - Luke se namršti gledaju i u takti ki prikaz. - Kakvi su oni drugi brodovi s njima? -Ne znam. - polako odgovori Han. - Doduše, prili no su veliki. Možda transporteri. - Nadajmo se da nisu. - Ako je ovo bila potpuna invazija, a ne još jedna udari-i-nestani akcija kao na Bpfasshu... - Bit e bolje da javiš Landou. - Leia ve javlja. Jesi li spreman? Luke duboko udahne. TIE lovci su se rasporedili u tri skupine po etiri letjelice, klize i po zraku to no prema njima. - Spreman sam. - re e Luke. - Dobro. Hajdemo to odraditi. Prva im se skupina približavala velikom brzinom. Napola sklopljenih o iju, lete i samo uz pomo svojih refleksa, Luke se prepusti snazi Sile.


77

Bio je to udan osje aj. udan, i više nego neugodan. Dodirivati tu i um s namjerom komunikacije bilo je razli ito od ovoga. Dodirivati ljudski um sa zadatkom da se namjerno iskrive ne ije percepcije, bilo je nešto posve drugo. Imao je sli an osje aj i u prošlosti, u Jabinoj pala i sa straža,rima, ali je tada mislio da se radi o nervozi koju je izazvao zadatak spašavanja Hana. Sada je shvatio da nije u pitanju samo nervoza, nego nešto više. Možda je ova vrsta akcije, ak i u samoobrani, bila preblizu granici tamnih prostranstava kamo je Jedijima pristup bio zabranjen. Pitao se zašto mu ni Yoda ni Ben nisu to nikada spominjali. Pitao se što se još krije u jedi nauku što e morati otkriti sam. Luke? Nejasno, osjetio je kako se upetljao u sigurnosne pojaseve kada je naglo zaokrenuo letjelicom u stranu. Glas koji je šaputao u njegovoj glavi... - Ben? - glasno zazove. Nije zvu alo kao Ben Kenobijev glas, ali ako to nije bio on, tko je... Do i eš k meni, Luke, javi se ponovo glas. Moraš do i k meni. Iš ekujem te. Tko si? upita Luke, usredoto ivši se na kontakt što je više mogao, ali paze i pri tome da ne izgubi nadzor nad letjelicom i sruši se. Ali drugi je um bio previše neuhvatljiv i nje mu mogao

i u trag, izmicao mu je kao mjehuri na jakom vjetru. Gdje si? Na i eš me. Iako se Luke upinjao, osjetio je kako kontakta nestaje. Na i eš me... i Jediji e se ponovo uzdi i. Zbogom, do tada...

ekaj! Ali poziv je izblijedio u ništavilo. Stiš i zube, Luke se napne... i postupno postane svjestan drugog, poznatog glasa kako doziva njegovo ime. - Leia? - prozbori napuknutim glasom. Usne su mu bile neshvatljivo suhe. Luke, jesi li dobro? - upita Leia zabrinuto. - Naravno. - re e Luke. Glas mu je zvu ao malo bolje. - Dobro sam. Što ne valja? - Ti ne valjaš. - ubaci se Han. - Misliš li ih proganjati do ku e? Luke trepne, iznena eno se ogledavši oko sebe. Zuje i TIE lovci su nestali, ne ostavljaju i za sobom ništa drugo nego nekoliko olupina razasutih po okolnom krajoliku. Na ekranu je vidio da je Razara napustio Nkllonovu sjenu, ubrzano se udaljavaju i od planeta, prema to ki dovoljno udaljenoj od gravitacije s koje se mogu prebaciti u brzinu svjetlosti. Iza njih, vidio je nekoliko minijaturnih sunaca kako mu se približavaju. Bila su to dva Landova zaštitna broda, dolaze i s zakašnjenjem, sada kad je ve bilo prekasno da se uklju e u bitku. - Sve je gotovo? - upita priglupo. - Sve je gotovo. - uvjeri ga Leia. - Srušili smo dva lovca prije nego što su se ostali isklju ili iz bitke i povukli. Što je s transporterima? - I oni su se vratili s lovcima. - re e Han. - Još uvijek ne znamo što su radili ovdje. Nekako smo im izgubili trag za vrijeme bitke. Ali se ini da se nisu previše primakli samome gradu. Luke duboko udahne i pogleda na sat u upravlja koj kabini. U svemu tome, zaokupljen, izgubio je oko pola sata. Pola sata koje njegov unutarnji osje aj za vrijeme nije mogao rekonstruirati. Je li taj udni Jedi kontakt mogao trajati tako dugo? Bilo je to nešto ime se morao pozabaviti. Vrlo pažljivo pozabaviti. Na ekranu glavnog zapovjednog mosta vidjela se samo svijetla blješte a to ka na tamnoj pozadini Nkllona kada se je Juridicator ubacio u brzinu svjetlosti. - Otišli su, Admirale. - re e Pellaeon, pogledavši u Admirala. - Dobro. - Veliki Admiral gotovo lijeno prije e pogledom po ostalim displejima, iako nije imao razloga za neku posebnu brigu tako daleko u Athega sustavu. - Tako. - re e, okrenuvši se stolicom na drugu stranu. - Gospodaru C'baoth? - Uspješno su izvršili misiju. - re e starac, a na licu mu je ponovo bio onaj udni napeti izraz. - Dokopali su se pedeset i jednog stroja za iskopavanje po koje ste ih poslali. - Pedeset i jedan. - ponovi Thrawn s ujnim zadovoljstvom. - Odli no. Niste imali poteško a


78

navesti ih prema tamo i kasnije izvu i? C'baoth uperi pogled u Thrawna. - Izvršili su svoju misiju. - ponovi. - Koliko ete me puta upitati istu stvar? - Onoliko puta koliko je potrebno da dobijem ispravan odgovor. - odvrati Thrawn hladno. - Izraz lica vam je neko vrijeme djelovao kao da imate poteško a. - Nisam imao poteško a, Veliki Admirale. - re e C'baoth oholo. - Vodio sam razgovor. - zastane, s tra kom smiješka na usnama. - S Lukeom Skywalkerom. - O emu pri ate? - frkene Pellaeon. - Posljednja obavještajna izvješ a govore da je Skywalker... Zamukne na Admiralov znak. - Objasnite. - re e Admiral Thrawn. C'baoth kimne glavom prema displeju. - On je tamo u ovome trenutku, Admirale Thrawn. Stigao je na Nkllon trenutak prije Juridicatora. Thrawn suzi svoje žarke o i. - Skywalker je na Nkllonu? - upita, opasno tihim glasom. - U samom središtu bitke. - odgovori C'baoth, vidno uživaju i u Admiralovu porazu. - I vi mi niste rekli ništa o tome? - upita Thrawn istim ubojitim glasom. Star evog osmjeha nestane. - Ve sam Vam rekao, Admirale. Ostavit ete Skywalkera na miru. Ja u se pozabaviti njime, u svoje vrijeme, na svoj na in. Sve što tražim od Vas jeste da ispunite svoju obavezu i odvedete me na Jomark. Jedan beskrajan trenutak Thrawn je zurio u Jedi gospodara, o iju zatvorenih u blješte e crvene proreze, skamenjena lica s kojeg se ništa nije moglo pro itati. Pellaeon je zadržavao dah... - Još je rano za to. - kona no odgovori Admiral. C'baoth se smrkne. - Zašto? Zato jer mislite da Vam je moja nadarenost isuviše korisna da bi je se odrekli? - Nikako. - re e Thrawn, ledenim glasom. - To je jednostavno pitanje u inka. Glasine o Vašem postojanju nisu imale dovoljno vremena da se rašire. Dok ne budemo sigurni da e se Skywalker odazvati, tamo bi samo gubili vrijeme.

udan, sanjarski izraz prekrije C'baothovo lice. - Oh, odazvat e se. - re e tiho. - Vjerujte mi, Admirale Thrawn. Odazvat e se. - Ja Vam uvijek vjerujem. - re e Thrawn podrugljivo. Pruži ruku i pomiluje ysalamirija omotanog oko svog stolca, samo da podsjeti Jedi Gospodara koliko mu vjeruje. - U svakom slu aju, radi se o vašem vremenu, ako ga baš želite uludo trošiti. Kapetane Pellaeon, koliko nam je vremena potrebno za uklanjanje štete na Juridicatoru? - Najmanjne nekoliko dana, Admirale. - re e mu Pellaeon. - Zavisno o ošte enjima, može potrajati i do tri ili etiri tjedna. - U redu. Idemo na mjesto sastanka i ostat emo tamo s njima dovoljno dugo da bi bili sigurni da popravak napreduje kako treba, a nakon toga vozimo gospodara C'boatha na Jomark. Nadam se da vas to zadovoljava? - doda, pogledavši ponovo u starca. - Da. - oprezno, C'baoth se podigne sa sjedala i uspravi. - Idem se odmoriti, Admirale Thrawn. Pozovite me ako vam zatreba moja pomo . - Naravno. Thrawn je promatrao starca kako napušta zapovjedni most. Nakon što su se vrata vrsto zatvorila za njim, Veliki se Admiral okrene prema Pellaeonu. Kapetan se isprsi i pokuša da ne trepne pod Admiralovim pogledom. - Želim projekciju kursa, kapetane. - re e Thrawn, mirnim i hladnim glasom. - Najbrži i najizravniji put od Nkllona na Jomark, pri najve oj brzini koju može posti i X-krilna letjelica opremljena za brzinu svjetlosti. - Da, Admirale. - Pellaeon da znak navigatoru, koji mu kimne u odgovor i dade se na posao. - Mislite li da je u pravu kada tvrdi da je Skywaker otišao na Nkllon? Thrawn neznatno slegne ramenima. - Jediji znaju kako utjecati na ljude, Kapetane, ak i na


79

velikim udaljenostima. Mogu e je da je ak ovdje bio dovoljno blizu Skywalkeru da mu može nešto nagovjestiti ili izvršiti pritisak na njega. No, da li te tehnike djeluju na drugog Jedija... - ponovo slegne ramenima. - Vidjet emo. - Da, gospodine. - Na Pellaeonovom se ekranu po eše ispisivati brojke. - Pa, ak i ako Skywalker ovaj trenutak napusti Nkllon, ne emo imati problema dovesti C'baotha na Jomark prije nego Skywalker stigne tamo. - To sam znao i sam, kapetane. - re e Thrawn. - Ono što mi treba maio je izazovnije. Ostavit emo C'baotha na Jomarku i vratiti se na Skywalkerovu predvi enu putanju. Radi se o to ki koja je udaljena najmanje dvadeset svjetlosnih godina, mislim. Pellaeon se namršti na njega. Izraz Thrawnova lica natjera mu trnce niz kralježnicu... - Ne razumijem, gospodine. - oprezno primjeri. Užarene crvene o i pažljivo su ga promatrale. - Vrlo je jednostavno, kapetane. Želim razuvjeriti našeg velikog i slavnog Jedi Gospodara u njegovom sve ja em vjerovanju da nam je nezamjenjiv. Tada pellaeon shvati. - Zna i, ekat emo Skywalkera na njegovom predvi enom putu za Jomark i prirediti mu zasjedu? - Upravo tako. - kimne Thrawn. - I tada emo se odlu iti ho emo li ga uhvatiti za C'baotha... - pogled mu otvrdne - Ili emo ga ubiti. Pellaeon je zurio u njega, osje aju i kako mu se usta otvaraju u nevjerici. - Obe ali ste C'baothu da e ga dobiti. - Ponovo razmatram taj dogovor. - odvrati mu Admiral hladno. - Skywalker je potvrdio da je vrlo opasan, i do sada se odupro najmanje jednom našem pokušaju zarobljavanjna. C'baoth e imati više uspjeha u pokoravanju Skywalkerove sestre i njezinih blizanaca svojoj volji. Pellaeon pogleda u zatvorena vrata iza Admirala, odlu no podsjetivši sam sebe da nema na ina na koji bi C'baoth mogao znati o emu razgovaraju, ne sa svim tim ysalamirijima kojima je bio nakrcan zapovjedni most Chimaere. - Možda se starac radovao ve em izazovu.- primjeri oprezno. - Bit e dovoljno izazova s kojima e se suo iti dok se Imperij ne uspostavi u punoj snazi i veli ini. Neka nadarenost i prepredenost iskoristi za to. - Thrawn se ponovo usredoto i na monitore. - U svakom slu aju, vrlo je vjerojatno da e potpuno zaboraviti Skywalkera kada se do epa njegove sestre. O ekujem da su želje i htijenja našeg Jedi Gospodara jednako hiroviti kao i njegova raspoloženja. Pellaeon razmisli. Kada je Skywalker bio u pitanju, inilo se da su C'baothove žudnje ostajale vanredno nepromijenjene. - Sa svim poštovanjem, ipak predlažem da u inimo sve što možemo kako bi Skywalkera uhvatili živog. - Na um u padne sjajna zamisao. - Posebno zato što bi njegova smrt mogla nagnati C'baotha da napusti Jomark i vrati se na Whyland. Thrawn se osvrne prema njemu i pogleda ga, stisnutih blješte ih o iju. - Zanimljiva postavka, kapetane. - promrmlja tiho. - Vrlo zanimljiva postavka. U pravu ste, naravno. Moramo ga zadržati što dalje od Whylanda, tu nema dvojbe. Bar dok ne završimo projekt Spaarti cilindara i ne dopremimo tamo onoliko ysalamirija koliko nam je potrebno. - usiljeno se nasmješi. - Njegova reakcija na ono što radimo tamo možda ne e biti ugodna. - Slažem se, gospodine. - re e Pellaeon. Thrawnove se usne stisnu u tanku liniju. - Vrlo dobro, kapetane. Slažem se s vašim prijedlogom. - uspravi se u sjedalu. - Vrijeme je da krenemo. Pripremite Chimaeru za brzinu svjetlosti.


80

Pellaeon se okrene prema svojim zaslonima. - Da, gospodine. Izravan kurs prema mjestu sastanka? - Prvo emo nakratko skrenuti s kursa. Želim da nas zaokrenete oko cijelog sustava prema vanjskom komercijalnom vektoru, blizu pristaništa zaštitnih brodova, i lansirate nakoliko sondi kojima emo pratiti Skywalkerov odlazak s Nkllona. Lansirajte ih u neposrednoj blizini sustava i dalje. Pogleda kroz osmatra nicu prema Nkllonu. - I, tko zna? Tamo kamo se Skywalker uputi, esto ide i Millenium Falcon. - I tada emo ih imati sve zajedno.


81

GLAVA 14

- Pedeset i jedan. - urlao je Lando Calrissian, pogledavaju i Hana i Leiu dok je kora ao vrludavom zamišljenom stazom medu niskim stolicama u salonu. - Pedeset i jedan od mojih najboljih prera enih rudarskih strojeva. Pedeset i jedan. To je gotovo pola moga radnog postrojenja. Shva ate li to? Pola moga postrojenja! Baci se u jednu od stolica, ali gotovo istog trenutka ponovo sko i na noge, stupaju i po prostoriji dok se njegov crni plašt nadimao iza njega kao mra an olujni oblak. Leia otvori usta s namjerom da mu izrazi svoje saosje anje sa situacijom, ali osjeti kako joj Han stisne ruku, upozoravaju i. Bilo je jasno da je Han i ranije imao prilike vidjeti Landa u takvom stanju. Prešutivši rije i, promatrala ga je kako premjerava prostoriju korakom divlje životinje zatvorene u kavez. Bez ikakvog vidljivog upozorenja, sve ga pro e u trenutku. - Zao mi je. - re e nenadano, zastavši ispred Leiu i primaju i je za ruku. - Zapostavljam svoje dužnosti dobrog doma ina, zar ne? Dobro došli na Nkllon. - Prinese Leinu ruku usnama i poljubi je, a drugom rukom zamahne prema velikom prozoru salona. - Tako. Sto mislite o mom malom postrojenju? - Impresivno. - re e Leia i doista je tako mislila. - Kako si došao na tu ideju? - Oh, to mi se motalo po glavi ve godinama. - slegne ramenima, povukavši je nježno za ruku da ustane i vode i je prema prozoru, ruke položene na njezin struk. Otkad su se ona i Han vjen ali, Leia je primjetila kako se je Lando ponovo prihvatio takvog na ina uljudnog odnošenja prema njoj. Ponašanja koje je datiralo još od njihovog prvog susreta u Gradu Oblaka. Bila je time zbunjena neko vrijeme, sve dok nije primjetila da sva ta pažnja ini Hana zlovoljnim. Ili ga je bar inila zlovoljnim u normalnim situacijama. Tog trenutka, inilo se da nije ni primjetio. - Pronašao sam planove o ne emu sli nom još u arhivima Grada Oblaka, koji su potjecali još iz vremena kada je Lord Eccelssis Figg tek sagradio ovaj grad. - nastavi Lando, zamahnuvši rukom prema prozoru. Horizont se polako valjao pred njima kako se grad kretao, a njegovo kretanje i pogled podsjetiše Leiu na njezina mu na iskustva na palubama jedrenjaka. Ve ina kovine koju su koristili potježe sa vrele središnje planete, Misera, i ak dok su Ugnaughti radili na iskopavanju bilo je vrlo teško. Figg je nadošao na zami-sao o pokretnom rudarskom centru koji je mogao trajno ostati dalje od izravnog sun evog svjetla na tamnoj strani Misera. Ali nikada je nije realizirao. - Nije bilo prakti no. - re e Han, prilaze i Lei s leda. Misserova površina bila je previše neravna da bi nešto na to kovima moglo voziti po njoj. Lando ga iznena eno pogleda. - Otkud ti znaš za to? Han smeteno odmahne glavom, a o i su mu pretraživale krajobraz pred njima i zvjezdano nebo ponad njega. - Proveo sam jedno popodne pretražuju i Imperijalne arhive, još onda kada si pokušavao nagovoriti Mon Mothmu da ti pomogne u pokretanju ovoga. Htio sam biti siguran da netko prije tebe nije pokušao istu stvar i otkrio kako ne funkcionira. - Lijepo od tebe što si se potrudio. - Lando podigne jednu obrvu. - No, što se doga a? - Mislim da bi trebali sa ekati da nam se Luke pridruži prije nego što po nemo razgovarati o tome. - predloži Leia tiho prije nego što je Han mogao odgovoriti. Landov pogled zaluta po sobi, kao da je tek sda primjetio Lukeovo odsustvo. - Gdje je Luke, zapravo? - Htio se na brzinu otuširati i presvu i. - re e mu Han, usmjerivši svoju pozornost prema malenoj metalnoj letjelici koja se spremala sletjeti. - X-krilci ne pružaju previše komfora. - Posebno za dugih putovanja. - složi se Lando, prate i pogledom smjer Hanovih o iju. - Uvijek sam mislio da je podešavanje ne eg tako malenog za brzinu svjetlosti loša zamisao.


82

- Bolje bi bilo da provjerim što ga je zadržalo. - odlu i Han naglo. - Imaš li sustav veze u ovoj prostoriji? - Tamo je. - re e Lando, pokazuju i prema zaobljenom drvenom baru na drugom kraju salona. - Priklju i se na centralnu službu i oni e ga prona i. - Hvala. - dovikne mu Han preko ramena, ve na pola puta prema baru. - Loše je, zar ne? - promrmlja Lando Lei dok je pogledom pratio Hana kako se udaljava. - Dovoljno loše. - prizna ona. - Mogu e je da je onaj Zvjezdani Razara tražio mene. Na trenutak, Lando je bio tiho. - Došli ste po pomo . - To nije bilo pitanje. -Da. Lando duboko udahne. - No... u init u sve što mogu, naravno. - Hvala ti. - re e Leia. - Molim. - odgovori on. Ali pogled mu odluta, skrene s Hana prema velikom prozoru i prizoru koji se vidio iza njega, a izraz mu lica otvrdne dok je promatrao. Možda je razmišljao o onome što se dogodilo kada su Leia i Han zadnji put došli traže i pomo . I koliko ga je koštala ta pomo . Lando je saslušao cijelu pripovjest u tišini, a zatim odmahne glavom. - Ne. - re e uvjereno. - Ako je informacija procurila, nije procurila s Nkllona. - Kako možeš biti siguran u to? - upita Leia. - Siguran sam zato jer za vas nije ponu ena nagrada. - re e joj Lando. - Mi imamo uobi ajen postotak mutnih tipova medu nama, ali svi oni rade isklju ivo za zaradu. Nijedan od njih ne bi vas odao Imperiju samo zbog zabave, Osim toga, zašto bi Imperij ukrao moje rudarske strojeve ako su proganjali vas? - Možda samo da te uznemire. - primjeri Han. - Mislim, zašto bi netko uop e ukrao te strojeve? - To ne znam ni ja. - preda se Lando. - Možda pokušavaju izvršiti ekonomski pritisak na nekog od mojih klijenata, ili op enito žele onemogu iti dotok sirovina Novoj Republici. Bilo kako bilo, to i nije toliko važno. Važno je to da su oteli strojeve, ali nisu oteli vas. - Kako znaš da za nas nije ponu ena nagrada? - upita Luke sa svog sjedala koje je bilo na krajnjem desnom kraju. Sjedalo koje mu je omogu avalo da se postavi izme u jedinih vrata u prostoriji i svojih prijatelja, primjeti Leia. O ito, Luke se ovdje nije osje ao nimalo sigurniji nego ona. - Znam, jer bih uo za nju da je ponu ena. - re e Lando, zvu i pomalo ozlovoljeno. - To što sam postao ugledan ne zna i da sam izvan svega. - Rekao sam ti da još uvijek ima veze. - re e Han cere i se i zadovoljno kimnuvši. - Odli no. Reci mi, Lando, kojoj od svojih veza vjeruješ? - Paa... - Lando zašuti kada ga prekine pisak koji dopre s njegovog zaglavka. - Oprostite. - re e, izvla i maleni odašilja iz dekorativne narukvice i uklju ivši ga. -Da? Iz odašilja a dopre glas, ali ono što je re eno Leia nije mogla uti s te udaljenosti. - Kakav odašilja ? - upita Lando, mršte i se. Glas mu nešto odgovori. - U redu. Ja u se pobrinuti za to. Nastavite sa skeniranjem. Lando isklju i predajnik i spremi ga nazad u narukvicu. - To je bio moja jedinica za vezu. - re e ogledavši se po sobi. - Uhvatili su signal odašilja a niskog dometa na vrlo neuobi ajenoj frekvenciji... a dopire iz ovoga salona. Leia osjeti kako se Han pored nje uko io. - Kakav odašilja ? - upita. - Ovakav, vjerojatno. - re e Luke. Ustaju i, iz tunike izvu e spljošeni cilindar i pri e Landou. - Mislio sa da bi ga ti mogao identificirati. Lando uzme cilindar od Luka i odvagnu ga. - Zanimljivo. - primjeri, pažljivo promatraju i vanzemaljski natpis na njegovoj površini. - Ovako što nisam vidio godinama. Bar ne ovakvoga stila. Otkuda ti to?


83

- Bilo je zakopano u blatu usred mo vare. Artoo ga je otkrio s povelike udaljenosti, ali mi nije znao re i što je. - To je naš odašilja . - kimne Lando. - Zapanjuju e je da još uvijek radi. - Što zapravo odašilje? - upita Han, promatraju i ure aj kao da se radi o opasnoj zmiji. - Samo nose i signal. - uvjeri ga Lando. - I to vrlo malog dometa, puno je manji od planetarnog radijusa. Nitko ga nije mogao iskoristiti da prati Lukea dovde, ako si na to mislio. - Znaš li što je to? - upita Luke. - Naravno. - re e Lando, vrativši mu ure aj. - To je stari ure aj za dozivanje. Sude i prema izgledu, rekao bih da je izra en prije Klonskih ratova. - Ure aj za dozivanje? - namršti se Luke, obuhvativši u redaj rukama. - Misliš nešto kao daljinski upravlja za letjelice? - Upravo tako. - kimne Lando. - Ali složeniji i usavrše-niji od daljinskog upravlja a. Ako si imao letjelicu s kompletnim sustavom za infiltraciju, nakon unošenja jedne jedine zapovjedi u ure aj, brod bi doletio do tebe, automatski manevriraju i i izbjegavaju i sve prepreke na svojoj putanji. Neki od njih mogli su se ak i probiti uz vatrenu podršku kroz neprijeteljske linije brodova, ako je bilo potrebno, sa zadovoljavaju om vještinom. - odmahne glavom o ito se prisje aju i nekih stvari. - Sve je to esto moglo biti od neprocjenjive koristi u to vrijeme. Han frkne prezrivo ispod glasa. - Reci to Katana floti. - Ma, naravno, trebalo je ugraditi i neka osiguranja. - usprotivi se Lando. - Ali jednostavno decentraliziranje važnih funkcija broda u nekoliko stotina droida jednostavno rezultira s bezbroj drugih problema. Limitirani sustavi za Infiltraciju koje mi ovdje koristimo izme u transportnih brodova i brodova za zaštitu svakako su dovoljno sigurni. - Jeste li koristili sustave za infiltraciju i u Gradu Oblaka? - upita luke. - Artoo mi je rekao da te je vidio s jednom od ovih naprava neposredno nakon što smo otišli od tamo. - Moj je osobni brod bio u potpunosti upravljan na taj na in. - re e Lando. - Htio sam nešto što bi mi bilo dostupno na najmanje upozorenje, za svaki slu aj. - Njegove se usne stisnu. - Vaderovi ljudi su ga vjerojatno pronašli i oborili dok su ekali na tebe, jer se brod nije pojavio kad sam uputio poziv. Rekao si da si ovo pronašao u mo vari? - Da. - Luke pogleda u Leiu. - Na Dagobahu. Leia je zurila u njega. - Dagobahu? - upita. - Onaj planet kamo je pobjegao Mra ni Jedi s Bpfassha? Luke kimne. - Upravo to mjesto. - prije e prstima po ure aju, a lice mu poprimi udan izraz. - Ovo je vjerojatno bilo njegovo. - Mogao ga je izgubiti i netko drugi u neko drugo vrijeme. - napomene Lando. Ure aji od prije Klonskih ratova mogli su raditi cijelo stolje e na pri uvi. - Ne. - re e Luke, polako odmahnuvši glavom. - Bilo je njegovo, znam to. Pe ina u kojoj sam pronašao ure aj jednostavno odjekuje Mra nim Silama. Mislim da je to mjesto gdje je umro. Dugi trenutak su sjedili u tišini. Leia je pozorno promatrala brata, osjetivši novu napetost koja se skrivala pod površinom njegovih misli. Još mu se nešto drugo, a ne samo pronalazak sprave za upravljanje, dogodilo tamo. Nešto povezano s novim osje ajem hitnosti koji je osjetila na putu prema Nkllonu... Luke naglo podigne pogled, kao da je osjetio tijek Leinih misli. - Razgovarali smo o Landovim krijum arskim vezama. - re e. Poruka je bila jasna. Nije bilo pravo vrijeme da ga se pita o tome. - Da. - brzo doda Han. O ito, i on je shvatio mig. Moram znati kojima od svojih prijaselja na rubu zakona možeš vjetovati. Lando slegne ramenima. - Zavisi od toga što im se povjerava. Han ga pogleda ravno u o i. - Lein život.


84

Sjede i pored Hana, Chewbacca zaurla nešto što je zvu alo kao preneraženost. Landova se usta neznatno otvore. - Ne misliš ozbiljno. Han kimne potvrdno, još uvijek pažljivo motre i Landovo lice. - Vidio si koliko nam je Imperij blizu, dišu nam za vrat. Trebamo mjesto na koje emo je sakriti dok Ackbar ne otkrije kako Imperij dolazi do informacija. Leia mora ostati u vezi s onim što se doga a na Coruscantu, što zna i da nam treba diplomatska postaja koju možemo neprimjetno prisluškivati. - A diplomatska postaja zna i i kodove za dešifriranje. - tegobno re e Lando. - Da bi se neprimjetno prisluškivali, treba razbiti šifre, a za to vam treba razbija . - Razbija kojem možeš vjerovati. Lando šište i ispusti zrak i polako odmahne glavom. - Žao mi je, Han, ali ne poznajem nijednog razbija a kojem mogu toliko vjerovati. - Znaš li za neku grupu krijum ara koja ima jednoga ili dva u svojoj službi? - Kojima vjerujem? - razmišljao je Lando. - Zapravo i ne. Netko tko bi mogao u i u razmatranje jest krijum arski gazda imenom Talon Karrde. Svi s kojima sam kontaktirao tvrde da je izuzetno pošten u svojim trgova kim poslovanjima. - Jesi li ga ikada sreo? - upita Luke. - Jednom. - re e Lando. - Ostavio je na mene dojam prili no hladnokrvne osobe, koji je prora unat i izri iti pla enik. - uo sam za Karrdea. - dometne Han. - Pokušavam ve mjesecima stupiti u vezu s njim, zapravo. Karrdeova grupa je najvjerojatnije najve a u okolini ovih dana. - Mogu e je. - slegne Lando ramenima. Nije kao Jabba. Karrde se ne razme e svojom snagom i utjecajem. Nism ak siguran niti gdje mu je baza, a posebno ne koliko je pouzdan. - Ukoliko je uop e pouzdan. - promrmlja Han, a Leia je u njegovim o ima mogla vidjeti odraz svih onih besplodnih pregovora s krijum arskim grupama kojima je bilo draže ne opredjeliti se za neku politi ku stranu. - Puno grupa uop e nije pouzdano. - To je profesionalni rizik. - Lando protrlja bradu, a elo mu se namršti. - ne znam, Han. Ponudio bih da oboje ostanete ovdje, ali ja nemam takvu obranu koja bi mogla zaustaviti ozbiljan napad. - Namršti se ja e, pogleda uperenog u daljinu. - Osim ako... ne uradimo nešto lukavo. - Na primjer? - Na primjer, uzmimo transporter ili modul i zakopajmo pod površinu. - re e Lando, s novim sjajem u o ima. - Postavit emo ga na samoj crti sun eve strane, i za nekoliko sati bili bi pod izravnim sun evim svjetlom. Imperij vas tamo ne bi nikako mogao prona i, a posebno ne bi mogli do i do vas. Han odmahne glavom u neslaganju. - Preopasno je. Ako budemo imali ikakvih problema, isto tako ne bi bilo na ina da itko do e do nas. Chewbacca dotakne Hanovu ruku šapom, tiho mrmljaju i, i Han se okrene da ga pogleda. - Ne bi bilo toliko opasno koliko izgleda. – nastavi Lando, obrativši pozornost Lei. - Morali bi mo i na initi savršeno sigurnu kapsulu. Radili smo sli ne stvari i ranije s osjetljivim paketima opreme za prou avanje tla i nismo ih oštetili. - Koliko je duga Nkllonova rotacija? - upita Leia. Chewbaccino gun anje postajalo je uporno i naglašeno, ali je i dalje bilo nedovoljno glasno da bi Leia mogla zaklju iti o emu se vodila diskusija. - Malo više od devedeset standardnih dana. - odgovori joj Lando. - Što zna i da bi bili potpuno van doticaja s Corus-cantom najmanje etrdeset i pet dana. Osim ako nemaš odašilja koji bi radio i na sun anoj strani planeta. Lando odmahne glavom. - Najbolje što imamo bilo bi sprženo za nekoliko minuta. - U tom slu aju, bojim se da... Zastane kada se Han, sjede i kraj nje, nakašljao. - Chewie ima prijedlog. - re e, a lice i glas


85

mu odavaše cijelu paletu zbrkanih osje aja. Svi se okrenuše prema njemu i pogledaše ga - No? - potakne ga Leia. Han stisne usne. - Rekao je da je, ako tako želiš, spreman povesti te na Kashyyyk. Leia svrne pogled s njega i pogleda u Chewbaccu, i osjeti kako joj se tijelom širi udna i ne baš prijatna jeza. - Imala sam utisak, - re e oprezno - da Wookiji ne odobravaju ljudske posjete njihovom svijetu. Chewbaccin odgovor bio je zbunjen baš kao i Hanovo lice. Zbunjen, ali vrlo uvjeren. - Wookiji su bili prijateljski nastrojeni prema ljudima prije nego što ih je Imperij pokorio i po eo ih porobljavati. - re e Han. - U svakom slu aju, ini se da je mogu e zadržati tvoj posjet u prili noj tajnosti. Za njega bi znali ti, Chewie, povjerenik Nove Republike i nekolicina drugih. - U tome e slu aju zna i povjerenik znati za mene i opet smo na istom. - naglasi Leia. - Znat e za tebe, ali tu se radi o Wookiju. - Ako te on uzma pod svoju osobnu zaštitu, ne e te izdati. To ka. Leia je prou avala Hanovo lice. - zvu i prihvatljivo. Zato mi reci zašto se tebi ne dopada ta zamisao. Jedan se miši na Hanovom licu zgr i. - Kashyyyk nije baš najsigurnije mjesto u galaksiji. - re e neuvijeno. - Posebno za pripadnike drugih vrsta. Živjet eš na drve u, stotinama metara iznad tla. - Chewie e biti uz mene. - podsjeti ga Leia odlu no, svladavaju i drhtaj izazvan jezom. I ona je ula pri e o , smrtonosnoj ekologiji na Kashyyyku. - Dovoljno si mu puta povjerio i svoj život. - Han s nelagodom slegne ramenima. - To nije isto. - Zašto ne ideš i ti s njima? - predloži Luke. - Bila bi dvostruko zašti ena u tom slu aju. - To no. - re e Han suho. - Namjeravao sam, ali Chewie misli da emo dobiti na vremenu ako se Leia i ja razdvojimo. On e je odvestina Kashyyyk, a ja u letjeti naokolo u Falconu i pretvarati se da je ona još uvijek sa mnom. Nekako. - Lando kimne. - ini se razumnim. Leia pogleda u Lukea, s jedinim logi nim prijedlogom na usnama... ali ga ne izgovori. Nešto u izrazu njegova lica upozoravalo je da ga ne pita neka pode s njom. - Chewie i ja emo biti dobro. - re e na kraju, stiš i Hanovu ruku. - Ne brini. - Vjerujem da smo to onda riješili. - re e Lando. - Chewie, možeš naravno uzeti moj brod. Zapravo... - pogleda Hana upitno - ako želiš društvo, Han, možda bih mogao po i s tobom. - Han slegne ramenima, i vidjelo se da je još uvijek vrlo nezadovoljan dogovorom. - Naravno, ako želiš. - Dobro. - re e Lando. - Vjerojatno bi trebali zajedno poletjeti s Nkllona. Ve nekoliko tjedana planiram otputovati van sustava zbog nabavke, tako da imam opravdanje ako odem. Nakon što prodemo pristanište za zaštitne brodove, Leia i Chewie mogu uzeti moj brod i nitko ne e ništa znati. - A zatim e Han slati poruke na Coruscant i pretvarati se da je Leia s njim na brodu? - upita Luke. - Lando se lukavo nasmješi. - Zapravo, mislim da možemo izvesti i nešto bolje od toga. Je li Threepio još uvijek s vama? - Pomaže Artoou u procjeni štete na Falconu. - odgovori mu Leia. - Zašto? - Vidjet eš. - odvrati Lando, ustaju i na noge. - Ovo e malo potrajati, ali mislim da je vrijedno toga. Hajdemo, idemo porazgovarati s mojim glavnim programerom.


86

Glavni je programer bio sitan ovje uljak sa sanjarskim plavim o ima i tankim polukrugom tanke kose, koja mu je kao siva duga obavijala glavu od ela nad obrvama do zatiljka, te sjajnim borg implantatom omotanim oko zadnjeg dijela glave. Luke je slušao dok je Lando objašnjavao postupak i ostao gledaju i dovoljno dugo da bi bio siguran da sve te e kako treba. Zatim se tiho izvukao i vratio u svoje udaje koje mu je Landovo osoblje dalo na raspolaganje. Leia ga je pronašla upravo tamo i sat vremena kasnije, kako se beskorisno naginje nad nešto što je izgledalo kac beskona an niz zvjezdanih mapa. - Tu si. - re e ona ulaze i i pogledavaju i u mape na zaslonu. - Po eli smo se pitati kamo si otišao. - Morao sam nešto provjeriti. - odvratiLuke. - Jeste li ve završili? - Moj je dio posla završen. - re e Leia, dovla i stolicu do njega i sjedaju i. - Sad rade na oblikovanju programa. Nakon toga dolazi Threepiov red. Luke odmahne glavom. - ini mi se da bi se sve to moglo i jednostavnije izvesti. - Oh, osnovna je tehnika jednostavna. - složi se Leia. O ito, teži je dio progurati program pored odre enog dijela Threepiovog zaštitnog programa, a da se samim procesom ne promjeni njegova osobnost. - Leia ponovo pogleda u ekran. - Htjela sam te pitati želiš li po i sa mnom na Kashyyyk. - re e ona, trude i se da zvu i ležerno. - Ali izgleda kao da moraš nekamo drugdje. Luke trepne. - Ne izbjegavam te, Leia. - pokuša je uvjeriti, žele i da sam može zaista vjerovati u to. - Doista ne. Ovo je nešto što bi na dugo vrijeme moglo zna iti više i tebi i blizancima nago bilo što drugo što bih mogao u initi na Kashyyyku. - U redu. - odvrati ona, mirno prihva aju i njegove rije i. - Možeš li mi bar re i kamo ideš? - Još uvijek ne znam. - prizna Luke. - Tamo je netko koga moram na i, ali još nisam siguran ni gdje trebam zapo eti potragu. - Zastane, naglo svjestan kako e to udno i pomalo ludo zazvu ati. Ali jednom e im morati re i. - On je Jedi. Leia je zurila u njega. - Ne misliš ozbiljno. - Zašto ne? - upita Luke, mršte i se na nju. Nekako, njezina mu se reakcija doimala potpuno pogrešnom. - Ovo je velika galaksija, znaš. - Galaksija u kojoj si ti navodno posljednji od Jedija. - usprotivi se ona. - Zar ti isto to nije rekao i Yoda prije nogo je umro? - Jeste. - kimne on. - Ali po injem misliti da je možda bio u krivu. Njezine se obrve malo podignu. - Bio u krivu? Jedi Gospodar? Lukeovim mislima bljesne uspomena. Sablasna prikaza Obi-Wana usred mo vare Dagobaha, kako pokušava objasniti svoje prijašnje rije i o darth Vaderu. -Jedi ponekad izreknu stvari koje vode u zabludu. - rekao je Luke Lei. - ak ni Jedi Gospodar nije sveznaju i. Zamukne, gledaju i u sestru, pitaju i se koliko bi joj o svemu tome trebao re i. Bili su još daleko od poraza Imperija, a život tajnovitog Jedija mogao je ovisiti upravo o uvanju tajne o njegovom postojanju. Leia je ekala u tišini, a lice joj je izražavalo zabrinutost. - Morat eš to zadržati za sebe. - kona no joj re e Luke. - Mislim doista samo za sebe. Ne želim da to spomi-nješ ak ni Hanu ili Landou, osim ako se ne bude nikako moglo izbje i. Oni se ne mogu oduprijeti ispitivanjima kao što bi ti to mogla. Leia zadrhti, ali joj o i ostanu jasne i širom otvorene. - Razumijem. - re e mirno. - Dobro. Jesi li ikada razmišljala o tome kako je Gospodar Yoda uspijevao ostati skriven pred Imperatorom i Darth Vaderom? Leia slegne ramenima. - Pretpostavljam da sam mislila da i ne znaju za njegovo postojanje. - Da, ali trebali su znati. - naglasi Luke. - Znali su da ja postojim samo po mome služenju Silom. Zašto nisu znali za Yodu? Blijedi se osmjeh pojavi na Leinim usnama. - Ho u li sada kona no saznati gdje je bio taj tvoj tajni centar za u enje?


87

- Nisam želio da to itko sazna. - re e Luke, potaknut nekim opskurnim impulsom da opravda svoju odluku o šutnji pred sestrom. - Bio je tako savršeno skriven, a ak sam se i nakon njegove smrti bojao da bi Imperij mogao nešto uraditi... Zamukne. - U svakom slu aju, mislim da to sada više i nije važno. Yodin dom je bio na Dagobahu. Gotovo neposredno kraj Tamne pe ine gdje sam pronašao ure aj za upravljanje. Leine se o i raširiše od iznena enosti, a zatim se iznena enost preto i u razumijevanje. - Dagobah. - promrmlja, polako kimaju i glavom kao da je upravo riješila osobni problem koji ju je dugo mu io. - Uvijek sam se pitala na koji je na in bio poražen taj odmetnuti tamni jedi. Sigurno je Yoda bio taj koji ga je... - namršti se. - Koji ga je zaustavio. - završi Luke namjesto nje, a jeza mu pro e tijelom. Njegov osobni okršaj s Darth Vaderom bio je dovoljno težak. Rat koji uklju uje sve sile mo i medu Jedi Gospodarima morao je biti zastrašuju i. - Vjerojatno nije imao previše vremena da ga zaustavi. - Ure aj za dozivanje ve je tada bio u pri uvi. - sjeti se Leia. - Vjerojatno se spremao na odlazak. Luke kimne. - Sve to može objasniti zašto je pe ina toliko nabijena mra nim silama. Ali ne vidim objašnjenja zašto jue Yoda odlu io ostati tamo nakon svega. Zastane, pažljivo promatraju i sestru. Trenutak kasnije, shvatili su sve. - Pe ina ga je sakrivala. - dahne Leia. - Upravo kao par pozitivnoih i negativnih elektri nih naboja koji su dovoljno blizu jedan drugom - s odre ene udaljenosti, bilo kojem promatra u ini se da naboja uop e nema. - Mislim da si u pravu - ponovo kimne Luke. -1 ako je Gospodar Yoda doista ostao neotkriven zbog toga, mislim da bi i bilo koji drugi Jedi mogao izvesti taj trik. - Sigurna sam da bi neki drugi Jedi mogao. - složi se Leia, oklijevaju i. - Ali mislim da cijela ta pri a o C'baothu nema nimalo vrstog uporišta, ne toliko da bi se dao U potragu za njim. Luke se namršti. - Pri a o C'baothu? Sada se Leia namrgodi. - Pri a o Jedi Gospodaru imenom Jorus C'baoth koji je izronio odnekud gdje je proveo posljednjih nekoliko desetlje a. - uporno ga je promatrala. - Nisi uo ništa o tom? Luke odmahne glavom. - Ne. - Ali, kako si onda... - Netko me je dozivao, Leia. Za vrijeme bitke danas popodne. Cuo sam glas u mislima. Onako kako bi me dozivao drugi Jedi. Nekoliko su trenutaka samo gledali jedno drugo. - Ne vjerujem ti. - re e Leia. -Jednostavno ne vjerujem. Gdje se mogao skrivati netko tko je mo an i slavan kao C'baoth? I zašto bi se skrivao? - Odgovor na zašto ne znam. - prizna Luke. - A gdje se skrivao... - pokaže glavom na zaslon. - To sam tražio medu mapama. Mjesto gdje je jedan od Mra nih Jedija možda umro. - ponovo pogleda u Leiu. - Kažu li te pri e o C baothu išta o njegovom prbivalištu? - Mogla bi to biti i zamka Imperija. - upozori ga Leia, nenadano oštrim glasom. - Osoba koje te je zvala mogao bi biti i Mra ni Jedi kao što je to bio Darth Vader, a pri a o C'baothu mogla bi služiti samo da nam se zamažu o i i namami nas u klopku. Ne zaboravi da ih Yoda nikada nije ubrajao. I Vader i Imperator su bili još uvijek živi kada ti je Yoda rekao da si posljednji Jedi. - To je mogu e. - složi se Luke. - Možda je u pitanju samo iskrivljena glasina. Ali ako nije... Ostavi re enicu nedovršenom i inilo se da je trenutak lebdjela u zraku medu njima. Leaino lice i o i odavali su duboku nesigurnost, i Luke ih je jasno mogao vidjeti. Mogao je vidjeti kako je ta nesigurnost isprepletena sa jednako snažnim strahom koji je osje ala za njega i dok je promatra, mogao je osjetiti kako Leia uspostavlja kontrolu nad oba ta osjecaja. U tom je dijelu Jedi obuke doista dobro uznapredovala. - On je na Jomarku. - re e najzad Leia, tihim


88

glasom - Tako bar kaže pri a koju nam je Wedge prenio. Luke se okrene prema zaslonu i potraži podatke o Jomarku. Nije puno saznao. - Nije baš naseljen. - re e pogledavaju i u statisti ke podatke i nekoliko zemljovida na ekranu. - Sveukupno, nastanjuje ga manje od tri miljuna ljudi. Bar je tako bilo pri zadnjem prikupljanju podataka. - doda, traže i datum izdavanja publikacije. - ini se da nitko nije službeno prikupljao nove podatke u posljednjih petnaest godina. - Svrne pogled natrag na Leu. - Upravo pravo mjesto koje bi mogao izabrati Jedi koji se skriva od Imperija. - Ho eš li odmah krenuti? Luke je pogleda, progutavši spontan i logi an odgovor. - Ne, sa ekat u dok ti i Chewie ne budete spremni po i. - odgovori. - Tako u mo i letjeti s vašim zaštitnim brodom. Pokušat u te bar toliko zaštititi. - Hvala. - duboko udahnuvši, Leia ustane. – Nadam se da znaš što radiš. - Nadam se i ja. - re e Luke iskreno. - Ali znao ili ne, to je nešto što moram pokušati uraditi. U to sam siguran. Leine se usne stisnu u tanku liniju. - Mislim da u se morati naviklnuti na to. Da me Sila pokre e kako ho e. - Ne brini zbog toga. - posavjetuje je Luke, i sam ustaju i i gase i ra unalo. - Ne doga a se to odjednom, u to polako ulaziš. Hajde, idemo vidjeti kako napreduju s Threepiom. - Najzad! - zakuka Threepio, mašu i rukama u o ajni kom olakšanju im su Luke i Leia stupili u prostoriju. - Gospodaru Luke! Molim Vas, molim, da generalu Calrissianu objasnite da je ono što smjera

initi ozbiljno ugrožavanje mog primarnog programa. - Sve e biti u redu, Threepio. - umiri ga Luke prilaze i mu. Gledan sprijeda, inilo se da droid samo sjedi, tek kada mu se primaknuo, Luke je mogao vidjeti splet žica koje su izvu ene iz pregiba droidove glave i vrata, te bile priklju ene u ra unarsku konzolu iza njega. - Lando i njegovi ljudi pripazit e da ti se ništa ne dogodi. - pogleda u Landa, a ovaj mu kimne u znak potvrde. - Ali, Gospodaru Luke... - Zapravo, Threepio...- ubaci se Lando - možeš ovo smatrati samo savršenijim i razvijenijim na inom izvršavanja svoga primarnog programa. Mislim, nije li zadatak droida-tuma a govoriti u ime osobe kojoj prevodi? - Ja sam prvenstveno droid za protokol. - ispravi ga Threepio najledenijim glasom koji je mogao izvesti. - I ponavljam vam da ovako nešto nije predvi eno u protokolu niti jednom mogu noš u. Borg za ra unarskom konzolom pogleda prema njima i kimne. - Spremni smo. - objavi Lando, pritisnuvši prekida . - Samo još trenutak... u redu. Reci nešto, Threepio. - Oh, Bože. - re e droid... Savršenom imitacijom Leina glasa. Artoo, koji je stajao u drugom kraju prostorije, tiho zašarlija. - To je to. - re e Lando, djeluju i vrlo zadovoljan samim sobom. - Savršeni mamac... - Nakloni glavu prema Lei- ...za savršenu damu. - Ovo je nesumnjivo udan osje aj. - nastavio je Threepio, ali Leinim glasom koji je zvu ao zamišljeno. - Zvu i dobro. - re e Han, pogledavaju i ostale oko sebe. -Jesmo li onda spremni za polazak? - Daj mi još sat vremena da izdam posljednje upute mojim ljudima. - odvrati Lando, ve se uputivši prema vratima. - Toliko e trebati i našem zaštitnom brodu da do e dovde. - Na i emo se na brodu. - povi e Han za njim, a zatim se uputi prema Leai i uhvati je za ruku. - Hajde, bolje da se vratimo na Falcon.


89

Leia stavi svoju ruku na njegovu i osmjehne mu se uvjeravaju i. - Sve e biti u redu, Han. Chewie i ostali wookiji e dobro brinuti o meni. - Bolje bi im bilo. - progun a Han, gledaju i prema Borgu koji je otpajao posljednje kablove koji su spajali Threepioa s ra unarskom konzolom. - Idemo, Threepio. Ne mogu do ekati da ujem što Chewie misli o tvom novom glasu.

- O, Bože. - promrmlja droid ponovo. - O, Bože! Leia odmahne glavom, ude i se dok su odmicali prema vratima. - Zar ja doista zvu im tako? - upita.


90

GLAVA 15

Han je o ekivao da budu napadnuti za vrijeme dugog putovanja u pratnji zaštitnog broda od Nkllona prema svemirskim prostranstvima. Taj put su njegovi predosje aji bili krivi i bio je zahvalan zbog toga. Sve su tri letjelice stigle do pristaništa zaštitnih brodova bez izgreda, te su zajedno ubrzale u brzinu svjetlosti i uputili se prema vanjskim rubovima Artega sustava. Tamo su Leia i Chewbacca zamijenili mjesta s Landom na njegovoj letjelici-jahti Lady Luck i nastavili putovanje prema Kashyyyku. Luke je sa ekao dok se nisu dovoljno udaljili da bi bili sigurni prije nego što je svoju X-krilnu letjelicu izveo iz obrambenog položaja i uputio se na svoje misteriozno lutanje. Han ostade sam na Falconu, u društvu Landa i Threepioa. - Leia e biti dobro. - uvjeravao ga je Lando, kvrckaju i po navigacijskom ra unalu s mjesta kopilota. - Sada je sigurnija nego što e ikada biti. Ne brini se. S naporom, Han odvoji pogled sa zvjezdanog prostranstva i okrene se prema Landu. Tamo se vani ionako nije ništa vidjelo, Lady Luck odavno je nestala s vidika. - Znaš, to je gotovo isto što si rekao i onda na Oordiiju. - podsjeti Landa kiselog izraza lica. - Na onom spetljanom putu s Dofrimijem, sje aš se? Rekao si 'bit e u redu, ne brini za to`. Lando se zagrcne. - Da, ali ovaj put to doista mislim. - Lijepo je znati. No, ime si nas planirao zabaviti? - Pa, prva stvar koju moramo uraditi jeste poslati poruku na Coruscant preko Threepioa. - re e Lando. - Ostavimo utisak da je Leia još uvijek na brodu, u slušaju da netko iz Imperija prisluškuje. Nakon toga, mogli bi obi i nekoliko sustava i poslati ponovo još jednu poruku. A zatim... - pogleda u Hana postrance - Mislio sam da bi mogli po i u razgledanje. - Razgledanje? - sumnji avo ponovi Han. Lando je naprosto odisao nevinoš u i gledao ga pogledom koji mu nije bio svojstven, osim kada bi pokušavao nekoga uvu i u nešto. - Misliš, letjeti na sve strane i okolo po Galaksiji i iražiti rudarske strojeve za zamjenu? - Han! - usprotivi se Lando uvrije eno. - Misliš li da bih tako nisko pao da te pokušam nagovoriti ili pridobiti da mi pomogneš u poslovanju? - Oprosti mi. - odvrati Han, pokušavaju i da to ne zvu i pretjerano zajedljivo. - Zaboravio sam, sad si ugledan. Ali, što bi u tom slu aju išli razgledati? - Pa... - nemarno, Lando se zavali dublje u sjedalo i ispreplete prste iza potiljka. - Spominjao si da dosad nisi uspio stupiti u vezu s Talon Karrdeom. Mislio sam da bi mogli zajedno pokušati prona i ga. Han se namrgodi. - Misliš li ozbiljno? - Zašto ne? Trebaju ti teretni brodovi i treba ti razbija šifri. Karrde ti može priuštiti oboje. - Razbija mi više ne teba. - re e Han. - Leia je sada sigurnija nego što e ikada biti, sje aš se? - Naravno... Bar dok netko ne oda informaciju o tome da je tamo. - odvrati mu Lando. - Mislim da Wookiji to ne e uraditi, ali trgovci koji slije u i polije u s Kashyyyka nisu svi Wookiji. Dovoljno je da je jedna osoba vidi tamo i ponovo eš bti u istoj situaciji u kojoj si bio kad si došao k meni. - podigne jednu obrvu. - A Karrde možda zna i nešto o tom tajanstvenom Imperijalnom zapovjedniku koji vas ganja u sve užim krugovima u posljednje vrijeme. Zapovjednik koji je gotovo sigurno stajao za napadima na Leiu... - Znaš li kako stupiti u vezu s Karrdeom? - Ne izravno, ali znam kako do i do njegovih ljudi. I pomislio sam, kad ve imamo sa sobom Threepioa i njegov talent za nekoliko milijuna jezika, zašto ne bi utabali stazu prema novim vezama?


91

- To bi moglo i potrajati. - Ne onoliko koliko misliš. - uvjeri ga Lando. - A pored toga, nova staza bi mogla bolje prikriti naš trag. I tvoj i moj. Han se namršti, ali Lando je bio u pravu. Leia je zasada bila skrivena na sigurno, ali opreza nikada na odmet. - U redu. - re e. - Pod pretpostavkom da negdje na putu ne naidemo na jedan ili dva Zvjezdana Razara a i spetljamo se s njima. - To no. - trijezno se složi Lando s njim. - Posljednja stvar koju trebamo u ovome trenutku jeste da navu emo Imperij na Karrdea. Zasada imamo dovoljno neprijatelja naokolo. - Uklju i interni brodski odašilja . - Threepio? Jesi li tu? - Naravno da jesam. - odvrati Lein glas. - Do i k nama. - re e Lando droidu. - Vrijeme je za tvoj debitantski nastup. Zapovjedna je soba ovaj put bila ispunjena skulpturama namjesto slikama. Bilo ih je više od stotinu, a bile su postavljene u holografskim udubljnjima uzduž zidova i razmještene po podu prostorije, stoje i na ki enim postoljima. Razli itost je bila, baš kao što je Pellaeon mogao i

ekivati, zapanjuju a. Umjetnost širokog raspona, od grumenja jednostavnog kamena i drva u ljudskom stilu, sve do onih drugih koje su više nalikovale sapetim živim bi ima nego umjetni kim djelima. Svaka je skulptura bila osvijetljena kuglom koja je davala prigušeno svjetlo, i tako inila oštar kontrast tami koja ih je razdvajala. - Admirale? - nesigurno zazove Pellaeon, pokušavaju i dobiti bolji pregled kroz šumu umjetnina i zasljepljuju eg svjetla. - U ite, kapetane. - pozove ga Thrawnov hladni i odmjereni glas. Na zapovjednom sjedalu, tek nešto višlje od blijede vizije bijele Admiralske odore, pojaviše se dva crvena blješte a oka. - Imate li što? - Da, gospodine. - re e mu Pellaeon, hodaju i prema konzoli Admiralova stola i pružaju i mu informati ku karticu. - Jedna od naših sondi primjetila je Skywalkera. A i njegovo društvo. - I njegovo društvo. - zamišljeno ponovi Thrawn. Uzme karticu i ubaci je u ra unalo. Nekoliko je trenutaka u tišini promatrao ispis koji se pojavio na ekranu. -Zanimljivo. promrmlja. - Doista zanimljivo. Kakav je ovo tre i brod, ovaj koji manevrira da se spoji sa stražnjim otvorom? - Vjerujemo da se radi o Lady Luck. - re e Pellaeon. -Osobni brod Upravitelja Landa Carlissiana. Druga naša sonda uhvatila je transmisiju prema kojoj zaklju ujemo da Carlissian napušta Nkllon zbog nabavke. - Jesmo li sigurni da se Carlissian doista ukrcao na taj brod? - Hmm... ne, gospodine, nismo sigurni. Ali možemo pokušati do i do te informacije. - Nema potrebe. - re e Thrawn. - Naši su neprijatelji o ito prerasli takve djetinjaste trikove. - Thrawn uperi prs-tom u ekran, na onu to ku gdje su se Millenium Falcon i Lady Luck spojile jedna s drugom. - Kapetane, promatrajte njihovu strategiju. Kapetan Solo i njegova supruga, a vjerojatno i Wookie Chewbacca, vjerojatno su se ukrcali na svoj brod na Nkllonu, a Caarlissian se ukrcao na svoj. Lete do vanjskog ruba Artega sustava... i tamo obavljaju zamjenu. Pellaeon se namršti. - Ali mi smo... - Pssst. - prekine ga oštro Thrawn, zaustavivši sliku na ekranu. - etiri minute i pedeset i tri sekunde. Žuri im se, naravno, tako spojeni izuzetno su ranjivi. Sto zna i... - elo mu se nabere kada se usredoto io na prizor, ali se brzo i izgladi. - Troje ljudi. - re e s malo zadovoljstva u glasu. - Troje se ljudi prebacilo s jednog broda na drugi, 1 ovome ili onome smjeru. - Da, gospodine. - kimne Pellaeon, pitaju i se kako je, za ime Imperija, Veliki Admiral zaklju io tako nešto. - U svakom slu aju, znamo da je Leia Organa Solo ostala na Falconu. - Znamo li? - upita Thrawn, lijeno uljudan. - Zar doista znamo? - Vjerujem da znamo, gospodine. - odgovori Pellaeon, tiho i uvjereno. Veliki Admiral zapravo


92

nije vidio cijelu snimku. - Nedugo nakon što su Lady Luck i Skywalkerov X-krilac odletjeli, uhvatili smo transmisiju poruke koja potje e s Millenium Falcona. Thrawn odmahne glavom. - Snimka. - re e, a ton njegova glasa nije dozvoljavao nastavak rasprave. - Ne, pametniji su oni... Imaju droida prepravljenih glasovnih mogu nosti, u tom slu aju... Vjerojatno Skywalkerov 3PO droid za protokol. Vidite, kapetane, Leia Organa Solo bila je jedno od dvoje ljudi koji su otišli s Lady Luck. Pellaeon se zabulji u zaslon. - Ne razumijem. - Razmotrite mogu nosti. - re e mu Admiral, zavalivši se u sjedalo i prekriživši prste pred sobom. - Troje ljudi pode s Millenium Falconom, a jedna osoba napusti Nkllon u Lady Luck. Zatim troje ljudi zamjeni mjesta. Niti Solo niti Carlissian nisu od one vrste ljudi koji bi upravljanje svojim brodom prepustili sumnjivim sposobnostima ra unala ili droida. Zna i da je na svakom brodu najmanje jedna osoba. Pratite li me? - Da, gospodine. - odgovori Pellaeon. - Ali to nam ne govori tko je na kojem brodu. - Strpljenja, kapetane. - prekine ga Thrawn. - Strpljenjna. Kao što ste rekli, sada se postavlja pitanje završnog sastava posada na svakom brodu. Na sre u, kako znamo da je bilo tri prelaska s letjelice na letjelicu, postoje samo dvije mogu e kombinacije. Ili su Solo i Organa Solo zajedno na Lady Luck, ili su na njemu Organa Solo i Wookiee. - Osim ako jedan od onih koji su prelazili nije droid. - napomene Pellaeon. - Bezizgledno. - odmahne Thrawn glavom. - Iz Solove prošlosti znamo da nikada nije volio droide, niti dopuštao da putuju na njegovom brodu, osim kada se radilo o krajnje neuobi ajenim okolnostima. Skywalkerov droid i njegov astromehani arski drug bili su jedine iznimke od zlatnog pravila, a zahvaljuju i vašim podacima o transmisiji, znamo da je droid ostao na Millenium Falconu. - Da, gospodine. - re e Pellaeon, ne baš potpuno uvjeren, ali je znao da ne treba raspravljati s Admiralom. - Trebam li izdati zapovjed o pradenju Lady Luck? - Ne e biti potrebno. - odgovori Thrawn i ovaj se put njegovo samozadovoljstvo ulo vrlo jasno. - To no znam kamo se uputila Leia Organa Solo. Pellaeon je zurio u njega. - Ne mislite ozbiljno, Admirale? - Vrlo sam ozbiljan, kapetane. - re e Thrawn ravnodušno. - Razmislite. Solo i Organa Solo ne mogu ništa dobiti samo zajedni kim prelaskom na Lady Luck. Millenium Falcon je puno brži i puno bolje naoružan. Taj manevar ima smisla samo ako su Organa Solo i wookiee zajedno. - Admiral uputi Pellaeonu zadovoljan smješak. - A ako znamo za to, postoji samo jedno logi no mjesto kamo mogu po i. Pellaeon pogleda u ekran, osjetivši laganu ošamu enost. Ali Admiralov logi ki slijed bio je savršeno jasan. Kashyyyk? - Kashyyyk. - potvrdi Thrawn. - Znaju da ne mogu vje no izmicati našim Noghrijima, zato su odlu ili okružiti se wookiejima. Pogrešno misle da im je to dodatno osiguranje. Pellaeon osjeti kako mu se usne stisnu. Bio je na palubi jednoga od brodova koji bijahu poslani na Kashyyyk da zarobe Wookieje za Imperijalnu trgovinu robljem. - Vjerujem da nije sve tako jednostavno kao što se ini, Admirale. - upozori Thrawna. - Ekologiju Kashyyyka najbolje je opistai kao smrtonosnu zamku u nekoliko slojeva. A sami wookieji su izuzetno sposobni borci. - I Noghriji su. - hladno uzvrati Thrawn. - U redu. Sto je sa Skywalkerom? - Njegov je vektor udaljavanja od Artega sustava stalan, a smjer mu vodi prema Jomarku. - Re e kapetan Thrawnu. - Naravno, mogao ga je i promjeniti nakon što je izišao van dometa naših sondi. - Sigurno ide na Jomark. - re e Thravvn, usana stisnutih u napet osmjeh. - Naš je Jedi Gospodar to i rekao, zar ne? - Veliki Admiral pogleda na prikaz na zaslonu. - Odmah kre emo prema Jomarku. Kolika nam je prednost pred Skywalkerom? - Najmanje etiri dana, pod pretpostavkom da njegova letjelica nije suviše preure ivana. ak i


93

više od etiri dana, zavisi o tome koliko e puta morati stajati tijekom puta. - Ne e stajati. - re e Thrawn. - Jediji koriste stanje hibernacije za tako daleka putovanja. Za naše potrebe, doduše, etiri su dana i više nego dovoljna. Thrawn se ispravi u svome sjedalu i dotakne prekida . Upale se svjetla u zapovjednoj sobi, a prikazi skulptura izblijede. - Trebamo još dva broda. - re e Pellaeonu. -Jednu interdikcijsku krstaricu koja e Skywalkera izbaciti iz brzine svjetlosti onda kada odlu imo to u initi i neku vrst teretnog broda. Neki koji se može otpisati, ako je mogu e. Pellaeon trepne. - Otpisati, gospodine? - Upravo tako, kapetane. Postavit emo napad da djeluje kao nenamjerna nezgoda. Kao priliku koja nam se pružila za vrijeme istrage sumnjivog teretnjaka, za koji pretpostavljamo da prevozi naoružanje Pobunjenicima. - uzdigne jednu obrvu. - Na taj emo na in mo i zadržati mogu nost da ga predamo C'baothu ako se odlu imo za to, a da ak ni Skywalker na shvati da smo ga ekali u zasjedi. - Razumijem, gospodine. - odgovori Pellaeon. - S Vašim dopuštenjem, pošao bih pokrenuti Chimaeru. - Okrene se da pode... Ali ipak zastane. Na pola puta prema izlazu, jedna od skulptura je i dalje stajala, nije nestala s ostalima. Stoje i tamo, sama pod kuglom svjetlosti polako se uvijala na svome postolju, kao val nekog grotesknog vanzemaljskog oceana. - Da. - javi se Thrawnov glas iza njegovih leda. - Ta je stvarna. - Vrlo je... zanimljiva. - promuca Pellaeon. Skulptura je djelovala udno hipnoti no na njega. - Jeste, zar ne? - složi se Thrawn, a glas mu zazvu a nenadano sjetno. - Bila je to moja jedina greška, tamo u rubnim podru jima. Jedini put kada mi poznavanje umjetnosti jedne vrste nije moglo dati uvida u njihove duševne sposobnosti. Bar ne u ono vrijeme. Sada ih kona no po i-njem razumjevati. - Siguran sam da e se to pokazati korisnim u budu nosti. - dometne diplomatski Pellaeon. - Sumnjam u to. - odvrati Thrawn, jednako ežnjivim glasom. - Uništio sam njihov svijet. Pellaeon s mukom proguta slinu. - Da, gospodine. - re e, krenuvši ponovo prema izlazu. Samo je malo trepnuo prolaze i kraj skulpture.


