zakonska regulativa i iskustva primjene europske …

[57]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

Giovanni CampeolOdjel za Planiranje, Arhitektonski fakultet, IUAV – Venecija, Italija

ZAKONSKA REGULATIVA I ISKUSTVA PRIMJENE

EUROPSKE DIREKTIVE 2001/42/EC U ITALIJI

MODEL STRATE[KE PROCJENE UTJECAJA NA

OKOLI[ ZA PROSTORNE PLANOVE

SaètakModel koji se moè primijeniti na bilo koju vrstu urbanisti~koga i prostornoga

planiranja, model je izlaganja podataka u sklopu jedinstvenog dokumenta (radi

njegova lak{eg ~itanja) koji sadrì va`ne varijable okoli{a, radnje vezane uz

procjenu okoli{a na podru~jima politike, planiranja, javnih radova, sudjelovanja

javnosti i procjenu uskla|enosti s glavnim urbanisti~kim planom u odnosu

prema tim podru~jima.

Model strate{ke procjene utjecaja na okoli{ mora biti ponovljiv odnosno njime

se mora kvantitativno i interdisciplinarno mjeriti odrìvost okoli{a i nadgledati

sve promjene tijekom njegove provedbe.

Direktiva 2001/42 Europske zajednice zaklju~uje dugu normativnu fazu

tijekom koje su Europska unija i dràve ~lanice primjenjivale postupke plano-

va procjene okoli{a, programe i projekte. [to se te normativne faze ti~e,

mogu}a su dva pristupa koja se mogu primijeniti na tri postupka procjene –

primjenjuju}i ih kao tri razli~ita postupka, ili ih poku{ati integrirati kako s

metodolo{kog tako i s proceduralnog aspekta.

Klju~ne rije~i: strate{ka procjena utjecaja na okoli{, model, odrìvost,

Direktiva 2001/42 Europske zajednice

AbstractA model that can be applied to any typology of urban and regional planning tool

is the representation of information, together in the same document, which

includes important environmental variables, the actions connected with the

environmental assessment in the fields of Policy, Planning, Public Work and

Participation, and the evaluation of the coherence of the urban master plan

actions in respect of those fields.

A SEA model must be repeatable, able to quantitatively measure the sustain-

ability interdisciplinary and able to monitor the transformations.

The 2001/42/EC directive closes a long normative phase, during which the

European Union and the Member States applied the procedures for environ-

mental assessment of plans, programmes, and projects: with respect to this

normative, there can be two different approaches to apply the three evalua-

tion procedures: applying them as three distinct acts, or trying to integrate

them from both methodological and procedural point of view.

Key words: strategy environmental assessment, model, sustainability,

2001/42/EC directive

zbornik_slog 04/11/03 17:30 Page 57

[58]

[Zborn

ik r

adova

]

1.ODR@IVOST OKOLI[A

Da bi principi odrìvosti u podru~ju prostornoga planiranja bili uistinu

ostvarljivi, mora postojati mogu}nost njihove provjere teorijski i

metodolo{ki i u pogledu mogu}nosti njihove provjere na ponovljivim

modelima.

U biti odrìvost se ne moè ograni~iti na to da bude holisti~ki koncept s

op}enitim definicijama principa, ona mora biti interpretirana kroz kvan-

titativne procjene, jedine koje omogu}avaju usporedbu razli~itih povijes-

nih razdoblja i shodno tomu simulaciju planskih scenarija koji su i

me|usobno alternativni.

O potrebi izrade procjene utjecaja na okoli{ u prostornome i urbanisti~ko-

me planiranju moèmo navesti mnogobrojne primjere propisa, primjerice:

– Odluku Predsjednika Republike Italije od 8. rujna 1997. br. 357. o

primjeni direktive Habitat u Italiji (u kojoj su upute za sastavljanje

procjene utjecaja na okoli{ za planove i projekte na odre|enim

lokacijama)

– Smjernice za provedbu strate{ke procjene utjecaja na okoli{ (SPUO)

Ministarstva za okoli{ iz 1999.

