zoi pjongčang igre jače od svih podjela i hladnoćeu taj uspjeh, te s ukupno 15 medalja u karijeri...

ŽENE I ŠPORTKnjižnica HOO-a

OLIMPIJSKE LEGENDEZoran Roje

OLIMPIJSKE NADEMiran Maričić

INTERNETDigitalizacija HOO-a

BROJ 66 / OŽUJAK 2018.

ISSN 1331-9523

Igre jače od svih podjela i hladnoće

ZOI Pjongčang

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr

pho

to b

y d

om

ag

oj

bla

žev

ićph

oto

by

da

mir

fa

bija

nić

Puna avanturaNe ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

Olimp 4

Sadržaj

ŽENE I ŠPORTKnjižnica HOO-a

OLIMPIJSKE LEGENDEZoran Roje

OLIMPIJSKE NADEMiran Maričić

INTERNETDigitalizacija HOO-a

BROJ 66 / OŽUJAK 2018.

ISSN 1331-9523

Igre jače od svih podjela i hladnoće

ZOI Pjongčang

ZO jongčang 2018. Igre jače od podjela

Oli ij e na eMiran Maričić

Oli ij e legen eZoran Roje

Dr t o i ortHrvatska - skijanje da, ali rekreativno

Znano t i ort Suradnja sustava športa i policije

rilogPovijest hrvatskog športa

MOOOlimpizam kao snaga ujedinjenja

Žene i ortKnjižnica HOO-a

6 26

1 2

18 2

622

Za na la ni a

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

la ni re ni

Ante Drpić

Ure nica riloga o ije t Hr at og orta

Ana Popovčić

Ure ni t o

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

ro cija

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

O li o anje i rijelo

M 14 d.o.o Nas

lovn

ica:

Hr

ati o

liijc

i ZO

jo

ngča

ng 2

01

8Sn

imio

: Vin

jo K

neže

vić

Olimp 5

nternet Digitalizacija HOO-a

a tana o ernog ortaSnowboard

lici ti a"Sportsko novinarstvo"

O Oli a o Oli aPedeseta skupština HOO-a

8

62

0

www.hoo.hre-mail: [email protected]

Olimp je časopis

Hrvatskog olimpijskog

odbora.

rije oN. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb

i a Vjesnik d.d.Slavonska avenija 410000 Zagreb

a la a: 2000 primjeraka

dva su velika natjecanja iza nas: Zimske olimpijske igre i europsko rukometno prvenstvo koje je održano u našim dvoranama. No, to ne znači da je „vrijeme stalo“, i domaća i svjetska športska pozornica svakodnevno obiluju događanjima koja nas potiču da svojom aktivnošću pomažemo savezima, našim članicama, te da istodobno radimo na kvalitetnom poboljšanju naših programa, projekata i dokumenata.U iščekivanju smo izlaska dva vrlo važna strateška dokumenta za hrvatski šport. Radi se o Nacrtu nacionalnog programa športa i Nacrtu Zakona o športu, a pojavila se i Opatijska inicijativa koja predlaže sasvim nove načine �nanciranja športa.Klub hrvatskih olimpijaca podržao je spomenutu Inicijativu, te vjerujemo da će se ti prijedlozi vidjeti i kroz ponuđene Nacrte spomenuta dva strateška dokumenta.Nakon igara u Pjongčangu u kojem je velik dio naših olimpijaca zapravo sticao neophodna iskustva za Igre u Tokiju koje slijede za četiri godine, pred nama su lipanjske Mediteranske igre u Tarragoni, te, u listopadu, Olimpijske igre mladih u Buenos Airesu. Nadam se da će i iz Tarragone i iz Buenos Airesa dolaziti dobre vijesti, drugim riječima - nove medalje koje ćemo moći upisati u hrvatske športske almanahe. Eto, aktivnosti ne nedostaje; kako bi se reklo „nema odmora“ ni za nas ni za športaše na borilištima, jedno natjecanje smjenjuje drugo. Na nama u HOO-u je da svakome osiguramo što bolje uvjete za pripreme i nastupe kako bi se hrvatska zastava mogla što češće vidjeti, a hrvatska himna što češće čuti. Na zadovoljstvo i ponos svih nas!

�ere are two great competitions behind us: the Winter Olympic Games and the European Handball Championships that was held in our arenas. However, this does not mean that “time stood still”, because the domestic and world sports stage are abundant every day in events that encourage us to support the federations and our members with our activity and to work - at the same time - on the quality improvement of our programs, projects and documents.We are awaiting the release of two very important strategic documents for the Croatian sports. It the Dra� of the National Sports Program and the Dra� of the Sports Act, followed by the Opatija Initiative that proposes quite new ways of �nancing sports.�e Croatian Olympians’ Club supported the above Initiative and we believe that these proposals will also be re�ected in the proposed Dra�s of these two strategic documents.A�er the games in PyeongChang where a large part of our Olympians was actually gathering the necessary experience for the Tokyo Olympics that will take place in four years, we have ahead of us the Mediterranean Games in Tarragona in June and Youth Olympics in Buenos Aires in October. I hope that we will get good news from both Tarragona and Buenos Aires, in other words - new medals that we will be able to enter in Croatian sports almanacs.So, there is no lack of activity; what you’d call, “there is no rest” either for us or for athletes in the arenas, one competition comes a�er another. We in the Croatian Olympic Committee, must provide the best conditions for preparation and performance to all, so that the Croatian �ag can be seen as o�en as possible and the Croatian anthem to be heard more and more o�en. To the pleasure and pride of all of us!

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

Olimp 6

Igre jače od svihpodjela i hladnoćeIgre jače od svihpodjela i hladnoće

Zimske olimpijske igre: Pjongčang, 9. - 25. veljače 2018.

i e KO K Ž otogra je JAK RA JA KO K Ž O

Zi e oli ij e igre jongčang i i ale re ra ne ort e riče a je na o nji z ila e ao

ertira taj oga aj - e on tracija oći oli iz a ao najjačeg irot ornog or žja ra etnoj t arno ti o ijeljenog ijeta

Igre jače od svihpodjela i hladnoće

Olimp 8

eć je s prvim, izrazito pozi-tivnim dojmovima Pjongčang ušao “pod kožu” gotovo 3000 olimpijaca i olimpijki iz 92 dr-

žave jer sva je olimpijska infrastruktu-ra (inače, dovršena puno prije početka Igara), bila funkcionalna, prijevoz be-sprijekoran, osjećaj sigurnosti gotovo maksimalan… Zašto ne i maksimalan? Samo zbog “unutarnjeg neprijatelja”, prijetećeg norovirusa, koji je, srećom, ostao “podrezanih krila” u nakani djelo-vanja u zoni Olimpijskog sela...

Ljubaznošću i neumornošću doma-ćina na svakom koraku učinkovito je rješavan i najsitniji problem, doduše ponekad i uz povećanu dozu strpljenja gostiju (i silne jezične akrobacije) jer sve je moralo biti po pravilima - Ko-rejci ni ne znaju drugačije! Primjenom strogih higijenskih pravila, moglo se zaključiti da “olimpijske ambicije” noro-virusa, koji izaziva povraćanje i želuča-ne tegobe, žive samo u teoriji...

funkcionalnošću sustava u nekim go-stima izazivala sjećanja na ZOI u Sočiju 2014., još više na ljetne OI u Riju 2016. godine, gdje se infrastrukturne i organizacijske nedostatke “krpalo” i nakon početka olimpijskih natjecanja, a tzv. sitne probleme jednostavno - ignoriralo.

Za razliku od Sočija, metereološki čak i pretoplog u vrijeme ZOI 2014., Pjongčang je bio prehladan. Toplu dobrodošlicu domaćina ubrzo je zami-jenila okrutna stvarnost s dvadesetak stupnjeva minusa na prvim treninzima i upoznavanju borilišta. Činjenica da su se Norvežani žalili kako im je pre-hladno, samo nas je natjerala da se zamislimo kako li je tek Jamajčanima ili Brazilcima? Ta je prirodna neminov-nost domaćinu bila vjerojatno jedina nerješiva enigma.

Ipak, Zimske olimpijske igre u Pjongčangu ispisale su prekrasne športske priče, a jedna od njih zbila se kao uvertira u taj događaj - demonstra-cija moći olimpizma kao najjačeg mi-rotvornog oružja u raketnoj stvarnosti podijeljenog svijeta.

Iako je olimpijski duh u nekoliko prethodnih navrata ujedinjavao dvije korejske države u mimohodima športa-ša na ZOI-ima, nastup zajedničke re-prezentacije u ženskom hokeju na ledu 2018. godine, dao je novu dimenziju njihovim odnosima. Možda i putokaz za budućnost...

REZULTATI HRVATSKIH OLIMPIJACA Hr at je re ta ljalo 1 oli ijaca i oli ij i četiri orta. a trening oči očet a natjecanja ana Z a ni ozlije ila je oljeno i ta o o tala ez l ž enog e itant og na t a na ZO .

A KO K JA JKo inacija Filip Zubčić - 12. mjesto, Natko Zrnčić-Dim - 19. mjesto

er : Natko Zrnčić-Dim - 29. mjesto, Filip Zubčić - nije završio utrku ele lalo Filip Zubčić - 24. mjesto, Samuel Kolega - 37. mjesto lalo Istok Rodeš - 21. mjesto, Elias Kolega - 23. mjesto, Matej Vidović i

Filip Zubčić - nisu završili prvu vožnju

ele lalo ž Andrea Komšić - 32. mjesto, Ida Štimac - 34. mjesto, Leona Popović - pad u prvoj vožnji (potpuna ruptura prednjeg križnog ligamenta i djelomična ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta)

lalo ž Andrea Komšić - 31. mjesto, Ida Štimac - nije završila utrku

ORD J KO K JA Jiatlon Krešimir Crnković - 53. mjesto, Edi Dadić - odustao tijekom utrke

lo o ni način 1 Krešimir Crnković - 47. mjesto, Edi Dadić - 53. mjesto (u konkurenciji 116 trkača koji su stigli do cilja)

rint la ični načino Vedrana Malec - 64., Gabrijela Skender - 65.(od 68 skijašica), Edi Dadić 69. (od 80 skijaša)

lo o ni til 10 Vedrana Malec - 71. mjesto u konkurenciji 90 skijašica-trkačica

A JKA JDaria Obratov - 27. mjesto (od 28 natjecateljica s ostvarenim plasmanom)

BOBD o je Dražen Silić (pilot) i Benedikt Nikpalj (kočničar) - 30. mjesto, bez prava na četvrtu finalnu vožnju

et ero je Dražen Silić, Benedikt Nikpalj, Mate Mezulić i Antonio Zelić - 28. mjesto nakon tri vožnje, bez prava na četvrtu finalnu vožnju


9 Olimp

Rez ltat a o t arenja na i oli ijaca ne to i o crte oče i anja ali ot r a otencijala nije izo tala

or ij a re rezentacija toje - Zoran en er i i Da ić.

Dr gi re - a rijela en er e rana Malec i orena Malec Mlinar

ili Z čić Bo čet ero je

Olimp 10

- To je veliki uspjeh Međunarodnog olimpijskog odbora i predsjednika Thomasa Bacha. Nadmašuje šport-ski aspekt Olimpijskih igara. Nakon Pjongčanga, sve bi trebalo biti bolje, razgovori koji su tamo vođeni dat će doprinos normalnijoj komunikaciji iz-među dviju država - kazao je predsjed-nik HOO-a Zlatko Mateša u komentaru korejskog zajedništva na ZOI-ju.

N nam poznati trofejni košarkaški struč-njak, Božidar Maljković, danas čelni čovjek olimpijske udruge naših istočnih susjeda:

- Ono što je učinio Thomas Bach u Pjongčangu, ne bi mogli Putin i Trump ni zajedničkim snagama.

Za sve ostale pomalo nevjerojatne priče pobrinuli su se sami olimpijci i olimpijke. Predstavnica Norveške, naj-uspješnije nacije Igara s rekordnih 39

kolajni (dvije više od SAD-a 2010.), le-gendarna skijaška trkačica Marit Bjoer-gen (37) sama je ugradila pet odličja u taj uspjeh, te s ukupno 15 medalja u karijeri profilirala se u najtrofejniju zimsku olimpijku svih vremena.

Francuz Martin Fourcade osvojio je tri zlatna odličja u biatlonu, najbolji skijaš današnjice, Austrijanac Marcel Hirscher dvostruki je olimpijski pobjed-nik… Ali senzacionalnim osvajanjem zlata u superveleslalomu, snježna daskašica Ester Ledecka (22) dala je najvećoj priči ZOI-ja češki pridjevak, pogotovo kada je “pozlatila” nastup i u svom originalnom športu.

Previše je bilo junak(inj)a u 15 špor-tova, malo je prostora za spomenuti sve njih, ali bilo je i drugih pomalo nevjerojatnih priča. U jednoj od njih glavne akterice su američke hokejaši-ce, sestre Brandt. Od trinaeste godine skupa su trenirale hokej, da bi u 25. godini Hannah nastupila za SAD, a posvojena Marissa za Južnu Koreju!

Bilo je i tzv. antijunakinja Igara (iz kategorije slavnog letačkog “zabušan-ta” Eddieja Edwardsa), poput Ameri-kanke Elizabeth Swaney (33) koja je neko vrijeme nastupala i za Venezuelu, a sad u Pjongčangu kao - osviještena Mađarica. I to u halfpipeu (skijanje slobodnim stilom), športu koji obiluje atraktivnim skijaškim bravurama i sve-mu drugome što je njoj potpuno stra-no. Svoje nastupe odrađivala je bez rizika, početnički mlako, pod geslom “samo da ne padnem”, ali svejedno je bila razočarana neulaskom u finale, odnosno posljednjim mjestom u izluč-nim nastupima na ZOI-ju…

Pomalo nevjerojatne priče vezane su i za našu, izvorno 20-eročlanu olimpij-sku reprezentaciju. Na spektakularnoj svečanosti otvaranja Igara, visoki tem-peraturni minus s vrlo neugodnim vje-trom pokazao je da vrijeme neće biti saveznički nastrojeno prema olimpij-skim krugovima. No, u blještavilu svje-tlosnih efekata, raskošne koreografije i razigrane korejske mladosti u promociji vlastite tradicije i kulture - hladnoća je ostala u drugom planu.

T nevjerojatna hrvatska priča s Ko-rejskog poluotoka. Naša se mladost predstavila nekompletna, a od plani-ranih sudionika nedostajala je alpska skijašica Lana Zbašnik, dan prije sve-čanosti ozlijeđena na treningu. Željela je olimpijska debitantica makar i na štakama biti dijelom velike parade, članicom reprezentacije koja korača pod vlastitom trobojnicom, ali liječnici su izrekli presudno - ne. Podatak za rubriku “vjerovali ili ne”: u nedostatku hrvatskog liječnika na ZOI-ju, gornju preporuku izrekli su liječnici srpske i slovenske reprezentacije. Pritisak nekih skijaških krugova na šefa Misije hrvatskog izaslanstva Damira Šegotu bio je usmjeren na ispunjavanje Lanine želje za sudjelovanjem u mimohodu, ali Šegota je uvažio isključivo mišljenje liječničke struke iz susjedstva…

Sukladno tradiciji, novinarski kolege iz domovine tražili su izjavu Natka Zrnčića Dima s najsvježijim dojmovima hrvatskog stjegonoše odmah po zavr-šetku mimohoda. Ovom prigodom izja-va je “pala” još tijekom samoga čina.

- Kako je, Natko, trebaš li zamjenu? - Ne, super je! Samo imam dojam da

prebrzo koračamo…Natko je zapravo želio da tih pola

sata, otkad je u ruke preuzeo hrvatski

stijeg, nikada ne završi. Koračao je odlučno, visoko držao stijeg, mahao je najdražom trobojnicom, borio se s vjetrom… Nakon svega, tražio je riječi da dočara ponos i čast kojima je bio ispunjen. Osim uzvišenosti samoga čina, Natku je moglo laskati i “društvo” ostalih stjegonoša, posebno japanskog i finskog - Noriakija Kasaija i Jannea Ahonena. Iako skijaši-letači, bili su sporiji od Natka…

Ali bio je tu i stjegonoša na kojeg je ponosna mogla biti jedina nam sanj-kašica (u povijesti) na ZOI-ju, Daria Obratov. Naime, indijsku zastavu u Pjongčangu nosio je sanjkaš Shiva Ke-shavan koji je svoj šesti olimpijski na-stup osigurao na posuđenim Darijinim sanjkama u kanadskom Calgaryju. Re-klo bi se za normu: “indijska, a hrvat-ska”, izborena je na našim sanjkama. Zapravo, na našim sanjkama izrađenim u jednoj američkoj garaži... Kompleksna priča, kao u slučaju državljanstva gore spomenute Elizabeth Swaney. Ili, kao Darijin put do olimpijskog debija.

K riječ je o rekvizitu sa stopostotnim prebačajem (olimpijske) norme! Indij-ski olimpijski odbor darivao je Dariju uoči početka Igara za njezin fair play čin. Dar za Dariju - korektan način zahvale…

Sve se to zbilo u eri enormne hlad-noće u Pjongčangu, kada su zbog jakog, ledenog vjetra odgađana natje-canja u alpskom skijanju, a biatloncima i fotoreporterima smrzavali se prsti na “okidaču”.

Naš biatlonac s normom skijaškog tr-kača, Krešimir Crnković, kao da je znao kako će biti s pucanjem, pa se na vrije-me ostavio puške i nastupio kao trkač. Ugodno je iznenadio 47. mjestom u utrci na 15 kilometara slobodnim na-činom u konkurenciji čak 118 skijaša. Pohvale su mu stigle i od “srebrnog” Jakova Faka, uz „daskaša“ Žana Košira jedinog osvajača odličja za Sloveniju koja se u Pjongčangu predstavila sa čak 71 olimpijcem.

- Svaka mu čast, ne znam kako bih kao biatlonac nastupio samo u skijaš-kom trčanju, nedostajala bi mi puška na leđima. Jednostavno, mora se taj teret osjetiti na leđima - pojasnio je Fak.

No, Crnković je kasnije postao “me-dijska zvijezda druge vrste”, kada je putem društvenih mreža zakotrljao ustajali problem međuljudskih odnosa

Martin o rca e


11 Olimp

Mane ar oji je iz orni an ola io i o iti o o aćina no i o o je za oli ij i na t a a er rijet o i ene nalažlji o ti...

An rea Ko ić

a el Kolega z orni ola i o i ti

a ti acHr at i na ijači jongčang ni te jeli gla nice

Daria O rato

Olimp 12

u našoj nordijskoj reprezentaciji. Po-stao je glavni akter i još jedne pomalo nevjerojatne priče iz hrvatskog tabora tijekom ZOI-ja. Olimpijac, koji je, prema vlastitoj tvrdnji, nagovorom svog bia-tlonskog trenera u Pjongčang stigao s nakanom da za klasični maraton na 50 kilometara kupi skije izravno na Igra-ma, optužio je trenera “nordijaca” za prerani odlazak i odnošenje skijaškog servisa kojeg on (Crnković) nije ni kori-stio. Kupnja osnovnog sredstva za rad na samim Igrama!? Hrvatski izum ili…

Ali, sve su to neki stari računi, stara “žabokrečina” koju treba p(r)očistiti, a nepobitnom potencijalu, Krešimiru Crnkoviću, dati potporu za nove rezul-tatske domete.

ovakvih turbulencija, Vedran Pavlek sve je (o)držao pod kontrolom. Sve, osim “više sile” - ozljeda. U slučaju Lane Zbašnik igralo se na dobre među-susjedske odnose, ali kada se ozlijedila Leona Popović, naša najizglednija skijašica za visok plasman, nedostatak liječnika pokazao se ozbiljnim kadrov-skim propustom. Pouka za neke budu-će Igre...

Rezultatska ostvarenja naših olim-pijaca nešto su ispod crte očekivanja, ali potvrda potencijala nije izostala. Pomalo nevjerojatne športske priče iz alpskog skijanja u ne tako davno doba imale su hrvatski pridjevak. Legendar-ni Ante Kostelić vjeruje da su našem skijanju dobro aspektirana i buduća vremena. A kada to izgovori kreator hrvatskog skijaškog čuda kojemu se i danas divi cijeli svijet, osjetite kako se optimizam, izazvan njegovim riječima, trajno zaleđuje na korejskih -10…

prvi put na ZOI-ju u dvjema disciplina-ma – za početak dovoljno za zanimljivu priču. “Manevar” kojim je izbornik Ivan Šola uspio ishoditi od domaćina novi bob dvosjed za olimpijski nastup, spa-da u sferu rijetko viđene snalažljivosti. Vidio je spomenuti bob na televiziji u promotivnim akcijama ZOI-ja, dok su ga Korejci pokazivali po školama diljem države, zatražio je najam od domaćina i - uspio ga dobiti. Zašto bi nastupili u nekom izraubanom dvosjedu iz 2010., kada se od ljuba-znih domaćina može unajmiti potpuno novi? Jedna noć bila je dovoljna da ga Šola crveno-bijelim naljepnicama pot-puno “kroatizira”.

Nažalost, našoj posadi Dražen Silić, Benedikt Nikpalj, osim upoznavanja staze, ostala je zadaća i upoznati novi bob, a za to baš i nisu imali vremena. No, bez obzira na posljednje mjesto, kao i ono pretposljednje u četverosje-du (s Matom Mezulićem i ozlijeđenim Antoniom Zelićem), bob momčad doni-jela je Hrvatskoj novu sjajnu promociju. I ne samo na ledenoj stazi… Stalno su bili u središtu pozornosti, a posjet mo-negaškog kneza Alberta II. Ivanu Šoli i njegovim izabranicima bio je u domovi-ni jedan od medijskih top-događaja.

T imati i “drugo poluvrijeme”, navrati li knez Albert izborniku Šoli na gradele u vikendicu na Šolti. Nije isključeno, srdačno je pozvan, a uz to, monegaški je suveren i u Pjongčangu demonstri-rao neovisnost o protokolu…

Šport i turizam oduvijek su bili sjaj-na kombinacija, a i u te svrhe bobisti mogu poslužiti kao idealni “manekeni”. Tijekom prezentacije slovenskog i hrvatskog turizma za korejsko tržište, održane u Slovenskoj hiši (kući) u Pjongčangu, Šolin kvintet predstavljao je hrvatske olimpijce na sebi svojstven način. Prilikom izlaska na pozornicu, u rukama pilota Dražen Silića našla se plastična pločica s natpisom: “I feel Slovenia”. Uslijedio je dugotrajni plje-sak prepune dvorane, proradile su ka-mere i bljeskalice, hrvatska bob posada slavljena je kao iznenadno rješenje (na obostranu korist!) svih slovensko-hr-vatskih “začkoljica”.