94

GLAVA 16

Nije bilo snova u Jedi kibernacijskom transu. Ni snova, ni svijesti, doslovno nikakvog poimanja vanjskoga svijeta. Trans je bio vrlo nalik komi, osim jednog zanimljivog odstupanja: bez obzira na nepostojanje stvarne svijesti, Lukeov osje aj za vrijeme još uvijek je na neki na in funk-cionirao. Nije to to no razumio, ali je to bilo nešto što je nau io prepoznati i iskoristiti. Upravo taj osje aj za vrijeme, zajedno s Artoovim mahnitim mrmorenjem u nekoj maglovitoj, udaljenoj dimenziji, bio mu je prvi znak da nešto ne valja. - U redu, Artoo, budan sam. - pokuša uvjeriti malenog droida dok se s mukom probijao put potpune svijesti. Trep i ne bi li se riješio ljepljivog osje aja u o ima, na brzinu pogleda pokaziva e na upravlja koj plo i. Ono što je mogao vidjeti na njima, samo je potvr ivalo ono što mu je govorio njegov osje aj za vrijeme. Letjelica je izišla iz brzine svjetlosti približno dvadeset svjetlosnih godina pred Jomarkom. Pokaziva i neposrede okoline pokazivali su prisustvo dva broda nedaleko pred njim, poviše letjelice, a] tre i mu se nalazio sa strane, malo udaljeniji. Još uvijek trep i, podigne glavu da pogleda kroz osmatra nicu. Nagla navala adrenalina njegovim tijelom ga vrlo brzo potpuno razbudi. Ravno pred njim bilo je nešto što jke izgledalo kao laki teretni brod, a blješte e preoptere enje njegovih pogonskih strojeva moglo se jasno vidjeti kroz skvr ene i napola istopljene plo e koje pokrivahu trup letjelice. Iza nje, izranjao je kao tamna litica Imperijalni Zvjezdani Razara . Bijes, strah, agresivnost. To su tamne strane Sile. S naporom, Luke suzbije svoj strah. Teretnjak je bio izme u njega i Razara a. Usredoto ivši se na ve i plijen, Imperijalci možda nisu primjetili da je i on tu. - Izvla imo se odavde, Artoo! - re e, vra aju i komande na ru no upravljanje i naglo zaokre i X-krilcem. Zra na kormila zastenjaše pod optere enjem zaokreta... - Neidentificirani lov e. - provali oštar glas sustavom veze. - Ovdje Imperijalni Zvjezdani Razara Chimaera. Koji je vaš identifikacijski kod i s kojim ste razlogom ovdje? Toliko o nadanjima da ga nisu primjetili. S te udaljenosti, Luke je mogao vidjeti što je izbacilo njegovu letjelicu iz brzine svjetlosti: tre i brod, Imperijalna interdikcijska krstarica. Bilo je to omiljeno Imperijalno sredstvo kojim su spre avali protivnike od ubrzanja do brzine svjetlosti. Bilo je o ito da su ekali i vrebali na teretnjak. Luke je imao lošu sre u pa je naletio na projektiranu koncentriranu sjenu inrerdikcijske krstarice i bio izba en iz brzine zajedno s teretnjakom. Teretnjak. Nakratko zatvorivši o i i usredoto ivši se, Luke se prepusti snagama Sile, pokušavaju i otkriti je li teretnjak bio Republi ki, neutralan ili ak piratski brod koji je Chimaera ulovila. Ali nije bilo ni znaka života na njemu. Ili je posada pobjegla, ili su ve bili zarobljeni. Bilo kako god, Luke sada više nije mogao ništa u initi za njih. - Artoo, prona i mi najbliži rub gravitacijskog vala te interdikcijske krstarice. - naredi, poniru i letjelicom ravno nadolje, u manevru koji je dizao želudac, a koji ak ni kompenzator ubrzanja nije mogao podnijeti. Samo ako je mogao zadržati teretnjak izme u sebe i Razara a, možda bi im mogao pobje i iz dometa prije no što uspiju ispaliti zraku za povla enje. I zadrže ga. - Neidentificirani lovce. - po injao se srditi oštri glas. - Ponavljam, odgovorite koji je vaš identifikacijski kod ili budite spremni na pritvor. - Trebao sam ponijeti jedan od Hanovih lažnih identifikacijskih kodova. - promrmlja Luke sam sebi u bradu. - Artoo? Gdje je procjena ruba? Droid bipne, a na ekranu glavnog ra unala pojavi se dijagram. - Toliko daleko, ha? - progunda Luke. - Pa, ne preostaje nam ništa drugo nego pokušati. Drž' se!


95

- Neidentificirani lovce... Ostatak tirade bio je zaglušen grmljavinom pogona koja se za ula kada je Luke nenadano ubrzao punom snagom. Gotovo se izgubivši u buci, za uje se Artoovo upitno pijukanje. - Ne, želim da isklju iš obrambene štitove. - dovikne mu Luke. - Treba nam dodatno ubrzanje. Nije dodao da prisustvo ili odsustvo obrambenih štitova ionako ne bi zna ilo ništa na ovoj udaljenosti, ako je razara imao ozbiljnu namjeru da ih sprži. No Artoo je to vjerojatno znao. Ali ak iako Imperijalni brod nije bio zainteresiran da ih sprži, bilo je o ito da nema ni namjeru da ih pusti samo tako. Na ekranu stražnjeg prikaza, Luke je mogao vidjetio kako se Razara pomi e iznad i preko uništenog teretnog broda, pokušavaju i izi i iz pozicije u kojoj je teretnjak bio prepreka. Luke baci brzi pogled na pokaziva e neposredne okoline. Još je uvijek bio u dometu zrake za privla enje, a pri trenutnoj relativnoj brzini, tako e ostati i nekoliko sljede ih minuta. Ono što mu je sada trebalo, bilo je nešto što e ih zavesti ili zaslijepiti... - Artoo, trebam brzo reprogramiranje jednog od protonskih torpeda. - povi e. - Želim ga ispaliti na nula delta-v, zatim bi trebao zaokrenuti i uputiti ravno nazad. Isklju i mu senzore i samonavode e kodove. Želim da ga ispalimao, ali tako da se ne može otkriti u prvom trenutku. Možeš li to uraditi? - Za uje se potvrdno cvrkutanje. - Do-bro. im je torpedo spreman, javi mi i ispaljuj ga. Luke se ponovo usredoto i na ekran stražnjeg prikaza i malo podesi putanju letjelice. Sa svojim senzorima navo enja u normalno aktivnom stanju, torpedo bi bio izložen impresivnoj paleti opreme za ometanje putanje na Razara u. Ako ga se ispali bez elektronskih oznaka, može se ograni iti Imperijin odgovor i njihov pokušaj da ga razore laserskom paljbom. Nezgodna strana toga bila je, naravno, to što se torpedom na taj na in nije moglo to no ciljati. Mogao je udariti pored mete ni ne ogrebavši je. Artoo bipne. Lagano se trznuvši, torpedo bi ispaljen. Luke je promatrao kako leti, pokušavaju i ga ispraviti u letu Silom... Sekundu kasnije, sa spektakularnim višestrukim bljeskom i uz odjekuju e detonacije, teretnjak se rasprši u komadi e. Luke ponovo pogleda na pokaziva e neposredne okoline, u mislima prekriživši prste za sre u. Bio je gotovo izvan dometa. Ako krhotine teretnjaka uspiju zadržati zraku za privla enje još samo nekoliko sekundi, uspjet e se izvu i. Artoo zacvrku e upozorenje. Luke pogleda na prijevod na ekranu, zatim na dalekometni prikaz, pa osjeti kako mu se želudac gr i. Artoo za ereta ponovo, malo upornije ovaj put. - Vidim, Artoo. - zaurla Luke. Bila je to, naravno, taktika koju je trebao o ekivati od Imperija. Kako im teretnjak više nije bio interesantan, interdikcijska je krstarica po ela mijenjati poziciju, zaokre i se kako bi postavila svoje projektore ogromnog gravitacijskog polja koje je emitirala u takav položaj da potpunije pokrije X-krilca koji je pokušavao umaknuti. Luke je promatrao kako se prikaz zasjenjenog stožastog polja pomi e po ekranu njegovog glavnog ra unala... - Drži se, Artoo! - zavi e, i ponovo, prenaglo da bi kompenzator u letjelici mogao potpuno poništiti u inak manevra, zaokrene X-krilca u desno, doslovno se sudaraju i sa svojim dotadašnjim kursom. Iza sebe za uje užasnuti vrisak malog droida. - Tišina, Artoo, znam što radim. - re e mu. Na pozadini zvjezdanog neba, Razara je sa zakašnjenjem pokušavao zaokrenuti svoj ogromni masivni trup, s namjerom da prati Lukeov manevar... i po prvi put otkako je okršaj me u njima po eo, nebo se išara munjama laserske paljbe. Luke je morao donijeti brzu odluku. Sama ga brzina sada nije mogla spasiti, a blizak pogodak je mogao završiti bitku sada i ovdje, i to ne u njegovu korist. - Digni obrambene štitove, Artoo. - zapovjedi droidu, usmjerivši svu svoju pažnju na najbolji manevar za izbjegavanje koji je u tom trenutku mogao izvesti. - Izbalansiraj obrambeno polje i brzinu.


96

Artoo mu odgovori cvr anjem, a buka motora se malo utiša kada su štitovi po eli izvla iti snagu iz pogona. Išli su sporije, ali se inilo da mu ovo kockanje uspijeva. Izba ena iz ravnoteže Lukeovim naglim skretanjem u desno, Interdikcijska krstarica se sada okretala u pogrešnom smjeru, a njezino umjetno gravitacijsko polje prekrivalo je Lukeov prijašnji kurs umjesto da traga za njegovim novim kursom. Zapovjednik broda o ito je pokušavao ispraviti tu ! grešku, ali sama inercija masivnih brodskih gravitacijskih generatora bila je na Lukeovoj strani. Ako bi ostao van dometa Zvjezdanog Razara a još samo nekoliko sekundi, bio bi van polja zra enja i mogao bi pobje i u brzini svjetlosti. - Pripremi se za brzinu svjetlosti. - re e Artoou. - Ne brini se zbog smjera. Možemo nakratko ubrzati, a zatim sve preciznije ugoditi im budemo van opasnosti.

Artoo potvrdi da je shvatio... I bez ikakvog upozorenja, Luke bi snažno odba en o sigurnosne pojaseve. Privla a zraka s Razara a ih je uhvatila. Artoo o ajni ki vrisne, ali Luke u tom trenutku nije imao vremena tješiti droida. Njegov pravocrtni kurs se u trenutku izvije u luk, u neku vrst pseudo-orbite, kojoj je središte, kao planet, bio Imperijalni Razara . Ova orbita nije bila stabilna kao što bi bila prava, i im bi ga s razara a pogodila još jedna zraka za privla enje, kružnica bi degenerirala u vrstu spiralu koja je Lukeovu letjelicu privla ila sve bliže i bliže. Završna to ka spirale bila je u unutrašnjosti hangara Zvjezdanog Razara a. Luke deaktivira štitove, daju i punu snagu pogonu, znaju i unaprijed da se je to jalov pokušaj. Bio je u pravu. Na trenutak se u inilo da je zraka popustila, ali ga je vrlo brzo ponovo vrsto zahvatila. Takve relativno male promjene u brzini bile su nedovoljne da bi zavarale opremu za detekciju kojom je zraka bila opskrbljena. Ali kad bi mogao prona i na ina da izvede radikalniju promjenu brzine... - Neidentificirani lovce. - oštri se glas ponovo javi sustavom veze, ali s jasnom dozom zluradog uživanja u glasu. - Nemate nikakve mogu nosti za bijeg, svaki e daljnji pokušaj ozbiljno oštetiti vašu letjelicu. Zapovjedam vam da smanjite snagu i pripremite se za pristajanje. Luke zaškrguta zubima. Ovo e biti vrlo opasno, ali nije imao više izbora. uo je pri e o tome koliko je taj manevar uspješan, i to više no jednom. Negdje... - Artoo, pokušat emo nešto komplicirano. - povi e droidu. - Na moj znak, naglo eš ubaciti kompenzator ubrzanja na vožnju unazad, i to punom snagom. Ako treba, zao-bidi automatske obustave. - Droid za urlika nešto iza njega, i Luke riskira brzi pogled na ekran. Uvijaju i luk doveo ga je upravo do gravitacijskog ruba interdikcijske krstarice. - Artoo, sada! Uz vrisak strahovitog optere enja pogona, X-krilac se naglo zaustavi. Luke nije imao vremena razmišljati što je moglo izazvati takav zvuk na letjelici, jer je ve sljede eg trenutka ponovo bio snažno odba en na sigurnosne pojaseve. Pal e-vi mu se, spremni na okida ima opaljenja, gr evito zabiju u komande i dva se ispaljena protonska torpeda upute prema naprijed. Istodobno, Luke usmjeri letjelicu pod oštrim kutem nagore. Privla a zraka s razara a, slijede i njegov trag, istoga se trenutka izgubi zbog Lukeovog nenadanog manevra. Kada bi ra unala koja vode zraku sada bila još dovoljno uvi avna, pa da se zalijepe za torpeda koja je ispalio... Iznenada, torpeda nestanu, ostavljaju i za sobom tra ak svojih ispuših plinova koji je pokazivao da su otrgnuti sa svog prvotnog kursa. Kockanje mu je uspjelo. Razara je nepokolebljivo privla io sebi pogrešnu metu. - Slobodni smo! - dovikne Artoou, daju i punu snagu pogonu. - Pripremi se za brzinu svjetlosti! Droid je nešto zacvrkutao, ali Luke nije imao vremena pogledati u ekran ra unala da vidi prijevod. Shvativši svoju pogrešku, i zaklju ivši da nemaju dovoljno vremena da postave


97

novu zraku za privla enje, Imperijalci su o ito odlu ili krenuti u izravni napad sa smrtonosnim posljedicama. inilo se da su se sve bitnice na razara u otvorile u isto vrijeme, i Luke se nenadano nade u pravoj kiši laserske paljbe kojoj se nekako morao izmaknuti. Sile i se na opuštanje, pusti da njime prostruji snaga Sile, i dopusti joj da mu vodi ruke na upravlja u upravo onako kako bi upravljala njima da je držao svjetlosnu sablju. Letjelica posko i jedanput kada jedan od hitaca pro e kroz nju. Svojim perifernim vidnim poljem primjeri kako je vrh njegova laserskog topa na hrptu letjelice bljesnuo, a zatim i nestao u oblaku vrele plazme. Nad glavom mu proleti laser koji ga je izbjegao za dlaku, drugi, bliži, zagrebe po prozirnoj kupoli upravlja ke kabine. Na ekranu se pojavi prijevod Artoova bipanja. Bili su potpuno van gravitacijske sjene interdikcijske krstarice. - Idemo! - zavi e Luke Artoou. U sekundi, i uz još jedan zastrašuju i vrisak elektronike koji se za uo iza njega, nebo nad njima pretvori se u zvjezdane linije. Uspjeli su. Thrawn je buljio kroz osmatra nicu zapovjednog mosta, a trenuci su se vukli kao vje nost. Zurio je u to ku s koje je nestala Skywalkerova X-krilna letjelica. Pellaoeon ga je kriomice promatrao, napeto se pitaju i kada e uslijediti neizbježna eksplozija. Na pola uha je slušao izvješ a kontrolne jedinice za štetu koja su im upu ivana iz projektora privla ih zraka broj etiri, oprezno se ne miješaju i u raš iš avanje.

Jedan uništen projektor, od deset koliko ih je Chimaera imala, bila je relativno zanemariva šteta. Skywalkerov bijeg nije. Thrawn se pokrene. Okrene se. Pellaeon osjeti kako se napinje... - Do ite sa mnom, kapetane. - tiho re e Veliki Admiral, kora aju i nadolje stazom zapovjednog mosta. - Da, gospodine. - promrmlja Pellaeon, prate i ga u korak, a glavom su mu letjele pri e o tome kako se Darth Vailer odnosio prema pogreškama svojih pot injenih. Most je bio obavijen neuobi ajenom tišinom dok je Thrawn prolazio prema stražnjem stubištu i spuštao se medu posadu u podnožju mosta. Prolazio je pored lanova posade, posjednutih za svojim konzolama, pored asnika koji su stajali, bolno ispravljeni u stavu mirno kraj njih i zaustavi se pred kontrolnim pultom za zrake privla enja. - Vaše ime. - re e, mu no tihim glasom. - Chris Pieterson, gospodine. - odgovori mladi sjede i pred konzolom, oprezno gledaju i Admirala. Vi ste bili odgovorni za zraku tijekom našeg okršaja s X-krilnom letjelicom. - Bila je to tvrdnja, a ne pitanje. - Da, gospodine, ali ono što se dogodilo nije bila moja greška. Thrawnove se obrve samo malo izviju. - Objasnite. , Pieterson krene pokazati nešto sa strane, ali se predomisli u pola pokreta. - Naša je meta u inila nešto s kompenzatorom ubrzanja što je u potpunosti poništilo vektor ubrzanja koji smo pratili... - Svjestan sam injenica. - prekine ga Thrawn. - ekam da ujem objašnjenje za vašu tvrdnju da njegov bijeg nije vaša greška. - Nikada nisam bio obu en za djelovanje u ovakvim slu ajevima, gospodine. - re e Pieterson s prkosom u o ima. - Ra unalo je izgubilo vezu s letjelicom, ali se inilo da je ponovo uspostavljena samo trenutak kasnije. Nisam nikako mogao znati da se zraka uhvatila ne eg drugog, sve do tre-nutka kad... - Kad su protonska torpeda izazvala eksploziju projektora? Pieterson izdrži Admiralov pogled. - Da, gospodine. - Thrawn je prou avao mladi evo lice nekoliko trenutaka. - Tko vam je nadre eni asnik? - kona no upita. Pietersonov pogled se svrne udesno. - Potporu nik Colclazure, gospodine.


98

Thrawn se namjerno okrene polako prema visokom muškarcu koji je kruto stajao u stavu pozor, le ima okrenut prolazu. - Vi ste zapovjednik ovome ovjeku? Colclazure vidno proguta slinu. - Da, gospodine. - odgovori. Jeste li, tijekom njegove obuke, prošli ijednu situaciju koja je sli na ovome što nam se upravo dogodilo? -Ja... ne sje am se, gospodine. - prizna potporu nik. - Uobi ajeni program obuke uklju uje situacije gubitka veze i slijed ponovnog uspostavljanja. Thrawn nakratko pogleda Pietersona. - Jeste li ga vi i unova ili, Potporu ni e? - Ne, gospodine. Bio mi je dodijeljen. - Je li zbog toga manje vrijedan primjerene obuke nego što bi to bio normalan novak? - Ne, gospodine. - Colclazurov pogled okrzne Pietersona. - Razumijem. - Thrawn je razmišljao trenutak, zatim se napola okrene i pogleda preko Pellaeonova ramena. - Rukh! Pellaeon se trgne kada Rukh tiho šmugne pored njega. Nije znao da ih je noghri pratio sa zapovjednog mosta. Thrawn je sa ekao dok Rukh nije stao kraj njega, a potom se ponovo okrene prema Colclazuru. - Znate li koja je razlika izme u zabune i greške, natporu ni e? Cijeli je zapovjedni most utonuo u samrtnu tišinu. Colclazure s teško om proguta knedlu, a lice mu oblije bljedilo. - Ne, gospodine. - Svatko se može zabuniti, potporu ni e. Ali zabuna ne postaje greška, sve dok je ne odbijete ispraviti. - Admiral podigne prst... I uperi ga, gotovo lijeno. Pellaeon nije vidio kada se Rukh pomaknuo. Pieterson nije imao vremena ni vrisnuti. Negdje dublje u podnožju mosta, ulo se kako se netko svim silama trudi da ne povrati... Thrawn se ponovo okrene i pogleda preko Pellaeonova ramena i mahne rukom, a tišinu prekine zvuk koraka dvojice jurišnika. - O istite ovo. - zapovjedi im Veliki Admiral, okre i se od Pietersonovog skvr enog tijela, streljaju i pogledom Colclazurea. - Zabuna, poru nice. - re e mu tiho. - je ispravljena. Možete po eti obu avati zamjenu. Gledali su jedan u drugoga još trenutak. Admiral se zatim, kao de uop e ne osje a napetost koju je izazvao, okrene prema Pellaeonu. - Želim detaljan tehni ki i takti ki ispis posljednnjih nekoliko sekundi okršaja, kapetane. - re e, hladno i poslovno. - S posebnim naglaskom na protivnikov vektor svjetlosne brzine. - Ve imam sve ispise, gospodine. - javi se, pomalo oklijevaju i, jedan od poru nika, pristupaju i Velikom Admiralu i pružaju i mu plo u s podacima. - Hvala. - Thrawn površno preleti pogledom po plo i, a zatim je pruži Pellaeonu. - Uhvatit emo ga, kapetane. - re e, napuštaju i podnožje mosta i krenuvši prema prolazu. - Uhvatit emo ga vrlo skoro. - Da, gospodine. - oprezno se složi Pellaeon, požurivši da ga stigne. - Siguran sam da emo ga uhvatiti kad-tad. Thrawn podigne jednu obrvu. - Niste me razumjeli. - re e pomirljivo. - Mislio sam to doslovno. On je tamo vani i nije predaleko. I... - Thrawn se lukavo nasmješi Pellaeonu - ...bespomo an je. Kapetan se namršti. - Ne razumijem, gospodine. - Manevar koji je upotrijebio ima zanimljivu popratnu pojavu i ja sumnjam da je Skywalker znao za to. - pojasni Admiral. - Kada se kompenzator ubrzanja naglo ubaci u vožnju unatrag kako je to on u inio, grani ni pogon za brzinu svjetlosti mora pretrpjeti ozbiljna ošte enja. Na udaljenosti od jedne svjetlosne godine, ne dalje, potpuno e zatajiti. Sve što mi moramo


99

uraditi, jeste tražiti ga duž vektora, ili pak uvjeriti druge neka obave tu potragu za nas, i Skywalker je naš. Pratite me? - Da, gospodine. - re e Pellaeon. - Želite li da stupim u vezu s ostatkom flote? Thrawn odmahne glavom. - Pripreme za napad na Sluis Van trenutno su flotin glavni prioritet. Ne, mislim da emo ovaj zadatak povjeriti nekome drugom. Želim da pošaljete poruke svim važnijim krijum arskim šefovima koji rade u ovome podru ju, Brascku, Karrdeu, Par'tahu i svim ostalima o kojima imamo podatke. Rabite njihove privatne frekvencije i kodove za dešifriranje. Malo podsje anja na to koliko znamo o svakome od njih pomo i e nam da osi-guramo njihovu saradnju. Dajte im podatke o Skywalkerovom vektoru brzine svjetlosti i ponudite nagradu od trideset tisu a za njegovo hvatanje. - Da, gospodine. - Pellaeon pogleda nazad u posadu u podnožju mosta, na aktivnosti koje su se odvijale oko konzole za kontrolu privla enja. - Gospodine, ako ste znali da je Skywalker uspio izmaknuti samo na kratko... - Imperij je u ratu, kapetane. - re e Veliki Admiral hladno. - Ne možemo si priuštiti luksuz, ljude iji su umovi tako ograni eni da se ne mogu prilagoditi neo ekivanim situacijama. Zna ajno pogleda u Rukha, a zatim svoje užarene o i usmjeri u Pellaeona. - Izvršite zapovjed, kapetane. Skywalker e biti naš. Živ... ili ne.


100

GLAVA

17 Zasloni pred Lukeovim o ima blago su svjetlili, a ve ina ih je bila uokvirena i prekrivena crvenim ispisima. Kroz kupolu kabine, iznad ekrana, mogao je vidjeti nos letjelice, slabašno osvijetljen dalekim sjajem zvijezda. Još dalje pred njim, bile su same zvijezde, svjetle i oko njega svojim hladnim briljantnim svjetlom. I to je bilo sve. Nije bilo sunca, ni planeta, ni astero-ida, ni kometa. Nije bilo ni ratnih brodova, ni teretnjaka, ni satelita ili sondi. Ništa. On i Artoo bili su zaglavljeni, doslovno u sred ni ega. Programski paket za dijagnostiku na ra unalu završi sa svojim ispisom. - Artoo. - zazove Luke. - Sto imaš? Iza njega se za uje pomalo žaloban elektronski uzdah, a droidov se odgovor pojavi na ekranu ra unala. - Tako loše, ha? Artoo ponovo uzdahne, a ra unarski sažetak na ekranu zamjeni droidovu procjenu situacije. Nije bilo dobro. Lukeovo ubacivanje kompenzatora ubrzanja unazad uzrokovalo je neo ekivano popuštanje povratne sprege u oba motivatora pogona za brzinu svjetlosti. Šteta nije bila tolika da ih sprži u trenutku, ali bili su dovoljno spaljeni da izazovu trenutni kvar deset minuta nakon što su umakli s poprišta sukoba. Pri etvrtoj to ki ubrzanja u kojoj se letjelica nalazila u trenutku kvara, mogli su prije i približno pola svjetlosne godine, i to je bilo to.! Da bi sve bilo još više spetljano, to isto popuštanje koje je uzrokovalo gubitak snage pogona, potpuno je kristaliziralo i antenu za vezu u vangalakti kim prostorima. - Drugim rije ima, - re e Luke - ne možemo oti i, ne mogu nas prona i i ne mo emo zvati u pomo , jesam li dobro pobrojao? Artoo zacijuka dodaju i još nešto. - U pravu si. - uzdahne Luke. - Ne možemo ostati ovdje, bar ne zadugo. Luke po eše bradu, potiskuju i osje aj strave koji ga po eo izjedati. Ako se prepusti strahu, paralizirat e sposobnost razmišljanja, a to je bilo posljednje emu se mogao prepustiti ovoga trenutka. - U redu. - re e polako. - Pokušaj ovako. Izvadit emo motivatore brzine svjetlosti iz oba pogonska motora i vidjeti možemo li izvu i dovoljno dijelova da sastavimo jedan koji bi radio. Ako ga možemo sastaviti, postavit emo ga nekamo u sredinu krmenog dijela trupa odakle može upravljati s oba motora. Možda tamo gdje se nalazi S-okov serverskog pokreta a. To nam ne e trebati da stignemo do ku e. Je li tako što mogu e? Artoo zamišljeno zazviždi. - Nisam pitao ho e li biti jednostavno. - re e Luke strpljivo nakon što je pro itao droidov odgovor. - Samo sam pitao da li bi bilo mogu e. Još jedan zvižduk, i još jedna pesimisti na poruka. - No, hajdemo bar pokušati. - odvrati mu Luke, otkap aju i sigurnosne pojaseve i pokušavaju i se provu i kroz nepris- tupa nu stiješnjenost pilotske kabine. Nakon što je odvukao naslon katapultiraju eg sjedala, mogao se provu i u teretni dio letjelice i do alata koji je bio pohranjen tamo. Artoo za ereta nešto. - Ne brini, ne u se zaglaviti. - uvjeri ga Luke, predomislivši se i umjesto da se probije do teretnog dijela, posegne prema pregracima u kabini. U njima su bile spremljene rukavice i hermeti ka kaciga njegovog svemirskog odijela. Ovoga trenutka bilo je puno jednostavnije opremiti se za uvjete vakuuma i u i u teretni odjel kroz otvor na dnu trupa. - Ako želiš pomo i, možeš iz memorije izvu i naputke za održavanje i saznati kako da zapravo izvadim jedan od tih motivatora. I, molim te, razvedri se, ho eš li? Zvu iš kao Threepio.


101

Artoo je još uvijek ozlojadeno eretao zbog te usporedbu, ali kop e Lukeove kacige se zatvore i okruži ga potpuna tišina. Artoo je zvu ao bar malo manje uplašen. Lukeu je trebalo gotovo dva sata da se probije kroz žice i cijevi koje su bile pred njim i kona no izvu e motiva-tor iz ležišta u lijevom motoru letjelice. Trebalo mu je malo više od minute da ga pregleda i zaklju i kako je Artoov pesimizam bio opravdan. - Potpuno je prekriveno pukotinama. - re e Luke mrko droidu, prevr i po rukama masivnu kutiju. - Cijela lijevana obloga. Zpravo su pukotine vrlo tanke, neke se jedva i vide, ali protežu se cijelom dužinom. Artoo tiho zamrmori, primjedbu nije bilo potrebno prevoditi. Luke nije esto radio na održavanju X-krilca, ali je imao dovoljno znanja da bi mu bilo jasno kako motivator s ošte enom superprovodnom oblogom ne vrijedi ništa više od kutije s me usobno spojenim rezervnim dijelovima. - Nemojmo se još predati. - podsjeti Artooa. - Ako je obloga drugog motivatora u redu, možda još uvijeko možemo nešto napraviti. Skupljaju i svoj alat i osje aju i se pretjerano trapavim u opremi za bestežinska stanja, Luke se provu e ispod trupa letjelice prema drugom motoru. Ovaj mu je put trebalo samo nekoliko minuta da ukloni pokrov pravog otvora i otpoji nekoliko žica. Zatim je zavirio unutra, trude i se da ga vizir kacige i svjetlo na njoj pritom ne zaslijepe. Pažljivo pogledavši u oblogu motivatora, zaklju i da nema potrebe nastavljati s radom. Ostao je nekoliko je trenutaka samo lebdjeti tamo oko otvora, jedno mu je koljeno lagano udaralo u ventil povratne sprege. Luke se pitao što e, za ime Boga, sada raditi. Njegova letjelica, koja je bila tako vrsta i sigurna u najžeš im bitkama, inila se sada malo vrš a od krhke slamke na kojoj je visio njegov život. Pogleda oko sebe, pogleda u prazninu i udaljenje zvijezde i dok je gledao ošamuti ga nejasan osje aj, kao da tone, osje aj koji je uvijek pratio bestežinsko stanje. Glavom mu proleti uspomena. Sje ao se kako je visio s donje strane Grada Oblaka, slab od straha i šoka izazvanog gubitkom desne ruke. Tada se pitao koliko e dugo imati snage da se održi. Leia, tiho pozove, ulažu i u taj poziv svu snagu svojih Jedi mo i. Leia, uj me. Odgovori mi... Nije bilo odgovora. Samo odjek tog poziva u Lukeovim mislima. Zapravo nije ga ni o ekivao. Leia je odavno otišla, i sada je ve bila sigurna na Kashyyyku, pod Chewbaccinom i zaštitom cijelog planeta Wookija. Pitao se ho e li Leia ikada otkriti što mu se dogodilo. Za Jedija ne postoje osje aji, samo mir duha. Luke duboko udahne, tjeraju i od sebe mra ne misli. Ne, ne e se predati. Ako se motivatori ne mogu popraviti... Pa, možda je postojalo nešto drugo što je mogao pokušati. - Dolazim natrag, Artoo. - upozori droida, vra aju i pokrov na mjesto i skupljaju i alat. - Dok ekaš, možeš pretražiti memoriju i saznati sve o anteni za vezu u vangalakti kim prostorima. Kada se kupola pilotske kabine zatvorila nad Lukeom, Artoo je imao spremne sve podatke. Jednako kao i podaci o motivatorima, ni ovi nisu bili ohrabruju i. Antena je bila na injena od deset kilometara vrlo tanke, super-provodne žice koja je bila vrsto omotana oko jezgre u obliku slova U. Takvo što nije bilo predvi eno za popravke usred svemira. Ali s druge strane, Luke nije bio obi ni pilot X-krilne letjelice. - Dobro, evo što emo uraditi. - re e polako droidu. - Vanjski navoj na anteni je beskoristan, ali ini mi se da sama jezgra nije ošte ena. Ako možemo prona i deset kilometara super-provodne žice nagdje na ovome brodu, bilo bi mogu e napraviti novu antenu, zar ne? Artoo je nakratko razmišljao o tome, a zatim procvkuta odgovor. - Ma daj, molim te! - prekori ga Luke. - Že-liš re i da ne možeš napraviti nešto što jedan neinteligentan stroj za namatanje žice radi po cijeli dan? Zvr i droidov odgovor zvu ao je krajnje ogor eno. Prijevod koji se pojavio na ekranu bio je ak i ogor eniji. - Pa, u tom slu aju, nema problema. - re e Luke, skrivaju i osmjeh. -


102

Pretpostavljam da na zaštitnom pogonu ili pak senzoru ometanja veze ima onoliko žice koliko nam treba. Provjeri, ho eš li? Zavlada tišina, ali Artoo kona no nakon nekog vremena zazvižduka odgovor. - Da, znam koliko je ograni enje opreme za održavanje osnovnih životnih uvjeta. - složi se Luke. - Zato eš morati sam odraditi namatanje. Ja u ve inu vremena provesti u kibernacijskom snu.

Artoo mu uputi još jedan niz zvižduka. - Ne brini za to. - uvjeri ga Luke. - Sve dok se budim svakih nekoliko dana zbog hrane i teku ine, trans je potpuno bezopasan. Nebrojeno si puta vidio kako to radim, sje aš se? A sada, hajde na posao, i provjeri ono što sam tražio. Nijedna od dvije komponente nije imala dovoljno žice na sebi, ali nakon što je Artoo prekopao po kompliciranijim odjeljcima svoje tehni ke memorije, zaklju io je da je osam kilometara žice sa senzora za ometanje dostatno za izradu antene srednjeg u inka. Dodao je, naravno, da u to ne mogu biti potpuno sigurni sve dok je ne iskušaju. Lukeu je trebalo još sat vremena da odvoji senzor i antenu iz njihovih ležišta i skine uništenu žicu s antene. Zatim je i jedno i drugo prenio do gornjeg stražnjeg kraja trupa gdje su ih Artoove hvataljke mogle dohvatiti. Pronalaženje improviziranog kalema za namatanje žice kako se ne bi zamrsila trajalo je dodatnih sat vremena, a zatim je Luke još pola sata iz kabine gledao kako Artoo po inje s radom, sve dok se nije uvjerio da sve ide kako treba. A nakon toga, nije mogao u initi više ništa. - Nemoj zaboraviti - upozori droida dok se pokušavao smjestiti u upravlja ko sjedalo onoliko udobno koliko je to bilo mogu e - Ako išta pode po zlu, ili ako samo pomisliš da nešto nije u redu, odmah me probudi. Razumiješ? Artoo zacvrku e potvrdno. - U redu. - re e Luke, više sam sebi nego droidu. - Mislim da je to to. Duboko udahne i još jednom prede pogledom po zvjezdanom nebu. Ako ovo ne uspije... Ali nije imalo smisla brinuti o tome ve sada. Uradio je sve što je zasada mogao. Sada se mogao samo porinuti u unutarnji mir i prepustiti svoju sudbinu u Artoove ruke. Artoou... i Sili. Još jednom duboko udahne. Leia, pozove još jednom, besplodno. Posljednji put. Nakon toga, usredoto i misli i um prema svojoj nutrini, zapo ne usporavati rad srca. Posljednja stvar koje se sje ao prije no što je utonuo u potpunu tamu, bio je osje aj da je netko, negdje, zapravo uo njegov posljednji poziv... Leia... Leia se trgne, naglo probu ena. - Luke? - zazove, osovi se na lakat i zagleda se u mra ak oko nje. Mogla se zakleti da je ula Lukeov glas. Glas, ili možda dodir njegovih misli. Ali kraj nje nije bilo nikoga. Ni ega osim sku enog prostora središnje kabine Lady Lucka i zvuka udaranja njezina srca, te poznatog, prigušenog zvuka letjelice u pogonu. Mogla je osjetiti i Chewbaccino prisustvo, u upravlja koj kabini udaljenoj nekoliko metara od nje. Potpuno se razbudivši, sjeti se da je Luke udaljen od nje nekoliko stotina svjetlosnih godina. Vjerojatno je sanjala. Uzdahnuvši, zavali se nazad u postelju.. I upravo tada postane svjesna jedva zamjetne promjene u zvuku i vibracijama, izazvanu isklju enjem glavnog pogona za brzinu svjetlosti i uklju ivanjem zaštitnog pogona. Osluhnuvši, za uje prigušen zvuk trenja zraka o trup letjelice. Ranije nego što su planirali, stizali su na Kashyyyk. Leia se podigne iz kreveta i prona e odje u, osjetivši kako se njezine slutnje ponovo obrušavaju na nju dok se obla ila. Han i Chewbacca mogli su je uvjeravati koliko su htjeli, ali Leia je itala diplomatska izvješ a i vrlo je dobro znala koliko je osnovana mržnja koju su wookiji gajili prema ljudskom rodu. I bila je uvjerena da e njezin položaj u hijerarhiji Nove Republike vrlo malo utjecati na tu situaciju. Te su sumnje potkrepljivale i njezine kroni ne poteško e u razumijevanju njihova jezika. Pomisao na to je natjera na uzdah, i po tko zna koji put, otkako je napustila Nkllon, poželi da


103

je Lando upotrijebio nekog drugog droida za svoj trik reprodukcije glasa. Da je imala kraj sebe Threepija i njegovo poznavanje sedam milijuna jezika, cijela ova situacija ne bi bila toliko mu na. Lady Luck je bila ve duboko u atmosferi planeta kada je Leia ušla u pilotsku kabinu. Letjelica je nisko nadlijetala zapanjuju e ravan sloj oblaka i bez poteško a zaobilazila vrhove drve a koje je tu i tamo provirivalo nad oblacima. Prisje ala se kako je prvi put naišla na podatke o visini drve a na Kashyyyku. Nakon toga se žu no raspravljala sa Senatskim knjižni arima o tome kako si Vlada ne može priuštiti takve apsurdne greške u svojim statisti kim podacima. ak i sada, kada je vidjela drve e pred sobom, nije mogla vjerovati u sve to. - Je li ovo uobi ajena veli ina wroshyr drve a? - upita Chewbaccu, provla i se i sjedaju i na mjesto kopilota kraj njega. On je pogleda, a Leia je, bez obzira na svoje ograni ene mogu nosti prepoznavanja izraza na wookijevom licu, mogla vidjeti da je iznena en. - Ne gledaj me tako šokirano. -prekori ga s osmjehom. - Neki od nas, ljudi, znaju ponešto o wookie kulturi. Nismo baš svi divljaci i neznalice, znaš. Nekoliko je trenutaka samo buljio u nju. Zatim se, s groktavim smijehom, okrenuo nazad prema upravlja u. Pred njima se , na desnoj strani, pojavi guš a skupina tog visokog wroshyr drve a. Chewbacca zaokrene Lady Luck prema tom mjestu i nekoliko minuta nakon toga, Leia ugleda splet konopa ili tankih grana koji su bili isprepleteni medu drve em malo iznad oblaka. Chewbacca zaokruži letjelicom oko drve a, uputi se prema samom rubu skupine u obliku kruga, pa se potom, uz upozoravaju e rezanje, naglo spusti u oblake. Leino se lice zgr i. Nikada nije voljela letjeti na slijepo, posebno ne u podru jima koja su bila na kana preprekama te veli ine koje je bilo ovo drve e. Na sre u, prodoše kroz oblake prije nego što je gusta bijela magla progutala letjelicu. To no ispod njih protezao se još jedan sloj gustih oblaka. Chewbacca porine letjelicu kroz njih i ponovo pro e njihovu neprovidnost za nekoliko trenutaka. Leia zvu no udahne zrak. Ispunjavaju i prazninu unutar kruga koji je oblikovalo masivno drve e, nalazio se grad koji kao da je lebdio zaustavljen u zraku. Nije to bila primitivna hrpa koliba i otvorenih vatri, kao što su bila sela Ewoka medu drve em na Endoru. Ovo je bio pravi, autenti an grad, a pokrivao je na više od etvornog kilometra prostora. Cak s tolike udaljenost, Leia je mogla vidjeti da su gra evine velike i kompleksne. Neke su bile na dva ili tri kata, a avenije medu njima bile su ravne i pažljivo isplanirane. Ogromni trupci drve a provirivali su mjestimi no po gradu, i na nekim su mjestima nalikovali gigantskim sme im stupovima koji pridržavaju pokrov od oblaka. Okružuju i grad sa svih strana i uperene prema van, maglu oblaka su sjekle zrake svjetala za pretraživanje u naj udnijim bojama. Pored nje, Chewbacca promrmlja pitanje. - Ne, nisam vidjela wookie sela ak ni na hologramima. - dahne Leia. - Šteta. - primaknuli su se bliže, dovoljno blizu da Leia vidi kako nigdje nema potpornih stupova poput onih koji su držali Grad Oblaka. Zapravo, nije vidjela baš ništa što bi podupiralo grad. Zar je cijeli grad lebdio na zra nim jastucima? Lady Luck se lagano nagne ulijevo. Ravno pred njima, na samom rubu grada i malo uzdignuta, nalazila se kružna platforma obrubljena svjetlima za slijetanje. inilo se da platforma viri ravno iz jednog drveta, a Lei je trebalo nekoliko trenutaka da shvati da je to zapravo ostatak jedne od glavnih grana, vodoravno odrezane pored samog debla. Graditeljsko ostvarenje koje se nije moglo držati bezna ajnim. Leia se usputno i bespotrebno pitala što se dogodilo s ostatkom grane. Platforma nije djelovala ni približno dovoljno velikom za brod veli ine Lady Luck, ali brz pogled na sam grad uvjerio je da veli ina drve a davala privid umanjenosti svemu ostalome


104

oko sebe. Onoga trenutka kada je Chewbacca spustio letjelicu na drvo pocrnjelo od plamena letjelica, Lei je bilo jasno da je platforma mogla bez problema podnijeti ne samo brod velik kao Lady Luck, nego i puno ve e putni ke leljelice. Ili ak Imperijalne borbene krstarice. Leia zaklju i da možda ne bi trebala postavljati pitanja o okolnostima pod kojima je nastala platforma. Nejasno je o ekivala de e wookiji poslati delegaciju da je do eka, i ispostavilo se da nije bila potpuno u krivu. Dvojica ogromnih upavaca ve su ekala kraj Lady Luck kada je Chewbacca spustio silaznu rampu. Njezino neiskusno oko nije ih moglo razlikovati, osim po tome što je jedan bio malo višlji, te po razli itim uzorcima na njihovim lentama, koje su se im se spuštale s ramena prema struku preko sme eg krzna. Onaj višlji, ija je lenta bila prošarana zlatnim vezom, korakne prema njoj kada se spustila niz rampu. Leia nastavi hodati prema njemu, koriste i se svim Jedi tehnikama za opuštanje koje je znala, mole i se u sebi da sve to ne bude onoliko neprijatno koliko se bojala da e biti. Bilo je dovoljno teško razumjeti Chewbaccu koji je živio ve desetlje ima medu ljudima. Vjerovala je da wookie uro enika, koji govori plemenskim dijalektom, ne e mo i nikako razumjeti. Visoki wookie lagano kimne glavom i otvori usta,' Leia se napne... - Ja tebi LeiaoRRganasolo donosim pozdRRave. - zareza wookie. - Ja ti na RwookRRoRRo želim dobrodošla. Leia se nemalo iznenadi. - Oh... hvala. - nekako promuca. - Ja sam., hm... po aš ena. - Kako smo i mi po aš eni Vašim pRRRisustvom, - zareza on pristojno. - Ja sam RalRRacheen. Možda Vam ja lakše zvati me RalRRa. - ast mi je upoznati Vas. - kimne Leia, još uvijek pomalo osupnuta svime. Osim što je svako njegovo izgovoreno ili zarežano R zvu alo udno produženo, Ralrrin wookie govor bio je savršeno razumljiv. Slušaju i ga, Lei so zapravo inilo da je sve ono nerazumijevanje s kojim se ranije borila, potpuno nestalo. Osjetila je kako joj se lice užarilo i ponada se kako njezino iznena enje nije bilo preo ito. Ali izgleda da jest. Pored nje, Chewbacca se opet tiho i groktavo nasmijao. - Pusti da pogodim - primjeri Leia suho, pogledavši nagore prema njemu. - Sve ove godine imaš govornu manu, ali nikada nisi pomislio da mi to spomeneš? Chewbacca se nasmije još glasnije. - Chewbacca savRRRšeno govoRRRi. - re e joj Ralrra. - Ja sam taj koji ima govoRRRnu manu. udno, ta nevolja pomaže ljudima da me bolje RRazumiju. - Shva am. - re e Leia, iako joj ništa nije bilo jasno - Zna i, bili ste ambasador. Nenadano, zrak oko njih postane leden od napetosti. - Bio sam RRRob ImpeRRRija. - tiho zareza Ralrra. - kao i Chewbacca isto, prije nego ga Hansolo oslobodio. Oni koji su me zaRRRobili mislili da sam koRRistan jeRRR mogu pRRRi ati s dRRRugim wookie RRobovima. Leia zadrhti. - Zao mi je. - bilo je jedino što je mogla re i. - Ne moRRRa vam biti. - odvrati on. - U svojoj sam ulozi saznao puno informacija o ImpeRRRijalnim snagama. InfoRRRmacija koje su se pokazale korisnima kada nas je vaš Savez oslobodio. Leia iznenada shvati da Chewbacca više ne stoji kraj nje. Na svoj užas, ugleda ga u smrtonosnom zahvatu drugog wookija, dok mu je samostrijel beskorisno stajao pritisnut o njegovo vrsto rame snažnom rukom onog drugog. - Chewie! - povikne Leia, hitro posegnuvši rukom prema laserskom pištolju za pasom. Tek što ga je zgrabila, kad se Ralrrina kosmata šaka spusti na njezinu ruku, vrso je stinuvši. - Ne uznemiRRRavajte ih. - re e joj odlu no wookie. - Chewbacca i Salporin su pRRRijatelji od djetinjstva, i nisu se vidjeli mnogo godina. Ne smijete pRRRekinuti njihovo pozdRRRavljanje.


105

- Oprostite. - promrmlja Leia. Ruka joj klone i osje ala se kao idiot. - Chewbacca je poslao poRRRuku i tražio uto ište za Vas. - nastavi Ralrra, možda shvativši koliko joj je neugodno. - Do ite. Pokazat u Vam što smo pripremili za Vas. Leia pogleda u Chewbaccu i Salporina, još uvijek u vrstom zagrljaju. - Možda bi trebali Pri ekati ostale. - predloži, pomalo nesigurna. - Nema opasnosti. - Ralrra se ispravi u svojoj punoj visini. - Leiaorganasolo, morate razumjeti. Bez pomo i Vaše i Vaših ljudi, mnogi od nas bi još uvijek bili robovi Imperija. Robovi, ili ubijeni rukom Imperija. Vama i Vašoj Republici dugujemo dar života. - Hvala. - odgovori mu Leia, osjetivši se oslobo ena i posljednjeg tra aka nesigurnosti. Veliki dio wookie kulture i psihologije bio joj je i dalje potpuno nepoznat, ali bar dug koji je Ralrra spomenuo je savršeno razumjela. Ralrra se sada i formalno obvezao prema njoj i njezinoj sigurnosti, a ta je obveza bila temeljena na asti wookija, njihovoj upornosti i sirovoj snazi. - Do ite. - rikne Ralrra, pokazuju i prema ne emu što je sli ilo otvorenoj kabini lifta na rubu platforme. - Idemo u selo. - Naravno. - re e Leia. - Sad sam se sjetila, htjela sam vas pitati kako selo stoji na mjestu. Leži li na zra nim jastucima? - Do ite. - zareza Ralrra. - Pokazat u Vam. Selo nije zapravo ležalo na zra nim jastucima. Niti na stupovima i platformama, razapetim sidrištima ili bilo kojem drugom mudrom riješenju moderne tehnologije. Sve je to Leiu natjeralo da trezveno zaklju i da je metoda wookija, na svoj na in, bila profinjenija nego bilo što drugo. Selo su pridržavale grane drve a. - Bio je to težak posao, sagraditi selo ove veli ine. - rekao joj je Ralrra, zamahuju i velikom rukom prema rešetkastom prepletu nad njihovim glavama. - Morali smo ukloniti mnoge grane na odre enoj razini. One koje su ostale, rasle su brže i ja e. - Izgleda gotovo kao ogromna paukova mreža, - primjeti Leia, vire i iz lifta prema donjoj strani sela i pokušavaju i ne razmišljati o kilometrima praznog prostora koji se protezao direktno pod njima. - Kako ste ih spojili jedne s drugima? - Nismo. Svojim rastom postale su jedno. Leia trepne. - Molim? - Srasle se jedne s drugima. - pojasni Ralrra. - Kada se dvije wroshyr grane približe jedna drugoj, rastu u jednu. Zatim zajedno razvijaju nove grane u svim snjerovima. Zareži nešto ispod glasa, rije ili frazu koju Leia nije razumjela. - To je živu i podsjetnik na jedinstvo i snagu vvookie naroda. - doda Ralrra, kao sam za sebe. Leia tiho kimne. Shvatila je da je po toj logici, sve to wroshyr drve e zapravo jedna jedina ogromna biljka, s jedinstvenim ili isprepletenim korjenskim sustavom, jesu li Wookiji to shvatali? Ili je njihovo štovanje drve a zabranjivalo takva razmišljanja i istraživanja? Leia zaporavo nije mislila da bi im radoznalost pomogla u tom slu aju. Spustivši pogled, virila je u sumra nu izmaglicu koja se protezala pod njima. Tamo negdje dolje raslo je niže wroshyr drve e i stotine drugih vrsta koje su sa injavale beskrajne prašume Kashyyka. Znalo se da u prušumi opstoji nekoliko razli itih biljnih eko-sustava, a rastu u gotovo vodoravnim slojevima spuštenim sve bliže tlu. Svaki je od nižih slojeva bio smrtonosniji od onog iznad njega. Leia nije znala jesu li se wookiji ikada spustili do samoga tla, a bila je sigurna da ako i jesu, nisu trošili vrijeme na botani ka prou avanja. - Zvemo ih kroyies. - re e joj Ralrra. Leia trepne od iznena enja zbog njegove nagle upadice. Prije no što je otvotrila usta da ga upita o emu pri a, primjeti dva jata ptica kako hitro lete zrakom ispod njihova lifta. - Ove ptice? - upita. - Da. Nekada su bile prava i rijetka poslastica za Wookie narod. Sada ih jedu i najsiromašniji. - Ralrra pokaza prema rubu sela nad njima, prema odsjaju svjetala za traženje koja je Leia primjetila u dolasku. - Kroyiesi dolaze na uvjerio. - objasni joj. - Tamo ih ekaju lovci.


106

Leia kimne žele i mu pokazati kako je shvatila. Imala je priliku vidjeti i ranije kako vizualne mamce, manje ili više razvijene, koriste i na drugim svjetovima da privuku životinje koje služe za prehranu. - Ne umanjuju li svi ovi oblaci u inkovitost mamca? - Svjetla su naju inkovitija baš u oblacima. - odgovori Ralrra. - Oblaci raspršuju svjetlo. Kroyiesi ga vide s velike udaljenosti i bivaju privu eni. Dok je govorio, jata koja su vidjeli oštro zaokrenu i podignu se prema oblacima nad njima i prema svjetlima koja su poigravala kroz njih. - Upravo ovako, kao što vidite. Možda emo za ve eru imati jednu od njih. - Bilo bi mi drago. - re e ona. - Sje am se da je Chewie pri ao da su izvrsne. - U tom slu aju, moramo se vratiti u selo. – re e Ralrra i dotakne upravlja lifta. Konop zaškripi, a lift krene prema gore. - Nadali smo se pružiti vam uto ište u jednoj od raskošnijih ku a. - primjeri Ralrra kada su krenuli nagore. - Ali Chewbacca se usprotivio tome. Široko zamahne rukom i Leia po prvi put primjeti da su ku e bile dijelom ugra ene u drve e. Neke od njih su bile visoke nekoliko katova i pomno izra ene, i inilo se da su se sve nadvijale nad praznim prostorom. - Cheewbacca zna za moje sklonosti. - re e Leia Ralrri, pokušavaju i ne zadrhtati. - Pitala sam se zašto je lift išao tako daleko prema dolje od razine sela. - Lift koristimo uglavnom za prijevoz tereta ili bolesnih. - odgovori joj Ralrra. - Ve ina se wookija radije penje po drve u. Pruži svoju ruku prema njoj, dlanom okrenutim nagore. Kada je napeo miši e pod kožom i krznom, iz vrhova prstiju se pojave zastrašuju e pandže. Leia proguta knedlu. - Nisam znala da wookiji imaju takve pandže. - re e. - Ali sam trebala pretpostaviti. Vi ipak živite na drve u. - Bilo bi nemogu e živjeti u drve u bez njih. - složi se Ralrra. Ponovo je uvukao pandže i zamahne rukom. - Cak bi i penjanje po lijanama bilo nezgodno. - Lijanama? - ponovi Leia, pogledavaju i namršteno prema gore, kroz providni krov lifta. Nije primjetila lijane ne drve u, a nije ih ni sada vidjela. O i joj se zaustave na užetu koje se protezalo od lifta prema gore, prema krošnjama i granama... Tamno zelena užad. - Ova užad? - upita oprezno, pokazuju i glavom prema njima. - To je lijana? - To je Kshyy lijana. - odgovori joj Ralrra. Ne brinite o tome koliko su jake. Ja e su od kompozitnih materijala, ak ni laser ih ne može prerezati. I same se popravljaju u slu aju štete. - Razumijem. - re e Leia, zure i u lijane i bore i se protiv nenadanog osje aja panike. Putovala je po cijeloj Galaksiji, u stotinu razli itih letjelica, prijevoznih sredstava i svemirskih brodova, a da pri tome nije osjetila nimalo strahu. Ali visiti na rubu ni ega, bez solidnog pogona i zaštite, bilo je potpuno druga ije od svega što je dotada iskušala. Topli osje aj sigurnosti koji je osjetila pri dolasku na Kimliyyyk, po eo je nestahjati. - Jesu li lijane ikada pucale? - upita Ralrru, pokušavaju i zvu ati nezainteresirano. - U prošlosti, i to se ponaked doga alo. - odgovori on. Razne vrste nametnika i gljivica, ako ih se ne nadzire, mogu ih oslabiti. Ali, sada upošljavamo uvare koje naši prethodnici nisu imali. Svaki ovaj lift ima i zra ni jastuk za nuždu. - Oh. - re e Leia, osjetivši trenutno olakšanje, ali i osje aju i se kao sirov i ne baš naro ito pametan diplomatski po etnik. Lako se zaboravljalo da su se wookiji, usprkos starinskim selima na drve u i svome životinjskom obli ju, vrlo dobro snalazili s visokom tehnologijom. Lift se uzdigne nad razinu sela. Chewbacca i Salporin ve su stajali tamo i ekali ih. Chewbaca je lupkao prstima po samostrijelu i žmirkao. Leia je znala prepoznati to žmirkanje kao odraz nestrpljenja. Ralrra zaustavi lift na visini izlazne rampe pred njima i otvori vrata.


107

Salporin stupi naprijed i pruži Lei ruku da joj pomogne spustiti se. - Pripremili smo sve za Vas i Chewbaccu. Boravit ete u Salporinovom domu. - progovori Ralrra kada su se spustili na relativn vrsto tlo. - Nije daleko odavde. Ako želite, prijevoz vam stoji na raspolaganju. Leia pogleda prema najbližim dijelovima sela. Željela je prošetati, za i medu ljude i osjetiti ozra je mjesta. Ali nakon svih napora koje su uložili da se neprimje eno ušuljaju na Kashyyyk, vjerojatno nije bilo najpametnije paradirati pred cijelim selom. - Prijevoz bi bio najbolje rješenje. - odgovori Ralrra. Chewbacca urlikne kada mu se približiše. - Željela je vidjeti strukturu sela. - re e mu Ralrra. - Sada smo spremni po i. Chewbacca još jednom nezadovoljno zaurla, ali vrati samostrijel na rame i bez daljnjeg komentara krene prema zra nim saonicama, parkiranim uz rub ceste, dvadesetak metara od njih. Ralrra i Leia zapute se za njim, a Salporin ih je pratio u stopu. Ku e i druge zgrade po injale su se uzdizati odmah pri rubu prepletenih grana. Leia je primjetila da ih me usobno ne povezuje ništa drugo nego nekoliko uvrnutih kshyy lijana koje su se protezale nad praznim prostorom medu ku ama. Ralrra je napomenuo da su one ku e koje su prianjale uz drve e bile najprestižnije. Možda su ove na rubu pripadale ljudima gornje srednnje klase. Leia dokono pogleda u najbližu, i zaviri u prozor dok su prolazili. Pozornost joj privu e lice iza prozora, koje zamakne u sjenku... - Chewie! dahne Leia. Ruka joj poleti prema laserskom pištolju, ali lica nestane. Ali ni s im nije mogla zamjeniti te buljave o i, izbo enu eljust i eli no-sivu kožu. Chewbacca se stvori kraj nje u sekundi, sa samostrijelom u rukama. - Jedno od onih stvorenja koja su nas napala na Bimmisaariju, tamo je! - re e mu Leia, koncentriraju i svu snagu Sile koju je mogla dozvati. Ne osjeti ništa. - Na prozoru. - dometne. - Bio je tamo. Chewbacca zalaje zapovjed, postavivši se svojim masivnim tijelom izme u nje i ku e, blago je odgurnuvši unazad. Uperio je laserski samostrijel u ku u, pomi i ga lagano kako je pogledom prelazio po uzorkom pokrivenoj gra evini. Ralrra i Saporin našli su se ve kraj ku e, drže i u svakoj ruci po jedan zastrašuju i nož koje su odnekuda neprimjetno izvukli. Hitro zauzeše mjesta s obje strane vrata, koja Chewbacca izbaci iz dovratka jednim jedinim ispaljenjem. Odnekud iz pravca središta sela za uje se urlik. Duga ki, zavijaju i wookie urlik bijesa ili uzbune, koji je odzvanjao po cijelom selu, odbijaju i se od gra evina i drve a. Prije nego što su Ralrra i Salporin ušli u ku u, za uju se i drugi glasovi koji se pridružiše urlanju, poja avaju i se do te mjere da se na kraju inilo da pola sela urla. Leia se stisla uz Chewbaccina dlakava leda, podrhtavaju i zbog zvuka iskonskog divljaštva u urliku koje je podsjeti na okršaj na Bimmisaari tržnici i reakcije domorodaca na njezinu kradu nakita. Ali ovo nisu bili smiješni maleni Bimmsi oklopljeni u žuto. Ovo su bili ogromni wookiji silovite snage. Prije nego što su Ralrra i Salporin izišli iz ku e, pred njom se okupila masa wookija. Chewbacca gomili nije poklanjao ništa više pažnje nego što je poklonio samom urliku. Pogled i samostrijel bili su mu upereni u ku u. Ni druga dva wookija se nisu obazirala na gužvu, nego se upute U obilazak oko ku e. Vrate se nakon nekoliko trenutaka, drže i se kao dva lovca kojima je plijen utekao. - Bio je tamo. - bila je uporna Leia, nakon što su im Ralrra i Salporin prišli. - Vidjela sam ga. - To možda jest istina. - re e Ralrra, spremaju i noževe u skrivene pretince u lenti. Salporin je svoje još uvijek imao spremen u ruci dok je pogledom pretraživao ku u izvana. Ali nismo našli nikakav trag. Leia zagrize usnu, brzo prelaze i pogledom po okolini. Nije bilo drugih ku a koje bi bile dovoljno blizu, a da su stranci mogli tuda pobje i, jer bi ih ona i Chewbacca vidjeli. S druge strane nije bilo ni ega, bili su na samom rubu sela.


108

- Otišao je preko ruba. - iznenada shvati Leia. - Morao je. Ili je prošao ispod razine sela s opremom za penjanje, ili ga je dolje sa ekala letjelica. - Ne vjerujem da je to izvedivo. - re e Ralrra, prolaze i pred nje. -Ali mogu e je. Spustit u se dolje liftom i pokušati ga otkriti. Chewbacca pruži ruku prema njemu da ga zaustavi i zareza nešto odrije no. - U pravu si. - prihvati Rallra, ali ipak malo neodlu no. - Vaša sigurnost, Leiaorganasolo, je u ovome trenutku najbitnmija. Prvo emo Vas odvesti na sigurno, a zatim se dati u potragu za strancem. Na sigurno. Leia još jednom pogleda u ku u, osjetivši drhtaj straha. Pitala se ho e li ijedno mjesto ikada više biti sigurno.


