podlistak za mat�rante

ZORica

2 3

ZORA BROJ 23

4 godine, 685 dana, 4110 sa� , 184 950 minuta... Ukrat-ko – srednja škola, Gimnazija Karlovac, slučaj 4.a. Sve ove minute, sa� i dani sada su skoro iza nas. Kao da je jučer bio dan kada smo još kao klinci gledali u velika ulazna vrata i hrabro stupali kroz njih po prvi put. Danas, samo nas ne-koliko mjeseci djeli od trena kada ćemo zadnji put stupi� kroz njih. Na samom kraju ne treba žali� i tugova� , treba se sje� � (a ako ne, pogleda� slike i videe) svega lijepog i za-bavnog kroz što smo zajedno prošli. Snalažljivi i složni kao uvijek, kroz cijelu našu Gimnaziju pronalazili smo prečace i tajne puteve! Prvi sat nije prvi sat ako nekom ‘putniku’ nije zapeo vlak u snijegu, zadnji opet nije is� ako bus ne kreće pola sata prije zvona. Test bez pomagala (što vizu-alnih, što audi� vnih) bio bi bezveze, a usmeno ispi� vanje bez ‘nemojte mene, nije me bilo u školi’ jednostavno ne postoji. Iako smo obaveze pokušavali uredno zaobilazi� , ostala je jedna kojoj nismo mogli doći na kraj – sam dola-

Postoji bezbroj razreda i bezbroj učenika - i onih koji su to bili i onih koje će to tek posta� . Ali ovaj je samo naš, B ra-zred, složen od miksa ljudi iz kvartova i okolice Karlovca te naravno neizostavne Duga Rese.Kad smo se upisivali u Gimnaziju, znali smo što nas sve čeka, ali zapravo sva draž ovog školovanja bila je u tome što nismo znali... Možda smo mogli naslu� � ono što tek dolazi... U takve smo probleme zaglibili 2008. želeći bit’ još pametniji, a na kraju... jedini koji je izišao pametan iz škole bio je Tesla ...ali i mi smo stasali u tzv. mlade intelektualce (neki više, neki manje).Nas 27 nekad vrijednih (a češće lijenih) stvorili smo uspo-mene koje će nas veza� i kada ne budemo u ovoj, kak’ bi se reklo, „žutoj ljepo� ci“ - što je, po svemu sudeći, uskoro.... Svojim biserima ostavili smo još jedan od mnogih tragova u povijes� Gimnazije jer, iako smo ponekad bili nestašni, div-lji i ponašali se preslobodno, svoj smo posao uvijek odradili najbolje što se može. Bilo je tu svega: prvi razred, kada je

zak u školu. Ipak, i tu smo rekorderi (prema (ne)dolascima i (ne)opravdanim satovima, naravno)! Kako smo mi mije-njali čarape, mišljenja i raspoloženja, tako su nam se mije-njale i razrednice kojima se zahvaljujemo i skidamo kapu za ono što su nam pružile. Redom, to su bile: prof. Mirjana Bošnjak, prof. Margareta Kulaš i šećer na kraju, naša naj-dugovječnija razrednica, prof. Snježana Štranjgar. Ovom prigodom se još jednom ispričavamo za ona tri nestašna sata, mladost – ludost! Također, zahvale na izvrsnom vod-stvu i koordinaciji našeg malog i veselog razrednog odjela, nadamo se da Vam je bilo lijepo i nezaboravno kao što je bilo nama. Jednog dana za deset, dvadeset godina kada svi odrastemo i sazrijemo, sa smješkom na licu prepričava-� ćemo zgode i nezgode iz gimnazijskih dana znajući da su nam to bila najbolja vremena. Gimnazijo, hvala!

...i za kraj jedna razredna: Maaaajkoooo, majko stara... :)

4.A 4.B

sve bilo novo, zanimljivo, kad se svatko trudio dokaza� , pa drugi i treći razred, pa maturalac i sad polako približava-nje kraju... - toliko različi� h događaja, toliko različi� h ljudi, a zapravo svi povezani is� m brigama i obavezama, onim is� m osjećajem kad profesor okreće imenik, a nitko nije ništa učio, ili kad svi u istom satu iskoriste ispriku, ili kad se kolek� vno prepisuje pod testom, ili kad odlaziš sa sata i moliš redare da te ne prijave, ili kad dečki pjesmom doče-kuju profesoricu iz matema� ke i njemačkog, ili...ili... toliko toga...Za par godina trebali bismo posta� odvjetnici, doktori, ar-hitek� , profesori, i tko zna kamo će se još svi razbježa� ... Ali dok smo još ovdje i dok je Gimnazija naše glavno oku-pljalište, želimo profesorima sreću da nas istrpe još ovih par mjeseci, a najviše našoj raski profesorici Nataliji Jadrić da naše mušice izdrži još malo. Raska, kad odemo iz ove škole, Bahami Vam neće teško pas� , jel’ da?!

s mat�ralca

4 5

ZORA BROJ 23

4.D4.C

Prof. Petrović: Hana, objasni mi zvučnike.Hana Pejnović (bivša učenica, o� šla nakon 1. razreda): Ali ja sam plava!