A onda opet - pomalo nevjerojatna priča… Nakon pohvala za spomenuti čin iz oba tabora, Dražen Silić je spon-tano i vrlo iskreno pojasnio što se dogodilo:

- Ma ja sam samo podigao tu ploči-cu koju je Mate Mezulić srušio dok je ispred mene hodao na pozornicu…

Hrvatski stjegonoša na zatvaranju Igara zaslužio je pljesak i za iskrenost, a njegov prijatelj i momčadski kolega iz boba četverosjeda, Mate Mezulić, i za “hrabrost”. Zaprosio je svoju Natašu tijekom ZOI u Pjongčangu i okrenuo novu stranicu u životu.

I svi drugi hrvatski olimpijci okrenut će nakon Pjongčanga novu stranicu u svojim karijerama. Za novi olimpijski doživljaj i nove pomalo nevjerojatne športske priče čeka se Peking 2022. godine. Ponovno Daleki istok, a tad će, nadamo se, naši u Pjongčangu još mladi športaši imati zapaženije uloge...

Predstavnica Norveške, najuspješnije nacije Igara s rekordnih 39 kolajni, legendarna skijaška trkačica Marit Bjoergen (37) sama je ugradila pet odličja u taj uspjeh, te s ukupno 15 medalja u karijeri profilirala se u najtrofejniju zimsku olimpijku svih vremena


13 Olimp

PyeongChang as a demonstration of the power of Olympism

�e Winter Olympics in PyeongChang featured beautiful sports stories, one of them being an overture to this event - a demonstration of the power of Olympism as the most powerful miraculous weapon in the missile reality of the divided world.Although the Olympic spirit united - on several previous occasions - two Korean countries in the athletes’ Parade of Nations at the Winter Olympics, the performance of the united team in Women’ Ice Hockey in 2018 gave a new dimension to their relationship. Maybe this is also a roadmap for the future...“�is is a great success of the International Olympic Committee and President �omas Bach. It goes beyond the sports aspect of the Olympic Games. A�er PyeongChang, everything should be better, the conversations that took place there will make a contribution to more normal communication between those two countries”, said President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša in a comment on Korean union at the Winter Olympics.�e representative of Norway, the most successful nation at the Olympics with the record 39 medals (two more than the United States in 2010), the legendary skier Marit Bjoergen (37) embedded �ve medals of her own in that success and - with a total of 15 medals in the career - she became the hottest winter Olympian of all time.Martin Fourcade from France won three gold medals in Biathlon, while the best skier today, Austrian Marcel Hirscher is a double Olympic winner... But it is the snowboarder Ester Ledecka (22) who gave the greatest Winter Olympics’ story - with a sensational win of gold medal in Super-G - a Czech adjective, followed by making her performance “golden” again in her original discipline.�e results of our Olympians are somewhat below the line of expectations, but con�rmation of the potentials did not lack. �ere is Beijing 2022 awaiting as a new Olympic adventure and new, unbelievable athletics stories. Again the Far East, where our - in PyeongChang still young athletes - will have, hopefully, more remarkable roles...(Vinko Knežević)

ter e ec a

Olimp 14

Olimpijske nade: Miran Maričić

Teško da je mladi hrvatski strijelac Miran Maričić mo-gao poželjeti ljepši oproštaj od juniorske konkurencije

i prelazak među seniore. Na svom posljednjem juniorskom natjecanju, svjetskom prvenstvu koje je održano u lipnju prošle godine u njemačkom Suhlu, Maričić je osvojio zlatnu meda-lju u disciplini zračna puška 10 metara u konkurenciji od čak 120 strijelaca iz cijelog svijeta. I to doslovno posljed-njim metkom.

- Nije se moglo dogoditi bolje - ka-zao je sa smiješkom.

Maričić je stigao do zlatne medalje u raspucavanju s Kinezom Liuom Yuku-nom. Prije posljednjeg hica Yukun je vodio, ali je Maričić tad iskazao svoju kvalitetu, ali i smirenost, te sjajnim hicem 10.5 osvojio zlato.

Na koncu je zlato za jednu jedinu desetinku boda otišlo u Hrvatsku (246.6-246.5), baš kao i bronca koju

je osvojio Dugorešanin Borna Peta-njek.

- U kvalifikacijama sam imao malo problema. Bio sam pod dojmom i u prve tri serije nisam briljirao. Među-tim, uspio sam se primiriti i koncentri-rati i kao šesti ući u finale. U finalu me nitko nije svrstavao u krug favorita što mi je bilo malo olakšanje, ali i dodatni poticaj - govori 21-godišnji Bjelovarac.

Dodaje kako nije očekivao zlato, ali se nadao medalji.

- Doista nisam očekivao svjetski na-slov. Potajno sam se nadao plasmanu na postolje, odnosno trećem mjestu, ali o zlatu nisam ni razmišljao. Kada sam osigurao broncu laknulo mi. U završnici sam odlično pucao, poklopili su mi se i drugi rezultati i - pobijedio sam!

P se u finalima puca na ispadanje zbog čega su natjecanja daleko neizvjesni-ja i svih osam finalista imaju jednake izglede bez obzira na rezultat u kvali-fikacijama.

- To je donijelo neizvjesnost, sada su natjecanja daleko napetija, ali je i teže doći do medalje - dodao je.

Njegov sjajan nastup u Njemačkoj upotpunila je i svjetska momčadska bronca koju je osvojio zajedno s Bor-nom Petanjekom i Andrijom Mikulja-nom. Svjetski naslov osvojili su strijel-ci Japana, dok su Kinezi bili drugi...

Ja an ogle

i e D U AR

Na svom posljednjem juniorskom natjecanju, svjetskom prvenstvu koje je održano lanjskoga lipnja, Maričić je osvojio zlatnu medalju u disciplini zračna puška 10 metara u konkurenciji od čak 120 strijelaca iz cijelog svijeta

re a o ij

15 Olimp

rener ini a itez Miran Maričić Marin erina i etar or a

Olimp 16

- Iznimno mi je drago zbog te bron-ce. Borna, Andrija i ja odlična smo ekipa i prijatelji izvan borilišta - kazao je Maričić dodavši kako je s dečkima osvojio i srebro na europskom junior-skom prvenstvu.

Priznaje kako se nakon dramatičnog finala lakše nosi sa stresom. Iskustvo iz Suhla nikada neće zaboraviti, posebice što mu je to prvo veliko zlato u karijeri.

i teška za pucati jer je gotovo ne-moguće postići umirenje puške kao na treningu. Osjetio sam kako nakon SP-a lakše podnosim stres u finalima. Svjetsko prvenstvo je za mene bilo nezaboravno iskustvo.

Sjajan dojam ostvario je i na svom prvom seniorskom ispitu, nedavnom europskom prvenstvu u mađarskom Győru. U pojedinačnoj konkurenciji je bio deseti, dok je u momčadskoj kon-kurenciji zajedno sa Petrom Goršom i Marinom Čerinom osvojio srebro.

- Jako sam zadovoljan prvim seni-orskim nastupom. Dojmovi iz Győra su izvanredni i zaista nisam mogao poželjeti bolju seniorsku premijeru - priznao je.

Streljaštvo je šport u kojem natje-catelj mora biti smiren i strpljiv. Kroz pucanje i težnju savršenstvu nauče

se kontrolirati osjećaji, strah i trema. Marin ne skriva kako mu upravo te osobine pomažu u i u drugim segmen-tima života.

- Puno mi to pomaže na fakultetu. Lakše podnosim stres prije ispita i kolokvije od svojih kolega. Streljaštvo me očeličilo - ne dvoji ovaj student druge godine varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike.

Streljački treninzi mu traju u pro-sjeku oko dva sata. Trenira tri ili četiri puta tjedno, a dok traju natjecanja i više. Redovito odlazi na predavanja i priznaje kako mu dan prekratko traje.

- Ponekad pomislim kako mi 24 sata nisu dovoljna. Najviše trpi moje slo-bodno vrijeme kojeg imam jako malo - naglašava.

S u petom razredu osnovne škole u klubu Bjelovar 1874 čiji je i danas član. Kao prva trenerica njegov talent je otkrila Mirjana Gašparović, a posljednjih godi-na radi s trenerom Alenom Farkašom.

- Do petog razreda nisam se bavio niti jednim drugim športom. Bjelovar ima dugu tradiciju i uspješne strijelce, kao što je Petar Gorša, pa sam se i ja odlučio okušati upravo u streljaštvu - otkrio je dodavši:

Na streljani je uvijek bila dobra eki-pa i to je jedan od razloga zbog kojih sam odlučio ostati.

Otkrio je kako je streljaštvo skup šport. Njegova puška košta oko 3500 eura, a tu su još i streljački kaput, hlače, cipele i druga oprema.

Smeta ga što streljaštvo smatraju „malim športom“ premda naši strijelci ostvaruju sjajne rezultate i naporno treniraju.

- Znam da streljaštvo nije nogomet ili rukomet i da ne može privuči toliko gledatelja i sponzora, ali ulaganja i nagrade bi mogle biti veće - smatra.

Njegov cilj su naravno, Olimpijske igre. Možda već Tokio 2020. godine.

- Kao i svakom športašu moj san je nastup na Olimpijskim igrama, a onda i medalja. Nadam se da ću kroz sljedeće dvije godine izboriti kvotu za OI u Tokiju.

Za kraj je htio naglasiti kako mu je u karijeri puno pomogla potpora obitelji koja je bila uz njega i u najte-žim trenucima, kada nije bio ni blizu svjetskog vrha. Isto tako posebnu zahvalnost pridaje klubu SD Bjelovar 1874 koji ga vjerno prati na njego-vom športskom putu.

Bright view towards Tokyo

Quite hard could the young Croatian shooter Miran Maričić (21) wish for a more beautiful farewell to the junior competition and the transition into seniors. At his last junior competition, the World Championships held in June last year in German city of Suhl, Maričić won a gold medal in a 10m Air Ri�e in the competition of as many as 120 shooters from all over the world. And literally with the last bullet. His brilliant performance in Germany was completed by the world’s team bronze he won with Borna Petanjek and Andrija Mikuljan.He also made a great impression at his �rst senior exam, the recent European Championships in Hungary, Györ. In the individual competition he was tenth, while in team competition he won silver with Petar Gorša and Marin Čerin.�erefore, Miran is thinking - on justi�ed grounds - about performance at the Tokyo Olympics. (Denis Lugarić)

Odličan nastup u Njemačkoj upotpunila je i svjetska momčadska bronca koju je osvojio zajedno s Bornom Petanjekom i Andrijom Mikuljanom

Kinez i n Maričić i etanje

Olimpijske nade: Miran Maričić

Kada je vaterpolo u pitanju, u bivšoj južnoslavenskoj državi, tijekom ‘60-ih, ‘70-ih, pa i ‘80-ih godina prošlog

stoljeća, nositelji kvalitete bili su Mla-dost, Jug, splitski trojac Mornar, POŠK i Jadran te beogradski Partizan. Oni su osvajali trofeje, tamo su igrali najbolji igrači, a te su sredine, logično, generi-rale i reprezentativce.

Da bi netko izvan tog kruga klubova dospio u reprezentaciju, u njoj se odr-žao, postao jedan od stožernih igrača na najvećim svjetskim natjecanjima, trebao je posjedovati izvanserijsku kvalitetu, nedodirljivu nadarenost te do zaluđenosti izraženu predanost športu i radu.

M prvenstveno iz razloga jer mi u to vrijeme nismo imali niti tehnologiju treninga, pa nismo ni dovoljno treni-rali. Pa ako je i postojao neki talent, on se nije mogao ni pokazati. Tako je doslovno i bilo, jer su meni, recimo, na prvim testovima rekli: “Evo ti treninzi, pa ti radi, treniraj, a onda ako hoćeš dođi i drugi put, pa ćemo vidjeti što ćemo s tobom” - prisjeća se Zoran Roje (62).

Upravo on je jedan od tih izvan-serijskih vaterpolista, reprezentati-vac i olimpijac koji nije dolazio iz spomenutih tadašnjih „razvikanih“ klubova, već iz - Primorja. Klub iz Rije-ke jest najstariji u hrvat-skoj državi, povijest mu je briljantna, ali nakon

Drugog svjetskog rata, klub s Kvarnera nije bio mjerljiv s ostalim velikanima. A onda se pojavio Roje, legenda Primorja i jedan od najboljih braniča u povijesti hrvatskog vaterpola...

- Ja sam, u početku, nebrojeno puta morao trenirati sam i naravno da mi je stoga bilo teže. Uz to, mi u Primorju tada nismo ni igrali puno velikih uta-kmica na kojima bi vas lakše ili brže netko zapazio. No, imao sam i sreću što je krajem sedamdesetih izbornik tadašnje seniorske reprezentacije postao Trifun Ćirković. On je prethodno

bio trener juniorske reprezenta-cije, pa je iz te momčadi uzeo Gopčevića, Krivokapića, Bobu Trifunovića i mene - dobro pamti Zoran.

Obitelj Roje inače nije s Kvarnera, već su Dalmatinci. Zoran je rođen u Splitu, da bi s roditeljima kao dječak doselio u Rijeku i ondje je, kad

mu je bilo 12-13 godina, počeo njegov sportski put.

- Vaterpolo mi je prvi šport. Nisam poput mnoge djece krenuo na pliva-nje, nego baš na vaterpolo. Prije toga, nešto sam koketirao, kojih 5-6 mjeseci, s nogometom u, Orijentu. Sve dok me jednog dana gotovo bura nije otpuhala; bilo mi je hladno i nije mi se nimalo svidjelo. A kako sam ljeta provodio u Splitu, obvezno sam išao gledati va-terpolo, Jadran i Mornar. Tu se zapravo stvorila neka veza vaterpola i mene.

S u Rijeci, na Školjić, Zoran se i danas sjeća i to zato jer...

- Ha, ha, ha, zato jer me je bilo sram... Ma, došao sam potpuno sam i doista mi je bilo jako neugodno, pa nisam ni ušao u bazen, već sam otišao doma. Sutradan sam se vratio, ali s mojim društvom iz razreda i onda mi je bilo lakše...

Bilo je to godine 1968. Teško da je u tom trenutku itko mogao vjerovati, pa ni njegov trener Frane Nonković, kako mu je u bazen upravo uskočio dragulj, dječak koji će u nadolazećim godinama postati živuća legenda Primorja. Bez pretjerivanja, u rangu Ivice Jobe Kurti-nija i Zdravka Ćire Kovačića!

Taj će dječak s vremenom postati standardni igrač, pa kapetan, onda i trener, te konačno i športski direktor kluba. Roje, osvajač olimpijskog zlata i srebra, vječno je ostao vjeran klubu s Kvarnera, s iznimkom zadnjih osam godina igračke karijere koju je okončao u Italiji.

re ro iz Mo e

zlato iz o Angele a

Olimpijske legende: Zoran Roje

i e D A BAU R

Zoran Roje (62) uz dvije olimpijske kolajne, u svojim vitrinama čuva i srebro sa EP-a i broncu sa SP-a, kao i srebrno odličje kojeg je osvojio u Kranju kao izbornik hrvatske reprezentacije

Olimp 18

19 Olimp19 Olimp

O ajači re rene e alje na O Mo i 1 80. toje lije a ir o ić trener Be ić ezilić. Roje Manojlo ić M t r olić et o ić trener č če ozica R ić Kri o a ić o če ić i ri no ić

a ri re a a re rezentacije Bečej oči O o Angele 1 8 . toje lije a Kri o a ić Be ić ić An rić B ić o etro ić a alin Milano ić no letić o o ić i Roje.

- Ondje sam otišao s 29 godina. To su bila sasvim drukčija vremena u kojima se klub nije moglo napustiti samo tako lako, kao danas. Prelasci su bili mogući samo uz vrlo jake političke veze.

S J S prešao iz Juga u Mladost, ali je morao pauzirati tri godine!? To je danas teško objašnjivo... Ja sam imao neke ponude, ali iskreno nikada mi se nije previše odlazilo iz Primorja, tim više što se Primorje počelo dizati, rasti...

Prvi znak tomu bila je godina 1979. kada je Primorje osvojilo nacionalni kup, prvi klupski trofej nakon 1938. Sljedeće godine slijedile su Olimpijske igre u Moskvi. U Rusiji je osvojio sre-bro, četiri godine kasnije u Los Ange-lesu zlato.

- Kada se danas sjetim, jedne i dru-ge Igre pamtim po političkom bojkotu. Prvenstveno zato jer mi je bilo iskreno žao mojih prijatelja iz drugih država kojih nije bilo u Moskvi odnosno u Ka-liforniji. Jako se dobro sjećam prijatelja iz Rusije koliko je njima bilo teško što ne idu u Los Angeles... Na jednim i dru-gim Igrama zadnju smo utakmicu igrali protiv domaćina. Sustav natjecanja je bio drukčiji nego danas. Prvo su bile tri skupine sa po 4 momčadi, pa je onda, u drugom dijelu, formirana jedinstvena skupina 6 najboljih momčadi koje su igrale svaka sa svakim. U Moskvi smo tako zadnji dvoboj igrali protiv SSSR-a, izgubili sa 8-7. U Los Angelesu smo pak zadnju utakmicu remizirali s Ame-rikancima, ali to nam je bilo dovoljno da na gol-razliku osvojimo zlato.

Veselin Đuho, Milivoj Bebić, Goran Sukno i Zoran Roje. To je bio, tako kažu svjedoci vremena, nerazdvojni kvartet ne samo suigrača već i prijatelja koji su te veze održali do današnjih dana.

Griješimo li kada nam se čini kao da su današnji športaši, reprezentativci u različitim športovima, manje prijatelji, a više skup profesionalaca koje samo okuplja isti motiv?

R tijekom godine bili po 5-6 mjeseci zajedno na pripremama i turnirima. Često smo tako bili u Ateni i Barceloni koje sam znao bolje nego Zagreb, što je i logično jer Zagreb tad nije ni imao bazen. Da, danas vele za športaše, kada ih gledaju sa strane, kako su stal-no na tim mobitelima, svatko sa samim sobom. No, svako vrijeme nosi svoje. Generacija prije moje, Bonačić, pokojni Antunović i ostali, oni bi recimo stalno pjevali... Moja generacija je imala neke druge rituale, ali kad gledam ove sa-dašnje reprezentativce, i oni su tako-đer skupina prijatelja. Nema tu zapra-vo neke velike razlike - tvrdi Roje.

Pitamo ga ima li razlike u vaterpolu - koji je vaterpolo ljepši, onaj iz njego-vog vremena ili današnji?

- Meni je današnji ljepši jer je brži. Bilo je, istina, jedno razdoblje kada je vaterpolo postao dosadan, kada se svodio na igru na centra. Bitno je bilo njemu dati, 80% igre svodilo se na centra, a ostalo je igrač više. Meni je to bilo jako dosadno... Tako srećom više nije, igra se modernizirala, ubrzala, pozicija centra se malo promijenila jer on više nije dominantan, pojavili su se igrači poput primjerice našeg Sandra Sukna, Denesa Varge, Andrije

Ro en . li to a a 1 .ra lit

Zani anje inženjer ro og ro etagrač a arijera 1 68. -1 8 . ri orje

1 8 .-1 0. anottieri a lj 1 0.-1 2. a erta 1 2.-1 . olt rno

rener a arijera 1 .-2010. ri orje 200 .-200 . r at i iz orni

ro eji re rezentacijo igrač i zlato na O o Angele 1 8 . re ro na O Mo i 1 80. re ro na J n ing 1 . ronca na Za a no Berlin 1 8. zlato na M lit 1 . zlato na M a a lanci 1 8 .ro eji re rezentacijo trener i

re ro na Kranj 200 .ro eji l o igrač i

K J go la ije 1 . ri orjero eji l o trener i

Hr at i 1 . ri orje

OSO NI KARTON

„U moje doba napad je trajao 45 sekundi, tu je bilo vremena da vi lijepo namještate loptu, malo stanete, ogledate se, dogovorite se sa suigračem. Sada sve morate raditi mudro, a ekspresno...“

Olimpijske legende: Zoran Roje

Mo ča ri orja iz 1 8 . oja je o ojila K J go la ije Roje e ti lije a gornje reMo ča ri orja iz 1 8 . oja je o ojila K J go la ije Roje e ti lije a gornje re

Olimp 20

21 Olimp

Silver followed by gold at the Olympic Games

Split native Zoran Roje (62) spent most of his active career playing in Rijeka’s club “Primorje”. He has won two Olympic medals with the Yugoslav National Team, silver at the Moscow Olympics in 1980 and gold in Los Angeles in 1984. In addition, he also holds silver from European Championships in Jönköping and bronze at the World Championships in West Berlin as well as the silver medal he won in Kranj as Manager of the Croatian National Team.He says that today’s water polo is more attractive than in his time, primarily because it is much faster. He is very happy that the Croatian National Team has been at the world top for many years and believes that this will stay the same in the future since younger athletes are very talented as well.(Dean Bauer)

Prlainovića, ranije i Tamasa Kasasa koji sve rade brzo, ali i tehnički savršeno, lijepo, s driblinzima. Danas se puno više teži brzini, ali i fizičkoj snazi. U moje doba je napad trajao 45 sekundi, tu je bilo vremena da vi lijepo namje-štate loptu, malo stanete, ogledate se, dogovorite se sa suigračem. Sada sve morate raditi mudro, a ekspresno. Gledajte, ja sam bio među bržim plivačima i plivao sam 100 metara za 57,2 sekunde, a Sandro Sukno danas ide ispod 51 sekunde, čak šest sekundi brže!

Zoran Roje od 2003. do 2004. vodio je „barakude“. S njima je osvojio srebro na EP u Kranju 2003., a na čelu reprezentacije bio je na OI u Ateni 2004. Njega je za kor-milom te momčadi zamijenio Ratko Rudić.

- Bez ikakve sumnje, ne samo A momčad, nego i mlađi uzrasti - odlični su. Silno je tu mnoštvo medalja, europ-skih i svjetskih naslova. Ono što je bitno, stalno smo u zoni medalja i imamo izgrađeni pobjednički mentalitet koji se stvara godinama. Seniorska reprezentacija je već došla do toga da ima svoj prepoznatljiv stil. Posebno u obrani, toliko je to pokretno i uigrano, moderno... Gledam mlade poput Vukičevića ili Fatovića, to je izvanredan, po-kretan vaterpolo s puno kontre, pomaka, ulazaka... Jasno, bit će tu ponekad možda i padova, jer je šport takav, a ako se dogodi da nam Sandro više ne zaigra, to će se i te kako osjetiti...

R a istodobno gospodina u vodi i izvan nje; čovjek je kojeg i danas u Italiji drže jednim od najboljih stranaca koji je ikada igrao u Seriji A, strateg koji je hrvatskom vaterpolu podario plejadu odličnih igrača poput Burića, Hinića, Bara-ča, Benića, Glavana, Frankovića, Premuša, Cara...

- Danas se malo odmaram. Dolazim na utakmice, ali na tribine, nemam neku dužnost u Primorju. U biti, najviše je profitirala moja supruga s kojom sam 40 godina u braku. Ja bih dugi niz godina od osam do deset navečer bio na treningu, na bazenu. Nedavno mi je rekla kako je konačno i ona došla na red, pa sad odemo navečer van, u kino, u šetnju, na kakav koncert... Paše mi sada ovako, ali vratit ću se ja uskoro opet vaterpolu - kaže na kraju razgovora Zoran Roje.