109

GLAVA 18

Prodorno cvr anje koje je dopiralo iz stražnjeg dijela letjelice probudi Lukea iz njegove omamljenosti bez snova. - U redu je, Artoo, budan sam. - re e ošamu eno, krenuvši protrljati

i. Prsti mu lupiše u vizir kacige. Taj zvuk i dodir malo ga prizovu svijesti i rastjeraju maglu koja se još kovitlala njegovim umom. Nije se još mogao prisjetiti to nih okolnosti u kojima je pao u kibernacijski trans, ali je imao neki neodre eni osje aj da ga je Artoo budio prije no što je trebao. - Nešto ne valja? - upita, pokušavaju i se sjetiti što je droid zapravo trebao napraviti. Cvr anje prije e u pijukanje koje je zvu alo vrlo zabrinuto. Luke je još uvijek pokušavao razbistriti pogled, i usmjeriti ga na prijevod na ekranu glavnog ra unala. Na njegovo iznena enje, ekran je bio ugašen. Baš kao i svi ostali instrumenti oko njega, a Luke se tada prisjeti svega. Bio je zarobljen u dubokom svemiru, i svi su sustavi letjelicebili isklju eni, osim minimalnog napona koji je održavao Artooa i osnovne životne uvjete u letjelici. A Artoo je trebao namatati žicu na novu antenu za vezu u vangalakti kim uvjetima. Istežu i pomalo uko en vrat, Luke se napola okrene prema nazad kako bi pogledao droida, pitaju i se u emu je problem... Osjeti kako mu se miši i trznuše od iznena enja. Iza sebe ugleda brod koji se brzo spuštao ravno prema njima, Okrene se natrag prema upravlja u, potpuno razbuden, zapošljavaju i prste tipkama na upravlja koj konzoli,' pale i ih redom. Ali bio je to beskoristan refleks. ak i s ograni enim napajanjem, trebat e mu najmanje petnaest minuta da pokrene hladne motore letjelice kako bi se makar pokušao pomaknuti, a borba nije dolazila u obzir. Ako su uljezi bili neprijateljski raspoloženi... Uklju ivši manevarske pogone za nuždu, Luke polako okrene letjelicu prema brodu koji im je prilazio. Ekrani i senzori su se polako uklju ivali jedan za drugim, samo potvr uju i ono što je mogao vidjeti i golim okom. Bio je to brod srednje veli ine, prili no oronuo Corellianski teretnjak. Nije bio od one vrste koju su Imperijalci obi no koristili, a na trupu nije bilo ni oznaka Imperija. Ali pod ovim okolnostima, bilo je vrlo nevjerojatno da se radi o nedužnom teretnom brodu. Pirati, možda? Luke usredoto i snagu Sile prema brodu, pokušavaju i osjetiti posadu broda... Artoo za urlika, i Luke pogleda na ekran. - Da, i ja sam to primjetio. - re e mu Luke. Ali normalan teretnjak bi mogao tako naglo smanjiti brzinu ako je prazan. Pokušaj na brzinu analizirati podatke sa senzora i provjeri možeš li otkriti položaj njihova naoružanja. Droid se prihvati posla uz kratak pisak, a Luke baci još jedan brz pogled na instrumente. Kapacitet njegovih glavnih laserskih topova bio je na pola napona, a glavni pogon za brzine svjetlosti bio je otprilike na pola napajanja potrebnog za pokretanje. Bljeskaju i radio signal ukazivao je na to da ga pokušavaju dozvati. Ispravivši se, Luke uklju i prijemnikk veze. - ...trebate pomo ? - re e hladan ženski glas. - Ponavljam: neidentificirani lovce, ovdje teretnjak Wild Karrde. Trebate li pomo ? - Wild Karrde, ovdje X-krilna letjelica AA-589, pod zastavom Nove Republike. - identificira se Luke. - Zapravo, da, dobro bi mi došla pomo . - Primljeno, X-kril e. - re e isti glas. - U emu je problem? - Pogon brzine svjetlosti. - re e joj Luke, pažljivo pogledavaju i brod koji se i dalje približavao. Trenutak ranije Luke se okrenuo prema nadolaze em brodu, ali je drugi pilot odgovorio na njegov manevar neznatnim skretanjem u stranu, tako da Wild Karrde više nije bio izložen laserima X- krilca. Vjerojatno je bio samo oprezan... ali bilo je i drugih mogu ih


110

razloga za skretanje. - Izgubio sam oba motivatora. - nastavi Luke. - Zaštitne obloge na njima su potpuno ispucale, a vjerojatno ima i drugih kvarova. Ne vjerujem da prevozite rezervne dijelove, ili? - Ne za letjelicu te veli ine. - Nakratko zavlada tišina. - Re eno mi je da vam ponudim da nam se pridružite i nastavite putovanje s nama do našeg odredišta, ako želite. Luke opet pokuša odmjeriti snagom Sile namjeru koja se krila iza tih rije i. Ako su ga i pokušavali prevariti, on to nije mogao osjetiti. S druge strane, ak i da je mogao osjetiti, nije imao nikakvog drugog izbora. - Zvu i prihvatljivo. - re e. - Možete li možda pokupiti i moj brod? - Sumnjam da si možete priuštiti naše cijene prijevoza. - odvrati mu glas hladno. - Provjerit u s kapetanom, ali ne nadajte se previše. U svakom slu aju, morali bi ga vu i za sobom jer su naša spremišta prili no popunjena. Luke stisne usne u negodovanju. Teretnjak ija su spremišta bila puna, ne bi mogao tako brzo usporiti, baš kao što je Artoo napomenuo malo ranije. Ili su lagali da su puni, ili je pogonski sustav koji je djelovao potpuno uobi ajeno, bio podvrgnut opsežnim preinakama. Sto je zna ilo da je Wid Karrde ili krijum arski, ili piratski, ili pak maskirani ratni brod. A Nova Republika nije imala maskiranih ratnih brodova. Drugi mu se pilot ponovo obrati. - Ako ostanete u položaju u kojem se trenutno nalazite, pri i emo vam bliže kako bi prebacili prilazni cilindar preko vas. Osim ako se ne želite opremiti

za bestežinske uvjete i došetati k nama. 1 - Mislim da e s cilindrom i i brže. - re e Luke, odlu ivši da je podvrgne verbalnoj probi. - Mislim da nijedno od nas nema potrebe zadržavati se ovdje. Kako to da ste se uop e zatekli ovdje? - Možemo s vama povesti i ograni enu koli inu prtljage. - re e glas, nimalo se ne obaziru i na Lukeovo pitanje. - Pretpostavljam da želite sa sobom povesti i svog astro-mehani arskog droida. Verbalna se proba i nije pokazala pretjerano uspješnom. - Da, povest u ga. - odgovori joj Luke. - U redu. Budite spremni. Uzgred, kapetan poru uje da e vas usluga prijevoza koštati pet tisu a. - Prihva eno. - re e Luke, otkap aju i sigurnosne pojaseve. Otvori pretince sa strane i izvu e iz njih rukavice i brtve kacige, smota ih i spremi u džepove leta kog odijela, otkuda ih je u slu aju potrebe mogao brzo i izvaditi. Prilazni je cilindar bio prili no sigurna naprava, ali nesre a se uvijek može dogoditi. S druge strane, ako se posada Wild Karrdea namjeravala do epati besplatnog X-krilca, najbolji na in na koji bi se riješili Lukea bio je ispustiti cilindar dok se on nalazi u njemu. Posada. Luke zastane, usredoto ivši se na brod koji mu je bio ve vrlo blizu. Na brodu nešto nije valjalo. Nešto što je mogao nejasno osjetiti, ali nije mogao to no razlu iti o emu se radi. Artoo preplašeno zacvrku e. - Ne, nije odgovorila na pitanje. - složi se Luke. - I ja se ne mogu sjetiti nijednog opravdanog razloga koji ih je mogao dovesti ovako daleko. A ti? Droid pusti tihi elektronski uzdah. - Slažem se. - kimne Luke. - Ali ako odbijemo njihovu ponudu, nismo ništa u inili. Jednostavno moramo ostati oprezni. Posegnuvši rukom u pregradak s druge strane, Luke dohvati laserski pištolj i provjeri mu naboj. Spusti ga u džep na nogavici svoga leta kog odijela. Minijaturni odašilja stavi u drugi džep, iako nije mogao zamisliti kako bi mu on koristio na palubi Wild Karrdea. Oko struka opasa pribor za preživljavanje, pomalo se namu ivši s tim u sku enom prostoru nadsvoda broda. I kona no, na kraju izvu e svoju svjetlosnu sablju i pri vrsti je za pojas. - U redu, X-kril e, postavili smo cilindar. - javi se glas. - Krenite kad ste spremni. Maleni otvor pristanišnog tunela Wild Karrdea bio je to no iznad Lukea, a vanjska su vrata


111

zijevala otvorena, pozivaju i. Luke provjeri svoje instrumente, uvjeri se da se Izme u dva broda doista nalazi prolaz s kisikom, pa duboko udahne. - Idemo, Artoo. - re e i otvori kupolu pilotske kabine. Lice mu pomiluje povjetarac nastao izjedna avanjem tlaka zraka. Oprezno se odgurnuvši, polako se izdigne i Izvu e iz sjedala, uhvativši se za rub kupole kako bi se okrenuo. Vidje Artooa koji se izbacio iz svog ležišta i sada ne slobodno njihao to no iznad trupa letjelice. Proizvodio je zvukove koji su jasno govorili koliko je nesretan tom situacijom. - Imam te, Artoo. - utješi ga Luke, uposlivši snagu Sile kako bi droida privukao k sebi. Ogledavši se još jednom oko sebe kako bi se orijentirao, savije koljena i odbaci se. Stigao je do otvora pristanišnog tunela pola sekunde prije Artooa, zgrabio remenje pri vrš eno na stijenkama tunela i lagano zaustavio sebe i droida. Netko ih je o ito promatrao, jer su se još uvijek kretali prema gore kroz tunel kada su se vanjska vrata zatvorila pod njima. Ponovo osjeti silu težu, dovoljno usporeno kako bi se mogao zauzeti pravilan stav i samo trenutak kasnije otvoriše se unutarnja vrata. Iza njih je stajao mladi koji je ekao na njih, odjeven u ležeran kombinezon kakav Luke nije ranije vi ao. - Dobro došli na Wild Karrde. - re e, kimnuvši suzdržano. - Izvolite po i za mnom, kapetan bi vas rado vidio. I ne ekaju i odgovor, mladi se okrene i zaputi niz zaobljeni prolaz. - Hajde, Artoo. - promrmlja Luke, uputivši se za doma inom i pokušavaju i pretražiti brod snagom Sile. Pored njihovog vodi a, mogao je osjetiti prisustvo još| samo etiriju osoba, i svi su bili u prednjem dijelu broda. Iza njega, u stražnjem dijelu... Odmahne glavom, pokušavaju i razbistriti misli. Nije pomoglo. Stražnji dijelovi broda i dalje su mu se inili nerazumljivo mra ni. Možda je sve bila posljedica duge kibernacije. U svakom slu aju, bio je siguran da u repu letjelice nema niti ljudi niti droida, i to je sve što je ovoga trenutka želio znati. Vodi ih povede do jednih vrata, koja se širom otvore kada je stupio pred njih. Mladi stupi u stranu i zamahne rukom prema unutrašnjosti prostorije. - Kapetan Karrde vas o ekuje. - Hvala. - kimne mu Luke. Stupi u sobu, a Artoo se gegao za njim na svojim to kovima. Bila je to neka vrst ureda, malenog, a najve a površina zidova bila je pokrivena ne im što je nalikovalo vrlo suvremenoj opremi za komunikacije i dešifriranje. U središtu prostorije smjestila se kombinacija radnog stola i upravlja ke konzole. Posjednut iza toga, sjedio je vitak ovjek mršava lica, kratke tamne kose i svijetlo plavih o iju. Ljubopitljivo je promatrao

Lukea. - Dobro ve e. - obrati mu se hladnim, pažljivo odmjerenim glasom. - Ja sam Talon Karrde. - Njegov je pog-led prelazio preko Lukea, odmjeravaju i ga. - A vi ste, pretpostavljam, zapovjednik Luke Skywalker. Luke je zurio u njega. Kako je mogao...? - Gra anin Skywalker. - odvrati, trude i se da mu glas zvu i smireno. - Napustio sam svoje postavljenje u Savezu prije gotovo etiri godine. Na Karrdeovim se usnama pojavi nešto što je sli ilo smješku. - Ispri avam se i primam na znanje. Moram re i, našli ste vrlo dobro mjesto da se sklonite od svega toga. Pitanje nije bilo izgovoreno, ali je bilo jasno. - Pomogli su mi u izboru. - re e mu Luke. - Mala nesuglasica s Imperijalnim Zvjezdanim Razara em na pola svjetlosne godine odavdje. - Ah! - dahne Karrde, ali Luke ne vidje i ne osjeti da je iznena en. - Da, Imperij je još uvijek dovoljno aktivan u ovome dijelu galaksije. ak sve više i više, u posljednje vrijeme. - Neznatno nagne glavu u stranu, ali pogleda stalno uprtog u Lukea. - Doduše, mislim da ste to i sami primjetili. Uzgred, uspjeli smo pri vrstiti vašu letjelicu i povu i je. Upravo dodatno dotežu spone. - Hvala vam. - odvrati Luke. osjetivši kako mu se kosa na potiljku nakostriješila. Bio on pirat ili krijum ar, Karrde je svakako trebao druga ije reagirati na vijest da se u okolini smuca Imperijalni Zvjezdani Razara . Naravno, osim ako nije imao dogovor s Imperijem... -


112

Dopustite da vam zahvalim i na spašavanju. - nastavi Luke. - Artoo i ja smo imali sre e da ste naišli. - A Artoo je...? Pa da, naravno. Vaš astromehani arski droid. - Plave o i nakratko skrenu pogled prema dolje. Mora da ste impresivan borac, Skywalkeru. Nije jednostavno umaknuti Imperijalnom razara u. Iako mislim da je ovjek kao što ste Vi naviknut na to da zadaje probleme Imperiju. - Nisam više u prilici biti esto na prvoj borbenoj crti. - odvrati mu Luke. - Niste mi rekli kako ste se vi zatekli ovdje, kapetane. Ili, kad to ve spominjemo, kako znate tko sam! Karrde mu uputi još jedan poluosmjeh. - Sa svjetlosnom sabljom za pojasom? - upita zajedljivo. - Ma dajte! Ili ste Luke Skywalker, Jedi, ili netko tko ima sklonosti prema starinama i ima pretjerano visoko mišljenje o svojim ma evala kim sposobnostima. - Plave

i ponovo odmjere cijelu Lukeovu pojavu. - Niste zapravo ono što sam o ekivao da ete biti. Iako mislim da to i nije previše iznena uju e. Veliki dio predaje o Jedijima toliko je iskrivljen mitovima i neznanjem da je gotovo nemogu e ste i jasnu predodžbu o njima. U Lukeovoj podsvjesti zazvoni zvono za uzbunu. - Zvu ite kao da ste o ekivali da ete me prona i ovdje. - re e, pripremaju i cijelo tijelo za predstoje u bitku i pustivši osjet Sile još jednom. Svih pet lanova posade bilo je manje više na istim mjestima kao i maloprije. Bili su udaljeni od njih, u

prednjim prostorima broda. Nitko osim Karrdea nije mu bio dovoljno blizu da predstavlja neposrednu opasnost. - Moram biti iskren, o ekivali smo to. - mirno se složi Karrde. - Ali ja zapravo ne mogu zasluge za to pripisati sebi. Jedna od mojih suradnica, Mara Jade, nas je dovela ovamo. - Glava mu se lagano nagne u desno. - Trenutno je na zapovjednom mostu. Zastane, o ito ekaju i nešto. Mogla je to biti i namještaljka, znao je Luke, ali napomena da je netko mogao osjetiti njegovo prisustvo na udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina, budila je previše radoznalosti da bi se samo tako prešlo preko nje. Ostaju i oprezan i budan, Luke prepusti dijelu svojih mo i da dopre do zapovjednog mosta Wild Karrdea. Mlada žena s kojom je razgovarao iz svoje letjelice bila je za kormilom. Sjede i kraj nje, nalazio se stariji muškarac, zauzet unošenjem prora una kursa u navigacijsko ra unalo. A sjede i iza njih... Doticaj s njenim mislima izazove u njemu blagi šok, nalik elektri nom. - Da, to je ona. - potvrdi mu Karrde, gotovo neuljudno. - Ona to jako dobro skriva, ali mislim da se pred Jedijem ne može sakriti. Trebalo mi je nekoliko mjeseci pažljivog promatranja kako bih shvatio da vi osobno izazivate te osje aje u njoj. Lukeu je tebalo nekoliko sekundi da bi progovorio. Nikada ranije, ak ni kod Cara, nije osjetio toliku navalu mra ne i duboke mržnje. - Nisam je nikada upoznao. - promuca Luke. - Ne? - Karrde slegne ramenima. - Šteta. Nadao sam se da ete mi mo i re i zašto Mara gaji takve osje aje prema Vama. No, dobro. - osovi se na noge. - Pretpostavljam da više nemamo o emu razgovarati, do daljnjeg... i dopustite da vam unaprijed kažem koliko mi je žao što to mora biti ovako. Nagonski, Lukeova ruka poleti prema svjetlosnoj sablji. Samo što se pomaknuo, s nogu ga obori udar omamljuju e zrake koji ga udari s leda. Jediji su imali svoje metode suprotstavljanja besvjesnim stanjima. Ali sve su te metode zahtijevale bar djeli sekunde priprema, a Luke to vrijeme nije imao. Polusvjesno i omamljeno, osjeti kako pada, kao iz velike udaljenosti za uje i Artoovo izbezumljeno cvr anje. Posljednjim dijelom svijesti Luke se pitao kako je Karrdeu uspjelo to što je uradio.


113

GLAVA 19

Budio se polagano, nesvjestan bilo ega osim dvije injenice. Prvo, da je ležao na le ima i drugo, da se osje ao grozno. Polako i postupno, izmaglica koja ga je okruživala slije se u ograni ena i uobli ena osjetila. Zrak oko njega bio je topao, ali zagušljiv, a lagani povjetarac koji je strujao nosio je nekoliko nepoznatih mirisa. Podloga pod njim bila je istovremeno meka i vrsta, pa zaklju i da leži na krevetu. Op eniti na in kako je osje ao svoju kožu i okus koji je imao u ustima upu ivali su na to da je spavao nekoliko dana. Potrajalo je nekoliko minuta dok je taj osje aj dopro do njegove svijesti, kroz duhovnu maglu koja mu je ispunjavala um. Nijedno omamljuju e oružje za koje je znao nije moglo izbaciti ovjeka iz stroja na duže od sat ili dva. Bilo mu je jasno da su ga drogirali nakon što je bio

pogo en omamljuju om zrakom. Nasmješi se u sebi. Karrde je vjerojatno o ekivao da e Luke biti van funkcije na duže vrijeme, i bit e vrlo iznena en. Silom se usredoto i na svoja Jedi ula, pa pokuša tijelo osloboditi otrova kroz postupak detoksikacije i sa eka da se izmaglica u kojoj se nalazio razbistri. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati kako se zapravo ništa ne doga a. Ubrzo zatim ponovo utone u san, i kada se ponovo probudio, um mu je bio savršeno bistar. Žmirkaju i pod svjetlom sunca koje mu je padalo na lice, pokuša otvoriti o i i podi i glavu. Ležao je na krevetu, još uvijek odjeven u svoje odijelo, U maloj ali udobno namještenoj sobi. Ravno nasuprot njemu nalazio se otvoren prozor kroz koji je dopirao aromati ni povjetarac koji je osjetio probudivši se prvi put. Kroz prozor je mogao vidjeti i rub šume, udaljen od njega oko pedeset metara, iznad koje je lebdjelo žuto-naran asto sunce. Nije mogao znati izlazi li ono ili zalazi. Namješatj u sobi nije djelovao kao namještaj zatvorske elije... - Kona no si se probudio, zar ne? - oglasi se ženski glas negdje kraj njega. Iznena en, Luke okrene glavu prema glasu. Njegova je prva pomisao bila da je nekako propustio prisutnost tog nekoga u njegovoj blizini. Druga misao, koja uslijedi odmah za prvom, bila je da je to smiješno i pomisliti, jer je glas vjerojatno dopirao iz nekog zvu nika. Okrenuvši glavu u smjeru iz kojeg je dopirao glas, otkrije da je prva misao bila vrlo to na. Sjedila je u stolici visokog naslona, ruku opušteno položenih na naslone za ruke, a njezin mu je stav bio udno poznat. Vitka žena, približno njegovih godina, sjajne crveno-zlatne kose i jednako sjajnih zelenih o iju. Noge su joj bile nemarno prekrižene, a maleni, ali opaki laserski pištolj mirovao joj je u krilu. Nepatvoreno, živu e ljudsko bi e... a ipak, i to mu se inilo nemogu im, nije je mogao osjetiti. Zbunjenost se vjerojatno mogla pro itati na njegovom licu. - Upravo tako. - re e ona, udjelivši mu osmijeh. Nije to bio ni prijateljski ni pristojan osmjeh, nego osmjeh koji je odavao jednako i gor inu i omalovažavaju e zadovoljstvo. - Dobrodošao nazad u svijet obi nih smrtnika. Adrenalin prokulja njegovim tijelom kada je shvatio da se nesposobnost osje anja ne ograni ava samo na njoj. Nije mogao osjetiti ništa. Ni ljude, ni droide, ak ni šumu koju je vidio kroz prozor. Osje ao se kao da je naglo oslijepio. - Ne svi a ti se, zar ne? - podrugne mu se žena. - Nije lako odjednom izgubiti sve ono što te je inilo posebnim, zar ne?

Polako i oprezno, Luke spusti noge preko ruba kreveta i sjedne, daju i svome tijelu dovoljno vremena da se ponovno navikne na kretanje. Žena ga je promatrala, a desna joj ruka sklizne prema krilu, prema laserskom pištolju.


114

- Ako ti je namjera zadiviti me tom aktivnoš u i pokazati mi svoju zavidnu sposobnost brzog oporavljanja, - primjeri ona - ne trudi se. - Ništa ni nalik tome. - odvrati Luke, teško dišu i i trude i se da ne hrop e. - Namjera mi je osoviti se na noge. - Pogleda joj ravno u o i, pitaju i se ho e li ih skrenuti pod njegovim pogledom. Nije ni trepnula. - Nemoj mi re i, pogodit u. Ti si Mara Jade. - Ni to me ne zadivljuje. - re e ona hladno. - Karrde mi je rekao da ti je spomenuo moje ime. Luke kimne glavom. - Rekao mi je i to da si ti pronašla moju letjelicu. Hvala ti. Njezine o i bljesnuše. - Ostavi se zahvaljivanja. - zasik e. - Što se mene ti e, jedina odluka koju treba donijeti jest ho emo li te predati Imperiju ili emo te ubiti mi sami. Ona naglo ustane, s pištoljem u ruci. - Diži se, Karrde te želi vidjeti. Oprezno, Luke ustane i tek tada primjeri da je za Marin pojas zaka ena njegova svjetlosna sablja. Je li to zna ilo da je i ona bila Jedi? Možda dovoljno mo na da priguši Lukeove sposobnosti? - Ne mogu re i da mi ijedna od tih mogu nosti odgovara. - primjeri on. - Drugih mogu nosti za tebe ne e biti. - zakora i naprijed, primaknuvši se dovoljno blizu da je mogao pružiti ruku i dotaknuti je. Podigavši pištolj, Mara ga uperi ravno u njegovo lice. - Pokušaj pobje i... i ubit u te ovdje i sada. Nekoliko su trenutaka samo stajali tamo, zale eni u pokretu. Gorka se mržnja ponovo bljeskala u njezinim o ima... ali, dok je Luke gledao u njih, mogao je vidjeti još nešto iza te mržnje. Nešto što je izgledalo kao duboka i dugotrajna bol. Luke je stajao tamo bez rije i, ne mi i se. Mara spusti oružje, gotovo oklijevaju i. - Mi i se. Karrde eka. Lukeova se soba nalazila na kraju duga kog hodnika, ipunjenog jednakim vratima koja su bila smještena duž zidova na jednakim razmacima. Kada su izišli iz zgrade i uputili se dalje preko travnate istine, Luke zaklju i da se radi o nekoj vrsti barake. Hodali su prema velikoj gra evini visoka krova koju je okruživalo nekoliko drugih zgrada, medu njima i nekoliko baraka. Neke su izgledale poput skladišta, a jedna je o ito bila hangar za servis letjelica. Oko hangara, smjestilo se tuce letjelica formiranih u skupinama, a medu njima i dva teretnjaka, istog tipa kao i Wild Karrde, te nekoliko manjih letjelica. Neke su od njih bile napola skrivene šumom koja je gusto opkoljavala kamp sa svih strana. Napola skriven iza jednog teretnjaka, virio je nos njegova X-krilca. Na trenutak poželi upitati Maru što se dogodilo s Artoom, ali zaklju i da e to pitanje ostaviti za Karrdea. Do oše do velike središnje zgrade, i Mara posegne rukom pored Lukea da dotakne senzorsku plo u kraj vrata. - On je u velikom salonu. - re e Mara kada su se pomi na vrata otvorila. - Ravno naprijed. Prešli su duga ak hodnik, prošavši kraj nekoliko manjih soba za rekreaciju i blagovaonice. Na kraju hodnika, nalazila su se velika vrata koja se širom otvore kada su im prišli. Mara ge uvede u prostoriju. Luke se nade usred scene koja je potekla iz davne legende. Nekoliko trenutaka, samo je stajao pred vratima i zapanjeno gledao. Prostorija je bila velika i prostrana, a visoki je strop bio providan i išaran mrežom izrezbarenih greda. Zidove je pokrivalo tamno sme e drvo koje je najve im dijelom bilo znala ki izrezbareno uzorkom mreže, kroz ije je o ice dopiralo tamno plavo svjetlo. Ostatak raskošnih predmeta bio je brižljivo i štedljivo razmješten po cijeloj prostoriji. Poneka mala skulptura ili neprepoznatljiva umjetnina, stolice, naslonja i i veliki jastuci bili su razmješteni u skupine dovoljno udaljene jedne od drugih da se na njima mogu voditi neometani razgovori i takav je razmještaj davao cijelom prostoru opušteni i neformalan ton. Ali sve je to Luke primjetio kasnije, ili samo okrznuo pogledom, jer je svu njegovu pozornost


115

u prvom trenutku privuklo drvo koje je raslo u središtu prostorije. Nije to bilo maleno drvo, kao one nježne mladice koje su ukrašavale jedno od predvorja Imperijalne Pala e. Ovo je drvo bilo ogromno. Podnožje koje je izrastalo iz dijela zemljanog poda, bilo je široko bar metar u presjeku, a drvo je izrastalo kroz proziran strop i dalje u visinu. Debele grane, koje su izvirale na dva metra od tla, širile su se po cijeloj prostoriji, neke su gotovo dodirivale zidove i li ile su na ogromne ruke koje se pružaju kako bi obuhvatile sve oko sebe. - Ah, Skywalker! - za uje se glas pred njim. Luke s naporom odvoji o i od drveta i spusti pogled na dolje. Ugleda Karrdea kako udobno sjedi u stolici u podnožju drveta. Pored njega,

urila su se dva dugonoga etveronošca, uperivši prema Lukeu svoje njuške pomalo nalik pse ima, - Do ite i pridružite mi se. Luke se uputi prema njemu, osjetivši kako mu se grlo stislo. Sje ao se pri a koje je uo u djetinjstvu, pri a o tvr avama u kojima je raslo drve e. Zastrašuju ih pri a, koje su bile pune opasnosti, straha i bespomo nosti. U svakoj od tih pri a, tvr ava u kojoj je raslo drvo bla je dom zla. - Dobrodošao nazad u zemlju živih. - re e Karrde kad mu se Luke približio. Podigne srebrnasti vr sa niskog stoli a kraj sebe, pa iz njega ulije u dvije aše nekakvu crvenkastu teku inu. - Moram se ispri ati što sam vas držao uspavanog sve ovo vrijeme. Ali siguran sam da razumijete koliko je posebnih problema povezano s potrebom da se jedan Jedi zadrži tamo gdje ga se smjesti. - Naravno. - re e Luke, pažljivo promatraju i par životinja kraj Karrdeove stolice. Još su uvijek buljile u njega neugodnom upornoš u. - Iako, da ste me lijepo zamolili, - duda Luke - otkrili bi da sam vrlo spreman na suradnju. Karrdeovim usnama preleti tra ak smješka. - Možda. A možda i ne. - pokaže rukom na stolicu nasuprot njemu. - Molim vas, sjedite. Luke krene naprijed, ali im se pomaknuo, jedna se životinja pridigne na prednje noge i zapo ne se udno glasati mješavinom prigušenog rezanja i predenja. - Polako, Sturm! - smiri ga Karrde, gledaju i prema njoj. - Ovaj je ovjek naš gost. Stvorenje ga nije slušalo, ve mu je sva pažnja bila usredoto ena na Lukea. - Ne mislim da vam vjeruje. - oprezno progovori Luke. im je progovorio, i druga se životinja oglasi istim udnim rezanjem.

- Možda ne. - re e Karrde, lagano prihvativši rukom ogrlice obiju životinja i ogledaju i se po sobi. - Chin! - pozove, gledaju i prema trojici muškaraca koji su se smijali, Uvaljeni u sjedalice na drugom kraju prostorije. - Do i i izvedi ih van. - Naravno. - sredovje ni muškarac, s froffli frizurom, ustane i dogega se do njih. - Hajd'mo, momci! - progunda. preuzimaju i od Karrdea uzice i vode i ih van. - Idemo se prošetat', ha? - Ispri avam se, Skywalker. - re e Karrde, blago se namrštivši dok je promatrao kako muškarac odvodi životinje. - Ina e se ljepše ponašaju prema mojim gostima. A sada, molim vas, sjedite. Luke sjedne i prihvati šalicu koju mu je Karrde pružio. Mara pro e pored njega i postavi se kraj svog šefa. Luke primjeti da je njezin pištolj spremljen u korice na zapeš a na lijevoj podlaktici. Bio je na dohvatu, gotovo kao da joj je bio u ruci. - To je samo blagi stimulans. - progovori Karrde, pokazavši glavom na šalicu u Lukeovoj ruci. - Nešto što e vam pomo i da se razbudite. - ispije gutljaj iz svoje šalice, pa je odloži na stoli . Luke se odvaži otpiti gutljaj. Bilo je ukusno. U svakom slu aju, ako ga je Karrde htio drogirati, sigurno se nije morao služiti takovim djetinjastim izgovorima. - Mogu li znati gdje je moj droid? - Oh, on je sasvim u redu. - uvjeri ga Karrde. - Smjestio sam ga u jedno od mojih spremišta za opremu, na sigurno.


116

- Rado bih ga vidio, ako je mogu e. - Siguran sam da je to mogu e. Ali kasnije. - Karrde se udobnije zavali u stolicu, a elo mu se lagano namreška, - Nakon što se dogovorimo što da zapravo uradimo s vama. Luke pogleda u Maru. - Vaša je suradnica spomenula neke mogu nosti. Ja se nadam da bih popisu mogao dodati još jednu. - Da vas vratimo ku i? - predloži Karrde. - Uz odgovaraju u nagradu, naravno. - napomene Luke. - Recimo, dvostruko od onoga što bi Imperij ponudio. - Vrlo ste velikodušni s tu im novcem. - re e Karrde zajedljivo. - Nažalost, problem nije u novcu, nego u politici,. Vidite, naše operacije zadiru duboko u oba teritorija, Imperijalni i Republi ki. Ako Imperij otkrije da smo vas pustili, bit e vrlo nezadovoljni. -1 obratno, u slu aju da me predate Imperiju. - napomene Luke. - Istina. - odgovori Karrde. - Osim što možda znaju za kvar vaše veze za vangalakti ke komunikacije, Republika nema pojma što vam se dogodilo. Na nesre u, Imperij zna. -1 ne radi se o tome što bi Imperij ponudio. - dometne Mara. - Radi se o onome što jesu poudili. Trideset tisu a. Luke stisne usne. - Nisam znao da sam toliko vrijedan.- re e. - Vaša je vrijednost razlika izme u blagostanja i propadanja za veliki broj marginalnih igra a. - re e Karrde otvoreno. - Vani u svemiru, sada je vjerojatno na desetke brodova, koji su zaboravili rokove i zapostavili ranije preuzete obveze, samo zbog lova na vas. - Nasmješi se zlobno. - Sve su to igra i koji ni na tren nisu oklijevali, niti pravo razmislili kako bi uhvatili i zadržali Jedija poput vas. - Vaša se metoda ini prili no uspješnom. - re e mu Luke. - Ne vjerujem da ste mi voljni re i kako vam je to uspjelo. Karrde se ponovo nasmješi. - Toliko važne tajne vrijedne su velike koli ine novaca. Imate li neku tajnu jednake vrijednosti s kojom bi mogli trgovati? - Vjerojatno ne. - odvrati Luke ravnodušno. - Ali, opet ponavljam, siguran sam da bi Nova Republika platila tržišnu vrijednost. Karrde otpije gutljaj napitka, zamišljeno promatraju i Lukea preko ruba aše. - Nudim vam nagodbu. - re e, odlažu i šalicu na stoli . - Vi meni recite zašto se Imperij odjednom toliko zanima za vas, a ja u vam re i zašto vaše Jedi mo i ne djeluju. - Zašto ne upitate Imperij o tome? Karrde se nasmješi. - Hvala, ali ne bih. Rado bih, ali se bojim da e se po eti pitati otkud odjednom tolika znatiželja. Posebice nakon što sam se izgovorio drugim obvezama kada su od nas zatražili da pomognemo u lovu na vas. Luke se namršti. - Vi me niste tražili? - Ne, nismo. - Karrde stisne usne. - To je jedna od onih malih ironija koje život ine zanimljivim. Jednostavno smo se vra ali s utovara robe, kad nas je Mara usporila iz brzine svjetlosti, osjetivši neodoljivu potrebu da o ita navigacijske podatke. Luke je prou avao Marino bezizražajno lice. - Na vašu sre u. - dometne. - Možda. - re e Karrde. - Krajnji je rezultat taj da smo se našli u situaciji koju sam zapravo htio izbje i. Luke pruži ruke prema njemu, dlanova okrenutih na gore. - Tad me pustite oti i i pravite se kao da se ništa nije dogodilo. Dajem vam svoju rije da ja ništa od ovoga ne u spominjati. - Imperij e u svakom slu aju saznati za ovo. - odmahne Karrde glavom. - Njihov je novi zapovjednik jako dobar u slaganju komadi a informacija i izvla enju zaklju aka iz toga. Ne, mislim da je vaša najbolja nada u tome da prona emo neki kompromis. Rješenje kojim bi vas pustili da idete, a da pri tome i Imperiju damo ono što želi. - I tu se doti emo mog prvotnog odgovora - re e Luke. - Ja doista ne znam što Impeij želi od mene. - zastane, ali utješi se da je Leia dosad ve izvan dohvata Imperija.


117

- Jedino vam mogu re i da se ne radi samo o meni. Dva puta su to pokušali i s mojom sestrom. - Pokušali su je ubiti? Luke nakratko razmisli o tome. - Ne, mislim da nisu Jedan put sam i ja bio tamo i sli ilo je više na pokušaj otmice nego ubojstva. - Zanimljivo. - promrsi Karrde, a pogled mu na kratko odluta. - Leia organa Solo. Koja u i kako postati Jedi poput svoga brata. To bi moglo objasniti... neke od nedavnih akcija Imperija. Luke sa eka, ali nakon par sekundi mu bi jasno da Karrde ne e nastaviti pri u. - Spominjali ste kompromis. - podsjeti Karrdea.

inilo se da se Karrde pokušava zbrojiti. - Da, jesam. - odvrati. - Pomislio sam da je možda vaš povlašteni položaj u Novoj Republici ono što zanima Imperij, da žele iz neposrednog izvora dobiti informacije o radu Privremenog Vije a. U tom slu aju, mogli smo sklopiti neku vrst dogovora po kojem bi vas pustili, a vaš bi R2 droid otišao u ruke Imperiju. Luke osjeti napetost u želucu. - To im ne bi puno pomoglo. - re e najležernije što je mogao. Pomisao da bi Artoo mogao završiti kao rob imperija... - Artoo nije nikada prisustvovao sastancima Vije a. - Ali zna razmjerno mnogo o vama. - napomene Karrde. - kao i o vašoj sestri, njezinom mužu i velikom broju visokih dužnosnika Nove Republike. - slegne ramenima. - Naravno, sve je još vrlo nejasno. injenica da su se usredoto ili na Jedija Nove Republike, i onu koja e Jedijem postati, govori nam da ne tragaju samo za informacijama. Gdje su se dogodili ti raniji napadi? - Prvi je bio na Bimmisaariju, a drugi na Bpfasshu. Karrde kimne. - Imamo svog ovjeka na Bpfasshu. Možda bi on mogao otkriti što Imperij zapravo ho e. A do tada, bojim se da ete morati ostati ovdje kao naš gost. To je Lukeu zazvu alo kao da je razgovor završen. - Dopustite da vam napomenem još nešto prije nego odem. - re e. - Bez obzira na to što e mi se dogoditi, ili ak što e se dogoditi Lei, Impeij je osu en. Trenutno je više planeta u sastavu Republike nago pod vladavinom Imperija, i taj se broj svakodnevno pove ava. U svakom emo slu aju pobijediti, pa makar samo broj anom nadmo i. - ini mi se da je to bio argument Imperija kada su pri ali o vama Pobunjenicima. - suho odvrati Karrde. - Ipak, to je zapravo bit dileme, zar ne? Dok bi Imperij brzo izvršio svoju odmazdu ako vas pustim, ini se da e Nova Republika ipak bolje pro i na duge staze. - Ali samo ako su on i njegova sestra tamo, da pruže potporu Mon Mothmi. - doda Mara prezirno. - A ako ne budu tamo... - Ako ne budu tamo, sami kraj je malo nejasniji. - složi se Karrde. - U svakom slu aju, hvala vam što ste mi posvetili malo vremena, Skywalkeru. Nadam se da emo mo i do i do rješenja na obostrano zadovoljstvo, a da ne ekamo predugo.

- Sto se mene ti e, ne morate se žuriti. - odvrati Luke. Ovaj se svijet ini dovoljno ugodnim da se na njemu provede nekoliko dana. - Ne budite uvjereni u to, ak ni na kratko. - upozori ga Karrde. - Moja dva wrosk ljubimca imaju poprili no divljih ro aka tamo vani. Ro aka koji nisu okusili blagodati modernog pripitomljavanja. - Razumijem. - re e Luke. S druge strane, ako bi mogao pobje i iz Karrdeova taborišta i osloboditi se te zbunjuju e sile kojom su ga ograni avali... - I, ne ra unajte da e vas vaše Jedi mo i štititi. - doda Karrde, skoro lijeno. - Bili bi jednako bespomo ni u šumi. Ili ak i više. - Podigne pogled prema krošnji drveta nad sobom. - Tamo je zapravo puno više ysalamirija nego što ih imamo ovdje. - Ysalamirija? - upita Luke, pogledavši u istom smjeru... i tek tada primjeri vitka, sivo sme a


118

bi a kako vise s grane, to no nad Karrdeovom glavom. - Sto je to? - To je ono što vas drži tamo gdje vas stavimo. - odgovori Karde. - ini se da ove životinjice imaju neobi nu sposobnost neutraliziranja Sile. Stvaraju oko sebe mjehure, takore i, u kojima Sila jednostavno ne postoji. - Nisam nikada uo za njih. - re e Luke, pitaju i se je li pri a istinita ili Karrde izmišlja. Bio je siguran da mu ni Yoda ni Ben nisu nikada spomenuli ni mogu nost tako ne eg. - Mnogi nisu uli za njih. - složi se Karrde. - Nekada davno, oni koji su znali trudili su se da tako i ostane, zbog svojih osobnih interesa. Jediji Stare Republike izbjegavali su ovaj planet, zbog razloga koji su vrlo o iti, i zato su mnoge krijum arske grupe u to vrijeme osnivale svoje baze upravo ovdje. Nakon što je Car uništio sve Jedije, ve ina je grupa otišla odavde, jer su radije bili bliže potencijalnim tržištima. A sada, kada se Jediji ponovo uzdižu... - kimne glavom prema Lukeu - možda se neki od njih i vrate. Iako mogu re i da ve ina stanovništva ne bi bila oduševljena time. Luke je promatrao drvo. Sada kada je znao što tražiti, mogao je vidjeti desetke ysalamirija, ovješenih i omotanih oko grana i izdanaka. - Zašto mislite da su upravo ysalamiriji. a nešto drugo, odgovorni za te mjehure ili praznine? - Dijelom je to lokalna legenda. - odgovori Karrde. - Zapravo, uvjerava me injenica da stojite kraj mene i razgovarate sa mnom. Kako bi vam se ina e izuzetno nervozan ovjek s omamljuju im oružjem mogao došuljati za le a, a da ga vi, Jedi, ne primjetite? Luke oštro pogleda u njega, a posljednji djeli zagonetke do e na svoje mjesto. - Imali ste ysalamirije na Wild Karrdeu.. - To no. - potvrdi Karrde. - Zapravo sasvim slu ajno. ili... - pogleda u Maru - možda ne posve slu ajno. Luke još jednom pogleda ysalamirija iznad Karrdeove glave. - Koliko se daleko proteže njihova mo neutralizacije? - Zapravo, mislim da nitko ne zna to no. - prizna Karrde. - Legenda kaže da jedan ysalamiri ima mjehur koji je od jednog do deset metara u promjeru, ali da skupine životinja, jedna s drugom, stvaraju i puno ve e mjehure. Mislim da se radi o nekom me usobnom poja avanju. Možda ete biti dovoljno ljubazni, pa pristati na nekoliko opita u vezi s tim, prije nego što odete. - Možda. - re e Luke. - Mislim da e to ovisiti o tome u kojem u smjeru biti upu en u taj as. - Vjerojatno ho e. - složi se Karrde. - No, pretpostavljam da bi se rado okupali. Živite u tom leta kom odijelu Ve nekoliko dana. Jeste li ponijeli nešto odje e sa sobom? - Imam maleni kov eg u svojoj letjelici. - re e mu Luke. -1 hvala vam što ste dovukli i brod. Slu ajno, pretpostavljam. - Trudim se da nikada ne odbacim ono što bi jednog dana moglo biti korisno. - re e Karrde. - Poslat emo vam kov eg im se moji suradnici uvjere da u njemu nemate skrivenog oružja ili neku opremu. - nasmješi se jedva primjetno. - Iako sumnjam da bi se jedan Jedi zamarao takvim stvarima. Laka vam no , Skywalkeru. Mara je u ruci opet držala maleni pištolj. - Idemo! - re e, zamahnuvši oružjem. Luke ustane. - Dopustite da vam ponudim još jednu mogu nost. - obrati se Karrdeu. - Ako se odlu ite pretvarati da se svo ovo nije ni dogodilo, možete jednostavno vratiti Artooa i mene tamo gdje ste nas našli. Voljan sam okušati sre u s drugima koji su se dali u potragu. - ak i s Imperijalcima? - upita Karrde. - ak i s njima. - odgovori Luke. Karrdeovim usnama preleti slab smješak. - Možda vas to iznenadi, ali zapamtit u ovo što ste rekli.


119

Sunce je nestalo za drve em i nebo je bilo osjetno tamnije, primjeti Luke dok ga je Mara pratila natrag do barake. -Jesam li propustio ve eru? - upita je dok su kora ali hodnikom prema njegovoj sobi. - Možemo vam nešto donijeti. - odvrati Mara, a glas joj je zvu ao kao slabo prikriveno rezanje. - Hvala. - Luke oprezno udahne. - Ne znam zašto me toliko mrzite... - Zaveži! - prekine ga ona. - Samo zaveži! Namrgodivši se, Luke je posluša. Do oše do njegova sobe i Mara ge ugura unutra. - Nemamo bravu na prozoru. - re e. - Ali ugra en je alarm. Pokušaj izi i kroz njega, samo je pitanje sre e ho u li te prije uhvatiti ja ili vornski. - nasmješi mu se slatko i podrugljivo. - Ali nemoj mi vjerovati na rije . Pokušaj i otkrij. Luke pogleda u prozor, a zatim u Maru. - Hvala, suzdržat u se. Mara napusti sobu bez rije i i zatvori vrata za sobom Za uje se škljocaj elektri ne brave, a zatim zavlada tišina. Luke pride prozoru i pogleda van. Vidjela su se svjetla na prozorima nekih baraka, ali ne primjeti nijedno druga svjetlo u gra evini u kojoj se sam nalazio. Pretpostavljao je da to ima smisla. Bilo da Karrde odlu i predati ga Imperiju ili ga pustiti na slobodu, svakako je bilo poželjno da što manji broj njegovih suradnika zna za njega. A posebno ako Karrde prihvati Marin savjet i jedno stavno ga ubije. Okrene se od prozora i uputi se prema krevetu, bore i se protiv straha i užasa koji su rasli u njemu. Otkako se suolio s Carem, nije se osje ao tako bespomo nim. Ili, iskreno, nije nikada bio tako bespomo an. Duboko udahne zrak. Za Jedija, ne postoje osje aji. Samo mir. Znao je da mora postojati na in kako pobje i iz ovog zatvora. Sve što je morao uraditi bilo je ostati živ dovoljno dugo da prona e na in.


120

GLAVA 20

- Ne, jam im ti, sve je u redu. - progovori Threepio Leinim glasom, izgledaju i toliko nesretno pod svojim slušalicama koliko je droid mogao izgledati nesretno. - Han i ja smo odlu ili da, s obzirom da smo ve ovako dalekoj možemo provjeriti što se doga a u Abregado sustavu. - Razumijem, Visosti. - za uje se Winterin glas kroz zvu nik Falcona. Hanu je njezin glas zazvu ao umorno. Umorno, i vrlo napeto. - Smijem li napomenuti da nije preporu ljivo da još dugo izbivate. Threepio bespomo no pogleda u Hana. - Uskoro se vra amo. - prošap e Han u svoj odašilja . - Uskoro se vra amo. - ponovi Threepio u glavni mikrofon Falcona. - Samo želim provjeriti... - Samo želim provjeriti... - ...proizvodnu infrastrukturu... - ...proizvodnu infrastrukturu... - ...na Gadosu. - ...na Gadosu. - Razumijem, Visosti. - re e Winter. - Prenijet u tu informaciju Vije u. Sigurna sam da e im biti drago uti, - napravi zna ajnu stanku. - Pitam se mogu li razgovarati s kapetanom Solom na tenutak? S druge strane pilotske kabine, Lando se namršti prema Hanu. - Ona zna. - izgovori ispod glasa. - Ma nemoj?! - šapne Han. Pogleda u Threepioa i kimne.- Naravno. - re e droid, opustivši se s primjetnim olakšanjem. - Han? Han se priklju i na glavnu frkvenciju. - Evo me, Winter, Što ima? - Htjela sam pitati znate li kada bi se vi i Kraljevna Leia mogli vratiti? - re e Winter. - Admiral Ackbar posebno pita za vas. Han se namršti za mikrofonom. Ackbar vjerojatno nije progovorio s njim više od dvije rije i, neslužbeno, otkako je Han prije nekoliko mjeseci odbio generalski položaj koji mu je Admiral dao. - Zahvalite Admiralu na njegovoj brizi. - odgovori han Winter, pažljivo biraju i rije i. - Nadam se da je dobro? - Kao i obi no. - odvrati Winter. - Doduše, ima nekih problema s obitelji, sada otkad je škola u punom zamahu. - Dje je prepirke? - upita Han. - Rasprave prije spavanja, zapravo. - re e ona. - Rasprave s najmla im o tome tko e ostati budan i itati, i sli no. Razumijete ve . - Aha. - odvrati han. - Znam djecu vrlo dobro. Kako su mu susjedi? Ima li još uvijek problema s njima? Nastupi kratka stanka. - Ja... nisam sigurna. - odgovori. - Nije mi ih spominjao. Mogu ga pitati o tome, ako želie. - Nije važno. - re e Han. - Sve dok je obitelj u redu... to je najvažnije. - Slažem se. U svakom slu aju, mislim da je samo htio da ga se sjetite. - Hvala vam na poruci. - pogleda Landa. - Idite i recite mu da se ne emo dugo zadržavati. Obi i emo Abregado i možda još par sustava, pa se vra amo. - U redu. - re e Winter. - Još nešto? - Ne... Da! - ispravi se Han. - Što kažu posljednja izvješ a o programu revitalizacije Bpfassha? - Ona tri sustava koje je Imperij napao?


121

- Da. - Ona tri sustava gdje su on i Leia imali drugi okršaj sa sivokožim otmi arima, ali sada nije bilo nikakvog smisla razmišljati o tome. - Sa ekajte trenutak, da se prisjetim. - re e mu Winter - ...napreduje prili no dobro. Bilo je nekih problema s prijevozom osnovnih zaliha, ali ini se da se sirovine sada isporu uju bez poteško a. Han se namršti. - Što je Ackbar uradio, iskopao pri uvne teretne brodove odnekud? - Zapravo je složio flotu. - suho odvrati Winter. - Uzeo je neke od glavnih brodova, uglavnom Zvjezdane krstarice i borbene fregate, smanjio broj alnova posade na najmanji mogu i broj, dodao im po nekoliko droida i tako ih pretvorio u teretne brodove. Han se opet namrgodi. - Samo se nadam da je poslao i dobro osiguranje s njima. Prazne Zvjezdane Krstarice bile bi Imperijalcima izvrsna meta za vježbanje. - Sigurna sam da je mislio i na to. - uvjeri ga Winter. - A orbitna pristaništa i brodogradilišta na Sluis Vanu su vrlo dobro branjena. - Nisam siguran da je bilo što dobro branjeno ovih dana. - odvrati Han kiselo. - Bar ne dok se Imperijalci ovako slobodno motaju ovuda. Nema veze. Moram i i, ut emo se kasnije. - Uživajte u putu. - Vaša Visosti? Zbogom! Lando pucne prstima prema droidu. - Zbogom, Winter. - re e Threepio. Han prstom prevu e preko grla i Lando isklju i odašilja . - Da su te Zvjezdane krstarice opremljene dobrim sustavima za infiltraciju, ne bi bilo potrebe tovariti droide na njih kako bi se od njih na inili teretni brodovi. - napomene Lando nevino. - Aha. - kimne Han, iako je slušao Landa samo na pola uha. - Hajde, moramo ovo malo skratiti i vratiti se. - Izvu e se iz pilotskog sjedala i provjeri pištolj. - Nešto smrdi na Coruscantu. - Misliš, cijela ta pri a o Ackbaru i njegovoj obitelji? - upita Lando, ustaju i. - Da. - odgovori mu Han uputivši se prema potpalublju Falcona. - Ako sam dobro shvatio, Winter mi je pokušala re i da je Fey'lya krenuo u otvoreni napad na Ackbarov teritorij. Hajde, Threepio, moraš zatvoriti za nama. - Kapetane Solo, moram još jednom prosvjedovati zbog svega ovoga. - re e droid žalobno, slijede i Hana. - Stvarno mislim da to moje predstavljanje u ime Kraljevne Leie... - U redu, u redu. - prekine ga Han. - im se vratimo, re i u Landu da izbriše program. - Zar je ve gotovo? - upita Lando, proguravaju i se pored Threepioa kako bi došao do Hana. - Mislio sam da si rekao Winter... - Samo za slu aj da je netko snimao razgovor. - odgovori Han. - im završimo s provjerom ove veze, vra amo se nazad. Možda ak navratimo na Kashyyk i pokupimo Leiu. Lando tiho zviždukne. - Toliko je ozbiljno, ha? - Teško je re i, zapravo. - prizna Han dok je spuštao rampu, koja se lagano spusti na prašnjavo tlo pred njima. - Zapravo nisam shvatio onaj dio o ostajanju budnim i itanju. Vjerujem da se radi o nekom obavještajnom poslu koji je Ackbar obavljao usporedno s obnašanjem dužnosti Vrhovnog zapovjednika. Možda je ak i gore, možda Fay'lya puca ni manje ni više nego na sami Ackbarov položaj. - Ti i Winter ste trebali razraditi bolji verbalni kod. - re e mu Lando dok su se spuštali niz rampu. - Trebali smo razraditi bilo kakav verbalni kod, to je to. - zagunda Han. - Ve tri godine razmišljam o tome da razradim kod s njom i Leom, ali nikada to nismo stigli napraviti. - Pa, ako ti je to neka utjeha, tvoja je analiza logi na. - primjeri Lando, pretražuju i pogledom prostor pristaništa,


122

- Jer, sve se poklapa s glasinama koje sam uo. Pretpostavljam da su susjedi koje si spominjao Imperijalci? - Da. Winter bi morala znati ako je Ackbar imao imalo sre e u otkrivaju onoga tko odaje informacije. - Nije li u tom slu aju opasno i i natrag? - upita Lando dok su kora ali prema izlazu. - Aha. - složi se Han, osjetivši kako mu se usne stisnuše od ogor enosti. - Ali morat emo riskirati. Sve dok Leia nije tamo da glumi mirotvorca, Fay'lya može izmoliti ili na silu dobiti od ostatka Vije a sve što poželi. - Mhmm. - Lando zastane na dnu rampe koja je vodila prema izlazu iz pristaništa. - Nadajmo se da nam je ovo posljednji pokušaj uspostavljanja veze. - Nadajmo se da e se momak pojaviti. - odvrati Han, uspinju i se uz rampu. Abregado-Rae svemirska luka je imala užasnu reputaciju medu pilotima s kojima je Han letio u svojim krijum arskim danima. Bilo je to jedno od najgorih okupljališta polusvijeta, jednako loše kao Mos Eisley na Tatooinu. Zato je Han i bio osupnut, ali ugodno, kada je ugledao svijetlu, istu panoramu grada koja ih je do ekala na izlasku ili pristaništa. - No, no. - promrmlja Lando kraj njega. - Zar je civilizacija kona no stigla i do Abregada?

udne se stvari doga aju. - složi se Han, ogledaju i se oko sebe. Cisto i gotovo pretjerano uredno, ali ipak prožeto onim posebnim mirisom kojim su se di ile sve luke. Miris koji je odavao da nije baš sve toliko krotko i pitomo koliko djeluje... - O-ho! - tiho e Lando, pogleda uperenog u nešto pored Hanovog ramena. - ini se da je netko upravo izvukao deblji kraj batine. Han se osvrne. Pedesetak metara od njih, na drugoj strani kružne piste pristaništa, pred jednim od izlaza s pristaništa, okupila se malena skupina ljudi u laganim zaštitnim prslucima i s laserskim puškama u rukama. Dok ih je Han promatrao, polovina grupe provu e se kroz ulaz, dok su drugi ostali na pisti uvaju i im leda. - Bit e batina, u pravu si. - složi se Han, krive i vrat dok je pokušavao pro itati broj natpisa nad vratima. Šezdeset i tri. - Nadajmo se da naša veza nije na tom pristaništu. Gdje emo ga sresti? - Tamo. - re e Lando, prstom pokazuju i prema malenoj gra evini bez prozora, izgra enoj u prolazu izme u dvije starije konstrukcije. Rezbareni drveni natpis, obješen nad vratima, sadržavao je samo jednu rije : 'LoBue'. - Trebamo se smjestiti za stol blizu bara i kockarnice i ekati. On e do i do nas. LoBue je bio iznena uju e velik, s obzirom na skromnu fasadu koja je bila vidljiva s ulice. Prostor se protezao duboko u unutrašnjost, a širio se i kroz lijevu gra evinu pored. Na samom su ulazu bili razmješteni stolovi sa stolicama, nadvisuju i malen ali dobro smišljen podij za ples, koji je bio potpuno prazan, vjerojatno zbog udne glazbe koja se ula. Na lijevoj strani, povišena za nekoliko stuba i odijeljena prozirnim plasti nim zidom dijelom ukrašenim šarama, nalazila se kockarnica. S druge strane plesnog podija smjestilo se nekoliko odijeljenih separea, premra nih da bi Han zapravo vidio što se doga a u njima. - Mislim da vidim bar, tamo na onoj strani. - promrmlja Lando. - Iza stolova za sabbac, tamo lijevo. Vjerojatno je mislio na taj dio. - Jesi li i ranije dolazio ovamo? - upita ga Han preko ramena dok su prolazili izme u stolova i penjali se stubištem. - Ne, ovdje nisam. - Posljednji put sam bio na Abregadu prije nekoliko godina. Bilo je gore nego na Mos Eisleyu i nisam se zadržavao. - odmahne Lando glavom. - bez obzira na probleme koje imate s ovdašnjom novom vladom, moraš priznati da su lijepo dotjerali planet. - Aha, da, bez obzira na probleme koje ti imaš s novom vladom, ne spominji mi ih, u redu? - upozori ga Han. - Bar jednom bih rado prošao nezamje en. Lando se prigušeno nasmijulji. - Kako želiš. Svijetlo u baru je bilo prigušenije nego u kockarnici, ali je bilo dovoljno jako da se moglo


123

vidjeti bez problema. Odabravši stol smješten blizu kockarnice, sjednu. Iz središtn stola izroni hologram lijepe djevojke im su se smjestili, - Dobar dan, gospodo. - progovori ona ugodno naglašenim Basicom. - Cime vas mogu poslužiti? - Imate li Necr'ygor Omic vina? - upita je Lando. - Naravno. Berbe '47, '49, '50 i '52. - Pola vr a berbe '49. - re e joj Lando. - Hvala, gospodo. - odvrati ona i holograma nestane. - Je li i to znak raspoznavanja? - upita Han, prelaze i pogledom po kockarnici. Bilo je tek rano popodne po lokalnom vremenu, ali bez obzira na to više je od polovine stolova bilo zauzeto. Iznena uju e, ali bar je bio skoro prazan, oko njega se okupila tek nekolicina gostiju.

inilo se da ja] pijenje, nasuprot kockanju, bilo manje zastupljen porok Gadoa. - Zapravo, nije rekao ništa o tome što da naru imo. - re e Lando. - Ali kad ve volim dobro Necr'ygor Omic vino... - I kad je na ra un Coruscanta... - Tako nekako. Vino im stigne na pladnju, kroz preklopnu pregradu u središtu stola. - Još nešto, gospodo? - upita hologramska djevojka. Lando odmahne glavom, uzimaju i vr i aše. - Ništa za sada, hvala. - Hvala. - nestane i djevojke i pladnja. - Tako! - re e Lando to i vino. - Sada nam samo preostaje ekati. - Pa, dok si zabavljen ekanjem, okreni se neprimjetno za sto osamdeset. - re e mu Han. - Tre i sabacc stol od nas. Pet muškaraca i žena. Reci mi je li tre i muškarac slijeva onaj koji mislim da jest. Podigavši svoju ašu s vinom, Lando je zadrža neko vrijeme pred svjetlom, kao da prou ava boju vina. U tom promatranju, okrene se prema lijevo... - Nije li to Fynn - Meni se ini da jeste. - složi se Han. - Mislio sam da ga ti vi aš eš e nego ja. - Nisam ga vidio od našeg posljednjeg puta na Kasselu.- Lando pogleda u Hana i izvije jednu obrvu. - Malo prije one velike sabacc partije. - doda zajedljivo. Han ga pogleda povrije eno. - Ne ljutiš se više zbog Falcona, zar ne? - Pa... - oklijevao je Lando. - Ne, mislim da se ne ljutim. Bar ne onoliko koliko sam se ljutio tada kad sam izdubio partiju od po etnika kao što si ti. - Po etnik? - ...ali priznajem da je bilo trenutaka, neposredno nakon toga, kada sam no ima ležao budan i smišljao na in kako da ti se osvetim. Dobro je da nikada nisam uspio ostvariti to što sam namjeravoa u initi. Han se ponovo zagleda u stol za sabbac. - Ako e ti to pomo i da se osje aš bolje... da ti ja nisam odnio Falcona za stolom, vjerojatno sada ne bi sjedili ovdje gdje jesmo. Prva Imperijalna Zvijezda Smrti bi se iskalila na Yavinu, a zatim bi na red došli, jedan po jedan, svi planeti u Savezu. I to bi bio kraj. Lando slegne ramenima. - Možda, a možda i ne. S ljudima kao što su Leia i Akbar, i dok oni brinu o tome... - Leia bi bila mrtva. - prekine ga Han. - Ve su pripremali njezino pogubljenje kada smo je Luke, Chewie i ja izvukli sa Zvijezde Smrti. - prisjetivši se svega, Han zadrhti. Bio je toliko blizu da je izgubi zauvijek. I nikada ne bi saznao što propušta. A sada kada je znao... još uvijek ju je mogao izgubiti. - Bit e joj dobro, Han. - tiho mu re e Lando. - Ne brini. - Odmahne glavom. - Samo bih želio znati što Imperij želi od nje. - Znam što žele. - zareza Han. - Žele blizance. Lando je zurio u njega, zapanjen. - Jesi li siguran?


124

- Onoliko koliko sam siguran u sve što se doga a oko nas. - re e Han. - Zašto bi ina e koristili samo omamljuju e oružje protiv nas u onoj zasjedi na Bpfasshu? Jer su manje šanse da uzrokuju spontani poba aj! - Zvu i logi no. - složi se Lando namršteno. - Zna li Leia za to? - Ne znam. Vjerojatno zna. Han se ponovo zagleda u stolove za sabacc, a cijela vesela dekadencija tog mjesta nade se u nesuglasju s nje' govim raspoloženjem. Ako je Torve doista bio Karrdeova veza, Hanu bi bilo drago da prestane s tim glupostima i zapo ne s poslom. Ali Han i nije imao puno utjecaja na doga anja. Skrene pogled s kockarnice, pa se zagleda u prostor bara... nešto zadrža njegovu pažnju. Tamo su, duboko u sjeni, sjedila tri ovjeka. Bilo je ne eg posebnog u zraku svake teretne luke, kombinacija zvukova, mirisa i vibracija, nešto što je svaki pilot koji se dovoljno dugo bavio letenjem, mogao bez greške raspoznati. Jednako tako, pojavilo bi se nešto posebno u zraku i svaki pud kad bi se pojavile službe osiguranja. - O-ho! - progunda Han. - Sto je? - upita Lando, ležerno razgledaju i prostoriju. Pogled mu se zaustavi na stolu u sjeni. - O-ho, zaista. - trijezno se složi. - Mislim da to objašnjava zašto se Torve drži stola za sabacc. - I trudi se koliko može ne obra ati pažnju na nas. - doda Han, gledaju i agente sigurnosti krajem oka, istovremeno pokušavaju i odrediti na što su usredoto eni. Han je znao da, ako su odlu ili upropastiti ovaj sastanak, on sam nije mogao ništa uraditi. Osim možda izvu i svoju, identifikacijsku karticu Nove Republike i igrati na kartu autoriteta. To je moglo upaliti, ali nije moralo, a mogao je unaprijed zamisliti Fey'lyau kako uljudno vrišti na njega zbog toga, bez obzira na to kako bi završilo. Ali ako su slijedili Torvea, i ako je to bilo povezano sa zasjedom koju su uo ili na izlazu iz pristaništa... Pomisli kako se time isplati poigrati. Nagnuvši se, dodirne središte stola. - Posluga? Pojavi se hologram. - Izvolite, gospodo? Daj mi dvadeset žetona za sabacc, može? - Naravno. - odgovori mu i nestane. - Sa ekaj trenutak. - re e Lando oprezno dok je Han ispijao vino. - Ne misliš oti i tamo, zar ne? - Imaš li neku bolju zamisao? - uzvrati Han pitanjem, Dosegnuvši rukom kako bi se uvjerio da mu je pištolj na mjestu. - Ako je on naša veza, ne želim ga izgubiti. Lando uzdahne, predaju i se. - Toliko o nezamjetlji-vosti. Sto u ja? - Budi spreman umiješati se. - središte stola se otvori i na pladnju iskrsne uredna hrpica žetona. - ini se da ga zasada samo promatraju. Možda ga uspijemo izvu i van prije nego što stigne poja anje. - A ako ne uspijemo? Han pokupi žetone i ustane. - Tad u pokušati izvesti diverziju, i u tom slu aju, srest emo se kod Falcona. - Dobro. Sretno! Dva su sjedala nasuprot Torvea bila prazna. Han se odlu i za jedno i sjedne, bacivši na stol svoju hrpicu etona koji metalno zazve e. - Podijeli. - re e. Ostali za stolom podignu poglede prema njemu, neki iznena eni nastupom, a neki razdraženi. Torve ga prvo letimi no pogleda, pa zatim još jednom. Han mu uzvrati pogled, izvijaju i obrve. - Dijeliš li, sinko? Hajde, udjeli mi. - Aaa... ne, ne dijelim ja. - re e Torve, pokazavši o ima na zdepastog ovjeka s njegove desne strane. - I ve smo zapo eli igru. - re e zdepasti mrzovoljno. - ekaj do sljede eg dijeljenja.


125

- Ma daj, niste još ni uloge iznijeli. - usprotivi se Han, pokazuju i prema nekoliko žetona u posudi za dijeljenje. Za razliku od toga, posuda dobitaka bila je punu, što je zna ilo da igra traje najmanje nekoliko sati. Vjerojatno zato djelitelj nije htio primiti novoga u igru, nekoga tko bi slu ajno mogao sve odnijeti. - Hajde, podijeli mi karte. - re e mu Han, ubacuju i žeton u posudu za dijeljenje. Djelitelj polako, sijevaju i o ima, odvoji dvije karte s vrha špila i gurne ih Hanu. - Tako je ve bolje. - javi se Han s odobravanjem. - Ah, ovo priziva uspomene. Nekada sam stalno mlatio momke za stolom, tamo kod ku e. Torve pogleda u njega s negodovanjem, okamenjenog izraza lica s kojeg se ništa nije dalo pro itati. - Zar doista? - upita namjerno ravnodušnim glasom. - Ali ovdje sada igrate s malo ja im momcima, ne s neznalicama. Možda nagrada na kraju ne bude onolika koliku o ekujete. - Pa, nisam ja baš amater. - živahno odvrati Han. Razmišljao je, lokalne snage sigurnosti su pretraživali slijetno mjesto šezdeset i tri... - Pobijedio sam... ma, mislim u šezdeset i tri igre samo proteklog mjeseca. Torveovim licem preleti izraz razumjevanja. Zna i, ipak je to bilo njegovo slijetno mjesto. - Puno je to dobitaka, toliko igara. - promrmlja dok je jednu ruku spuštao pod stol. Han se uko i, ali se ruka ubrzo pojavi, prazna. Torve se nemarno i na brzinu ogleda po prostoriji, zaustavivši nakratko pogled na stolu za kojim je sjedio Lando, a zatim svrne pogled natrag na Hana. -Jeste li spremni uložiti novac i time i potkrijepiti svoju pri u? - Han mu ravnodušno uzvrati pogled. - Pratim sve što vi uložite. Torve polako kimne glavom. - Mogao bih vas držati za rije . - Sve je to vrlo interesantno, ne dvojim. - javi se jedan od igra a za stolom. - Ali neki od nas bi igrali, ako nemate ništa protiv. Torve izvije obrve gledaju i prema Hanu. - Krenite s ulaganjem. - pozove ga. Han pogleda u svoje karte: Kraljica Crta i etvorka Talira.. - Naravno. - re e, uzimaju i šest žetona koje ubaci u posudu za dijeljenje. - Pratim etiri, i podižem za još dva. Zrak iza njegovih leda se uskomeša. - Varalica! - zaurla dubok glas iza njega. Han sko i i okrene se, refleksivno se uhvativši pištolja. Još dok je bi u poluokretu, velika ruka posegne preko njegova ramena i istrgne mu karte iz ruke. - Vi ste varalica, gospodine! - ponovo rikne glas. - Ne znam o emu govorite. - odvrati Han, krive i vrat prema gore da pogleda napada a. Zažali što se trudio onog trenutka kada ga je ugledao. Nadvisuju i ga kao olujni oblak, dvaput ve i od njega samog, na Hana je s visine gledao ovjek upave brade, s izrazom lica koji se nije mogao protuma iti nikako druga ije nego kao suluda religijska gorljivost. - Znate vrlo dobro o emu govorim. - re e muškarac, naglašavaju i svaku rije . - Ova karta... - zamahne jednom kartom koju je oteo Hanu - je lažnjak. Han trepne. - Nije. - usprotivi se. Oko njihova stola se ve po ela okupljati gomila ljudi: zaposlenici i osiguranje kazina, znatiželjni promatra i i vjerojatno nekolicina onih koji su

ekivali vidjeti malo krvi. - To je ista ona karta koju su mi udijelili. - Ah, je li? - ovjek je kartu obuhvatio jednom ru erdom i držao je pred Hanovim o ima. Dotakne jedan ugao karte prstom. Iznenada, Kraljica Crta pretvori se u Šesticu Sablji. ovjek dotakne kartu još jednom i ona se pretvori u kartu Lica Umjerenosti. Pa zatim u Osam Tikvica... Pa u kartu Idiotskog lica... Zatim u Kralja Talira... - To je karta koju su mi udjelili. - ponovi Han, osjetivši kako mu znoj probija pod ovratnikom. - Ako i jest lažnjak, nije mojom krivicom. Nizak muškarac lukava lica probije se pored visokog bradonje. - Zadržite ruke na stolu. - naredi Hanu, a glas mu je bio jednako neugodan kao i lice. - Pomaknite se, Vele asni, mi emo se pobrinuti za ovo.