Prof. Ljubenko donosi ocijenjene testove.Razred: Jel ima jedinica?Prof. Ljubenko: Znate vi dobro čega ima.

Prof. Ljubenko najavljuje test.Razred: Koliko će bit zadataka?Prof. Ljubenko: Bit će kol’ko će bit.

Razred: Profesorice, jeste ispravili testove?Prof. Ljubenko: Ma najbolje, k’o da nemam kaj pamet-nije za delat.

Prof. Grabovac: Svi vi koji danas niste na satu, pitajte me sljedeći put što vam nije jasno.

Prof. Mihaljević: Tko mi zna reći najpozna� ju rečenicu Galilea Galilea?Ana Ribičić: A to je ona “Jedan mali korak za čovjeka,... *razred umire od smijeha*

Prof. Milinković ulazi u učionicu (vani je noć, a mi sje-dimo u mraku): Da, da, vi nećete pali� svjetla, vaši su profesori ružni!

Prof. Grabovac: Onaj koji je riješio zadatke, taj ne mora ništa. Onaj koji NIJE, taj će morat’ ponovno.

Prof. Milinković opisuje faze razmnožavanja virusa: I sada je to 2. faza - penetracija! Sada virus kaže: Sad te imam, sad si moj!

Satničar ulazi u razred s novim rasporedom: Razred? 2.C? F? Prof. Milinković: D kao djeca zločesta.

Prof. Milinković: Najbolje da si kupim stado krava. Volim krave. Da imam kućnog ljubimca ne bi imao ni psa ni mačku nego kravu. One su tako drage živo� nje.

A - Amerika (Melanie)

B - Blaž – Slatka mala sovica (vodič s maturalca)

C – Caca (“Dzaj mi dza zovem cacu!”)

Č – Čminki

Ć - Ćaoookjbdh�

D – Dzjevojka – “Dakle, A, B, A, B, A, B. Jesmo li shva� li? Dzjevojke, podijelite testove!”

DŽ – Džep (“Čćčcćep u džcčćžepu”)

Đ – Đinđeri; Đubre (naš mladi gosp. Magdić)

E – E-ma� ca (“To vam sve ide u e-ma� cu”)

F – Finska – “Isus je iz Finske, majke mi.”

G – Gospođa ; Goldašić (punkcije, iks ipson, tak jasno?!)

H – Harmonika (dobro znani rođendanski par� ji); Hamdija i ja ♫

I – Irska – najbolji smo :)

J – Jelenko – crtež “nepoznatog autora” osvanuo na ploči u učionici prof. Jelene Despot

K – Kašnjenje – “Ja se ispričavam...”, uzrok mnogih (pogledajte pod O i U)

L – Linguae La� nae elementa – najdraži predmet ♥

LJ – “Ljudi moji, jesmo se učili?! Vikend je bio šor� !”

M – Mali radnik – gospodin nižeg rasta koji je marno radio na našoj najdražoj školi

N – “Neda mi fee...” (Dodić)

Nj – Njunji njunji i njanj (+ specifi čan pokret ruku i jezik)

O – Opomene (moraš skupit sve: usmene, pismene)

P – Prag – objašnjenje nije potrebno :)

R – Rešejnje ( J... ovaj, fućkaš Čak Norisa kad Brodarić ima REŠEJNJE!); Reprize (Sestrice)

S – Safet je gej!; “Stvar je sljedeća.” (Raskić ♥)

Š – Švajne Finga (gospoda prs� ći)

T - Tihana the roš� lj majstor

U – Ukori (i u tome smo najuvijekprvi)

V – Veghiii (najbolji komad u školi)

Z – Zuluf – narodni heroj

Ž – Živjeli! (ako smo ovo preživjeli, živjet ćemo još dugo)

Evanđelje o pijanom Židovu Bila je šest vuri i ležao sam negdje u pri****ini, u nekoj grabi, nakon obaranja rekorda eksanja pive. Kada na to dođe jedan Samarijanac da se olakša u grabi i primje� Mene. Ja mu kažem: “Daj mi pi� , molim te, ja sam Židov, izaslanik Jakovljev, u ime svih pijanih fafera.” Dođe do mene i reče: “Čuvaj se, klanjaj se u duhu i is� ni opakih žena koje se troše s pet muževa.”