Olimp 22

Društvo i šport

Taman prije zadnjeg zahlađe-nja s dugotrajnim obilnim snijegom koji je krajem velja-če i početkom ožujka zahva-

tio Hrvatsku, vaš se autor našao u manjem ličkom gradu. U nevezanom razgovoru sugovornik je pokazao obližnja brda i rekao: „Evo, da nam je barem jedna mala vučnica za mlade, kada padne snijeg, da imamo nekih sadržaja…“

I zaista, zanimljiva je to tema – u Hrvatskoj već preko 30 godina koke-tiramo sa skijanjem, ali nikako da se napravi neka primjenjiva i realna dr-žavna strategija što i kako.

S jedne strane, imali smo Kosteliće.

Radi njih dvoje cijela Hrvatska je gle-dala skijanje strašću kako se do tada gledao samo nogomet. Dijelom i radi te popularnosti, došla je i Snježna kra-ljica na Sljeme. Ali, u međuvremenu, Kostelići su odradili uspješnu karijeru i više profesionalno ne nastupaju. Hrvatski olimpijski centar na Bjelolasi-ci prije koju godinu dijelom je uništio požar, a od tada nikako da se nađe netko tko bi uložio u objekte. Uopće, gdje je problem?

K za portal Index iznio Tomislav Paškva-lin, dvostruki vaterpolski olimpijac koji je punih deset godina vodio Hrvatski

i e ORA OJKOotogra je RAD ZA R B R K

Hrvatska definitivno može dobrom mrežom jednostavnih skijališta za amatere omogućiti svojim građanima brojne ugodne aktivnosti, više boravka na otvorenom, a i – ne zaboravimo - uživanje u snijegu većini koja nema za otići do susjedne Slovenije ili još dalje

Hr at a - ijanje a

ali re reati no

Me e nica

23 Olimp

Društvo i šport

Skiing in Croatia - yes, but just as recreation

For thirty years, Croatia has been trying to develop winter sports, but with very little success. Furthermore, as the time goes by, we are experiencing climatic changes that have worsened the conditions, so there are winters when even the mountain peaks do not see any snow. On the other hand, most of the high mountains are close to the sea and therefore very problematic for maintaining a ski resort.�e World Cup competition in Zagreb, at Sljeme, is nice, but it does neither contribute to the Croatian tourism nor will Croatia become a ski destination. Croatia simply does not have the conditions for high-quality professional skiing, so one should not strive to spend increasingly limited public money on that.However, Croatia has good conditions for recreational skiing and weekend skiers and - generally – enough space for all those who wish to enjoy the snow.(Goran Vojković)

olimpijski centar na Bjelolasici, prva oprema je tamo došla daleke 1984., nakon Olimpijade u Sarajevu. Postojali su planovi, ali onda se i klima promije-nila. Bjelolasica je jednostavno prebli-zu moru, staze su okrenute prema ju-gu i tako je nemoguće išta unaprijed predviđati. A ni rekeativci ni profe-sionalci ne žele dolaziti na skijalište na kojem ih može dočekati kiša ili zelenilo.

I S staza na Medvednici se održava po-najviše zahvaljujući ogromnom trudu ljudi, umjetnim snijegom, a kako nema ni potrebne infrastrukture, dovlače se montažni objekti za samo nekoliko dana natjecanja. Žičare davno nema, cesta rađena prije više od 100 godina nema odgovarajući parking (a niti želi-mo ogroman parking u Parku prirode!), uglavnom, lijepo je vidjeti vrhunske športaše na obroncima Medvednice, ali sve jako puno košta. Zagreb mora svake godine „dopuniti“ proračun natjecanja s nekoliko milijuna kuna i opravdano se postavlja pitanje – zašto sve to?

Kostelići davno više ne nastupaju, za doći gore na natjecanje treba se gurati u autobusima, a sasvim realno gledano - niti jedan stranac neće doći u Zagreb da bi se turistički skijao na sljemenskim stazama ili općenito uživao na snijegu. Doći će turisti iz sto i jednog razloga, od ljepote grado-va i prirode do hrane, ali radi uživanja

u snježnim radostima naših planina sigurno neće.

Pisac Ante Tomić je simpatično primijetio kako natjecanja u skijanju u austrijskim, talijanskim ili francuskim skijalištima, gdje sezona traje mjese-cima, predstavljaju nešto kao što je „ribarska noć“ ljeti u nas, dopunu već postojeće bogate turističke ponude. Hrvatska takve ponude nema – ovdje nitko neće dolaziti misleći na skijanje ili boravak na snijegu.

S druge strane, jedna Medvednica je idealna za rekreacijske zimske športove. Skijanje, sanjkanje ili samo odmor u kakvom restoranu uz dobro jelo i piće. Gotovo milijunskom gradu neposredno ispod planine nedostaje samo suvremena žičara kako bi ljudi bez nervoze i gnjavaže zimske planin-ske vožnje lako došli do vrha.

N svjetska natjecanja – dobiti snijeg profesionalne kvalitete na Medved-nici u točno određeni dan je lutrija s vremenom i priličan atak na prirodu. Pa niti ne izgleda nešto jedna jedina staza usred zelenila... No, ako je Med-vednica idealna za vikend-razonodu, za amatersko skijanje, onda je zato i trebamo koristiti. Imamo i Platak, a imamo i po Lici niz gradova i manjih mjesta gdje bi lokalno stanovništvo i turisti bili oduševljeni minimalnim uvjetima, ponekom žičarom ili barem vučnicom.

Neće sve to davati mjesece zimskog turizma, ali uz Hrvatsku premreženu autocestama, gdje se od Splita ili Zagreba do Like dođe za dva sata ugodne vožnje – može se razvijati rekreativni zimski turizam. Vikend je sa snijegom, može se doći na dan, dva ili tri. Uz relativno mala ulaganja može se omogućiti rekreacija i zabava, uz naravno i zaradu lokalnog stanovniš-tva.

Hrvatska jednostavno nema uvjeta za kvalitetno profesionalno skijanje, pa tome i ne treba težiti i trošiti sve ograničenije javne novce.

Ali Hrvatska definitivno može do-brom mrežom jednostavnih skijališta za amatere omogućiti svojim građa-nima brojne ugodne aktivnosti, više boravka na otvorenom, a i – ne zabo-ravimo - uživanje u snijegu većini koja nema za otići do susjedne Slovenije ili još dalje.

Sve je samo stvar organizacije i postavljanja ciljeva koji su realni, s ob-zirom na naše klimatske uvjete, ipak jedne mediteranske zemlje...

Hrvatska jednostavno nema uvjeta za kvalitetno profesionalno skijanje, pa tome i ne treba težiti i trošiti sve ograničenije javne novce

Olimp 24

lata

www.myporec.com

Istra, Hrvatska

Pripreme profesionalnih sportaša i rekreativaca

Četiri sportska centra

Zatvorena i otvorena igrališta, teniski tereni

Hotelski smještaj i prehrana prilagođeni sportašima

Biciklističke staze

Znanost i šport

Kroz povijest čovječanstva pojmovi poput morala, isti-ne, poštenja, ljubavi i tomu slično, često su bili u fokusu

religijskih rasprava, filozofskih polemi-ka, političkih konstrukta i znanstvenih ekspertiza. Međutim, čini se da se radi o terminima koje svatko tumači sa svoje vjerske, filozofske, političke i znanstvene točke, baš kao što svatko ima svoje tumačenje za sintagme poput uređenog društva, društva jed-nakih šansi ili vladavine prava.

Da se ispod maski mirnih, nena-metljivih i naoko religioznih ljudi ponekad krije nešto sasvim drugo, česta je društvena pojava, inspiracija brojnim piscima i filmskim režiserima, primjerice Larsu von Trieru koji jednu takvu pojavu dojmljivo opisuje u filmu „Dogville“, ali i izazov brojnim insti-tucijama, počevši od onih vezanih uz obrazovanje, šport i zdravstvo, pa sve do pravosudnih institucija i policije.

Iako se dodirne točke između

što je i osnovna ideja ovog teksta.Koliko je šport važan u policijskoj

profesiji dovoljno govori i program stručnog osposobljavanja koji se na Policijskoj akademiji u Hrvatskoj pro-vodi u sklopu Policijske škole „Josip Jović“ i Visoke policijske škole. Tamo su, uz skupinu pravnih predmeta, stranih jezika i specifičnih predmeta vezanih uz policijsku profesiju, za-stupljeni i predmeti vezani uz šport i samoobranu.

Širok raspon policijskog djelovanja i specifičnih zahtjeva ove profesije za-htijeva dobro poznavanje vještina, ne samo vezanih uz judo, karate, boks, ju-jitsu s elementima policijske sa-moobrane, već i uz ronjenje, skijanje, padobranstvo, plivanje, auto-moto šport i brojne druge.

Zajednički treninzi sa športašima izvan sustava policije, međusobno ustupanje športskih objekata i opre-me za trening i natjecanje - prvi je vid moguće suradnje između ova dva

Olimp 26

sustava športa i sustava policije naj-češće vide u kontekstu sprječavanja navijačkog nasilja, odnosno u održa-vanju reda i sigurnosti građana na športskim utakmicama, veza ova dva sustava toliko je čvrsta da se uloga policijske profesije u športu slobodno može staviti u zajednički kontekst s ulogom zdravstvene profesije, nutrici-onista, športskih psihologa ili kondicij-skih trenera.

- koji su kroz šport razvili poželjne crte ličnosti, etičnost, empatiju, sa-vladali umijeće rješavanja unutarnjih i vanjskih konflikata, komunikacijske sposobnosti i moralnost - nakon ka-rijere nastavilo je karijeru u policiji. Njihov idealizam i težnja da u svom svakodnevnom životu i profesional-nom radu plemenite vrijednosti dobi-vene kroz šport implementiraju u širu socijalnu zajednicu, dovoljan su razlog da im se posveti posebna pozornost,

sustava. Pritom, dakako, važno je naglasiti da prakticiranje određenih športova od policijskih službenika ne treba isključivo promatrati kroz prizmu specifičnih zadaća, primjerice specijalne ili interventne policije, već i kao redovite aktivnosti putem kojih je u značajnoj mjeri moguće ublažiti posljedice stresa, s obzirom na to da se radi o itekako stresnoj profesiji.

N vrijedan projekt kojeg je Hrvatski olimpijski odbor razradio s Ministar-stvom obrane Republike Hrvatske (gdje je športašima nekih športova omogućeno da se zaposle u Mini-starstvu obrane kao instruktori za specifična područja, a sustavu športa omogućeno korištenje vojnih objekata za potrebe pripreme športaša), nemo-guće je ne primijetiti niz mogućnosti koje bi se kroz sličan zajednički pro-jekt mogle ostvariti na relaciji šport - policija.

Iako su se temeljna načela policij-skog rada mijenjala kroz povijest i proživljavala promjene, kako bi danas bila usklađena sa suvremenim demo-kratskim načelima i poštivanjem prava svakog čovjeka, policija uživa velik ugled u društvu i čini moralnu vertika-lu kod velikog broja ljudi, naročito dje-ce i mladih. Svjesno te činjenice, Mini-starstvo unutarnjih poslova priprema čitav niz humanitarnih i športskih događaja kako bi ostvarilo što kvali-

i e M RO A HRŽ JAKoto Ar i a MU HR

Iako se dodirne točke između sustava športa i sustava policije najčešće vide u kontekstu sprječavanja navijačkog nasilja, odnosno u održavanju reda i sigurnosti građana na športskim utakmicama, veza ova dva sustava toliko je čvrsta da se uloga policijske profesije u športu slobodno može staviti u zajednički kontekst s ulogom zdravstvene profesije, nutricionista, športskih psihologa ili kondicijskih trenera...

ra nja ta a

Posebno zanimljiv aspekt zajednič-ke suradnje sustava športa i policije vidljiv je kroz aspekt znanstveno-istraživačkog rada. Primjerice, Kinezi-ološki fakultet od 1971. godine izdaje međunarodni znanstveni časopis „Ki-neziologija“, koji se već nekoliko godi-na nalazi u međunarodnoj citatnojbazi. U časopisu su obrađene brojne teme vezane uz športski trening, fiziologiju, športsku medicinu, psiho-logiju i sl.

S druge strane, vrlo kvalitetne znan-stvene i stručne radove iz područja psihologije, sociologije, društvenog menadžmenta, specifičnih područja vezanih uz policijsku profesiju mogu se pronaći u časopisu kojeg Policijska akademija izdaje od 1992. godine - "Policija i sigurnost". Izrada zajednič-kih projekata i provođenje istraživanja koja tematski povezuje segment športa i policije mogli bi dati nove perspektive u razvoju jednog i drugog znanstveno-istraživačkog područja.

orta i olicije

tetniju suradnju s građanima, suradnju koja se temelji na međusobnom povje-renju, zajedničkim ciljevima i stvaranju pozitivnih društvenih tendencija.

J Dpolicije, gdje se kroz zajedničke aktiv-nosti građana i policajaca - zajedničke utrke, provjeru motoričkih i funkcio-nalnih sposobnosti građana, demon-straciju tehnika sigurne vožnje, prikaz tehnika specijalne i interventne poli-cije, itd. - nastoji ostvariti međusobna suradnja građana i policije.

Osim na formalnoj razini suradnje između sustava športa i policije, možda još i veće mogućnosti pružaju neformalni aspekti suradnje ova dva sustava. Sustav obrazovanja u policij-skoj profesiji usmjeren je na stvaranje kulturnog, obrazovanog, psihofizički spremnog policajca koji je sposoban

Cooperation between the sports system and the police

Despite the fact that sport is mostly reviewed through the prism of medals and media-exposed athletes, this social activity has far wider signi�cance for man and the community, in terms of not only physical and mental health, but also in terms of moral tendencies, prevention of undesirable social phenomena such as violence, various addictions, etc. Because of this, sport is the subject of interest to many institutions - from those related to education, healthcare etc. up to the judicial institutions and the police.A�er the completion of active career, a large number of former top athletes continue their career in the police, implementing all the positive personality features they gained through sports - ethics, empathy, the ability to peacefully resolve con�icts etc. - in the wider community as members of the police profession.Joint cooperation between the sports and police system on the use of sports terrains, joint training and exchange of experience between police members and top athletes and coaches represents a further type of possible cooperation between these two systems. �ereby, the opportunities that the sports system can provide to the police is very important as per prevention and alleviation of the consequences of stress the police o�cers are experiencing in their daily work.Cooperation between the sports system and the police is also possible with regard to scienti�c and research cooperation, education, but also like the one initiated by the Croatian Olympic Committee with the Ministry of Defense of the Republic of Croatia which, among other things, involves the recruitment of athletes in the military i.e. making available the military facilities for the preparation Croatian athletes.�e joint actions of the police and sports on the awareness of children and young people on the harm of undesirable forms of behavior, joint sports events - intended for all categories of society and numerous other contact-points - are su�cient reason for conclusion that these two systems have a great perspective in terms of further cooperation aimed at creating a healthy and stable society. (Miroslav Hrženjak)

Znanost i šport

brzo i adekvatno reagirati u slože-nim i iznimno stresnim okolnostima. Zbog česte izloženosti najokrutnijim društvenim pojavama i stresu kojeg prolaze, pripadnici policijske profesije neminovno akumuliraju visoku razinu znanja i iskustava, velik senzibilitet prema ljudima i društvu, kvalitetnu životnu filozofiju i mudrost.

Zato nimalo ne čudi da su u fokusu najvećih književnih i filmskih ostva-renja nerijetko junaci koji su, suoča-vajući se s najtamnijim aspektima čovjekove prirode, svojom unutarnjom snagom uspjeli prevladati najteže situacije te postali uzor mnogima, do-kazujući kako najveća snaga čovjeka leži u sprezi hrabrosti i morala.

Stoga bi, možda i najznačajnije od svega, mladi koji svoje uzore traže kroz šport, uključujući se u najra-zličitije športove i discipline, lakše izgradili poželjne karakterne osobine i sustav vrijednosti kad bi, prolazeći kroz burna razdoblja emocionalnih i fizičkih športskih uspona i padova, uz podršku svojih roditelja i trenera, u stručnom timu imali i osobu koje će doživjeti kao športaša-policajca, a prije svega - prijatelja.

LITERAT RA

https://www.mup.hr/

http://stari.mup.hr/12974.aspx

Olimp 28

Koliko je šport važan u policijskoj profesiji dovoljno govori i program stručnog osposobljavanja koji se na Policijskoj akademiji u Hrvatskoj provodi u sklopu Policijske škole „Josip Jović“ i Visoke policijske škole

https://www.mup.hr/

http://stari.mup.hr/12974.aspx

DAVIS CUP NA ŠALATI (Velimir Cindrić) ------------------------------------------------------------------- str. 2OSJEČKA OLIMPIJSKA PROŠLOST (Dragutin Kerže) --------------------------------------------------------- str. 6PRVO HRVATSKO ZLATO VESLAČA S MATEJUŠKE (Herci Ganza) ----------------------------------------------- str. 8MUZEJI I SPORT (Ana Popovčić) ------------------------------------------------------------------------- str. 12

GODINA 48 • BROJ 184 • OŽUJAK 2018.

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

2

DAVIS CUP NA ŠALATI

desetljeća popularizacije teniske igre, započeta gradnjom prvog teniskog igrališta 1890. na posjedu grofa Montecucco-lija u Samoboru. Potkraj stoljeća, ubrzano su nicala igrališta u Zagrebu, Puli, Malom Lošinju, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. U Istri i Dalmaciji igru su popularizirali austrij-ski pomorski časnici, dok je u Zagrebu, u ljeto 1893., Franjo Bučar organizirao tenisku obuku za članove Hrvatskog sokola.

Prva teniska sekcija u Zagrebu utemeljena je 1904. pri I. Hrvatskom sklizačkom društvu, a godinu dana kasnije, u sklopu HAŠK-a, proradila je teniska sekcija koja će odigrati važnu ulogu u stasavanju hrvatskog tenisa.

Sklizačko društvo izgra-dilo je 1906. teniska igrališta u Mihanovićevoj ulici, gdje

Najsnažniji osjećaji koje sam u životu ikad doživio bili su u Davis Cupu. To su nevjerojatne stvari - pobjede i porazi. Jednostavno vas pogode na je-dan poseban način. Radi se o sasvim drugoj razini

zadovoljstva, drugoj razini tuge - rekao je jednom prilikom argentinski tenisač David Nalbandian, dok se njegov američki kolega Frank Parker još davno pridružio na istu temu: „Nitko osim igrača ne zna kakve su muke u završnici Davis Cupa. Godine 1939., kada smo izgubili od Australije, nakon što smo vodili 2-0, trebalo mi je tjedan dana da se oporavim od �zičkih i psihičkih napora“.

Te iste 1939., jugoslavenska je reprezentacija, zahvaljujući legendarnim zagrebačkim tenisačima - Franji Punčecu, Josipu Paladi, Franji Kukuljeviću i Dragutinu Mitiću, bila pobjednik europske zone Davis Cupa. Bio je to logičan nastavak dvo-strukog �nalista te zone (1936., 1938.) i vrhunac jedne sjajne generacije koja je od 1936. harala Starim kontinentom.

No, sve je ozbiljnije započelo 1930. izgradnjom teniskih terena na legendarnoj zagrebačkoj Šalati, gdje su odigrani svi domaći susreti Davis Cupa tih uzbudljivih teniskih sezona. Toj prekretnici u povijesti hrvatskog tenisa prethodila su četiri

Dvoboj protiv Nje-mačke (Šalata 1936.)

Punčec i Palada

3

je 1909. održano prvo tenisko prvenstvo Hrvatske, Slavonije i grada Zagreba. Prvo tenisko prvenstvo Jugoslavije održano je u rujnu 1920. u Zagrebu, baš kao i sva buduća, sve do početka Drugoga svjetskog rata.

Svoju Davis Cup premijeru zagrebački je tenis doživio 1927., kada je odigran prvi susret protiv Indije, i to na

terenima HAŠK-a. No, pravi procvat koji će tenis doživjeti u glavnom gradu Hrvatske nagoviješten je tek gradnjom terena na Šalati 1930. Od tada, idilični brijeg iznad samog gradskog središta postao je žarištem hrvatskog tenisa, kolijevka koja je odgojila mnoge teniske talente.

Davis Cup krštenje na Šalati protiv Japana Čini se vrlo znakovitim da su na tom brijegu, smještenome

istočno od parka Ribnjak, stanovnici Vlaške ulice (Vesimali) nekad davno imali vrtove zasađene salatom, zbog čega je brdo i dobilo ime Šalata. Kažemo znakovitim, jer je poznata činje-nica da pokal Davis Cupa od milja zovu „salatarom“, odnosno „zdjelom za salatu“.

To zemljište, u međuvremenu obraslo šikarom, zagrebačke su vlasti 1928. dale u najam Akademskom teniskom klubu, a već naredne godine tu je izgrađeno središnje tenisko igralište (današnje klizalište), koje je 1930. upotpunjeno klupskom pro-storijom i gledalištem. Istodobno, krenula je i izgradnja ostalih teniskih igrališta i maloga bazena (veliko plivalište je Šalata dobila tek 1946., a na mjestu središnjeg teniskog igrališta 1961. niklo je klizalište).

Dani slave naših teniskih „mušketira“Piše: VELIMIR CINDRIĆ

Davis Cup krštenje Šalata je doživjela u lipnju 1931. kada je ugostila respektabilnu reprezentacijuJapana. Sve će kulminirati osam godina poslije pobjedom protiv Njemačke i osvajanjem naslova europskog pobjednika

Susret parova: Hrvatska - Njemačka na Šalati 1936. Slijeva: Kukuljević, von Cramm, Henkel i Mitić

4

Davis Cup krštenje Šalata je doživjela u lipnju 1931. kada je ugostila tada respektabilnu reprezentaciju Japana. Važan događaj, iako s nepovoljnim ishodom za naše, zagrebački je tisak popratio s dužnom pažnjom:

„Ovogodišnja tennis sezona započela je najljepšom i najinteresantnijom priredbom. Žrijebom je odlučeno da se ove godine borimo s jakom japanskom momčadi u natje-canjima za Davisov pehar. Veliki interes sportske publike s jedne strane i hvalevrijedne pripreme Jugoslavenskog tennis saveza s druge, omogućili su da je ta priredba bila na visini i u svemu uzorna. U tu svrhu na igralištima Akademskog tennis kluba „Zagreb“ bio je izgrađen specijalni stadion s tribinama u deset redova i uzdignutim stajaćim mjestima. U najveće sitnice bila je ta utakmica pripravljena: pače ni mikrofon, ni glazba za vrijeme pauza, ni radio prijenos nisu manjkali... Samo igralište bilo je, usprkos kiše, zaista izvrsno, a utakmicu je posjetio rekordan broj ljubitelja tennisa... Što se tiče samih igara, nismo se pobjedi ni mogli nadati, jer kvaliteta japanskih igrača spada među one najbolje svjetske klase. Svi oni koji su imali prilike biti svjedoci natjecanja, mogli su međutim s najvećim zadovoljstvom pratiti vanredan napredak naših reprezentativaca Franje Schä�era (Hašk) i Franje Kukuljevića (Z.D.K.). Usprkos poraznog rezultata 5:0, dali su sve najbolje što su mogli“.