126

Vele asni? Han ponovo pogleda nagore prema mra nom bradonji i ugleda crnu ogrlicu ukrašenu kristalima oko njegova vrata, kako tek neznatno proviruje me u upercima kose i brade. - Vele asni, ha? - re e, osje aju i malaksalost. Znao je da po cijeloj Galaksiji postoje religijsko grupe kojima je središnja bit života bilo istrebljenje svih oblika kockanja. I svih kockara. - Ruke na stol, rekao sam. - prasne ovjek iz osiguranja, nagnuvši se kako bi uzeo sumnjivu kartu iz ruke Vele asnog. Pogleda je, pokuša sam dotaknuti ugao i na kraju, kimne. - Jako zgodan lažnjak, prijatelju. - re e, pogledavši mrgodno u Hana. - Vjerojatno je sakrio kartu koja mu je bila udjeljena. - dometne vele asni. Još uvijek je stajao tik do Hana. - Gdje je, varalice? - Karta koju su mi udjelili je u rukama vašeg prijatelja. - prasne Han. - Ne trebaju mi lažnjaci da bih pobijedio u sabaceu. Ako sam imao lažnjaka, to je zato što su mi ga udijelili. - Zaista? - Bez upozorenja, Vele asni se okomi na zdepastog djelitelja koji je još uvijek sjedio za stolom, ali gotovo nevidljiv zbog gomile koja se tiskala oko njih. - Vaše karte, gospodine, ako nemate ništa protiv. - re e, pruživši ruku. Djelitelju se razjape usta od iznena enja. - O emu vi to pri ate? Zašto bih nekome drugom dao lažnjaka? U svakom slu aju, pogledajte, igramo s kartama ku e. - Pa, postoji samo jedan na in da to saznamo, zar ne? - re e Vele asni, posegnuvši da zgrabi špil. - A zatim ete vi... i vi - upre prstom u djelitelja i Hana - biti pretraženi, pa emo vidjeti tko skriva kartu viška. Usudio bih se re i da e to razriješiti ovu situaciju, zar ne, Kampl? - doda gledaju i namrštenog ovjeka iz osiguranja. - Ne morate nas podsje ati što nam je posao, Vele asni. - zagrmi Kampl. - Cyru, donesi skener, ho eš li? Skener je bio maleni ure aj koji mogao bez problema stati u dlan, o ito na injen upravo za provjere sumnjivaca. prvo njega. - naredi Kampl, pokazavši na Hana. - U redu. - Vrlo stru no, drugi iz osiguranja provjeri Hana sa svih strana. - Ništa. Kamplov stav bi uzdrman malom nesigurnoš u. - Pokušaj još jednom. Njegov kompanjon posluša. - Opet ništa. Ima pištolj, odašilja , Identifikacijsku karticu i to je to. Kampl je zurio u Hana jedan dugi trenutak. Tada se, oklijevaju i, okrene prema djelitelju. - Prosvjedujem! - promuca djelitelj. Podižu i se na noge. - Ja sam gra anin Dvostruke A klase, i nemate prava podvrgavati me ovoj vrsti potpuno neutemeljenih optužbi. - Napravit emo to ili ovdje ili u postaji. - promrsi Kampl. - Birajte. Djelitelj na brzinu pogleda u Hana pun zlobe i žu i, ali je stajao bez rije i dok ga je ovjek iz osiguranja pretraživao. - I on je ist. - kona no re e, lagano se namrštivši. - Pretraži pod. - zapovjedi Kampl. - Pogledaj nije li netko odbacio kartu. -1 prebroj karte koje su još u špilu. - doda Vele asni. Kampl se hitro okrene prema njemu. - Posljednji put vam... - Jer ako ovdje imamo samo sedamdeset i šest karata koliko i pripada u špil... - prekine ga Vele asni, glasom koji je zazvu ao vrlo sumnji avo - možda se radi o namještenom špilu. Kampl posko i kao podboden. - Mi ne namještamo špilove! - naglasi. - Ne? - pogleda ge Vele asni. - ak ni kad za stolom sjede neki posebni ljudi? Ljudi koji bi znali tražiti pravu kartu kada se ona pojavi? - Besmislica! - zareži Kampl, zakora ivši prema bra-donji. - LeBue je poštovan i profesionalan lokal u kojem se poštuje zakon. Niti jedan od ovih igra a nema veze s... - Hej! - iznenada povikne zdepasti djelitelj. - Tip koji je sjedio kraj mene... kamo je nestao? Vele asni prijezirno frkne. - Tako zna i, ni jedan od njih nema veze s vama, ha? Netko žestoko opsuje i po ne se probijati kroz gužvu. Bio je to jedan od trojice ljudi iz planetarnog osiguranja koji su nadzirali stol. Kampl ga je promatrao kako se udaljava, zatim


127

duboko udahne i pogleda u Hana. - Možeš li mi re i kako je ime tvom partneru? - Nije on moj partner. - odgovori Han. - I ja nisam varao. Ako me želite službeno optužiti, vodite me u stanicu i uradite to. Ako ne želite... - podigne se na noge, skupljaju i žetone koji su mu preostali - ja odlazim. Na trenutak je pomislio da e Kampl prozrijeti njegov trik. Ali zapravo nije imao vrstih dokaza i bio je svjestan toga. Osim toga, imao je pametnijeg posla nego da se zapetljava u nešto što nije bilo ozbiljnije od obi ne, bezna ajne arke. - Naravno. Gubite se! - zareži na Hana. -1 ne vra ajte se! - Ne brinite za to! - odvrati Han. Gomila se po ela razilaziti, i nije imao nikakvih poteško a da se probije do stola za kojim je sjedio prije igre. Lando je, naravno, ispario, što ga nije iznenadilo. Iznenadilo ga je da je platio ra un prije nego je otišao. - To je bilo brzo! - pozdravi ga Lando s vrha silazne rampe Falcona. - Nisam o ekivao da e te pustiti za manje od sata. - Nisu imali ništa opipljivog. - re e Han, penju i se uz rampu i zatvaraju i za sobom ulaz u letjelicu. - Nadam se da ti Torve nije zbrisao. Lando odmahne glavom. - eka u salonu. - Lando izvije obrve. - Smatra se našim dužnikom. - To bi moglo biti korisno. - složi se Han, uputivši se niz zaobljeni hodnik. Torve je sjedio za stolom u salonu i zurio u tri malene plo e s podacima raširene po stolu pred njim. - Drago mi je što te ponovo vidim, Torve. - re e Han stupaju i u salon. - I meni je drago, Solo. - odvrati drugi turobno, podižu i se i pružaju i Hanu ruku. - Ve sam zahvalio Calrissianu, ali sam htio zahvaliti i tebi. Zato što ste me upozorili i pomogli mi da se izvu em od tamo. Dužnik sam vam. - Nema na emu. - odgovori Han na zahvalu. - Ako sam dobro shvatio, ono je tvoj brod u šezdeset-trojci? - Brod moga poslodavca. - re e Torve, namrgodivši se. - Na sre u, na njemu trenutno nema ni eg krijum arenog sve sam ve istovario. Ali o ito sam im sumnjiv. - Sto si prevozio? - upita Lando, pojavivši se iza Hana. i Naravno, ako nije tajna. Torve uzdigne obrve. - Nije tajna, ali mi ne ete vjero-fVnti. Prevozio sam hranu. - U pravu si. - re e Lando. - Ne vjerujem ti. Torve neodre eno kimne glavom u stranu. – Nisam ni ja vjerovao iz po etka. ini se da u brdima na jugu živi klan ljudi koji ne drže previše do nove Vlade. - Pobunjenici? - Ne, i to je udno u vezi s tim. - odgovori Torve. - Ne bune se , ne stvaraju probleme, ak niti ne kontroliraju važna nalazišta. Jednostavni su ljudi, i samo žele da ih se pusti na miru da žive onako kako su navikli. Vlada je o ito odlu ila prikazati ih kao primjer ostalima, pa im je izme u ostalog presjekla opskrbu hranom i lijekovima, i nastavit e s tim sve dok se ne upokore kao i svi ostali. - To je nalik ovoj vladi. - složi se Lando mrko. - Ne vjeruju naro ito u regionalnu autonomiju, bilo koje vrste. - Zbog toga krijum arimo hranu. - zaklju i Torve. - Šašav posao. Bilo kako bilo, lijepo vas je ponovo vidjeti i znati da i dalje radite zajedno. Toliko se grupa raspalo u nekoliko posljednjih godina, posebno nakon što je Jabba izvukao debelo-deblji kraj batine. Han i Lando se pogledaše. - Pa, zapravo to je kao 'ponovo' smo zajedno. - ispravi Han Torvea. - Našli smo se nekako na istoj strani za vrijeme rata. A do tada... - A do tada sam ga htio ubiti. - objasni Lando uslužno. - Zapravo, ništa posebno. - Naravno. - odvrati Torve oprezno, pogledavaju i malo jednog pa drugog. - Pustite da


128

pogodim: Falcon, zar ne? Sje am se da sam uo glasine o tome kako si ga ukrao, Han pogleda u Landa, podignutih obrva i izbe enih o iju. - Ukrao ga? - Kao što sam spomenuo, bio sam jako ljut. - slegne Lando ramenima. - Nije to bila baš kra a, zapravo, iako je bilo nešto nalik kradi. U to sam vrijeme imao trgovinu rala ljenim brodovima malog kapaciteta, i ostao sam bez novaca u partiji sabacca koju sam igrao s Hanom, pa sam mu ponudio da uzme jedan od mojih brodova ako pobijedi, - uputi Hanu podrugljiv pogled. - Mislio sam da e uzeti jednu od napadnih kolmiranih jahti koje su skupljale prašinu u prvim redovima, a ne teretnjak koji sam potajno prepravljao za sebe. -1 dobro si ga prepravio, da znaš. - re e Han. - lako smo Chewie i ja morali dosta toga skidati i sami srediti da bi bilo kako treba. - Lijepo. - zareza Lando. - Još jedna takova briljantna primjedba i uzet u ga nazad. - Chewie se vjerojatno ne bi složio s tobom. - re e Han. Uperi u Torvea vrlo rje it pogled. - Naravno, ti si sve to ve znao, zar ne? Torve se naceri. - Ne ljuti se, Solo. Volim ispipati svoje mušterije prije nego što zapo nem posao s njima. Moram se obavjestiti o tome ho e li biti pošteni prema meni. Ljudi koji lažu o svojoj prošlosti, obi no e lagati i o poslu. - Vjerujem da smo prošli? - Kao kroz maslac. - kimne Torve, još uvijek naceren. - Tako! A sada mi recite što može Talon Karrde u initi za vas? Han oprezno udahne. Kona no. Sve o emu se sada morao brinuti jest kako sve to odigrati. - Želim ponuditi posao Karrdeu. Priliku da izravno radi s Novom Republikom. Torve kimne. - uo sam da se motaš naokolo pokušavaju i prodati tu šemu ostalim krijum arskim grupama. Ono što ve ina njih misli, jesta da im pokušavaš namjestiti kako bi ih Ackbar uklonio. - Ne pokušavam to. - uvjeri ga Han. - Ackbar baš i nije oduševljen tom idejom, ali morao se složiti. Na neki na in moramo do i do više teretnih kapaciteta, a krijum ari su logi an odabir u tom slu aju. Torve stisne usne. - Kako sam uo, ponuda je zanimljiva. Naravno, ja nisam taj koji donosi odluke o takvim stvarima. - Zato nas odvedi Karrdeu. - predloži Lando. - Neka Han izravno razgovara s njim. - Žao mi je, ali on je trenutno u glavnoj bazi. - odvrati Torve, odmahuju i glavom. - Ne mogu vas odvesti tamo. - Zašto ne? - Zato što ne dopuštamo strancima da samo tako dolaze i odlaze. - strpljivo odgovori Torve. - Zato što nemamo ništa sli no opsežnom osiguranju kakvo je Jabba imao, na primjer. - Mi i nismo baš... - zapo ne Lando. Han ga prekine zamahom ruke. - U redu, onda. - re e Torveu. - Kako eš se ti vratiti u bazu? Torve otvori usta, ali ih zatvori ne rekavši ništa. - Vjerujem da moram smisliti neki na in kako da izvu em svoj brod iz ruku osiguranja, zar ne? - To e potrajati. - naglasi Han. - A osim toga, tebe ovdje dobro znaju. S druge strane, netko tko bi se pojavio s ispravnim vjerodajnicama mogao bi ga bez problema otjerati prije nego bilo tko shvati što se dogodilo. Thorve izvije jednu obrvu. - Ti, na primjer? Han slegne ramenima. - Mislim da bih mogao. Nakon onoga što se dogodilo u LoBueu vjerojatno bih se trebao držati po strani, ali siguran sam da bih to uspio izvesti. - Siguran sam da bi. - odvrati Torve vrlo zajedljivo. - A trik je...? - Nema ga. - re e mu Han. - Sve što želim zauzvrat jeste da nam dopustiš da te prevezemo do vaše baze i petnaest minuta vremena da razgovaramo s Karrdeom.


129

Torve pogleda u njega, stisnutih usana. - Imat u problema ako to uradim, znaš to vrlo dobro. - Mi nismo baš totalni stranci. - podsjeti ga Lando, - Karrde me je jedanput ve sreo, a obojica smo, i Han i ja, godinama uvali zna ajne vojne tajne za Savez. Imamo reputaciju ljudi kojima se može vjerovati. Torve pogleda Landa. Pa zatim Hana. - Imat u problema. - ponovi uz uzdah. - Ali mi se ini da sam vam zaista dužan. U redu, ali pod jednim uvjetom: ja u biti navigator tijekom puta i unosit u podatke pod šiframa i bit e automatski izbrisani. Ho ete li to isto morati uraditi i na putu nazad ovisit e o Karrdeu. - Slažem se. - odgovori Han. Paranoja je bila dovoljno esta pojava medu krijum arima. U svakom slu aju, nije ga osobito zanimalo gdje je Karrde imao bazu. - Kada možemo krenuti? - im ste spremni. - kimne Torve prema sabace žetonima u Hanovoj ruci. - Osim ako se ne želiš vratiti u LoBue i odigrati još malo. - doda. Han je potpuno zaboravio da još uvijek ima žetone u ruci. - Zaboravi. - zagunda, odbacivši hrpicu na stol. - Pokušavam se suzdržati od igre kad god mi za vrat pusu fanatici. - Da, Vele asni je priredio dobru predstavu, nije li? - složi se Torve. - Ne znam što bih uradio da nije bilo njega. - ekaj malo. - ubaci se Lando. - Ti ga znaš? - Naravno. - naceri se Torve. - On je moja veza s klanom iz brda. Iako, ne bi mogao složiti toliku frku da za žrtvu nije imao stranca kakav si ti. - Što, taj prokleti... - Han zaškrgu e zubima. - Pretpostavljam da je onaj lažnjak bio njegov? - Naravno da jeste. - pogleda Torve nevino u Hana. - Zašto se uop e žališ? Dobio si što želiš, vodim vas Karrdeu, zar ne? Han razmisli o tome što mu je govorio. Torve je, naravno, bio u pravu. Ali ipak... - U pravu si. - preda se. - Toliko o njegovom pretjeranom zanosu. Torve tiho frkne. - Pri aj mi o tome. Hajdemo, idemo za ra unalo da mogu po eti unositi koordinate za put.


130

GLAVA 21

Mara stupi pred vrata sobe za komunikacije, pitaju i se pomalo napeto zašto je pozvana. Karrde nije ništa rekao, ali nešto u njegovom glasu probudilo je njene stare nagone za preživljavanje. Provjerivši svoj maleni pištolj, smješten u futroli na podlaktici, pritiskom na dugme otvori vrata.

ekivala je da e tamo zate i najmanje dvoje ljudi: Karrdea i dežurnog operativca na vezi, i možda još nekoga tko je mogao biti pozvan da im se pridruži. Na njezino iznena enje, Karrde je bio sam. - Udi, Mara. - pozove je, podigavši pogled sa plo ice s podacima. - Zatvori vrata. Ona ih zatvori. - Nevolje? - upita ga. - Samo manji problem. - uvjeri je on. - Doduše, malo nezgodan. Fynn Torve je javio da je na putu ovamo... s gostima. Bivši generali Nove Republike Calrissian i Han Solo. Mara osjeti kako joj se želudac zgr io. - Sto žele? Karrde neznatno slegne ramenima. - ini se da samo žele razgovarati sa mnom. Na trenutak, Marine se misli zaokupiše Skywalkerom koji je još uvijek bio zaklju an u sobi barake na drugoj strani taborišta. Ali ne, nije bilo na ina da itko iz Nove Republike sazna da je on ovdje. ak ni ve ina Karrdeovih ljudi nije znala za to, uklju uju i veliku ve inu onih koji su se nalazili s njima na Myrkru. - Dolaze li svojim brodom? - Zapravo, dolaze samo s njim. - kimne Karrde. - Torve je s njima na brodu. Marin se pogled usmjeri prema opremi za vezu iza Karrdea. - Kao taoc? Karrde odmahne glavom. - Ne vjerujem. Dao mi je ispravne lozinke, pa sudim da je sve u redu. Etherway je još uvijek na Abregadu, lokalne su ga vlasti zaplijenile ili tako nešto. Calrissian i Solo su pomogl Torveu da izbjegne sli nu sudbinu. - U tom im slu aju zahvali, pusti da iskrcaju Torvea i reci im neka se gube s naše planete. - re e Mara. - Nisi ih pozvao da do u. - Istina. - složi se Karrde, oprezno je promatraju i. - S druge strane, ini se da Torve smatra da im je, u odre enoj mjeri, dužnik. - Tada neka im se sam oduži kada bude mogao. Koža oko Karrdeovih o iju se namreška. - Torve je jedan od mojih ljudi. - re e hladnim glasom. - Njegovi su dugovi dugovi organizacije. To si do sada trebala nau iti. Marino se grlo stisne kada joj postane jasna jedna užasna mogu nost. - Ne eš im dati Skywalkera, zar ne? - upita ga odlu no. - Misliš živoga? - odvrati Karrde pitanjem. Jedan dugi trenutak Mara ga je samo gledala, taj nezamjetan osmjeh na njegovim usnama i polusklopljene o i i sve ostalo na tom licu koje je pažljivo složeno, pokušavalo ostaviti dojam potpune nezainteresiranosti za cijeli taj slu aj. Ali sve je to bila gluma, i ona je to znala. Karrde je htio znati zašto ona toliko mrzi Skywalkera, to je bilo to. Želio je to s tolikom straš u koliku nikada ranije nije okusio. A što se nje ticalo, mogao se i dalje samo nadati. - Mislim da ti nije palo na pamet - podbode ga - da su Calrissian i Solo sve to lako mogli iscenirati, uklju uju i i zaplijenu Etherwaya, samo zato da otkriju našu bazu. - Palo mi je na pamet, zapravo. - re e karrde. - I odbacio sam to kao nešto neuvjerljivo. - Naravno. - re e Mara podrugljivo. - Veliki i poštovani Han Solo ne bi nikada uradio nešto tako podlo, zar ne? Nisi odgovorio na moje pitanje. - O Skywalkeru? Mislim da sam bio jasan, Maru, kada sam rekao da on ostaje ovdje sve dok ne otkrijem zašto Admiral Thrawn toliko žudi da ga se do epa. Na kraju krajeva, moramo znati kolika mu je vrijednost, prije nego što odredimo poštenu tržišnu cijenu za njega. Neki od


131

mojih ljudi su ve vani na terenu. S malo sre e, znat emo sve što nas zanima za nekoliko dana. - A u me uvremenu, njegovi nam prijatelji stižu za manje od nekoliko minuta. - Da. - složi se Karrde, a usne mu se lagano nabraše. - Morat emo skloniti Skywalkera na neko manje vidno mjesto, jer ne možemo riskirati da Solo ili Calrissian nalete na njega. Želim da ga premjestiš u skladište broj etiri. - Tamo držimo njegovog droida. - podsjeti ga Mara. - U skladištu su dvije prostorije, odvedi Skywalkera u onu drugu. - Karrde pokaže na njezin struk. -1 ne zaboravi skinuti to prije nogo što stignu naši gosti. Ne vjerujam da je ne bi prepoznali. Mara pogleda nadolje prema Skywalkerovoj sablji za svojim pojasom. - Ne brini. A ako nemaš ništa protiv, ne bih da imam previše doticaja s njima. - Nisam ni planirao da budeš s nama. - uvjeri je Karrde. - Želim da budeš ovdje kada ih budem do ekivao, i možda da nam se pridružiš na ve eri. Za sve ostalo... Nema poterbe da budeš nazo na ostalim društvenim aktivnostima. - Zna i li to da ostaju cijeli dan? - Vjerojatno e i prespavati ovdje. - Karrde je pogleda. - Na stranu s dužnostima dobrog doma ina, ali možeš li zamisliti boljeg na ina da Republici dokažemo, ako se ukaže potreba za tim, kako Skywalker nikada nije bio ovdje? Imalo je smisla to što je govorio. Ali to nije neizostavno zna ilo da joj se cijela zamisao trebala svi ati. - Ho eš li upozoriti ostatak posade Wild Karrdea da drži jezik za zubima? - Uradit u nešto bolje. - re e Karrde, kimnuvši prema opremi za vezu. - Poslao sam sve one koji nešto znaju o Skywalkeru da prirede Starry Ice. Sad sam se sjetio, kad premjestiš Skywalkera u skladište, pomakni i njegovog X-krilca dublje u šumu. Ne više od pola kilometra, ne želim da ideš sama u šumu dalje nego što je stvarno potrebno. Znaš li upravljati X-krilcem? - Znam upravljati svime. - Dobro. - re e on, lagano se nasmješivši. - U tom slu aju, bolje bi bilo da kreneš. Millennium Falcon e sletjeti za manje od dvadeset minuta. Mara duboko udahne. - U redu. - re e. Okrene se i napusti sobu. Kamp je bio prazan dok je prolazila kroz njega prema barakama. Nije bilo sumnje da je sam Karrde tako uredio. Sigurno je povukao ljude na zadatke unutar gra evina, kako bi joj dao slobodan prostor za neprimjetno premještanje Skywalkera u skladište. Došavši do njegove sobe, otklju a elektronsku bravu i stupi unutra. Stajao je kraj prozora, odjeven u istu onu crnu tuniku, hla e i izme kakve je nosio onoga dana u Jabbinoj pala i. Onoga dana kada je tiho stajala po strani i promatrala ...i dopustila mu da joj uništi život. - Uzmi kov eg, pa idemo. - viknu mu, potkrepljuju i svoje rije i pokretima pištolja. - Vrijeme je selidbe. Luke zadrži pogled svojih o iju na njoj dok je kora ao prema krevetu. Nije gledao pištolj u njezinoj ruci, nego njezino lice. - Karrde se odlu io? - upita smireno dok je uzimao kov eg. Na trenutak Mara osjeti iskušenje da mu kaže kako Karrde nije odlu io i da je to njezina inicijativa, jer je htjela vidjeti da li bi to poljuljalo njegovu Jedi smirenost koja ju je izlu ivala. Ali vjerojatno bi se ak i Jedi borio do zadnjeg daha, da osjeti kako mu se približava smrtni as, a ona nije imala vremena za takvo što. - Seliš se u jedno od skladišta. - re e mu. - Dolazi nam društvo, a nemamo sve anu odoru tvoje veli ine. - Hajde, mi i se. Odvela ga je pored glavne zgrade do skladišta broj etiri, gra evine koja je bila podijeljena na dvije prostorije i prikladno odmaknuta od glavnih staza kampa. Soba na lijevo strani, koja je ina e služila za pohranjivanje osjetljive ili opasne opreme, bila je jedni skladišni prostor koji se mogao zaklju ati, i to je vjerojatno bio glavni razlog Karrdeovo odluci da je upotrijebi kao


132

improvizirani zatvor. Drže i Skywalkera na oku, Mara ukuca šifru elektronske brava, pitaju i se istovremeno je li Karrde imao vremena da bravu onesposobi iznutra. Bacivši brz pogled na bravu nakon što su se vrata otvorila, zaklju i da to nije napravio. Ali, to se lako dalo ispraviti. - Unutra! - naredi Lukeu, pale i svjetlo u prostoriji i domahnuvši mu neka ude. On je posluša. - Izgleda udobno. - re e on, gledaju i po prostoriji bez prozora i hrpu transportne ambalaže koja je zauzimala gotovo pola prostora s desna. - Vjerojatno je i tiho. - Savršeno za Jedi meditacije. - uzvrati mu ona, pristupaju i jednoj otvorenoj kutiji s natpisom Eksplozivni diskovi i zavirivši u njezinu unutrašnjost. Nije bilo problema trenuta no su se u njoj nalazili rezervni prekriva i. Na brzinu pregleda ostale natpise na kutijama i uvjeri se da u njima nema ni ega što bi mogao iskoristiti za bijeg. - Kasnije emo ti donijeti krevet ili nešto sli no. - re e, uputivši se prema vratima. - I hranu. - Ne treba mi ništa zasada. - Baš me briga. - Unutarnji mehanizam brave bio je pokriven tankom metalnom plo icom. Dva pucnja iz laserskog pištolja odvojiše od zida jedan kraj i saviju plo icu, tre i rastali snop žica. - Uživaj u tišini. - re e Mara i ode. Vrata se za njom zatvore i zaklju aju... Luke ponovo ostane sam. Ogleda se oko sebe. Kutije naslagane jadna na drugu, nijedan prozor i jedna jedina vrata. - Bio sam i na gorim mjestima. - promrmlja sebi u bradu. - Ovdje bar nema Rancora. Na trenutak se namršti zbog te udne primjedbe, zapitavši se zašto mu je na pamet pala Rancorova Jama u Jabbinoj pala i. No nije trošio previše vremena razmišljaju i o tome.

injenica da nisu izvršene nikakve pripreme, a i sam prostor njegova novog zatvora, bili su jasan dokaz da je odluka o preseljenju donesena navrat-nanos i vjerojatno je bila uzrokovana neizbježnim dolaskom posjetitelja koje ja Mara spomenula. Ako je bilo tako, postojala je mogu nost da su negdje u toj bjesomu noj gužvi možda kona no napravili grešku. Luke ode do vrata, i odmaknuvši metalnu plo icu koja je na dodir još uvijek bila topla, klekne i zaviri u unutrašnjost brave. Han je potrošio nekoliko besposlenih sati pokušavaju i ga nau iti za koljaste trikove o elektronskim bravama, i ako Marin pucanj nije previše oštetio vodove, postojala je mogu nost da deaktivira bravu i otvori vrata. Nije izgledalo obe avaju e. Slu ajno ili namjerno, Marin pucanj je izbacio iz ležišta unutarnje vodove za kontrolu napona, rastalio ih i zalijepio za zidni odvod, i nije bilo nikakve šanse do i do njih. Ali kad bi mogao prona i drugi izvor napona... Podigne se na noge, otrese prašinu s koljena, pa se uputi prema uredno naslaganim kutijama. Mara je provjerila natpise na njima, ali je provjerila unutrašnjost samo jedne od njih. Možda bi pažljivija pretraga mogla otkriti nešto korisno. Ali ta je potraga, na žalost, trajala još kra e nego pregled brave. Ve ina je kutija bila vrsto zape ena, i on nije imao mogu nosti otvoriti ih bez prikladnog alata, a onih nekoliko otvorenih kutija sadržavalo je same neupotrebljive stvari, odje u ili rezervne module. - No, u redu. - re e sam sebi, sjedaju i na rub jedne kutije i ogledaju i se oko sebe u nadi da e mu nešto pasti na pamet. - Ne mogu iskoristiti vrata. Prozora nema.

Ali postojala je još jedna prostorija u ovome skladištu, vidio je druga vrata dok je Mara otvarala ova. Možda su dvije prostorije bile spojene vratašcima ili nekim drugim otvorom koji je skriven gomilama kutija. Naravno, nije bilo vjerojatno da bi Mara propustila išta tako o ito. Ali Luke je imao vremena i ništa drugo ime bi se mogao zabaviti. Ustane s kutije i po ne odmicati ostalo od zida. Tek što je po eo, sre a mu se nasmiješi. Nisu to bila vrata, nego nešto gotovo jednako dobro. Naponska uti nicu s nekoliko izvoda, uglavljena u zid malo iznad poda. Karrde i Mara kona no su pogriješili.


133

Bilo je relativno jednostavno saviti metalnu plo icu brave, ve uništenu pucnjem kojim ju je Mara odvojila od zida. Luke je prihvati i po ne savijati naprijed-nazad, sve dok mu u ruci ne ostane trokutasta krhotina. Metal je bio premekan da bi ga mogao upotrijebiti za otvaranje zape enih kutija, ali je vjerojatno bio dovoljno vrst da njime odvije zavrtnje jedne obi ne uti nice. Vrati se do uti nice i legne u uzak prolaz izme u zida i kutija. Upravo je pokušavao uglaviti svoj improvizirani odvija u utor prvog vijka, kad za uje tihi pijukavi zvuk. Uko i se, osluškuju i. Pijukanje se za uje ponovo, popra en jednako tihim, ali malo dužim eretanjem, Ceretanjem koje je zvu alo vrlo poznato... - Artoo? - tiho pozove Luke. - Jesi li to

ti? Nekoliko trenutaka koji su se vukli kao vje nost, vladala je tišina. A zatim, naglo, zid se doslovno zatrese od erupcije elektronskog cvr anja. Bio je to Artoo, bez sumnje. - Polako, Artoo. - dobaci mu Luke. - Pokušat u izvaditi ovu uti nicu iz zida. Vjerojatno je jedna i s tvoje strane. Možeš li je skinuti? Za uje se prigušeno, mrmljavo eretanje, koje je zvu alo pomalo zgadeno. - Ne možeš, ha? Pa, onda samo ostani tamo. Odlomljeni trouglasti komad metala nije bio alat s kojim se dalo jednostavno raditi, posebice ne u sku enom prostoru kojim je Luke raspolagao. Ipak, trebalo mu je samo nekoliko minuta da skine plo u uti nice i razmakne žice koje su mu smetale. Sagnuvši se prema naprijed, mogao je kroz rupu vidjeti pozadinu uti nice u Artoovoj sobi. - Mislim da odavde ne mogu otvoriti uti nicu na tvojoj strani. - re e droidu. - Je li tvoja soba zaklju ana? Za uje nije no cvrkutanje, pra eno udnim ribanjem, kao da je Artoo pokušavao okretati svoje to kove. - Klin za vezanje? - upita ga Luke. Opet za uje ribanje uzrokovano bezuspješnim okretanjem to kova... - Ili ogrlica? Artoo ovaj put potvrdo zapiju e, frustriranim tonom. Sa zakašnjenjem, Luke shvati: klin bi ostavio trag, dok ogrlica koja obuhva a donji dio droida ne bi u inila ve u štetu nego mu samo malo izlizala to kove. - Nema veze. – pokuša ga uvjeriti Luke. - Ako ovdje ima dovoljno žice da dohvatim vrata, mo i u te osloboditi. I nakon toga se možemo oba izgubiti odavdje. Pažljivo, svjestan da bi visoko naponske žice mogle uzrokovati šok, prona e žice niskog napona i po ne ih polako odvajati i povla iti prema sebi. Bilo je više žice no što je o ekivao. Uskoro mu je pored glave ležalo više od metra i pol izvu ene, smotane žice. Više no što je o ekivao, ali puno manje od onoga što je trebao. Vrata su bila udaljena bar etiri metra i o ito je trebao nekoliko komada koje bi spojio u jedan dovoljno dug komad s

kojim može dosegnuti mehanizam brave. Potrajat e još nekoliko minuta. - dovikne Artoou, pokušavaju i smisliti neko rješenje. Niskonaponska žica bila je duga metar i pol, što ga je navodilo na zaklju ak kako su i ostale jednako duge. Kad bi mogao odrezati po metar i pol od još dvije žice, imao bi više nego dovoljno da dosegne bravu. Jedino je pitanje bilo s im e odrezati žicu. I naravno, kako e uspjeti izbje i strujni udar dok ih reže. - Ne znam što bih dao samo da imam u rukama svoju sablju na trenutak. - promrmlja, promatraju i rub svog sklepanog odvija a. Ivica mu nije bila oštra, ali s druge strane, ni superprovodne žice nisu bile jako debele. Trebalo mu je samo nekoliko minuta da izvu e ostale žice iz otvora. Ustane i skine svoju tuniku, omota jedan od rukava dvaput oko metala i po ne piliti žice. Bio je napola gotov s prvom žicom, kada mu ruka iznenada sklizne s rukava koji mu je služio kao izolacija i dotakne goli metal. Nagonski se trgne i povu e ruku unazad, udarivši njome o zid. A tada mu mozak zaprimi i raš lani informaciju,


134

- O-ho! - promrmlja, gledaju i u napola presje enu žicu. Iz druge prostorioje do Lukea dopre upitan zvižduk, - Upravo sam dotaknuo jedno od žica. - re e droidu. - A struja me nije udarila. Artoo zacvrku e. - Da. - složi se Luke. Dotakne žicu.., i opet... zatim zadrži prst na njoj. Karrde i Mara ipak nisu pogriješili. Isklju ili su napon iz uti nice. Neko je vrijeme samo kle ao pred uti nicom, drže i u ruci žicu i pitaju i se što u initi? Imao je svu tu žicu, ali nije imao izvor napona na koji bi je spojio. S druge strane, u sobi je vjerojatno bilo poprili no izvora napona, ali svi su bili vrsto zape eni u kutijama koje nije mogao otvoriti. Je li mogao nekako iskoristiti žicu i otvoriti kutije? Iskoristiti je možda da skine gornji sloj pe ata?

vrsto uhvati žicu i snažno je povu e prema sebi, pokušavaju i odmjeriti koliko je jaka. Prsti mu kliznuše niz žicu, ja e je uhvati i vrsto omota oko desne šake... Naglo zastane, a niz vrat mu podu žmarci. Njegova desna ruka. Njegova umjetna desna ruka. Njegova umjetna ruka koju je pokretala dvofazna struja... - Artoo, znaš li išta o kiberneti kim protezama? - zazove, otvaraju i metalnim trokutom zaklopac na zapeš u. Nastupi kratka pauza, a zatim uslijedi oprezno i nejasno grgotanje. - Ne bi trebalo potrajati još dugo. - uvjeri droida, zagledaju i u zbrku žica i ipova u unutrašnjosti svoje ruke. Zaboravio je koliko je cijela proteza bila složena. - Sve što trebam jeste izvu i jednu od naponskih žica. Misliš li da me možeš navoditi kako da do em do nje? Stanka je ovaj put bila kra a, a odgovor puno uvjereniji. - Dobro! - re e Luke. - Hajdemo to napraviti.


135

GLAVA 22

Han je završio s iznošenjem svoga prijedloga, zavalio se u stolicu i ekao. - Zanimljivo. - re e Karrde, a blago zabavljeni izraz koji nije ništa obe avao ni davao, skrivao je ono što je doista mislio. - Doista zanimljivo. Pretpostavljam da bi Privremeno Vije e bilo voljno dati službena jamstva za sve to. - Jam it emo sve što možemo. - odgovori mu Han. - Vašu sigurnost, zakonitost operacija i tako dalje. Naravno, ne možemo vam jam iti nikakve granice zarade ili tako nešto. - Naravno da ne. - složi se Karrde, prelaze i pogledom na Landa. - Vi ste bili vrlo tihi, generale Calrissian. Kako se zapravo vi uklapate u cijelu pri u? - Tu sam samo kao prijatelj. - re e Lando. - Netko tko je znao kako stupiti u vezu s vama. I netko tko može jam iti o Hanovoj asti i poštenju. Blag osmjeh preleti Karrdeovim usnama. -Cast i poštenje. - ponovi. - Zanimljiv odabir rije i za opis nekoga tko ima pomalo živopisnu reputaciju kao što je ima Han Solo. Han se namršti, pitaju i se koji odre eni incident je Karrde imao na umu. Bilo ih je, i to je morao priznati, poprili no na izbor. - Sve šarenilo koje je postojalo sada je stvar prošlosti. - re e. - Naravno. - složi se Karrde. - Vaš je prijedlog, kao što sam rekao, vrlo zanimljiv. Ali mislim da nije za moju organizaciju. - Smijem li pitati zašto? - upita Han. - Iz vrlo jednostavnog razloga što bi to odre enim ljudima djelovalo kao da odabiremo stranu. - objasni Karrde, pijuckaju i pi e. - S obzirom na opseg naših operacija, i podru ja u kojima operacije izvodimo, to možda i ne bi bilo politi ki pametno uraditi. - Razumijem. - kimne Han. - Ali htio bih vas uvjeriti u to da postoje na ini skrivanja te injenice od vaših ostalih mušterija.

Karrde se ponovo nasmješi. - Mislim da potcjenjujete obavještajne mogu nosti Imperija, kapetane Solo. - re e. - Oni znaju mnogo više o pokretima Republike nego što vi možete zamisliti. - Pri ajte mi o tome. - namršti se Han, pogledavši Landa. - Sto me je podsjetilo na nešto drugo što sam vas htio upitati. Lando mi je spomenuo da bi vi mogli znati razbija a koji je dovoljan da prodre kroz diplomatske šifre. Karrde lagano nagne glavu u stranu. - Zanimljiv zahtjev. - primjeri. - posebice kad dolazi od nekoga tko bi trebao imati pristupa tim šiframa. Po inje li se, možda, spletkariti po hijerarhiji Nove Republike? Hanovim mislima proleti prisje anje na posljednji njegov razgovor s Winter i njezina prikrivena upozorenja. - Radi se o osobnoj stvari. - uvjeri Karrdea. - Vrlo osobnoj, zapravo. - Ah. - odvrati on. - Kakve li slu ajnosti, jedan od najboljih razbija a e biti ovdje za ve eru. Vi ete nam se, naravno, pridružiti? Han iznena eno pogleda na svoj sat. U poslovnim razgovorima i nevezanom brbljanju, razgovor od petnaest minuta koji mu je Torve obe ao protegao se na dva sata. - Ne želimo trošiti vaše vrijeme... - Ne trošite ga, nikako. - uvjeri ga Karrde, odlažu i ašu i ustaju i. - Uz sav pritisak ovog posla i svega ostalog ovdje uglavnom propuštamo podnevni obrok i to nadoknadujemo pomicanjem ve ere na kasne popodnevne sate. - Sje am se tih prekrasnih krijum arskih rasporeda - kimne Han s razumijevanjem, prisje aju i se prošlih vremena. - ovjek je sretan kada uspije pojesti dva pristojna obroka na dan. - Tako je. - složi se Karrde. - Ako bi pošli za mnom... Glavna je zgrada, primjeti Han ulaze i,


136

izgleda bila sastavljena od tri ili etiri kružna prostora, a središte joj je bio veliki salon s udnim drvetom koje je raslo u njoj. Prostorija u koju ih je Karrde odveo bila je u dijelu koji je grani io sa salonom, i zauzimala je možda etvrtinu punog kruga. Nekoliko je okruglih stolova bilo postavljeno za ve eru, a jedan ih je odre eni broj ve bio zauzet. - Ne držimo se nekog posebnog protokola kada je jelo u pitanju. - re e Karrde, vode i ih prema stolu u središtu prostorije. Za njim je ve sjedilo etvero ljudi: tri muškarca i jedna žena. Karrde im pokaže prema tri slobodne stolice. - Dobro ve e svima. - kimne onima koji su ve sjedili za stolom, - Dopustite mi predstaviti vam Calrissiana i Soloa koji e ve eras objedovati s nama. - Pokaže na svakog muškarca pojedina no. - Trojica mojih suradnika, Wadewarn, Chin i Ghent. Ghent je razbija kojeg sam spominjao, vjerojatno najbolji koji se može na i. - Okrene se prema ženi. -1 naravno, Maru Jade ste ve sreli. - Da. - potvrdi Han, kimnuvši joj i sjedaju i, a laki drhtaj jeze mu pro e tijelom. Mara je bila s Karrdeom kada ih je ovaj do ekao u onom svom salonu s improviziranim prijestoljem. Nije ostala dugo s njima, ali za cijelo to kratko vrijeme koliko je bila tamo, mrko je gledala u njega i Landa tim svojim nevjerojatno zelenim o ima. Gotovo jednako mrko kao što ih je gledala i sada. - Zna i vi ste Han Solo. - vedro re e Ghent, razbija . - uo sam mnogo toga o vama. Oduvijek sam vas želio upoznati. Han svrne svoju pozornost s Mare na Ghenta. U biti, momak nije bio ništa više od klinca koji je jedva izišao iz puberteta. - Lijepo je biti slavan. - re e mu Han. -Ali zapamti da, što god da si uo, samo je naklapanje. A pri ama koje su naklapanje svatko doda ponešto kad god ih prepri ava. - Preskromni ste. - re e Karrde, rukom pozivaju i nekog sa strane. Na njegov poziv dokotrlja se do njih zdepast droid od zaobljenog zida sobe, nose i pred sobom pladanj s ne im što je nalikovalo smotanom liš u. - Bilo bi teško bilo što dodati onoj pri i o izgredu sa zygerrijskim robovlasnicima, naprimjer. Lando pogleda u Hana, grabe i hranu s droidova pladnja. - Zygerrijski robovlasnici? - ponovi. - Nikada mi nisi ispri ao tu pri u. - Nije bila naro ito važna. - re e Han, pogledom upozoravaju i Landa da se ostavi te teme. Na nesre u, Ghent ili nije vidio taj pogled, ili je bio premlad da bi ga shvatio. - On i Chewbacca napali su zygerrijski brod s robovima. - upusti se malac u energi no objašnjavanje. - Njih dvojica, sami. Zygerrijci su se toliko prepali da su pobjegli s broda glavom bez obzira. - Bili su više gusari nego lovci na robove. - re e Han, odustaju i od izbjegavanja teme. - I nisu bili uplašeni zbog mene. Pobjegli su s broda jer sam im rekao da sa sobom vodim dvadeset jurišnika i da dolazim provjeriti njihovu brodarsku dozvolu. Lando izvije obrve. - I nasjeli su na to? Han slegne ramenima. - Odašiljao sam posu eni im-perijalni identifikacijski broj u to vrijeme. - A znate li što je tada uradio? - ubaci se Ghent. - Predao je brod robovima koje su pronašli zaklju ane u potpalublju. Dao im ga je, samo tako, zajedno sa cijelim tovarom. - Zašto, stari mekuš e? - isceri se Lando, prije nego e zagristi u smotano liš e. - Nije ni udo da mi nisi pri ao o tome do sada. S prili nim naporom, Han zadrži kontrolu nad sobom. - Tovar je bio piratski plijen. - zagrmi. - Nešto od te robe je bilo vrlo jednostavno otkriti. Taman smo bili napustili Janodral Mizar. Oni su imali neke udne lokalne zakone o tome da žrtve pirata ili hvata a robova moraju me usobno razdijeliti dobitak ako su pirati zarobljeni ili ubijeni. - Taj je zakon još uvijek na snazi, koliko znam. - promrmlja Karrde. - Vjerojatno jeste. Bilo kako bilo, Chewie je bio sa mnom... a ti znaš što on misli o hvata ima


137

robova. - Aha. - odvrati suho Lando. - Mislim da bi bolje prošli s dvadeset jurišnika nego s njim. - A da im nisam jednostavno prepustio brod... - Han prekine u trenutku kada se oglasi tihi elektronski pisak. - Ispri avam se. - re e Karrde, dohvativši odašilja s pojasa. - Karrde ovdje.. Han nije mogao uti što je re eno na drugoj strani, ali inilo se da se Karrdeovo lice nenadano napelo. - Dolazim odmah. Osovi se na noge i vrati odašilja za pojas. - Ispri ajte me još jednom. - re e. - Dogodilo se nešto emu moram posvetiti par trenutaka pažnje. - Problemi? - upita Han. - Nadam se da ne e biti. - Karrde pogleda preko stola, i Han se okrene na vrijeme da vidi kako se Mara ustaje - Nadam se da e ovo trajati samo nekoliko minuta. Molim vas, uživajte u ve eri. Napustiše stol, a Han pogleda u Landa. - Imam neki loš osje aj u vezi s ovim. - promrsi. Lando kimne, još uvijek prate i pogledom Maru i Karrdea, a udan mu izraz prekrije lice. - Ve sam je negdje vidio, Han. - promrmlja prijatelju. - Ne znam gdje, ali znam da sam je vidio... i mislim da u to vrijeme nije bila krijum ar. Han pogleda ostale za stolom, primjeti zabrinutost u njihovim o ima i prigušeno mrmljanje koje su razmjenjivali me u sobom. ak je i Ghent primjetio nenadanu napetost i zamišljeno je žvakao svoje predjelo. - Pa, prisjeti se na brzinu prijatelju. - re e Han tiho Landu. - Može se dogoditi da više nismo dobrodošli. - Radim na tome. Ali što emo do tada? Pojavi se drugi droid, pladnja natovarenog zdjelicama punim juhe. - Do tada, - odgovori Han - emo uživati u ve eri. - Napustili su brzinu svjetlosti prije desetak minuta. - re e Aves napeto, kvrckaju i po oznaci na ekranu senzora. - Kapetan Pellaeon se javio dvije minute nakon toga. Tražio je vas osobno. Karrde nježno prije e prstom po donjoj usni. - Ima li znakova letjelica za prizemljenje ili lovaca? - Još ne. - odmahne Aves glavom. - Ali s obzirom na kut prilaženja, ispustit e nešto svaki trenutak. To ka slijetanja bi mogla biti ovdje negdje u šumi. Karrde zamišljeno kimne. Vrlo pogodno vrijeme... za nekoga. - Gdje smo smjestili Millennium Falcon? - Na sletno mjesto osam. - re e Aves. Zna i, na rubu šume, pod drve em. To je bilo dobro, jer visok postotak metala u drve u Myrkra e ga mo i sakriti od senzora Chimaere. - Uzmi dvojicu naših i odi prebaciti mrežu za kamuflažu preko njega. - re e Karrde Avesu. - Ne valja riskirati . I napravi to neprimjetno, ne želim da nam se gosti uznemire. - U redu. - Aves odloži slušalice i žurno napusti sobu gegaju i se. Karrde pogleda u Maru. - Zanimljiva vremenska koincidencija, zar ne? Marta izdrži njegov pogled ne trepnuvši. - Ako je to uljudno pitanje jesam li ih ja pozvala, ne trudi se. Nisam. Karrde nagne glavu. - Stvarno? Malo sam iznena en. - I ja sam. - odvrati ona. - Trebala sam se toga sjetiti još prije nekoliko dana. - pokaže glavom na slušalice. – Ho eš li razgovarati s njim ili ne? - Mislim da nemam puno izbora. - Duhovno se priprimaju i, Karrde sjedne na stolicu s koje je Aves ustao trenutak ranije i dotakne prekida . - Kapetane Pellaeon, ovdje Talon Karrde. - re e. - Ispri avam se što ste morali ekati. Što mogu u initi za vas? S ekrana nestane slika udaljene Chimaere, ali je ne zamjeni Pellaeonovo lice. Ovo je lice imalo oblik no ne more: duguljasto i mršavo, blijedo plave kože i sjajnih o iju koje su se bljeskale kao dva metalna, crveno užarena šiljka, i - Dobro ve e, kapetane Karrde. - re e lik,


138

jasnim i ugodnim glasom, vrlo civiliziranim. - Ja sam Veliki Admiral Thrawn. - Dobro ve e, Admirale. - kimne Karrde pozdravljaju i ga. - Ovo je neo ekivana ast. Smijem li pitati koji je razlog ovom pozivu? - Mislim da dijelom možete naslutiti, ak sam siguran u to. - re e mu Thrawn. - Potrebni su nam dodatni ysalamirijl, i rado bi da nam dopustite spustiti se i pokupiti ih. - Naravno. - re e Karrde, a u jednom zakutku njegove svijesti po ne se razvijati neki udan osje aj. Bilo je ne eg udnog u Thrawnovom stavu... a Imperij jedva da je trebao dopuštenje za skidanje ysalamirija s drve a. - Ako smijem primjetiti, ini se da ih brzo trošite. Imate li poteško a u održavanju životinja na životu? Thrawn izdigne jednu obrvu u gesti uljudnog iznena enja. - Nijedna životinja do sada nije uginula, kapetane. Jednostavno ih trebamo više. - Ah, - re e Karrde - razumijem. - Sumnjam da razumijete. Ali to i nije važno. Palo mi je na pamet, kapetane, s obzirom da ve dolazimo k vama bila bi nam to dobra prilika za jedan mali razgovor. - Kakav razgovor? - Siguran sam da možemo na i teme od zajedni kog interesa. - re e Thrawn. - Na primjer, voljan sam kupiti nove ratne brodove. Samo je dugo profesionalno iskustvo sprije ilo da se krivnja Ili sli an osje aj pojave na Karrdeovom licu ili u glasu.-Ali bio je vrlo blizu da se oda. - Ratni brodovi? - upita oprezno. -Da. - Thrawn mu pokloni mlak osmjeh. - Ne brinite, ne o ekujrm da imate na skladištu velikih ratnih brodova upravo u ovome trenutku. Ali ovjek s vašim vezama mogao bi znati kako ih nabaviti. - Sumnjam da su moje veze toliko jake, Admirale. - odgovori mu Karrde, s naporom pokušavaju i pro itati izraz tog neljudskog lica. Je li znao? Ili je to pitanje bila samo bezopasna koincidencija? - Ne vjerujem da emo vam mo i u tome pomo i. Thrawnov se izraz lica ne promjeni... ali se u njegovom osmjehu pojavi naznaka zlobe. - Ali ete bez obzira na to pokušati. A zatim, pitanje je i zašto ste odbili pomo i nam u potrazi za

Lukeom Skywalkerom. Nešto od napetosti u Karrdeovim grudima popusti. Evo je bio siguran teritorij. - Žao mi je što vam ni u tome nismo mogli pomo i, Admirale. Kao što sam vam objasnio i ranije, imali smo nekoliko tijesnih rokova kojih smo se morali pridržavati u to vrijeme. Jednostavno nismo mogli izdvojiti brodove za potragu. Thrawnove se obrve lagano izviju. - Rekli ste u to vrijeme? Ali, potraga je još uvijek u tijeku, kapetane. U sebi, sam sebi opsuje zbog te izre ene gluposti. - Još uvijek u tijeku? - ponovi, namrštivši se. - Ali vaš je predstavnik rekao da Skywalker leti na Incon X-krilnoj letjelici. Ako ga dosada niste pronašli, njegove su pri uve za preživljavanje vjerojatno potrošene. - Ah, - re e Thrawn kimnuvši - sada vidim u emu je nesporazum. U normalnim okolnostima, da, bili bi u pravu. Ali Skywalker je Jedi i dobro poznaje pregršt Jedi trikova, medu kojima je i sposobnost da se prebaci u neku vrst komatoznog stanja. - Zastane, a slika na ekranu zatreperi. Uglavnom, imate još vremena priklju iti se potrazi. - Tako. - re e Karrde. - Zanimljivo. Pretpostavljam da je to samo još jedna stvar o Jedijima za koju obi an ovjek ne zna. - Možda emo imati vremena razgovarati o tome kadu se spustim na Myrkr. - re e Thrawn. Karrde se sledi, a kroz cijelo mu tijelo pro e užasni spoznaja koja ga uzdrma kao elekrti ni udar. To povremeno kratko treperenje Thrawnova lika na ekranu... Pogled na ekran pomo nog senzora potvrdi mu kako je u pravu: tri transportera Lambda klase i puna pratnja i TIE lovaca napustila je Chimaeru i približavala se površini planeta. - Bojim se


139

da vam ne možemo pružiti neku naro itu zabavu. - promrsi Karrde kroz stisnute usne. - Posebno ne u ovim okolnostima kad nam dolazite nenajavljeno. - Nema potrebe za zabavom.- uvjeri ga Thrawn. Kao što sam ve rekao, dolazim samo na razgovor. Kratak razgovor, naravno. Znam koliko ste uposleni. - Cijenim vašu brigu. - re e Karrde. - Molio bih da me ispri ate, Admirale, ali morao bih zapo eti s pripremama za vaš do ek. - Radujem se skorom susretu. - odvrati Thrawn. Njegovog lica nestane, a na ekran se vrati slika Chimaere u svemirskim prostranstvima. Nekoliko dugih trenutaka, Karrde je nepomi no sjedio, dok su se mogu nosti i potencijalne katastrofe izmjenjivale brzinom svjetlosti u njegovoj glavi. - Dozovi China na vezu. - re e Mari. - Reci mu da nam stižu imperijalni gosti i neka zapo ne s pripremama da ih se primjereno do eka. Zatim odi do sletišta osam i reci Avesu neka pomakne Millennium Falcon dublje u šumu. Odi tamo osobno, Chimaera i transporteri bi nam se mogli ubaciti u vezu. - Sto emo sa Solom i Calrissianom? Karrde je pogleda. - Moramo ih maknuti, naravno. Skloniti ih u šumu, možda blizu njihovom brodu. Sam u se pobrinuti za to. - Zašto ih ne bi predali Thrawnu? njezinih o iju i to kruto i strogo kontrolirano lice... - Bez da je netko ponudio nagradu za njih? - upita je. - Ra unaju i samo na velikodušnost Velikog Admirala ako mu ih predamo? - Ne mislim da je taj razlog presudan u cijeloj stvari. - Ne mislim ni ja. - odvrati joj Karrde hladno. - Ono što ja mislim da je presudno, jest injenica da su oni naši

gosti. Sjedili su za našim stolom i ve erali s nama... i bilo ti pravo ili ne, to zna i da su pod našom zaštitom. Mara stisne usne u tanku crtu. - Odnose li se ti zakoni gostoprimstva i na Skywalkera? - upita prijezirno. - Znaš da se ne odnose na njega. - re e Karrde. - Ali sada nije vrijeme, niti je ovo pravo mjesto da ga predamo Imperiju, iako e kona na odluka na kraju biti upravo takva. Razumiješ li me? - Ne. - rekne ona. - Ne razumijem. Karrde je oštro promatrao, osjetivši snažnu potrebu da joj jasno stavi do znanja da ga ne mora razumjeti, ali ga mora slušati. - To je pitanje relativne snage. - re e joj umjesto toga. - Ovdje na tlu, dok nam nad glavom lebdi Imperijalni Razara , nismo u položaju u kojem bi se dalo trgovati. Pod takvim okolnostima ne bih trgovao, ak ni da je Thrawn mušterija kojoj se može beskrajno vjerovati. A znamo vrlo dobro da on nije takav. Razumiješ li sada? Mara duboko udahne zrak, pa ga izdahne. - Ne slažem se s tobom. - promrsi kroz zube. - Ali prihvatit u tvoju odluku. - Hvala ti. Možda bi mogla upitati generala Calrissinna koliko je pogibeljno trgovanaje dok ti po pdru ju kruže jurišnici. - Karrde ponovo pogleda na ekran. - Dobro. Falcon se mi e, Solo i Calrissian se mi u, Skywalker i droid bi trebali biti u redu tamo gdje ve jesu. Skladište broj etiri dovoljno je zaklonjeno zaslonima da ga ništa ne može o itati, osim možda vrlo

sofisticirane sonde. - A što ako je Thrawn dovoljno sofisticiran? - Tada smo možda u nevolji. - složi se Karrde smireno. - S druge strane, ne vjerujem da bi se Thrawn osobno spuštao k nama da postoji i najmanja mogu nost okršaja vatrenim oružjem. Visoki se vojni inovi ne stje u bespotrebnim izla-ganjem života na bojnom polju. - Pokaže joj glavom prema vratima. ,- Dosta je bilo pri e. Ti imaš svoja zaduženja, ja imam svoje. Primimo se posla. Mara kimne i okrene se prema vratima, i im je to uradila, Karrde se trgne zbog ne ega što mu tog trenutku pade na pamet. - Kamo si stavila Skywalkerovu sablju? - upita je.


140

- U mojoj je sobi. - odgovori ona, okrenuvši se nazad prema njemu. - Zašto? - Bolje je spremi nekamo drugamo. Svjetlosne sablje ne bi trebalo biti lako otkriti, ali opet, zašto bi se izlagali rizi-ku. Odnesi je s rezonatorskim senzorima u zaklon drve a, to bi trebalo biti dovoljna zaštita pred senzorskim sondama. - U redu. - odgovori mu Mara zamišljeno. - Sto je to bilo s velikim ratnim brodovima? - ula si sve što je rekao. - Znam da jesam. Pitam o tvojoj reakciji na to. - Karrde sa namrgodi. - Nadao sam se da nije bilo toliko o ito. - I nije. - re e ona i dalje ekaju i. Karrde stisne usne nestrpljivo. - Pitaj me kasnije o tome. Sada imamo posla za obaviti. Gledala ga je još samo trenutak, a zatim bez rije i kimne glavom i ode. Duboko udahnuvši, Karrde se ustane. Prva stvar koju je morao uraditi jeste vratiti se u blagovaonicu i izvjestiti goste o nenadanim promjenama plana. A zatim se morao pripremiti za su eljevanje licem u lice s najopasnijim ovjekom Imperija. S kojim e razgovarati o Skywalkeru i velikim ratnim brodovima. Slutio je da e ostatak dana biti izuzetno zanimljiv. - U redu, Artoo. - pozove Luke droida kada je spojio posljednje vodove. - Mislim da smo spremni pokušati. Drži nam pal eve. Iz susjedne prostorije Luke za uje zamršen slijed elektronskog eretanja. Zaklju i da ga droid vjerojatno podsje a na to da nema prstiju kojima bi mogao držati fige. Prsti. Na trenutak, Luke se zagleda u svoju desnu ruku, vijaju i prste i osje aju i ono neugodno bockanje i trnce, zajedno s obamrloš u. U posljednjih pet godina zapravo nije razmišljao o toj ruci kao o napravi koja je bila samo pri vrš ena za njega. A sada, iznenada, nije mogao razmišljati o njoj ni na koji drugi na in. Artoo nestrpljivo zacrvrku e. - U pravu si. - složi se Like, silom odvra aju i pažnju s ruke i primi i kraj žice onome dijelu za koji se nadao da je prava to ka kontakta. Shvatio je da je moglo biti i gore: ruka je mogla biti na injena samo s jednim izvorom napajanja, a u tom slu aju ne bi imao ni ovu priliku koja mu se sada pružala - Idemo. - re e i dotakne žicu. Bez iskrenja ili bilo kakve druge dramatike, vrata se tiho otvore. - Uspjeli smo. - sretno prošap e Luke, pa pokušavaju i ne odvojiti žice jednu od druge, nagne se prema naprijed i proviri van. Sunce je po elo tonuti za drve e, bacaju i duge, tamne sjene po cijelom kampu. Iz položaja u kojem se nalazio, mogao je vidjeti samo dio okruženja, ali ono što je vidio nije pokazivalo nikakve znake živosti ili aktivnosti. Podigavši se na noge, odvoji žice i krene van.

im se kontakt prekinuo, vrata se vrsto zatvore i skoro mu prignje e lijevi lanak, ali se Luke baci na zemlju i zgr en se otkotrlja podalje od vrata. Sledi se, i leže i sa eka da vidi ho e li buka vrata ikoga uzbuniti i potaknuti na akciju. Ali tišina i mir se neometano nastave, i nakon nekoliko trenutaka, Luke se podigne i otr i prema drugim vratima skladišta. Artoo je bio u pravu, zaista nije bilo brave na tim vratima. Luke pritisne prekida , ogleda se još jednom oko sebe i tiho se uvu e u drugu prostoriju. Droid ga do eka sa zanesenim cvrkutavim pozdravom, smiješno se bacakaju i naprijed-nazad, sputan ogrlicom za vezivanje, napravom koja je nalikovala lisicama, koja je tijesno prijanjala oko njegovih nogu i to kova. - Tiho, Artoo. - upozori ga Luke spuštaju i se na koljena kako bi razgledao napravu. - I budi malo miran. Luke se bojao da e naprava biti zaklju ana ili isprepletena s droidovim to kovima na takav na in da e mu biti potreban poseban alat da bi ga oslobodio. Ali bila je puno jednostavnija nego što je pretpostavljao. Uzdizala je droida toliko iznad zemlje da nije mogao uspostaviti pravi doticaj izme u svojih kota a i podloge. Luke otpusti nekoliko spona, razdvoji spojene polovine spojnica i Artoo je bio slobodan.


141

- Hajde. - re e droidu i uputi se natrag prema vratima. Koliko je mogao vidjeti, kamp je još uvijek bio prazan. - Brod je na onoj strani. - prošapta, pokazuju i prstom prema središnjoj zgradi. - ini mi se da emo najlakše sti i onamo ako zaokružimo oko kampa s lijeva, drže i se što bliže ruba šume.

Ho eš li se mo i kretati po toj podlozi? Artoo podigne svoj maleni skener, pa oprezno potvrdi pijukanjem da je izvedivo. - U redu. Budi na oprezu, u slu aju da netko izi e iz jedne od zgrada. Ve su bili u šumi i možda na etvrtini puta, kada Artoo zacvrkuta upozorenje. - Stani! - prošap e Luke, zaus-tavivši se pored jednog velikog debla, nadaju i se da su dovoljno duboko u sjeni. Njegovo se crno odijelo trebalo savršeno uklapati s tamnom pozadinom šume, ali Artoovo bijelo i plavo metalno tijelo je bilo nešto drugo. Na sre u, trojica muškaraca koji su izišli iz središnje zgrade nisu ni pogledali prema njima, ve se uputiše ravno prema rubu šume na suprotnom kraju kampa. Hodali su brzim, odlu nim korakom, i trenutak prije nego što su nestali medu drve em, sva trojica izvuku svoje pištolje. Artoo tiho zakuka. - Ni meni se ne svi a. - re e mu Luke. - Nadajmo se da to nema veze s nama. Možemo li dalje? Droid potvrdno bipne i ponovo krenuše. Luke je krajem oka promatrao šumu oko i iza njih, prisje aju i se Marinih zakukuljenih napomena o velikim grabežljivcima. Možda je sve bila laž, naravno, namjerno izre ena kako bi ga se obeshrabrilo i sprije io pokušaj bijega. Sto se toga ti e, nije nikada otkrio je li prozor na njegovoj prijašnjoj sobi doista imao ugra en alarm. Artoo se ponovo oglasi. Luke se ponovo usredoto i na kamp... i sledi se. Mara je upravo izašla iz središnje zgrade. Lukeu se inilo da strašno dugo stoji pred vratima, gledaju i rastreseno prema gore, u nebo. Gledao je u nju, ne usu uju i se skinuti pogleda s nje ak ni toliko kratko koliko bi mu trebalo da provjeri je li Artoo skriven i neprimjetan. Ako se okrene u njihovom smjeru... ili ako se uputi prema skladištu da provjeri što Luke radi... Nenadano, ona ponovo spusti pogled, odlu nog izraza lica. Okrene se prema drugoj baraci i uputi se prema njoj žustrim korakom. Luke s olakšanjem izdahne, i ne shva aju i da je cijelo vrijeme zadržavao dah. Još uvijek nisu ni približno izbjegli sve opasnosti, sve što je Mara trebala u initi jeste okrenuti se za devedeset stupnjeva na lijevo i ugladala bi ih ravno pred sobom. Ali nešto u njezinom stavu govorilo je da su joj misli i pažnja usmjereni na nešto drugo. Kao da je nenadano donijela važnu odluku... Ude u baraku, pa i Luke odlu i što e. - Hajdemo, Artoo. - promrmlja. - Ovdje postaje prevelika gužva. Idemo se zavu i dublje u šumu i pri i brodovima straga umjesto sa strane. Na sre u, hangari za održavanje letjelica i grupa letjelica parkiranih kraj njih nisu bili daleko. Stigli su do hangara za samo nekoliko minuta i otkrili da je X-krilac nestao. - Ne, ne znam kamo su ga odvezli. - promrsi Luke, osvr i se koliko je mogao jer se istovremeno trudio ostati zaklonjen. - Mogu li ga tvoji senzori otkriti? Artoo cvrkne negativno, a nakon toga uslijedi eretavo objašnjenje koje Luke nije ni pokušao pratiti. - Ma, nije važno. - re e droidu. - Ionako bi se morali spustiti negdje dalje na planetu i prona i nešto što može dosti i brzinu svjetlosti. Jednostavno emo sve topresko iti i odmah uzeti jednog od ovih. Pogleda okolo, nadaju i se da e ugledati Z-95 ili Y-krilnu letjelicu ili bilo kakvu drugu letjelicu koju je manje-više poznavao. Ali jedini brod kojeg je mogao raspoznati u grupi bila je Corellian Corvetta i nešto što je izgledalo kao umanjeni teretnjak. - Imaš li kakav prijedlog? - upita droida. Droid brzo zacvrku e potvrdan odgiovor, usmjerivši svoj maleni senzor prema paru dugih,


142

vitkih letjelica koje su bile skoro dva puta duže od Lukeova X-krilca. Bilo je o ito da su lovci, ali ništa sli no onome što je Savez obi no koristio. - Jedan od tih? - upita zadvojno. Artoo se ponovo oglasi, ali ovaj put pomalo nestrpljivo. - Da, dobro, jesmo malo u stisci s vremenom. - složi se Luke. Upute se poprijeko prema jednom od lovaca bez problema. Ulaz u ovu letjelicu bio je sa strane, pri vrš en za trup šarkama, nimalo nalik X-krilcu. Vjerojatno je to bio jedan od razloga Artoova odabira, pomisli Luke dok je droida podizao na gore. Pilotska kabina nije bila puno prostranija od one u njegovoj letjelici, ali se iza kabine nelazilo dodatni odjeljak s tri sjedala i opremom za tehni ku kontrolu i naoružanje. Sjedala nisu bila prilago ena za astromehani- arske droide, naravno, ali s malo snalažljivosti s Lukeove strane i malo produžavanja sigurnosnih pojaseva, uspio je uglaviti Artooa izme u dva sjedala i vrsto ga vezati. - ini se kao da je sve ve pripravno za polijetanje. - primjeti, gledaju i u treperava svjetla na komandnoj plo i. - Evo priklju ka ovdje, hajde brzo sve provjeri dok se ja smjestim i svežem. S malo sre e, možda se možemo izgubiti odavde prije nego što shvate da nas nema. Uputila je otvorenom vezom poruku Chinu, a zatim i malo tajnovitije obavijestila Avesa i ostale na Millenium Falconu. I dok se žurno prikradala i promatrala naokolo po kampu, idu i prema skladištu broj tri, bila je svjesna lnjenice da mrzi cijeli svemir. Ona je bila ta koja je pronašla Skywalkera. Tu nije bilo dileme, o tome se nije moglo raspravljati. Ona je trebala, a ne Karrde, odlu iti o njegovoj kona noj sudbini. Trebala sam ga ostaviti tamo, gorko re e sama sebi, dok je stupala po tvrdoj nabijenoj zamlji. Trebala sam ga ostaviti da umre u hladno i svemira. I o toj je mogu nosti razmišljala u to vrijeme. Ali da je umro tamo, sam, nikada ne bi bila sigurna da je doista mrtav. I u tom slu aju nikada ne bi okusila to zadovoljstvo da ga sama ubije. Pogleda u sablju u svojoj šaci, promatraju i kako se popodnevno sunce odbija od njezine srebrnaste drške dok joj je odmjeravala težinu u ruci. Mogla je to u initi sada, i znala je to. Mogla ga je oti i provjeriti i kasnije tvrditi da ju je napao. Bez Sile koja bi mu pomogla, bio bi laka meta, ak i za nekog kao što je ona, za nekoga tko nije držao u ruci svjetlosnu sablju više nego nekoliko puta u životu. Bilo bi lako, isto i brzo. A nije dugovala Karrdeu baš ništa, bez obzira na to koliko su dobro postupali s njom. U ovome se slu aju nikako nije osje ala dužna. A sada... Približavala se skladištu broj etiri, još uvijek neodlu na, kad za uje tiho zujanje zra nog jastuka. Pogleda u nebo, zakrivaju i o i slobodnom rukom dok je pokušavala ugledati brod u dolasku. Ali ništa se nije vidjelo... i kako se zujanje poja avalo, ona iznenada shvati kako je to zvuk jedne od njihovih letjelica. Okrene se i pogleda prema hangarima za održavanje... Upravo na vrijeme da ugleda jedan od njihovih Skipray mlaznjaka kao se uzdiže nad vrhove drve a. Par sekundi je zurila u brod, pitaju i se što je to, za ime Boga, Karrde radio. Slao pratnju ili brod- vodi pred imperijalne goste, možda? I tada joj, naglo, sve postane jasno. Brzo se okrene i potr i prema skladištu broj etiri, u trku vade i laserski pištolj iz furtole na podlaktici. Brava na vratima prostorije nije se dala otvoriti, Mara pokuša dva puta, pa izgubi strpljenje i razbije je hicem iz pištolja. Skywalker je nestao. Mara žestoko opsuje, pa potr i natrag u kamp. Skipray se ve kretao prema naprijed, nestaju i za drve em, uputivši se prema zapadu. Vra aju i pištolj u futrolu, zgrabi odašilja za pojasom...


143

I ponovo opsuje, još gore nego prvi put. Imperijalci su mogli sti i svakog trenutaka i samo spominjanje Skywalkerova imena putem veze moglo ih je sve uvaliti u neopisivu gužvu. Tako da joj je preostala jedna jedina mogu nost. Ubacila se u drugi Sipray i pokrenula ga, našavši se u zraku za manje od dvije minute. Skywalker joj ne e, nikako ne e, pobje i. Gurnivši ru icu pogona do krajnje granice, vrisne i baci se u lov.