Nakon te dugačke priče, grlo mi se osušilo pa sam ožednio, kad ono vidjeh znak Božji: eksplodirala pivovara i sva se piva razlila, ja dođoh i umočih obadvije glave u nju i rekoh: “Ti si moja živa voda, � mi daješ život vječni.”by Tomislav Zuluf Ćurilović

abecedabiseri

Prof. Beljan: Što je Isus rekao svojim učenicima?Marko Barić: Čekajte me. I’ll be back!

Prof. Grabovac: Te pripreme iz kemije će bi� svaki vikend. Možda čak i subotom.

Prof. Milinković: Vi ništa ne učite. Vlasta, oni uopće ne spa-vaju. Oni su na Fejsbuku, gledaju ‘ko kad pere zube.

Tijekom testa na satu biologije.Prof Milinković: Nema Myhajla i Ostović. Njima ću dat N grupu!

Ivan Jazvac: Jel se mogu ja ispriča� ?Prof. Rapo: Pa pričaj dijete!

Prof. Milinković komen� ra pomicanje sata: Gledajte, 6 sa� . To je 5 sa� po prirodnom. Ovo je umjetno, ovo je nasilje!

Prof. Huljev: Koje ste vi organske tvari koris� li na matural-cu? A... A...Razred po� ho: Alko... Alkohol.Prof. Huljev: An� bio� ke i analge� ke!

Prof. Ljubenko dijeli ocijenjene testove, čita ime pa ocje-nu: Krčelić, tri. Mikšić, pet. E ovaj zadatak tu. Taj zadatak nije nitko znao riješi� . Osim Jazvaca, on je to dobro riješio. Jazvac, jedan.

Za sve zamjerke i pritužbe javite se dežurnom bilježniku bi-sera i izjava, Marijani Klasan (za sve sam kriva). :)

6 7

1. rujan 2008., učionica 34. Ispred nje dvadesetak mladih ljudi koji se međusobno nesigurno pogledavaju, tu i tamo se jedan drugome plaho smješkaju. Ubrzo će � nepozna� posta� 1.f, razred koji će u zbornici ima� epitet najsimpa� čnijeg, razred kojem će profesorica Nekić reći da su joj najdraži, razred koji će prof. Sil-vaši zborno zadnji dan uz gitaru pjeva� “Crna ženo” i izmami� joj pritom suze i osmijeh na lice. Uglavnom stalna postava ove vesele družine ipak je prošla pokoju izmjenu � jekom godina.

Najprije smo si posvojili Franju Palajsu, isprva vrlo mirnog i povučenog matema-� čara koji se u našim rukama pretvorio u državnog viceprvaka u konkurenciji ma-tema� čara koji mu nisu ni do koljena jer je naš Frac puno više od običnog mate-ma� čara. Čovjek pleše k’o veliki, a omiljena mu je pjesma Danza kuduro, koju smo samo njemu u čast preimenovali u Franza kuduro - Frac, nadamo se da ćeš nas se sje� � jednom kada budeš primao svoju Nobelovu nagradu. Osim njega, svojom nas je prisutnošću počas� la i bjegunka iz B razreda, Petra Štefanac koja ionako oduvijek trebala bi� s nama. Buduća farmaceutkinja ili psihologinja široka osmijeha i velika srca uvijek je bila spremna javi� se kako bi spasila neku nedužnu i lijenu dušu od ne-sretne sudbine koju mu je profesor namijenio iznenadnim ispi� vanjem. Svaka nova generacija maturanata ostavi svoj maleni, ali značajan trag u analima gimnazijske prošlos� , a mi se možemo pohvali� kako će, zahvaljujući našem Juri (službeno: Karlo Jurković), 4.f zauvijek osta� bitna cr� ca gimnazijske prošlos� . Naš je Karlo, naime, široj naciji poznat kao tvorac glazbe za prvu, jedinu i orginalnu gimnazijsku himnu, a nama će osim toga uvijek osta� Jura, najomiljeniji nogometni sudac garan� rano naj-većeg osmijeha u galaksiji. U stopu ga pra� i najbolji mu prijatelj Andrej Razum(ić)- najveći obožavatelj Jelene Rozge i Tončija Huljića na svijetu i zasigurno buduća sjajna zvijezda hrvatskog estradnog neba koja se, u slobodno vrijeme, onako iz razonode, bavi matema� kom i u tome opasno konkurira Fracu (hm, izgleda da smo pokupili sve velike matema� čke umove nove generacije). Iz is� h živopisnih ozaljskih krajolika dolazi naša Stella - zv(ij)ezda britka jezika i bujne kose, a kako bi zabavna “Elita” bila