DAVIS CUP NA ŠALATI

Jaka ekipa, u sastavu Josip Palada, Franjo Punčec, Franjo Kukuljević i Dra-gutin Mitić, sjajnom igrom u Roland Garrosu svladala je originalne, francuske mušketire, prema kojima su naši igrači i dobili nadimak

Davis Cup krštenje na Šalati protiv Japana 1931.

Izlazak na teren Henkela i Punčeca (Hrvatska-Njemačka na Šalati 1936.)

5

Nakon što je probijen led, tereni na Šalati postajali su sve življi, pa se u sljedećih pet godina iskristalizirala oveća skupina vrsnih tenisača koji su pretendirali za nastupe u reprezentaciji. Uz već iskusnog Kukuljevića, tu su sada bili i Zagrepčani Josip Palada, Franjo Punčec i Dragutin Mitić. Tako se formirala jaka četvorka koja će nešto kasnije biti krštena „teniskim mušketirima“.

Senzacija u Parizu!

Najsvjetlije godine, koje će kulminirati šampionskom 1939., navijestila je sezona 1936. U svibnju te godine na Šalatu su stigli Čehoslovaci, a njihov susret s domaćim mušketirima, usprkos pobjedi, tisak je komentirao šturo:

„Nedavno su odigrane u Zagrebu Davis-cup utakmice između reprezentacija Čehoslovačke i Jugoslavije. Još nikada nisu tenis-utakmice u Zagrebu bile tako napete, osobito jer je prvi dan rezultat bio 1:1. Drugi dan poveli su Čehoslovaci sa 2:1, dok su trećeg dana naši okrenuli rezultat i slavili“.

No, sljedećeg mjeseca, stigla je potpuno neočekivana pobjeda protiv Francuske u Parizu. Jaka ekipa, u sastavu Josip Palada, Franjo Punčec, Franjo Kukuljević i Dragutin Mitić, sjajnom igrom u Roland Garrosu svladala je original-ne, francuske mušketire (prema kojima su i naši igrači dobili nadimak), Jeana Borotru, Christiana Boussusa i Bernarda Destremeaua, a taj je pothvat naglo povećao apetite navijača:

„Pobjeda naših igrača u Parizu najveća je koju je do sada izvojevao naš sport uopće. Palada, Punčec, Kukuljević i Mitić pobijedili su u utakmici za Davisov cup Francusku. Francuzi su bili prvaci Evrope i poznato su izvrsni igrači. Sada naši igraju s Austrijom, a pobjednik u toj igri s Njemačkom. Tko pak bude tu pobjednikom, kao prvak Evrope, igra �nalnu utakmicu u Wimbledonu s Australijom koja je prvak ostalih kontinenata. Tek pobjednik u toj zaključnoj igri dobiva Davi-sov cup“.

Već naredni tjedan donio je novo kolo i gostovanje u Beču. Protiv jakih Austrijanaca na domaćem terenu pobjedu su očekivali samo oni najoptimističniji. No, mušketiri su postigli nemoguće:

„Naši su igrači odigrali u Beču utakmicu za Davisov cup i pobijedili rezultatom 4:1 koji je zadivio sve vanjske sportske krugove. Sada naši igrači ulaze u �nalnu borbu s Njemačkom koja će odlučiti tko će biti prvak Evrope i s Australijom se boriti za Davisov pehar. Zanimanje za ovu utakmicu je veliko u Zagrebu, kao i svim našim krajevima“.

Reprezentativce je iz Beča u Zagrebu dočekalo 20 000 odu-ševljenih navijača. „Bilo je burno i srdačno“, pisale su novine, „a zbog silne stiske, govori nisu mogli biti održani. Dame su donijele cvijeće, a pobjednici su bili duboko potreseni ova-kvim dočekom. Od kolodvora pa do Seljačkog doma nošeni su oni na ramenima uz neprekidno klicanje sveg svijeta, što je s njima krenuo u grad. Tu su posjedali u auto i preumorni se odvezli kući. Doček je snimljen ton-�lmski, da se i na taj način populariziraju naši pobjednici u Davis cupu. Poslije Za-greba pohodili su Palada i Punčec i neka mjesta u Hrvatskoj i svagdje su bili oduševljeno dočekani.“

Tri �nala europske zone s NijemcimaNakon dva gostovanja, veliko europsko �nale u srpnju

bilo je rezervirano za Šalatu. Uzbuđenje u gradu doseglo je

vrhunac, a karte za sva tri dana rasprodane su učas. Ipak, sreće nije bilo, iako su naši bili vrlo blizu slavlju i tituli europskog prvaka. Novinski napisi, u općem razočaranju, ponovo su bili šturi:

„Ukupni rezultat ove utakmice je 3:2 za Nijemce i oni ulaze u borbu za svjetsko prvenstvo s Australcima. Odlučile su single utakmice trećega dana kada je sve pokvario još i pljusak kiše. Odziv je publike bio izvanredno velik te su tribine igrali-šta na Šalati bile do zadnjeg mjesta zaposjednute“.

Dvije godine poslije, mušketiri su ponovo bili u �nalu (opet su izgubili od Njemačke s 2:3), no slast pobjede u �nalu europske zone osjetili su već iduće 1939., napokon pobijedivši Nijemce (3:2). Novim europskim prvacima tada su, u borbi za prestižni pehar i naslov pobjednika Davis Cupa, prejaki bili Australci (1:4).

No, bez obzira na ovaj razvoj događaja, hrvatski tenis tridesetih je godina dobio svoje, i u svijetu poznate teniske zvijezde, ovjenčane brojnim pobjedama. Nemala je stvar bila u samo nekoliko godina (1936., 1938. i 1939.) nanizati čak tri �nala europske zone Davis Cupa. Istodobno, Zagreb je dobio i legendarnu Šalatu, koja je postala rasadnik talenata. Na žalost, daljnji uspon mušketira i razvoj talenata naglo je prekinuo Drugi svjetski rat, a Hrvati su na slavlje i popularnu „salataru“ trebali pričekati sve do prosinca 2005.

LITERATURA:Ilustrirana revija Svijet, Zagreb, 1936.„Povijest tenisa u Hrvatskoj“ (TK Franjo Punčec, pripremio: Bojan Ružić, PDF)Pavao Cindrić: „Grički milenij“, 1965.

Meč protiv Čehoslovačke: susret Punčec-Hecht (Šalata 1936.)

6

mjesto u gađanju zračnim i 36. mjesto u gađanju športskim pištoljem.

Na istim Igrama 1996. u Atlanti, naturalizirani ruski gimnastičar Aleksej Demjanov (GD Osijek) razočarao je 57. mjestom u višeboju. Na raskrižju dvaju tisućljeća, u dalekom Sydneyu, osječki šport zastupao je samo veslač Ivan Jukić, kojem je u dvojcu na pariće s Karlovčaninom Tihomirom Jarnjevićem pripalo 14. mjesto.

Natjecanje svjetske elite na poprištu utemeljenja olimpij-skih natjecanja, u Ateni 2004. donijelo je i treće sudjelovanje iskusne Mirele Skoko. Tada s novim, današnjim muževljevim prezimenom Ćelić (Zoran je istaknuti športski djelatnik u osječkom streljaštvu), te 15. (zračni) i 27. mjestom (športski pištolj).

Došao je i London i pothvat čuvenog „skif “ četverca na Temzi, dok je na olimpijskom stadionu daroviti Ivan Horvat (Ak Slavonija-Žito), najbolji hrvatski skakač s motkom, ne-dugo nakon naslova svjetskog juniorskog prvaka u Barceloni, kao najmlađi sudionik Igara podlegao tremi i zauzeo 20. mjesto.

Horvat je i nedavno u Rio de Janeiru bio jedini osječki predstavnik, te u svom drugom olimpijskom predstavljanju bio još slabiji, na kraju 27. No, baš taj tamnoputi Eseker ima izglede da, kao prvi muškarac, po broju olimpijskih nastupa dostigne Mirelu Skoko-Ćelić. K tomu, budući da je Horvat ljetos proslavio tek 24. rođendan, uzevši u obzir i dugovječ-nost ponajboljih svjetskih „motkaša“, na najboljem je putu da iskorakne na sam vrh zviježđa osječkih športaš(ic)a u cjelini.

Nemjerljiva je, pak, tuga ostala među ljubiteljima veslanja kad je karijeru zaključila Mirna Rajle Brođanac. Službeno proglašena najboljom hrvatskom veslačicom 20. stoljeća, naime, nikad nije sudjelovala na OI jer je sjajna dostignuća ostvarivala u lakom samcu koji je neolimpijska disciplina, a nikad joj, usprkos pokušajima i s partnericama iz ino-zemstva, nije uspjelo pronaći djevojku s kojom bi u dvojcu postala olimpijka.

Na Paraolimpijskim igrama, od Osječana, sudjelovao je tandem u konjičkom športu, članovi udruge „Mogu“ - Boris Zrmanjac se u Sydneyu plasirao na 15. i 18., a Ivan Sršić u Ateni na 13. i 15. mjesto.

OSJEČKA OLIMPIJSKA PROŠLOST

Piše: DRAGUTIN KERŽE

Osječki šport na OI prvi put su predstavljali rukometašica Katica Ileš i veslač Darko Zibar, 1980. u Moskvi. Tad je, kao kapetanica izabrane vrste bivše države, Kaja nacionale donijela u rodni grad „srebro“

Pogled u osječku olimpijsku prošlost samo za neu-pućene može se (u)činiti skromnim, posebice kad je u pitanju broj osvojenih odličja. Jer, u Osijek su, dosad, donesene samo četiri medalje, a olimpijsko

ozračje osjetilo je tek 12 športašica i športaša. No, zna li se da u prosjeku gradske strukture izdvajaju za kompletan šport tek nešto više od 30 milijuna kuna (u što je uključen i iznos za održavanje športskih objekata!) djelomice postaje jasno zbog čega su Osječani, s punim pravom ponosni na svoje olimpijce.

Osječki šport na OI prvi put su predstavljali rukometašica Katica Ileš i veslač Darko Zibar, 1980. u Moskvi kad je, kao kapetanica izabrane vrste bivše države, Kaja nacionale donije-la u rodni grad „srebro“, a Zibar je, u kombiniranom četvercu na pariće, zauzeo šesto mjesto. Što se tiče preostalih medalja, s dvije se 1988. iz Seula vratila Jasna Šekarić (Građansko streljačko društvo Osijek 1784) pobijedivši sve konkurentice športskim pištoljem te zauzevši treće mjesto u gađanju MK pištoljem. Na novo olimpijsko odličje Osječani su morali čekati sve do 2012. i čuvenog naslova viceprvaka proslavljene hrvatske kombinacije četverca na pariće, u kojem je, uz braću Sinkovića i Martina, veslao i „iktusovac“ David Šain.

Vratimo se u daleku povijest… Na OI 1984. u Los Angelesu „slavonijaš“ Novica Čanović nije uspio u skoku u vis proći kroz kvali�kacije (a ni do danas ga kao hrvatskog rekordera, 228 cm, nitko nije nadmašio!), da bi četiri godine kasnije, u Seulu, Slobodanka Čolović (AK Slavonija) bila četvrtoplasira-na u utrci na 800 metara (i ona je još uvijek nenadmašena na vječnoj listi rekorderki, 1:56,51). Zanimljivo je da je u sastavu reprezentacije SFRJ na istoj priredbi bio i Davor Šuker (NK Osijek), ali je taj nastup prošao sasvim nezamijećen.

Na prvim OI nakon Domovinskog rata, u svima dragoj Barceloni, veslač Ninoslav Saraga (još kao član matičnog Iktusa) u četvercu bez kormilara bio je sedmi, a Mirela Skoko (GSD Osijek 1784) debitirala je među olimpijkama zauzima-njem zapaženog četvrtog mjesta u gađanju športskim pišto-ljem i 11. mjesta u gađanju zračnim pištoljem. Mirela je bila u hrvatskoj olimpijskoj reprezentaciji i četiri godine kasnije gdje je već, uz djevojačko, nosila i udato prezime Kovačević (suprug je bio trener Zvonimir Kovačević), a zauzela je 10.

Od Katice Ileš do Ivana Horvata

7

Katica IlešZvonimir Kovačević, Jasna Šekarić i dr. Antun Tucak (slijeva), na OI 1988. u Seulu

David ŠainIvan Horvat

Osječki �zioterapeut, posebice omi-ljen među našim plivači(ca)ma

i atletičarkama i atletičarima, postao je nezamjenjiv kad se sastavlja popis pratećeg osoblja hrvatskih olimpijaca. Naime, Stevo Kuric svojom stručnošću pripomogao je vrhunskim rezultatima naših reprezentativaca na čak šest posljednjih OI: od 1996. pa do 2016.!

Streljački trener Zvonimir Kovačević sudjelovao je na Igrama u Seulu, Barce-loni i Atlanti. Zvjezdana Tuma-Pavlov (članica HOO-a) također ima tri olimpijske „kapice“, dok je dr. Vladimir Bošnjak dvaput pomagao našim športa-šima kad im je to ustrebalo.

Po jedno sudjelovanje, od osječkih športskih djelatnika, zabilježili su

Franjo Vidaković, dr. Antun Tucak, dr. Damir Kovačić, Krešimir Ižaković, Ne-nad Komadina, Katica Ileš, Vjekoslav Oršolić (trebao je 2000. trčati u štafeti 4 x 100 m, ali ga je spriječila ozljeda), Josip Gašparac, Matija Gubica, Boris Milošević, Dejan Koronsovac i Hrvoje Livančić.

Nezamjenjivi Stiv

8

VESLAČKI KLUB GUSAR

Prva hrvatska međunarodna medalja, ona srebrnog sjaja, koju je Gusarov osmerac osvojio na europskom prvenstvu u Bydgoszczu (Poljska) 1929. godine nije bila slučajnost, već sjajna uvertira veličanstvenog

desetljeća u kojem su splitski momci na natjecanjima diljem Europe osvajali medalje, potvrđivali kvalitetu i postali najo-pasniji rivali velikim veslačkim silama. Sve su oči bile uprte u momke s Matejuške!

Gusar je 1930. godine sa 640 redovitih članova bio najbroj-niji klub u Jugoslaviji u kojoj je bilo 2510 redovitih te oko 1330 izvanrednih članova od čega ukupno 248 veri�ciranih članova - veslača. Od 125 brodova, koliko su ih posjedovali ondašnji klubovi, Gusar je kao vlasnik 18 brodova (8 outriggera, 2 pre-klopne gradnje, 6 jola i 2 ostale vrste) bio najopremljeniji klub u zemlji i jedini je imao vlastiti betonski dom, dok je deset klubova posjedovalo barake.

Nakon što su u najboljem izdanju s 22 veslača „gusaraši“ na-stupili na petnaest regata i osvojili devet pokala na državnom

prvenstvu i na međunarodnoj regati održanima na Bledu 1930. godine, članovi Gusarovog osmerca nastupili su i na europ-skom prvenstvu u belgijskom gradu Liègeu. Nažalost, ispali su već u prednatjecanju u kojem su zaostali za Dancima samo dvije desetinke sekunde.

I na EP u Parizu 1931., Gusar nastupa kao državna repre-zentacija u dvojcu na pariće i osmercu, no vraća se u Split bez medalje nakon što su u objema disciplinama ispali u predna-tjecanju.

EP u Beogradu pod dirigentskom palicom SplićanaGodina 1932. bila je za veslački sport u ondašnjoj Jugoslaviji

iznimno važna. Međunarodnoj veslačkoj federaciji FISA-i, osnovanoj 1892. godine, Jugoslavija je pristupila kao izvan-redan član 1924. s jedinim pravom nastupa na europskim prvenstvima, da bi 1925. stekla status redovnog člana sa svim pravima i obvezama. Stoga je 1932. godine došao red na Jugo-slaviju organizirati po prvi put europsko prvenstvo.

Prvo hrvatsko zlato veslača s Matejuške

Na EP-u u Beogradu 1932. godine "gusaraški" osmerac osvojio je prvo europsko zlato u povijesti našeg športa. Zlatnu posadu činili su: Ivo Fabris, Vjekoslav Ra�aelli, Elko Mrduljaš, Jure Mrduljaš, Petar Kukoč, Jakov Tironi, Luka Marasović, Bruno Marasović i kormilar Ljubomir Kraljević.

9

Visoki standardi FISA-e podrazumijevali su regatnu stazu koja odgovara svim propisima, besprijekornu organizaciju i kvalitetan smještaj na odgovarajućoj razini te �nancijsku moć saveza koji će osigurati propisana novčana sredstva za podmi-renje troškova dolaska svih gostiju i čamaca.

Nakon potrage za regatnom vodom s najmanjom i podjed-nakom strujom za sve natjecatelje, izabran je dotad potpuno nepristupačan i nekultiviran predio Ade Ciganlije u Beogradu. Tijekom opsežnih i temeljitih priprema, splitski veslački oci predvođeni Ivom Staliom i Fabjanom Kaliternom bili su naj-važniji organizacijski čimbenici ovog dotad najvećeg športskog događaja na ovim prostorima.

Sagrađeno je moderno spremište za 80 brodova, svlačionice i tuševi za stotine veslača, pokrivene tribine, ciljna kućica s po-časnom ložom, nasipi, ograde, splavi, osmišljena cijela potrebna infrastruktura, osiguran smještaj brojnim natjecateljima i uzva-nicima, prilagođena regulacija prometa i ponuđena turistička putovanja kako bi se strancima predstavila i jadranska obala.

Osim organizacije prvenstva, Veslački savez sustavno je pripremao i domaće veslače za ovaj važni nastup. Aktualni savezni trener Frano Blažejowski cijelu je godinu proveo obilazeći sve klubove u državi i trenirajući ih. Razdoblje od 15. prosinca 1931. do veljače 1932. godine proveo je u Splitu gdje je radio s najboljim veslačima Gusara kojima je u to vrijeme trener bio Rus Petar Ivanov, bivši veslač zadarske Diadore. Nakon Ivanova, 1932. godine, glavni trener Gusara postao je Nijemac Waldemar Moder iz Karlsruhea.

U srpnju 1932. godine na državnom prvenstvu u Beogradu deset je klubova iz cijele države odmjerilo snage. "Gusaraši" su pobijedili u dvojcu na pariće (Davor Jelaska i Josip Gattin) i četvercu s kormilarom (Petar Kukoč, Jakov Tironi, Luka Ma-rasović, Bruno Marasović i korm. Ljubomir Miro Kraljević). Premda je Gusarov osmerac na ovom državnom prvenstvu poražen od šibenske Krke, tjedan dana prije Europskog prven-stva u Beogradu organizirano je izlučno natjecanje na kojem je osmerac Gusara pobijedio s izvanrednim vremenom te izborio reprezentativni status.

Sve su oči bile uprte u momke s Matejuške Početkom rujna u Beogradu su se, na dugo očekivanom

europskom prvenstvu, okupili veslači iz 12 zemalja s ukupno 56 momčadi, što je za pet premašilo prošlogodišnji rekord iz Pariza. Domaći su veslači sudjelovali u svih sedam kategorija, od kojih su u pet uspjeli ući u �nale. „Gusaraši“ su nastupili u četvercu sa, dvojcu sa i osmercu. Četverac šibenske Krke osvojio je 3. mjesto, dok je zlato Gusarovog osmerca upisano na veliki prijelazni pehar Kraljevine Italije, ali i zlatnim slovi-ma u povijest hrvatskoga športa kojem je ovo bila prva zlatna europska medalja.

Završna regata održana je 4. rujna pred 10 000 gledatelja. Najopasniji suparnici „gusarašima“ bili su aktualni europski prvaci - kombinirana momčad Francuske, stilski savršeni mađarski osmerac te standardno jaki Poljaci i Česi. No, Gusar je vodio tijekom cijele završne utrke barem za pola duljine čamca pred Francuskom. Na 1750 m francuski osmerac, kako bi izbjegao "šiju" Gusara, udara u plovak i, razbivši pramac, ispada iz natjecanja. Naš osmerac, daleko pred mađarskim suparnikom, siječe vizirnu liniju u rekordnom vremenu od 6.11.4, za čak tri duljine broda prednosti!

Šeširi, štapovi, cipele i rupci letjeli su iznad gledališta u zrak. Prepune tribine odjekivale su klicanjem, ljudi su se međusobno ljubili, plakali, čestitali, a mnogi su skočili u Savu. Pobjednički osmerac prišao je počasnoj splavi gdje je kormi-laru Ljubomiru Kraljeviću predsjednik FISA-e predao, u duhu tradicije, lovorov vijenac. „Gusaraši“ Ivo Fabris, Vjekoslav Ra�aelli, Elko i Jure Mrduljaš, Petar Kukoč Petraello, Jakov Tironi, Luka i Bruno Marasović te kormilar Ljubomir Miro Kraljević popeli su se na europski tron!

Na svečanoj dodjeli nagrada, predsjednik FISA-e g. Fioroni „gusarašima“ je oko vrata stavio zlatne medalje uz zvuke dr-žavne himne pobjednika, a ministar, dr. Aleard Kraljević (otac Gusarovog kormilara), uručio im je pokal za najbolje plasiranu domaću momčad na europskom prvenstvu.

Slavlje započeto u Beogradu nastavilo se u Splitu gdje je priređen veličanstven doček. Nepregledna rijeka ljudi dočekala je svoje pobjednike i zasula ih cvijećem i lovorovim vijencima. Pozdravili su ih najviši predstavnici Banovine i Općine, a cijeli grad i klupski Dom bili su svečano rasvijetljeni i okićeni.

Piše: HERCI GANZA

Zlato Gusarovog osmerca na EP u Beogradu 1932., upisano je zlatnim slovima u povijest hrvatskoga športa kojem je to bila prva zlatna europska medalja

Zlatna medalje s Europskog prvenstva 1932. godine

Gusarov dom na Matejuški bio je jedan od prepoznatljivih simbola Splita do rušenja 1990. godine. Taj spomenik arhitekture bio je svjedok modernosti Kluba koji je svoj Dom oblikovao u suvremenom europskom duhu

10

VESLAČKI KLUB GUSAR

U Split su "gusaraši" doni-jeli veliki pokal Kraljevine Italije koji je svoj put kroz ruke pobjednika europskih prvenstava započeo 1893. godine i otada je bio 12 puta u vlasništvu Belgi-jaca, 8 puta Francuza, 4 puta Švicaraca i Talijana, dvaput Nizozemaca, a po jednom Nijemaca i Amerikanaca. Gusaraši su za ondašnju Jugoslaviju bili 33. osvajači ovog vrijednog srebrnog pokala. Tijekom40-godišnje povijesti europska prvenstva nisu

se održala tijekom Prvoga svjetskog rata te 1928. godine zbog Olimpijskih igara u Amsterdamu. Godine 1932., uz 32 srebrne pločice s ugraviranim imenima svih pobjedničkih klubova i momčadi, na podnožje pehara zataknuta je i Gu-sarova pločica. Prigodom tradicionalnog Gusarovog plesa u veljači 1933. godine u Narodnom kazalištu, ovaj je sjajni trofej bio izložen i pokazan svim prijateljima Kluba.