144

GLAVA 23

Pojavili su se gotovo istovremeno na ekranu: drugi Karrdeov lovac koji je krenuo u potjeru za njim i Imperijalni Zvjezdani Razara u orbiti visoko iznad njega. - Mislim - povi e Luke Artoou - da smo u nevolji! Droidov se odgovor izgubi u urliku pogonskih motora nakon što je Luke ru icu gurnuo onoliko daleko koliko se usudio u svome nepoznavanju letjelice. udne komande log lovca nisu bile ni približno nalik bilo emu ime je Luke ranije upravljao, pomalo su ga podsje ale na motorne sanjke kojima se Savez služio na Hothu, ali samo po lijenom odgovoru motora na komande. Bio je siguran, da bi vremenom nau io letjeti na tome. Ali vrijeme je bilo nešto što mu je istjecalo nevjerojatnom brzinom. Riskirao je pogled na ekran s prikazom stražnjeg dijela. Drugi mu se lovac brzo približavao, sada su ih dijelile samo minuta ili dvije. Bilo je o ito da je drugi pilot imao puno više iskustva u upravljanju letjelicom nego Luke. Ili to, ili je u pitanju bila strašna odlu nost da se Luke zaustavi i ta je odlu nost bila tolika da je ignorirala svu normalnu opreznost koju bi nalagao zdrav razum. U jednom i drugom slu aju, znao je da se radi o Mari Jade. Lovac zaroni malo preduboko, o ešavši trbuhom repu o vrhove krošanja i izvla i oštar Artoov vrisak. - Oprosti, - dovikne mu Luke, osjetivši kako mu na elu izbija znoj dok je polako smanjivao brzinu i ispravljao lovca. Toliko o zdravom razumu... Ali ovoga trenutka je držanje tik uz vrhove drve a bila njegova jedina nada. Šuma ispod njega je, zbog nekog nepoznatog i njemu nejasnog razloga, imala u inak koji je paralizirao ili ometao skenere i za navigaciju i za detekciju. Kako je on ostajao nisko, tako je i njegova progoniteljica morala ostati, da ga ne bi izgubila iz vida pred šarenom pozadinom šume, koja ge je bar dijelom skrivala i od Razara a u orbiti. Zvjezdani Razara . Luke pogleda na njegov prikaz na ekranu neba nad letjelicom i osjeti kako mu se želudac gr i Sada je bar znao tko su bili posjetitelji koje je Mara spominjala. inilo mu se da je umakao u posljednjem trenutku. S druge strane, možda je injenica da ga je Karrde premjestio u skladište zna ila da se ipak nije odlu io na to da ga preda Imperiju. Bilo bi zanimljivo upitati Karrdea o tome jednoga dana. Ako je mogu e, sa što ve e udaljenosti. Iza njega, Artoo iznanada zapiji e upozoravaju i. Luke posko i u sjedalu, prelaze i pogledom po ekranima traže i izvor opasnosti... Pa ponovo posko i. Ravno iza njega, gotovo na vrhu njegoav repa na udaljenosti manjoj nego što je bila dužina letjelice, nalazio se drugi lovac. - Drži se! - povi e Luke Artoou, vrsto stiš i zube. Njegova je jedina šansa sada bila izvesti koiogranski manevar izbjegavanja, usporavaju i svoje kretanje prema naprijed i zaokre i na jednu stranu u polukrugu prema gore. Stiš i upravlja ku palicu jednom rukom, drugom je naglo gurnuo ru icu pogona i ubrzao. Sasvim nenadano, kupola pilotske kabine eksplodira u pucketaju oj pomutnji izazvanoje gran icama drve a i Luke bi snažno odba en na sigurnosne okvire, dok se lovac okretao, prevrtao i kotrljao van svake kontrole. Posljednji zvuk koji je uo prije nego što je utonuo u tamu bio je Artoov reski elektronski vrisak. Tri se transportera spuste savršeno uskla enim manevrom, dok je TIE eskadrila prohujala nad njima u jednako savršenoj formaciji. - Imperijalna stru nost za besplodne parade nije nimalo nagrizena zubom vremena, ini mi se. - promrmlja Aves. - Tiho! - promrmlja Karrde prema njemu, promatraju i kako se silazne rampe transportera spuštaju prema tlu. U transporteru koji se nalazio u sredini, Karrde je u to bio siguran,


145

putovao je Admiral Thrawn. Stupaju i s laserskim puškama koje su ceremonijalno držali naslonjene preko prsa, vod jurišnika se postroji uz svaku rampu. Za njima, ne izlaze i iz srednjeg, nego iz transportera na desnoj strani, pojavi se nekoliko asnika nižeg ina. Prate i ih u stopu, za njima je stupalo nisko žilavo stvorenje nepoznate rase. Koža mu je bila tamno siva, o i izbuljene a vilica izbo ena, a djelovalo je kao tjelohranitelj. Iza njega se pojavi Veliki Admiral Thrawn. Toliko o tome, pomisli Karrde, da on stvari radi na uobi ajen na in. Bilo je to nešto što je trebalo zapamtiti za budu nost. U pratnji svog malog odbora za do ek, Karrde se uputi prema grupi imperijalnih posjetitelja, istovremeno pokušavaju i ne obrašati pažnju na mrke poglede jurišnika. - Veliki Admirale Thrawn, - kimne pozdravljaju i - dobrodošli U naš kutak Myrkra. Ja sam Talon Karrde. - Drago mi je upoznati vas, kapetane. - re e Thrawn, lagano podigavši glavu. Te su sjajne o i, zaklju i Karrde, bile ak impresivnije uživo nego na ekranu. I puno strašnije. - Ispri avam se zbog ovog pomalo neformalnog do eka. - nastavi Karrde, pokazuju i zamahom ruke na svoju pratnju. - Ne do ekujemo esto ljude vašeg ranga na Myrkru. Thrawn izdigne jednu plavo-crnu obrvu. - Doista? Mislio sam da bi ovjek na položaju kao što je vaš trebao biti naviknut na druženje s elitom. Posebice s visokim planetarnim dužnosnicima ija vam je suradnja, ako tako smijem re i, neophodna. Karrde se opušteno nasmješi. - Imamo kontakte s elitom s vremena na vrijeme. Ali ne ovdje. Ovo je, ili bih trebao re i bila je - doda, zna ajno pogledavaju i u jurišnike - naša privatna baza za operacije. - Naravno. - odvrati Thrawn. - Zamjerili smo interesantnu dramu prije nekoliko minuta, tamo prema zapadu. Pri ajte mi o tome, što se dogodilo? S naporom, Karrde sa suzdrži od mrštenja. Nadao se da je u inak ometanja senzora koje šume Myrkra imaju zapravo sakrio utrku Skipraya od Thrawnova pogleda. O ito, ništa nije ostalo skriveno. - Radi se o manjem internom problemu. - pokuša uvjeriti Admirala. -Jedan bivši i pomalo nezadovoljan lan organizacije provalio je u jedno od naših skladišta, ukrao nešto robe i pobjegao jednim od naših brodova. Jedan drugi lan se dao u potjeru za njim. - Bio je u potjeri, kapetane. - ispravi ga Thrawn lijeno, o iju uprtih u Karrdea koji je njihov pogled osjetio kao žarenje. - Ne znate li da su se oba srušili? Karrde je zurio u njega, a krv mu se sledi u žilama. - Ne, nisam to znao. - re e. - Naši senzori... visok postotak metala u drve u vrlo loše utje e na njih, tako da su sva o itavanja gotovo nemogu a. - Mi smo promatrali s malo ve e visine. - re e Thrawn. - Izgledalo je kao da je prvi brod udario u drve e, a progonitelj je zatim zahva en strujom zraka. - zamišljeno je motrio Karrdea. - Pretpostavljam da je progonitelj bio netko vama vrlo važan? Karrdeovo lice malo o vrsne kako se pribrao. - Svi su moji suradnici vrlo važni. - re e, dohavtivši odašilja . - Molim vas, ispri ajte me na trenutak. Moram organizirati spasiteljsku ekipu. Thrawn na ini dug korak prema naprijed, pruživši dva blijedo-plava prsta i pokrivši njima odašilja u Karrdeovim rukama. - Dopustite, - re e uljudno - Zapovjednice desetine? Jedan od jurišnika iskorakne naprijed. - Da, gospodine? - Po ite ispitati pojedinosti pada onih letjelica. - zapovjedi Admiral, još uvijek gledaju i u Karrdea. - Pregledajte olupine i dovedite natrag preživjele ako ih ima. I sve ono što izgleda kao da ne pripada u Skipray mlažnjak. - Da, gospodine. - salutira vojnik , a jedna se kolona jurišnika okrene u mjestu i uputi se uz rampu transportera na krajnjoj lijevoj strani. - Cijenim vašu pomo , Admirale. - re e Karrde, osjetivši nenadano kako su mu se osušila


146

usta. - Ali zaista nema potrebe. - Naprotiv, kapetane. - re e tiho Admiral. - Pomo koju ste nam ukazali s ysalamirijima ini nas vašim dužnicima. Na koji bi vam na in mogli bolje uzvratiti? - Doista, na koji? - promrmlja Karrde. Rampa se podigne i zaklopi, i uz šum zra noga mlaza, transporter se podigne u zrak. Karte su bile podijeljene, i Karrde nije više mogao ništa u initi da ih izmjeni. Mogao se jedino nadati da je Mara nekako imala nadzor nad doga anjima. Da je u pitanju bio netko drugi, ne bi se mogao kladiti u to. Ali s Marom... Postojala je šansa. - A sada, - re e Thrawn - ...mislim da ste me htjeli provesti okolo ? - Da. - kimne Karrde. - ho emo li?

ini se da jurišnici odlaze. - tiho se javi Han. primi i dalekozor još bliže o ima. - Ili bar neki od njih. Ulaze u jedan od transportera. - Daj da vidim. - prošap e Lando, zaklonjen s druge strane drveta. Pokušavaju i se micati polako i oprezno, Han mu pruži dalekozor. Ni na koji na in nisu mogli znati kakovom opremom raspolažu transporteri i TIE lovci, a Han nije puno vjerovao pri ama o tome koliko drve e štiti od senzorskih pretraživanja. - Da, ini se da odlazi samo taj jedan transporter, - složi se Lando. Han se napola okrene, a nazubljene travke na kojima su ležali, zaboše mu se u košulju. - Imate li esto Imperijalne posjetitelje? - upita. - Ne ovdje. - Ghent nervozno odmahne glavom, zubi su mu gotovo cvokotali zbog napetosti. - Bili su jedno ili dva puta u šumi kako bi pokupili vsalamirije, ali nikad nisu dolazili u bazu. Bar ne dok sam ja bio ovdje. - Ysalamiri? - namršti se Lando. - Što je to? - Malene zmije s nogama i pokrivene krznom. - re e Ghent. - Ne znam emu služe. ujte, možemo li se sada vratiti do broda? Karrde mi je rekao da vas trebam zadržati tamo gdje ete biti sigurni. Han se nije obazirao na njega. - Što ti misliš? - upita Landa. Ovaj slegne ramenima. - Mora da ima neke veze s onim Skiprayom koji je odjezdio odavdje dok nas je Karrde pratio van. - Imali smo neku vrst zato enika. - primjeti Ghent. - Karrde i Jade su ga sklonili nekamo... možda je umakao. A sad, možemo li se, molim vas, vratiti... - Zato enik? - ponovi Lando, namrštivši se na malca - Kada je Karrde po eo trgovati zarobljenicima? - Možda onda kada je po eo trgovati s otmi arima - zareži Han prije no što je Ghent stigao odgovoriti. - Mi ne trgujemo s otmi arima. - usprotivi se Ghent. - Pa, upravo trgujete s jednim. - re e mu Han, pokazavši glavom prema skupini Imperija. - Onaj maleni sivi stvor? To je jedan od onih koji su pokušali oteti Leiu i mene. - Sto? - Lando pogleda kroz dalekozor. -Jesi li siguran? - To je jedan od njihove vrste, u svakom slu aju. Pri našem susretu nismo imali dovoljno vremena za formalno upoznavanje. - Han se zagleda u Ghenta. - Zato enik... tko je bio? - Ne znam. - odmahne Ghent glavom. - Doveli su ga Wild Karrdeom prije nekoliko dana i privremeno ga smjestili u barake. Mislim da su ga premjestili u jedno od skladišta kada smo uli da se Imperijalci spuštaju u posjet.

- Kako je izgledao? - Ne znam! - sikne Ghent, gube i svu prisebnost. Šuljanje po šumi i uho enje naoružanih jurišnika nikako nije bilo nešto s ime bi se trebao baviti profesionalni razbija šifri. - Nitko od nas mu se nije smio približiti ili se raspitivati o njemu.


147

Lando pogleda u Hana. - Može biti netko za koga ne žele da ga se Imperij do epa. Možda prebjeg koji pokušava sti i do Neve Republike? Han stisbne zube. - Više me brine injenica da su ga premjestili iz baraka. To može zna iti da bi jurišnici mogli useliti u njih na neko vrijeme. - Karrde nije spomenuo ništa o tome. - usprotivi se Ghent. - Karrde možda još ni sam ne zna za to. - odvrati Lando suho. - Vjeruj mi, znam što govorim. - pruži dalekozor Hanu. - ini se da ulaze unutra. I doista jesu. Han je promatrao dok se procesija udaljavala: Karrde i blijedo-plavi asnik Imperija na elu, za njima njihove pratne, s po jednom kolonom jurišnika sa svake strane. - Imaš li pojma tko je tip s crvenim o ima? - upita Ghenta. - Mislim da je Veliki Admiral, ili tako nešto. - odgovori ovaj. - Preuzeo je operacije Imperija prije nekog vremena. Ne znam mu ime. Han pogleda u Landa i vidje kako ga ovaj upitno gleda. - Veliki Admiral? - ponovi Lando oprezno. - Da. ujte, odlaze., nemate više što za vidjeti. Možemo li, molim vas...? -Vratimo se na Falcon. - promrmlja Han, spremaju i dalekozor u torbicu za pojasom i krenuvši puzati unazad na sve etiri iz svoga zaklona. Veliki Admiral. Nije ni udo da je Nova Republika gubila nadzor nad nebom u posljednji vrijeme. - Mislim da na Falconu nemaš podataka o Velikim Admiralima Imperija. - promrmlja Lando, povla i se usporedo s Hanom. - Ne. - re e mu Han. - Ali imaju ih na Copruscantu, - Krasno. - re e Lando, a rije i mu se gotovo izgube u šuštanju oštre trave dok su se puzaju i provla ili kroz nju. - Nadajmo se da emo ostati dovoljno dugo živi kako bi im mogli i prenijeti ovo što smo otkrili. - Ho emo. - uvjeri ga Han mra nim glasom. - Ostat emo ovdje dovoljno dugo da otkrijemo kakvu to igru Karrde igra, ali nakon toga odlazimo. ak i ako se budemo morali probijati odavde još pokriveni mrežom za kamuflažu. Naj udnija stvar u vezi s bu enjem ovaj put, pomisli Luke ošamu eno, jesta da ga ništa zapravo nije boljelo. A trebalo je. Koliko se sje ao posljednjih nekoliko sekundi, a i prema onome što je mogao vidjeti kroz udubljenu kupolu pilotske kabine koju je okruživalo polomljeno drve e, trebao je biti sretan zbog same injenice da je ostao živ, Naravno, sigurnosni pojasevi i zra ni jastuci bili su potpomognuti ne im naprednijim, vjerojatno kompenzatoror. ubrzanja za nuždu. Iza sebe za uje drhtavo pijukanje. - Jesi li u redu, Artoo? - povi e, izvukavši se iz sjedala i nezgrapno puzaju i po nagnutom podu letjelice. - Drži se, dolazim! Droidov priklju ak za pronalaženje podataka otkinuo se u sudaru, ali osim toga i nekoliko manjih uleknu a, inilo se da nije ozbiljnije ošte en. - Bolje bi bilo da krenemo. - re e mu Luke odvezuju i ga. - Onaj bi se drugi brod svaki trenutak mogao vratiti s pješa kim poja anjem. S velikim naporom, dovu e Artooa do stražnjeg dijela broda. Preklopna se vrata otvore bez ve ih poteško a. Luke sko i na tlo i ogleda se. Drugi se brod ne e vratiti s pješaštvom. Bio je ve tu, u gorem stanju nego njegov, ako je to bilo mogu e. Artoo zazviždu e kroz otvor, zvu i pomalo zgroženo i preplašeno. Luke pogleda prema njemu , a zatim ponovo u letjelicu. S obzirom na sigurnosnu opremu letjelice, bilo je vjerojatno da Mara nije teže ozlije ena. Najvjerojatnije se za njima spremalo i poja anje i Luke je vjerovao da e ona izdržati do njihova dolaska. Ali opet, možda i nije bilo tako. - Sa ekaj tu gdje jesi, Artoo. - re e Luke droidu. - Idem na brzinu pogledati. Iako je vanjština letjelice djelovala lošije od Lukeova broda, unutrašnjost je ini se ipak bila u


148

boljem stanju. Probijaju i se kroz krhotine i ostatke tehni ke opreme i naoružanja, Luke stupi pred vrata pilotske kabine. Preko ruba sjedala vidio se samo vrh pilotove glave, ali sjajna crveno-zlatna kosa bilo je sve što je Luke trebao vidjeti kako bi znao da je njegova prijašnja pretpostavka bila to na. Mara Jade je bila ona koja je krenula u potjeru za njim. Nekoliko je trenutaka ostao stajati na istome mjestu, razapet izme u osje aja hitnje i osje aja da mora zadovoljiti svoj unutarnji osje aj etike. On i Artoo su se morali maknuti s tog mjesta što je prije mmogu e, i to je bilo vrlo jasno. Ali ako sada okrene leda Mari, a da ne provjeri u kakvom je stanju... U mislima se nade na Coruscantu i sjeti se one no i kada se Ben Kenobi došao oprostiti s njim. Drugim rije ima, rekao je tada Threepiou, Jedi se ne smije toliko zaokupiti problemima od galakti ke važnosti da bi ga to omelo u brizi za pojedina nog ovjeka. A potrajat e, zapravo, samo minutu. Stupi u kabinu i zaviri u sjedalo. Pogledao je ravno u par širom otvorenih i savršeno svjesnih zelenih o iju. Zelene o i koje su zurile u njega preko nišana malenog pištolja. - Mislila sam da eš do i. - re e ona, zlobno zadovoljnim glasom. - Odmakni se. Odmah! Luke je posluša. - Jesi li povrije ena? - upita je. - Ne ti e te se. - odvrati Mara oštro. Izvu e se iz sjedala, slobodnom rukom izvla i maleni, plosnati kov eg ispod sjedala dok je ustajala. Još nešto zapne Lukeu za oko, Ponovo je za pojasom nosila njegovu svjetlosnu sablju. - U pregratku iznad izlaza nalazi se još jedna kutija. - re e mu. - Izvadi je. Luke prona e bravu i otvori pregradak. U njemu se nalazila metalna kutija s oznakama koje su mu bile nepoznate, ali je djelovala kao kutija s opremom za preživljavanje. - Nadam se da ne emo morati hodati cijelim putem nazad. - primjeti Luke, izvla i kutiju i otvaraju i izlaz. - Ja ne u. - odvrati mu ona. Djelovala je kao da malo oklijeva, prate i ga u spuštanju na tlo. - Ho eš li se ti uop e vratiti, sasvim je drugo pitanje. Luke je vrsto pogleda u o i. - Završavaš ono što si zapo ela s ovim? - upita, pokazavši na svoj razbijeni brod. Ona frkne. - Slušaj, mom ino, ti si nas srušio, a ne ja. Moja je jedina greška bila u tome što sam ti se zalijepila za rep kada si udario u drve e. Spusti kutiju na zemlju i skini droida s letjelice. Luke u ini kao što mu je rekla. Dok je spuštao Artooa, ona je otvorila kutiju s opremom i jednom rukom prevrtala po njoj. - Samo ostani gdje jesi. - obrati se Lukeu. - I drži ruke tako da ih mogu vidjeti. Zatim zastane, nagnuvši glavu u jednu stranu kao da osluškuje. Trenutak kasnije, Luke u daljini za uje slab zvuk letjelice koja se približavala. - Zvu i kao da naš prijevoz za nazad ve stiže. - re e Mara. - Ti i droid... Zastane u pola re enice i po ne se grozni avo ogledati naokolo, dok su joj miši i lica i vrata bili udno napeti od siline koncentracije. Luke se namršti, traže i o ima i osluškuju i, pokušavaju i otkriti izvorište problema. Iznenada, Mara s treskom zaklopi poklopac kutije i zaklju a je. - Mi i se! - povi e, pokazuju i mu neka se udalji od olupina. Rukom u kojoj je držala i pištolj podigne kutiju koju je ona izvadila iz letjelice i strpa je pod lijevu ruku. Medu drve e, oba. Rekla sam, mi i se! Bilo je ne ega u njezinom glasu, zapovjed ili hitnost, ili oboje, ne ega što nije ostavljalo mugu nost rasprave ili pitanja. Za nekoliko sekundi Luke i Artoo se na oše u zaklonu najbližeg drve a. - Dublje! - naredi im ona. - Hajde, mi ite se! S odre enim zakašnjenjem, Lukeu padne na pamet da se moglo raditi i o smrtonosnoj šali, da je Mara zapravo htjela pucati mu u le a tako da kasnije može tvrditi kako je pokušavao pobje i. Ali Mara mu je bila za petama, dovoljno blizu da je mogao osjetiti njezin dah i


149

povremeni dodir pištolja kojim bi ga okrznula po le ima. Ušli su možda deset metara dublje u šumu i Luke se nagne kako bi pomogao Artoou da prije e jedan izbo eni korjen... - Dovoljno smo daleko. - prosik e mu Mara u uho. Sakrij droida i baci se na zemlju. - Luke prebaci Artooa preko korjena i sakrije ga za drvo... i dok se spuštao pored Mare na tlo, odjednom shvati. Ugleda Imperijalni transporter kako se, vise i u zraku nad olupinama letjelica, polagano okre e kao lebde i grabežljivac u potrazi za plijenom. Mali pokret koji primjeri uglom oka privu e mu pažnju. Okrene se i suo i se s Marinim pištoljem. - Ne mi i se! - prošaputa ona, a Luke osjeti njen vreli dah na vratu. - Ni zvuka! Luke kimne glavom kako razumije i okrene glavu natrag kako bi dalje promatrao transporter. Mara prebaci ruku preko njega, zabije mu vrh svog pištolja pored uha, pa se i sama zagleda u letjelicu. Transporter je prestao kružiti naokolo i tada se odvažno spusti na razrovanu zemlju izme u dva uništena broda. ak i prije nego što se potpuno spustio, otvori se rampa s trupa transportera i iz njega nahrupiše jurišnici. Luke je promatrao kako se razdvajaju i kako su krenuli pretražiti brodove, a udnovatost tog prizora cijeloj je sceni davala ton nestvarnog. Tu, na dvadeset metara od njih, bila je Marina prilika da ga izru i Imperiju. Ali ipak, evo ih oboje, leže skrivaju i se iza drveta i pokušavaju disati dovoljno tiho da ih ne primjete. Je li se Mara nenadano predomislila? Ili jednostavno nije htjela imati svjedoke u blizini kada ga bude ubila? A u tom slu aju, Luke nenadano shvati, imao bi više izgleda ako prona e na ina da se preda Imperiju. Kada jednom bude daleko od ove planete, a Sila bude ponovo uz njega, imao bi bar priliku za borbu. Kada bi samo nekako odvratio Marinu pažnju i oslobodio se njezinog pištolja... Leže i stisnuta uz njega, ruke ovijene oko njegovih ramena, Mara je vjerojatno osjetila iznenadnu napetost njego« vih miši a. - Sto god da misliš pokušati, nemoj! - dahne mu u uho, zabijaju i pištolj malo ja e u njegovu vilicu. - Uvijek mogu re i da si me držao zarobljenu i da sam ti uspjela oteti pištolj. Luke s mukom proguta i odlu i se smiriti i ekati. Nije trajalo dugo. Dvije se grupe jurišnika izgube u letjelicama, dok su ostali hodali naokolo, po rubu istine koju su na inile letjelice u padu, pretražuju i o ima i senzorima dubinu šume. Nakon nekoliko minuta pojave se oni iz letjelica i nakratko se dogovoriše o ne emu s ostalima, stoje i pred ulazom u transporter. Na ne ujnu komandu, pridruže im se ostali iz grupe koja je pretraživala okoliš i cijela se skupina uputi u unutrašnjost letjelice. Rampa se podigne i zatvori, i transporter se odvoji od tla i nestane u visini, ne ostavljaju i za sobom ništa, samo zvuk mlaznih pogona. Nakon minute, zavlada potpuna tišina. Luke se osovi na ruke i po ne se podizati. - Pa... Uko i se kada ga Mara ponovo grubo nabije pištoljem. - Tišina! - promrmlja tiho. - Ostavili su senzore, u slu aju da se netko vrati. Luke se namršti. - Kako znaš? Zato što je to uobi ajeni postupak u ovakvim slu ajevima. - grubo odvrati. - A sada, budi tiho, ustajemo i još emo se malo udaljiti. I neka i droid bude tiho. Ve su potpuno izgubili iz vida olupine, i vjerojatno su se udaljili nekih pedesetak metara, kada Mara naredi da se stane. - Sto je sada? - upita Luke. Sjest emo. - odgovori ona. Luke kimne i spusti se na zemlju. - Hvala ti što me nisi predala jurišnicima. - Poštedi me toga. - re e ona kratko, pažljivo sjedaju i i odlažu i pištolj pored sebe. Ne brini se, nema ni eg nesebi nog u tome. Mora da su nas transporteri primjetili dok su se spuštali, pa su nakon toga poslali skupinu da sve istraži. Karrde e im ve zamazati o i nekom slatkom pri icom o tome što se dogodilo, a ja im ne mogu jednostavno ušetati ravno u ruke sve dok ne znam o kakvoj je pri i rije . - Postavi mali plosnati kov eg na krilo i otvori ga.


150

- Mogla bi ga pozvati. - podsjeti je Luke. - Isto bih tako mogla opozvati Imperijalce izravno i uštedjeti si vrijeme. - odvrati mu ona. - Osim ako ti ne misliš da nemaju opremu kojom e nadzirati sve transmisije veze. A sad, zaveži, imam posla. Nekoliko je minuta u tišini radila s kov eži em, tipkaju i po malenoj tipkovnici i mršte i se na nešto što Luke nije mogao vidjeti s mjesta na kojem je sjedio. U nepravilnim je razmacima dizala pogled s ekrana, kako bi se uvjerila da on ne nemjerava nešto izvesti. Luke je ekao. Mara iznenada zadovoljno promrmlja. - Tri dana. - re e naglas, zatvaraju i kov eži . - Tri dana do ega? - upita Luke. - Do ruba šume. - re e mu ona, gledaju i ga o ima koje ne trepnuše. - Do civilizacije. Zapravo, Hyllyard Citya, koji je toliko blizu civilizaciji koliko neko mjesto na ovom planetu uop e i može biti. - A koliko nas ide tamo? - tiho zapita Luke. - To je pravo pitanje, zar ne? - složi se ona, ledenim glasom. - Možeš li mi dati jedan dobar razlog zašto bih se mu ila s vama? - Naravno. - Luke nagne glavu u stranu. - Artoo. - Ne budi smiješan. - njezin pogled okrzne droida. - Sto god se dogodi, droid ostaje ovdje. U komadima. Luke sa zagleda u nju. - U komadima? - Sto je, trebam li ti nacrtati? - podsmjehne se Mara. - Droid zna previše. A ne možemo ga ostaviti ovdje da ga jurišnici prona u. - Zna previše o emu? - O tebi, naravno. Tebi, Karrdeu, meni... cijeloj ovoj glupoj zbrci. Artoo tiho uzdahne. - On im ne e ništa re i. - bio je uporan Luke. - Ne e nakon što ga razbijem u komade. - složi se Mara. S naporom, Luke se natjera na mir. Logika e je,, ne gorljivost, natjerati a promjeni mišljenje. - Treba nam. - re e joj Luke. - Sama si mi rekla da je šuma opasna. Artoo ima senzore koji mogu otkriti grabežljivce prije nego što nam se primaknu dovoljno blizu da napadnu. - Možda, a možda i ne. - odvrati ona. - ovdašnja vegetacija smanjuje domet senzora gotovo na nulu. - Ali to je još uvijek bolje nego što ih možemo osjetiti ti ili ja. - re e Luke. - A Artoo može držati i stražu dok spavamo. Mara lagano izvije obrve. - Mi? - Mi. - re e Luke. - Ne vjerujem da e Artoo biti voljan da te štiti ako mene nema s tobom. Mara odmahne glavom. - Ne valja. - re e podižu i pištolj. - Mogu se sna i i bez njega. A tebe sigurno ne trebam. Luke osjeti kako mu se grlo stislo. - Jesi li sigurna da ne prepuštaš svojim osje ajima da nadvladaju nad tvojim prosudbama? - upita. Nije mislio da pogled njezinih o iju može postati oštriji nego što je ve bio. I bio je u krivu. - Dopusti da ti nešto kažem, Skywalkeru. - re e ona glasom, toliko blagim da ga gotovo nije mogao podnijeti. - Želim te ubiti ve jako dugo. Sanjala sam o tvojoj smrti svake no i, gotovo cijele prve godine. Sanjala o njoj, planirala je... Mislim da sam prošla kroz tisu e scenarija, pokušavaju i prona i pravi na in da to u inim. Možeš to nazvati maglom koja prije i moje prosudbe, ako želiš, ali ja sam se na to do sada navikla. To je ono što me stalno i neodvojivo prati. Luke pogleda duboko u njezine o i, potresen do srži svoga bi a. - Što sam ti uradio? - prošap e. - Uništio si mi život. - re e ona ogor eno - jedina je pravi na nadoknada da ja uništim tvoj. - Ho e li se tvoj stari život vratiti ako me ubiješ?


151

- Znaš i sam da ne e. - odgovori Mara, glasom koji je lagano podrhtavao. - Ali je to ipak nešto što moram uraditi. Za sebe i za... - i tu prekine. - A što je s Karrdeom? - upita Luke. - Sto s njim? - Mislio sam da me želi zadržati živim. Mara podrugljivo frkne. - Svi želimo ponešto što ne možemo imati. Ali na trenutak, nešto se pojavi u njezinim o ima. Nešto drugo što je zabljesnulo kroz mržnju koja ih je ispunjavala... Ali što god da je bilo, nije bilo dovoljno. - Gotovo da žalim što to ne mogu još malo otegnuti. - re e Mara, ponovo ledeno hladna, dok je podizala oružje. - Ali nemam vremena za gubljenje. Luke je zurio u nišan pištolja, dok mu je um o ajni ki tražio neko rješenje... - Sa ekaj trenutak. - nenadano progovori. - Rekla si da moraš saznati što je Karrde rekao Imperijalcima. Što ako ti mogu priskrbiti sigurnu frekvenciju kojom možeš komunicirati s njim? Nišan njezina pištolja zastane. - Kako? - sumnji avo upita. Luke kimne glavom prema opremi za preživljavanje. - Je li odašilja u opremi dovoljno jak da signal uputi do baze? Mislim, bez priklju enja na satelit ili tako ne eg. Još uvijek ga je sumnji avo promatrala. - U paketu je balon sa sondom koji može dignuti antenu dovoljno visoko kako bi se ometanje uzrokovano drve em izbjeglo najve im dijelom. Ali se ne može usmjeriti, što zna i da Imperijalci i svatko drugi na ovoj hemisferi mogu prisluškivati poruku koju šaljem. - To je u redu. - re e Luke. - Mogu poruku tako šifrirati da nitko drugi ne može iz nje izvu i bilo kakav smisao. Ili, bolje re eno, Artoo može. Mara se prezrivo nasmješi. - Prekrasno. Osim što preostaje jedan maleni detalj. Ako je šifra toliko dobra, kako e je Karrde razbiti? - Ne e ni morati. - odgovori Luke. - Ra unalo u mojoj letjelici e to u initi za njega. Osmjeha nestane s Marina lica. - Blefiraš. - prosik e ona. - Ne možeš izvesti dešifriranje izme u astromehani ar-skog droida i brodskog ra unala. - Zašto ne bih mogao? Artoo je jedini droid koji je radio s tim ra unalom u posljednjih pet godina, i to za vrijeme gotovo tri tisu e sati leta. Veza s ra unalom postala je dio njegove osobnosti. Zapravo, imam i potvrdu tomu, jer mehani ari u bazi moraju provoditi dijagnostiku letjelice preko njega da bi uop e dobili jasnu predodžbu o stroju. - Mislila sam da je uobi ajeni postupak brisanje i ponovno punjenje memorije droida upravo da bi se izbjegle takve situacije. - Meni je Artoo drag upravo takav kakav jest. - re e Luke. - A on i letjelica na taj na in bolje rade. - Koliko bolje? Luke pretraži svoju memoriju. Služba održavanja provela je to ispitivanje prije samo nekoliko mjeseci. - Ne sje am se to nog postotka. Mislim da je bio trideset posto brži nego astromehani arski droid u bazi, kojeg su povezali s mojom letjelicom. Možda ak i trideset i pet posto. Mara je pozorno promatralka Artooa. - To je brzina koja se može smatrati razinom prijepisa podataka, u pravu si. - složi se Mara oklijevaju i. - Ipak, Imperijalci bi mogli razbiti šifru. - Možda. Ali bi im za to trebala posebna oprema. A sama si rekla da emo iz šume izi i za tri dana. Mara je nekoliko minuta samo zurila u njega, napete vilice i stisnutih zuba, a na licu joj se ogledala bitka razli itih osje aja. Ogor enosti, mržnje, želje za preživljavanjem... i još nešto. Nešto za što je Luke mogao povjerovati da je odanost. - Tvoj je brod skriven u šumi. - kona no zareži na njega. - Kako misliš dešifriranu poruku poslati Karrdeu? - Vjerojatno je netko zadužen da nadgleda brod. - napomene on. - Sve što moramo uraditi


152

jeste ubaciti poruku u memoriju i ostaviti neki svjetle i znak koji e ukazivati da je poruka tamo. Imate ljude koji znaju kako izvu i poruku iz memorije, zar ne? - Svaki idiot zna kako nešto izvu i iz memorije. - otrese se Mara. - udno je, zar ne, kako ovaj plan slu ajno iziskuje da vas obojicu zadržim na životu. Luke ne odgovori, i izdrži njezin ogor eni pogled a da ne trepne... i tada, nenadano, Marina unutarnja bitka se završi. - Sto emo s droidom? - upita. - Trebat e nam vje nost da ga prevedemo preko ovog terena. - Artoo je i ranije išao kroz šume. Bilo kako bilo... - Luke se ogleda oko sebe i ugleda drvo s niskim granama koje su bile upravo odgovaraju e veli ine. - Mislim da mogu sklepati okvir na kojem u ga vu i, nosila ili tako nešto. - krene se ustati. - Ako mi daš sablju na minutu, mogu odsje i par ovih grana. - Sjedni. - zapovjedi mu Mara ustaju i. - Ja u. No, bar je pokušao. - Ove dvije. - re e joj, pokazuju i na grane. - Budi pažljiva, nezgodno je rukovati svjetlosnim sabljama. - - Tvoja briga za moje dobro je dirljiva. - re e Mara, glasom nabijenim podrugljivoš u. Prihvati sablju rukom i korakne prema drvetu koje joj je pokazao, drže i Lukca cijelo vrijeme na oku. Podigne sablju i aktivira je... Odsje e grane u nekoliko brzih i sigurnih zamaha, a zatim ih skrati i odvoji od manjih gran ica. Ugasi je i vrati za pojas jednom jedinom, izvježbanom kretnjom. - Izvoli. - re e mu, odmi i se. - Dobro. - odvrati on mehani ki, a um mu je bio zaokupljen divljenjem dok je posrtao prema granama da ih pokupi. Na in na koji je to izvela... -1 ranije si koristila sablju. Ona ga hladno promotri. - Tek da znaš da znam njome rukovati. U slu aju da osjetiš napast i pokušaš mi oteti pištolj. - Pogleda nagore prema nebu koje se mra ilo. - Hajde, požuri s tim nosilima. Trebamo na i neku istinu kako bi postavili balon sa sondom, i želim to uraditi prije no što padne mrak.


153

GLAVA 24

- Moram vam se ispri ati što sam vas istjerao na takav na in. - re e Karrde dok je s Hanom hodao prema glavnoj zgradi. - Posebice što se to dogodilo u sred obroka. To baš i nije vrst gostoljubivosti koju ina e prakticiramo. - U redu je. - odvrati mu Han, gledaju i ga onoliko pozorno koliko je to dopuštao mra ak koji se polako spuštao oko njih. Svjetlo koje je dopiralo iz zgrade pred njima bacalo je na Karrdeovo lice prigušeni sjaj. S malo sre e, bit e mu teško vidjeti izraz Hanova lica. - O emu se zapravo radilo?

- Ni em ozbiljnom. - ležerno odgovori Karrde. - Ljudi s kojima poslujem htjeli su me posjetiti i pogledati bazu. - Ah. - re e Han. - Zna i sada poslujete izravno s Imperijem? Karrdeova maska malo popusti. Han je o ekivao da e Karrde nagonski zanijekati cijelu stvar, ali on umjesto toga zastane i okrene se prema Landou i Ghentu koji su hodali za njima. - Ghent? - tiho upita. - Žao mi je gospodine. - re e malac, zvu i o ajno. - Zahtjevali su da izi u i pogledaju što se doga a. - Razumijem. - re e Karrde, bezizražajnog lica. – Ne vjerujem da iz toga može proizi i ve a šteta. Iako, nije vam bilo pametno toliko se izlagati. - Naviknut sam izlagati se opasnostima. - odvrati mu Han. - Ali vi niste odgovorili na moje pitanje. Karrde nastavi hodati. -Ako nisam zainteresiran raditi za Republiku, svakako nisam zainteresiran niti za rad s Imperijem. Imperijalci su dolazili ovamo nekoliko proteklh tjedana kako bi pokupili ysalamirije, udna stvorenja, kao ona što vise na drvetu u velikom salonu. Ponudio sam im svoju pomo u skidanju životinja s drve a. - Sto ste dobili zauzvrat? - Mogu nost da ih gledam dok rade. - re e Karrde. - Time sam dobio dodatni dijeli informacije kako bih mogao otkriti što namjeravaju sa životinjama. - I što su u inili s njima? Karrde pogleda u Hana. - Ovdje informacije koštaju, Solo. Zapravo, ako u biti iskren u potpunosti, ne znamo što namjeravaju s njima. Iako radimo na tome da otkrijemo. - Tako. Ali, njihovog zapovjednika znate osobno. Karrde se blijedo nasmješi. -1 opet se radi o informaciji. Hanu je polako bivalo dosta svega. - Neka bude po vašem. Koliko bi me koštalo ime tog velikog Admirala? - Ime trenutno nije na prodaju. - odgovori Karrde Hanu. - Možda o tome možemo pregovarati kasnije. - Hvala, ali mislim da nas kasnije ne e biti ovdje. - zaurla Han, staju i. - Ako nemate ništa protiv, mogli bi se oprostiti od vas ovdje i vratiti na brod. Karrde se okrenu prema njemu, vidno iznena en. - Ne ete ostati na ve eri do kraja? Gotovo da je niste ni zapo eli. Han ga je gledao ravno u o i. - Ne volim sjediti na zemlji kao vježbovna meta jurišnicima koji se motaju naokolo. - re e neuvijeno. Karrdeovo lice se smra i. - Ovoga trenutka, pametnije vam je sjediti na zemlji, nego privla iti pozornost po zraku. - re e hladno. - Zvjezdani razara još nije napustio orbitu. Ako sada poletite, bit e im to


154

otvoreen poziv da vas sruše. - Falcon je i ranije uspijevao uma i Zvjezdanim Razara ima. - odvrati Han. Ali Karrde je na neki na in bio u pravu... a i injenica da ih nije predao Imperiju vjerojatno je zna ila da mu se može vjerovati, bar za sada. Vjerojatno. Ali s druge strane, ako ostanu... - Mislim da nam ne bi naškodilo da se još malo zadržimo ovdje. U redu, završit emo s ve erom. - Dobro. - zaklju i Karrde. - Trebat e nam samo nekoliko minuta da sve ponovo uredimo. - Sve ste odnijeli? - Sve što je moglo ukazati na to da imamo goste. - re e Karrde. - Veliki Admiral je dobar promatra , mislim da ve to no zna koliko je mojih suradnika trenutno ovdje. - Pa, dok vi obavljate pripreme, - re e Han - želim oti i do broda i provjeriti neke stvari. Karrdeove se o i malo skupe. - Ali vratit ete se? Han mu se nedužno nasmiješi. - Vjerujte mi. Karrde je gledao u njega nekoliko trenutaka, a zatim slegne ramenima. - U redu. Ali, pripazite se. Lokalni grabežljivci obi no ne prilaze toliko blizu kampu, ali nikada se ne zna. - Bit emo oprezni. - obe a mu Han. - Hajdemo, Lando. Upute se nazad putem kojim su i došli. - No, što smo to zaboravili obaviti na Falconu? - upita ga Lando tiho kada se približiše drve u. - Ništa. - promrmlja Han. - Samo sam mislio da bi bilo pametno provjeriti Karrdeova skladišta. Posebno ono u kojem se nalazi zato enik. Ušli su nekih pet metara u šumu, a zatim zaokrenu kako bi obišli kamp. Na etvrt puta, naidoše na skupinu malih zgrada koje su nalikovala onom što su tražili. - Potraži vrata s bravom. - predloži Lando kada su izišli iz zaklona šume. - Trajnom ili privremenom. - Dobro. - Han je pokušavao vidjeti nešto kroz pomr inu. - Ono skladište tamo, ono s dvojim vratima? - Mogu e. - složi se Lando. - Hajdemo pogledati. Vrata na lijevoj strani zaista su imala bravu. Imala u prošlom vremenu. - Raznesena je. - re e Lando upiru i prstom u nju. - udno. - Možda je zato enik imao pomaga e. - primjeri Han, ogledaju i se naokolo. Nikoga nije bilo na vidiku. - Hajdemo unutra. Otvore vrata i u oše, ali ih i zatvore za sobom prije no što su upalili svjedo. Prostorija je bila napola puna, a ve ina je sanduka bila naslagana uz zid na desnoj strani. S jednom iznimkom... Han se približi da bi bolje pogledao. - Vidi, vidi. - progunda, gledaju i u skinutu uti nicu i žice koje su provirivale iz otvora. - Ovdje je netko bio vrijedan. - Ovdje ak i više. - dometene Lando iza njega. - Do i pogledati. Lando je ao kraj vrata, zaviruju i u mehanizam brave. Kao i na vanjskoj strani, pola plo ice koja ga je pokrivala bilo je razneseno. - To mora da je bio prekrasan hitac. - Nije bio samo jedan. - odvrati Lando odmahuju i glavom. - Okolni mehanizam je skoro neošte en. - Odmakne malo plo icu koja je pokrivala otvor i prstima dotakne elekri ne vodove u bravi. - ini se da se naš tajanstveni zato enik malo poigrao ovime. - Pitam se kako li je otvorio. - Han pogleda prema skinutoj uti nici. - Pogledat u susjednu prostoriju. - re e Landu, primaknuvši se vratima i pritisnuvši prekida za otvaranje vrata. Vrata se nisu otvarala. - O-ho. - promrmlja, pokušavaju i još jednom. - Sa ekaj trenutak, vidim u emu je problem. - re e Lando, pomi i nešto unutar brave. - Na vodove je napola spojeno izvorište slabe struje... Vrata se naglo otvore. - Vra am se za trenutak. – re e mu Han i provu e se van. Druga prostorija u skladištu nije se po mnogo emu razlikovala od prve. Osim u jednom detalju. U sredini prostorije, u prostoru koji je o ito bio raspremljen upravo za tu namjenu, ležala je ogrlica za vezivanje droida.


155

Han se namršti ugledavši je. Ogrlica nije bila spremljena, ak ni zatvorena kako treba, i Han nije vjerovao da bi se netko u organizaciji kao što je Karrdeova tako odnosio prema opremi. Otprilike u središtu kružnice koju je oblikovala otvorena ogrlica, na podu ugleda tri blijeda traga. Tragovi od trenja to kova, nastali uslijed pokušaja zarobljenog droida da se pomakne ili oslobodi, zaklju i Han. Iza njega, vrata se tiho otvore. Han se hitro okrene, s pištoljem spremnim u ruci... - ini se da ste zalutali. - re e Karrde mirno. O ima je pretraživao prostoriju. - A izgleda da ste i genarala Calrissiana izgubili usput. Han spusti pištolj. - Trebate re i svojim ljudima da pospreme svoje igra ke nakon što završe s igrom. - re e, pokazavši glavom na nemarno odba enu ogrlicu. - Imali ste i droida zarobljenika? Karrde se napeto nasmiješi. - Vidim da je Ghent opet previše pri ao. Zadivljuju e je, zar ne, koliko razbija i znaju o ra unalima i droidima, a jednostavno ne znaju kada držati usta zatvorena. - Jednako je zapanjuju e kako neki profesionalni krijum ari ne znaju kada se ostaviti prljava posla. - odvrati oštro Han. - Pa, na što vas je naveo vaš Veliki Admiral? Uobi ajena trgovina robovima ili pla ene otmice? Karrdeove o i bljesnuše. - Ne trgujem robljem, Solo. Niti otimam ljude. Nikada! - A što je ovo bilo u tom slu aju? Slu ajnost? - Nisam tražio od njega da mi se umiješa u život. - odvrati Karrde. - Niti sam ga htio u svome životu, zapravo. Han frkne. - Izvla ite se, Karrde. Sto je uradio, pao vam na glavu iz vedra neba? - Da budem iskren, gotovo da je i bilo tako. - odgovori Karrde uko eno. - Pa, to je vrlo dobar razlog da nekog zatvorite. - podsmjehne se Han. - Tko je bio vaš zato enik? - Ta informacija nije na prodaju. - Možda je i ne trebamo kupiti. - javi se Lando iza Karrdeovih leda. Karrde se okrene prema njemu. - Ah? - re e dok je Lando prolazio kraj njega ulaze i u prostoriju. - Tu ste. Njuškali ste po drugoj polovini skladišta? - Da, mi ne ostajemo izgubljeni predugo, uvijek se na kraju pojavimo. - dometne Han. - Sto si pronašao? - Ovo. - Lando pruži maleni crveni cilindar, s parom žica koje su izvirivale s svake strane, prema Hanu. - Ovo je micrel baterija, od one vrste što se rabi za aplikacije niskih napona. Naš ju je zato enik priklju io na kotrolu brave nakon što su naponski dovodi spaljeni, i na taj je na in izišao. - primakne se malo bliže. - Natpis proizvo a je malen, ali se može pro itata. Prepoznaješ li ga? Han zaškilji prema natpisu. Bio je stran, ali mu se inio nejasno poznatim. - Vidio sam ga i ranije, ali se ne sje am gdje. - Vi ao si ga tijekom rata. - re e mu Lando, uporno promatraju i Karrdea. - To je natpis Sibhe Habadeeta. Han je zurio u maleni cilindar, a tijelom mu pro u trnci jeze. Sibha Habadeet bio je jedan od glavnih dobavlja a Saveza za micrel opremu. A njihova je specijalnost bila... - To je bioelektronska baterija? - To no tako. - mra no odvrati Lando. - Upravo one vrste koja bi bila implantirana u, recimo, umjetnu ruku. Polako, nišan Hanova pištolja se ponovo usmjeri prema Karrdeovom stomaku. - Ovdje je bio droid. - re e Landu. - Tragovi trenja na podu odgovaraju rasporedu to kova na modelu R2. Podigne obrve. - Slobodno se priklju ite razgovoru, Karrde. Karrde uzdahne, a lice mu je odavalo mješavinu ravnodušnosti i neprilike. - Što bih vam


156

trebao re i? Da je Luka Skywalker bio zato en ovdje? U redu, smatrajte da sam to i rekao. Han osjeti kako mu se vilica napinje. A on i Lando su bili upravo ovdje. Potpuno nesvjesni... - Gdje je sada? - oštro upita. - Mislio sam da vam je Ghent rekao. - re e Karrde i mra no. - Pobjegao je u jednom od mojih Skipray mlažnjaka. - usne mu se vrsto stisnu. - I srušio se dok je bježao. - Što? - Dobro je. - uvjeri ga Karrde. - Ili je bar bio dobro prije nekoliko sati. jurišnici koji su otišli istražiti mjesto padu rekli su da su opje olupine prazne. - inilo se da su mu se o i na trenutak skupile. - Nadam se da to zna i da zajedni ki rade na tome da se izvuku. - Ne zvu ite baš uvjereni u to. - primjeti Han. Karrde spusti pogled. - Mara Jade se dala u potjeru za njim. Ona ima odre enu... pa, ne moram uljepšavati. Radi se o tome da ga ona žarko želi ubiti. Han zbunjeno i zapanjeno pogleda u Landa. - Zašto? Karrde odmahne glavom. - Ne znam. Sobu na trenutak ispuni tišina. - Kako je dospio ovamo? - upita Lando. - Kao što sam rekao, sasvim slu ajno. - re e Karrde. - Ne, povla im ovo što sam rekao. Nije bilo slu ajno za Maru... ona nas je dovela do njegovog ošte enog lovca. - Kako? - Ni to ne znam. - Gledao je Hanu ravno u o i. - I prije nego pitate, nismo imali veze s ošte enjem njegova broda. Spalio je oba motivatora svjetlosne brzine u natezanju s jednim Zvjezdanim Razara em Imperija. Da ga nismo pokupili, do sada bi sigurno bio mrtav. - Pa se sada zbog vas, umjesto toga, potuca po šumi s nekim tko ga želi upravo takvim. - podsmjehne se Han. - Pravi ste junak. Karredov oštar pogled dodatno otvrdne. – Imperij želi Skywalkera, Solo. Doista ga žele. Ako pogledate pažljivo oko sebe, primjetit ete da ga nisam predao njima. - Zato što je uspio pobje i prije toga. - Pobjegao je zato što je bio u skladištu. - odvrati Karrde. - A ovdje je bio jer nisam htio da Imperijalci nalete na njega tijekom svog nenajavljenog posjeta. Zastane. - Možete isto tako primjetiti, - doda tiho - da ni vas nisam predao Imperiju. Polako, Han spusti pištolj. Sve ono što bi netko rekao dok je oružje upereno u njega, sumnjivo je i ne treba se olako prihvatiti, ali injenica da ih Karrde doista nije odao Imperiju bio je jak argument u njegovu korist. Ili, bolje re eno, nije ih još izdao. To se uvi jek moglo promijeniti. - Želim vidjeti Lukeovu letjelicu. - re e Karrdeu. - Naravno. - odvrati ovaj. - Ali bih vam preporu io da ne idete tamo do sutra ujutro. Pomaknuli smo je dublje u šumu, dalje nego što je vaš brod. I možete biti sigurni da e tamo, u mraku, biti grabežljivaca. Han je nakratko oklijevao, ali na kraju ipak kimne. Ako je Karrde imao nešto sumnjivo što je trebalo sakriti, dosada je ve sigurno izbrisao memoriju X-krilca. Nekoliko dodatnih sati ne zna i ništa, u tom slu aju. - U redu. Pa, što emo u initi u vezi s Lukeom? Karrde odmahne glavom, a pogled mu odluta. - No as ne možemo više ništa uraditi za njih. Ne dok je šuma puna vornskra i dok je veliki Admiral još uvijek u orbiti. Sutra... Morat emo razgovarati o tome i vidjeti što možemo uraditi. - Pogled mu se ponovo zaustavi na Hanu, s ironi nim osmjehom na usnama. - U me uvremenu... Mislim da je ve era poslužena. Ho emo li..?


157

Slabo osvjetljena galerija holografskih umjetnina ponovo je bila druga ija. Ovoga je puta izložena bila jedinstvena kolekcija radova u obliku plamena, koji su pulsirali i micali se dok je Pellaeon pažljivo prolazio pored postolja. Prou avao ih je u hodu, pitaju i se otkuda dolaze. - Jeste li ih pronašli, kapetane? - upita Thrawn kada se Pellaeon primakao dvostrukom kružnom prikazu. Kapetan se ispravi. - Bojim se da nismo, gospodine. Nadali smo se da emo, nakon što padne mrak po lokalnom vremenu, imati više sre e s infracrvenim senzorima. Ali ini se da ne mogu doprijeti do tla kroz krošnje drve a. Thrawn kimne. - Što znamo o pulsiraju oj transmisiji koju smo uhvatili malo prije zalaska sunca? - Možemo samo potvrditi da je odaslana s približne lokacije pada letjelica. - re e mu Pellaeon. - Ali transmisija je bila prekratka da bi se lokacija precizno provjerila. I bila je vrlo udno šifrirana. Odjel za dešifriranje vjeruje da je u ptanju neprijateljski kod. Još uvijek rade

na tome. - Vjerujem da su pokušali sa svim poznatim šiframa Nove Republike? - Jesu, gospodine, kao što ste zapovjedili. Thrawn zamišljeno kimne. - ini se da smo se našli na mrtvoj to ki, kapetane. Bar dok se nalaze u šumi. Jeste li prora unali njihovo mogu e odredište? - Imaju samo jedan o it izbor, zapravo. - re e Pellaeon, pitaju i se emu sva ta zbrka oko tog slu aja. - Grad koji se zove Hyllyard City, na rubu šume. Može se re i da je ravno na njihovom putu. To je jedino naseljeno mjesto u krugu od nekoliko stotina kilometara. Samo s jednim paketom opreme za preživljavanje, ne mogu sti i dalje od toga. - Izvrsno. - kimne Thrawn. - Želim da uputite tri voda jurišnika neka postave osmatra ko mjesto u gradu. Neka se odmah okupe i napuste brod. Pellaeon trepne. - Jurišnici, gospodine? - Jurišnici. - ponovi Thrawn, usmjerivši pogled na jednu od plamte ih skulptura. - pridodajte im i pola jedinice na mlaznim skuterima, i tri laka jurišna vozila. - Da, gospodine. - oprezno re e kapetan. Imali su ozbiljan manjak jurišnika u posljednje vrijeme. Raspore ivati na nešto takvo, neke potpuno nevažne razmirice medu krijum arima... - Karrde nam je lagao, znate. - nastavi Admiral kao da mu ita misli. - Što god da je bila ta mala drama danas popodne, nije to bila uobi ajena potjera za obi nim lopovom, Želio bih znati o emu se zapravo radi. - Ja... mislim da vas ne razumijem, gospodine. - Vrlo je jednostavno, kapetane. - re e Thrawn, onim tonom koji je koristio uvijek kada je objašnjavao nešto o ito onima koji to nisu razumjeli. - Pilot letjelice koja je bila u potjeri nije se nijednom javio za vrijeme leta. Niti je netko iz Karrdeove baze komunicirao s njim. To znamo sa sigurnoš u, jer bismo uli da su bili u vezi. Nije bilo izvještaja 1 akciji, nije bilo traženja poja anja, ništa osim totalne tišine na vezi. - pogleda u Pellaeona. - Što zaklju ujete iz toga, kapetane? - Što god da je bilo, - polako odgovori Pellaeon - nisu htjeli da mi saznamo za to. A osim toga.. - odmahne glavom. - ne znam, gospodine. Bezbroj je stvari za koje Karrde ne bi htio da ih se sazna van grupe. Oni su ipak krijum ari. - Slažem se. - Thrawnove su o i bljeskale. - Ali sada razmotrite i injenicu da je Karrde odbio naš poziv da se priklju i potrazi za Skywalkerom.. i injenicu da je danas popodne spomenuo da je potraga završila. - Admiral izvije obrve. - Na kakv vas zaklju ak navodi to? Pellaeon osjeti kako mu se usta nekontrolirano otvoriše. - Mislite... da je Skywalker bio u tom Skiprayu? - Zanimljiva špekulacija, zar ne? - složi se Thrawn. - Nevjerojatno je, priznajem. Ali dovoljno vjerojatno da bi pozorno pratili što se doga a. - Da, gospodine. - Pellaeon pogleda na kronometar i na brzinu izra una. - Ali ako budemo ostajali ovdje duže od dan ili dva, morat emo odgoditi napad na Sluis Van.


158

- Ne emo odga ati napad na Sluis Van. - re e Thrawn jasno i naglašeno. - Cijela naša pobjedni ka kampanja po inje tim napadom i nikako ne želim pomicati raspored koji je toliko složen i dugoro an. Niti zbog Skywalkera, niti zbog nekog drugog. - Kimne glavom prema plamenim statuama koje su ih okruživale. - Slussi umjetnost ukazuje na bienalan cikli ki uzor, i ja ih želim udariti u najslabiju to ku. Kre emo se sastati s Inexorableom i na provjeru štita za prikrivanje im jurišnici i vozila napuste brod. Tri voda jurišnika trebala bi biti dovoljna za Skywalkera ako je doista tamo. Admiral se zagleda u Pellaeona. -I da se pobrinu za Karrdea, - doda tiho - ako se ispostavi da je izdajnik. Posljednji tragovi tamnoplavog nestali su iz proreza medu krošnjama nad njima, ne ostavljaju i za sobom ništa osim neprozirnog, tamnog crnila. Ugodivši svjetlo na opremi za preživljavanje na najslabiji intenzitet, Mara ga odloži i spusti s olakšanjem na zemlju, naslonivši se na veliko deblo drveta. Njezin desni lanak, koji je uganula u padu Skipraya, po injao je ponovo boljeti, i bilo joj je malo lakše kada se nije svom težinom oslanjala na njega. Skywlaker se ve ispružio na nekoliko metara od nje, na drugoj strani. Tuniku je smotao i podmetnuo pod glavu, a vjerni je droid kraj njega uvao stražu. Mara se pitala je li primjetio stanje njezinog lanka, ali odmah zatim prestane razmišljeti o tome kao o ne emu potpuno nebitnom. Bivala je i teže ozlije ena, ali je povrede nikada nisu usporavale. - Podsje a me na Endor. - tiho re e Skywalker dok je Mara smještala svjetle u palicu i pištolj u krilo, kako bi joj bili nadohvat. - Šuma uvijek zvu i kao da je puna života po no i. - Oh, i jeste puna života. - zagunda Mara. - Veliki broj ovdašnjih životinja su no ni lovci. Uklju uju i i vorns-kre. - udno. - promrmlja on. - Karrdeovi ljubimci inili su mi se vrlo budni u ono kasno popodne. Mara pogleda prema njemu, pomalo za ena što je to upo e primjetio. - Zapravo, ak i u divljini danju spavaju samo povremeno. - re e. - Zovemo ih no nnim grabežljivcima jer love uglavnom no u. Skywalker je o ito razmišlajo o tome nekoliko trenutaka. - Možda bi u tom slu aju trebali putovati no u. predloži. - Svakako e nas loviti, ali u tom emo slu aju biti budni i spremni na to dok vrebaju na nas. Mara odmahne glavom. - Imali bi više muka nego koristi. Moramo vidjeti što više terena pred sobom, ako ne želimo završiti u zabitima bez izlaza. Osim toga, cijela je šuma prošarana malim proplancima. - S kojih bi se zraka svjetle e palice vrlo jasno vidjela sve do broda u orbiti. - zaklju i on. - U pravu si. ini se da znaš puno o ovome mjestu. - Dovoljan je jedan izvi ki let nad šumom kako bi se to vidjelo. - zagunda ona. Ali Luke je bio u pravu, i ona je to znala. Spusti se malo niže i nasloni na hrapavu koru stabla iza sebe. Upoznaj svoj teritorij, bilo je prvo pravilo kojem su je nau ili... i prva stvar koju je uradila kada se priklju ila Karrdeovoj organizaciji. Prou avala je karte šuma i terena oko njih, odlazila u duge hodnje po danu i no i, kako bi se upoznala s vidicima i zvucima. Dala se u potragu i ubila nekoliko vornskra i drugih grabežljivaca koko bi nau ila koji je najbrži na in da ih se ukloni. ak je nagovorila jednog od Karrdeovih ljudi da izvrši opite na nekoliko biljnih vrsta kako bi otkrila koje su jestive a koje ne. Van šume, znala je ponešto o stanovnicima naselja, razumjela je lokalnu politiku, a usput je skrila i malen, ali dostatan dio svoje zarade na mjesto do kojeg je mogla neometano do i ako zatreba. Bolje nego itko drugi u Karrdeovoj organizaciji, Mara je bila sposobna preživjeti van sigurnosti i udobnosti kampa. Pa zašto se onda toliko trudila vratiti se u kamp? Nikako zbog Karrdea, u to je bila sigurna. Sve što je Karrde u inio za nju, njezin posao, njezin položaj, njezino promaknu e, otplatila mu je dobrom službom i napornim radom. Nije


159

mu dugovala ništa, zapravo je on dugovao njoj. Kakvu god pri u da je složio i ispri ao tog popodneva Thraw-nu o potjeri za Skipravom, Mara je znala da ju je smislio kako bi sa uvao svoju glavu, a ne njezinu. ak štoviše, ako je primjetio da mu Admiral ne vjeruje, mogao je bez poteško a okupiti svoju grupu još te no i i nestati s Myrkra. Sakriti se u jednu od svojih drugih rupa kojih je bilo po cijeloj galaksiji. Ali Mara je znala da on to ne e uraditi. Sjedit e tamo, šalju i van skupine za spašavanje jednu za drugom, i ekati da Mara izi e iz šume. ak i da se ona nikada više ne pojavi. Iako bi time mogao potrošiti Thrawnovo strpljenje. Mara zaškripi zubima, na neugodnu sliku u svojoj glavi. Sliku Karrdea, zavezanog za zid zatvorske elije, a pred njim poigrava droid za ispitivanje. Mara je znala Velikog Admirala, znala je njegovu upornostt i granice njegovog strpljenja. Znala je da e on ekati i promatrati, ili postaviti nekoga da to radi umjesto njega, i provjeravati svaki detalj Karrdeove pri e. A ako se ona ili Skywalker ne izvuku iz šume, bila je sigurna da e do i do pogrešnog zaklju ka. I zbog toga bi Karrdea podvrgao profesionalnom Imperijalnom ispitivanju, a vremenom vjerojatno i doznao tko je bio odbjegli zato enik. Zatim bi ubio Karrdea. Na drugoj strani od mjesta gdje je Mara ležala, droido-va se kupola okrene za nekoliko stupnjeva i on se javi s nekoliko tihih, grgotavih zvukova. - Mislim da je Artoo nešto primjetio. - re e Skywalker, podižu i se na laktove. - Ma nemoj? - re e Mara. Podigne svjetle u palicu i uperi je prema sjeni koju je zamijetila kako im se kradomice primi e. Naglo poja a svjetlo. Vornskr zastane uokviren svjetlosnim krugom, prednjih pandži vrsto zarinutih u zemlju, a tanak mu je rep stajao uko eno ravan, mi i se tek neznatno gore-dolje. Životinja se nije obazirala ne svjetlo, nego se nastavila polako približavati Skywalkeru. Mara ga je pustila da napravi još dvakoraka, a zatim ga precizno pogodi u glavu. Zvijer se sruši na tlo, a rep mu još jednom silnom snagom presje e zrak prije nego što se i on umiri. Mara brzo pretraži ostatak okoline svjetlom palice, a zatim je ugasi. - Strašno je dobro što imamo sa sobom tvog droida i njegove senzore. - re e zajedljivo, neodre eno u tamu. - Pa, ja bez njega ne bih znao da smo u opasnosti. - suho odgovori Skywalker. - Hvala ti. - Zaboravi. - progunda ona. Kratko je vladala tišina. - Jesu li Karrdeovi ljubimci druge rase? - upita Skywalker. - Ili su im repovi odrezani? Mara preko slabog odsjaja svjetle e palice pogleda prema njemu, pomalo zadivljena. Ve ina ljudi koji su zurili u eljust vornskra ne bi primjetila takvu sitnicu. - Odsje eni. - reže mu. - Repovi im služe i kao bi evi. Udarac je prili no bolan, a ispuštaju kroz njih i neku vrst blagog otrova. Isprva Karrde nije želio da mu ljudi hodaju naokolo s masnicama prouzro enim njihovim repovima. Kasnije smo otkrili da im odsijecanje repova ubija i poprili no želje za lovom i ubijanjem. - Djelovali su mi vrlo udoma eni. - složi se Luke. - Cak i prijateljski raspoloženi. Samo što nisu bili prijateljski raspoloženi prema njemu, prisjeti se Mara. A i ovdje, vornskr se nije obazirao na nju, nego je išao ravno na njega. Slu ajnost? - jesu. - re e ona na glas. - Karrde je ak pomišljao da ih po ne prodavati kao uvare, ali nikada nije ispitao potencijalno tržište. - Pa, možeš mu re i da u rado dati preporuku o njihovoj u inkovitosti. - suho odvrati Luke. - S obzirom da sam pogledao vornskru ravno u ždrijelo, mogu ti re i da to nijedan nezvan gost ne bi uradio dva puta. Njezine se usne stisnu. - Navikni se na to. - posav-jetova ga. - još je dug put do ruba šume. - Znam. - Skywalker se opet ispruži. - Na sre u, izgleda si izvrstan strijelac.