– Regionalni zakon Emilie Romagne 20/2000 pod nazivom Op}a pra-

vila za{tite i kori{tenja prostora, u komu se propisuje nu`nost pro-

cjene utjecaja na okoli{ i prostor (VALSAT)

– Direktivu 2001/42/CE Europskoga parlamenta i Vije}a od 27. lipnja

2001., koja se odnosi na procjenu utjecaja odre|enih planova i pro-

grama na okoli{

Procjena planova i programa na okoli{ moè se definirati kao strate{ka

procjena, budu}i da se primjenjuje na instrumente koji trebaju definirati

scenarije {irokih razmjera i velikih vremenskih razdoblja.

Nadalje, procesi procjene planova imaju strate{ku va`nost, jer

omogu}avaju definiranje optimalne namjene prostora, smanjuju}i tako

potrebu primjene procjene utjecaja na okoli{ samo na projekte koji uve-

like utje~u na okoli{.

Stoga mogu}e je provesti strate{ku procjenu utjecaja na okoli{ u trima

razli~itim trenucima u odnosu prema izradi plana:

– prije izrade (ili dono{enja) plana, da bi se mogle odrediti smjernice i

kriteriji za budu}i razvoj

– nakon planskoga postupka, kao naknadna provjera odrìvosti plana

– istodobno sa stvaranjem plana, ~ime strate{ka procjena postaje

sastavnim dijelom plana

Prvomu i tre}emu postupku valja dati prednost, budu}i da kroz njih

planiranje uklju~uje procjenu, pa se stoga cijeli sustav upotpunjava i

pobolj{ava.


[59]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

U razvoju dokumenata prostornoga planiranja utvr|uje se praksa inte-

gralnoga pristupa prostoru, tako da instrumenti planiranja izravno i

posredno utje~u na promjene u biolo{kom, ne-biolo{kom i ljudskome

okruènju.

Osnovni problem koji se pojavljuje u trenutku u kome se èli shvatiti

sloènost odnosa na odre|enome podru~ju, jest onaj povezan s

te{ko}om njegova analiziranja i procjene u svoj cjelovitosti. Ta situacija

moè pak biti prevladana destrukturiranjem kompleksnosti okoli{a u

razne komponente, pro~itane kroz jednostavne i pouzdane pokazatelje,

koji sinteti~no iskazuju sustav okoli{a.

Da bi bili efikasni u procesu pojednostavnjenja sloènosti okoli{a (izbje-

gavaju}i istodobno rizik redukcionizma), sinteti~ni indikatori moraju biti:

– malobrojni, da se ne unosi previ{e varijabli kojima treba upravljati

– jednostavni odnosno lako shvatljivi

– va`ni, moraju jasno predo~avati lokalnu stvarnost

– strate{ki, moraju dati obavijesti o budu}em razvoju

– razvojni, moraju dopustiti provjere trenda

– izra~unljivi, prevodivi u kvantitativne vrijednosti

– statisti~ki kontrolirani

2.METODOLOGIJA

Metodologija procjene odrìvosti okoli{a (Tablica 1.), sastoji se od triju

glavnih dijelova:

– analize

– procjene

– provjere odrìvosti (stupac A)

Taj put predvi|a stalno pra}enje (stupac B), to jest stalnu i to~nu prov-

jeru procesa prostorne pretvorbe koju predvi|a plan, u tijeku njihove

realizacije.

Jedan je od ciljeva odre|ivanje sustava koji omogu}uje provjeru

odrìvosti pretvorbi koje }e plan proizvesti realizacijom zadanih ciljeva.

U tom }e smislu daljnje pra}enje omogu}iti faze analize i procjene kao

{to su bile organizirane u prvoj fazi primjene modela.

Analiza, procjena i provjera odrìvosti provode se u pet operativnih faza.

Analiza se sastoji od faze I. i II.:

Faza I. Preliminarna studija prostora koji je objekt procesa pretvorbe,

definiranje strate{kih komponenata i va`nih pokazatelja za predmetno

podru~je.


[60]

[Zborn

ik r

adova

]

Tablica 1.Struktura modela procjene odr`ivosti okoli{a


[61]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

Faza II. Analiza trendova pokazatelja i njihovo grafi~ko predstavljanje.

Procjena se sastoji od faze III.:

Faza III. Provjera odrìvosti trendova pokazatelja i izrada procjene utje-

caja na okoli{.