Želeći iskazati posebnu pažnju Gusaru predsjednik FISA-e, Rico Fioroni, doputovao je u Split. Priređen mu je svečani do-ček. Obišao je Marjan i Gusarov dom te toplim riječima upu-ćenima splitskim veslačima i članovima Uprave jasno pokazao koliko cijeni uspjeh naših veslača, kao i izvanredan napredak Gusara. Prigodom ispraćaja uvaženog gosta, Gusarovi čamci pratili su daleko parobrod izražavajući mu svoju privrženost i zahvalnost.

Reprezentacija „velog mista“ Osam naočitih, snažnih veslača i sitni kormilar vrelo su

devet zanimljivih životnih priča koje dočaravaju život u Splitu između dvaju svjetskih ratova, pa ih možemo zamisliti kao protagoniste Tijardovićevog „Spli'skog akvarela“ ili pak Smojinog „Velog mista“. Zavirimo li u tu romantičnu povijesnu škrinju teško je izabrati najzanimljivije detalje koje oslikavaju mentalitet grada koji je upravo kroz šport zakoračio u Europu. Svi su rođeni u razdoblju od 1902. do 1915. godine te su u vrijeme osvajanja zlatne medalje imali između 17 i 30 godina, dakle u naponu životne i športske snage.

Štrokeru Brunu Marasoviću, marljivom građevinaru, u posebnom sjećanju po povratku iz Beograda ostao je veliki doček njegove brojne velovaroške obitelji te najljepši poklon za vrhunski športski rezultat koji mu je priredila majka Anježa dočekavši ga s punim pjatom hrskavih friganih krumpira.

Kršnog i snažnog Luku Marasovića zapazili su veslači Gu-sara dok je u luci pripremao bačve za jematvu te ga pozvali da vesla s njima. On je pozlatio svoju športsku karijeru te potom postao trener posvetivši cijeli život veslanju za što je 1991. godine dobio i Nagradu grada Splita.

Tada gimnazijalac, a poslije doktor znanosti na području po-litičke ekonomije i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu,

Jakov Tironi bio je proglašen najboljim veslačem EP u Beogra-du, a kao veslač bio je i u prvoj olimpijskoj reprezentaciji 1936. godine.

Svestrani inspicijent splitskog kazališta Petar Kukoč Petraello bavio se tehnikom, mehanikom, elektrotehnikom, radiotehnikom, projektiranjem, tehničkim crtanjem, pa je tako upravo u Gusaru projektirao prvu veslaonicu 1950. godine u klupskom domu na Matejuški.

Na mjestima 3 i 4 u zlatnom osmercu veslala su dvojica bra-će Mrduljaš, jedne od najšportskijih splitskih obitelji. Mišićavi, snažni općinski činovnik Jure, najkorpulentniji član te posade, bio je veliki zaljubljenik u brodove. Otmicu njegove drvene jedrilice „Mutni“ od talijanskih vojnika nakon kapitulacije u ratu, spasila je teta Jelica koja ju je djelomice zakopala u obi-teljskom vrtu i prekrila granjem. Tako je „Mutni“ i dandanas u vlasništvu obitelji Mrduljaš, dok je njen stasiti vlasnik Jure s još desetak antifašista, kao organizator akcije prebacivanja oružja partizanima, strijeljan davne 1941. godine u trogirskoj kuli Kamerlengo.

Mlađi brat Elko, također nositelj partizanske spomenice 1941. godine, nakon rata pokrenuo je obnovu veslačkog športa, osnovao odbor za ujedinjenje predratnih dvaju klubova Gusara i HVK-a te postao prvi poslijeratni predsjednik jedinstvenog HVK Gusar u čijoj je upravi ostao aktivan do kraja života. Kao dugogodišnji direktor Elektrodalmacije uvelike je zaslužan za poslijeratnu elektri�kaciju Splita.

Na broju 1 zlatnog osmerca veslao je brodogradilišni tokar i mehaničar Ivo Fabris koji se od djetinjstva bavio športom – prvo kao „sokolaš“, a potom kao boksač u srednjoj lakoj kategoriji, ali i jedan od redovitih sudionika međuratnih moto-ciklističkih utrka.

Najsitniji među njima bio je, kako to zahtijeva pozicija u brodu, 17-godišnji kormilar Ljubomir Miro Kraljević koji je kasnije završio medicinu te 42 godine radio kao liječnik, kirurg, čije su specijalnosti bile transplatacijska kirurgija, balistika strijeljnih rana i implatancija aloplastičnih kirurških mrežica. Čak 22 godine bio je šef splitske bolnice. Zanimljivo

"Gusaraši" na okupu pred Domom na Matejuški nakon osvojenog europskog zlata 1932. godine. Brojnom veslačkom članstvu uvijek su leđa držali članovi uprave Kluba te brojni podupiratelji veslanja, što su im veslači vraćali izvrsnim rezultatima.

11

je spomenuti kako je izvršio čak 38 000 operacija, više nego što je prije rata Split imao stanovnika!

Trener zlatnog osmerca bio je Nijemac Waldemar Moder. U Gusar ga je početkom 1932. godine doveo predsjednik Ivo Sta-lio, a u toj se ulozi zadržao ukupno dvije godine tijekom kojih je uveo neke novine u trenažni postupak. Uveo je karantene što je podrazumijevalo da su uoči regate svi regatni veslači, nakon večere u svojim kućama, bili obavezni uvečer doći u Gusarov dom na spavanje. Uveo je veći broj treninga i prvi je uveo drugi trening u danu.

Prvi i najvažniji trening bio je onaj jutarnji na vodi po jutar-njoj bonaci. Moder koji je bio malen i lagan, obavezno je bio na kormilu. Trening duljine 12 km u Bračkom kanalu započeo bi od Gusarovog pontona na Matejuški prema zelenoj lanterni na "đigi" odakle se veslalo prema Braču, pa prema Šolti te Čiovu i uz Sustipan natrag u Gusar.

"Žuto za žuto" Predstavljajući članove ove posade preskočili smo najstarijeg

veslača na broju 2 čiju nam je zanimljivu priču ispričao njegov sin Davor koji je davno odselio u daleki Čile odnijevši na drugi kraj svijeta prekrasna sjećanja i uspomene s kojima je rastao.

Vjekoslav Ra�aelli (1902.-1964.) bio je najstarije od četvero djece oca Filipa, potomka hvarske plemićke obitelji, i maj-ke Cvite. Po zanimanju je bio drvodjelac. Zanat je učio kod vrsnog meštra Kaje Jelaske koji mu je prenio veliko znanje, ali i ljubav prema drvu te mu pomogao kasnije osamostaliti se i otvoriti vlastitu drvodjelsku radionicu.

Vjekoslav je iznimno volio rezbarenje namještaja u čemu je bio pravi meštar. Premda je Gusar u to vrijeme bio klub građanske elite, njegova stručnost i odanost poslu, kao i tjelesna snaga i izdržljivost, otvorili su mu vrata Matejuške te je Vjekoslav zvani Điđi postao „gusaraš“. No, ovo članstvo nije ga izgradilo samo kao športaša već i kao čovjeka, utjecalo je na njegove nazore, ponašanje i uvelo ga u krug ljudi s kojima se rado i često družio do kraja života.

Često je Điđi svom sinu pričao o rivalitetu sa Šibenčanima,

o nastupu u trima disciplinama u jednom danu na državnom prvenstvu 1931. godine, od čega je s Ivom Fabrisom odnio na-slov državnog prvaka u dvojcu sa i bez kormilara. Govorio mu je o naporima i slavi koju su doživjeli na europskom prvenstvu 1932. godine kao pravi amateri koji nisu imali niti ujednačene dresove, već su dobili bijele majice s grbom ondašnje Jugoslavi-je za taj nastup, a dolje su odjenuli tko je što imao — mudanti-ne ili kratke hlače.

S posebnim oduševljenjem pričao je o neočekivanom doče-ku u rodnom gradu za koji su, po dolasku, u čudu pitali: „Šta je ova gužva u gradu? Šta se događa?“ Neka im je prolaznica usput odgovorila: „Neki su naši momci osvojili zlato u vesla-nju...“ Sve im je uskoro bilo mnogo jasnije kad su ih digli na ruke i tako prenijeli do ondašnjeg Gusarovog doma.

Sjeća se Davor i zlatne medalje koju su doma čuvali sve do ratne 1942. godine kad su je, pritisnuti glađu, mijenjali po jedi-nom važećem tečaju “žuto za žuto”. I koliko je vrijedila, pitate se? 20 kg pure (palente)!

U Gusaru su mu nakon rata obećali izliti novu, ali se Davor ne sjeća je li to ikada napravljeno.

Sjeća se, međutim, kako su se poslije rata svi preživjeli čla-novi tog osmerca okupili u Gusaru i zajedno zaveslali, a potom je organizirana večera na kojoj im je uručeno zlatno prstenje s likom veslača - ski�sta. Taj zlatni prsten naslijedio je Davor po očevoj smrti, a on ga je darovao svom sinu koji, u duhu tradicije, nosi didovo ime — Vjekoslav. No, i unuk Vjekoslav u dalekom Čileu ima sina Vjekoslava u čijem je vlasništvu sada ova najdraža uspomena na pradida po kojem nosi ime...

BIBLIOGRAFIJA:Ganza Čaljkušić, H. (2009.): 1929. – 2009. : 80. obljetnica prvog Gusarovog međunarodnog odličja

Ganza Čaljkušić, H. (2014.): Spomenica HVK Gusar

Marović, D. – Radja, M. (2006.): Povijest sporta u Splitu : 1918. – 1941.

Marović, D. (1990.): Povijest sporta u Splitu : Od antičkih igara do Prvog svjetskog rata

Matošić, J. (1990.): Sto godina veslanja u Splitu

Spomenica F. D. Gusar (1945.)

Spomenica Veslački klub Gusar 1914-1964. (1964.)

"Gusaraši" 1932. na Adi Ciganliji u Beogradu. Slijeva stoje: Bruno Marasović i Vjekoslav Ra�aelli. Slijeva sjede: Nikša Sabioncello, Elko Mrduljaš, Ivo Fabris, Dragi Glavinović, Jure Mrduljaš, Miro Kraljević, Luka Marasović (sa šeširom), Jakov Tironi, Petar Kukoč Petraelo i krajnje desno, u bijeloj majici, trener Waldemar Moder

12

NOĆ MUZEJA

Hrvatsko muzejsko društvo u suradnji s brojnim hrvatskim muzejima i drugim baštinskim institucijama, 26. siječnja od šest popodne do jedan sat poslije ponoći, trinaesti put je

organiziralo manifestaciju Noć muzeja. Ove godine tema je bila Muzeji i sport.

Pod olimpijskim geslom „Važno je sudjelovati“ fokus ovogodišnje manifestacije bio je na analizi postojećih zbirki na temu športa i stvaranju novih, te na poticanju lokalnih inicijativa u očuvanju i vrednovanju sporta kao kulturološke vrijednosti.

Muzeji i druge institucije tradici-onalno su za Noć muzeja priredili prigodne programe, izložbe, koncerte, predavanja, radionice, a ovogodišnja Noć muzeja s temom športa službeno je počela u zgradi Hrvatskog sokola u Zagrebu. Tamo je u suradnji s Hr-vatskim športskim muzejem postavljena izložba „Hrvatski sokol“ pripremljena u povodu obilježavanja 140. obljetnice izlaska prvog broja najstarijeg hrvatskog časopisa posveće-nog tjelovježbi i športu „Sokol“ te 135. obljetnice izgradnje prve tjelovježbene i športske dvorane, Hrvatskog sokola, koja je do danas zadržala svoju funkciju.

U gotovo svim ustanovama diljem Hrvatske pripremljena su iznimno zanimljiva događanja vezana uz šport i inspiri-rana športom, pa je tako u Zagrebu Hrvatski državni arhiv prikazao �lmove Maksimilijana Paspe o tome kako je šport izgledao tridesetih godina prošlog stoljeća, Hrvatski povije-sni muzej priredio je „Večer boksa“ u povodu 40. obljetnice meča Parlov - Cuello, a Galerija Mala postavila je instalaciju s umjetninama na temu šaha.

Hrvatski školski muzej podsjetio je „kako se nekada jačalo u školama“, a Hrvatski glazbeni zavod iskoristio je činjenicu da su u njihovim prostorijama u prošlosti bili održavani i mačevalački turniri, pa je organizirana demon-stracija mačevanja u Velikoj dvorani.

Izvan Zagreba više ustanova podsjetilo je na povijest

športa speci�čnog za njihov kraj i organiziralo športske igre za djecu. Muzej Like Gospić posvetio je program planina-renju, Muzej betinske drvene brodogradnje na Murteru jedriličarstvu, Udruga Kovan iz Generalskog Stola ukazala je na značaj športa osoba s invaliditetom u djelovanju Udruge HVIDRA, a Javna ustanova Spomen područje Jasenovac organizirala je izložbu o Borisu Hanžekoviću i memorija-lu, posvećenom atletičaru poginulom u proboju iz logora

Jasenovac. Galerija Antuna Augustinčića u

Klanjcu otvorila je izložbu "Konjićevo novo ruho", Muzej prehrane Podravka u Koprivnici podsjetio na „Sportski duh podravkaša“, a Zavičajni muzej Slatina organizirao je, među ostalim, okrugli stol „Druga strana sporta“, s navijačima, policijom, psiholozima, liječnicima.

Gradski muzej Vukovar svečano je otvorio Reviju vukovarskih športskih

klubova i izložbu „Od Vukovara do Olimpijskih igara“, a Muzej vučedolske kulture predstavio je prapovijesne športove i drevni labirint. U Osijeku su se posjetitelji Muzeja likovne umjetnosti mogli upoznati s japanskim borilačkim športovima, u Gradskom muzeju u Sisku među ostalim događanjima treba istaknuti predavanje Hrvoja Klasića, profesora povijesti sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta – „Nogometni rat Tita i Staljina 1952.“, a u splitskoj podruž-nici Hrvatske matice iseljenika program je bio posvećen Hajduku i Torcidi te je između ostalog prikazan �lm Mate Prlića „1950. – godina Hajduka i Torcide“.

Iako se u Hrvatskoj od polovice prošlog stoljeća sustavno prikuplja građa vezana za povijest i razvoj športa, športska baština nije adekvatno zastupljena i prezentirana u hrvat-skim muzejima. No tema športa izuzetno je zanimljiva naj-široj populaciji, a to dokazuje i činjenica da je ovo najposje-ćenija Noć muzeja do sada - u 230 gradova i općina na 120 lokacija, muzejske programe posjetilo je 260 509 posjetitelja, tako da je to odličan poticaj za daljnje proučavanje i prezen-taciju povijesti i društvenih aspekata športa u javnosti.

Piše: ANA POPOVČIĆ

Muzeji i sportPod olimpijskim geslom „Važno je sudjelovati“ fokus ovogodišnje Noći muzeja bio je na analizi postojećih zbirki na temu športa i stvaranju novih, te na poticanju lokalnih inicijativa u očuvanju i vrednovanju sporta kao kulturološke vrijednosti

Croatia Airlines - lagano do cilja!

Službeni prijevoznik olimpijaca

croatiaairl ines.hr

072 500 505, +385 1 6676 555

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam

modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

olimp.pdf 1 14/03/16 12:59

Olimp 42

Međunarodni olimpijski pokret

O vrijednostima olimpizma i športa često se govori, međutim, kada su te vri-jednosti vidljive u praksi,

uvijek ostavljaju vrlo snažnu impresiju i poseban dojam. Svjedoci smo prvo-klasnog primjera snage olimpizma i športa koja se na neobičan i poma-lo iznenađujući način prikazala na svjetskoj pozornici, na nedugo zavr-šenim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu. Događaj je to koji je promaknuo olimpizam (i vrijednosti koje on prenosi, posebice mir) u glo-balnog protagonista, zahvativši one

dijelove društva i čelnike država gdje su tiha diplomacija, ali i razmetljivo i prijeteće „zveckanje“ atomskog oružja u potpunosti zakazalo - pokazujući još jednom kako je uvažavanje dijaloga i pozitivnog pristupa vrjednije od sva-kog oblika nasilja i rata.

u Istočnoj Aziji na Korejskom poluoto-ku i razdvojenu više od pola stoljeća - dakako, radi se o Koreji, točnije o Sjevernoj i Južnoj Koreji.

Da se nešto posebno događa, bilo je jasno nakon niza sastanka kojima

je bio domaćin Međunarodni olimpijski odbor, a što je rezultirao Olimpijskom deklaracijom Korejskog poluotoka. Deklaracija je predstavljala temelj koji je omogućio suradnju dvaju Koreja na delegacijskoj razini, ali i na onoj športskoj, poput nastupa pod zajed-ničkom zastavom prilikom svečanosti otvaranja, te formiranja jedinstvene športske reprezentacije u hokeju.

Doista, rezultati su impresivni, tim više kada se uzme u obzir da niti jed-na druga opcija nije omogućila bilo ka-kvo približavanje ovih dviju zemalja, a posebice kada se u obzir uzme i otvo-

Oli izaao naga je injenja

43 Olimp

Zimske olimpijske i paraolimpijske igre u Pjongčangu 2018. godine.

Važno je istaknuti kako olimpijsko primirje ne bi opstojalo da u navedeni proces nije uključeno više partnera, poput MOO-a, vlade zemlje domaćina (koja pomaže organizacijskom odboru Olimpijskih igara pri razvijanju različi-tih programa namijenjenih promicanju prijateljstva, uvažavanja i mira u svije-tu), zatim UN-a, Zaklade međunarod-nog olimpijskog primirja (čija je misija promicanje olimpijskog ideala putem športa i kulture kao sredstva za poti-canje mira, prijateljstva, međusobnog razumijevanja u svijetu i drevne grčke

tradicije primirja, te nacionalnih olim-pijskih odbora i nacionalnih paraolim-pijskih odbora, lokalne samouprave, gradova, nevladinih organizacija i drugih partnera.

S specifičan način pristupa provedbi olimpijskog primirja u sklopu domaćin-stva Olimpijskih igara. Tijekom Igara u Pekingu 2008., primjerice, djeca iz 210 kineskih škola kontaktirala su sa više od 300 olimpijskih i paraolimpij-skih odbora u drugim zemljama što im je omogućilo povezivanje sa školama u navedenim dijelovima svijeta i pred-stavljalo inicijalni korak za stvaranje programa razmjene na temelju kojih bi se učenicima omogućilo stjecanje novih znanja o športu i drugim kultu-

rama. Četiri godine kasnije, Ujedinjeno Kraljevstvo provodilo je obrazovni program pod nazivom Get Set for the Olympic Truce za Igre u Londonu, putem kojeg je 24 000 škola poduča-valo učenike o olimpijskom primirju uz ključni aspekt namijenjen uspostavlja-nju dijaloga i konstruktivne rasprave uz razne kreativne projekte koji su poticali rješavanje sukoba unutar lokalnih zajednica.

U skladu s navedenim i Južna Koreja je slijedila vlastiti pristup olimpijskom primirju i uz MOO i UN stvorila ozračje pomirenja i otvaranje dijaloga u tre-nutcima kada je to bilo najpotrebnije.

Prema riječima Yune Kim, olimpijske pobjednice i počasne veleposlanice Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Pjongčangu 2018. koja je izjavila kako „čvrsto vjeruje da će Zimske olimpij-ske i Paraolimpijske igre 2018. pomo-ći proširiti poruku mira putem jednog od rijetkih jezika koji ima moć ujediniti ljude širom svijeta: graciozan i univer-zalni jezik športa“, pristup Južne Kore-je čini se da je dobro i pomno odabran.

Koreja se oslonila na olimpijsko primirje koje simbolizira golubica mira s tradicionalnim olimpijskim plamenom u pozadini. U svijetu kojeg muče ratovi i neprijateljstvo, simbol golubice predstavlja jedan od ideala MOO-a kojim se želi izgraditi miran i bolji svijet putem športa i vrijednosti koje prenosi olimpijski ideal. Olimpij-

reni verbalni konflikt između Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država koji je po svome scenariju sve žešće počeo podsjećati na 1962. godinu i Kubansku krizu, dakako s različitim akterima (tadašnji SSSR zamijenila je ovaj puta Sjeverna Koreja; zanimljivo sličnog državotvornog uređenja), ali s fizijom u prvom planu, pa samim time i istim sadržajem - nuklearnim oružjem. Da se radi o ozbiljnoj situaciji postajalo je sve jasnije Amerikancima i Korejancima, ali i cijelom svijetu, kada su stanje počeli pogoršavati predsjednici obaju država svojim im-pulzivnim retorikama iz kojih se dalo iščitati kako su odnosi sve gori.

N M odbora, zaogrnuti pod drevnom tradi-cijom olimpijskog primirja (Ekecherie) koji svoj postanak vuče još iz antičke Grčke i 9. stoljeća prije Krista kada su tri kralja ugovorom osigurali da tije-kom razdoblja rata, športaši, umjetnici i njihove obitelji, kao i obični hodo-časnici, mogu nesmetano putovati i sudjelovati na Olimpijskim igrama, te se po završetku sigurno vratiti u svo-je zemlje. Uzimajući u obzir globalni kontekst u kojem egzistiraju šport i Olimpijske igre, MOO je odlučio oživje-ti drevni koncept olimpijskog primirja s ciljem zaštite, koliko je to moguće, interesa športaša i športa općenito te potaknuti potragu za mirnim i di-plomatskim rješenjima sukoba diljem svijeta. Ovim globalnim i simboličkim konceptom MOO želi promovirati olim-pijski ideal mira među mladima, kori-stiti šport kao sredstvo za uspostavu dijaloga između sukobljenih strana, pružiti humanitarnu pomoć zemljama pogođenima ratom te stvoriti mo-gućnosti za ostvarivanje dijaloga i pomirenja.

Zanimljivo je kako je - nakon što su Olimpijske igre obnovljene 1894. u Parizu - trebalo proći stoljeće da bi olimpijsko primirje dobilo novu šansu. MOO je pod vodstvom predsjednika Samarancha u suradnji s Ujedinjenim narodima uspio postići stvaranje kon-senzusa i donošenja odluke kojom je Glavna skupština UN-a 1993. godine pozvala sve zemlje članice na održa-vanje i poštivanje olimpijskog primirja na svim budućim Olimpijskim igrama. UN predstavlja važnog partnera MOO-u, pa je, u skladu s tim, Glavna skupština UN-a prošle godine usvojila rezoluciju o olimpijskom primirju i za

i e A A RAJ

Bili smo svjedoci prvoklasnog primjera snage olimpizma i športa koja se na neobičan i pomalo iznenađujući način prikazala na svjetskoj pozornici, na nedugo završenim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu

Međunarodni olimpijski pokret

ski plamen donio je toplinu prijateljstva ljudima diljem svijeta putem zajedništva i to u simbolu plamena koji se sastoji od šarenih elemenata - podsjećajući na taj način na važnost proslave ljudskoga duha i ujedno upozoravajući kako navedeni elementi predstavljaju ljude svih rasa u zajedništvu.