160

I zašuti. Spremao se spavati... i vjerojatno je pretpostavljao da e i Mara to uraditi. Samo se nadaj, pomisli ona podrugljivo. Posegne u džep i izvadi iz njega kutijicu s tabletama za stimulaciju iz opreme za preživljavanje. Nekontrolirana konzumacija tih stvari mogla je vrlo brzo uništiti ovjekovo zdravlje, ali spavanje na manje od pet metara kraj neprijatelja. Moglo ga je uništiti još brže. Zastane, drže i kutijicu u ruci i namršti se prema Skywalkeru. Pogleda njegove mirne i sklopljene o i, na lice koje nije davalo ni znaka zabrinutosti. I to joj še u ini udnim, jer ako je netko imao razloga biti zarinut, to je zasigurno bio on. Ostavši u potpunosti bez svojih di nih Jedi mo i na planetu punom ysalamirija, zato en u šumi na svijetu ije ime i lokaciju nije znao, s njom, Imperijalcima i vornskrima koji su se me usobno natjecali za privilegij da ga ubiju, Imao je sve razloge ovoga svijeta da leži širom otvorenih o iju a tijelom su mu trebale kolati neizmjerne koli ine adrenalina. Možda se samo pretvarao da spava, nadaju i se da e ona postati neoprezna. To je sigurno nešto što bi ona pokušala izvesti da se nalazila u njegovoj koži. Ali s druge strane, možda je u njemu bilo nešto više od onoga što se moglo vidjeti. Više od prezimena, politi kog položaja i pregršti Jedi trikova. Njezine se usne stisnu a prstima prije e po rubu sablje koja je visila s njenog pojasa. Da, naravno da je postojalo nešto više. Što god da se dogodilo na kraju, na kraju koji je bio strašno zbunjuju i i koji joj je uništio život, nisu bili Jedi trikovi oni koji su ga spasili. Bilo je to nešto drugo. I to nešto što e morati izvu i iz njega prije nego što mu do e kraj. Izvadi jednu tabletu iz kutijice i proguta je, i u tom trenutku njome prostruji nova odlu nost. Ne, vornskri ne e dobiti Lukea Skywalkera. Niti e ga dobiti Imperij. Kada do e vrijeme za to, sama e ga ubiti. Bilo je to njezino pravo, njezin privilegij i dužnost. Namještaju i se udobnije, naslonjena na drvo, smiri se ekaju i dolazak jutra. No ni zvu i šume prigušeno su dopirali iz daljine, pomiješani s tihim zvucima civilizacije iz zgrade iza njega. Karrde otpije gutljaj iz svoje šalice, pogleda uprtog u tamu i osje aju i iscrpljuju i napor kakav je rijetko prije osjetio. U jednom jedinom danu život mu se izokrenuo naglavce. Leže i pored njega, Drang podigne glavu i okrene je na desno. - Društvo? - upita ga Karrde, gledaju i i sam u to« me smjeru. Primicao mu se sjenoviti lik koji se jedva nazirao pod svjetlom zvijezda. - Karrde? - zazove tiho Avesov glas. - Ovdje sam. - javi se Karrde. - Uzmi si stolicu i pridruži mi se. - U redu je. - odgovori Aves, primaknuvši mu se i sjedaju i prekriženih nogu kraj njega na zemlju. - Ionako se moram uskoro vratiti u Centralu. - Ona tajnovita poruka? - A-ha. Što li je Mara ovaj puta smislila? - Ne znam. - prizna Karrde. - Vjerojatno nešto pametno. - Vjerojatno. - prihvati Aves. - Samo se nadam da emo mi biti dovoljno mudri da razbijemo šifru. Karrde kimne. - Jesu li Solo i Cerlissian ve legli? - Vratili su se na svoj brod. - re e Aves, mra nim glasom. - Mislim da nam ne vjeruju. - U ovim okolnostima, ne možeš im to zamjeriti. - Karrde se nagne da pomiluje drangovu glavu. - Možda ih uspijemo uvjeriti da smo na njihovoj strani kada sutra o itamo memoriju Skywalkerova putnog ra unala. - Baš. Jesmo li? Karrde stisne usne. - Više zapravo nemamo izbora, Aves. Oni su naši gosti. Aves uzdahne. - Veliki Admiral ne e biti sretan ako dozna. Karrde samo slegne ramenima. - Oni su naši gosti. - ponovi. Osjetio je kako se Aves stresao u tami kraj njega. Razumio je. Aves je znao kakve su dužnosti doma ina. Nije bio kao Mara koja ga je nagovarala da odbije gostoprimstvo Millenium


161

Falconu. Sada mu je bilo žao što je nije poslušao. Bilo bi mu puno lakše da jeste. - Želim da organiziraš spasila ku skupinu za sutra ujutro. - re e Avesu. - Ne vjerujem da emo imati sre e s tim, s obzirom na okolnosti, ali moramo pokušati.

- U redu. Trebamo li obavijestiti Imperij o tome? Karrde se namršti. - Ne vjerujem da e oni nastavljati potragu. Onaj brod koji se išuljao s Razara a mi je sumnjiv. Djelovao je kao jurišni transporter. Moja je pretpostavka da e se smjestiti u Hyllyard Cityu i sa ekati Maru i Skywalkera da se pojave. - Zvu i logi no. - dometne Ave. - Sto emo ako ih mi ne prona emo prije Imperija? - Mislim da emo ih u tom slu aju morati oteti jurišnicima. Misliš li da možeš sastaviti ekipu za tu namjenu? Aves tiho frkne. - Lakše u initi nego re i. Bio sam prisutan nekolicini razgovora otkada si objavio što se doga a i mogu ti re i da ljudi u kampu imaju onaj poseban osje aj... Junak Pobune i sve to na stranu, ali povelik broj naših ljudi smatra da Skywalkeru puno duguje jer im je skinuo s vrata Jabu Hutta jednom za svagda. - Znam. - mrgodno re e Karrde. -I sav bi taj entuzijazam mogao biti problem. Jer ako ne uspijemo osloboditi Skywalkera iz ruku Imperija... pa, ne možemo dopustiti da ga se do epaju živog. U sjeni kraj njega zavlada tišina. - Razumijem. - re e Aves kona no, vrlo tiho. - Ali, znaš, to vjerojatno ne e promijeniti Thrawnove sumnje. - Sumnja je uvijek bolja od nepobitnog dokaza. - podsjeti ga Karrde. -I ako ih ne možemo presresti još dok su u šumi, to nam je jedina prilika da se izvu emo. Aves odmahne glavom. - Ne svi a mi se to. - Ni meni, ali moramo biti spremni na sve. - Razumijem. -Aves ostane sjediti još nekoliko trenutaka u tišini. Tada, s uzdahom koji je nalikovao gun anju, ustane. - Trebao bih se vratiti i vidjeti je li Ghent uspio razbiti Marinu poruku. -I nakon toga hodi spavati. - re e mu Karrde. – Sutra emo imati naporan dan. - U pravu si. Laku no . Aves ode, a zrak ponovo ispuni tiha mješavina zvukova šume. Zvukova koji su puno zna ili stvorenjima koja su ih proizvodila, ali njemu nisu govorili ništa. Zvu i bez zna enja... Umorno odmahne glavom. Sto je Mara pokušavala poru iti tom udnom porukom koju je poslala? ]e li to bilo nešto jednostavno, nešto što bi on ili netko drugi u kampu trebao dešifrirati bez prolema? Ili je dama koja je uvijek igrala sabacc skrivaju i karte, kona no nadmudrila samu sebe? U daljini se za uje prepoznatljivgo glasanje vornskra. Pored njegove stolice, Drang podiže glavu. - Prijatelj? - nježno upita Karrde, slušaju i kako se glas druge životinje odaziva prvom zovu. I Sturm i Drang su nekada bili divlji poput njih, prije nego što ih je pripitomio. Kao što je i Mara bila divlja, kada ju je primio u organizaciju. Pitao se da li bi nju bilo mogu e pripitomiti. Pitao se je li riješila cijeli problem ubivši Skywalkera. Zov vornskra se za uje ponovo, ovaj put bliže. - Hajde, Drang. - re e životinji, listaju i se. - Vrijeme je da u emo. Zastao je na vratima da bi još jednom pogledao u šumu, i potrese ga drhtaj potištenosti i ne ega što je opasno sli ilo strahu. Ne, veliki Admiral ne e biti sretan zbog ovoga. Uop e ne e biti sretan. Na jedan na in ili drugi, Karrde je znao da je njegov život na ovome mjestu završen.


162

GLAVA 25

Soba je bila obavijena tišinom i tamom, a prigušeni su zvuci no i Rwookrrooa dopirali u sobu nošeni hladnim no nim povjetarcem kroz mrežasti prozor. Zure i u zavjese, Leia znojnom rukom dohvati pištolj, pitaju i se što ju je probudilo. Ležala je na krevetu nekoliko minuta a srce joj je glasno lupalo u grudima. Nije bilo ni ega. Nije bilo zvuka, pokreta, nikakve opasnosti koju bi mogla osjetiti njezina ograni ena i neizvježbana Jedi ula. Ni eg osim jezovitog osje aja u njezinoj podsvjesti, osje aja da više nije sigurna tu gdje jeste. Duboko udahne i tiho ga ispusti dok je i dalje osluškivala. Nije to bila greška njezinih doma ina, ili bar ne nešto za što bi njih mogla okriviti. Upravitelji grada su prvih nekoliko dana bili osobito oprezni, dodijelili su joj tuce Wookie tjelohranitelja a ostali su dragovoljci pro ešljavali grad kao dlakavi Imperijalni Gardisti, traže i strance koje je primjetila prvog dana svog boravka. Cijela je stvar izvedena tolikom brzinom, u inkovitoš u i temeljnoš u kakvu je Leia rijetko imala prilike vidjeti, ak i u vrhovnim strukturama Pobunjeni kog Saveza. Ali kako su dani prolazili, a nitko nije naišao ni na najslabiji trag stranaca, oprez je polako popustio. Do tog su vremena po ela pristizati i negativna izvješ a iz ostalih Kashyyyk gradova, broj traga a se sveo na nekolicinu a od tuceta tjelohranitelja ostala su joj samo tri. A sad ak ni te trojice nije bilo, jer su se vratili svojim uobi ajenim poslovima i životima. Ostala je samo s Chew-baccom, Ralrrom i Salporinom koji su je uvali. Bila je to klasi na strategija. Leže i sama u mraku, vodena samo darom intuicije, znala je da se radi o tome. Osje ajna bi a kao što su ljudi ili Wookiji, nisu mogli biti u stalnom stanju opreza, ako oko njih nije bilo vidljivog neprijatelja od kojeg se trebalo uvati. Bila je to tendencija protiv koje su se uporno borili i u Savezu. Baš kao Sto su se morali boriti i sa pre esto smrtonosnom inercijom koja je navodila nekoga da se predugo zadržava na jednome mjestu. Leia trepne, prisje aju i se kako su jedva izbjegli propast u ledenom svijetu Hotha, uspomena koje su je progonile. Ona i Chcwbacca su trebali napustiti Rwoo-krrorro davno prije, znala je to. Mjesto je postalo preudobno, previše poznato, njezin um više nije mogao vidjeti ono što se doga alo oko nje, nego je samo dijelom zapažala prava doga anja, a ostatak joj je dolazio iz sje anja i popunjavao praznine kojih nije bila svjesna. Bila je to ona vrsta psihološke slabosti koju je pametan neprijatelj lako mogao iskoristiti, jednostavno pronalaze i na in kako da se uklopi u njezino okruženje. Bilo je vrijeme da se ta ustaljenost prekine. Baci pogled na sat kraj kreveta i na brzinu izra una. Bilo je još sat vremena do zore. Pred ku om su bile parkirane mlazne sanjke. Ako ona i Chcwbacca krenu odmah, Lady Luck bi mogla poletjeti odmah nakon izlaska sunca. Napola sjede i, prevali se preko kreveta, odloži pištolj i dohvati odašilja . Iz mraka, prema njoj posegne žilava ruka i stegne joj ru ni zglob. Nije imala vremena razmišljati, ali u prvoj polovini sekunde nije bilo ni potrebe za tim. Iako joj se um uko io, osupnut iznenadnim i neo ekivanim napadom, stari refleksi samoobrane ve su bili u akciji. Odbacuju i se na suprotnu stranu od napada a, koriste i ruku koja ju je potezala kao osnov za ravnotežu, okrene se na boku, zamahne nogom unazad i udari svom snagom. Rub njezinog stopala pogodi nešto tvrdo, neku" vrst oklopa. Posegnuvši slobodnom rukom preko ramena, zgrabi ugao jastuka i zamahne njime prema sjenovitom obrisu napada eve glave. Pod jastukom je držala svjetlosnu sablju.


163

Nije bila sigurna da je napada uspio vidjeti bljesak i udarac. Još je uvijek odgurivao jastuk sa svog lica kada je aktivirana sablja osvijetlila sobu. Leia ugleda samo odbljesak ogromnih crnih o iju i iskeženu vilicu prije nego što ga je presjekla napola. Stisak na njezinoj ruci iznenada popusti. Isklju ivši sablju, isko i iz kreveta i osovi se na noge, pa ponovo aktivira oružje, ogledaju i se po sobi... Nenadanim udarcem koji joj je umrtvio ruku, netko joj izbije sablju iz ruke. Isklju i se u letu, i soba opet utone u mrak. Leia se nagonski postavi u položaj za borbu, ali još dok se pokretala, znala je da je to bio beskoristan pokret. Prvi je napada vjerojatno bio uljuljkan osje ajem da je žrtva bespomo na, ali drugi je o itio nau io lekciju. Nije se uspjela ak ni okrenuti prema napada u kada joj netko ponovo dohvati ruku i izvrne je iza njenih leda. Druga se ruka spusti na njezina usta i pokrije ih, pribivši joj glavu uz napada evu njušku. Jedna se noga nekako omota oko njezinih koljena, sprije avaju i svaki pokušaj da ga šutne nogom. Ipak je pokušala, trude i se da oslobodi bar jednu nogu, dok je istovremeno pokušavala slobodnom rukom dosegnuti napada eve o i. Osje ala je njegov vreli dah na vratu i mogla je osjetiti oblik njegovih igli astih zuba kroz kožu na vilici koja se pritiskala uz nju. Nenadano, tijelo stranca se uko i... Iznenada, bez ikakvog upozorenja, bila je slobodna. Okrene se da pogleda napada a, bore i se da održi ravnotežu izazvanu iznenadnim gubitkom vrstog oslonca i pitaju i se kakvu to igru sada igra. O i su joj grozni avo pretraživale

oskudno osvijetljeni prostor, pokušavaju i otkriti oružje koje je vjerojatno podizao na nju... Ali nije ga bilo. Stranac je samo stajao tamo nasuprot njoj, le ima okrenut vratima, a prazne su mu ruke bile podignute u stranu, kao da se pokušava zadržati od pada na leda. - Mal'ary'ush - siktao je, a glas mu je bio tih i škriputav. Leia zakorakne unazad, pitaju i se može li sti i do prozora prije nego on krene u novi napad. Nikada nije krenuo. Iza njega se freskom otvore vrata i Chewbacca uleti u sobu s urlikom. Napada se nije ni okrenuo. Uop e se nije pomaknuo, zapravo, kada je Wookie sko io na njega, masivnih ruku ispruženih prema njegovom vratu... - Nemoj ga ubiti! - povi e Leia. Te su rije i vjerojatno iznenadile Chewbaccu koliko i nju samu. Ali Wookijevi refleksi bili su na visini zadatka. Zaobišavši stran evo grlo, Wookie zamahne rukom i grubo ga udari postrance po glavi. Udarac odbaci stranca preko pola sobe, da bi mu tijelo na kraju udarilo u zid. Sklizne na pod i ostane tamo ne mi i se. - Hajde! - re e Leia, prebacuju i se preko kreveta kako bi dohvatila sablju. - Možda ih ima još. - Nema ih više. - zagrmi Wookie u glas i Leia, podigavši pogled, ugleda Ralrru naslonjenog na dovratak. - Pobrinuli smo se za ostalu trojicu. -Jeste li sigurni? - upita ona, koraknuvši prema njemu. Još uvijek se rukom oslanjao na kvaku. Oslanjao se s mukom, shvati Leia iznenada. - Povrije en si. - re e, pale i svjetlo u sobi i pogledavši ga malo bolje. Nije vidjela tragova ranama. - Laser? - Oružje za omamljivanje. - ispravi je on. - tiše je, ali blio je namješteno preslabo za Wookije. Ja sam samo malo omamljen, ali je Chewbacca ranjen. Osupnuta, Leia pogleda prema Chewbacci.. i tek tada ugleda malenu brazdu uljepljene dlake kako se proteže duž njegovih prsa. - Chewie! - dahne, zure i u njega. On odmahne rukom prema njoj, nestrpljivom kretnjom popra enom urlikom. - U pravu je. - složi se Ralrra. - Moramo se maknuti odavde prije nego što krene drugi napad. Negdje vani, za uje se Wookie urlik koji je uzbunjivao. - Ne e biti drugog napada. - re e ona Ralrri. - Primje eni su, masa e krenuti prema ovoj ku i za nekoliko trenutaka.


164

- Ne prema ovoj ku i. - zagrmi Ralrra, a u glasu mu se za uje udan bijes. - etiri ku e odavde gori vatra. Leia je zurila u njega, a kralješnicom joj prodoše trnci. - Diverzija. - promrmlja. - Zapalili su ku u kako bi prikrili uzbunu koju bi mi mogli di i. Chewbacca rikne potvrdno. - Moramo oti i odavde. - ponovi Ralrra, polako se ispravljaju i. Leia pogleda pored njega kroz vrata, u tamni hodnik iza njegovih leda, i želudac joj se zgr i od neugodne slutnje koja je spopadne. S njom su u ku i bila tri Wookija. - Gdje je Salporin? - upita. Ralrra je oklijevao, taman toliko dugo koliko je njoj trebalo da potvrdi svoje sumnje. - Nije preživio napad. -re e joj Wookie, gotovo pretiho da bi ga uop e ula. Leia proguta knedlu. - Žao mi je. - re e, a te rije i u njezinim ušima zazvu aše bolno tri ave i bezna ajne. - I nama je. Ali sada nije vrijeme za žalost. Leia kimne, pokušavaju i treptanjem suzbiti nenadane suze dok se okretala prema prozoru. Izguila je mnogo prijatelja i ratnih drugova u bitkama tijekom svih ovih godina, i znala je da je Rallrra u pravu. Ali sva logika ovoga svijeta nije joj olaklšavala bol koju je osje ala. Vani nisu vidjeli nijednog stranca. Ali bili su tu negdje, u to su bili sigurni. Obje skupine s kojima su se borili ona i Han, bile su sastavljene od više nego samo petorice napada a, i nije bilo razloga o ekivati da e ovaj put bilo što biti druga ije. Bilo je izgledno da e svaki njihov pokušaj bijega po površini grada brzo završiti u zasjedi. Još i gore, im vika i zbrka oko gore e ku e dosegnu vrhunac, napada i bi mogli napasti sasvim neometano i bez ograni enja, ra unaju i na to da e zbrka na drugoj strani ulice prigušiti i prikriti sve zvukove koji bi se eventualno uli. Leia pogleda u gore u ku u, osjetivši oštar ubod krivnje zbog Wookie obitelji ija je bila. Odlu no, potisne sve emocije iz svojih misli. Ni tu više nije mogla ništa u initi. - Mislim da me stranci žele uhvatiti živu. - re e, spuštaju i kraj zavjese i okrenuvši se prema Chewbacci i Ralrri. - Ako uspijemo poletjeti saonicama, vjerojatno ne e pokušavati srušiti nas. - Imate li povjerenja u saonice? - upita Ralrra, zna ajno naglasivši pitanje. Leia zastane i razmisli, stisnutih usana koje su govorile koliko je i sama iznena ena vlastitom glupoš u. Naravno da nisu mogli imati povjerenja u saonice, prva stvar koju su stranci uradili jeste vjerojatno onesposobljavanje svakog vozila koje im je moglo poslužiti za bijeg. Onesposobili, ili možda ak i gore, prepravili ga tako da ih automatski doveze upravo tamo gdje bi to napada i htjeli. Nisu mogli ostati gdje jesu, nisu mogli krenuti na stranu, niti prema gore. I to im je ostavilo samo jednu mogu nost. - Trebam uže. - re e Leia, kupe i na brzinu nešto odje e i odijevaju i se. - Dovoljno jako da izdrži moju težinu. Sve što možete prona i. I doista su bili brzi. Na brzinu me usobno izmjeniše poglede... - Ne mislite ozbiljno. - re e joj Ralrra. - Opasnost je prevelika ak i za Wookija. Za ovjeka to je samoubojstvo. - Ne vjerujem. - odmahne Leia glavom, navla i izme. - Vidjela sam kako grane urastaju jedna u drugu kada smo razgledali podnožje grada. Mislim da se mogu relativno lako kretati medu njima. - Nikada ne ete uspjeti sami do i do platforma za slijetanje. - usprotivi se Ralrra. - Mi emo po i s vama. - Niste u stanju pro i ni ulicom, a posebno ne ispod nje. - usprotivi mu se Leia grubo i odsje no. Dohvati svoj pištolj, umetne ga u futrolu i krene prema vratima. - A ni Chewbacca. Maknite mi se s puta, molim vas. Ralrra se i ne pomakne. - Ne možete nas prevariti, Leiaorganasolo. Vjerujete da e neprijatelj pratiti vas ako mi ostanemo ovdje, a nas e pustiti na miru.


165

Leia se namršti. Toliko o tihoj, otmjenoj samopožrtvovnosti. - Postoji šansa da e uraditi upravo to. - bila je uporna. - Žele mene. I to živu. - Nemamo vremena za sva u. - re e Ralrra. - Ostajemo na okupu. Ovdje ili ispod grada. Leia duboko udahne. Nije joj se to dopadalo, ali je bilo jasno da ih ne e uspjeti odgovoriti. - U redu, pobijedili ste. - uzdahne. Stranac kojeg je Chewbacca udario je još uvijek bio bez svijesti, i na trenutak je ramišljala o tome imaju li dovoljno vremena da ga vežu. Potreba za žurbom nadvlada. - Prona imo uže i krenimo. Dok je to govorila, kroz svijest joj dopre glas podsvijesti koji je govorio da bi stranci napali ku u ak i da ode sama. I vjerojatno ne bi ostavili svjedoke za sobom. Plosnat, pomalo spužvast materijal koji je tvorio tlo Rwookrrorrooa bio je debeo manje od metra. Leina sablja glatko prosije e kroz njega i pod ku e, napravivši grubi pravokutni otvor iz kojeg ispadne isje eni dio, koji uz udan zvuk udari o najbliže grane i nestane u tami pod njima. - Ja idem prvi. - re e Ralrra, spuštaju i se kroz otvor prije nego što se netko i mogao usprotiviti. Još uvijek se kretao polako i oprezno, ali se inilo da su ga prošle vrtoglavice izazvane omamljuju im udarom. Leia pogleda Chewbaccu kada joj se primakao sasvim blizu i omotao oko njezinih ramena Ralrrinu lentu. - Ovo ti je posljednja prilika da promijeniš mišljenje i odustaneš od ovog pothvata. - upozori ga ona. Njegov je odgovor bio kratak i jezgrovit. Rallra im tiho dovikne - Sve je isto! - bili su spremni krenuti. S Leiom vrsto zavezanom za njegove grudi, Chewbacca se spusti kroz otvor. Leia je o ekivala da e to iskustvo biti krajnje neugodno. Ali nije mislila da e biti i zastrašuju e. Wookiji nisu puzali po površini grana, kako je ona o ekivala. Umjesto toga su se, koriste i se pandžama za penjanje koje je vidjela prvoga dana, vješali na grane i puzali vise i nadolje pod granama. A tada su se i pokrenuli. Obraz njezinog lica bio je pritisnut o Chewbaccina dlakava prsa. Leia ja vrsto stisla zube, dijelom zato da ne bi cvokotali zbog Wookijevih nezgrapnih pokreta, a dijelom da bi zadržala jecaje straha. Bilo je to vrlo nalik akrofobiji koju je osjetila u liftu, ali uve ano za tisu u puta. Ovdje i sada nije bilo ni relativno tanke lijane izme u nje i ništavila pod njom. Samo Wookijeve pandže i tanko uže koje ih je povezivalo s drugim parom Wookie pandži. Htjela je nešto re i, moliti ih da stanu i privežu jedan kraj užeta za bar nešto vrsto i sigurno, ali bojala se ispustiti i najmanji zvuk koji bi mogao omesti Chewbaccinu koncentraciju. Zvuk njegova disanja odzvanjao je u njezinim ušima kao grmljavina vodopada. Mogla je osjetiti toplinu njegove krvi koja je nadira-la i natapala tanku tuniku na njemu. Koliko je ozbiljno bio povrije en? Pripijena uz njega, slušaju i mukle udarce njegova srca, bojala se i upiitati. Nenadano, on stane. Leia otvori o i, dotada i nesvjesna da ih je uop e zatvorila. - Sto je? - upita, drhtavim glasom. - Neprijatelj nas je pronašao. - tiho zareži Ralrra kraj nje. Istegnuvši se, Leia okrene glavu što je više mogla, pretražuju i pogledom tamno sivilo zore iza njih. Bili su tamo, malena mrlja tamnijeg crnog koja se nepomi no isticala u okolišu. Neka vrsta otvorene mlazne letjelice, na dovoljnoj udaljenosti da im samostrijel ne može nauditi. - Nije u pitanju spasila ki Wookie brod, pretpostavljam. - primjeri Leia s tra kom nade u glasu. Chewbacca zagrmi logi an odgovor. Letjelica nije bila ozna ena ni pozicionim svjetlima. - Još uvijek nam ne prilazi. - napomene Ralrra. - Žele me živu. - re e Leia, više da bi uvjerila samu sebe u to, nego da bi njih podsjetila. - Ne


166

žele nas preplašiti. - pogleda oko sebe, pretražuju i pogledom prazninu koja ih je okruživala i isprepletene grane nad njihovim glavama, pokušavaju i se dosjetiti nekog rješenja. 1 tada se sjeti. - Treba mi ostatak užeta. - re e Ralrri, ponovo pogledavaju i prema letjelici koja je lebdjela na mjestu. - Sve što je ostalo. Istegnuvši se, napola se okrene u svojim improviziranim sigurnosnim pojasevima, posegnuvši za krajem užeta koje joj je pružao i vrsto ga zaveže za jednu od manjih grana. Chewbacca zamumlja protive i se. - Ne, ne zadržavam nas. - uvjeri ga ona. - Samo nemoj pasti. Imam nešto drugo na umu. U redu je, idemo. Ponovo krenuše, možda samo malo brže nego što su išli ranije... I dok se sudarala s Chewbaccinim prsima, Leia pomalo iznena ena shvati da je još uvijek bila uplašena, ali ne i prestravljena. Možda zato, pomisli, jer više nije bila pijun ili višak prtljage, niti joj je sudbina bila samo u rukama Wookija, sivokožih neljudi ili sile teže. Sama je bar dijelom kontrolirala ono žto joj se doga a. Nastavili su se kretati, a Leia je odmotavala uže dok su napredovali. Tamna ih je letjelica pratila, još uvijek drže i solidno odstojanje. Leia ju je pozorno pratila dok su napredovali, znaju i da e udaljenost i pravo vrijeme biti presudni u onome što je htjela izvesti. Još samo malo dalje... U rukama joj je ostao smotak od oko tri metra užeta. Leia brzo zaveže vrst vor i pogleda prema progoniteljima. - Budi spreman. - re e Chewbacci. - Sada... Stani! Chewbacca se zaustavi. Pomolivši se da uspije, Leia aktivira svjetlosnu sablju iza Wookijevih leda, pri vrsti je za uže i ispusti. Zasljepluju e bljesakaju i, kao nekontrolirani udar munje, sablja potone u mrak, vrte i se na kraju užeta oko svoje osi, kao udno svjetle e klatno. Dosegne najnižu to ku, pa se zatim po ne podizati na drugu stranu... 1 udari u donji dio letjelice koja ih je pratila. Leia ugleda zasljepljuju i bljesak izazvan udarom sablje u mlazne generatore letjelice. Samo trenutak kasnije, letjelica po ne padati nadolje poput kamena, obasjana jezi cima plamena. Potone u maglu podnožja, i jedan dugi trenutak plamen se vidio kao dvije svijetle a to ka, a zatim se stopio u jednu zamagljenu mrlju, da bi na kraju potpuno nestao. Vidjela se još samo sablja koja se blago njihala u tami. Leia s olakšanjem odahne. - Vratimo se po sablju. - re e Chewbacci. - Mislim da se nakon toga možemo popeti na površinu. Sumnjam da ih ima još. - A zatim idemo do vašeg broda? - upita Ralrra dok su se primicali grani za koju je bila zavezana sablja. Leia je oklijevala, razmišljaju i o strancu koji ju je napao u sobi. Prisje ala se kako je stajao tamo i gledao je, i kako mu lice i pokreti tijela nisu odavali ono što osje a, ali je bilo jasno da je toliko preneražen i zanesen, ili možda prestrašen, da nije niti primjetio Chewbaccin ulazak.. - Idemo na brod. - odgovori Ralrri. - Ali ne odmah. Stranac je sjedio mirno i bez pokreta na niskoj stolici u malenoj policijskoj sobi za ispitivanje. Maleni povez na jednoj strani njegove glave bio je jedini vanjski podsjetnik na Chewbaccin udarac. Ruke je držao položene u krilo, isprepletenih prstiju. Njegova odje a i oprema su mu bili oduzeti, i bio je omotan samo prevelikom Wookie tunikom. Na nekom drugom bi ta prevelika odora djelovala smiješno, ali ne i na njemu. Niti odje a niti njegova mirno a nisu oduzeli ništa njegovoj smrtonosnoj auri koju je nosio kao drugu kožu. Bio je, i vjerojatno e uvijek biti, lan opasne i uporne grupe istreniranih strojeva za ubijanje. I tražio je da vidi jedino Leiu. Osobno.


167

Zakriljuju i je svojom visinom, Chewbacca još jednom zaurla kako bi izrazio svoje protivljenje svemu tome. - Ni meni se ne svi a. - prizna mu Leia, promatraju i sliku na monitoru i pokušavaju i skupiti hrabrost. - Ali u jednom me je trenutku pustio, tamo u ku i. Želim saznati, ne, moram saznati zašto je to uradio. Na trenutak se prisjeti svog razgovora s Lukeom uo i Bitke za Endor. Njegova tiha vrstina, nasuprot svim njezinim strahovima, i njegovo uvjerenje da je suo avanje s Darth Vaderom nešto što mora uraditi. Ta ga je odluka zamalo stajala glave... i na kraju im je donijela pobjedu. Luke je mogao osjetiti slabašne tragove dobra, zakopane negdje duboko u Darth Vaderu. Je li i ona osje ala nešto sli no u ovome stvoru? Ili ju je pokretala samo morbidna radoznalost? Ili možda suosje anje? - Možeš odavde promatrati i slušati sve što se unutra doga a. - re e ona Chewbacci, pružaju i mu svoj pištolj i krenuvši prema vratima. Sablju je ostavila za pojasom, iako nije znala kako bi joj mogla biti od koristi u tako sku enom prostoru. - Ne ulazi, osim ako bude problema... - Duboko udahnuvši, otklju a vrata i pritisne kvaku. Vanzemaljac podigne pogled kada se vrata otvoriše, i Lei se u ini da se malo uspravio kada je ugledao kako ulazi. Vrata se zatvore za njom, i nekoliko su se trenutaka samo gledali. - Ja sam Leia Organa Solo. - najzad progovori ona. - Htio si razgovarati sa mnom? On ju je promatrao još nekoliko trenutaka. Tada polako ustane i ispruži ruku. - Vaša ruka. - progovori dubokim glasom, udno naglašavaju i rije i. - Mogu li dobiti vašu ruku? Leia iskorakne naprijed i pruži mu svoju ruku, svjesna da mu je upravo ukazala suludo povjerenje. S mjesta na kojem je stajala, mogao je zgrabiti njezinu ruku, privu i je k sebi i slomiti joj vrat prije nego što se bilo tko iz druge sobe uspije umiješati. Nije ju povukao prema sebi. Nagnut naprijed, drže i joj ruku nevjerojatno nježnim stiskom, podigne je do svoje njuške i pritisne je o dvije nosnice, napola skrivene pod upercima dlake. Pomiriše joj ruku. Pomiriše ponovo, pa opet, duboko udišu i miris njezine kože. Leia je zurila u njegove nosnice, primje uju i njihovu veli inu i meku pokretljivost kože koja ih je uokvirivala. Kao nosnice životinje koja prati trag, pomisli. Prisjeti se ne ega... Dok ju je u ku i držao bespomo nu u svojim rukama, nosnice su mu bile priljubljene uz njezin vrat. I nakon toga ju je oslobodio svog stiska... Polako, gotovo obzirno, on se uspravi. - Zna i, istina je. - re e, ispuštaju i njezinu ruku i pustivši svoju da beživotno padne na bok. Njegove su ogromne o i zurile u Leiu, ispunjene osje ajem koji je ona svojm Jedi ulima mogla osjetiti, ali ne i prepoznati. - Nisam pogriješio prvi put. Nenadano, on padne na koljena pred njom. - Tražim vaše oproštenje, Leia Organa Solo, za ono što sam po inio. - re e, sagibaju i glavu prema podu, ruku zaba enih unatrag kao i tada u ku i. - Naše zapovjedi nisu govorile o tome tko ste, samo su nam rekli vaše ime. - Razumijem. - kimne Leia, priželjkuju i da doista razumije. - Ali sada znate tko sam? Lice mu se pribljubi bliže podu. - Vi ste Mal'ary'ush. - re e on. - K i i nasljednica Gospodara Dartha Vadera. On je bio naš gospodar. Leia je gledala nadolje prema njemu, osje aju i kako joj se usta otvaraju dok se borila da održi duhovnu ravnotežu. Iznena enja su dolazila prebrzo jedno za drugim. - Vaš gospodar? - ponovi ona oprezno. - Onaj koji je došao k nama kada smo ga o ajni ki trebali. - odvrati stranac bogobojaznim glasom. - Onaj koji nas je izdigao iz našeg o aja i dao nam nadu., - Razumijem. - uspije Leia progovoriti. Cijela je ova stvar po injala djelovati nestvarno... ali jedna se injenica jasno razabirala. Nepoznati pred njezinim nogama bio je spreman odnositi se prema njoj kao prema kraljevskoj osobi.


168

A ona se znala ponašati kao kraljevna. - Možeš ustati. - re e mu, osjetivši kako joj se glas i pokreti po inju prilagodavati gotovo zaboravljenom kraljevskom ponašanju koje je nau ila na alderaanskom dvoru. - Kako ti je ime? - Naš gospodar me je zvao Khabarakh. - odgovori on, podižu i se na noge. - Na jeziku Noghrija... - i ispusti dug, zaku ast zvuk, koji Leia nije mogla ni ponoviti ni zapamtiti ni u kom slu aju. - Zvat u te Khabarakh. - re e na kraju. - Tvoj se narod zove Noghri? - Da. - prvi tra ak nesigurnosti pojavi se u njegovim tamnim o ima. - Ali vi ste Mal'ary'ush. - doda, s jasno ujnim pitanjem u toj tvrdnji. - Moj je otac imao mnoge tajne. - re e mu ona mrko. - Vi ste, o ito, bili jedna od njih. Rekao si da vam je donio nadu. Reci mi kako. - Došao je k nama. - re e Noghri. - Nakon velike bitke, nakon uništenja. - Koje bitke? Khabarakhove se o i zamute uspomenama. - Dva su se velika svemirska broda sukobila na nebu iznad našeg svijeta. - re e on, dubokim tihim glasom. - Možda ih je bilo više od dva, nismo nikada saznali. Borili su se cijeli dan i dobar dio no i... a kada se bitka završila, naša je zemlja bila opustošena. Leia trepne, osjetivši bolan ubod sažaljenja. Osje ala je bol i krivicu. - Nismo nikada namjerno povrijedili svjetove koji ne pripadaju Imperiju. - re e ona tiho. - Što god da se dogodilo, bio je to nesretan splet okolnosti. Tamne se o i ponovo zagledaju u nju. - Gospodar Vader nije mislio tako. Vjerovao je da je to

injeno s namjerom, kako bi se utjerali strah i užas u duše Carevih neprijatelja. - Gospodar Vader je bio u krivu. - re e mu Leia, vrsto ga gledaju i u o i. - Naša je bitka vodena protiv Cara, ne protiv njegovih podjarmljenih podanika. Khabarakh se uko eno ispravio. - Mi nismo bili Carevi podanici. - usprotivi se. - Bili smo obi an narod koji je želio živjeti svoj život bez brige za tu e poslove. - Ali sada služite Caru. - naglasi Leia. - Zauzvrat za Carevu pomo . - re e Noghri, a kroz njegovu se obranu nazirao i nejasan ponos. - Samo nam je on pritekao u pomo kada smo je o ajni ki trebali. Njemu u ast, služimo njegovom službenom nasljedniku, ovjeku kome nas je davno povjerio Darth Vader. - Teško mi je povjerovati da je Car ikada mario za vas. - re e mu Leia neuvijeno. - On nije bio takav ovjek. Sve do ega mu je bilo stalo, bilo je osigurati si vašu službu protiv nas. - Samo nam je on pritekao u pomo . - ponovi Khabarakh. - Zato što mi nismo znali za vaš beznadan položaj. - odvrati mu Leia. - Tako vi kažete. Leia izvije obrve. - Daj mi priliku da ti dokažem. Reci mi gdje se nalazi vaš svijet. Khabarakh odstupi trgnuvši se. - Nemogu e. Prona i ete nas i dovršiti uništenje našeg svijeta... - Khabarakh. - prekine ga Leia. - Tko sam ja? Noghrijeve se nosnice skupe. - Vi ste Gospa Vader. Mal'ary'ush. - Je li vam Gospodar Vader ikada lagao? - Vi ste rekli da jeste. - Ja sam rekla da je bio u krivu. - podsjeti ga Leia, a niz vrat joj pote e znoj jer je shvatila da hoda po rubu ponora i da mora biti izuzetno oprezna. Njezin novootkriveni ugled u Khabarakhovim o ima po ivao je na zahvalnosti Noghrija Darthu Vaderu. Na neki je na in morala napasti Vaderove rije i, a da istovremeno ne uništi njegovu reputaciju. - ak je i Gospodar Vader mogao biti zaveden... a Car je bio majstor u tome. - Gospodar Vader je služio Caru. - bio je uporan Noghri. - Car ga nikada ne bi lagao.


169

Leia zaškrgu e zubima. Bila je u slijepoj ulici. - Je li i vaš novi gospodar jednako iskren prema vama? Khabarakh je oklijevao. - Ne znam. - O, da, znaš. Sam si priznao da vam nije rekao koga trebate zarobiti.

udan se i tihi jecaj probije iz Khabarakhova grla. - Ja sam samo vojnik, Gospo. Te su stvari iznad mojih mogu nosti i sposobnosti shva anja. Moja je dužnost izvršiti ono što mi zapovjede. Sve što mi zapovjede. Leia se namršti. Bilo je ne ega u na inu na koji je to rekao... iznenada shvati što je to. Za zarobljenog komandosa kojeg je ekalo ispitivanje, preostajala je samo još jedna zapovjed koju je mogao izvršiti. - Sada znaš nešto što nitko u tvome narodu ne zna. - re e Leia brzo. - Moraš živjeti kako bi im prenio to znanje. Khabarakh je podigao ruke, dlanovima okrenutih jedan prema drugome, kao da e pljeskati. - Gospodar Vader je mogao vidjeti u duše Noghrija. - re e tiho. - Vi ste zaista Mal'arv'ush. - Tvoj te narod treba, Khabarakh. - odvarti Leia. -1 ja te trebam. Tvoja bi smrt sada samo povrijedila one kojima je potrebna pomo . Polako i oklijevakju i, Noghri spusti ruke. - Zašto me vi trebate? - Zato što mi je potrebna tvoja pomo da pomognem tvome narodu. - re e mu ona. - Moraš mi re i gdje se nalazi tvoj svijet. - Ne mogu vam re i. - odlu no odgovori. - Ako to uradim, mogao bi to biti put ka potpunom uništenju mog svijeta. I mom uništenju, ako se sazna da sam vam odao tu informaciju. Leia stisne usne. - Povedi me tamo. - Ne mogu! Zašto ne? - Ja... ne mogu. Leia se zagleda u njega s najviše oštrog kraljevstvog dostojanstva koje je mogla prikupiti. -]a sam k i, Mal'ary'ush, Gospodara Dartha Vadera. - re e vrstim glasom. - Prema tvom vlastitom priznanju, on je bio nada za vaš svijet. Je li se išta poboljšalo otkad vas je predao novom gospodaru? Noghri je oklijevao. - Ne. Rekao je da ni on niti bilo tko drugi može u initi išta više za nas. - Ja bih se rado sama uvjerila u to. - re e mu Leia oholo.-Ili tvoj narod misli da je jedna žena prevelika prijetnja za njih? Khabarakh trepne. - Došli bi sami? Ljudima koji vas žele zarobiti? Leia proguta knedlu, osjetivši trnce kako joj mile niz leda. Ne, nije mislila tako. Ali s druge strane, nije bila sigurna zašto je uop e htjela razgivarati s Khabarakhom. Mogla se samo nadati de je Sila vodila njenu intuiciju u svemu ovome. - Vjerujem da je tvoj narod astan. - tiho prozbori. - Vjerujem da e me saslušati. Okrene se i krene prema vratima. - Razmisli o mojoj ponudi. - re e mu odmi i se. - Razgovaraj o tome s onima koji te mogu ispravno posavjetovati. A zatim emo se, ako se odlu iš na to, sastati u orbiti nad Endorom za mjesec dana. - Do i ete sami? - upita Noghri, o igledno joj još uvijek ne vjeruju i. Leia se okrene i oštro ga pogleda ravno u stravi no lice. - Do i u sama. Ho eš li i ti? Suo io se s njezinim pogledom ne trepnuvši. - Ako do em, - re e - do i u sam. Ona ga je gledala u o i još nekoliko sekundi, a zatim kimne. - Nadam se da emo se vidjeti. Sretan ti put. - Zbogom... Gospo Vader. Još je uvijek gledao za njom kada je izišla iz sobe i vrata se zatvoriše za njom. Maleni se brod probije ravno prema gore kroz pokrov oblaka, brzo nestavši s vizualnog monitora Rwookrroorrove zra ne kontrole. Chewbacca gnjevno zagunda stoje i kraj Leie. - Ni ja ne mogu re i da sam naro ito sretna zbog toga. - prizna mu ona. - Ali ne možemo im zauvjek izmicati. Ako imamo i najmanju šansu oteti ih nadzoru Imperija...


170

- odmahne glavom. Chewbacca ponovo rikne. - Znam. - re e Leia tiho, osje aju i i sama dio bola koji ga je razdirao. - Nisam bila toliko bliska sa Salporinom kao ti, ali ipak je bio i moj prijatelj. Wookie okrene leda monitorima i uputi se na drugi kraj iz prostorije. Leia je gledala za njim, žale i što ne može u iniiti ništa da mu pomogne. Baš ništa. Uhva en u rascjep suprotnih zahtjeva asti, morat e to riješiti sam sa sobom. Neko se pomakne iza njenih leda. - Vrijeme je - re e Ralrra s vrata. - Po inje vrijeme žalosti. Moramo se pridružiti ostalima. Chewbacca potvrdno zareži i pode prema njemu. Leia pogleda u Ralrru. - Ovo je vrijeme samo za Wookije. - re e joj. - Kasnije emo dopustiti i vama da nam se pridružite. - Razumijem. - odgovori Leia. - Ako me budete trebali, bit u na platformi za slijetanje. Moram pripremiti Lady Luck za put. - Doista mislite da možete sigurno oti i? - upita Ralrra sumnji avo. - Sigurno je. - odgovori mu Leia. ak i da nije bilo sigurno, pomisli u sebi, ne bi imala nikavog izbora. Sada je znala ime vrste, Noghri, i morala se vratiti na Coruscant i prona i nešto više o njima u arhivima. - U redu. Vrijeme žalosti po inje za dva sata. Leia kimne, trep i da bi zadržala suze. - Do i u. - obe a. Tog se trenutka upita ho e li taj rat ikada zaista završiti.


171

GLAVA 26

Gusta je loza visila isprepletena okolo izme u nekoliko stabala, nalik mreži ogromnog pomahnitalog pauka. vrsto drže i Skywalkerovu sablju u ruci, Mara je promatrala tu zapetljanu zbrku pred sobom, pokušavaju i otkriti najbrži na in na koji je mogla probiti prolaz kroz nju. Krajem oka vidje Skywalkera kako postaje nestrpljiv. - Strpi se. - re e mu. - Bit e gotovo za minutu. - Stvarno ne moraš paziti na preciznost. - posavjetuje je. - Sablja ne e izgubiti snagu. - Da, ali mi smo sve pli e u šumi. - odvrati mu Mara. - Imaš li ti pojma koliko se daleko uje zvuk kada zamahneš sabljom u šumi? - Ne znam. - Ne znam ni ja. I ne želim saznati sada. - Prebaci pištolj u desnu ruku i aktivira sablju desnom. S tri kratka udarca zasije e lozu pred sobom, odsje ene vitke padoše na zemlju, a Mara isklju i sablju. - Nije bilo toliko teško, zar ne? - upita okre i se kako bi pogledala Skywalkera dok je istovremeno pri vrš ivala sablju za pojas. Bila je u pola okreta... Droidov upozoravaju i vrisak dopre do nje dijeli sekunde prije nego što je ula iznenadno šuštanje liš a. Naglo se okrene nazad, potežu i pištolj desnom rukom upravo u trenutku kada je vornskr sko io na Skywalkera s grane jednog udaljenog drveta.

ak i nakon dva duga dana putovanja, Skywalkerovi su refleksi bili savršeni. Ispustio je ru ice nosila i bacio se na zemlju, pokušavaju i izbje i grabežljivca. Dva para oštrih pandži i snažan rep proletješe mu malo iznad glave. Mara sa eka dok životinja nije dotakla zemlju, i dok se vornskr okretao i spremao se ponovo sko iti na svoj plijen, ona opali. Skywalker se oprezno podigne na noge i zabrinuto ogleda oko sebe. - Volio bih kada bi promjenila mišljenje i vratila mi moju sablju. - primjeri dok se saginjao da podigne ru ice nosila. - Vjerojatno si se umorila od ubijanja vornskra da bi me obranila. - Što je, bojiš se da bih mogla promašiti? - odvrati ona, koraknuvši kako bi nogom preokrenula životinju. Bila je mrtva. - Izvrstan si strijelac. - prizna Luke, vuku i nosila prema prolazu koji je prosjekla kroz hrpu loze. - Ali ve dvije no i nisi spavala. Prije ili kasnije, to e se odraziti na tebi. - Brini se sam za sebe. - prasne on. - Hajde, mi i se. Moramo na i istinu s koje možemo podi i balon sa sondom. Skywalker krene naprijed, a droid privezan na nosila iza njega je tiho cvrkutao sam sebi. Mara ih je slijedila, provjeravaju i ostavljaju li nosila predubok trag na tlu i mrko gledaju i Skywalkerov potiljak. Ono što joj je išlo na živce bilo je to da je on, zapravo, bio u pravu. Ono prebacivanje pištolja iz lijeve u desnu ruku, stvar koju je uradila tisu u puta do tada., gotovo je ispustila pištolj. Srce joj je ubrzano i glasno tuklo cijelo vrijeme, nije usporavalo niti dok se odmarala. Primjetila je nekoliko puta za vrijeme hodanja kako joj misli jednostavno odlutaju i sve se teže koncentrirala na svoj zadatak. Jednom je, davno prije, izdržala šest dana bez sna. Sada se, nakon samo dva dana, osje ala kao da se raspada. Stisne zube i ljuto se zagleda u Skywalkerova leda. Ako se nadao da e ona posustati, bit e grdno razo aran. Ovo e izvesti do kraja, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog profesionalnog ponosa. Skywalker se pred njom spotakne pokušavaju i prije i jedan neravni dio terena. Desna ru ica nosila mu isklizne iz ruke i on gotovo prevrne droida s njih, koji zacvrku e prigovaraju i zbog toga. - No, tko je to umoran? - posprdne se Mara kada je zastao da podigne ru icu. - Ovo ti je ve - tre i put u posljednjih pola sata.


172

- Moja ruka. - mirno joj odgovori Luke. - ini se kao da je potpuno umrtvljena. - Sigurno. - odvrati ona. Pred njima proviri plavi komacli ak neba medu krošnjama. - Evo našeg otvora za balon. - kimne ona glavom prema istini. - Postavi droida u sredinu. Skywalker u ini kako mu je rekla, a zatim ode i posjedne se kraj jednog drveta na rubu malenog proplanka. Mara napuše balon sa sondom i pusti ga u visinu pomo u žice antene iji je drugi kraj ulazio u prijemnik kroz otvor u kome se nalazio droidov priklju ak za o itavanje, prije nego što se odlomio u padu. - Sve je namješteno. - re e Mara, pogledavaju i prema Skywalkeru. Le ima naslonjen na drvo, Luke je spavao i glasno hrkao. Mara frkne s gnušanjem. - Jedi? - podrugljivo primjeti okre i se nazad prema droidu. - Hajdemo to odraditi. - re e Artoou, oprezno sjedaju i na zemlju. Njezin je uganuti lanak bio manje-više zalije en, ali ga nije htjela previše naprezati. Droid zacvrku e upitno i neznatno zaokrene kupolu kako bi pogledao Skywalkera. - Hajdemo to odraditi, rekla sam! - ponovi mu oštro. Droid se ponovo oglasi, ovaj put pomiren sa situacijom. Indikatorsko svjetlo komunikatora kratko bljesne kada je droid uspostavio vezu s ra unalom X-krilca i po eo o itavati memo-riranu poruku s njega. Bljesne još jednom kada je završio sa spremanjem poruke u svoju memoriju. Iznenada, droid zavriska od nenadanog uzbu enja. - Sto je? - upita Mara, zgrabivši pištolj i prelaze i pogledom po okolišu. Ne ugleda ništa sumnjivo. - Što je, jesu li kona no ostavili poruku? Droid potvrdno pijukne, a kupola mu se ponovo okrene prema Skywalkeru. - Pa, hajde, daj da vidim o emu se radi. - zaurla Mara. - Hajde, ako imaš nešto za njega, to mu možeš pokazati i kasnije. Osim ako, ali to ne re e na glas, u poruci nema nešto što ukazuje na to da treba sama izi i iz šume. Ako je bilo tako nešto... Droid se nagne malo naprijed i na podlozi od ugaženog liš a se pojavi holografska slika. Ali nije to bila slika Karrdea kao što je o ekivala. Bio je to prikaz zlatno obojenog droida za protokol. - Dobar vam dan, Gospodaru Luke. - progovori droid vrlo moduliranim glasom. - Prenosim vam pozdrave kapetana Karrdea... naravno, i vama, gospodo Mara. - doda, kao nešto što mu je naknadno palo na pamet. - Njemu i kapetanu Solo je vrlo drago znati da ste oboje dobro nakon one nezgode. Kapetan Solo? Mara je zurila u hologram, potpuno zbunjena. Sto je to Karrde, za ime Boga, imao na pameti? Rekao je Solou i Carlissianu za Skywalkera? - Vjerujem da možeš dešifrirati poruku, Artoo. - uljudno je nastavio droid za protokol. - Kapetan Karrde je predložio da ja dodatno zbunim neprijateljske dešifrere. Prema onome što on zna, jurišnici Imperija ekaju na vas u Hyllyard Cityu. Mara zaškrgu e zubima, pogledavši u svog usnulog zarobljenika. Zna i, nisu uspjeli prevariti Thrawna. Znao je da je Skywalker ovdje i ekao je da ih oboje zarobi. S izuzetnim naporom, potisne zasljepljuju i osje aj panike koji je obuzme. Ne. Thrawn nije znao, bar nije bio siguran. Samo je sumnjao. Da je znao sa sigurnoš u, do sada više ne bi bilo nikoga u kampu da im pošalje poruku. - Pri a koju je kapetan Karrde ispri ao Imperiljalcima jeste da je jedan od bivših uposlenika ukrao vrijedan teret i pokušao pobje i, i da je za njim u potjeru krenuo sadašnji suradnik koji se zove Jade. Karrde predlaže da, s obzirom na to da nije izri ito napomenuo kako je Jade žena, vi i gospo a Mara možda zamjenite uloge kada budete izlazili iz šume. - Baš. - promrmlja Mara sama za sebe. Ako je Karrde mislio kako e ona s veseljem predati svoj pištolj Skywalkeru i pustiti da joj ga uperi u leda, bilo bi mu bolje da još jednom razmisli o svemu.


173

- U svakom slu aju, - nastavio je droid - poru uje vam da on i kapetan Solo pokušavaju smisliti na in na koji bi vas presreli prije jurišnika. Ako im to ne uspije, uradit e sve što mogu da vas oslobode iz njihovih ruku. Mislim da nemam ništa više dodati re enom... kapetan Karrde je odredio ograni enje od jedne minute za poruku, kako nitko ne bi mogao odrediti mjesto odašiljanja. Želi vam puno sre e. Pazi na Gospodara Lukea, Artoo... i na sebe, naravno. Slike nestane, a droidov se projektor isklju i. Mara ugasi komunikator i po ne namotavati žicu antene kako bi spustila balon sa sondom. - Zamisao je dobra. - promrmlja Luke. Mara ga oštro pogleda. O i su mu još uvijek bile zatvorene. - I mislila sam da se samo pretvaraš. - ljutito prozbori, ne baš iskreno. - Ne pretvaram se. - ispravi je on pospano. - Niti spavam, niti sam budan. Ali ipak mislim da je zamisao dobra. Mara frkne. - Zaboravi. Umjesto toga emo pokušati oti i nekoliko kilometara sjevernije, obi i Hyllyard i pri i mu s ravnice. - pogleda na sat, a zatim u vis kroz drve e. Na nebo su se navukli tamni oblaci u posljednjih nekoliko minuta, potpuno pokrivaju i plavetnilo koje je još malo prije bilo tu. Nisu to bili kišni oblaci, zaklju i Mara, ali su ipak prigušili veliki dio danjega svjeda koje im je preostalo. - Ionako s tim možemo sa ekati do sutra. - re e ona, paze i na lanak dok se ustajala. - Želiš li... ma, nema veze. - prekine sama sebe. Sude i po njegovom disanju, opet je utonuo u san. Sto je zna ilo da je podizanje taborišta prepušteno njoj. Prekrasno. - Ostani gdje jesi. - povi e na droida. Okrene se prema mjestu gdje je odložila opremu za preživljavanje... Droidov elektronski vrisak natjera je da se okrene, rukom grabe i pištolj, o ima traže i prijetnju.. I tog se trenutka nešto baci na njezina ramena i leda svom težinom, uzrokuju i žarku bol i bacivši je licem na zemlju. Njezina posljednja misao, prije nego što je utonula u mrak, bila je

ajni ka žalost što nije ubila Skywalkera kada je imala priliku za to. Artoova eretava uzbuna probudi Lukea iz drijemeža. O i mu se širom otvore upravo onog trenutka kada je hrpa krzna i pandži sko ila kroz zrak i bacila se Mari na leda. Sko i na noge, potpuno razbu en. Vornskr je stajao nad Marom, prednjih pandži zarivenih u Marina ramena, glave lagano ukošene na stranu dok se pripremao zariti zube u njezin vrat. Mara je pod njim ležala nepomi no i Luke je mogao vidjeti samo njezin potiljak. Nije mogao vidjeti je li mrtva ili samo omamljena. Artoo je bio predaleko da bi došao do nje na vrijeme, ali se bez obzira na to pomicao prema njoj onoliko brzo koliko su mu dopuštali njegovi kota i, a svoj je maleni luk za zavarivanje ispružio pred sebe, spreman na borbu. Luke duboko udahne i vrisne svom snagom. Nije to bio obi an vrisak, bio je to zastrašuju i, zaglu-šuju i neljudski urlik ija je snaga ispunila cijeli proplanak i jekom se odbila od brda u daljini. Bio je to zov krayt zmaja koji ledi krv u žilama, isti onaj zov koji je Ben Kenobi upotrijebio kako bi zaplašio i otjerao ljude s Tatooina prije mnogo godina. Vornskra taj zov nije otjerao. Ali bilo je jasno da ga je prenerazio i da je privremeno zaboravio na svoj plijen. Dijelom osloba aju i Marina leda svoje težine, okrene se, prignutog tijela, i zabulji u izvor jezovitog zvuka. Luke je jedan dugi trenutak gledao životinji ravno u o i, strahuju i da e kontakt biti prekinut ako se pomakne. Kad bi mu mogao dovoljno dugo odvra ati pozornost i dati Artoou dovoljno vremena da mu se približi s lukom... Tada se Mara, još uvijek prikovana za zemlju, izvije. Luke savije dlanove pred ustima i ponovo zaurla. Vornkr se na to opet pomjeri, malo po malo osloba aju i Marina leda. Urlikom koji je bio napola jecanje a napola borbeni zov, Mara se pod grabežljivcem izvrne na


174

leda i provukavši ruke izme u njegovih prednjih nogu, usmjeri ih' na njegovo grlo. Bila je to jedina prilika koju je Luke mogao o ekivati. Borba izme u vornskra i ozlije enog ovjeka nije mogla dugo trajati i znao je da mora biti brz. Odgurnuvši se od debla iza svojih

leda, Luke se baci prema naprijed, usmjeren prema stražnjem dijelu životinjina tijela. Nije uspio. Još dok se napinjao u o ekivanju skorog udara u grabežljivca, niotkuda se pojavi vronskrov rep i snažno ga osine preko ramena i lica, te ga sklup anog odbaci u stranu na tlo. Luke se istoga trenutka opet osovi na noge, maglovito svjestan žare e masnice na obrazu i elu. Vornkr zasik e dok mu se poribližavao, mašu i prema njemu pandžamna oštrim kao

brija u nastojanju da ga zadrži dalje od sebe. Artoo se je dokoturao do poprišta borbe i pogodio lijevu prednju šapu životinje elektri nom iskrom. Gotovo nemarno, životinja posegne prema Lukeu i pogodi ga šapom, otkidaju i ga i razbacavši komade naokolo jednim udarcem. U isto vrijeme zamahne repom, a udar podigne i zaljulja Artooa. Udarao je opet i opet, svakim udarcem sve više naginju i droida i prijete i da e ga izvrnuti. Luke stisne zube o ajni ki pokušavaju i smisliti nešto. Udarati životinju nasumce u glavu bilo je samo odgoda neizbježnog, ništa više. Onoga trenutka kada mu se pažnja više ne bude mogla odvratiti od plijena, Mara e umrijeti. Vornskr e joj smrskati ruke udarom svojih pandži, ili e jednostavno svladati njezin stisak sirovom snagom svojih miši a. Artoo nije imao ništa više što bi se moglo upotrijebiti za borbu, a ako životinja nastavi lupati po njemu repom... Rep. - Artoo! - povi e Luke. - Kada te sljede i put udari repom, pokušaj ga zgrabiti. Artoo drhtavo zaciju e kako je shvatio i ispruži svoju vrstu hvataljku. Luke ga je promatrao kutkom oka, još uvijek pokušavaju i zabaviti vornskrove prednje šape i eljusti. Rep ponovo zamahne, a Artoo ga uz trijumfalno eretanje, vrsto zgrabi. Ali eretanje brzo prije e u vrisak. Gotovo nevjerojatnom snagom, životinja istrgne svoj rep i otrgne trzajem i ve i dio Artoove hvataljke. Životinji je sva pažnja na nekoliko trenutaka bila usmjerena na rep, i Luke je ekao samo na to. Saginju i se pored Artooa i ispod repa, pruži ruku prema Mari i dograbi svoju sablju. Rep zamahne prema njemu dok se podizao na noge, ali dok je rep stigao do mjesta gdje se Luke nalazio, ovaj je ve bio van dometa, na drugoj Artoovoj strani. Aktiviraju i sablju, Luke ispruži svjetle u oštricu pored pandži koje su mlatile prema njemu i okrzne vornskrov nos. Životinja zaurla, od straha ili bola, povla i se pred tim udnim stvorom koji ga je ugrizao. Luke zamahne sabljom nekoliko puta prema njemu kako bi ga odvukao od Marina tijela i došao do istine na kojoj bi mogao slobodno zamahnuti i zadati životinji smrtonosni udarac. Iznenada, u jednom jedinom pokretu, životinja se zabaci unazad, odsko i od tla i baci na Lukea. Jednim udarcem, Luke ga presje e na pola. - Bilo je krajnje vrijeme. - Za uje se pod njim drhtav, napukao glas. Pogleda nadolje i ugleda Maru kako gura sa sebe jednu mrtvu polovinu vronskra i pridiže se na lakat. - Kakva je to glupost koju si izvodio? - Mislio sam kako ti ne bi bilo drago da ti odsje em ruke u slu aju da promašim. - re e joj Luke, teško dišu i. Zakorakne unatrag kada je sjela i ponudi joj ruku kako bi ustala. Mara odgurne ponu enu ruku. Polako se okrene i osovi se na ruke i koljena, pa se skrhana podigne na noge i okrene se da ga pogleda. S pištoljem u ruci. - Baci sablju i odmakni se. - prodah e, zamahuju i oružjem kako bi naglasila rije i. Luke uzdahne, odmahuju i glavom. - Ne mogu vjerovati. - re e, isklju ivši sablju i bacaju i je na tlo. Razina adrenalina u njegovoj krvi naglo je opadala, a bol koju je osje ao na ramenu i le ima postajala je zbog toga skoro nepodnošljiva. - Ili možda nisi primjetila da smo ti Artoo i ja upravo spasili život? - Primjetila sam. Hvala. - drže i pištolj i dalje uperen u njega, korakne prema sablji kako bi je podigla. - Mislim da mi je to nagrada za to što te nisam ubila prije dva dana. Idi tamo i sjedi! Luke pogleda u Artooa koji je sam za sebe tiho uzdisao.