potpuna nedostaje još samo budući model Victoria’s Secreta i najizazovnija plavuša galaksije Mateja Ribi(čić). Povremeno bi se u razredu pojavila i misteriozna kreatura zavodnika Lovre Čurčije, hospitanta na putu osvajanja Wimbeldona, kao i Mislava Benića dugoreškog intelektualca šarolikog spektra interesa pa mu predviđamo no-gometnu, doktorsku i poli� čku karijeru. Iz istog gradića dolazi buduća mu kolegica doktorica Katarina Krstulić, odbojkašica “Plavog zmaja”, koja i profesionalcima svo-jim potezima tjera strah u kos� . Za samo naizgled � hu Tihanu Žugčić pod satom ne biste ni znali, pametna djevojka kojoj škola gotovo i nije potrebna pa si ponekad uzme oduška i prespava poneki sat, živi za ljeto i more pa Tihani želimo da ju njezina karijera uspješne znanstvenice odvede nekamo gdje je uvijek lijepo i toplo. Neraz-dvojni dvojac Marina i Josipa spreman je uvijek na revoluciju i usklađene modne kombinacije. Marina Starčević je, na žalost mnogih, već dugo sretno zaljubljena, a njezinoj intuiciji i pronicivos� neće promaknu� ni jedna vaša osobina. Đuro Split, pardon, Josipa Šibenik bit će učiteljica kakvu samo poželje� možete za svoje dijete jer postoje ljudi koji su jednostavno rođeni za neke stvari. Josipica zrači toplinom više nego itko, a svijet zaslužuje nekoga tko je uvijek drag i topao prema ljudima. Tu bismo smjes� li i Kensi (u imeniku poznatu kao Anamarija Kanceljak), � ha djevojka koja itekako ima što za reći i pokaza� , a u međuljuskim odnosima briljira, stoga joj kao i Josipi želimo da svijet učini ljepšim. Svojim izražajnim čitanjem Mia Vuković ili� francuski Moa svakom je satu hrvatskog dala posebnu čar, a jednoga će dana osvo-ji� Francusku, ako ništa svojom prekrasnom kosom i modnim izričajem. Krea� vni dvojac Zvone – Mario, iako potpuno različi� h karatera, svijet ne prestaju zadivljava� svojim idejama. Zvone se zapravo zove Zvonimir (ali to nitko ne zna) i njegova je misija svijet učini� boljim, a sa svojim istančanim osjetom za (ne)pravdu, širokom znanjem opće kulture i jasnom elokventnošću, nema te sile koja će ga u tome spri-ječi� . Milivoj Višnjić (on se zapravo zove Mario) najfl egma� čnija je osoba na svijetu. Budući ekonomist zasigurno će osvoji� svijet jer on ima nešto što drugi ekonomis� nemaju, krea� vnost koja naprosto zrači iz njegove fi gure vrlo čudnog hoda. Dubo-vačka ekipa predvođena muškim snagama Cvitković - Bočkaj zasigurno neće proći nezapaženo. Adrian Cvitković, kojeg svi znamo kao Cvitu, snažan je momak hladne