J R predsjednika MOO-a, koji je 2007. godine izjavio kako „samo šport ne može poticati ili održavati mir, ali ima vitalnu ulogu u izgradnji boljeg i mirnijeg svijeta“, cijelom je svijetu jasno kako su problemi na Korejskom poluotoku izrazito složeni i da navedena olimpijska inicijativa neće riješiti nuklearno pitanje preko noći, niti ga pak trajno riješiti, ali ipak čini se kako je barem zaustavila eskalaciju tinjajućeg sukoba.

Međutim, ono što svakako i provjereno može, jest omekšati tenzije i otupiti oštrice neprijateljstva, upravo dovoljno ono-liko koliko je potrebno kako bi se omogućio zdrav i otvoren dijalog koji pak predstavlja važan korak u pravom smjeru - prema ostvarenju mira.

LITERAT RA

www.olympic.org

Olympism as the power of uni�cationOne o�en talks about the values of Olympism and sports, however, when these values come into practice, they always leave a strong and special impression. We have recently witnessed a �rst-rate example of the strength of Olympism and sports, shown - in a bit strange and somewhat surprising way - on the world stage - at the recently �nished Winter Olympics in PyeongChang 2018. �is event promoted Olympism and the values spread by it - especially peace - into a global player, capturing those parts of the society and country leaders where both silent diplomacy and dreadful and threatening “snare” of atomic weapons, have completely failed.Once again it was demonstrated that appreciation of dialogue and positive approach is more valuable than any form of violence and war. A�er a series of meetings hosted by the International Olympic Committee - resulting in the Olympic Korean Peninsula Declaration - it was quite clear that something special was happening. �e Declaration represented the basis that allowed the cooperation of two Koreas at not only the delegation level, but also at the sports one, such as participation under the joint �ag at the Opening Ceremony and formation of a unique Korean Olympic Hockey Team. Indeed, the results are impressive, more so when one takes into account that no other option has allowed any kind of closer relations between these two countries. According to the former IOC Chairman Jacques Rogge , who said in 2007 that “only sport cannot foster or maintain peace, but it has a vital role in building a better and more peaceful world”, the whole world understands that the problems at the Korean Peninsula are extremely complex and that the Olympic Initiative will neither solve the nuclear issue overnight not will it permanently resolved it, but it seems that the said initiative has stopped at least the escalation of a smoldering con�ict. However, it can most certainly so�en the tensions and overcome the blades of hostility as much as it is necessary to provide a healthy and open dialogue that is an important step in the right direction - towards achieving peace. (Saša Ceraj)

(Saša Ceraj)

Zaposleni ste, imate obitelj ili je planirate osnovati? Mislite na blisku budućnost. Sigurno ne razmišljate o danima koji su daleko ili kako će vaš život izgledati kada ostarite.

Osigurajte se na vrijeme! Štednjom u CROATIA OSIGURANJE dobrovoljnom mirovinskom fondu ostvarit ćete dodatna primanja uz mirovinu uz brojne pogodnosti, od kojih izdvajamo:

Sačuvajte komadić za kasnije

0800 1884www.crosig.hr | www.crosig-trecistup.hr

—

—

—

država uplatom iz proračuna potiče vašu mirovinsku štednju – poticaji iznose 15% na sve uplate do 5000 kuna godišnje

vi birate visinu, trajanje i dinamiku uplata ovisno o vlastitim mogućnostima

sredstva su u potpunosti nasljedna i tijekom primanja mirovine te raspoloživa već od 50. godine života

Sačuvajte komadić za kasnije, jer nikada ne znate kada će vam zatrebati.

Olimp 46

Žene i šport

port se kao sastavnica kultu-rnoga života - shvaćenog u najširem smislu - pojavljuje zajedno s jednim od najvećih

izuma industrijalizacije: radi se naime o slobodnom vremenu. Starofrancuski pojam “desporter”, koji je spadao u ekskluzivni žargon aristokracije, u građanskim je uvjetima naprije “zapa-lio” akademske krugove; podsjetimo se da su temelji hrvatskog olimpizma vezani uz intelektualce širokog spek-tra, poput Bučara i Kršnjavija, a sličnih su interesa bili i njihovi sljedbenici

i nasljednici u Zagrebu, Splitu i dru-gim centrima onodobnog hrvatskog športskog i akademskog života. Tomu zahvaljujemo činjenicu da su prvi koraci ostali vrlo dobro dokumentirani, svijest o važnosti konstitutivnog ma-terijala (nazovimo ga tako), važan je dio građanskog kurikula.

Naravno, širenjem športa, njegovim sve većim prodorom u narodno tkivo, gube se tijesne veze između športa i njegovih kroničara i taj se dio postu-pno prebacuje na pleća profesionalaca (kojih je malo) i entuzijasta (čije po-znavanje struke nije uvijek dostatno). Svaki istraživač športske povijesti zna koja je vrijednost onih samozatajnih sakupljača - najčešće usko vezanih uz svoj kraj i/ili svoj šport - što ih je vo-dila svijest da će njihov napor dobiti na vrijednosti tek s vremenom, kad propadljivost ljudskog pamćenja po tko zna koji put potvrdi staru latinsku - scripta manent.

Kao voditeljica Odjela za informira-nje i izdavaštvo Hrvatskog olimpijskog odbora Radica Jurkin mogla si je do-pustiti luksuz da spoji profesiju i en-tuzijazam. Od športskog novinarstva, potom različitih dužnosničkih funkcija u športu, stalnih dodira s literaturom

i kazalištem za djecu - osobito za najmlađe „športiće“, ovo ju je suput-ništvo s maticom hrvatskog športa u okvirima njenog Odjela i Komisije za izdavaštvo i informiranje HOO-a dovelo do koncepta koji u svjetlu na-vedenih činjenica možemo, u znatnom dijelu, nazvati autorskim: do ideje knjižnice HOO-a. Što je bio osnovni pokretač za ovaj zamašni projekt?

- Naše vrhovno športsko tijelo HOO, više od četvrt stoljeća intenzivno surađuje sa svjetskim olimpijskim pokretom. Zahvaljujući tome priku-

Knjižnica Hr at ogoli ij ogo ora

i e RA KO

Voditeljica Odjela za informiranje i izdavaštvo Hrvatskog olimpijskog odbora Radica Jurkin, autorica je knjižnice HOO-a, zamašnog projekta koji je nedavno ugledao svjetlo dana

47 Olimp

pljena je bogata građa o olimpijskoj ideji, Igrama, uz bogatu izvještajnu i povijesnu građu. Red je da se pristup omogući svima koji se bave istraživa-njima hrvatskog i svjetskog olimpij-skog pokreta.

ri t o raz ije a i o re en i te atizacij gra e- Tako je. Osnivanje knjižnice pret-

postavlja uređenje nesistematizirane, javnosti uglavnom nedostupne i nepoznate građe, u smislenu, orga-niziranu, stručno obrađenu i trajno

zaštićenu knjižnu zbirku, s perspek-tivom razvoja u športsko-bibliotečni referentni centar. Inicijativa je bila dodatno potaknuta interesom poje-dinih vrhunskih športaša-studenata za korištenjem podataka i publikacija koje su u vlasništvu HOO-a, a obraća-ju nam se i mnogi športski dužnosnici i djelatnici, autori i drugi.

a o gra o HOO ana ra -olaže - Prema procjeni, raspolažemo s

više od 800 naslova, odnosno s više

od tisuću i petsto jedinica knjižne građe, među kojima su knjige, mo-nografije, časopisi, bilteni, revije, brošure, vodiči s višešportskih priredbi, priručnici, programi, letci, zatim multimedijalna izdanja i druga domaća i strana izdanja iz olimpijskog i športskog područja. Ta vrlo bogata građa uglavnom je nedostupna širem krugu korisnika zbog malih i prigodnih naklada, pa sačuvani primjerci već samim tim imaju osobitu vrijednost. Posebno napominjem građu iz me-đunarodnog olimpijskog pokreta, kao

Žene i šport

što je primjerice ona o 100 godina ideje Igara Međunarodnog olimpijskog odbora ili kandidature gradova za Olimpijske igre.

Uz to, knjižnica raspolaže dramatič-nom i povijesno važnom prepiskom sa MOO-om koja prethodi prvom nastupu hrvatskih športaša pod svojim stije-gom, na ZOI u Albertvilleu 1992.

U toj gra i na la ni t o HOO-a a a o i a o e n log- Od prve publikacije, zapisa sa

osnivačke skupštine 10. rujna 1991. i vodiča za prvo hrvatsko olimpijsko izaslanstvo u Albertville 1992., HOO je producirao više desetaka prigodnih i stručnih publikacija, monografija te vodiča i brošura višesportskih pri-redbi. Tomu treba dodati 65 brojeva časopisa Olimp koji iduće godine, pod vodstvom športskog novinara i urednika Hine Ante Drpića, obilježava dvadeset godina izlaženja. Ovdje bih istakla uspješnu digitalizaciju katalo-ga sadržaja Olimpa koji je spreman za

internetsko pretraživanje (www.hoo.hr). Uz to, spomenimo da HOO danas ima brojna periodična i prigodna izda-nja svojih članica, stoga ih pozivamo da nam ubuduće ustupe po primjerak svojih izdanja.

Ka o ratite na la nič jelat-no t članica

- Naša rubrika "Publicistika i multi-mediji" u časopisu Olimp uvedena je još 2005. godine. U njoj pratimo najnovija publicistička, ali i multimedijska izdanja, da spomenem samo filmove o velika-nima hrvatskog športa poput Dražena Petrovića ili Tamare Boroš.

Koji a gla ni artneri ro-je t njižnice

- Ovakvi projekti mogu nastati samo suradnjom srodnih djelatnosti, kao što su arhivska, muzeološka i knjiž-ničarska. Neupitna je u ovom slučaju suradnja s Hrvatskim športskim muze-jom, a osobitu potrebu za suradnjom vidim u razmjeni s bibliotekama naših

kinezioloških fakulteta. Ne skrivamo očekivanja od suradnje s Hrvatskom olimpijskom akademijom čija je misija, uz olimpijsko obrazovanje, školova-nje i stručno osposobljavanje ljudi u športu. To su sve kolege koji itekako razumiju ideju kojom se vodimo.

Ponovo ističem doprinos članica HOO-a, među kojima se izdavačkom djelatnošću ističu Hrvatski judo savez, Hrvatski planinarski savez, Hrvatski nogometni savez, Hrvatski atletski savez i Sportska zajednica Primorsko-goranske županije. Ali ima ih još...

Naravno, u važnu građu spada zbirka svih olimpijskih vijesti koje su kreirane u suradnji HOO-a s Hrvatskom izvještajnom novinskom agencijom, a ta praksa postoji od osnivanja obaju institucija.

o en li te igitalizacij Oli -a. to je igitalizacijo o tale

gra e- Idemo postupno, sukladno procje-

ni prioriteta. Prema pravilima knjižni-

Ohrabruje nas snažna potpora čelništva HOO-a, predsjednika Zlatka Mateše i Josipa Čopa, bez čega HOO ne bi imao knjižnicu nego bi i dalje samo ‘imao knjige’

Olimp 48

A tor te ta Rat o etnić a Ra ico J r in

čarske struke, informatičkih i drugih znanja materijal najprije organiziramo u knjižnične zbirke. Kroz digitalizirani katalog građa će biti dostupna za pretraživanje na internetskoj plat-formi www.hoo.hr uz mogućnost posudbe građe u knjižnici, smještenoj u sjedištu HOO-a u zagrebačkom Domu sportova. Ova knjižnica treba stvoriti mogućnost interaktivnog rada što podrazumijeva istraživanje knjižnične građe, posudbu, te korisnički rad s multimedijskom građom u prostoru knjižnice.

Koli o o la oče jete ta o a iciozno o l i t o a gla ni ra nici- Terminski plan predviđa oko dvije godine, a koordinaciju

vodi Odjel za informiranje i izdavaštvo na čelu s voditeljem. Zasad su nam, uz arhivara HOO-a, glavni suradnici dva vrsna knjižničara koji i sami upravljaju knjižničnim sustavom u svojim sredinama.

Oni ideji donose neprocjenjivo iskustvo, ali i entuzijazam na čemu sam im zahvalna. Tu je i naša Komisija za informi-ranje i izdavaštvo u kojoj, pod vodstvom Jure Ozmeca, šport-skog novinara i glavnog urednika Sportske televizije, sjede ugledna imena iz struke.

Ohrabruje nas snažna potpora čelništva HOO-a, predsjed-nika Zlatka Mateše i Josipa Čopa, bez čega HOO ne bi imao knjižnicu nego bi i dalje samo - „imao knjige“. Zahvaljujući tome, knjižnica HOO-a dat će kulturološki doprinos cjeloku-pnom nacionalnom znanju iz područja sporta i sačuvati od zaborava brojna, posebice manja izdanja o klubovima i druš-tvima - kaže Radica Jurkin.

Kad je Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora prošle godine podržalo projekt, dajući mu odgovarajuću organizacijsku, materijalnu i financijsku potporu, predsjednik Zlatko Mateša je u zaključku ustvrdio da se zapravo radi o osnivanju infor-macijsko-dokumentacijskog centra za hrvatske športaše i športske djelatnike.

U športu se to zove “postavljanjem letvice”, a na Radici Jurkin i njenim suradnicima je da ovaj ambiciozni projekt dovrše u športsko-knjižničarskom ritmu u kojem su ga zapo-čeli.

�e Croatian Olympic Committee’s Sports Library

�e idea of the Croatian Olympic Committee’s Sports Library emerged with desire to have the rich book heritage and multimedia materials, collected at the Croatian Olympic Committee, organized in accordance with the rules of profession and made available to the users. �is project, led by the Head of the Publishing and Public Relations Department Ms. Radica Jurkin, takes place with a wide range of partner support, which should result in an information and documentation center for Croatian athletes and sports sta� in two years.(Ratko Cvetnić)

Olimp 50

Šport na internetu: hoo.hr

z današnje perspektive kad nam je gotovo sve dostupno jednim klikom, bilo da želimo raditi ili se zabaviti, sljedeće riječi zvuče za-

čudno i digitalnim imigrantima, a kako ne bi digitalnim domorocima: „Ako bi se novinaru žurilo, morao je sam hvatati rezultate na osnovi onoga što je uspio pohvatati od službenog spi-kera.“, ili „U Rimu je IBM pokušao kom-pjutorsku obradu rezultata, ali ta je na prevelikim papirima stizala, poprilično nepregledna, tek drugog dana.“ Prva se rečenica odnosi na VII. Zimske olimpijske igre u Cortini d'Ampezzo 1956. godine, druga na XVII. Olimpij-ske igre 1960. godine u Rimu, njihov autor je nestor našeg športskog novi-narstva Žarko Susić (1915. - 2010.), a dostupne su na internetskim stra-nicama Hrvatskog olimpijskog odbora

(HOO), koji je krajem veljače digitalizi-rao sve brojeve magazina „Olimp“.

iduće godine, članci iz dosadašnjih 65 brojeva mogu se pretraživati po ključ-nim riječima, rubrikama ili autorima, u skladu s trendovima sve zahtjevnijih korisnika današnjeg digitalnog svijeta, koji u potrazi za informacijama ne kane previše lutati i istraživati. Pa onda često posežu za neprovjerenim infor-macijama, kopiraju i lijepe prvo što im dođe pod ruku, a toga na internetu ima i previše. Zato je, primjerice, važno i da su na stranicama HOO-a, nekoliko dana nakon Olimpijskih igara u Riju 2016. na kojima su naši športaši osvojili čak deset odličja, objavljene službene bio-grafije olimpijaca, s provjerenim poda-cima s natjecanja najvišeg ranga. Dvije

trećine od 933 biografije prevedene su i postavljene na webu, a uskoro slijedi preostala trećina.

Športska literatura u Hrvatskoj nije, na žalost, osobito opsežna, pa sve što se o športu piše mimo dnevnog izvještavanja, što se problematizira, ističe kao pozitivan primjer, o čemu se promišlja - vrijedno je štivo i treba biti lako dostupno svima koje zanima.

„Olimp“ postavlja pitanja i traži odgovore na njih. Bez pretjerivanja, možemo reći da se malo medija propi-tuje o športskim i olimpijskim vrijed-nostima, o ženama u športu, piše o športskoj publicistici i multimedijama, o stanju različitih zajednica unutar športa… Osim što se distribuira knjiž-nicama osnovnih i srednjih škola te visokih učilišta i sveučilišta, a može se i preuzeti s interneta ili čitati na

i e MAR JA A M KA O

Članci iz dosadašnjih 65 brojeva „Olimpa“ - njih gotovo 2100 - mogu se odnedavna pretraživati po ključnim riječima, rubrikama ili autorima, u skladu s trendovima sve zahtjevnijih korisnika današnjeg digitalnog svijeta

rije no ti o la o o t no i a

acionalni er i ije ti HOO-a ort a Hr at a o atni je

e ij i ro tor za iz je ta anje o ort i oga aji a

i ta ez inergije ro l HOO-a na ace oo

Digitalizirani atalog Oli a je no ta no retraži anje o lj čni riječi a r ri a a ili a tori a ao i o go ina a i roje i a

rije no ti o la o o t no i a

Olimp 52

mreži, „Olimp“ će se sada moći i lako pretraživati. Bila je to i misao vodilja Odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a čija nam voditeljica Radica Jurkin, ujedno i tajnica Komisije za informiranje i izdavaštvo, kaže kako je projekt izrade digitaliziranog kataloga bio jedan od dugoročnih planova Odjela, a za izradu su iznimno važni bili partneri u digita-lizaciji koji imaju iskustava u sveučiliš-nim rješenjima.

I jedne od prvih u međunarodnoj olim-pijskoj obitelji, promijenile su od 1996. godine do danas nekoliko koncepcij-skih i dizajnerskih rješenja, godine 2012. obogaćene su nacionalnim ser-visom vijesti HOO-a Sportska Hrvat-ska, krajem 2014. prilagođene su mo-bilnoj telefoniji, stalno se dodaju novi sadržaji, pa je i digitalizirani katalog „Olimpa“ logičan korak. U 21. stoljeću, s općom se javnošću i športskom za-jednicom najbrže i najlakše komunicira digitalnim medijima.

Kao krovna organizacija hrvatskog športa čija je primarna zadaća pro-micanje športa i olimpizma, HOO ne može očekivati od medija, koji su u stalnoj utrci za oglašivačima i čitate-ljima, da plasiraju sve informacije koje su važne za šport. Ali zato HOO može i treba, slaže se Radica Jurkin, i sam raditi na tome jer javnost zanima i ima pravo znati što se radi na promicanju športa i olimpizma, što se poduzima protiv nasilja na športskim terenima, kako se obrazuju vrhunski športaši i što rade nakon športske karijere, kako se šport financira, kakva je budućnost športskih objekata…

U medijima za to uglavnom nema mjesta, ali HOO ga je, projektima poput „Olimpa“ i servisa Sportska Hrvatska, stvorio i kontinuirano izvje-štava o športskim novostima i temama neovisno o drugim medijima. Recimo i da se servis Sportska Hrvatska, za koji je HOO godine 2013. dobio nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara,

može implementirati na svim razinama športske zajednice.

— Baš zato što vjerujemo da se neke športske teme isključuju iz izvješta-vanja, bilo da nisu dovoljno zanimljive ili senzacionalističke, želimo stvoriti i zauzeti medijski prostor i neprekidno izvještavati o tome što se događa u športu, dati svakoj priči ili događaju u športskoj zajednici mjesto koje zaslu-žuju.

Ako nema Sportske Hrvatske i „Olim-pa“, onda nema medija koji propituju te teme — kaže voditeljica Odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a. U projektu digitaliziranog kataloga „Olimpa“ najizazovnije je bilo tehnički učiniti lako dostupnom tako veliku građu, izabrati riječi koje su „ključ“ uspješnog pretraživanja, a da se članci mogu lako pratiti. O koliko je građe riječ najbolje ilustriraju brojke: dosad je, naime, izašlo 65 brojeva, a kako u svakome ima više od 24 000 riječi, radi se o gotovo 1,6 milijuna riječi materijala!

O ključnih riječi za učinkovito pretraži-vanje sadržaja bio je i te kako ozbiljan zadatak. U Odjelu za informiranje i izdavaštvo vjeruju da su ga dobro odradili, a ako i ima pogrešaka, one se lako mogu popraviti. Važno je da su svi članci, a njih je gotovo 2100, lako dostupni.

Internetske stranice nisu više samo osobne karte institucija, nego izvor podataka o svemu vezanom uz neku instituciju, a nužno im je pridružiti i društvene mreže. Bilo da dolazi iz časopisa, s internetske stranice ili s nekog servisa, svaka se važnija tema mora podijeliti i na društvenim mre-žama.

— Bez takve sinergije ne možemo ispuniti svoj cilj, a to je izvještavanje o onome što radimo. Kao jednom od pionira weba sredinom 90-ih godina, HOO-u nije teško razumjeti prednosti internetskih platformi i koristiti se njima — zaključuje Radica Jurkin.

Šport na internetu: hoo.hr

Digitized „Olimp“

�e Croatian Olympic Committee has recently digitized all the numbers of “Olimp”, the magazine that will celebrate its 20th anniversary in 2019. Articles from 65 numbers so far, almost 2100 of them, can be searched by keywords, columns or authors, as well as by numbers and years. As previously, the magazine will be distributed to the libraries of elementary and high schools, universities and colleges and it can also be downloaded from the internet or read on the web. �e website hoo.hr, one of the �rst in the international Olympic family, have changed since 1996 until the present day a couple of conceptual and design solutions; in 2012 it was enriched with the Croatian Olympic Committee’s national news service Sportska Hrvatska (Sports Croatia); since 2014 they are adapted to mobile telephony, new contents are constantly being added, making therefore the digitized “Olimp” catalogue a logical step. In the 21st century the fastest and easiest way of communicating with the general public and sports community is through the digital media. In the project of digitized “Olimp” catalogue, the most technically challenging issue was to make such a large quantity of material easily accessible, choose the words to be used as a “key” of successful searching, having the articles easily tracked at the same time. For the Croatian Olympic Committee it is not di�cult, as one of the pioneers of the web in the mid 90’s, to understand the bene�ts of internet platforms and use them. �erefore - besides the on-going work on the website - the Croatian Olympic Committee is also very active on social networks, constantly reporting the public on what it is doing. (Marijana Mikašinović)

U projektu digitaliziranog kataloga „Olimpa“ najizazovnije je bilo tehnički učiniti lako dostupnom tako veliku građu, izabrati riječi koje su „ključ“ uspješnog pretraživanja, a da se članci mogu lako pratiti

a tana o ernog orta no oar

Možda neobično zvuči, no snowboard po svemu sudeći ima neke puno starije korijene nego što

se misli, drugim riječima postoje pri-mjeri iz daleke prošlosti koji se mogu povezati s tim športom. Konkretno, u istočnoj Turskoj postoji mjesto gdje ljudi prakticiraju nešto vrlo srodno snowboardu već tri stoljeća. Priča kaže da je to spuštanje snijegom na dasci prvi osmislio dječak koji je bio zadužen da čisti očev molitveni tepih. Jednom je, kako bi si skratio i pojedno-stavio zadatak, gurao tepih po snijegu stojeći na njemu te tako otkrio i zapo-čeo novu zabavu i tradiciju u svojem kraju...