Provjera odrìvosti sastoji se od faze IV. i V.:

Faza IV. Uklju~ivanje rezultata procjene utjecaja na okoli{ u plan i

odre|ivanje mjera za{tite u skladu s procjenom, raspodijeljenih u:

– politiku

– planiranje

– javne radove

– sudjelovanje javnosti

Faza V. Procjena dosljednosti plana kroz preventivno destrukturiranje

plana u ~etirima navedenim sklopovima.

3.OBILJE@JA MODELA STRATE[KE PROCJENE UTJECAJA NA

OKOLI[

Mogu}i model1, primjenljiv na svaku vrstu prostornoga i urbanisti~koga

plana, prevodi se s operativnoga stajali{ta (tablica 2.), u niz obavijesti

(kroz upotrebu matrica) u kojima su predstavljene sljede}e varijable:

– komponente okoli{a i sinteti~ni indikatori

– vrsta provedene analize

– procjena analiza

– ~imbenici pritiska

– ciljevi kvalitete okoli{a prema razli~itim mjerilima

– preporuke za okoli{ na osnovi procjena i ciljeva kvalitete

– preporu~ene mjere u skladu s procjenom utjecaja na okoli{, razdi-

jeljene u 4 skupine (politike, planiranja, javni radovi i sudjelovanje

javnosti)

– procjena uskla|enosti mjera za{tite plana, prema navedenim kate-

gorijama

Na toj se osnovi smatra da model strate{ke procjene utjecaja na okoli{

(SPUO) mora imati ova obilje`ja:

– biti ponovljiv

– biti djelotvoran

– biti u stanju kvantitativno mjeriti odrìvost

– imati interdisciplinarno obilje`je

– biti u stanju u odre|enim vremenskim razmacima kontrolirati prom-

jene

1 Navedeni model ve} se

primjenjuje u slu~aju op}e

varijante PRG-a (Piano

Regolatorio Generale) –

generalnoga urbanisti~koga

plana za Schio, a u pripremi

je primjena na SOP –

strukturalni op}inski plan iz

Ferrare. Nadalje, postavlja

se kao osnovno polazi{te za

strukturalne op}inske

planove Provincije Modene.


[62]

[Zborn

ik r

adova

]

Tablica 2.Radna kartica okoli{a (analiza - procjena - mjere za{tite)

zbornik_slog 04/11/03 17:30 2

[63]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

Model mora dati znanstveni okvir o stanju okoli{a i upravljanja resursi-

ma nu`nim za razvoj te mora biti u stanju mjeriti razinu iskori{tavanja

resursa i granice sustava u davanju ili stvaranju tih resursa. Nadalje,

primjena modela mora omogu}iti utvr|ivanje alternativnih kvantitativnih

scenarija za budu}nost radi izbora najefikasnijih procesa planiranja u

pogledu okoli{a, ekonomije i dru{tva poradi odrìva razvoja.

Nu`no je podsjetiti da je odrìvost razvojni proces koji moè biti negati-

van ili pozitivan u odnosu prema pobolj{anju ili pogor{anju pokazatelja

o okoli{u, te ekonomskih i dru{tvenih pokazatelja. Stoga valja utvrditi

model za predstavljanje i procjenu tih performansi. Najva`niji je pri tome

izbor pokazatelja, jer oni moraju predstavljati – pojedina~no ili u kombi-

naciji s drugim pokazateljima – najva`nije aspekte sustava okoli{a.

Na osnovi iskustava, smatra se uputnim podijeliti indikatore u ~etiri

makrokategorije, od kojih svaka dopu{ta razli~itu vrstu procjene. To su:

– kvantitativni indikatori uskla|eni sa zakonom propisanim standardi-

ma

– kvantitativni indikatori koji nisu zasnovani na zakonom propisanim

standardima

– kvalitativni indikatori (s moèbitnim kvantitativnim elementima)

– kartografski indikatori (Map Overlay)

4.MJERE KOJE VALJA PODUZETI U ODNOSU PREMA

PROCJENI TRENDOVA

Mjere koje valja poduzeti posljedica su specifi~nih procjena izi{lih iz

trendova odabranih pokazatelja na to~no odre|enome podru~ju, ali i ci-

ljeva koji izlaze iz:

– regionalnih i dràvnih propisa

– sektorskih planova provincija i regija

– uputa Ministarstva okoli{a

– UNESCO-a

– UN-a

– mogu}ih lokalnih Agenda 21

U procesima planiranja utvr|ivanje ciljeva za okoli{ vrlo se ~esto suàva

na sakupljanje razne dokumentacije, te se u kasnijoj fazi na toj osnovi

predvi|a niz mjera od kojih se ~esto ni jedna ne uspijeva pretvoriti u

istinski ciljani plan. Da bi plan bio odrìv, nije nu`no da definira veliki

broj ciljeva za okoli{. U odnosu prema zemljopisnim obilje`jima podru~ja

na koje se odnosi, dovoljno je realizirati ograni~eni broj ciljeva od kojih

su neki po mogu}nosti strate{ki.

Valja podsjetiti da urbanisti~ki plan ima odre|ene granice i ne moè biti

optere}en funkcijama koje mu ne pripadaju zakonski i tehni~ki. Stoga


[64]

[Zborn

ik r

adova

]

valja odbaciti ideju kojom se plan smatra jedinim sredstvom koje

odre|uje strategiju za odrìvi razvoj, budu}i da postoje i drugi instru-

menti koji mogu odrediti obilje`ja okoli{a.

Tablica 2. odre|uje ~etiri strate{ka sadràja u kojima se mogu realizirati

odre|ene mjere u skladu s procjenom okoli{a. To su: politika, planira-

nje, javni radovi i sudjelovanje javnosti.

Razdvajanje akcija u skladu s procjenom okoli{a postalo je nu`no, jer

procjena prema definiciji, kroz komponente i indikatore, istraùje sloè-

nost okoli{a odre|enoga podru~ja, pa se predvi|ene mjere mogu rea-

lizirati u razli~itim podru~jima.

Kako je ve} istaknuto, plan ima svoja ograni~enja i izraàva se kroz

urbanisti~ka pravila koja postaju obvezuju}i zakonski sklop. Valja nagla-

siti da nisu sve mjere koje su u skladu s procjenom okoli{a prevedive u

precizna i djelotvorna urbanisti~ka pravila.

Primjerice, zamislimo pove}anje one~i{}enja zraka u odnosu prema

ozonu. Mjere se mogu konkretizirati promjenom goriva vozila javnoga pri-

jevoza odre|ene op}ine, novim planom prometa, realizacijom tunela, ili

smanjenjem zaga|enja koje stvara industrija. Radi se, dakle, o ~etirima

akcijama razli~itim prema obilje`jima, stupnjevima slobode i snazi pra-

vila. U biti, promjena vrste goriva vozila javnoga prijevoza mjera je ener-

getske politike koju uprava moè poduzeti u odnosu prema dru{tvu koje

upravlja javnim prijevozom, ali ne moè biti odre|ena planom.

Nasuprot tomu, izrada plana prometa mjera je planske vrste i kao takva

treba u}i u razradu plana.

Realizacija tunela, kada je precizno odre|ena projektnim pokazateljima,

iako ozna~ena u planu, nalazi svoju realizaciju u programu javnih radova.

Smanjenje zaga|enja proizvedenog u industrijskoj zoni ~ija pojedina~na

postrojenja po{tuju zakonske odredbe, moè na kraju biti realizirano

kroz postupke sudjelovanja javnosti, kao {to su EMAS (Environmental

Management and Audit Scheme) registracije.

5.PROVJERA USKLA\ENOSTI MJERA ZA[TITE ODRE\ENIH

PLANOM S MJERAMA PROCJENE OKOLI[A

Procjena odrìvosti urbanisti~kog instrumenta koji je u fazi izrade, osnov-

ni je preduvjet da bi se shvatio smjer budu}eg razvoja odre|enoga pros-

tora.

Dok je za odre|ivanje povijesnih trendova u okoli{u mogu}e destruk-

turirati okoli{ kroz komponente ~itane po odgovaraju}im indikatorima, to

se ne moè primijeniti na procjenu budu}eg djelovanja urbanisti~kog

instrumenta, primjerice generalnog urbanisti~kog plana – GUP-a.