175

- Imaš li što protiv da prvo pregledam Artooa? Mara pogleda u droida, usana stisnutih u tanku liniju. - Naravno. Izvoli. - Udaljivši se od obojice, pokupi opremu za preživljavanje i povu e se do jednog drveta na rubu istine. Artoo nije bio u toliko lošem stanju koliko se Luke pribojavao. I luk i hvataljka su bili odlomljeni u zglobu, nijedna žica ili neki drugi dio nisu izvirivali, pa nije bilo opasnosti od daljnjih ošte enja. Tiho ohrabruju i droida, Luke dobro zatvori oba otvora koja su ostala na mjestima gdje su se nalazili udovi. - No? - upita Mara, sjede i naslonjena na drvo i pažljivo pokrivaju i ljekovitom maš u ogrebotine koje su na njenim rukama ostavile vronskrove pandže. - Zasada je u redu. - odgovori joj Luke, odlaze i prema svom drvetu i sjedaju i pod njega. - Znao je biti i gore ošte en. - Tako mi je drago uti. - re e ona podrugljivo. Onda pogleda u Lukea, pa još jednom, pozornije. - Dobro te je oši-nuo, zar ne? Luke pažljivo dotakne brazgotinu koja mu se protezala duž ela i obraza. - Bit e u redu. Mara frkne. - Naravno da ho e. - re e, glasom ispunjenim sarkazmom i vrati se njegovanju svojih rana. - Zaboravila sam, ti si junak. Luke ju je promatrao nekoliko dugih minuta, pokušavaju i još jednom razumjeti složenost i suprotnosti te žene. Sjede i na tri metra od nje, mogao je vidjeti kako joj ruka podrhtava dok je mazala mast po ranama. Možda je u pitanju bila zakašnjela reakcija, ili jednostavno neprirodna slabost miši a. Ali sigurno je to bila i posljedica straha, jer je izbjegla krvavoj smrti za dlaku, i morala je biti potpuno luda ako joj to nije bilo jasno. I usprkos tomu, što god da je osje ala u sebi, bila je odlu na u svojim nastojanjima da ništa od toga ne izbije na njezinu isklesanu i ne itljivu površinu koju je tako pažljivo izgradila za sebe. Kao da ju je bilo strah pokazati bilo kakvu slabost... Iznenada, kao da je osjetila njegov pogled na sebi, Mara podigne glavu. - Ve sam rekla hvala. - zareži prema njemu. - Što bi još htio, odli je? Luke odmahne glavom. - Samo bih želio znati što ti se dogodilo. Njezine o i na trenutak bljesnuše starom mržnjom. Ali samo na trenutak. Napad vronskra, kojim su se završila dva naporna i iscrpljuju a dana putovanja i nespavanja, bitno je utjecao na oštrinu njezinih osje aja. Bijes iz njezinih o iju izblijedi, a o i joj zasjaje umornom hladno om. - Ti si mi se dogodio. - re e mu, glasom koji je bio više iscrpljen nego ogor en. - Pojavio si se sa neke zaostale, petorazredne farme na planetu koji nije ni za što, i uništio mi život. - Kako? Njezino lice nakratko obasja prezir. - Ti nemaš pojma tko sam ja, zar ne? Luke odmahne glavom. - Siguran sam da bih te se sje ao da smo se ranije sreli. - Da, svakako. - re e ona podrugljivo. - Veliki, nepogrešivi Jedi. Sve vidi, sve uje, sve zna, sve razumije. Ne, zapravo se nismo sreli, ali ja sam bila tamo, ako si se udostojio primjetiti. Bila sam plesa ica u pala i Jabbe Hutta onoga dana kada si došao spasiti Soloa. Zna i to je bilo to. Radila je za Jabbu, i kada je Luke ubio Jabbu, uništio joj je život... Luke se namršti na nju. Ne. Njezina vitka figura, njezina okretnost i ljupkost, to je možda i moglo posvjedo iti da je bila plesa ica. Ali njezino umije e upravljanja letjelicama, njezina vještina u ga anju, njezina neo ekivana obu enost za rukovanje svjetlosnom sabljom., sigurno nisu bili talenti plesa ice. Mara je još uvijek ekala, izazivaju i ga izrazom lica da sam zaklju i. - Nisi bila samo plesa ica, zar ne? - upita je. - To je bila samo maska. Njezine se usne stisnu. -Jako dobro. To iz tebe progovara di ni Jedi, nema sumnje. Nastavi, dobro ti ide. Sto sam zapravo radila tamo? Luke je oklijevao. Bilo je bezbroj mogu nosti, primjera koje je mogao navesti: lovac na


176

ucjenjene glave, krijum ar, prikriveni Jabbin uvar, uhoda nejke druge, neprijateljske krijum arske organizacije... Ne. Njezino poznavanje borbe sa sabljom... i iznenada, svi se dijelovi hitro slože na svoje mjesto, daju i mu cjelovito rješenje. - ekala si mene. - re e. - Vader je znao da u oti i tamo i pokušati spasiti Hana, i on te je poslao da me uhvatiš. - Vader? - ispljune ime kao da je otrovno. - Ne nasmijavaj me. Vader je bio budala, i zbog toga se ljuljao na samom rubu izdaje. Moj me je gospodar poslao Jabbi da te ubijem, ne da te pridobijem za nas. Luke je zurio u nju, a ledeni mu srsi prodoše tijelom. Nije moglo biti istina... Ali dok je promatrao to lice u mukama, s iznenadnom sigurnoš u je shvatio da je bilo upravo tako. - A tvoj je gospodar, - re e tiho - bio sam Car. - Da. - potvrdi ona, glasom kaji je nalikovao siktanju zmije. - A ti si ga uništio. Luke osjeti kako mu se grlo stislo, a jedini zvuk koji je uo bilo je glasno udaranje njegovog srca. Nije on ubio Cara, Darth Vader ga je ubio, ali inilo se da Mari nije stalo do takvih tan ina. - Znaš, nisi u pravu. - re e joj. - Car me je pokušao pridobiti na svoju stranu. - Samo zato što ja nisam izvršila zadatak. - povi e ona, a vratne joj se ile napnu od ja ine bijesa. -1 tek onda kada te je Vader doveo pred njega. Što je, zar misliš da Car nije znao kako ti je Vader ponudio pomo u njegovom svrgavanju? Nesvjesno, Luke savije prste svoje obamrle umjetne ruke. Da, Vader mu je doista ponudio takav savez za vrijeme njihova dvoboja u Cloud Cityu. - Mislim da njegova ponuda nije bila ozbiljna. - promrmlja. - Car je mislio da jeste. - re e Mara ravnodušnim glasom. - On je znao. A ono što je Car znao, znala sam i ja.

i joj ispune bol i tuga. - Bila sam njegova ruka, Sky-walkeru. - prozbori, glasom nabijenim uspomenama. - Po tome su me znali u njegovim najbliskijim krugovima, kao Carevu Ruku. Služila sam mu po cijeloj Galaksiji, obavljaju i poslove koje ni Imperijalna Flota ni jurišnici nisu mogli obaviti. Bio je to jedan od mojih posebnih darova: mogla sam uti njegov poziv iz bilo kojeg dijela Imperija i javiti mu se na isti na in. Za njega sam otkrivala izdajnike, ubijala njegove neprijatelje, pomagala mu držati pod nadzorom bezumnu birokraciju onako kako mu je odgovaralo. Bila sam ugledna, mo na i poštovana. Njezin se pogled polako vrati u stvarnost. - A ti si mi sve to oduzeo. Samo zbog toga zaslužuješ umrijeti. - Sto je pošlo po krivu? - prisili se Luke upitati je. Mara ponovo stisne usne. - Jabba me nije pustio po i sa skupinom za smaknu e. To je bilo to, kratko i jasno. Pokušala sam ga moliti, umiljavati se, poga ati, ali nisam ga mogla nagovoriti. - Da. - dometne Luke trezveno. - Jabba je bio otporan na djelovanje Sile na sposobnost rasu ivanja. Ali da je bila na Jabbinom jedrenjaku... Luke zadrhti, vidje i u mislima onu zastrašuju u viziju iz tamne pe ine ne Dagobahu. Tajanstvena ženska silueta koja je stajala na gornjoj palubi jedrenjaka, koja mu se podrugljivo smijala drže i u ruci njegovu svjetlosnu sablju... Prije mnogo godina, u pe ini je prvi put ugledao sliku mogu e budu nosti. Ovaj je puta, sada je to znao, vidio sliku mogu e prošlosti. - Uspjela bi. - tiho re e. Mara ga oštro pogleda - Ne tražim tvoje razumijevanje ili sažaljenje. - prasne. - Htio si znati. E, pa, sada znaš. Luke je na trenutak pusti da se u tišini pobrine za svoje rane. - Zašto si sada ovdje? - upita. - Zašto nisi s Imperijem? - Kojim Imperijem? - uzvrati ona. - Imperij umire, znaš to jednako dobro kao i ja. - Ali dok ga još uvijek ima... Mara ga prekine zastrašuju im pogledom. - Kamo bih mogla po i? - upita oštro. - Nisu znali


177

za mene, nitko od njih. Nisu me osobno poznavali kao Carevu Ruku. Bila sam sjena koja je radila odvojeno od uobi ajenih zapovjednih struktura i protokola. Nitko nije uvao zabilješke o mojim aktivnostima. Nekolicina onih kojima sam bila službeno predstavljena, mislili su da sam samo pijun koji se mota po dvoru, bezna ajna ali pokretna dekoracija, koju su držali na dvoru kako bi zabavljala Cara. I pogled joj ponovo odluta u prošlost. - Nisam imala kamo oti i nakon Endora. - re e ogor eno. - Nisam imala veza, niti sredstava. Nisam imala ak ni pravi identitet. Bila sam prepuštena sama sebi. - I zato si se povezala s Karrdeom. - Nakon nekog vremena. Prve etiri i pol godine provela sam povla i se po rubnim, zaboravljenim dijelovima Galaksije, rade i sve što sam mogla. - o i su joj po ivale na njemu. - Naporno sam radila kako bih postigla ovo što sad jesam, Skywalkeru. Ne eš mi to upropastiti. Ne ovoj put. - Ne želim ti ništa upropastiti. - re e joj Luke ravnodušno. - Sve što želim jeste vratiti se u Novu Republiku. - A ja želim da se stari Imperij ponovo podigne. - odvrati ona. - Ne dobijemo baš uvijek ono što želimo, zar ne? Luke odmahne glavom. - Ne. Ne dobijemo. Gledala je još trenutak u njegovo lice. Zatim, iznenada, zaklopi kutijicu s maš u i baci je prema njemu. - Evo, sredi tu modricu. I naspavaj se. Sutra nas eka naporan dan.


178

GLAVA 27

Otrcani teretnjak A-razreda odvoji se od Chimaerine staze za polijetanje. Bila je to ogromna kutija za svemirske letove kojoj je naknadno dodan pogon za brzine svjetlosti. Izblijedjela obloga teretnjaka mutno je svjeducala, obasjana jarkim svjetlima Zvjezdanog razara a. Sjede i za zapovjednim mostom, Thrawn je prou avao ispis podataka sa senzora i s odobravanjem kimao glavom. - Djeluje dobro, kapetane. - re e Pellaeonu. - Upravo onako kako bi trebalo. Možete nastaviti s testom im budete spremni. - Potrajat e još nekoliko minuta, gospodine. - odgovori mu Pellaeon, provjeravaju i ispise na svojoj konzoli. - Tehni ari još uvijek imaju problema s aktiviranjem štita za prikrivanje. Kapetan zadrži dah, unaprijed uplašen zbog verbalne eksplozije koja e, znao je, uslijediti. Neispitani štit za prikrivanje i posebno prera eni teretnjak koštali su, kako se pri alo, zapanjuju e koli ine novca. Novca kojeg Imperij zapravo nije imao na bacanje. Ako cijela ta tehnologija sada zakaže, a kompletna Sluis Van operacija je u potpunosti ovisila o njoj... Ali Veliki Admiral samo ležerno kimne. - Imamo vremena na pretek. - mirno re e. - Imamo li vijesti s Myrkra? - Posljednje redovito izvješ e stiglo je prije dva sata. - odgovori Pellaeon. - Još uvijek negativno. Thrawn ponovo kimne. - A posljednja procjena s Sluis Vana? - Uh.. - Pellaeon provjeri traženi podatak. - Ukupno stotinu i dvadeset ratnih brodova u tranzitu. Šezdeset i pet je u službi kao teretni brodovi, a ostali su zaduženi za pratnje. - Šezdeset i pet. - ponovi Thrawn s jasnim zadovoljstvom. - Izvrsno. To zna i da možemo birati. Pellaeon se uskomeša od neugode. - Da, gospodine. Thrawn se okrene od prikaza teretnjaka kako bi pogledao u Pellaeona. - Nešto vas mu i, kapetane? Pellaeon pokaže glavom na teretnjak. - Ne svi a mi se to što emo ih poslati na neprijateljski teritorij bez mogu nosti održavanja veze s njima. - Po tom pitanju nemamo previše izbora. - podsjeti ga suho Thrawn. - Tako radi štit za prikrivanje. Ništa se ne pokazuje prema van, ništa ne prodire unutra. - Izvije obrve. - Naravno, pod pretpostavkom da uop e radi. - doda naglašavaju i svaku rije . - Da, gospodine, ali... - Ali što, kapetane? Pellaeon se ispravi i odlu i riskirati. - ini mi se, Admirale, da je ovo ona vrsta operacije gdje bi trebali iskoristiti C'baotha. Thrawnov pogled malo otvrdne. - C'baotha? - Da, gospodine. Uz njegovu bi pomo mogli održavati vezu s... - Ne trebamo biti u vezi s njima, kapetane. - prekine ga Thrawn. - Samo pažljivo planiranje vremena bit e dostatno za uspjeh akcije. - Ne slažem se s tim, Admirale. U normalnim okolnostima, da, pažljivo bi ih planiranje vremena bez poteško a dovelo na položaj. Ali ne postoji na in na koji bi mogli predvidjeti koliko e im trebati da Sluis Van kontrola leta dopusti letjelici prolaz. - Naprotiv. - usprotivi se hladno Thrawn. – Prou avao sam Sluis kontrolu leta vrlo pažljivo. Mogu pretpostaviti to no koliko e im trebati da propuste teretnjak. Pellaeon zaškrgu e zubima. - Da su svi kontrolori leta Sluisijanci, to bi možda i bilo mogu e. Ali kako pobunjenici previše svojeg materijala usmjeravaju kroz Sluis Van, logi no je i da imaju neke svoje ljude u kontroli leta. - To nema nikakve veze. - re e mu Thrawn. - Sluisijanci e biti zaduženi za kontrolu. I njihovo e odre ivanje vremena odrediti i tijek doga aja.


179

Pellaeon izdahne i odustane. - Da, gospodine. - zabrunda. Thrawn ga pogleda u o i. - Ovo nije hvalisavo razmetanje, kapetane. Ili pokušaj dokazivanja da Imperijalna Flota može djelovati i bez njega. Jednostavno se radi o tome da ne možemo C'baothove usluge koristiti previše i pre esto. - Jer emo po eti ovisiti o njemu. - zagunda Pellaeon. - Kao da smo živo tkivo implantirano u središnje ra unalo za borbu. Thrawn se nasmiješi. - To vas još uvijek smeta, zar ne? Nije važno. To jeste djelomice to no, ali tek malim dijelom. Što se mene ti e, jednostavno ne želim pre esto dopuštati Gospodaru C'baothu da okusi tu vrst mo i. Pellaeon se namršti. - Rekao je da ne žudi za mo i. - U tom slu aju laže. - hladno odvrati Admiral. - Svatko žudi za mo i. I što je više imaju, to je više priželjkuju. Pellaeon razmisli o tome. - Ali ako nam je C'baoth prijetnja.. - zaustavi se, odjednom shvativši da su okruženi drugim asnicima i posadom. Veliki Admiral se nije suzdržavao. - Zašto ga se ne riješimo? - završi pitanje namjesto kapetana. - Vrlo je jednostavno. Zato što emo ubrzo biti u mogu nosti da potpuno zadovo-ljimo njegove apetite. I kada to u inimo, C'baoth nam više ne e biti prijetnja. - Leia Organa Solo i njezini blizanci? - Upravo tako. - kimne Thrawn, sjajnih o iju. - Kada ih C'baoth bude imao u rukama, ovi mali izleti s Flotom ne e mu zna iti ništa više od ometaju ih tri arija koje ga odvla e od njegovog pravog posla. Pellaeon skrene pogled od intenziteta Admiralovih o iju. Teorija se inila prihvatljivom, ali sama stvarnost.. - Sve to, naravno, pod pretpostavkom da e Noghrijima ikada uspjeti da je uhvate. - Uspjet e. - tiho i samouvjereno odvrati Thrawn. - Ona i njezini uvari na kraju e iscrpiti sve trikove. I to e se sigurno dogoditi prije nego što mi ostanemo bez Noghrija. Jedan od zaslona pred Pellaeonom po ne o itavati podatke. - Spremni su, gospodine. - re e. Thrawn se ponovo okrene prema slici teretnjaka. - Kad god vama odgovara, kapetane. Pellaeon dubohno udahne i uklju i sustav veze. - Štit za prikrivanje, aktiviraj! I vani, pred osmatra nicom, teretnjak... Ostane tamo gdje je i bio. Thrawn mrko pogleda u brod. Pogleda ponovo na svoj zapovjedni zaslon, pa natrag na brod., a zatim se okrene prema Pellaeonu sa zadovoljnim osmjehom na licu. - Izvrsno, kapetane. Upravo ono što sam htio. estitam vam, a i vašim tehni arima. - Hvala gospodine. - odvrati Pellaeon, opuštaju i miši e koj su se nesvjesno napeli. - Pretpostavljam da imamo zeleno svjetlo? Osmjeh Velikog Admirala se ne promjeni ni malo, ali ostatak lica otvrdne. - Imate zeleno svjetlo. - re e mra no. - Uzbunite operativne snage. Pripremite se za polazak na mjesto sastanka. Sluis Van pristaništa su naša. Wedge Antiles podigne pogled s informati ke plo ice ne vjeruju i u ono što je vidio. - Sigurno se šalite. - re e otpravniku. - Pratnja? Sugovornik ga nedužno pogleda. - U emu je problem? - upita ga. - Vi ste piloti X-krilaca. Stalno ste u nekim pratnjama. - U pratnji ljudi. - odvrati Wedge. - Ne pratimo teretne brodove. Nedužan pogled otpravnika prije e u jedva prikriveno ga enje, i Wedge shvati da je vjerojatno iste ovakve rasprave vodio nebrojeno puta u posljednje vrijeme. - ujte, zapovjed-nice, ne otresajte se na meni. - povi e na Wedgea. - To je uobi ajena pratnja Fregate. Ima li


180

ikakve razlike ako Fregata umjesto ljudi prevozi pokidani reaktor? Wedge još jednom pogleda na plo icu. Bilo je to pitanje profesionalnog ponosa, u tome je bila sva razlika. - Sluis Van je prili no dalek put za X-krilne letjelice. - re e umjesto toga. -Jeste, da, ali tu vam jasno stoji da ete biti na palubi fregate sve dok ne u ete u sustav. - re e otpremnik, pruživši se preko stola kako bi Wedgeu izlistao podatke na plo ici i pokazao mu. - Tamo napuštate fregatu i pratite je u sustav. Wedge pregleda ostatak podataka. Nakon što udu u sustav, morat e sa ekati dok se okupi ostatak konvoja i tek onda mogu kona no krenuti dalje prema Bpfasshu. - Prema ovome, dugo nas ne e biti na Coruscantu. - re e. - ja bih se tome radovao da sam na vašem mjestu, zapovjedni e. - otpremnik spusti glas. - Ovdje se nešto kuha. Mislim da su Vije nik Fey'lya i njegovi ljudi spremni povu i odlu uju i potez. Wedge osjeti kako ga prodoše trnci. - Ne mislite... prevrat? Otpremnik posko i kao podboden. - Ne, naravno da ne. Što mislite, da bi Fey'lya... Zastane, zabrinuto pogledavši Wedgea. - O, shvatio sam. Vi ste jedan od Ackbarovih tvrdoglavih i nepopusdjivih. Shvatite, zapovjedni e, Ackbar je izgubio svaku vezu koju je dosada imao s obi nim borcem Saveza. Fey'lya je jedini unutar Vije a kojem je zapravo stalo do nas. - Pokaza rukom na plo icu. - Evo vam dokaza. Sve je to sranje stiglo iz Ackbarova u reda. - Pa, znate, vani je još uvijek neki Imperij. - promrmlja Wedge, s nelagodom shva aju i da ga je otpremnikov verbalni napad na Ackbara naveo da gotovo zaboravi o emu su to ispo etka raspravljali. Pitao se je li to otpremnik namjerno uradio... ili je stvarno bio jedan od sve ve eg broja pobornika Fey'lyae u vojnim redovima. I dok je razmišljao o tome, u ini mu se da kratki odmor daleko od Coruscanta i nije tako loša zamisao. To e ga bar skloniti od svih tih politi kih ludosti. - Kada kre emo? - im okupite ljude i ukrcate se. - odgovori otpremnik. - Vaše letjelice ve utovaraju. - Dobro. - Wedge se okrene od stola i uputi niz hodnik prema sobi za dežurstva. Da, jedan mirni i neoptere eni put natrag na Sluis Van i Bpfassh mu je upravo odgovarao. Dat e mu to malo slobodnog prostora da pokuša otkriti što se to doga a u Novoj Republici koju je pomogao izgraditi uz tolike opasnosti i odricanja. A ako im se Imperijalci zamjere na putu tamo... pa, bar je to bila prijetnja na koju je mogao uzvratiti silom.


181

GLAVA 28

Bilo je blizu podneva kada su po eli primje ivati prigušene zvuke koji su povremeno dopirali do njih kroz gustu šumu. Trebalo im je još sat vremena kako bi se primakli dovoljno blizu da Luke otkrije o emu se radi. Mlazni skuteri. - Jesi li siguran da je to vojni model? - tiho promrmlja Mara kada se jeka motora utišala nakon što su se skuteri kona no odmakli dalje u šumu. - Siguran sam. - re e joj on mrko. - Skoro sam se zabio u drvo s jednim od njih na Endoru. Nije odgovorila, i Luke se na trenuatk zapita je li spominjanje Endora bilo kriva stvar u krivi vrijeme. Ali pogledavši u Marino lice, razuvjeri se. U njoj nije klju ao bijes, nego je osluškivala. - ini se da su se zaputili na jug. - reže nakon minutu ili dvije. - Sjever... ništa ne ujem iz pravca sjevera.

Luke osluhne. - Ni ja. - re e - Pitam se... Artoo, možeš li nam napraviti audio mapu? Droid s odobravanjem zacvrku e. Nakoliko minuta kasnije ispruži svoj holografski projektor i lebde i nad tlom pokrivenim liš em, pojavi se prikaz dvobojne mape. - Bila sam u pravu. - re e Mara pokazuju i prstom. - Nekoliko je jedinica ravno pred nama, ostatak je na jugu. Na sjeveru nema ni ega. - Što zna i da smo nenamjerno zalutali prema sjeveru. - re e Luke. Mara se namršti prema njemu. - Kako znaš? - Pa, oni vjerojatno znaju da smo se uputili prema Hyllyard Cityu. - odvrati on. - Svoju su potragu usredoto ili na pravac kojim bi izravno došli do grada. Mara se slabašno nasmješi. - Tvoja je Jedi naivnost preslatka. - re e mu. - Mislim da nisi uzeo u obzir injenicu da samo zato što ih ne ujemo, ne zna i i da ih nema. Luke se namrgodi gledaju i u prikaz mape. - Naravno, mogu e je da imaju jednu jedinicu u zasjedi na sjeveru. - složi se. - Ali od kakve bi im koristi to moglo biti? - Ma, daj, Skywalkeru... to je najstariji poznati takti ki trik. Ako je nemogu e probiti prednji kraj kružne obrane, onaj koji se probija e se prikriti i sa ekati povoljniju priliku. Ako ne želiš da to uradi, daš mu ono što izgleda kao mogu prolaz. - Mara ne i pokaže prstom na tihu zonu na mapi. - U ovom slu aju, bit e na dvostrukom dobitku. Ako skrenemo na sjever kako bi izbjegli skutere koje vidimo, to e im biti automatski i dokaz da nešto krijemo. Luke se naceri. - Mislim da im dokaz i nije potreban. Mara slegne ramenima i ispravi se. - Neki se asnici više obaziru na pravne aspekte od drugih. Pitanje je, što emo mi sada uraditi? Luke ponovo pogleda mapu. Prema Marinom prora unu, bili su na etiri ili pet kilometara od ruba šume. Dva sata hoda, manje ili više. Ako su se Imperijalci ve toliko organizirali pred njima... - Vjerojatno e nas pokušati opkoliti. - re e on polako. - Pomaknut e jedinice na sjever i na jug, i eventualno iza naših leda. - Ako to ve nisu uradili. - re e Mara. - Nismo ih morali uti pri tome. Ne znaju koliko se brzo kre emo, pa su nas morali okružiti u širokom krugu. Vjerojatno koriste laka jurišna vozila raspore ena u velikom krugu ili zemaljske izvidni ke letjelice, s grupama vojnika na mlaznim skuterima raspore enim na klju nim položajima. To je uobi ajena jurišna formacija za opsadu. Luke stisne usne. Ono što Imperijalci nisu znali bilo je to da je jedno od njih koje se pokušavalo probiti kroz obru , zapravo jako dobro znalo sve što jurišnici smjeraju. - I, kako emo se probiti? - upita je.

Mara šište i izdahne kroz zube. - Ne emo se probijati.


182

- re e mirno. - Ne možemo se probiti bez više opreme i sredstava, a to nemamo. Prigušeni zvuk motora se ponovo za uje negdje iznad njihovih glava, poja a se, a zatim i potpuno izgubi kad su se letjelice udaljile. - U tom slu aju, - re e Luke - možemo se uputiti ravno u središte. Pozvati ih prije nego što nas sami primjete. Mara frkne. - Kao da smo jednostavno turisti koji nemaju što sakrivati? - Imaš li neku bolju ideju? Mara ga pogleda. Bio je to refleksni pogled, bez nekog posebnog razloga. - Zapravo nemam. - kona no prizna. - Pretpostavljam da eš sada spomenuti i onu zamjenu uloga koju je Karrde predložio. Luke slegne ramenima. - Ne možemo se probiti silom kroz okruženje. - podsjeti je. - A ako si u pravu kada kažeš da su nas po eli okruživati s bokova, ne emo se mo i ni neprimje eno provu i kraj njih. Sve što nam u tom slu aju prostaje jeste blef, i što je blef bolji, ve e su nam šanse da se izvu emo. Mara stisne usne. - Mislim da si u pravu. - Tek neznatno oklijevaju i, izvu e iz pištolja naponsko punjenje i preda Lukeu pištolj, zajedno s futrolom. Luke ga prihvati i odvagne mu težinu u ruci. - Možda e provjeravati je li napunjen. - primjeri on polako. - Ja bih to svakako uradio. - Slušaj, Skywalkeru, ako misliš da u ti dati napunjeno oružje.. - A ako naletimo na još kojeg vronskra prije nego što naidemo na Imperijalce, - prekine je on tihim glasom - Nikada ga ne eš uspjeti napuniti dovoljno brzo. - Možda mi to nije ni važno. - dometne ona oštro. Luke kimne - Možda nije. Ona ga opet pogleda, ali ni sada nije bila previše uvjerena da je u pravu.Škrgutaju i zubima, bijesno pljusne punjenjem o njegov otvoreni dlan. - Hvala. - re e joj Luke, smještaju i punjenje u pištolj i namještaju i sve zajedno u futrolu na podlaktici. - A sada... Artoo? Droid je razumio. Jedna od trapezoidnih obloga pri vrhu njegove kuple, koja se ni po emu nije razlikovala od ostalih, otvori se i otkrije dug i dubok pretinac. Okrenuvši se opet prema Mari, Luke ispruži ruku. Ona pogleda u njegovu otvorenu šaku, a zatim u otvoreni pretinac. - Zna i, tako si to izveo. - kiselo primjeri, otkap aju i sablju od pojasa i pružaju i mu je. - Uvijek sam se pitala kako si je prokrijum ario u Jabbinu pala u. Luke spusti sablju u pretinac, a Artoo zatvori poklopac na njemu. - Tražit u je ako mi bude trebala. - reže droidu. - Ne ra unaj, na to da eš bez muke rukovati njome. - upozori ga Mara. - U inak vsalamirija se proteže nekoliko kilometara od ruba šume. Ako kreneš u napad, nijedan od tvojih malih trikova ne e djelovati u blizini Hyllyard Citya. - Razumijem. - kimne Luke. - Pa, mislim da smo spremni. - Ne baš. - re e Mara, gledaju i u njega. - Još uvijek je tu to tvoje lice. Luke izvije jednu obrvu. - Ne mislim da Artoo ima bilo što ime bi ga mogao sakriti. - Jako smiješno. Ali, imam ja nešto drugo na umu. - Mara se ogleda oko sebe, pa se potom uputi prema skupini udnih grmova udaljenih nekoliko metara od njih. Stigavši do biljki, potegne rukav svoje tunike i njime pokrije šaku i pažljivo otkine nekoliko listova. - Podigni rukav i pruži mi ruku. - naredi Lukeu kada se vratila do njega. On je posluša, i ona vrhom lista neznatno o eše njegovu podlakticu. Dobro. Još samo da vidimo djeluje li. - A što bi to no trebalo... joj! - ostatak Lukeova govora izgubi se u jauku kada mu se rukom po e širiti paraju a bol. - Savršeno. - re e Mara sa zlobnim zadovoljstvom. - Kao i svi drugi, alergi an si na ovo. Daj, opusti se, bol e prestati za koju sekundu.


183

- Baš ti hvala. - zagunda Luke. Bol se doista stišavala. - Dobro, a što sad s ovim., arh.. prokletim svrbežom? - To e potrajati malo duže. - re e ona, pokazuju i na njegovu ruku. - Ali to i nije važno. Što misliš? Luke zaškripi zubima. Svrbež nije bio lako zanemariv.. ali Mara je bila u pravu. Na onim mjestima gdje ga je o ešala listom, koža je potamnila i otekla, prošarana sitnim plikovima. - Izgleda odvratno. - re e. - Sigurno. - složi se ona. - Želiš li to sam uraditi, ili že-liš da ti pomognem? Luke stisne zube. Ovo ne e biti ugodno. - Mogu sam. I zaista je bilo vrlo neugodno, ali dok je trljao bradu liš em, osjetio je kako bol na ranije protrljanom elu polako prestaje. - Nadam se da nisam trljao preblizu o ima.- prozbori kroz stisnute zube, bacaju i snopi liš a i suzdržavaju i se da ne izruje lice svim noktima koje je imao, ne bi li smirio nesnosan svrab. - Bilo bi mi jako zgodno kad bih mogao vidjeti bez problema do kraja dana. - Mislim da eš biti dobro. - uvjeri ga Mara, prou avaju i u inak biljke na njegovom licu. - Ali ti je ostatak lica, pak, prili no jeziv. Sigurno je da nisi ni nalik liku sa tvojih slika koje možda imaju. - To mi je drago uti. - Luke duboko udahne i brzo pro e Jedi tehniku suzbijanja boli. Bez dara Sile, te tehnike nisu bile toliko u inkovite kao ina e, ali mu se u ini da ipak malo pomažu. - Koliko u dugo izgledati ovako? - Otok bi trebao po eti splašnjavati za nekoliko sati. Crvenilo ne e nestati sve do sutra. - Dovoljno dobro. Pa, jesmo li sada spremni? - Spremniji ne možemo biti. - Mara okrene leda Artoou, podigne ru ice nosila i krene. - Idemo. Brzo su napredovali, usprkos injenici da ih je usporavala osjetljivost Marina lanka i Lukeova rastresenost uzrokovana nesnosnim svrabom. Ipak, na njegovo veliko olakšanje, svrbež je oslabio nakon pola sata, i nakon toga mu je lice bilo samo ote eno i potpuno utrnulo. Marin lanak je bio druga pri a, i dok je Luke hodao iza nje i Artooa, mogao je vidjeti koliko joj taj napor zadaje muke. Težina Artoovih nosila dodatno joj je odmagala, i Luke ja dva puta bio blizu prijedlogu da odustanu od zamjene uloga. Ali othrvao se toj napasti. Bila je to njihova jedina šansa, i oboje su to znali. A osim toga, Mara je bila preponosna da bi pristala na to. Prešli su možda još jedan kilometar, pra eni zvukom mlaznih skutera koji je povremeno bio bliži, povremeno dalji, i tada nenadano naidoše na njih. Bilo ih je dvojica. Jurišnici na skuterima, u sjajnim bijelim oklopima. Obrušili su se prema njima i naglo se zaustavili, ak i prije nego što je Luke po zvuku zapravo i mogao shvatiti da im prilaze. Sto je zna ilo da je udaljenost koju su prešli bila kratka i da su to no znali kamo se spustiti. Sto je opet zna ilo da je cijela potjera znala gdje su i kojim se pravcem kre u, bar u posljednjih nekoliko minuta. Luke pomisli kako je ipak bilo ispravno što nije zamjenio Maru i pomogao joj s nosilima. - Stoj! - nepotrebno povi e jedan od izvidnika kad su zaustavili svoja vozila pred njima, a obojica su u rukama držali spremne laserske puške uperene u Maru i Lukea. - Identificirajte se, u ime Imperija. I do e vrijeme za po etak predstave. - Opa, al' sam sretan što ste se pojavili. - dovikne im Luke, pokušavaju i flašom izraziti veliko olakšanje, bar onoliko koliko je to mogao od nate enih obraza. - Imate 1' možda kaki zgodan prijevoz, a? Otpale mi noge od 'odanja. Oklijevali su samo jedan kratak trenutak. ' Identificirajte se! - ponovi izvidnik. - Ime mi je Jade. - re e mu Luke. Pokaže rukom na Maru. - Imam poklon za Talon


184

Karrdea. AF, ne vjerujem da je on posl'o neko voz'lo, a? Nastupi kratka stanka. Izvidnici su se me usobno dogovarali, zaklju i Luke, ili su se javljali sjedištu i tražili daljnje upute. injenica da je zato enik bila žena poprili no ih je uzdrmala. Ho e li biti dovoljno uzdrmani, bilo je, dakako, ve drugo pitanje. - Po i ete s nama. - zapovjedi jedan. - Naš zapovjednik želi razgovarati s vama. Ti, ženo, spusti droida i makni se od njega. -Ja se slažem. - progovori Luke dok se je drugi izvidnik dovezao bliže skuterom i postavio pred Artoova nosila. - AF 'o u da mi oba posvjedo ite, nek' se zna, da sam bio fer i pošten prema njoj, sve dok se niste pojav'li. Karrde se pre esto izmigolji iz pla anja nagrade baš zbog tih gluposti, aF ovaj se put ne e izvu '. - Ti si lovac na ucjenjene? - upita izvidnik, uz ujno ga enje i negodovanje u glasu. - Baš tako. - re e Luke, daju i svom glasu profesionalnog dostojanstva, kao odgovor na izvidnikovo gnušanje. Nije im zamjerao što su osje ali ga enje. Zapravo je i ra unao na to. Sto je vrš a bila zabluda Imperijalaca o njihovom identitetu, toliko e im više trebati da prozru cijelu lakrdiju. Ipak, negdje u njegovoj podsvjesti, odzvanjalo je pitanje je li jednom Jediju dopušteno koristiti se ovako podlim trikovima. Drugi je izvidnik ve razdvojio i pri vrstio ru ice Artoovih nosila za stražnji kraj svoje letjelice. Ponovo je po-krenuvši, krene polagano naprijed brzinom hoda. - Vas dvoje krenite za njim. - naredi im prvi izvidnik, obišavši ih kako bi se postavio na zalede male kolone. - Ali prvo baci pištolj na zemlju, Jade. Luke ga posluša i potom krenuše. Prvi se izvidnik zadržao samo toliko da pokupi odba eni pištolj i zatim ih sustigne. Trebao im je još jedan sat da do u do ruba šume. Dva su ih skutera pratila cijelo vrijeme, ali kako su putovali, skupina se polako pove avala. Još nekoliko skutera im se priklju ilo s obiju strana. Zbijali su se u gustu formaciju na lijevo i desno od Lukea i Mare, ili bi se priklju ivali izvidnicima sprijeda ili na kraju, potpuno ih okruživši. im su se približili rubu šume, pojaviše se i do zuba naoružani jurišnici. Primaknuše im se s puškama spremno položenim preko grudi i razmjeste se oko zarobljenika. im su ih opkolili, izvidnici se odmakoše i razmjestiše na ve oj udaljenosti i pre-strojiše se u vanjsku obrambenu liniju, simultano se pomi i sa skupinom u sredini. Onog trenutka kada su kona no izišli iz šume, pratilo ih je ni manje ni više deset skutera i dvadeset jurišnika. Bio je to impresivan prikaz vojne snage... ak i više nego sama injenica da su tragali za njima, Lukea upravo to uvjeri s kolikom je ozbiljnoš u tom izgredu pristupio tajanstveni zapovjednik Imperijalnih snaga. Ni u ono vrijeme kada su bili na vrhuncu mo i, Imperijalci se nisu razbacivali jurišnicima. Još troje ljudi ekalo je na njih na otvorenom prostoru koji se protezao pedesetak metara pred njima, izme u šume i prvih ku a Hyllyard Citya. Dva jurišnika i ovjek grubog lica, odjeven u prašnjavo sme u odoru Imperija s oznakama bojnika. - Bilo je i vrijeme. - progun a on kada Lukea i Maru gurnuše prema njemu. - Tko su? - Muškarac tvrdi da mu je ime Jade. - jedan od jurišnika u prednjem redu izvjesti asnika, glasom koji je bio prigušen i zamu en kacigom kakve su svi imali na glavama. - Lovac na ucjene, radi za Karrdea. Tvrdi da je žena njegov zarobljenik. - Bila zarobljenik. - ispravi ga bojnik, pogedavši u Maru. - Kako se zoveš, kradljivice? - Senni Kiffu. - re e Mara osorno. - I nisam kradljivica. Talon Karrde mi je dužan, dužan mi je jako puno. Nisam uzela više od onoga što mi pripada. Bojnik pogleda u Lukea, a ovaj slegne ramenima. - Karrdeovi ostali poslovi nisu moja briga. Rek'o je da je dovedem nazad. Evo je nazad. - A i ono što je ukrala, kako vidim. - bojnik pogleda u Artooa koji je još uvijek bio pri vrš en na nosila i zaka en za skuter. - Skini tog droida sa skutera. - zapovjedi izvidniku na vozilu. -


185

Tlo je ovdje dovoljno ravno, a ti mi trebaš na položaju. Neka droid ostane sa zarobljenicima. I svezi ih, ovdje se više ne mogu spotaknuti o korjenje. - ek' malo! - usprotivi se Luke kada mu pristupi jedan od jurišnika. - I mene? Bojnik neznatno izvije ohrve. - Imaš li nešto protiv, lovce na ucjene? - upita, glasom u kojem se osjetilo izazivanje. - Da, imam nešto protiv! - povi e Luke. - Ona je zarobljenik, a ne ja. - Trenutno ste oboje zarobljenici. - odvrati mu asnik. - I zato zaveži! - namrgodi se gledaju i Lukeovo lice. - Sto ti se, za ime Boga, dogodilo s licem? Zna i, ote enost Lukeova lica nije mogla pro i kao nešto prirodno i priro eno. - Uletio sam u neko prokleto grmlje dok sam je ganj'o. - zagunda dok mu je jurišnik vezao ruke lisicama. - Svrbilo je k'o sam vrag. Bojnik se blijedo nasmješi. - Baš nezgodno. - re e bez imalo suosje anja. - Sva sre a pa imamo izu enog medicinskog tehni ara u zapovjedništvu. Vjerojatno e znati kako da ti brzo skine te otekline. - Zurio je u Lukea još trenutak, a zatim se obrati vodi jurišnika. - Naravno, razoružao si ih? Jurišnik zamahne rukom, a prvi izvidnik na skuteru se doveze bliže i preda bojniku Marin pištolj. - Zanimljivo oružje. - promrmlja asnik, preokre i ga u ruci i dobro ga pogledavši prije nego što ga je zataknuo za pojas. Iznad njihovih glava se za uje tiho zujanje i Luke pogleda nagore. Ugleda letjelicu na mlazni pogon kako se zaustavlja nad njima i lebdi u zraku. Lako jurišno vozilo, baš kao što je to Mara i predvidjela. - Ah. - re e bojnik pogledavši nagore u letjelicu. - U redu, zapovjedni e. Idemo! Hyllyard City je Lukea po mnogo emu podsje ao na Mos Eisley. Malene ku e i javna zdanja natiskani blizu jedni drugima i relativno ravne ulice koje su se protezale medu njima. Skupina se uputi zaobi i predgra e, o ito se zaputivši prema jednoj od glavnih avenija koja je izbijala, ravno poput strijele, iz središta grada. Gledaju i izme u zgrada dok su obilazili vanjski rub grada, Luke bi na trenutke ugledao dijelove ne ega što je izgledalo kao otvoreni prostor, nekoliko ulica niže prema centru. Vjerojatno središnji gradski trg, ili možda sletište.

elo kolone je upravo došlo do po etka avenije prema kojoj su išli kada jurišnici iznenada, savršeno uskla eni, izmjene formaciju. Krug jurišnika oko Mare i Lukea pri e im još bliže, dok se vanjski krug rasprši, ubrza hod i udalji se, da bi se na kraju zaustavili i pokazali zato enicima neka u ine isto. Samo trenutak kasnije, iza ugla se pojavi razlog tog iznenadnog manevra. etvorica odrpanih muškaraca hitro su kora ali prema njima, dok je peti kora ao u sredini skupine, ruku vezanih na le ima. Tek što su se pojavili na ulici, presretne ih skupina od etiri jurišnika. Povedu kratak razgovor, ali Luke nije mogao uti ni rije i koju su izgovorili, a završi se tako da su nepoznati predali svoje pištolje jurišnicima s o itim oklijevanjem. Pra eni Imperijalcima, nastave hodati prema glavnoj skupini. Dok su hodali, Luke kona no jasno ugleda lice zato enika. Bio je to Han Solo. Jurišnici oko Lukea se malo razmaknu kako bi propustili novopridošlice. - Sto želite? - upita ih bojnik kada stupiše pred njega. - Ime mi je Chin. - re e jedan od njih. - Uhvatili smo ovog tipa kako njuška naokolo po šumi... Možda je tražio vaše zarobljenike. Pomislio sam da bi vi možda htjeli popri ati s njim, ha? - Nevjerojatno ste velikodušni. - podrugljivo mu odgovori bojnik, brzim pogledom odmjeravaju i Hana. - I sve ste to zaklju ili sami samcati? Chin se ispravi. - To što ne živim u velikom, sjajnom gradu ne zna i da sam glup. - re e uko eno. - Sto je, mislite da mi ne znamo što zna i kada se Imperijalni jurišnici po nu motati okolo i postavljati privremeno taborište?


186

Bojnik ga pogleda dugim hladnim pogledom. - Samo se nadajte da je taborište samo privremano. - pogleda u jurišnika pored sebe i pruži ruku pokazavši na Hana. - Provjeri je li naoružan. - Mi smo ve ... - zapo ne Chin. Bojnik ga oštro pogleda i ovaj umukne. Pretražiše Hana u nekoliko trenutaka, ali ne na oše ništa. - Stavi ga u sredinu, s ostalima. - zapovjedi bojnik. - U redu, Chin, ti i tvoji prijatelji možete i i. Ako se pokaže da momak išta vrijedi, pobrinut u se da te se propisno nagradi. - Nevjerojatno ste velikodušni. - re e Chin s izrazom lica koji je bio nepatvorena poruga. - Možemo li sada dobiti nazad naše oružje? Bojnikovo se lice smrkne. - Možete ga pokupiti kasnije u našem zapovjedništvu. - odgovori. - Hyllyard hotel, to no nasuprot trga... ali vjerujem da intelektualno usavršen gra anin kao što ste vi, dobro zna gdje je to. Na trenutak se inilo da e se Chin upustiti u raspravu o tome, ali ga od toga odvrati pogled na jurišnike stisnute oko njega. Okrene se bez rije i i krene sa svoja tri pratitelja natrag prema gradu. - Kreni! - zapovjedi bojnik, i oni krenuše. - Pa, - promrmlja Han, prate i Lukea u stopu, - ponovo smo zajedno, ha? - Ne bih to propustio ni za što na svijetu. - prošaputa Luke. - Izgleda kao da se tvojim prijateljima jako žuri. - Vjerojatno ne žele propustiti zabavu. - re e mu Han. - Nešto što su organizirali kako bi proslavili moje uhi enje. Luke ga pogleda postrance. - Sramota je što i nas nisu pozvali. - Baš. - složi se Han s njim, ozbiljnog lica. - Ali, opet, nikad se ne zna. Tog su trenutka skrenuli u aveniju i krenuli prema središtu grada. Luke je nad glavama jurišnika koji su ga nadvisivali mogao vidjeti nešto sivo i zaobljeno, ravno pred njima. Iskrivivši glavu kako bi bolje vidio, ugleda gra evinu koja je zapravo bila slobodnostoje i nadsvodeni prolaz. Uzdizala se sa tla blizu najudaljenijeg kraja otvorenog gradskog trga kojeg je dijelom vidio ranije u prolazu. Bio je to vrlo impresivan prolaz pod svodovima, posebno za gradi koji se nalazio tako daleko od glavnih puteva Galaksije. Gornji je dio bio sastavljen od razli itih vrsta klesanog kamena. Vrh kupole širio se kao kišobran, ili klobuk gljive, a niži se dio skupljaju i uvijao prema unutra, i spuštao nadolje, da bi završio u dva masivna potporna stupa, svaki bar metar u promjeru, s obiju strana kupole. Cijeli se svod dizao desetak metara u visinu, dok je razmak izme u stupova iznosio polovinu toga. Pružen ravno pred svodom, ležao je gradski trg, ravna, prazna površina koja se protezala na petnaestak metara. Savršeno mjesto za zasjedu. Luke osjeti kako mu se želudac napeo. Savršeno mjesto za zasjedu... osim što, ako je to bilo savršeno jasno njemu, moralo je biti jasno i Imperijalcima. I bilo je. im je elo kolone došlo do trga i kako su izlazili iz zaklona koji im je pružala avenija, svaki je jurišnik podigao svoju pušku malo više i pove ao razmak izme u sebe i ostalih vojnika. Da, o ekivali su zasjedu. I to upravo na tome mjestu. Škripe i zubima, Luke se ponovo usredoto i na svod pred sobom. -Je li Threepio tamo? - upita Hana. Osjetio je kako se Han namrštio, ali nije pomislio gubiti vrijeme na nepotrebna pitanja. - Da, s Landom je. Luke kimne i pogleda nadesno. Pored njega, Artoo se koturao po neravnoj cesti, trude i se da ne zaostaje. Ispravivši se, Luke zakorakne prema njemu. Uz o ajan vrisak, Artoo se spotakne preko Lukeove ispružene noge i uz tresak pade koliko je dug. Luke odmah ne kraj njega, nagine se nad droida i pokuša ga podi i svezanim rukama kako bi ga uspravio. Osjetio je kako mu se jedan od jurišnika primi e da bi pomogao, ali taj jedan


187

kratak trenutak pored njega nije bilo nikoga dovoljno blizu da ga utje. - Artoo, pozovi Threepioa. - dahne u droidov audio prijemnik. - Reci mu neka sa ekaju s napadom dok ne budemo pod svodom. Droid mu istog trenutka odgovori, a glasno elektronsko zvrjanje gotovo ogluši Lukea koji je kle ao pored njega. U ušima mu je još uvijek zvonilo kada su ga dograbile, nimalo nježno, dvije ruke i podigle ga na noge. Pokušao je održati ravnotežu... I ugleda bojnika kako stoji kraj njega, sumnji avo se mršte i. - Što je to bilo? - upita oštro. - Pao je. - re e mu Luke. - Mislim da se spotaknuo. - Mislio sam na ono što je rekao. - prekine ga nestrpljivo bojnik. - Što je rekao? - Vjerojatno mi je psov'o jer je zbog mene pao. - prasne Luke. - Otkud bi' ja mog'o znat' što je rek'o? Bojnik je pozorno zurio u njega jedan dugi trenutak. - Krenite, zapovjednice. - najzad zapovjedi jurišniku kraj sebe. - I budite oprezni. Okrene se od Lukea i ponovo krenuše. - Nadam se, - promrmlja Han kraj njega - da znaš što radiš. Luke duboko udahne i zagleda se u svod pred sobom. -I ja se nadam da znam. - promrmlja tiho. Znao je da e za nekoliko trenutaka obojica to otkriti.


188

GLAVA 29

- Oh, joj! - jekne Threepio. - Generale Calrissian, imam... - Tišina Threepio. - naredi mu Lando, oprezno izviruju i preko ruba prozora i pokušavaju i otkriti što je izazvalo komešanje na drugoj strani trga. - Jesi li vidio što se dogodilo, Aves? Sagnut ispod prozorske daske, Aves odmahne glavom. - Izgleda kao da su Skywalker i njegov droid pali. - re e. - Ne bih mogao to no re i, previše ih jurišnika zaklanja da bi se moglo vidjeti. - Generale Calrissian.. - Tišina, Threepio! - Lando je napeto gledao kako dva vojnika podižu Lukea na noge, a zatim ispravljaju Artooa. - Izgleda su obojica dobro. - A-ha. - Aves pruži ruku i dohvati maleni odašilja s poda kraj sebe. - Idemo! Nadajmo se da su svi spremni. - I da Chin i ostali nemaju pištolje sa sobom. - doda Lando u pol glasa. Aves frkne. - Nemaju ih. Ne brini, jurišnici civilima oko sebe uvijek zaplijene oružje. Lando kimne, vrš e prihvataju i pištolj u ruci, žele i da je sve ve gotovo. Nasuprot njima, inilo se da su se jurišnici ponovo organizirali i pokrenuli. im svi budu na trgu, dovoljno

daleko da ne mogu potražiti zaklon... - Generale Calrissian, moram razgovarati s vama. - bio je uporan Threepio. - Imam za vas poruku od Gospodara Lukea. Lando trepne prema njemu. - Od Lukea? ...i još dok je izgovarao te rije i, sjeti se Artoovog elektronskog eretanja kada je pao. Je li to mogla biti... - Sto kaže? - Gospodar Luke želi da zadržite napad. - re e Threepio, osje aju i veliko olakšanje jer ga je netko kona no htio saslušati. - Rekao je da zadržite vatru dok jurišnici ne budu ispod svoda. Aves se naglo okrene. - Sto? To je ludost! Ima ih tri puta više nego nas i ako im damo i najmanju priliku da se dokopaju nekog zaklona, razbit e nas. Lando pogleda kroz prozor, škripe i zubima. Aves je bio u pravu, znao je dovoljno o terenskoj taktici da bi i sam bio svjestan te opasnosti. Ali s druge strane... - Jako su raspršeni tamo vani. - re e. - Sa zaklonom ili bez njega, bit e ih teško izbaciti iz stroja. Posebno dok ih sa svih strana štite izvidnici na skuterima. Aves odmahne glavom. - To je ludost. - ponovi. - Ne u na takav na in stavljati glave svojih ljudi na kocku. - Luke zna što radi. - bio je uporan Lando. - On je Jedi. - Sada nije Jedi. - frkne Aves. - Nije li ti Karrde objasnio sve o ysalamirijima? - Imao on Jedi mo i ili ne, ipak je Jedi. - tvrdio je Lando. Iznenada shvati kako mu je pištolj uperen u Avesa. Ali to je bilo u redu, jer je i Avesov pištolj bio uperen u njega. - U svakom slu aju, njegova je glava tamo vani više izložena nego bilo ija ovdje unutra. Uvijek možeš prekinuti akciju i povu i se. - O, da, naravno. - Zareži Aaves, pogledavaju i kroz prozor. Imperijalci su se približavali polovini trga, vidje Lando, i jurišnici su djelovali oprezni i zabrinuti. - Osim što e oni, ako ostavimo i jednog od njih živog, zatvoriti cijeli grad. I što emo s jurišnom letjelicom iznad nas? - A što bi s njom? - odvrati Lando. -Ja još uvijek nisam uo kako je se ti uop e misliš riješiti. - Jedno je sigurno, ne želimo je na tlu. - otpovrne Aves. - A upravo to e se dogoditi ako pustimo jurišnike da udu pod svod. Letjelica e se spustiti to no ispred njih, izme u nas i njih. To e im, dodatno uz svodove, pružiti zaklon kakav trebaju i onda se lijepo mogu opustiti, zavaliti i skinuti nas jednog po jednog bez ikakve žurbe. - Odmahne glavom i ponovo dohvati


189

odašilja . - Osim toga, prekasno je da ostale upu ujemo u bilo kakve promjene plana. - Ne trebaš ih upu ivati. - re e Lando, osjetivši kako se po inje znojiti. Luke je ra unao na njega. - Nitko ne treba ništa uraditi sve dok ti ne aktiviraš eksplozivne naprave u pištoljima. Aves ponovo odmahne glavom. - Preopasno je. - Okrene se prema prozoru i podigne odašilja . Upravo tu, shvati Lando, baš tu se svodi ra un do kraja. Tu se odlu uje kome ili emu više vjeruješ. Taktici i apstraktnoj logici... ili ljudima. Spustivši pištolj, nježno pritisne cijev uz Avesov vrat. - ekat emo. - tiho prozbori. Aves se ne pomakne, ali nešto u na inu na koji se sagnuo podsjeti Landa na grabežljivca u lovu. - Ovo ne u zaboraviti, Calrissian. - re e, mekim i ledenim glasom. - I ne želim da zaboraviš. - odvrati mu Lando. Pogleda van prema jurišnicima... i ponada se da je Luke doista znao što radi. Vojnici u prednjim redovima ve su prošli svod, a bojnik je bio udaljen samo nekoliko koraka od njega, i u tom trenutku etvorica jurišnika jednostavno eksplodiraše. Djelovalo je vrlo spektakularno. Uskla en bljesak bije-ložutog plamena osvjetlio je okoliš svjetlom koje je zasljepljivalo i bilo bolno za o i, a tresak skupne eksplozije gotovo obori Lukea s nogu. Zvuk mu je još uvijek zvonio u ušima, kada se iza njega prolomi pucnjava oružja. Jurišnici su zaista bili dobri. Nije bilo panike me u njima, nisu se iznenada sledili od za-panjenosti, niti su se zbunjeno raspršili. Postavili su se u borbene položaje skoro i prije nego što je otvorena vatra na njih. Oni koji su bili bliže svodu, primaknuše se stupovima kako bi iz zaklona pružili vatrenu podršku ostalima koji su tek hitali prema zaklonu. Uz pucnjeve oružja, Luke je mogao uti i paraju i zvuk skutera kako ubrzavaju do pune brzine, a iznad sebe ugleda samo tra ak

lake jurišne letjelice kako nadlije e poprište u potrazi za lokacijom nevidljivih napada a. Tada ga ispod pazuha zahvate dvije ruke u oklopu i iznenada ga jednostavno odvuku prema svodu pod kupolom. Nekoliko trenutaka kasnije bi bezobzirno ba en u usku udubinu izme u stupova koji su podupirali sjevernu stranu nad-svodenog prolaza. Mara je ve ležala tamo, sklup ana, a sekundu nakon toga, dva jurišnika ubace, sasvim neceremo-nijalno, i Hana pored njih. etvorica se Imperijalaca postave iznad njih, koriste i se stupovima kao zaklonom, i otvore vatru. Oslonivši se na koljena, Luke se protegne koliko je mogao i pogleda što se doga a. Vani, u zoni vatre, djeluju i malen i bespomo an, okružen smrtonosnom mrežom vodoravnih laserskih hitaca, Artoo se kotrljao prema njima onoliko brzo koliko je to mogao na svojim malenim kota ima. - Mislim da smo u nevolji. - promrmlja Han u Lukeovo uho. - Da ne spominjemo Landa i ostale. - Još nije gotovo. - re e mu Luke napeto. - Samo ostani u blizini. Kakav si u izazivanju pometnje? - Izvrstan. - odgovori Han, i na Lukeovo iznena enje izvu e ruke iza leda, dok su mu lanac i narukvice lisica opušteno visili s lijevog zglavka. - Lažnjak. - naceri se, izvla i skriveni komad metala iz unutrašnjosti otvorene narukvice, pa pokuša njima otvoriti Lukeove uze. - Nadam se da ta stvar., ah! - pritiska na Lukeovim zglobovima nestane, lisice se otvore i padnu na zemlju. - Jesi li spreman za pometnju? - upita Han, uzimaju i u ruku slobodan kraj lanca. - Sa ekaj još trenutak. - re e mu Luke, pogledavaju i prema gore. Ve ina se skutera sklonila pod kupolu. Lebde i nisko ispod kamenog svoda, izgledali su kao udna vrsta ptica koja se skriva od oluje. Puške su im bljuvale vatru prema ku ama oko trga. Pred njima, tek malo ispod crte njihove vatre, jurišna se letjelica polako spuštala usporedo sa stupovima svoda. im bude prizemljena na tlu... Jedna šaka zgrabi Lukeovu ruku, i njezini se nokti zabiju duboko u njegovu kožu. - Sto god


190

misliš uraditi, uradi to odmah. - sikne Mara zlobno. - Ako se jurišno vozilo spusti, nikada ih ne eš istjerati iz zaklona. - Znam. - kimne joj Luke. - Na to i ra unam. Jurišno se vozilo bez poteško a spusti na zemlju to no ispred svoda, zaklanjaju i napada ima svaku daljnju mogu nost poga anja. Sagnut ispod prozora, Aves opako opsuje. - Pa, eto ti tvoj Jedi. - zaurla. - Imaš li još koju briljantnu zamisao, Calrissiane? Lando proguta knedlu. - Moramo mu dati... Nije uspio završiti re enicu. Ispaljena iz pravca kupole, jedna se laserska zraka odbi o prozorski okvir i Lando osjeti strahoviti udar boli. Od šoka posrne unazad, upravo u trenutku kada je drugi hitac potpuno razorio taj dio okvira, i zasuo mu ruku i grudi kišom krhotina drveta i žbuke. Pao je na pod tolikom ja inom da mu pred o ima zaplesaše zvijezde. Trep i i stiš i zube od bola, osloni se na lakat i pogleda prema gore... I ugleda Avesa kako se naginje nad njim. Lando mu se zagleda u lice. Ne u ovo zaboraviti, rekao mu je Aves, prije manje od tri minute. I prema izrazu njegovog lica, Lando je zaklju io da Aves nije imao namjeru više ekati. - Probit e ste. - prošaputa Lando bolno. - Ho e! Ali mogao je vidjeti da ga Aves ne sluša... i, duboko u sebi, nije mu mogao zamjeriti. Lando Calrissian, profesionalni kockar, odigrao je svoju posljednju igru, i izgubio je. A dug te igre, posljednji u nizu velikog broja takvih dugova, trebao je sada biti napla en. Jurišna se letjelica lagano spustila na tlo ravno pred svod i Luke se osovi na noge. To je bilo to. - U redu, Han. - promrmlja. - Kreni! Han kimne i sko i, ispravi se i postavi me u etvoricu jurišnika koji su stajali nad njima. Zamahnuvši od dolje, svojim okovima svom snagom udari najbližeg uvara preko prednjeg štitnika na šljemu, a zatim zabaci lanac oko vrata drugome, snažno ga povu e unazad i odmakne ga od stupa. Druga dvojica se pokrenu istog trenutka, bacivši se na njega, stvorivši cijelu gužvu od isprepletenih tijela. I u sljede em trenutku, Luke je bio slobodan. Ustane se i nagne se prema van da pogleda iza stupova. Artoo je još uvijek bio usred ni ije zemlje, žure i da se dokopa zaklona prije nego što ga pogodi jedan od hitaca koji su sijevali na sve strane. Zalobno za ereta kada je ugledao Lukea... - Artoo, sada! - povi e Luke ispruživši ruku i gledaju i prema južnoj strani nadsvodenog prolaza. Jurišnici su se solidno utvrdili izme u kamenih stupova i prizemljene letjelice. Ako ovo ne uspije, bit e da je Han imao pravo. Landu i ostalima nema spasa. Stisnutih zuba, žarko se nadaju i da njegov protunapad nije uslijedio prekasno, okrene se nazad prema Artoou... I upravo tada, s elegantim bljeskom srebrne kovine i savršeno precizno, njegova mu sablja lijepo sleti u ispruženu šaku. Pored njega, uvari su se obranili od Hanova suluda napada i bili ponovo na nogama, okruživši Hana koji je bio na koljenima. Luke ih sve pokosi jednim zamahom, a blješte e zelena sablja prosije e svjeducave oklope jurišnika bez ikakvog otpora, bez zadrške. - Iza mene! - povi e Hanu i Mari, stupivši u prazninu izme u dva sjeverna stupa i usredoto ivši se na gomilu Imperijalaca koji su stajali ili ali izme u njega i stupova na južnoj strani. Naglo su postali svjesni iznenadne prijetnje iza svojih leda, i nekolicina se ve okrenula prema njemu, upiru i svoje oružje. Sa snagom Sile koja bi mu vodila ruku, mogao bi im se, bez sumnje, suprotstaviti i odbiti njihove lasere oštricom sablje. Ali Mara je bila u pravu. U inak ysalamirija protezao se doista ak ovamo, tako daleko izvan šume, i Sila je još uvijek bila tiha.


191

Ali s druge strane, nije ni imao namjeru boriti se s jurišnicima. Okrenuvši leda pištoljima koji su bili upereni u njega, zamahne sabljom ukoso nadolje i opet gore... I vješto prosije e jedan od kamenih stupova napola. Za uje se glasan prasak kada iznenada oslobo ena napetost zatrese cijelu strukturu svoda. Još jedan zamah, i drugi je stup bio presje en... Buku bitke iznenada zagluši zastrašuju i zvuk trenja kamena o kamen uz koji su se dva ošte ena stupa razdvjala i raspadala. Luke se naglo okrene, tek krajem oka primjetivši kako se Han i Mara izvla e ispod kupole koja se urušavala, bacaju i se njemu za leda gdje su bili sigurniji. Izrazi lica jurišnika bili su skriveni maskama na kacigama koje su nosili, ali iznenadan osje aj strave koji se ukazao na bojnikovu licu govorio je dovoljno. Nad njima, kamena masa kupole zaškripa upozoravaju i. Stisnuvši zube, Luke hitne sablju preko cijelog nad-svodenog prolaza, prema stupovima na drugoj strani. Sablja presje e jedan stup i na me drugi... Uz zaglušuju u buku, cijela se konstrukcija sru i nadolje.

ak i Luke koji je stajao na samom rubu, jedva na vrijeme izbjegne masu kamena koja se urušila. Jurišnici, koji su bili u središtu gra evine, nisu izbjegli.


192

GLAVA 30

Karrde je hodao oko hrpe kamenja prema mjestu gdje je provirivao zgnje eni nos lake jurišne letjelice. Osje ao se osupnut i nije mogao povjerovati u ono što je vidio. - Jedan ovjek? - promrmlja. - Pa, i mi smo malo pomogli. - podsjeti ga Aves. Ali zajedljivost njegovih rije i blijedila je pred poštovanjem koje se jasno ulo u njima. - I to bez snage Sile? - re e Karrde. Osjetio je kako se Aves stresao od nelagode. - Isto to je i Mara rekla. Iako, naravno, Skywlaker joj je mogao i lagati o tome. - Ne vjerujem da jeste. - pogled mu privu e pokret na vanjskom rubu trga i Karrde se okrene da pogleda. Vidje Skywalkera i Soloa kako pomažu Landou, koji je izgledao nejasno slab, da do e do jednog od otvorenih mlažnjaka parkiranih naokolo trga. - Dobio je, je li? Aves zagunda. - Bio je vrlo blizu da dobije i od mene. - re e. - Mislio sam da nas je izdao, pa sam zaklju io kako se trebam pobrinuti da ne umakne nekažnjeno. - Gledaju i unatrag na ovo što se dogodilo, dobro je da se nisi pobrinuo. - Karrde pogleda nagore, pogledom pretražuju i nebo. Pitao se koliko e dugo trebati Imperijalcima da shvate što se danas ovdje odigralo. I Aves pogleda prema nebu. - Još uvijek možemo srušiti dvije preostale jurišne letjelice, prije nego što pošalju izvješ a. - predloži. - Mislim da nisu uspjeli poslati nijednu poruku svome zapovjedništvu, prije nego što smo ih likvidirali. Karrde odmahne glavom, osjetivši dubok ubod tuge pomješane s osje ajem da mora požuriti. Do sada zapravo nije nikada shvatio koliko je zavolio ovo mjesto, njegovu bazu, šumu, cijeli planet Myrkr. Sada, kada nije bilo druge nego napustiti sve to. - Ne. - re e Avesu. - Nemamo nikakve mogu nosti prikriti našu ulogu u svemu ovome. Ne pred ovjekom kao što je Thrawn. - Vjerojatno si u pravu. - re e Aves, a i njegov je glas odavao osje aj da moraju biti brzi. Da, razumio je dublji smisao ovoga. - Želiš li da se vratim u bazu i zapo nem s pripremama za evakuaciju? - Da. I povedi Maru sa sobom. Pobrini se da bude stalno zauzeta i što dalje od Skywalkerova X-krilca i Millennium Falcona. Osjetio je Avesov pogled na sebi. Ali ako je i bio za en, nije postavljao pitanja i zadržao je to za sebe. - U redu. Vidimo se kasnije. I žurno ode. Letjelica s Calrissianom je upravo poli-jetala, vra aju i se na ono mjesto gdje su Falcona pripremali za put. Solo i Skywalker išli su prema drugoj letjelici, a Karrde, oklijevaju i samo trenutak, krene za njima da ih sustigne. Došli su do letjelice u isto vrijeme, i za trenutak su im se pogledi sreli. - Karrde, - kona no progovori Solo. - Dužnik sam ti. Karrde kimne. - Ho eš li mi ipak izvu i Etherway? - Rekao sam ti da ho u. - re e mu Solo. - Kamo želiš da ti je dovezem? - Samo je ostavi na Abregadou. Netko e je ve pokupiti. - okrene se prema Skywalkeru. - Zanimljiv mali trik. - primjeri, kimnuvši glavom prema hrpi kamenja. - Neortodoksno, moglo bi se re i. Skywalker slegne ramenima. - Uspjelo je. - jednostavno re e. - To sigurno. - složi se Karrde. -I ini se da je spasilo život nekolicini mojih ljudi u nevolji. Skywalker ga pogleda ravno u o i. - Zna i li to da si se odlu io? Karrde mu pokloni slabašan smješak. - Ne vidim da imam nekog izbora. - ponovo pogleda u Hana. - Pretpostavljam da ete odmah oti i?

im prika imo Lukeovog X-krilca tako da ga možemo vu i. - kimne Solo. - Lando je manje-


193

više dobro, ali e mu trebati profesionalnija medicinska pomo od one koju mu možemo pružiti na Falconu. - Moglo je biti i gore. - re e Karrde. Solo ga pogleda na na in koji je jasno stavljao do znanja da sve zna. - Puno gore. - složi se mrko. - Kao što je baš sve moglo završiti gore nego što jeste. - podsjeti ga Karrde, daju i svome glasu oštru notu. Na kraju krajeva, mogao ih je svu trojicu bez razmišljanja predati Imprijalcima odmah na po etku. I Solo je to znao. - Aha. - prizna. - Pa... zbogom. Karrde ja gledao za njima dok su ulazili u letjelicu. - Još nešto. - re e dok su pri vrš ivali sigurnosne pojaseve. - O ito je da emo se morati izvu i odavde prije nego što Imperij shvati što se dogodilo. To zna i da nam treba poprili no brodova velike zapremine, ako to želimo izvesti na brzinu. Nemate li možda nekoliko teretnih brodova viška, ili koji otpisani vojni brod koje bih mogao dobiti? Solo ga udno pogleda. - Nemamo dovoljno brodova ni za uobi ajene poslove Nove Republike. - re e. - Mislim da sam ti to i ranije spomenuo. - Pa, možda posudba, u tom slu aju? - bio je uporan Karrde. - I otpisana Mon Calamari Zvjezdana krstarica bi poslužila. - Siguran sam da bi. - odvrati mu Solo s puno sarkazma. - Vidjet u što se da uraditi. - Kupola se polako spusti preko njih i vrsto se zatvori. Karrde korakne unazad, i uz zvuk mlaznih motora, letjelica se podigne prema nebu. Ispravivši se, zaputi se prema šumi. Karrde je gledao za njima dok su odlazili, pitaju i se je li onaj posljednji prijedlog iznio prekasno. Ali možda i nije. Solo je bio od onih tipova kojima je dug asti bio svet. Vjerojatno je to pokupio od svog Wookie prijatelja tijekom ovih dugih godina. Ako uspije prona i Zvjezdanu krstaricu viška, poslat e je. A kada bude ovdje, bit e jednostavno ukrasti je od posade koju Solo pošalje na brodu. Možda takav jedan poklon pomogne u smirivanju neizbježnog bijesa Velikog Admirala Thrawna, koji e sigurno uslijediti nakon što otkrije što se ovdje dogodilo. Ali, možda i ne e. Karrde još jednom pogleda ruševine srušenog svoda i pro e ga jeza. Ne, ratni brod tu ne e pomo i. Ne u ovoj situaciji. Thrawn je ovdje imao prevelike gubitke da bi ih jednostavno pripisao ratnoj sre i ili nesre i. On e se vratiti... i tražit e krv. I možda po prvi pu u vome životu, Karrde osjeti neprijatno gibanje iskonskog straha u svojoj utrobi. Letjelica nestane nad krošnjama drve a u daljini. Karrde se okrene i posljednji put, oklijevaju i, pogleda Hyllyard City. Ovako ili onako, znao je da ga više nikada ne e vidjeti. Luke je smjestio Landa u jednu od kabina Falcona, dok su Han i nekoliko Karrdeovih ljudi bili vani, zauzeti pri vrš ivanjem konopa za vu u koji je bio ve zaka en za X-krilca. Paket medicinske pomo i na Falconu bio je prili no primitivan, ali je bio dovoljan za o istiti ranu i osnovno previjanje rane od lasera. Cjelokupni tretman lije enja morat e pri ekati dok ga ne otpreme u cilindar za intenzivnu njegu, ali Lando je zasada djelovao dobro s obzirom na okolnosti. Ostavljaju i Artooa i Threepioa da paze na njega, usprkos Landovim protivljenjima da ne treba nikog tko e ga paziti i da mu je, povrh svega, Threepija na vrh glave, Luke se varti u pilotsku kabinu upravo u trenutku kada je brod polijetao. - Je li bilo problema s kablom za vu u? - upita, spuštaju i se u sjedalo kopilota. - Zasada ne. - re e Han, naginju i se naprijed i gledaju i naokolo kako se Falcon diže nad krošnje drve a. - Dodatna nas težina nimalo ne ometa, u svakom slu aju. Sve bi trebalo biti u redu.