Sličnih primjera, vrlo vjerojatno, ima na više mjesta po svijetu. Za pretpostaviti je da su ljudi s prostora koji su zimi prekriveni snijegom u prošlosti pronalazili različite načine za igru, zabavu ili svladavanje snijegom prekrivenih površina. Ipak, današnji snowboard nema izravne veze ni sa jednom od tih varijanti, jer kao jedan od mlađih športova, ima jasno defini-

rano porijeklo i okolnosti u kojima je nastao.

Počeci snowboarda datiraju u šez-desete godine prošlog stoljeća, a nastao je kao mješavina surfanja na valovima, skateboardinga i skijanja, odnosno kada su surferi i skejteri tražili zimsku alternativu svom omilje-nom športu.

iz savezne države Michigan, Sherman Poppen, inače zaljubljenik u surfa-nje, izradio je za svoju kćer Wendy igračku koju je nazvao Snurfer (snow + surfer). To je bila oko 1,20 metara dugačka plastična daska, preciznije - dvije spojene dječje skije za skijanje na vodi. I pokazala se kao totalni hit! Već dogodine započela je masovna proizvodnja, a samo 1966. prodano je više od pola milijuna primjeraka.

Godine 1968. Poppen je na skijali-štu u Michiganu organizirao i prvo na-tjecanje. Bez obzira na to natjecanje, Snurfer je primarno ostao izvanredno popularna dječja igračka čija je najve-ća vrijednost u tome što su je koristila

brojna djeca i koja je zapravo inspirira-la buduće inovatore ovog športa.

Nakon Poppena koji se i službeno uzima kao otac današnjeg snowboar-da, iduća stepenica u razvoju vezana je uz Dimitrija Milovicha, Amerikanca koji je osnivač Wintersticka, prve tvrt-ke za proizvodnju snowboarda. Počet-kom sedamdesetih Winterstick daske dobile su veliki publicitet u Americi, a članci o njima objavljeni su i u ča-sopisima kao što je SKI, Newsweek i Playboy. Ipak, novi šport nije se širio željenom brzinom. Tvrtka Winterstick poslovala je s gubitkom, pa je Milovich na kraju ugasio proizvodnju (1987.). Bilo je to samo nekoliko godina prije nego je snowboard doživio prvi val masovne popularnosti. Ime Winter-stick kasnije je preuzela nova firma koja nije imala nikakve veze s Milo-vichem...

K obilježilo je rivalstvo, kako na natje-cateljskom, tako i na proizvođačkom terenu dvaju novih pionira i inovatora ovog športa. Oni su Jake Burton Car-

55 Olimp

i e A A O O

Počeci snowboarda datiraju u šezdesete godine prošlog stoljeća, a nastao je kao mješavina surfanja na valovima, skateboardinga i skijanja, odnosno kada su surferi i skejteri tražili zimsku alternativu svom omiljenom športu

ort oji la ila o t i lo o

o i

Olimp 56

penter, osnivač Burton Snowboardsa i Tom Sims, osnivač Sims Snowboardsa.

Godine 1977. Burton je na dasku dodao prvi oblik vezova, odnosno tra-ke za fiksiranje stopala te počeo drvo savijati uz pomoć pare. Već 1979. Tom Sims i Chuck Barffot izradili su prvi snowboard od fiberglasa. Uz nji-hovo nadmetanje, postupan napredak tehnologije, dodavanjem plastike, me-talnih rubnika (1985.) i drugih novih materijala, snowboardi su postajali sve sličniji današnjima.

I Szapravo je bio riješen i prije negoli je započeo. Sims je, bez obzira na jaku poziciju koju je u industriji snowboar-da imao početkom 90-ih, u duši zapra-vo bio surfer koji je puno više mario za hvatanje savršenog vala na oceanu nego za vođenje biznisa, a Burton je, s druge strane, bio potpuno posve-ćen cilju da postane vodeća osoba u industriji što je do sredine 90-ih i postigao.

U osamdesetim godinama većina skijališta nije dopuštala snowborderi-ma pristup na svoje staze. Neki su se ograđivali da ne žele biti odgovorni za potencijalne nesreće, ali zapravo se radilo o tome da nisu željeli da mladi buntovni snowborderi, sa svo-jim nadobudnim stavom, otkvačenim modnim kombinacijama i često igno-riranjem nekih nepisanih pravila na stazi, iritiraju postojeću dobrostojeću skijašku klijentelu.

Istina je da većina skijaša nije bla-

gonaklono gledala na bordere (uglav-nom tinejdžere koji su se i ponašali onako kako se tinejdžeri obično pona-šaju), tako da je pokrenuta kampanja kako bi se to promijenilo. Godine 1985. samo je 7% skijališta u Sjever-noj Americi i Europi dopuštalo pristup borderima, a već 1997. ta brojka se popela na 97% u cijelom svijetu.

Otprilike u isto vrijeme dogodile su se i druge vrlo važne stvari za razvoj tog športa. Godine 1982. u Suicide Sixu (savezna država Vermont), odr-žano je prvo međunarodno snowboard natjecanje u SAD-u, u disciplinama spust i veleslalom. Iduće godine or-ganizaciju je preuzeo Burton, a 1985. natjecanje je preseljeno u Stratton Mountain, također u Vermontu, gdje je preimenovan u U.S. Open Snowbo-arding Championship. Danas je to jedno od najprestižnijih natjecanja u snowboardu.

Godine 1983. Sims je organizi-rao prvo halfpipe natjecanje u Soda Springsu u Kaliforniji. Prvo natjecanje Svjetskog kupa održano je u austrij-skom mjestu Zürs, 1985., kada je snowboard priznat kao službeni sport, a 1990. osnovan je i međunarodni savez - International Snowboarding Federation (ISF).

T stilovi i discipline (1991. boardercro-ss), mnoga natjecanja koja poznajemo i danas (Air & Style, X Games), po-javila su se neka od najvećih imena u povijesti ovog športa poput Terje

Haakonsena, a popularnost je porasla i kod ženske populacije. Veliku ulogu u svemu tome imali su filmovi i spoto-vi koji su dokumentirali evoluciju ovog športa i pritom lansirali među zvijezde profesionalne snowboardere koji su se međusobno natjecali tko će izvesti atraktivniji trik i savladati opasniju padinu.

Danas je snowboard jedan od naj-gledanijih i najatraktivnijih športova na programu ZOI-a, ali olimpijski po-četak ovog športa ni na koji način nije ukazivao na tako svijetlu budućnost. Godine 1995. kada je snowboard (u pokušaju MOO-a da privuče mlađu publiku) uvršten na program ZOI, taj šport smatran je kontrakulturom - samo nekoliko godina ranije Times ga je proglasio „najgorim novim špor-tom“.

Također, MOO je za krovnu organi-zaciju snowboarda u to vrijeme pri-znavao Međunarodni skijaški savez (FIS), a ne ISF kojeg su osnovali i pri-znavali sami boarderi.

I N Terje Haakonsen, u to vrijeme sigur-no najbolji snowboarder na svijetu, bojkotirao prve Igre 1988. u Naganu. Problemima tu nije bio kraj. Olimpijski pobjednik, Kanađanin Ross Rebagliati na doping testu bio je pozitivan na marihuanu, pa mu je medalja nakratko oduzeta (ubrzo je vraćena jer ma-rihuana nije zapravo bila na popisu zabranjenih supstanci); dvije američke snowboarderice odbile su nositi naci-onalnu trenirku na doručku u olimpij-skom selu, a naknadno se saznalo da treneri koji su bili u pratnji američke reprezentacije uopće nisu snowboar-deri. Ukratko - loš početak.

No unatoč tomu, nastavak je bio više nego uspješan. Tako je na ovogo-

a tana o ernog orta no oar

Za Božić 1964. godine, inženjer iz savezne države Michigan, Sherman Poppen inače zaljubljenik u surfanje, izradio je za svoju kćer Wendy igračku koju je nazvao Snurfer

Ja e B rton ar enter

57 Olimp

Sport that celebrates youth and freedom

It may sound strange, but snowboarding seems to have some older roots and there are examples from the past that can be linked to this sport. However, today's snowboarding has nothing to do with any of these variants of the past, because - as one of the younger sports -it has clearly de�ned origins and the circumstances in which it originated.�e beginnings of snowboarding date back to the 60’s of the last century and the sport was created as a mixture of sur�ng, skateboarding and skiing i.e. when surfers and skaters were looking for a winter alternative to their favorite sport.In the 90’s, an important role in popularizing snowboarding was played by movies and music videos that documented the evolution of this sport and launched professional snowboarders - mutually competing to perform a more attractive trick and overcome a more dangerous slope - among the stars.Today, snowboarding is one of the most watched and most attractive sports on the program of the Olympic Games, but the Olympic start of this sport has in no way indicated such a bright future. In 1995, when snowboarding (in an IOC’s attempt to attract younger audience) was included in the Winter Olympics’ program, that sport was considered counter-culture - only a few years earlier the British Times declared it the "worst new sport". In the new millennium, snowboarding reached its peak and became a mass sport as we know it today.In its beginning, snowboarding was a revolution, celebration of youth and freedom and it has remained as such - in the best sense - until the present day.(Ana Popovčić)

dišnjim Igrama u Pjongčangu snowboard bio zastupljen sa pet disciplina, a Čehinja Ester Ledecka ušla je u povijest kao prva športašica koja je osvojila zlatne medalje u dva različita špor-ta na istim Zimskim olimpijskim igrama - u superveleslalomu u alpskom skijanju te u paralelnom veleslalomu u snowboardu. Time su nekako i simbolički pomirena ova dva športa koja su u početku teško podnosila suživot na stazi.

U novom tisućljeću snowboard je doživio vrhunac i postao masovni šport kakvim ga poznajemo danas. Ukratko, transfor-mirao se od teško upravljive krute drvene daske bez rubnika i vezova, u elegantni, lagani i fleksibilni proizvod potpuno prila-godljiv korisniku. Natjecanja su se preobrazila od pogibeljnog ravnog spusta do nevjerojatnih akrobacija, a jedan neprihva-ćeni šport postao je općeprihvaćen zadržavši pri tome svoju vlastitu posebnu energiju.

Snowboard je u svojim počecima bio revolucija, slavljenje mladosti i slobode, a to je u najboljem smislu ostao i danas.

LITERAT RA

Majda Gregorović Čolović, Kratka povijest snowboarda https://www.skijanje.hr/

snowboard/info/clanak/kratka-povijest-snowboarda?id=12435

Paul J. MacArthur, The Top Ten Important Moments in Snowboarding History

https://www.smithsonianmag.com/history/the-top-ten-important-moments-in-

snowboarding-history-6851590/

http://www.bulgariaski.com/snowboarding.shtml

Sport that celebrates youth and freedom


https://www.skijanje.hr/snowboard/info/clanak/kratka-povijest-snowboarda?id=12435

https://www.skijanje.hr/snowboard/info/clanak/kratka-povijest-snowboarda?id=12435

https://www.smithsonianmag.com/history/the-top-ten-important-moments-in-snowboarding-history-6851590/

https://www.smithsonianmag.com/history/the-top-ten-important-moments-in-snowboarding-history-6851590/


ŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKA

PRIČA O POBJEDIAutor: Rosie KugliIlustrator: Goran TelakGodina i mjesto izdavanja: 2016, ZagrebStranica: 172Format: 16 x 20,5 cmUvez: tvrdiIzdavač: Školska knjiga, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: Grafičko-likovna redakcija Školske knjigeTisak: Grafički zavod Hrvatske, ZagrebDostupnost: Knjižare i knjižnice diljem Hrvatske Cijena: 149,00 kuna

Priča o pobjedi još jedan je roman za djecu iz ciklusa knjiga o poznatim športašima i prati profesionalnu plivačku karijeru

Gordana Kožulja. U Gordanov život ulazimo u trenutku trenerove odluke da ga ne povede na juniorsko prvenstvo Europe. Uslijedila je tuga, pa razočaranje, pa defetizam i možda prva važna životna lekcija o tome da odustati može svatko, ali da oni koji prepreku prođu postaju čvršćima i boljima. Lekcija o upornosti, koju ne može zamijeniti ni talent, ni genijalnost ni obrazovanje: jer svijet je prepun neuspješnih talentiranih ljudi, neshvaćenih genija i obrazovanih, a propalih ljudi, dok su upornost i odlučnost šifra za postizanje bilo kojeg cilja. Gordan je odlučio biti uporan i svakim

sljedećim treningom sve snažniji, sve bliži uspjehu kojeg je želio. Istodobno, ovo je knjiga o obitelji, njezinoj ulozi u formiranju športaša. Priče o pobjedi možda ne bi bilo bez dnevnika Gordanova oca koji je pedantno bilježio odrastanje i napredak Gordana i njegove starije sestre Martine te vlastite želje i analize njihovih rezultata, podsjetivši time Gordana na sve važne lekcije usvojene putem. Roman je to o prijateljstvima i suparništvu, o športskim počecima i tome

pronađe li disciplina športaša ili športaš disciplinu, o usponima i padovima, o Gordanovim snovima, iskoraku u mladenaštvo, maštanju o onome: „jednog dana… kad odrastem“ te njegovu putu u sve kvalitetnije plivačke rezultate. Zanimljiva je struktura kojom mladog čitatelja uranja u Gordanove plivačke početke, pa vraća u onaj neodlazak na Europsko prvenstvo, u dane u kojima je umjesto odustajanja postavio cilj - odlazak na Europsko juniorsko prvenstvu u Istanbulu godinu kasnije i povećao ulog - dodatnim, tzv. „suhim“ treninzima. Odlučnost, rad, upornost i opipljiv, godinu dana udaljen cilj, bili su dobitna kombinacija - osobni rekord ostvaren u kvalifikacijama, pa novi u polufinalu i još jedan četiri sekunde brži osobni rekord u B finalu. Dvojbe je li Gordan plivač za reprezentaciju ili nije više nije bilo. Put jednoj velikoj športskoj karijeri bio je otvoren. Promjena trenera donijela je nov entuzijazam, nove rekorde, i novo zasađeno sjeme mudrosti - „sudbina pravog športaša jest borba protiv svojih i tuđih slabosti“. A onda je stigla operacija, još jedan test upornosti, no tada Gordan više nije imao sumnji, iako je time morao propustiti Svjetsko juniorko prvenstvo. Uslijedile su nove medalje, ali i odlazak na studij u Ameriku, novi trener, novo nezadovoljstvo, još jedna promjena trenera, Mike Bottom, novi pristup plivanju, usavršavanje finesa, svjetski vrijedni rekordi i medalje, četvore Olimpijske igre, naslov prvaka Svjetskog kupa i svjetskog rekordera pa ljubav i završetak jedne, a početak druge karijere koju Gordan još ispisuje.

SPORTSKO NOVINARSTVOAutor: Miroslav VasiljRecenzenti: dr. sc. Damir Kukić, dr. sc. Najil Kurtić, dr. sc. Đorđe Obradović, Zdravko Reić, dr. sc. Marko Sapunar, dr. sc. Zoran TomićGodina i mjesto izdavanja: 2014., Zagreb/Sarajevo/Mostar Stranica: 264 Format: 17 x 24,5 cm Uvez: tvrdiIzdavač: Synopsis, Zagreb, Synopsis, SarajevoOblikovanje i priprema za tisak: Fram-Ziral, MostarTisak: Fram-Ziral, MostarDostupnost: knjižare VBZ-a, e-knjižara Synopsisa - http://www.synopsisbook.com, knjižnice diljem Hrvatske cijena: 190,00 kuna / 40 KM

Iako je potreba za kretanjem i igrom svojstvena ljudskom rodu, još od vremena gladijatorskih igara ljudi pokazuju veliko zanimanje

i njeguju posredovano participiranje u športskim aktivnostima, pa ne čudi što je športska rubrika odnosno redakcija jedna od pet tradicionalnih u masovnim medijima. Zahvaljujući sve jačem društveno-komercijalnom značaju športa, športske vijesti redovito zauzimaju značajan prostor naslovnih stranica kako tiskanih informativno-političkih dnevnika, tako i online medija te najava dnevnih informativnih emisija elektroničkih medija. Knjiga „Sportsko novinarstvo“ pregledan je, poučan i analitičan pregled cjelokupnosti športskog novinarstva koji kroz sedam cjelina pruža znanstven i praktičan pogled na širok opseg načina, žanrova,

emisija i postupaka kojima informacije iz svijeta športa dolaze do sve šire publike. Prva cjelina - Sport i mediji - govori o povezanosti športa i medija, kompetencijama športskih novinara i etičkim dvojbama koje suvremenost stavlja pred njih te donosi teoriju selekcije vijesti u športu. Druga cjelina - Tisak - kako joj i ime govori, prezentira vrste športskog tiska i specifičnosti žanrova, upoznaje nas s vrstama lidova te obrađuje najave športskih događaja i opremu tekstova,

poentirajući na efektnim završecima istih.Treća cjelina - Radio - obrađuje vrste športskih radijskih emisija i žanrove, s posebnim naglaskom na izravnim i kombiniranim radijskim prijenosima športskih događaja. Četvrto poglavlje - Televizija - posvećeno je najutjecajnijem mediju, televizijskim športskim emisijama, žanrovima, povijesti izravnih prijenosa te kompetencijama, znanjima i vještinama športskih komentatora u ulozi stručnih sukomentatora športskih prijenosa. Peta cjelina posvećena je rastućem sektoru online novinarstva, njegovim specifičnostima, izvještavanju o događajima koji su u tijeku, pisanju bloga te ostalim specifičnostima pisanja u online novinarstvu, dok šesta govori o praćenju športskih tema u razdobljima kada nema natjecanja te o istraživačkom novinarstvu. Posljednje poglavlje govori o ustroju športske redakcije, nadležnostima i obvezama članova redakcije te budućnosti športskog novinarstva.Knjiga je namijenjena studentima novinarstva, komunikologije i odnosa s javnošću, kao i djelatnicima u odnosima s javnošću pri športskim klubovima i institucijama, no nesumnjivo je zanimljivo, kvalitetno, poučno i korisno štivo i svima onima koji se namjeravaju baviti ili se već bave športskim novinarstvom, čemu svjedoče i riječi Zdravka Reića, dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije: „..kad bi mladi novinari, oni koji kreću u karijeru sportskog novinara, temeljito proučili ovu knjigu, siguran sam da bi brže napredovali, bili bolji, učinkovitiji, korektniji, objektivniji.“

Olimp 58

http://www.synopsisbook.com

http://www.synopsisbook.com

DRAŽEN: ŽIVOT I OSTAVŠTINA KOŠARKAŠKOG MOZARTAAutor: Todd Spehr Prijevod: Marin PopovićGodina i mjesto izdavanja: 2016., ZagrebStranica: 280Format: 16,5 x 24 cmUvez: meki, s klapnomIzdavač: Mozaik knjiga, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: Marko Katičić / Eva Vidmar Tisak: Denona, ZagrebDostupnost: knjižnice i knjižare diljem Hrvatskecijena: 99,00 kuna

Knjiga australskog autora - negdašnjeg košarkaša, košarkaškog trenera i novinara - za sve je čitatelje koji su bili dionici vremena

života i karijere Dražena Petrovića još jedna, zanimljiva i emotivna, prilika za obnovu sjećanja, a za mlade čitatelje izvor je inspiracije i nadahnuća za ostvarenje maštom ocrtanih snova i postavljenih ciljeva.U Uvodnoj riječi autor nas vraća u 1985. i uvodi u vlastita sjećanja, podsjećajući pritom čitatelja kako je Dražen dobio nadimak košarkaški Mozart. U Predgovoru riječ prepušta Diggeru Phelpsu koji se prisjeća svog prvog susreta s Draženom, svoje želje i pokušaja da Dražen postane dijelom košarkaške momčadi sveučilišta Notre Dame, vlastita razočarenja kad mu to nije pošlo za rukom te Draženova pogreba za

koji kaže kako je bio dan „svojevrsnog primirja“, Draženu u čast.Uvod nas vraća u Zagreb 1989. na posljednje ekskluzivno europsko košarkaško prvenstvo, jer ubrzo je postalo jasno da najbolji europski igrači odlaze graditi karijeru u NBA ligu, realizirajući što prijašnje generacije najboljih europskih igrača nisu mogle. Slijede dvadeset i dva poglavlja koja prate Draženovu karijeru od početaka njegova zanimanja za košarku 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, košarkaškog uspona u tinejdžerskim

danima od 1979. do 1982., prisjeća nas na Draženov status zvijezde i izgubljeni naslov (1982. / 1983.). U četvrtom poglavlju pratimo Dražena na odsluženju vojnog roka i okolnosti koje su iznjedrile Phelpsovu ponudu za nastavak karijere na američkom sveučilištu, ali i Draženovu odluku da „potpiše“ za Cibonu. Ta odluka dovela je Cibonu do najbolje momčadi Europe u sezoni 1984./1985., a Dražena do statusa najboljeg igrača Starog kontinenta sezonu kasnije. Sedmo poglavlje progovara o pokušajima zaobilaženja pravila prema kojemu igrači mlađi od 28 godina nisu imali dopuštenje države za nastavak karijere u inozemstvu, u osmom Dražen je već u redovima madridskog Reala, slijede novi pokušaji za Draženov transfer u Ameriku, pa „borba za mjesto pod suncem u Portlandu krajem 80-ih, Draženova želja da bude razmijenjen, „novi život“ 1990. /1991., pa napokon američki uspon krajem 1991. i sazrijevanje u godini međunarodnog priznanja Hrvatske i njezinog prvog samostalnog nastupa na olimpijskim igrama. Slijede poglavlja „Bek zvjezdanog statusa 1992./1993.“ i „U NBA ligi sam dokazao sve što sam želio dokazati, proljeće 1993. godine“, pa prvi tjedan lipnja 1993. u kojemu se Draženova budućnost činila neizvjesnom i Draženov ulazak u vječnost 7. lipnja 1993. Poglavlje o životu nakon Draženove smrti i spoznaja da je Dražen posuo trajne podsjetnike u svijesti svih ljubitelja športa, pripadajući svima onima koji i danas posjećuju njegov grob, sjećaju se jedne velike karijere i jednog izvanserijskog čovjeka.