Simuliranje posrednih utjecaja na okoli{ uvjetovanih prostornim promje-

nama do kojih }e do}i tijekom realizacije plana uistinu je vrlo sloèn pos-

tupak, budu}i da je stupanj predvidljivosti posljedica vrlo nizak.


[65]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

Tablica 3.Pretpostavka integracije strate{ke procjene utjecaja na okoli{, procjene utjecaja na okoli{ i

procjene utjecaja na okoli{ za posebno vrijedna podru~ja


[66]

[Zborn

ik r

adova

]

Potrebno je podsjetiti da se odrìvost generalnog urbanisti~kog plana

(GUP-a) moè procijeniti kroz tuma~enje statisti~ki bitnih i usporedivih

podataka jedino nakon odre|enog vremenskog razdoblja (najmanje

desetak godina2) od odobrenja plana, to jest nakon razdoblja u kome je

plan vjerojatno realizirao velik dio svojih ciljeva.

Ipak, mogu}a je strate{ka procjena utjecaja na okoli{ u tijeku izrade

plana, kroz odre|ivanje uskla|enosti mjera sadrànih u planu i mjera

utvr|enih nakon procjene trendova okoli{a. Urbanisti~ki plan sastoji se

od izvje{taja za plan i od tehni~kih pravila provedbe.

U izvje{taju za plan mogu}e je utvrditi niz mjera op}ih i posebnih obi-

lje`ja s utjecajem na politike, javne radove i sudjelovanje javnosti.

U tehni~kim pravilima provedbe koja odre|uju prostor kroz raspodjelu u

homogene zone, utvr|uju se akcije na podru~ju provedbenog planiranja.

Prema tomu, za odre|ivanje razina uskla|enosti mjera koje izlaze iz ge-

neralnog urbanisti~koga plana koje poslije treba usporediti s mjerama

koje izlaze iz procjene povijesnih trendova okoli{a, potrebno je poje-

dnostavniti sadràj generalnog urbanisti~kog plana sintetiziraju}i mjere

koje se potom moraju ravrstati unutar ve} spomenutih ~etiriju strate{kih

sadràja: politike, planiranja, javnih radova i sudjelovanja javnosti.

Taj postupak u fazi procjene tijeka izrade plana omogu}uje istodobnu

procjenu i izmjenu propisa prije definitivnog odobrenja plana, aktiviraju}i

procese sudjelovanja javnosti sa subjektima koji su nositelji uskla|enih

interesa.

6.VRSTE PROCJENE UTJECAJA NA OKOLI[

S objavljivanjem Direktive 2001/42/CE – tzv. direktive VAS o Strate{koj

procjeni utjecaja na okoli{, u godini 2001. zavr{ava faza dono{enja propisa

o primjeni metodologije i tehnika za procjenjivanje utjecaja na okoli{ pro-

grama, planova i projekata u zemljama ~lanicama Europske unije.

Nakon Direktive 85/337/CEE o Procjeni utjecaja na okoli{ iz 1985. usli-

jedila je godine 1992. Direktiva 92/43/CEE o procjeni utjecaja na

okoli{, namijenjena poglavito za{titi bioraznolikosti na podru~jima po-

sebno vrijednih dijelova prirode u Europskoj zajednici.

Ti zakonski propisi imaju i imat }e veliku va`nost na akademsko-profe-

sionalnom i proceduralnome podru~ju. U prvome je slu~aju nedvojbeno

da je akademsko {kolovanje neprilago|eno u odnosu prema {irokoj

zakonskoj regulativi na podru~ju okoli{a, posebno u podru~jima koja

imaju za cilj upravljanje prostorom, zbog ~ega arhitekti, inènjeri i pros-

torni planeri nisu odgovaraju}e osposobljeni za procjenu utjecaja na

okoli{ planova i projekata.

U drugome slu~aju istodobno prisustvo triju procedura za procjenu, i to:

procjene utjecaja na okoli{ (PUO), procjene utjecaja na okoli{ za poseb-

no vrijedna podru~ja, strate{ke procjene utjecaja na okoli{ (SPUO),

2 Europska unija nedavno je

odredila vremensko

razdoblje od 10 godina za

provjeru djelovanja politika

za okoli{.