194

- Dobro. O ekuješ li društvo? - Nikad se ne zna. - odvrati Han, pogledavši još jenom pažljivo nebo prije nego što se zavalio nazad u sjedalo i uklju io mlazne pogone. Karrde je rekao da je ovdje ostalo par lakih jurišnih letjelica i nekoliko skutera. Bar jedan od njih bi mogao zaklju iti da je isplativije upustiti se u samouboj-stvenu akciju u posljednjem trenutku, nego se vratiti Velikom Admiralu i podnijeti izvješ e. Luke se zagleda u njega. - Veliki Admiral? - oprezno upita. Hanove se usne stisnu. - Aha. Izgleda da taj sada režira predstave za Imperij. Lukeovim se le ima rasprše hladni trnci. - Mislio sam da smo se obra unali sa svim Velikim Admiralima. - I ja. Ali jedan nam je o ito promakao. Nenadano, usred Hanove posljednje rije i, Luke osjeti kako ga ispunjava nova svijest i snaga. Kao da se budi iz dubokog sna, ili kao da je stupio iz mra ne prostorije na svjetlo, ili kao da je odjednom ponovo razumio svemir. Sila mu se vratila. Luke duboko udahne i preleti pogledom po plo i upravlja a, traže i visinomjer. Upravo su prešli dvanaest kilometara. Karrde je bio u pravu, ti yasalamiriji su se doista nadopunjavali u svojim obrambenim mo ima. - Ne vjerujem da mu znaš ime? - promrmlja. - Karrde mi nije htio re i. - odgovori Han, radoznalo pogledavši u Lukea. - Možda možemo trgovati s njim, ponuditi mu u zamjenu za ime krstaricu koju je tražio. Jesi li dobro? - Dobro sam. - uvjeri ga Luke. - Samo... osje am se kao da ponovo vidim nakon dugih dana sljepila. Han frkne ispod glasa. - Aha, znam kakav je to osje aj. - re e podsmješljivo. - Vjerujem da znaš. - pogleda ga Luke. - Nisam imao prilike re i ti ovo ranije... ali hvala ti što si pošao za mnom. Han odmahne rukom. - Nema problema. Ni ja nisam imao priliku re i tebi ranije, - ponovo pogleda u Lukea - ali ti izgledaš kao da su te provukli kroz užareni ugljen. - Moja prekrasna krinka, - re e mu Luke, oprezno doti i lice. - Mara mi je zajam ila da e nestati za nekoliko sati. - Da... Mara... - odvrati Han. - Izgledalo mi je kao da ste se dobro uklopili tamo dolje. Luke se namršti. - Ne budi uvjeren u to. - odgovori-Luke. - Bilo je to pitanje zajedni kog neprijatelja pred nama, ništa više. Prvo šuma, zatim Imperijalci. Mogao je osjetiti kako se Han vrpolji prije "nego što e postaviti sljede e pitanje, ali ne zna kako ga postaviti. Odlu i mu poštedjeti muku. - Ona me želi ubiti. - re e mu. - Znaš li zašto? Luke otvori usta da mu odgovori... i, na svoje iznena enje, ponovo ih zatvori ne rekavši ni rije . Nije imao posebnog razloga ne re i Hanu ono što je znao o Marinoj prošlosti. Bar se nije mogao dosjetiti nijednog dobrog razloga. Ali je ipak osje ao neobi an otpor koji ga je prije io pri ati o tome. - U pitanju su osobni razlozi. - kona no re e. Han ga pogleda udnim pogledom. - Osobni razlozi? Koliko osobna može biti ucjena na mrtvu glavu? - Nije to ucjena na moju glavu. - bio je uporan Luke. - To je nešto, pa... osobno. Han ga pogleda još jednom, ovaj put duže, a zatim se sav posveti upavljanju brodom. - Oh. - samo doda. Falcon je ve napustio atmosferu planeta i ulazio U duboki svemir. S ove visine, zaklju i Luke, šuma je djelovala prijatno. - Znaš, nikada nisam otkrio kako se zove taj planet. - primjeti. - Zove se Myrkr. - odgovori mu Han. - Ja sam saznao jutros. Mislim da se Karrde ve bio odlu io napustiti ga, ak i prije bitke. Imao je strašno osiguranje na sve strane kada smo ja i Lando došli k njemu.


195

Nakon nekoliko trenutaka bljesne svjetlo na upravlja koj konzoli. Falcon je bio dovoljno daleko od Myrkrove sile teže i mogao je ubrzati do brzine svjetlosti. - Dobro. - kimne Han. - Kurs je ve unesen u memoriju. Hajdemo odavde! - vrsto dohvati središnju polugu i povu e je prema sebi, i uz kišu zvjezdanih linija koja ih okruži, dostignu punu brzinu. - Kamo idemo? - upita Luke kada su linije izblijedjele i oko njih ostane samo uobi ajeno pjegasto nebo. - Coruscant? - Malo emo skrenuti prije toga. - odgovori Han. - Želim navratiti do Sluis Van pristaništa, vidjeti možemo li tamo srediti Landa i tvoju letjelicu. Luke ga pogleda postrance. - A možda tamo prona emo i zvjezdanu krstaricu koju bi mogli posuditi Karrdeu? - Možda. - odvrati Han pomalo se brane i. - Mislim, Ackbar ima gomilu otpisanih ratnih brodova koji ve razvoze teret po Sluis sektoru. Ne vidim zašto ne bi mogli posuditi jedan od njih na nekoliko dana, ili? - Vjerojatno si u pravu. - složi se Luke uz uzdah. Odjednom se osje ao dobro sjede i zavaljen u sjedalo i ne rade i ništa. - Pretpostavljam da e se na Coruscantu sna i i bez nas još nekoliko dana. - Nadam se da ho e. - odvrati Han, nenadano mra nim glasom. - Ali tamo se nešto sprema. Ako se do sada nije ve i dogodilo. Osje aj koji ga je prožimao bio je jednako mra an kao i njegov glas. - Možda u tom slu aju ne bi trebali gubiti vrijeme na Sluis Vanu. - predloži Luke, osjetivši sli ne trnce kao i Han. - Lando jeste povrije en, ali nije u stvarnoj opasnosti. Han odmahne glavom. - Ne. Želim da se dobro pobrinu za njega što prije. A i ti, mom ino, trebaš malo odmora. - doda, gledaju i u Lukea. - Samo sam ti htio dati do znanja da, kada se spustimo na Coruscant, možemo o ekivati da emo uletjeti u ludnicu. Zato uživaj u Sluis Vanu dok možeš. Bit e to vjerojatno posljednje mirno i tiho mjesto za sada, i tko zna kada emo se ponovo mo i opustiti.

U crnilu dubokog svemira, tri tisu e svjetlosnih godina od Sluis Van pristaništa, operativna se skupina pripremala za bitku. - Judicator je upravo obavio prijavak, kapetane. - re e asnik za održavanje veze Pellaeonu. - Potvr uju stanje pripravnosti za borbu, i traže daljnje zapovjedi. - Obavijesti kapetana Brandeia da nema promjena u prvotnom planu. - re e mu Pellaeon, stoje i za prednjom osmatra nicom i gledaju i u sjenovite likove koji su se okupljali oko Chimaere. Jedino po emu ih je mogao prepoznati bili su nejasni oblici njihovih pozicijskih svjetala. Bila je to zadivljuju a operativna sila. Baš kao u starim danima, pet Imperijalnih razara a, dvanaest krstarica klase Strike, dvadeset i dvije lake krstarice starijeg tipa Carrack klase i trideset kompletnih eskadrila TIE lovaca koji su ekali pripravni na svojim uzletištima u hangarima. I plove i usred sve te zastrašuju e mo i, kao ne ija uvrnuta šala, nalazio se stari isluženi teretnjak A-klase. Klju cijele ove operacije. - Kakav nam je status, kapetane? - oglasi se tihi Thrawnov glas iza njega. Pellaeon se okrene kako bi pogledao Velikog Admirala. - Svi su brodovi na svojim položajima, gospodine. – izvjesti ga. - Tertanjakov štit za prikrivanje je provjeren i spreman, svi TIE lovci su spremni i opremljeni. Mislim da smo spremni. Thrawn kimne, prelaze i žarkim o ima po polju bljes-kaju ih svjetala oko njih. - Izvrsno. - promrsi. - Kakvo je izvješ e s Myrkra? Pitanje malo izbaci Pellaeona iz ravnoteže. Nije razmišljao o Myrkru ve danima. - Ne znam, Admirale. - prizna, gledaju i preko Thrawnova ramena prema asniku za održavanje veze. - Poru nice, dajte nam posljednje izvješ e zemaljskih postrojbi s Myrkra.


196

asnik je ve pretraživao memoriju ra unala u potrazi za podacima. - Rutinsko izvješ e, gospodine. - re e. - Stiglo je... prije etrnaest sati i deset minuta. Thrawn se okrene da ga pogleda. - etrnaest sati? - ponovi, glasom vrlo tihim i ubojitiim. - Izri ito sam im naredio neka se javljaju svakih dvanaest sati. - Da, Admirale. - re e asnik za vezom, polako po inju i biti živ an. - Ja sam naredbu proslijedio, evo, vidi se i po spisu. Mora da su... - zamukne, gledaju i bespomo no u Pellaeona. Sigurno su zaboravili poslati izvješ e, bilo je prvo što je Pellaeonu, punom nade, palo na pamet. Ali ta pomisao se ne održi. Jurišnici nisu zaboravljali takve stvari. Nikada. - Možda imaju poteško a s odašilja em. - primjeri sa zadrškom. Thrawn je nekoliko trenutaka samo stajao, bez rije i. - Ne. - kona no re e. - Ubijeni su. Skywalker je doista bio tamo. Pellaeon je oklijevao, ali ipak odmahne glavom. - Ne mogu povjerovati u to, gospodine. - re e. - Skywalker ih nije mogao sve ubiti. Ne dok onoliki ysalamiriji po šumi guše njegove Jedi mo i. Thrawn usmjeri pogled svojih užarenih o iju na Pellaeona. - Slažem se. - re e hladno. - O ito, netko mu je pri tome pomogao. Pellaeon se natjera izdržati Admiralov pogled. - Karrde? - Tko je osim njega bio tamo? - odvrati Thrawn pitanjem. - Toliko o njegovom zagovaranju neopredijeljenosti. Pellaeon pogleda na ekran s ispisom statusa. - Možda bi trebali poslati nekoga da sve istraži. Mogli bi se odre i jedne borbene krstrarice, možda ak Stormhawka. Thrawn duboko udahne, pa polako ispusti zrak. - Ne. - re e mirnim i odmjerenim glasom. - Operacija Sluis Van je naša prvenstvena briga u ovome trenutku. I ranije je bilo izgubljenih bitaka zbog prisustva ili odsustva jednog jedinog broda. Karrde i njegova izdaja e morati sa ekati. Okrene se ponovo prema asniku za održavanje veze. - Obavijestite terernjak. - zapovjedi mu. - Neka aktivira štit za prikrivanje. - Na zapovjed, gospodine. Pellaeon se okrene nazad prema osmatra nici. Teret-njak, obasjan svjetlima Chimaere, ležao je tamo i djelovao potpuno nedužno. - Štit aktiviran, Admirale. - izvjesti asnik. Thrawn kimne. - Zapovjedite neka krenu. - Da, gospodine. - Pomi i se pomalo lijeno, teretnjak zaokrene i pro e pored Chimaere, usmjeri se prema udalje-nom suncu Sluis Van sustava i uz bljesak izazvan ubrzanjem, postigne brzinu svjetlosti. - Odredi vrijeme. - zapovjedi Admiral. - Vrijeme odre eno. - potvrdi jedan od asnika sa zapovjednog mosta. Thrawn pogleda u Pellaeona. - Je li admiralski brod spreman, kapetane? - Chimaera je pod vašim zapovjedanjem, Admirale. - dade mu Pellaeon formalni odgovor. - Dobro. Kre emo za teretnjakom za to no šest sati i dvadeset minuta. Želim da se svi brodovi završno provjere... i želim da ih još jednom podsjetite kako je naš zadatak samo privu i pažnju obrambenih snaga sustava i priklještiti ih. Ne želim heroje i upuštanje u nepotrebni rizik. Neka to svima bude jasno, kapetane. Ovdje smo došli nabaviti brodove, ne gubiti ih. - Da, gospodine. - Pellaeon krene prema zapovjednom mjestu... - 1 još nešto, kapetane...


197

- Da, Admirale? Na Thrawnovu se licu pojavi opak osmjeh. - Isto tako ih podsjetite, - doda blago - da naša kona na pobjeda nad pobunjenicima po inje upravo ovdje.


198

GLAVA 31

Kapetan Afyon, zapovjednik eskortne fregate Larkhess odmahne glavom pun prezira i gnušanja, gledaju i u Wedgea duboko zavaljenog u svoje pilotsko sjedalo. Vi njuške sa X-krilcima, - zavi e - baš znate kako zabrljati, zar ne? Wedge slegne ramenima, pokušavaju i se ne suprotstavljati. Nije bilo lako, ali, puno je toga nau io posljednjih nekoliko dana. Otkako su napustili Coruscant, Afyon je bivao sve svadljiviji i toga se držao po cijeli dan. A gledaju i kroz osmatra nicu na zbrku i gužvu brodova koji su zakr ili pristanišnu zonu Sluis Vana, nije bilo teško zaklju iti zašto je bio takav. - Da... pa, i mi smo zaglavili ovdje. - podsjeti kapetana. Ovaj samo ljutito frkne. - Aha, strašna žrtva s vaše strane. Nekoliko se dana vu ete po mome brodu kao umišljene propalice, pa onda odletite na dva sata dok ja pokušavam nadmudriti teretnjake i uploviti s ovim udima u stanicu za pristajanje koja bi više odgovarala smetlarskom brodu. I onda se opet otmjeno uvu ete unutra i vratite se ljen arenju. Meni se ini da to nije ono što bi neki nazvali krvavim radom za pla u.

Wedge vrsto zagrize svoj jezik da ne bi pobjegao i lanuo, i malo žeš e promješa aj. Svadljivo odgovaranje višim asnicima nije nailazilo ua blagonaklono razumjevanje u vojnim strukturama. ak i asnicima koji šu prešli sve granice ponašanja i dobrog ukusa. Po prvi puta otkako mu je predano zapovjedanje eskadrilom Rogue, Wedge zažali što je odbio sva promaknu a koja su mu bila ponu ena nakon toga. Viši in bi mu dao pravo da se malo izvi e. Podigavši šalicu i pažljivo otpivši gutljaj aja, pogleda kroz osmatra nicu na prizor koji ih je okruživao. Ne, ispravi se, nije mu bilo nimalo žao što je ostao samo na X-krilcu. Da nije, bio bi vjerojatno u istoj situaciji kao i Afyon sada. Pokušavao bi upravljati brodom kojem treba posada od devetstotinjak lanova, a trenutno njime upravlja samo petnaest ljudi, tegle i teret u onome što je zapravo ratni brod. I, ako emo biti iskreni, pokušavati se nositi s umišljenim pilotima X -krilaca koji su po cijeli dan sjedili oko zapovjednog mosta, pijuckali aj i tvrdili sa krajnjim zadovoljstvom, da zapravo rade upravo ono što im je i zapovje eno. Wedge sakrije osmjeh iza šalice. Da, da je bio na Afyonovom mjestu, i on bi vjerojatno bio spreman bljuvati vatru od bijesa i ogor enja. Možda je trebao uzvratiti i pustiti kapetana da ga uvu e u raspravu, zapravo. Pustiti ga da ispuca malo višak svoje nervozne energije. Vrlo skoro, u roku sat vremena, ako se moglo vjerovati kontroli leta Sluis Vana koja je za to vrijeme najavila vrijeme odlaska, kona no e do i na red i Larkhess da napusti pristanište i krene prema Bpfasshu. Bilo bi lijepo kada bi Afyon, kada do e vrijeme za to, bude dovoljno smiren kako bi mogao upravljati brodom. Otpivši još jedan gutljaj aja, Wedge pogleda kroz osmatra nicu. Ugleda par prera enih putni kih brodova kako kre e u proboj prema slobodnom nebu, u pratnji etiri Corellianske korvete. Iza njih, slabo vidljivo pod blijedim svjetlom svjetlosnih bova za ozna avanje linija, primicalo se nešto što je nalikovalo pomalo neuobi ajenim transporterima kakve je pratio u jeku rata, a za njim su klizile dvije B-krilne letjelice. Skroz po strani od toga, kre i se usporedo s njihovim pravcem odlaska, u pristanište je ulazio teretnjak A-klase. Bez ikakve pratnje. Wedge ga je promatrao dok im se polako približavao, a osmjeh mu izblijedi kad mu u podsvjesti zazvoniše zvona na uzbunu. Okre i se na svome sjedalu, posegne prema konzoli kraj sebe i aktivira senzorsko o itanje. Brod je djelovao vrlo nedužno. Bio je to stariji teretnjak, vjerojatno odba ena verzija


199

originalnog Corellian Actiona IV, s onom vrstom obloge koja se mogla zaraditi poštenim radom cijelog jednog života ili kratkom i ne baš uspješnom karijerom gusarstva. Prema nalazu senzora, njegova su skladišta bila potpuno prazna, i brod nije imao nikakovog naoružanja, bar ga Larkhessovi senzori nisu mogli otkriti. Potpuno prazan teretnjak. Koliko je vremena prošlo, upita se Wedge pomalo nelagodno, od njegovog posljednjeg nailaska na potpuno prazan teretnjak. - Problemi? Wedge pogleda kapetana, pomalo iznena en. Njegova frustracija i bijes od maloprije potpuno su nestali, a zamjenilo ih je nešto smireno, oprezno i spremno na borbu. Možda, proleti Wedgeu kroz glavu, Afyon ipak nije potpuno zahrdao u vodama civilnog prometa. - Teretnjak koji pristaje. - re e Wedge, odlažu i šalicu na rub konzole i uklju ivši se u sustav veze. - Nešto mi je sumnjivo u vezi s njim. Kapetan pogleda kroz osmatra nicu, a zatim na o itanje nalaza senzora koje je Wedge ispisivao po ekranu. - Ne vidim ništa. - re e kapetan. - Ni ja. - prizna Wedge. - Ali ne ega u tom ima... Do bijesa! -Što? - Kontrola leta me ne pušta unutra. - re e mu Wedge dok je isklju ivao vezu. - Kažu, gužva na prometnicama je ve prevelika. - Dopusti meni. - Afyon se okrene prema svojoj konzoli. Teretnjak je sada mijenjao kurs, onim polaganim i opreznim manevrom koji bi ukazivao na maksimalnu optere enost teretom. Ali prema njhovim senzorima, skladišta broda su bila potpuno prazna... - Idemo. - re e Afyon, gledaju i u Wedgea s podrugljivim zadovoljstvom. - Ubacio sam se u njihovo ra unalo s podacima. Mali trik koji ovjek nikada ne nau i ako samo zuji naokolo u X-krilcu. Da vidimo... Teretnjak Nartissteu, dolazi s Nelac Krama. Napali su ih gusari, glavni im je pogon ošte en za vrijeme bitke i morali su odbaciti sav svoj teret. Nadaju se da e ovdje mo i popraviti brod. Sluis kontrola leta samo im je rekla neka se priklju e u red. - Mislio sam da se za pomo napadnutim brodovima sve manje obra aju ovom pristaništu. - namršti se Wedge. Afyon slegne ramenima. - U teoriji, da... Ali u praksi... Pa, nije teško nagovoriti Sluisance na kršenje nekih pravila. Samo moraš znati kako formulirati zahtjev na pravi na in. Wedge kimne, pomalo oklijevaju i. Sve se inilo opravdanim i razumnim, mislio je. Ošte en i prazan brod vjerojatno je morao jednako oprezno manevrirati kao i natovaren brod. A ovaj je teretnjak bio prazan, i Larhessovi su senzori to potvr ivali. Ali Wedgeu su u glavi i dalje zvonila zvona na uzbunu. Iznenada, zgrabi odašilja za pojasom. - Eskadrila Rogue, ovdje Rogue zapovjednik. - pozove. - Svi na brodove! Piloti mu se redom, jedan po jedan, jave. Wedge pogleda u kapetana i uhvati ga kako zuri u njega. -Još uvijek misliš da nešto nije u redu? - upita ga ovaj tiho. Wedge se namršti, pogledavši još jednom kroz os-matra nicu prema teretnjaku. - Vjerojatno nije ništa ozbiljno. U svakom slu aju, ne mogu dopustiti da mi piloti po cijeli dan sjede i pijuckaju aj. - okrene se i žustrim korakom napusti zapovjedni most. Kada je došao do uzletišta na Larkhessu, ostalih jedanaest pilota Rogue eskadrile spremno ga je ekalo u svojim letjelicamma. Tri minute kasnije, svi su bili u zraku. Teretnjak nije odmakao daleko, vidje Wedge nakon što su nadletjeli trup Larkhessa i grupirali se u izvidni ku formaciju. Ipak, za udi se Wedge, teretnjak je prešao zavidnu udaljenost za to vrijeme, polako se udaljivši od Larkhessa, dalje naprijed prema paru Calamari zvjezdanih krstarica koje su plovile jedna kraj druge, nekoliko kilometara dalje. - Razvu i formaciju. - zapovjedi Wedge pilotima, zaokrenuvši u širokom luku. - Hajdemo ih nadletjeti i lijepo pogledati što se doga a. Ostali potvrde primitak zapovjedi. Wedge pogleda na svoj navigacijski ekran, neznatno


200

prilagodi brzinu i ponovo pogleda van... U jednom jedinom trenu, cijela se stvar pretvori u pravi pakao. Teretnjak eksplodira. Odjednom, iznenada, bez ikakvog prethodnog upozorenja u o itavanju Wedgeovih senzora. Nije mogao naslutiti da e se to dogoditi dok ga je gledao. Jednostavno se raspao. Nagonski, Wedge se javi kontroli veze. - Uzbuna! - povi e u odašilja .' Eksplozija broda kraj orbitnog doka V-475. Pošaljite ekipu za spašavanje! U tom trenutku, dok su krhotine broda zujale na sve strane oko njega, Wedge je mogao vidjeti prazninu... ali iako su njegove o i i mozak registrirali neobi nu injenicu da je mogao vidjeti unutrašnjost broda koja se raspada u ništa, ali ništa iza svega toga... I iznenada, praznina više nije bila prazna. Preko veze za uje jednog od svojih pilota kako dahne od enja. Pred sobom su vidjeli vrsto zbijenu masu ne ega, potpuno ispunjavaju i isti onaj prostor za koji su Larkhessovi

senzori tvrdili da su prazni. Masu koja je u zastrašuju em gibanju rasla, poput osinjeg gnijezda me u krhotinama teretnjaka. Masa koja se sljede eg trenutka razlu ila u vrve i val TIE lovaca. - Diži se! - povi e Wedge svojoj eskadrili, naginju i svoju letjelicu udesno kako bi izbjegao putanju smrtonosne gomile. - Obidi i sastavi formaciju! S-okove u poziciju za napad. I dok su letjelice, odgovaraju i na zapovjed, zaokretale u širokom luku, Wedge je s osje ajem slabosti, shvatio da kapetan Afyon nije bio u pravu. Eskadrila Rogue danas e krvavo zaraditi svoju pla u. Bitka za Sluis Van je po ela. Samo što su prošli vanjsku crtu obrane sustava i birokratsku gnjavažu koja je postala uobi ajena za kontrolu Sluis Vana u posljednje vrijeme, a Han se upravo spremao uputiti prema doku koji im je odre en, kad za uše poziv za uzbunu. - Luke! - povi e Han prema vratima pilotske kabine koja su vodila dalje u unutrašnjost broda. - Imamo eksploziju broda u pristaništu. Idem provjeriti o emu je rije ! - Pogleda na zemljovid orbitnog pristaništa i potraži lokaciju V-475, pa blago zaokrene brod kako bi ih doveo na pravac... I posko i u sjedištu kada laserska zraka snažno pogodi Falcon sa stražnje strane. Morao je letjelicu naglo ubrzati, manevriraju i kako bi izbjegao sljede u zraku koja sekundu kasnije zašišti prolaze i pored pilotske kabine. Kroz zaglušuju u buku motora mogao je uti Lukeov preneražen povik. Kada ih je i tre i hitac promašio, Han je mogao odvojiti trenutak vremena i provjeriti razmjer štete na brodu koji im je nanio prvi hitac. Gotovo je poželio da to nije uradio. Na prikazu stražnjeg dijela, ravno iza njihove letjelice, nalazio se Zvjezdani Razara Imperija, a njegovi su topovi osipali snažnu paljbu po jednoj od vanjskih obrambenih postaja Sluis Vana. Han opsuje sebi u bradu i potjera pogone malo ja e. Luke se probije naprijed kroz hodnik, pokušavaju i zadržati ravnotežu u ljuljanju broda koje je izazvalo naglo ubrzanje, i spusti se u kopilotsko sjedište pored Hana. - Sto se odga a? - upita. - Upravo smo uletjeli u Imperijalni napad. - zaurla Han, pogleda prikovanog za ispise na ekranima. - Iza nas je Zvjezdani Razara , a još je jedan na prilazu dokovima. ini se da ima još brodova s njima. - Opkolili su cijeli sustav. - re e Luke savršeno mirnim glasom. Han pomisli koliko se promjenio, uspore uju i ga s uspani enim klincem kojeg je izvukao s Tatooina pod vatrom Zvezdanog Razara a prije nekoliko godina. - Mislim da imaju pet razara a i malo više od dvadeset manjih brodova. Han progunda. - Sad bar znamo zašto su napali Bpfassh i druge. Htjeli su ovamo dovu i


201

dovoljno brodova da bi im se pothvat isplatio. Samo što je to izgovorio, kada frekvencija za uzbunu ponovo proradi. - Uzbuna! Imperijalni TIE lovci u orbitnoj pristanišnoj zoni. Svi brodovi na borbene postaje! Luke se zapanji. - Ovo je zvu alo kao Wedgeov glas. - re e, uklju uju i odašilja . - Wedge? Jesi li to ti? - Luke? -javi se drugi glas. - Imamo problema, etrdesetak TIE lovaca i pedeset letjelica unjasta oblika... Takvo što nisam vidio nikada ranije.

Veza se prekine, a kroz zvu nike dopre do njih prigušena škripa zra nog kormila X-krilca. - Nadam se da ste sa sobom poveli i nekoliko eskadrila borbrnih letjelica. - javi se ponovo Wedge. - Mislim da e biti malo pritisnuti. Luke pogleda u Hana. - Bojim se da smo ovdje samo Han i ja, na Falconu. Ali stižemo k vama. - Požurite. Luke isklju i odašilja . - Mogu li ikako u svoju letjelicu?- upita Hana. - Ne dovoljno brzo. - odmahne Han glavom. - Morat emo je otka iti ovdje i uklju iti se u bitku bez nje. Luke kimne, ustaju i iz sjedala. - Idem provjeriti jesu li Lando i droidi vezani, pa idem gore za top. - Pripremi gornji top. - povi e Han za njim. Gornji su obrambeni štitovi bili trenutno ja i i Luke e biti bolje zašti en za gornjim topom. Ako ga je bilo što uop e moglo zaštititi od etrdeset lovaca i pedeset zatupljenjih unjeva koji su letjeli. Na trenutak se namršti na udnu pomisao koja ga je obuzela. - Ali ne. Nisu to mogli biti Landovi ukradeni strojevi za iskopavanje. ak ni Veliki Admiral nije toliko lud da pokuša iskoristiti tako nešto u borbi. Prebacuju i maksimum snage na prednja zaštitna polja, Han duboko udahne i uputi se naprijed. - Svim brodovima... Krenite u napad! - zapovjedi Pellaeon. - Punom snagom! Zadržite položaj i status! Nakon što je dobio potvrde primitka zapovjedi, okrene se prema Thravvnu. - Svi su brodovi u akciji, gospodine. - re e. Veliki Admiral je djelovao kao da ga nije uo. Stajao je pred osmatra nicom, gledao prema brodovima Nove Republike koji su se uskomešali u pokušaju organizi-ranja obrane, ruku vrsto zgr enih iza leda. - Admirale? - upita Pellaeon oprezno. - To su bili oni, kapetane. - re e Thrawn, nerazumljivim glasom. - Onaj brod ravno pred nama. Bio je to Millennium Falcon. A za sobom je vukao X-krilnog lovca. Pellaeon se namršti. Bljesak pogonskih motora letjelice jadva se vidio medu blješte im zrakama laserskih topova uklju enih u bitku, a letjelica je ve bila daleko izvan dosega topništva. inilo se da se trudi uma i što prije i što brže. Ali odrediti na toj daljini oblik letjelice, a posebno identitet, bilo je... - Da, gospodine. - re e Pellaeon neutralnim glasom. - Zapovjednik Štita javlja da je proboj bio uspješan i da operativna jedinica teretnjaka napreduje prema krajnjem rubu. Naišli su na otpor nekolicine brodova za pratnju i jedne eskadrile X-krilaca, ali je, op enito, odgovor na napad bio slab i raspršen. Thrawn duboko i ujno udahne, pa se okrene od osmatra nice. - To e se promijeniti. - re e Pellaeonu, kontroliraju i svoje osje aje. - Podsjetite zapovjednika neka ne pretjeruje s ja inom štita, niti da ne gubi previše vremena na odabir mete. Jednako tako, neka se superkomandosi s minera usredoto e na Calamarijske Zvjezdane Krstarice, na njima najvjerojatije ima najviše branitelja. - Njegove crvene o i zabljesnu. - I recite im da Millennium Falcon stiže. - Da, gospodine. - odgovori Pellaeon. Ponovo pogleda kroz osmatra nicu , prema brodu koji


202

se udaljavao. Vukao je X-krilca...? - Ne mislite valjda... Skywalker? Thrawnovo se lice skameni. - Uskoro emo znati. - re e tiho. - I ako je tako, Talon Karrde e nam morati odgovoriti na mnogo pitanja. Zaista mnogo. - Pazi se, Rogue pet. - upozori Wedge kada je laserska zraka, ispaljena tko zna od kuda, prošla kraj njegovog broda i okrznula vrh krila jednog X-krilca pred njim. - Imamo jednog na repu. - Primjetio sam. - odvrati drugi pilot. - Pincerov manevar? - Na moj znak. - potvrdi Wedge, dok je pored njega zujala ve druga zraka. Ravno pred njima, Calamarijska Zvjezdana krstarica se tromo povla ila, pokušavaju i se maknuti iz zone bitke. Savršen zaklon za ovu vrst manevra. Kao jedan, Wedge i Rogue pet porinu ispod krstarice... - Sada! - snažno nagibaju i zra no kormilo, ispravi se okomito na desno. Rogue pet uradi isto to, ali na lijevo. TIE lovac koji ih je proganjao za trenutak je zastao, neodlu an za kojom od meta se uputiti. Oklijevao je trenutak predugo. Kada je zaokrenuo da se uputi za Wedgeom, Rogue pet ga raznese. - Lijep pogodak. - re e Wedge, brzo pretraživši okolinu skenerima. inilo se da su Tie lovci posvuda, ali tog trenutka, nijedan nije bio dovoljno blizu da bi im mogao stvarati poteško e. I Rogue pet je primjetio istu stvar. - ini se da smo zasada vani, zapovjedni e. - primjeti. - To se da lako ispraviti. - re e mu Wedge. Zaroni dublje nego što je to u inio dok se zaklanjao krstaricom. Napravi polukrug pa se zaputi nazad prema središtu bitke. Upravo se izdizao kada je izišao ispod krstarice, kada zamjeti nešto maleno i unjasto kako se ugnjezdilo na trup ve ega broda. Dok je prelijetao, istegne vrat kako bi bolje vidio što se zapravo doga a. Bila je to jedna od letjelica koja je izmigoljila iz teretnjaka, zajedno s TIE lovcima. Smjestila se na kupolu mosta krstarice, kao da je vrsto zavarena. U blizini se vodila ozbiljna bitka, bitka u kojoj su sudjelovali njegovi ljudi, i vjerojatno pogibali. Ali nešto je Wedgeu govorilo da je ta stvar važna. - Sa ekaj trenutak. - re e Rogueu pet. - Želim ovo provjeriti. Ubrzanje ga je ve dovelo do pramca krstarice. Za-okrene ispred broda i nastavi spiralno zaokretati kako bi se vratio na stranu kojom je i došao... Nenadano, njegova pilotska kabina bi osvjetljena vatrom lasera, a X-krilac podsko i pod njim kao podbodena životinja. Zvjezdana krstarica ga je pogodila.

uo je kako mu Rogue pet nešto dovikuje. - Drži se straga. - dovikne mu Wedge, bore i se s nenadanim padom snage i na brzinu pregledaju i ekrane. - Pogo en sam, ali nije strašno. - Pucali su na vas. - Da, znam. - odvrati mu Wedge, pokušavaju i izvesti manevar uklanjanja pred vatrom, onoliko koliko mu je to dopuštalo ono malo nadzora koji je još imao nad brodom. Na sre u, sustavi su po eli ponovo oživljavati im je njegova R2 jedinica izvela neka brza prespajanja. I bio je puno sretniji kada je zaklju io da krstarica nema namjere ponovo otvarati vatru na njega. Ali zašto su uop e pucali na njega? Osim... Njegova R2 jedinica je bila preokupirana prespajanji-ma da bi se mogla tog trenutka pozabaviti bilo im drugim. - Rogue pet, trebam brzu senzorsku pretragu. - pozove. - Gdje je ostatak tih unjastih letjelica? - Sa ekajte, provjerit u. - odgovori mu pilot - Prema senzorima... ne mogu prona i više od petnaestak letjelica. Najbliža je udaljena deset kilometara od nas, na položaju jedan-jedan-osam-to ka- etiri. Wedge osjeti neobi no gr enje želuca. Petnaest od pedeset, koliko ih je bilo u teretnjaku s TIE lovcima. Gdje su bile ostale? - Hajdemo provjeriti. - re e kona no, skrenuvši na presreta ki vektor.


203

Cunjasta se je letjelica približavala prema jednoj od prate ih fregata, nalik Larkhessu i Wedge ugleda etiri TIE lovca kako lete pred njom kao interventna skupina. Nije vjerovao da e intervencija biti potrebna, posebice ako je fregata bila s onoliko malo posade kao što je to bila Larkhess. Nije bilo vjerojatno da e biti u mogu nosti opirati se napadu. - Hajdemo vidjeti možemo li ih izbaciti iz stroja prije nego što nas primjete. - re e Wedge petici kad su se približili lovcima. Nenadano, sva se etiri lovca uzdignu gore i okrenu za pola kruga. Toliko o planovima za iznenadni napad. - Uzmi dvojicu s desne strane, Rogue pet, ja uzimam ostale. - Primljeno. Wedge je ekao do posljednjeg trenutka prije nego što je zapucao na prvu metu, istog trenutka oštro zaokrenuvši kako bi izbjegao sudar s drugom letjelicom. Ona je prohujala kraj njega, a njegov se X-krilac zatrese primivši još jedan laserski udar. Wedge se opasno nagne u oštrom zaokretu i krajem oka primjeri kako TIE lovac ponire i daje se u potjeru za njim... Iznenada, nešto velikom brzinomm proleti pored njega, bljuju i lasersku vatru i ljuljaju i se s jedne strane na drugu, u nekoj ludoj izvedenici pijanog manevra izbjegavanja vatre. TIE lovac primi izravni pogodak i rasprši se u spektakularan oblak gore eg plina. Wedge je upravo završio okret i našao se u položaju koji je i namjeravao zauzeti, upravo u onom trenutku kada je druga meta Roguea pet završila na isti na in. - Sve je isto, Wedge. - zazvoni poznati glas u njegovim ušima. - Imaš li ošte enja? - Dobro sam, Luke. - uvjeri ga Wedge. - Hvala. - Vidi, evo ga... stiže. - ubaci se Hanov glas. - Tamo kod fregate. Jeste, to je jedan od Landovih strojeva. - Vidim ga. - javi se Luke. - Što radi tamo gore? - Vidio sam jednog zaljepljenog za Zvjezdanu krstaricu iza. - re e mu Wedge, podešavaju i kurs kako bi se zaputio prema fregati. - Izgleda kao da i ovaj pokušava izvesti istu stvar. Ne znam zašto. - Što god da radi, hajdemo ga zaustaviti! - javi se Han. - U redu! Wedge je shvatio da e to biti teška utrka, ali mu je trenutak kasnije bilo jasno i da e mala letjelica sti i do fregate prije njih. Ve je zaokrenula i usmjerila svoje dno prema oblozi fregate pripremaju i se ugnijezditi na trupu velike letjelice. Prije nego što se potpuno priljubila uz fregatu, Wedge ugleda bljesak zasljepljuju eg svjetla na dnu letjelice. - Što je to bilo? - upita Luke. - Ne znam. - odgovori Wedge, trep i zbog zasljep-Ijenosti. - Presjajno je za lasersku vatru. - Bio je to plazmonski mlaz. - zagunda Han kada mu se Falcon primaknuo. - Upravo na vrhu izlaza za nuždu. Zato su htjeli rudarske strojeve. Koriste ih kako bi progorili oblogu trupa... Glas mu se prekine, a zatim nenadano, žestoko opsuje. - Luke, sve smo pogrešno shvatili. Nisu došli da unište flotu! Došli su je ukrasti! Jedan dugi trenutak, Luke je samo zurio u fregatu... a zatim, kao kada se komadi i mozaika uklope svaki na svoje mjesto, slika je bila jasna. Rudarski strojevi, brodovi Nove Republike, bez dovoljno posade i dostatne obrane, brodovi koje su morali slati na takve transportne zadatke, flota Imperija koja nije inila ve ih napora da se probije kroz obranu sustava... I zatim, zvjezdana krstarica Nove Republike, sa vrsto priljubljenim kopa ima na bokovima, koja je pucala na Wed-geov X-krilac... Luke na trenutak promotri nebo oko sebe. Kre i se vrlo polako kroz svemirsku bitku koja se nastavljala nesmiljenom žestinom, odre eni broj ratnih brodova po injao se povla iti s poprišta. - Moramo ih zaustaviti. - re e ostalima.


204

- Jako dobra ideja. - re e mu Han. - Ali kako? - Postoji li na in na koji bi se i mi mogli ukrcati s njima? - upita. - Lando je rekao da su ti strojevi zamišljeni za dvo lane posade. Imperij nije mogao nagurati više od po etiri jurišnika u svaku. - S obzirom na to kako su naši brodovi branjeni, etiri jurišnika su i previše. - naglasi Wedge. - Da, ali ja ih mogu srediti - re e Luke. - Na svih pedeset brodova? - usprotivi mu se Han. - Osim toga, ako probiješ ulaz u uvjetima zrakopraznog prostora i nepropusne pregrade e se pozatvarati na cijelom brodu. Trebat e ti vje nost da stigneš do zapovjednog mosta. Luke stisne zube, ali morao je priznati da je Han u pravu. - U tom slu aju, moramo ih onesposobiti. - re e. - Razbiti im pogone ili kontrolne sustave ili tako nešto. Ako nam umaknu predaleko, a preblizu razara ima, ne emo ih više nikada vidjeti. - O, vidjet emo ih. - Zaurla Han. - Sa svim naoružanjem uperenim ravno na nas. U pravu si. Onesposobiti što ve i broj letjelica je najbolje što trenutno možemo uraditi. Ali nikako ne emo uspjeti zaustaviti svih pedeset. - Ne moramo zaustaviti pedeset letjelica, bar ne za sada. - ubaci se Wedge. - Još uvijek imamo dvanaest letjelica koje se nisu uspjele prika iti. - Dobro, hajdemo se prvo njih riješiti. - re e Han. Imaš li njihove položaje? - Upravo usmjeravam podatke u tvoje ra unalo. - Dobro... U redu, idemo! - Falcon zaokrene i zaputi se prema novom odredištu. - Luke, stupi u vezu s odjelom za komunikacije i objasni Sluis kontroli leta što se doga a. - doda. - Reci im neka ne puste van nijedan brod iz orbitnog pristaništa. - U redu. - Luke potraži frekvencije na odašilja u, i dok je to radio, postane svjestan udne napetosti u pilotskoj kabini Falcona. - Han? Dobro si? - Ha? Jesam. Zašto? - Ne znam. U inilo mi se da se nešto doga a s tobom. - Nešto mi je palo na pamet. - re e Han. - Ali se i izgubilo. Hajde, zovi ih. Trebat eš mi za topovima kad stignemo do letjelica. Lukeov poziv kontroli leta završio je puno prije nego što su došlli do prve unjaste letjelice. - Zahvaljuju nam na obavijesti. - izvjesti Luke ostale. - Ali kažu da trenutno nemaju raspoloživih snaga koje bi nam mogli poslati u pomo . - Vjerojatno nemaju. - složi se Han. - U redu, vidim dva TIE lovca u pratnji letjelice. Wedge, ti i Rogue pet skinite njih, a Luke i ja emo se pobrinuti za rudarski stroj. - U redu. - potvrdi Wedge. Dva X-krilca prohuje pored Lukeove kupole, razdvajaju i se za presretanje im su TIE lovci promijenili formaciju i zaokrenuli kako bi presreli napada e. - Luke, pokušaj ga razbiti umjesto da ga potpuno razneseš. - predloži Han. - Tek da provjerimo koliko su ljudi Imperijalci ugurali u letjelice. - Dobro. - re e luke. Letjelica mu je bila u dometu. Prilagodivši ja inu vatre, opali. unjasta letjelica zabljesne kada se metal pod izravnim pogotkom pretvori u obla svjetle eg plina.

inilo se da je ostatak letjelice ostao neošte en, i Luke se upravo pripremao po drugi put zapucati, kada se zaklopac na vrhu letjelice iznenada otvori. A kroz otvor izi e monstruozna figura nalik robotu. - Sto...? - To je svemirski superkomando. - brzo odvrati Han na neizgovoreno pitanje. - Jurišnik u oklopljenoj opremi za bestežinske uvjete. Drži se! Han zaokrene Falcona i odmakne se od komandosa, ali ne dovoljno brzo da bi izbjegao laserski bljesak, ispaljen s izbo ine na naprtnja i komandosa. Lukeova kupola odjekne od silovitog udara. Han zakrivuda Falconom, i time zakloni pogled Lukeu, ali ve sljede eg


205

trenutka trup letjelice primi još jedan snažan udarac. Zatim se po eše povla iti, pokušavaju i izbje i, ali strahovito sporo. Luke proguta knedlu, pitaju i se kakvu su štetu pretrpjeli. - Han, Luke... jeste li dobro? - prestrašeno zazove Wedgeov glas. -Jesmo, zasada. - odgovotri mu Han. -Jeste li sredili TIE lovce? - Jesmo, ali mi se ini da minerska letjelica i dalje napreduje. - Pa, u tom slu aju je raznesi! - re e Han. - Ništa posebno, samo je raznesi. Ali pazi se superkomandosa, naoružan je minijaturnim protonskim torpedima ili ne im sli nim. Ja u ga pokušati odvu i, ali ne znam ho e li nasjesti. - Ne e. - odgovori mu Wedge mrko. -Još uvijek stoji na vrhu letjelice. Uputili su se prema putni kom brodu i mislim da e sti i do njega. Han opsuje sebi u bradu. - Vjerojatno ima nekoliko dodatnih obi nih jurišnika u letjelici. U redu, mislim da emo ovo morati obaviti na teži na in. Luke, drži se... idemo ga zgurati. - Idemo što? Lukeove se posljednje rije i izgube u urliku Falconovih pogona. Han je letjelicu prvo pravocrtno ubrzao, a zatim oštro zaokrenuo. Rudarski se stroj ponovo ukaže pred Lukeovim

ima... Wedge nije bio u pravu. Komandos nije stajao na vrhu ošte ene letjelice, nego je zapravo, vrlo brzo odmicao od nje. Dvostruka ispup enja na njegovoj naprtnja i po eše rigati vatru, a nekoliko sekundi kasnije, unutrašnjost Falcona po ne odzvanjati zbog udara protonskih torpeda. - Spremi se! - dovikne Han. Luke se napne, pokušavaju i ne misliti o tome što bi se dogodilo da torpedo izravno pogodi njegovu kupolu, i isto tako pokušavaju i otresti se razmišljanja o tome kako bi Han mogao zgurati komandosa, a da se pri tom na zabije u putni ki brod iza njega. Ne obaziru i se na protonsku paljbu, Falcon je jurio ravno naprijed... Bez ikakovog upozorenjna, Han naglo spusti brod ispod razine komandove vatre. - Wedge, kreni! Iza Lukeova vidnog polja, jedan se X-krilac malo uzdigne nad liniju vatre i oplali laserskim topom. I raznese unjastu letjelicu u oblak blješte e prašine. - Dobar pogodak. - re e mu Han, s primjetnom dozom zadovoljstva u glasu dok je podlijetao ispod putni kog broda, gotovo otkinuvši tanjur Falconova glavnog senzora pri tom manevru. - Evo ti, mom ino... uživaj u okusu bitke. S malim zakašnjenjem, sve mu postane jasno. - Prisluškivao je naš kanal! - re e Luke. - Htio si ga samo namamiti i maknuti ga od letjelice! - Shvatio si. - re e Han. - Mislio sam da je prisluškivao... Imperijalci to rade kad god mogu. Glasa mu nestane. - Sto je? - upia Luke. - Ne znam. - re e Han polako. - Nešto me kopka u svemu ovome, ali ne mogu otkriti što je to. Nema veze. Naš veliki i neponovljivi komando e biti na miru neko vrijeme, a mi idemo skinuti još nekoliko letjelica! Bili su ovdje samo zato, pomisli Pellaeon, da ne im zabave neprijatelja dok se prave aktivnosti odvijaju negdje dalje. Sluissijanci i njihovi saveznici, snage Nove Republike, upuštali su se u zastrašuju u bitku. Prema ispisima na njegovoj kontrolnoj konzoli, jedan je dio Chimaerina zaštitnog zaslona bio na crvenom ošte enju. - Podignite pomo ni zaslon! - naredi, ne brzinu pregledaju i dio neba u okolini ošte enja. Ugleda pet-šest ratnih brodova na toj strani i svi su pucali prema njima kao poludjeli, a iza letjelica se nalazila borbena postaja koja im je pružala vatrenu podršku. Ako im njihovi senzori pokažu da je Chimaerin zaslon na desnom boku oslabio... - Turbo laseri desnog boka, usredoto ite svu vatru na jurišnu fregatu na poziciji trideset-dva-to ka- etrdesest.


206

- mirno progovori Thrawn. - Paljbu usmjerite samo na bok broda. Topni ka posada Chimaere odgovori na zapovjed uz zaglušuju i zvuk laserske paljbe. Jurišna se fregata pokušala izmaknuti napadu, ali još dok se okretala, cijeli joj je desni bok zakrilio oblak dima i pare u koju se otapala njezina obloga pod laserskom vatrom. Oružje s tog dijela broda koje je stalnom vatrom tuklo po snagama Imperija, naglo umu-kne. - Izvrsno. - re e Thrawn. - Posada desnog boka na ure aju za privla enje, usmjerite zraku na brod i privucite ga bliže. Pokušajte ga zadržati izme u ošte enja na našem zaslonu i neprijateljskih snaga. I potrudite se da nam bude okrenut desnim bokom, na lijevom boku možda još imaju aktivnog naoružanja i posadu koja bi se njime mogla poslužiti. Nekoliko trenutaka kasnije, fregata se po ne pomicati prema njima, ali o ito protiv svoje volje. Pellaeon je promatrao brod neko vrijeme, ali zatim pažnju preusmjeri na bitku. Nije sumnjao da e posada na ure aju za privla enje obaviti svoj posao kako treba. Pokazali su izuzetan napredak što se ti e u inkovitosti i sposobnosti u posljednje vrijeme. - TIE Eskadrila etiri, držite se uz skupinu B-krilnih letjelica. - zapovjedi. - Ionski top lijevog boka, nastavite s napadom na zapovjedni centar. - Pogleda u Thravvna. - Imate li nekih dodatnih zapovjedi, Admirale? Thrawn odmahne glavom. - Ne, mislim da bitka napreduje onako kako smo planirali. - Uperi pogled svojih zažarenih o iju u Thrawna. - Imamo li vijesti od zapovjednika Štita? Pellaeon provjeri odgovaraju i ekran. - TIE lovci još uvijek zadržavaju letjelice zadužene za pratnju i osiguranje. - izvjesti Admirala. - etrdeset i tri rudarska stroja uspješno su se pripojili na mete. Trideset i devet od njih su sigurni i ve se izvla e s poprišta. etiri posade još uvijek nisu nadvladale otpor, ali predvi aju da e za kratko vrijeme svladati mati ne posade. - Sto je s ostalih osam? - Uništene su. - re e mu Pellaeoon. - Uklju ivši i ona dva koja su medu posadom imali superkomandose. Jedan od komandosa ne odgovara na pozive komunikacijskog centra, vjerojatno je ubijen pri uništenju letjelice. Drugi je još u funkciji. Zapovjednik Štita zapovjedio mu je neka se priklju i napadu na letjelice za pratnju. - Poništite tu zapovjed. - re e Thrawn. - Svjestan sam injenice da superkomandosi imaju pretjerano visoko mišljenje o sebi samima, ali njihova oprema nije napravljena za takvu vrst borbe u svemiru. Prenesite zapovjedniku Štita neka zapovjedi jednom od lovaca da poveze komandosa do nas. I recite mu neka se njegova eskadrila po ne povla iti s oboda bojnog polja. - Mislite... odmah? - namršti se Pellaeon. - Naravno, odmah. - Thrawn kimne prema osmatra -nici. - Prvi od naših novoste enih brodova sti i e do nas u sljede ih petnaestak minuta. Cim svi budu na okupu, operativne snage e se po eti povla iti. - Ali... - Pobunjeni ke snage koje su unutar bojnog polja ne trebaju nas više zabrinjavati. - re e Thrawn s tihim zadovoljstvom. - Zarobljeni su brodovi na putu ovamo. Uz potporu TIE lovaca ili bez nje, Pobunjenici ne e mo i uraditi ništa za njih. Han je prišao Falconom onoliko blizu pogonu fregate koliko je mogao, a da ga ne oprže plinovi mlaznog pogona, osje aju i kako snaga njegovog brodskog pogona na trenutke opada, kad god je Luke otvarao vatru na neprijateljske letjelice. - Ima li što? - upita ga kada su obišli brod sa strane. - Ne ini mi se. - odgovori Luke. - Cijevi hladnjaka su jednostavno previše dobro zašti ene. Han pogledom prije e po trupu fregate, i jedva se suzdrži od psovanja. Ve su bili previše i preopasno primaknuti rubu bojnog polja, i sve su se više približavali. - Ovo nas ne e nikamo dovesti. Mora postojati na in na koji bi se mogao onesposobiti ratni brod. - Ratni brodovi imaju upravo tu ulogu. - dometne Wedge. - Ali, u pravu si, ovo ne pali. Han ljutito stisne usne. - Artoo? Jesi li još uvijek na vezi? - zavi e.


207

Droidovo pijukanje prigušeno dopre do njega iz stražnjeg dijela broda. - Provjeri još jednom shematske prikaze. - naredi mu Han. - Pokušaj prona i bar još jednu slabu to ku na tom brodu. Artoo još jednom pijukne da je shvatio. Ali nije to bio previše optimisti an pisak. - Ne e prona i ništa pogodnije, Hane. - re e Luke, samo glasno izgovaraju i ono što je Han u sebi ve zaklju io. - Mislim da nemamo drugog izbora. Morat u oti i gore i upotrijebiti svoju sablju. - To je ludo i ti to znaš. - zaurla Han. - Bez pravog odijela za te uvjete, i s rashladnim plinovima koji e te potpuno obaviti ako uspiješ presje i cijevi... - A da upotrijebimo jednog od droida? - predloži Wedge. - Nijedan od njih to ne bi mogao uraditi. - odvrati mu Luke. - Artoo nema tolike mogu nosti manipulacije, a Threepiou ne bih povjerio oružje. Posebice ne sad dok izvodimo sve ove manevre s naglim izmjenama brzine. - Treba nam manipulacijski krak na daljinsko upravljanje. - re e Han. - Nešto što bi Luke mogao iskoristiti iznutra... Naglo zastane. Zabljesne ga bljesak inspiracije, eto, to je... upravo ono što ga je kopkalo od prvog trenutka kada su uletjeli u ovu ludu bitku. - Lando! - povi e u odašilja . - Lando! Dolazi ovamo! - Zavezao sam ga. - podsjeti ga Luke. - Pa, idi ga odveži i dovedi ga gore k nama. - povi e Han. - Odmah! Luke nije gubio vrijeme postavljaju i pitanja. - U redu. - re e samo. - Sto je? - upita napeto Wedge. Han zaškrgu e zubima. - Bili smo na Nkllonu kada su Imperijalci ukrali ove rudarske strojeve od Landoa. - odgovori mu Han. - Morali smo preusmjeriti naše komunikacije kroz njihovo ometanje. -U redu. I? - Pa, zašto su nam blokirali komunikacije? - upita Han. - Da bi nas sprije ili da zovemo u pomo ? Ako si primjetio, ovdje nam ne ometaju vezu. - Predajem se. - re e Wedge, zvu i pomalo razdraženo. - Zašto? - Zato jer su morali. Zato jer... - Zato što je ve ina rudarskih strojeva na Nkllonu radila na daljinsko upravljanje radio valovima. - za uje se umoran glas za Hanovim le ima. Han se okrene i ugleda Landa kako se polako probija prema pilotskoj kabini, na pola snage, ali odlu an da uspije. Luke je bio to no iza njega. - Sve si uo? - upita ga Han. - Sve ono što je važno. - re e Lando, spuštaju i se u sjedalo kopilota. - Mogao bih sam sebe izudarati što se toga nisam i sam sjetio puno ranije. -1 ja. Sje aš li se ijednog zapovjednog koda. - Ve ine. - odgovori Lando. - Što trebaš? - Nemamo vremena za bilo što spetljano i profinjeno. - kimne Han glavom ptrema fregati, koja je sada plutala pod njima. - Rudarski su strojevi još uvijek pri vrš eni za brod. Samo ih sve uklju i. Lando ga iznena eno pogleda. - Da ih uklju im? - upita. - Shvatio si. - potvrdi mu Han. - Svi su oni blizu zapovjednog mosta ili jedinice za nadzor. Ako mogu, u slu aju da ih uklju imo, spaliti ve inu vodova i elektronike, trebali bi time izbaciti iz stroja cijeli brod. Lando zvu no izdahne zrak, mrdaju i glavom tamo-vamo, s izrazom neodlu nog prihva anja te sulude zamisli. - Ti si šef. - re e, prstiju ve zabavljenih tipkovnicom i unošenjem zapovjedi. - Samo se


208

nadam da znaš što radiš. Spremni? Han se ispravi. - Napravi to. Lando utipka završni dio koda... i fregata pod njima se tržne i posko i. Nije to bio snažan trzaj, bar ne ispo etka. Ali kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve jasnije da nešto s brodom nije u redu. Glavni su pogonski strojevi zaiskrili nekoliko puta, pa stali, ispuštaju i još samo kratke mlazove pare. Let fregate prema rubu bojnog polja se uspori, a zra na se kormila po nu pokretati na sve strane u pokušaju da brod skrenu u nekoliko razli itih smjerova. Veliki se brod zatim potpuno zaustavi. Iznenada, na drugom boku broda, to no nasuprot mjestu gdje se nalazio rudarski stroj, izbije zasljepljuju i mlaz vatre. - Spalilo je sve, sve do druge strane! - dahne Lando. Nije se moglo to no odrediti je li zadovoljan ili zgrožen djelom svojih ruku. Jedan TIE lovac, možda kao odgovor na poziv u pomo sa zarobljene fregate, zaleti se ravno u stup vrele plazme, prije nego što je mogai i pokušati da ga izbjegne. Pojavi se na drugoj strani, prošavši kroz njega, a solarne su mu plo e ve bile obuhva ene plamenom. Nakon par sekundi nestane u eksploziji. - Radi! - povi e Wedge, zvu i zapanjeno. - Pogledajte, radi! Han odvoji pogled od fregate. Svuda oko njih, na cijelom prostoru orbitnih pristaništa, brodovi koji su se uputili van bitke, sada su zujali naokolo kao metalne životinjice pred raljama smrti. I svaka od njih bila je ukrašena platnenim jezi cima na bokovima. Jedan dugi, dugi trenutak, Thrawn je tiho sjedio, zure i nadolje na svoje ekrane, o ito neosjetljiv ria bitku koja se još uvijek vodila oko njega. Pellaeon je zadržavao dah, ekaju i na neizbježnu eksploziju povrije enog ponosa, povrije enog neo ekivanim obratom. I pitao se ime e ta eksplozija završiti. Nenadano, Veliki Admiral podigne pogled prema osmatra nici. - Jesu li se svi preostali TIE lovci Štita vratili na brodove, kapetane? - upita mirnim glasom. -Jesu, gospodine. - odgovori mu Pellaeon, još uvijek u iš ekivanju. Thrawn kimne. - Tada zapovjedite operativnim snagama neka po nu s povla enjem. - Ah... s povla enjem? - oprezno ponovo Pellaeon. To nije bila zapovjed koju je o ekivao. Thrawn ga pogleda, s blijedim osmjehom na licu. - Jeste li možda o ekivali, da u zapovjediti napad svim raspoloživim snagama? - upita. - Da u pokušati pokriti naš poraz razmetljivim ili lažnim, ali besplodnim junaštvom?

- Naravno da nisam. - usprotivi se Pellaeon. Ali duboko u sebi znao je da Admiral zna istinu. Thrawnov osmjeh ne nestane, ali postane vrlo, vrlo hladan. - Nismo poraženi, kapetane. - tiho re e. - Tek malo usporeni. Imamo Whyland i blaga Careva skladišta. Sluis Van je bio tek predigra cijelom pothvatu, a ne sami pothvat. Sve dok imamo pod nadzorom planinu Tantiss, naša je potpuna pobjeda osigurana. Pogleda ponovo ktoz osmatra nicu, zamišljenog izraza lica. - Izgubili smo jednu odre enu nagradu. Ali to je sve što smo izgubili. Ne u tratiti letjelice i ljude pokušavaju i . promjeniti ono što se promjeniti ne da. Bit e još mnogo prilika da do emo do brodova koji nam trebaju. Prenesite zapovjedi jedinicama. - Da, Admirale. - re e Pellaeon, okre i se natrag prema zapovjednoj konzoli, a cijelo mu se tijelo opusti od olakšanja. Zna i, na kraju ipak ne e biti eksplozije... i sa žalcem krivnje koji ga ubode, shvati kako je trebao sve bolje razumjeti, od samog po etka. Thrawn nije bio samo vojnik, kao mnogi kojima je Pellaeon služio. Umjesto toga, Admiral je bio ratnik, pogleda uperena u krajnji cilj a ne na svoju osobnu slavu. Pogledavši još jednom kroz osmatra nicu, Pellaeon prenese zapovjed o povla enju. I za udi se još jednom, pitaju i kako bi završila bitka za Endor da je Thrawn njome zapovjedao.


209

GLAVA

32 Bitka je službeno proglašena gotovom tek dosta vremena nakon što se flota Imperije povukla s bojišta. Ali kako je Zvjezdani razara otišao, nije više zapravo bilo sumnje u kona ni ishod. Najlakše je bilo s obi nim jurišnicima. Ve ina ih je ionako ve bila mrtva, od onog trenutka kada je Lando uklju io rudarske strojeve koji su propalih trupove ukradenih letjelica i time ih prepustio na milost i nemilost zrakopraznog prostora. Ostatak je bio onesposobljen u kratkom roku. Osam preostalih superkomandosa'u opremi za bestežinsko stanje koja im je omogu ila boriti se i nakon što su im brodovi uništeni, bili su potpuno druga ija pri a. Ne obaziru i se na sve pozive za predaju, motali su se kroz dokove, s o itom namjerom da nanesu što je više štete mogu e, prije nego što budu onesposobljeni. Šestorica su uhva ena i uništena, ostala su se dvojica nakon nekog vremena sama uništila, a jedan je pri tome uspio onesposobiti i jednu korvetu. Ostavio je za sobom prostor doka i orbitnog pristaništa u o ajnom stanju... i poprili an broj ozbiljno ošte enih velikih brodova. - Ovo baš ne bi mogli nazvati sjajnom pobjedom. - zagunda kapetan Afyon, pregledaju i ono što je ostalo od zapovjednog mosta Larkhessa nakon što je tlak zraka razbio osmatra nicu. Oprezno je popravio povez oko glave. -Trebat e nam nekoliko mjeseci samo da pospajamo sve žice na kontrolnim konzolama. - Bi li vam bilo draže da su se Imperijalci do epali cijelog broda? - oštro upita Han iza njegovih leda, pokušavaju i i sam ne obazirati se na udnu mješavinu osje aja koju je u njemu izazvala cijela bitka. Da, upalilo je... ali po kojoj cijeni? - Nikako! - smireno odgovori Afyon. - U inili ste ono što ste morali, i rekao bih to ak i da je moja glava bila u pitanju. Samo vam velim ono što e i drugi re i, da je uništenje svih ovih brodova samo kako bi ih se spasilo, daleko od optimalnog rješenja. Han pogleda u Lukea. - Zvu ite kao Vije nik Fey'lya. - prigovori Afyonu. Kapetan kimne. - Upravo tako. - Ali, na sre u, Fey'lyua je samo jedan glas. - primjeri Luke. - Da, ali glasan. - kiselo primjeri Han. -I jedan glas koji mnogo ljudi po inje zapravo slušati. - dometne Wedge. - Uklju uju i i važne osobe iz vojnih struktura. - On e prona i na ina kako iskoristiti ovaj izgred za svoj osobni politi ki probitak. - promrmlja Afyon. - Samo ga promatrajte. Hanov je pokušaj primjedbe prekinut zvr anjem odašilja a na zidu. Afyon mu pristupi i pritisne prekida . - Afyon ovdje. - Sluis kontrola komunikacija - odgovori glas. - Imamo poziv za kapetana Hana s Coruscanta. Je li kapetan s vama? - Ovdje sam. - javi se Han, primaknuvši se mikrofonu. - Nastavite. Zavlada kratka pauza, a zatim se javi poznat glas koji mu je strahovito nedostajao. - Han? Leia je. - Leia! - re e Han, osjetivši oduševljenje i misle i kako mu je lice vjerojatno prekriveno priglupim osmjehom. Ali nakon toga, sljede e što pomisli... - Samo malo, što radiš na Coruscantu? - Mislim da sam se pobrinula za naš problem. - re e ona. Han tek tada primjeti kako joj glas zvu i napeto i vrlo uznemireno. - Bar za sada.


210

Han pogleda prema Lukeu, namrštivši se. - Misliš? uj, to sada uop e nije važno. - bila je uporna Leia. - Ono što je važno jeste da se hitno

moraš vratili na Coruscant. Nešto hladno i tvrdo po ne se meškoljiti U Hanovom želucu. Ako je Leia bila toliko uznemirena... - Sto ne valja?

uo je kako je duboko udahnula. - Admiral Ackbar je uhi en i uklonjen sa zapovjedne dužnosti. Pod optužbom izdaje. Soba se istog trenutka ispuni opipljivom, teškom tišinom. - Han redom pogledau Lukea, zatim Afyona, pa Wedgea. Ali inilo se da nitko nema ništa za re i. - Dolazim što brže mogu. - re e Lei. -I Luke je ovdje, želiš li da povedem i njega? - Da, ako može do i. - re e ona. - Ackbar e trebati sve prijatelje koje ima. - U redu. - re e Han. - Zovi me na Falcon ako bude nekih vijesti. Napuštamo Sluis ovoga trenutka. - Vidimo se uskoro. Volim te, Han. - Volim i ja tebe. Han prekine vezu i okrene se prema ostalima. - Do ekali smo udarac. Ideš li samnom, Luke? Luke pogleda u Wedgea. - Jesu li tvoji ljudi uspjeli popraviti moju letjelicu? - Još ne. - re e mu Wedge odmahuju i glavom. - Ali upravo su ga službeno postavili na vrh liste prioriteta. Bit e spremna za dva sata, ak ako budem morao motivatore izvaditi iz svog X-krilca i dati ih tebi. Luke kimne, pa ponovo pogleda u Hana. - U tom slu aju, sam u letjeti do Coruscanta. - re e. - Sada u s tobom do Falcona kako bih pokupio Artooa. - U redu. Idemo. - Puno sre e. - tiho im poru i Afyon dok su odlazili. I Han pomisli, dok su se udaljavali prema hangaru u kojem se nalazio Falcon: da, do ekali su udarac. Ako su Fey'lya i njegove pristaše previše pogurali, ili prerano, a znaju i Fey'lyau, mogao je pretpostaviti da je upravo to i u inio... - Mogli bi biti na rubu gra anskog rata, znaš. - promrmlja Luke upravo ono što je Han mislio. - Aha, ali ne emo dopustiti da se tako nešto dogodi. - odvrati mu Han sa samouvjerenoš u koju nije osje ao. - Nismo prošli kroz cijeli rat i sve ovo da bi na kraju promatrali jednog preambicioznog Bothanca kako sve uništava. - Kako emo ga zaustaviti? Han se namršti. - Smislit emo nešto.

Svršetak prvoga dijela

zahn, timothy - nasljednik imperija

Documents