i e AJA A OBRADO

59 Olimp

AEROKLUB ZADAR: NAŠIH 70 GODINAAutor: Ladislav RadulićGodina i mjesto izdavanja: 2017., ZadarStranica: 50Format: 16 x 24 cmUvez: mekiIzdavač: Aeroklub ZadarOblikovanje i priprema za tisak: Dpi grafika, ZadarTisak: Dpi grafika, ZadarDostupnost: informacije u Aeroklubu Zadar, Put bokanjca 26, 23000 Zadar, tel./fax: 023 322 355, mob: 091 5238 598cijena: prigodno izdanje

Povodom sedamdesete obljetnice postojanja Aerokluba Zadar, autor nas upoznaje ne samo s poviješću kluba i letenja na

zadarskom području, već i s cjelokupnom poviješću letenja, od najranijih ljudskih teorija koje ostaju na razini legendi i mitova, poput onog antičkog pjesnika Homera o letu Dedala i Ikara, pa preko Leonarda da Vincija, Fausta Vrančića, braće Montgolfier i Garnerin, Krste Mazarovića (čiji let balonom 1789. u Zagrebu, simbolički predstavlja godinu stvaranja hrvatskog zrakoplovstva), biskupa Josipa Franje Domina, zagrebačkog trgovca drvom Davida Schwarza i pruskog generala grofa Ferdinanda Zeppelina te Talijana Merighija, sve do braće Wright koji su 17. prosinca 1903. prvi, umjesto balonom poletjeli zrakoplovom i tim činom označili početak

modernog zrakoplovstva. Već 1905. u Parizu se, na inicijativu Francuske, Belgije i Njemačke, utemeljuje FIA - Svjetska zrakoplovna federacija. Pet godina poslije, zrakoplovom konstruktora Eduarda Slavoljuba Penkale u Zagrebu polijeće i Dragutin Novak, a dvije godine poslije leti se i u Zadru. Ivan Meštrović, 1915., polaže pilotski ispit u Bečkom Novom Mjestu i postaje prvi zadarski pilot. Povijest se nastavila pisati, a iz stranice u stranicu donosi nam je i autor, sve do 1947. godine koja

otvara temu zadarskog športskog zrakoplovstva, koje je, na inicijativu Vladimira Popova, startalo 18. svibnja, utemeljenjem zrakoplovnog društva Mladi pilot. Klub se počinje baviti zrakoplovnim modelarstvom i širenjem zrakoplovno-športske propagande među zadarskom mladeži i već sljedeće, 1948. godine, organizira letenje jedrilicama, a 1949. na prvi padobranski tečaj Kluba upisuje se više od 50 polaznika iz grada i mnogo djevojaka i mladića iz prigradskih naselja. Od 1954., kad klub dobiva jedrilicu tipa Roda, malo zatim i Čavku te autovitlo za povlačenje jedrilice tipa Herkules, zrakoplovni šport sve intenzivnije buja u Zadru, a čitatelj upoznaje ljude koji su u tom rastu imali značajnu ulogu te spoznaje razmjere sve atraktivnijih tečajeva i letačkih aktivnosti kroz riječi i fotografije koje prizivaju neka minula vremena sve do 1991. kada zadarski letači svoja znanja i sposobnosti, ali i svoje zrakoplove i padobrane (njih 32 ustupljena za dostavu hrane, streljiva i lijekova Vukovaru) stavljaju u službu obrane domovine. U srpnju 1993. zadarsko je uzletište ponovo otvoreno, a padobranska aktivnost se sve više razvija, klub organizira i državno padobransko prvenstvo, a 2011. Hrvatska prvi put ima predstavnike na svjetskom kupu i europskom prvenstvu, u disciplini freefly. Među njima je i zadarski padobranac Rinaldo Berović. Od 2012. AK Zadar postaje ovlaštena organizacija za osposobljavanje pilota - Private Pilot Licence, a od 2014. i za osposobljavanje pilota za noćno letenje.

Olimp 62

OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPA

HZ o ijelio go i nje nagra e naj olji ort i no inari a

Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) dodijelio je 5. ožujka na prigodnoj svečanosti u Novinarskom domu, nakon 28. Sabora HZSN-a, tradicionalne godišnje nagrade najboljim športskim novinarima i medijskim suradnicima.

Prestižnu nagradu Novinara godine dobio je Marko Cvi-janović (na slici) iz riječkog Novog lista, a nagradu mu je uručio predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.

Nagradu za životno djelo dobila je dugogodišnja novinar-ka i urednica regionalnih izdanja Sportskih novosti Ankica Jagodar te posthumno novinarska legenda Tomislav Židak čijoj je supruzi Snježani nagradu uručio glavni tajnik HOO-a Josip Čop.

Priznanje za lokalno novinarstvo pripalo je Darku Priba-niću iz Ogulina, a nagradu mu je uručio pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za sport na lokalnoj razini Siniša Krajač. Pri-znanje HZSN-a za fotografiju dobio je fotoreporter Pixsella Goran Stanzl, nagradu za TV reportažu HTV-ov novinar Edin Mahmuljin, dok je novinar portala Goal.hr Hrvoje Tiro-ni nagrađen u kategoriji intervjua. Posebno priznanje za suradnju s medijima dobio je svjetski gimnastički prvak Tin Srbić, a priznanje za najbolju press službu - Rukometni klub PPD Zagreb - uručeno je glasnogovorniku Goranu Rokniću.

tra ag .o.o. zlatni onzor r at i oli ijaca

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i vodeća tvrtka u svjet-skom građevinskom sektoru, Strabag d.o.o. (www.strabag.hr) potpisali su 19. siječnja u sjedištu HOO-a u Zagrebu,

sponzorski ugovor zlatnog sjaja. Tvrtka Strabag, koja u Hrvatskoj djeluje više od dvadeset godina, ima 74 tisuće zaposlenih i godišnji prihod veći od 15 milijardi eura, prva je građevinska tvrtka koja je odlučila stati iza hrvatskih olimpijaca. Ugovor na razdoblje od 1. siječnja do 31. pro-sinca 2018. godine potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop, te direktor i prokurist Strabaga Daniel Stepinac i Sven Müller.

U pozdravnoj riječi predstavnicima novog sponzora predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo je da hrvatsku olimpijsku obitelj iznimno veseli činjenica da je Strabag d.o.o. pokazao visok stupanj društvene odgovornosti i odlučio graditi ne samo velebne građevinske objekte po-put autoceste Zagreb - Macelj ili Mosta Franje Tuđmana u Dubrovniku, nego i športske uspjehe hrvatskih olimpijaca. Svečanom potpisivanju ugovora između HOO-a i Strabaga nazočila je i prva hrvatska sanjkaška olimpijka, sudionica ZOI u Pjongčangu 2018. Daria Obratov.

Osim potpisnika ugovora, Strabag d.o.o. predstavljali su i voditelji poslovnog područja Jugoistočna Europa - Herbert Krutina (ujedno i predsjednik Nadzornog odbora), te Dra-gan Pavelić (član Strabagova Nadzornog odbora), kao i sa-vjetnik tvrtke Đuro Kovačev, a u ime Hrvatskog olimpijskog odbora potpisivanju ugovora nazočio je i pomoćnik glavnog tajnika za marketing Ranko Ćetković.

e e eta tina HOO-a

U zagrebačkom hotelu Panorama 28. veljače ove godi-ne održana je pedeseta skupština Hrvatskog olimpijskog odbora. Skupštinari su jednoglasno usvojili Programsko i financijsko izvješće HOO-a za predolimpijsku 2017. godinu koja je završila ispunjavanjem svih programskih obveza HOO-a posebice prema nacionalnim športskim savezima.

Također jednoglasno, usvojili su i izmjenu Financijskog plana za 2018. koji je uvećan za tri milijuna kuna po za-vršnom obračunu prihoda od igara na sreću. Tako će za program javnih potreba športa državne razine HOO imati 154.067.209 kuna umjesto predviđenih 151.067.209 kuna. Tri milijuna kuna u cjelosti se raspoređuju nacional-nim športskim savezima za pripreme i natjecanja hrvatskih športaša što povećava redovne programe športskih saveza s oko 82,6 na 85,6 milijuna kuna.

Skupština HOO-a prihvatila je promjenu kriterija katego-rizacije športaša za 43 športa, izvješće Nadzornog odbora, revizijsko izvješće, izmjenu članka u Statutu zbog ulaska HOO-a u sustav PDV-a i druge prijedloge Vijeća kao što je izbor vanjske revizorske kuće.

Young sports reporter Filip Ožbolt selected for the IOC's media training

Young sports reporter Filip Ožbolt from Rijeka has been selected for one of four European representatives at this year's IOC media training for young reporters that will take place at the Youth Olympic Games in Buenos Aires in October. Filip will be one of 30 young reporters from all around the world that will be given the chance to learn with experienced mentors from several countries. If he proves his journalistic potential at the Youth Olympics in Bueno Aires, he can enter the Top 15 young reporters from �ve continents that will continue their training at the Winter Olympic Games (ZOIM) in Lausanne in early 2020. All travel and "training" expenses of Filip Ožbolt will be borne by the International Olympic Committee.Filip Ožbolt was entered for the IOC competition in October last year by the four-member board of the Croatian Olympic Committee and Croatian Sports Journalists Association (HZSN), along with Simona Margetić.

Kosovo’s �ve-member Delegation visited the Croatian Olympic Committee

As part of the international Olympic education and knowledge exchange, the Croatian Olympic Committee's expert team - under the leadership of the Secretary General Josip Čop - hosted a �ve-member Delegation of the Kosovo Olympic Committee (KOC) from 5th to 7th March in Zagreb.In a three-day working visit, the Delegation from Pristina consisting of: Head of the Project Department Jeton Rudari, Financial Director Endrit Syla, Executive Assisstant Director Rejhan Halili, Legal Advisor Blerina Imeri and KOC spokesman Kushtrim Krasniqi attended a series of business meetings on the topics of Croatian and Kosovo experiences in the Olympic Solidarity projects, Olympic and development projects, EU funds, sports in the local community, sports arbitration, �nances, media cooperation and other areas.�e Kosovo Olympic Committee, which was recognized by the International Olympic Committee on October 22nd, 2014, has already noted its athletes' historical success – the Olympic gold medal won by Majlinda Kelmendi in Judo at the Rio Olympics 2016. "�e Croatian Olympic Committee, which – not so long ago – went through the historical path of independent performance of its athletes, will give the KOO maximum professional and advisory assistance", said the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša in the welcoming speech to his Olympic colleagues of Kosovo.

i e RAD A JURK

63 Olimp

Mla i ort i no inar ili Ož olt iza ran za rogra o e MOO-a

Mladi športski novinar Filip Ožbolt iz Rijeke, izabran je za jednog od četiri predstavnika Europe na MOO-ovom programu obuke mladih novinara na Olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu u listopadu 2018. godine.

Filip će biti jedan od 30 mladih novinara iz cijelog svijeta, koji će imati priliku učiti s iskusnim mentorima iz nekoliko država.

Dokaže li svoj novinarski potencijal na OIM u Buenos Airesu, može ući u top 15 mladih novinara s pet kontine-nata koji će obuku nastaviti i na Zimskim olimpijskim igra-ma mladih (ZOIM) u Lausanni početkom 2020. godine. Sve troškove puta i "školovanja" Filipa Ožbolta snosit će MOO.

Inače, Filipa Ožbolta je na natječaj MOO-a još u listo-padu prošle godine prijavilo četveročlano povjerenstvo HOO-a i HZSN-a koje je uz Filipa na natječaj kandidirao i Simonu Margetić, iz Koprivničkih Brega.

eteročlano oli ij o iza lan t o Ko o a HOO-

U sklopu međunarodnog olimpijskog obrazovanja i razmjena znanja, stručna služba Hrvatskog olimpijskog odbora pod vodstvom glavnog tajnika Josipa Čopa, ugosti-la je od 5. do 7. ožujka u Zagrebu, peteročlano izaslanstvo Kosovskog olimpijskog odbora.

U radnom trodnevnom posjetu izaslanstvo iz Prištine u kojem su bili voditelj projektnog odjela Jeton Rudari, fi-nancijski direktor Endrit Syla, izvršna pomoćnica direktora Rejhan Halili, pravna referentica Blerina Imeri i glasnogo-vornik KOO-a Kushtrim Krasniqi, odradilo je niz poslovnih susreta na temu hrvatska i kosovska iskustva u projek-tima Olimpijske solidarnosti, olimpijskih i razvojnih pro-jekata, EU fondova, športa u lokalnoj zajednici, športske arbitraže, financija, medijske suradnje i drugih područja.

Kosovski olimpijski odbor, koji je priznat od Međunarod-nog olimpijskog odbora 22. listopada 2014. godine, već je zabilježio povijesni uspjeh svojih športaša osvajanjem zlatne olimpijske medalje u judu Majlinde Kelmendi u Riju 2016. godine.

„Hrvatski olimpijski odbor koji je, ipak ne tako davno, prošao povijesni put samostalnog nastupa hrvatskih špor-taša, dat će KOO-u maksimalnu stručnu i savjetodavnu pomoć“, istaknuo je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u pozdravnom govoru kosovskim olimpijskim kolegama.

OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPAOLIMPA

ro o iran r i nara taj r at i in tr tora e lanja

Hrvatska olimpijska akademija (HOA) promovirala je 14. veljače prvi naraštaj instruktora veslanja školovanih u su-radnji s Hrvatskim veslačkim savezom (HVS). Među 22 pola-znika koji su uspješno završili program za instruktore ve-slanja su i olimpijci Marko Banović (OI Barcelona i Atlanta) i Hrvoje Telišman (OI Atlanta), kao i prve žene-instruktorice Iva Dujmešić i Lucija Nuskern Karaica, a pored njih diplome instruktora dobili su i Željko Belec, Matija Božić, Marijan Filipović, Krešimir Kavčić, Krunoslav Klak, Krešimir Kuhar, Branko Markota, Mićo Mikulić, Aleksandar Naumović, Go-ran Nuskern, Danijel Puzjak, Ante Ramadan, Željko Ravlić, Andrej Smilović, Matija Sudić, Dario Šabić, Filip Šimunović i Dražen Škoda.

Svečanost uručivanja diploma u zagrebačkom hotelu Panorama svojom nazočnosti uveličali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop, dopredsjednici HOO-a Sanda Čorak i Damir Martin (dvostruki srebrni olimpijac, London i Rio), Valent Sinković (zlatni i srebrni olimpijac, Rio i London), predsjed-nik i glavni tajnik HVS-a Branimir Bašić i Zdravko Gajšak, članica Nacionalnog vijeća za sport Danira Bilić, načelnik sektora za razvoj sporta pri SDUŠ-u Darko Vučić, članovi Upravnog vijeća HOA-e Jasenka Wolf-Cvitak i Damir Klanac, predsjednik Stručnog vijeća HOA-e Goran Sporiš, voditeljica za osposobljavanje i stručno usavršavanje kadrova u sportu i stručna suradnica HOA-e Marina Uremović i Velinka Katić te druga ugledna imena hrvatskog športa.

Ravnatelj Akademije Saša Ceraj naglasio je značaj prvih instruktora veslanja za naš šport te biranim riječima zahva-lio timu vrhunskih hrvatskih kinezioloških stručnjaka na čelu s najuspješnijim trenerom u izboru Svjetske veslačke federacije (FISA) 2015., višestrukim laureatom HOO-a Ni-kolom Bralićem, kojemu je ravnatelj Ceraj uručio posebne zahvalnice koje su dobili i Drago Vujević, Goran Fruk i Goran Nuskern.

ri r ženo član t o za o aranje r c eerlea ing en o i o erli ting

Četiri od sedam nacionalnih športskih saveza, koji su bili na dvogodišnjem "čekanju" i imali privremeno članstvo, od siječnja 2018. godine postali su pridruženi članovi što je korak do redovnog članstva u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Pridruženi članovi postali su Hrvatski savez za obaranje ruku, Hrvatski cheerleading savez, Hrvatski kendo savez i Hrvatski powerlifting savez.

Hrvatski savez za obaranje ruku http://www.obaranje-ruke.hr/ sa sjedištem u Zagrebu, Medulićeva 2, član je Svjetskog saveza za obaranje ruke (World Armwrestling Federation) i Europskog saveza za obaranje ruke (European Armwrestling Federation) čiji je dopredsjednik Hrvat, pred-sjednik našeg Saveza Aleksandar Jakovac (tajnica Saveza je Jolanda Jurević).

Hrvatski cheerleading savez http://www.cheerleading.hr/ sa sjedištem u Splitu, Pujanke 77, član je Međunarod-nog cheerliding udruženja (International Cheer Union). Predsjednica Saveza je Slavica Donkov, a tajnik Siniša Stan-kov.

Hrvatski kendo savez http://www.kendo.hr/ sa sjedi-štem u Zagrebu, Zvonimira Cimermančića 2, član je Me-đunarodnog kendo saveza (International Kendo Federati-on) i Europskog kendo saveza (European Kendo Federation). Predsjednik Saveza je Marko Lukić, tajnik Tomislav Pandurić.

Hrvatski powerlifting sa-vez http://www.hpls-power-lifting.hr/ sa sjedištem u Viro-vitici, Matije Gupca 63, član je Svjetskog powerlifting saveza (International Powerlifting Fe-deration) i Europskog powerlifting saveza (European Power-lifting Federation) Predsjednik Saveza je Danijel Škopec.

Status privremenog članstva imaju još Hrvatski korfball savez, Hrvatski savez američkog nogometa i Hrvatski ju-jitsu savez.

D a e et go ina Ko i ije za ra no ra no t olo a ort

U nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa među kojima je bio i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, Komisija za ravnopravnost spolova u športu Hrvatskog olimpijskog odbora obilježila je u prosincu prošle godine u zagrebačkom hotelu Panorama 20. obljetnicu uspješnog djelovanja.

Jedna od najagilnijih Komisija HOO-a od samih početaka (kada se zvala Odborom za skrb o ženama u sportu), in-tenzivno ustrajava na pitanjima uključenosti žena na svim razinama športa. Njena predsjednica Morana Paliković Gru-den, dopredsjednica HOO-a i članica Vijeća u više mandata,

Olimp 64

http://www.obaranje-ruke.hr/

http://www.obaranje-ruke.hr/

http://www.cheerleading.hr/

http://www.cheerleading.hr/

http://www.kendo.hr/

http://www.hpls-powerlifting.hr/

http://www.hpls-powerlifting.hr/

Associated membership for armwrestling, cheerleading, kendo and powerli�ing

Four of seven national sports federations, who were put on a two-year hold and had a temporary membership, became associated members as of January 2018, which is a step towards regular membership at the Croatian Olympic Committee. �e Croatian Armwrestling Federation, the Croatian Cheerleading Federation, the Croatian Kendo Federation and the Croatian Powerli�ing Federation became associate members. �e Croatian Armwrestling Federation http://www.obaranje-ruke.hr/, with headquarters in Zagreb, Medulićeva 2, is a member of the World Armwrestling Federation and the European Armwrestling Federation whose Vice President is a Croat, the President of our Federation, Aleksandar Jakovac (Federation Secretary is Jolanda Jurević). �e Croatian Cheerleading Federation http://www.cheerleading.hr/ with headquarters in Split, Pujanke 77, is a member of the International Cheer Union. �e President of the Federation is Slavica Donkov and the Secretary is Siniša Stankov. �e Croatian Kendo Federation http://www.kendo.hr/, with headquarters in Zagreb, Zvonimira Cimermančića 2, is a member of the International Kendo Federation and the European Kendo Federation. �e President of the Federation is Marko Lukić and the Secretary is Tomislav Pandurić. �e Croatian Powerli�ing Federation http://www.hpls-powerli�ing.hr/ with headquarters in Virovitica, Matije Gupca 63, is a member of the International Powerli�ing Federation and European Powerli�ing Federation. �e President of the Federation is Danijel Škopec.�e Croatian Kor�all Federation, the Croatian American Football Association and the Croatian Ju-Jitsu Federation are in the status of provisional members.

65 Olimp

u uvodnoj riječi je dala sažetak rada Komisije, stavljajući do znanja da posao nije gotov, da neravnopravnost u športu postoji, posebice u upravljačkom prostoru.

Dvadeset godina ova Komisija - čija je prva predsjed-nica bila bivša vrhunska hrvatska rukometašica, srebrna olimpijka (OI Moskva 1980) i dvostruka svjetska prvakinja Kaja Ileš - ustrajala je na iznimno važnim pitanjima žena u športu, od djevojčica do seniorki: obrazovanje, treniranje, zapošljavanje, razvoj, sigurnost, uključenost u šport i druga područja.

Komisija je inicirala osnivanje mreže koordinatorica u nacionalnim športskim savezima i županijskim športskim zajednicama koja danas čini važnu poveznicu s pitanjima žena u športu. Uz pomoć specijalističkih i humanističkih znanja, a u suradnji sa Ženskim studijima, medijima te sudjelovanjem na hrvatskim i međunarodnim tematskim skupovima, Komisija drži korak s globalnim zahtjevom da se ojača uloga žene u društvu i športu. Svečanosti je nazočila ravnateljica Ureda za ravnoprav-nost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin kojoj je uru-čeno posebno priznanje za učinkovitu suradnju u dosadaš-njem razdoblju.

Priznanje za zasluge u radu na ravnopravnosti spolova u športu dobile su sve tri predsjednice od utemeljenja Ko-misije: Katica Ileš (1997.-2000.), Iva Gavez (2001.-2004.) i Morana Paliković Gruden (od 2004.), njihove dvije tajnice - Dubravka Lukić i Gordana Borko, te Zajednica športova Karlovačke županije i Športska zajednica Bjelovarsko-bilo-gorske županije.

HOA i Hr at i ai i o a ez ro o irali r i nara taj trenera ai i aHrvatska olimpijska akademija i Hrvatski aikido savez

promovirali su u ožujku 2018. na Kineziološkom fakulte-tu Sveučilišta u Zagrebu prvi naraštaj trenera aikida, njih 22 od kojih je i jedna žena. U desetomjesečnoj edukaciji, zvanje trenera aikida zaslužili su: Mario Agić, Jakša Alfire-vić, Željko Brajković, Boris Buklijaš, Marko Delić, Marko Ga-liot, Robert Gorički, Džemal Jodanović, Predrag Jukić, Goran Kalinić, Davor Karlović, Davor Lichwa, Rijad Makić, Robert Malić, Siniša Necko, Ines Oguić, Kristian Pavić, Ivan Penović, Rade Sikirić, Alen Zita i Ivan Zafranović.

Promociji organiziranoj u okviru Međunarodnog aikido susreta u Zagrebu, nazočili su japanski veleposlanik u RH Keiji Takiguchi, predsjednik Upravnog odbora HOA-e, ujed-no i predsjednik Hrvatskog aikido saveza Tonči Tadić te ravnatelj HOA-e Saša Ceraj sa suradnicima.

zoi pjongčang igre jače od svih podjela i hladnoćeu taj uspjeh, te s ukupno 15 medalja u karijeri...

Documents