[67]

[Va`n

ost

str

ate

{ke p

rocje

ne u

tjecaja

na o

koli{ u

upra

vljanju

pro

sto

rom

i r

azv

oje

m]

prema vremenskome slijedu mogu stvarati odre|enu zbrku s procedu-

ralnog i metodolo{koga stajali{ta.

Dva su mogu}a pristupa u primjeni triju navedenih postupaka procjene:

prvi, koji primjenjuje tri vrste procjene kao autonomne i odijeljene pos-

tupke i drugi, koji ustanovljuje njihovu metodolo{ku i proceduralnu inte-

graciju.

Prvi pristup ima za posljedicu sloèni postupak administrativne

provedbe koji oteàva razumijevanje korelacija promjena u okoli{u na

odre|enome podru~ju. Drugi pristup donosi administrativno pojednos-

tavnjenje i mogu}nost tuma~enja sloènih promjena okoli{a.

Kona~no, moè se predloìti op}a metodolo{ka pretpostavka u kojoj bi

tri razine procjene na{le zajedni~ku integraciju i specijalizaciju, bez

me|usobnih preklapanja (Tablica 3.)3.

Provedba strate{ke procjene utjecaja na okoli{ (SPUO), na primjer, za

op}insku administraciju koja treba pripremiti generalni urbanisti~ki plan

(GUP), treba se postaviti u hijerarhijsku poziciju vi{u od drugih razina

procjene, jer je strukturirana za odre|ivanje strate{kih procjeniteljskih

sklopova {irokoga spektra.

Kada je potrebno na podru~ju odre|ene administrativne jedinice izraditi

procjenu utjecaja na okoli{ za posebno vrijedno podru~je i procjenu utje-

caja na okoli{ (PUO) za, primjerice, pogon za obra|ivanje komunalnog

otpada, te bi dvije procjene trebale biti sastavni dio jedinstvene

strate{ke procjene utjecaja na okoli{ (SPUO).

Stoga zaklju~no se moè re}i da je strate{ka procjena utjecaja na okoli{

«kruna» svih postupaka procjene utjecaja na okoli{.

3 Ta integracija izme|u

postupaka procjene okoli{a

ve} je provjerena u praksi

godine 2002., tijekom izrade

strate{ke procjene utjecaja

na okoli{ (SPUO) novoga

Generalnoga urbanisti~koga

plana (Piano Regolatorio

Generale) za Schio (Vi).


[68]

[Zborn

ik r

adova

]

LITERATURA:

Arnofi S., Filpa A., L’ambiente nel piano comunale. Guida all’éco-aménagement

nel PRG (Piano Regolatore Generale), Il Sole 24 Ore, Milano 2000

Campeol G., 2002, La Valutazione

Busca A., Campeol G. (a cura di), “La valutazione ambientale strategica e la

nuova Direttiva comunitaria”, Palombi Editore, Pescara 2002

Campeol G., 1995, Pianificazione ambientale, in “Dizionario dell’ambiente” (a

cura di) G. Gamba, G. Martignetti, ISEDI, Torino

Campeol G., 1996, La valutazione ambientale nella pianificazione territoriale e

urbanistica, in “Valutazione e processi di piano”, (a cura di) S.

Stanghellini, INU-DAEST, Alinea Editrice, Campi (FI)

^rnjar M. e Campeol G., (a cura di), 2002, Regional Planning and Pilot Projects

for Sustainable Developement in Croatia, UNESCO Venezia

Carollo S., Marcon R., tesi di laurea, La valutazione della sostenibilità nei pro-

cessi di trasformazione territoriale: il caso del Master Plan di Jesolo,

IUAV, Ottobre 1999

Girard L. F., Nijkamp P., Le valutazioni per lo sviluppo sostenibile della città e

del territorio, Franco Angeli, Milano 1997

Odum E., 1971, Fundamentals of Ecology, W.B. Saunders, Philadephia

Romani V., 1994, Il paesaggio teoria e pianificazione, Franco Angeli, Milano

Ruffolo, G., 1985, La qualità sociale, Laterza, Bari

Scandurra E., L’ambiente dell’uomo. Verso il progetto della città sostenibile,

Etaslibri, Milano 1995

Steiner F., 1994, Costruire il paesaggio, McGraw-Hill Editore, Milano


zakonska regulativa i iskustva primjene europske …

Documents