ZORA BROJ 23glave za kojeg sumnjamo da se borio u Drugom svjetskom ratu jer gotovo je nestvarno koliko dobro poznaje povijest. Bočkaj se zapravo zove Tomislav, a to je informacija koju smo kroz če� ri go-dine dosita rijetko čuli. Bočkaj je izrazito inteligentan momak koji je u svom odabiru karijere vrlo tajnovit, među� m, jednom kada se riješi lijenos� , svijet će njegov uspjeh dočeka� nespreman. S Dubovca dolazi još jedna nobelovka - Karla Banjac. Često nam je predavala kemiju kada bi obrazovni sustav zakazao, a inteligencija koju posjeduje zavidna je u svakom pogledu, a ako uzmemo u obzir i da je odgovorna i savjesna, zli umovi htjet će joj silom (bezuspješno) naći pokoju manu. Vrckasta djevojka iz Vivo-dine, Jelena Petruša, konkuritat će i zasigurno nadmaši� svaki muški um na nekom tehničkom fakultetu, ali će i zasigurno odmah osvoji� njihove simpa� je. Koncertne dvorane svijeta neupitnim talentom upotpunjenim karizmom punit će prvi od naša dva profesionalna glazbenika,a prvi je Krešo Stojanov. Zbog zvukova njegove violine proplakat će i oni najtvrđih srca. Druga glazbenica, PD («po dogovoru») se, naime, zove Maria Krajačić i prekrasna je fl au� s� ca koja će svijetu donije� upravo ono malo čarolije koja mu je potrebna i stoga, Maria, nikada nemoj odusta� od svoje glazbe. Njezina vječito nasmijana pratnja iz dugoreške okolice je Mihaela Pavlaković bez čijeg smijeha naš razred ne bi bio is� te joj želimo da nastavi uveseljava� zemlju svojom prisutnošću. Lorena Severović djevojka je koja zbog svojih, što plesnih što školskih osobnih i intelektualnih uspjeha, zaslužuje knjigu, a osim toga je toliko dra-ga i topla osoba koja može uspje� u svemu što naumi. Možemo samo reći da bi svijet bio i previše lijepo mjesto kada bi svi ljudi bili kao Lorena. Njoj itekako može konkurira� plemenita i uvijek prijateljski nastrojena Karla Mirčevski (Mirčević) koja je na svakom satu biologije oduvijek sve znala i koja će jednoga dana bi� najbolja doktorica na svijetu. Jednako uspješna djevojka koja će pokori� svijet je i naša bivša predsjednica Darija Željko (dragi novi profesori, Darija je ime, Željko je prezime, tako da to raščis� mo jednom zauvijek). Osobu elokventniju od Darije nećete upozna� , još jedna državna viceprvakinja, ovoga puta iz povijes� , postat će buduća odvjetnica

ili književnica ili ministrica ili predsjednica države jer kada Željko krene prema nekom cilju, sve će se zvijezde složi� da u tome i uspije jer čovječanstvo zaslužuje ljude kao ona na istaknu� m pozicijama. Marija Mataković najviše je puta opjevana djevojka, ne samo u našem razredu, vjerojatno u cijelom Karlovcu. Nazvali smo je Sumatra, tko zna zašto, ali iz toga se izrodila i naša svojevrsna razrena himna “Oj, Sumatro”, pjesma koja će zasigurno i za 10 i 20 godina na naša lica izmami� osmjehe kada ju čujemo. Pjevali smo joj i prilagođenu verziju “Marije Magdalene”, koju smo preime-novali dakako u Mariju Mataković. Suli želimo da ostvari sve svoje snove i da u životu bude barem još toliko puta opjevana u različi� m verzijama kao što je to bila u izvedbi 4. F. Za kraj sam ostavila onu prvu, Ružicu Baćak, poznatu po svom slavnom “Ž!”. Kao prva u imeniku, mnogo je puta bila naš ljudski š� t pro� v loše volje profesora. Ruža je vrckasta i vesela sportašica te je duša svake bilo razredne ili rođendanske prosla-ve (a takvih je bilo zbilja mnogo). Osvajala nas je svojom karizmom i osmjehom i nasmijavala veselim karakterom i inteligentnim smislom za humor, a našu školsku svakodnevicu začinjavala legendarnim izjavama pa bih se za kraj poslužila jednim Ružinim citatom još iz davnih vremena kada smo bili mlađahni 1. F. “Jedan manje”.

E pa sad je doista tako, brojimo mjesece, čak i tjedne do kraja našeg srednjoškolskog obrazovanja, zbrajamo iskustva, dobra i loša i polako shva� mo da je ipak više onih dobrih, onih ludih izlazaka, orginalnih aranžmana pjesama, otplesanih kola i odglu-mljenih svadbi, razrednih ljubavi i simpa� ja, pozi� vnog bunta pro� v autoriteta, kre-a� vnih ideja i projekata, malobrojnih, ali vrijednih izleta. Kada se sje� mo kako smo uvijek bili spremni za pjesmu pa čak i kada nam život visi o koncu na nekoj spravi upitne sigurnos� u Gardelandu ili kada smo u smrtnoj opasnos� jer smo izvadili fo-toaparat u Crvenoj četvr� iako je naš Vodička izrazito to zabranIo (nekoliko (sto� na) puta) ili pak kada se čudom čudimo kada nas naš amsterdamski spomenu� Vodička priupita znamo li mi što je to falus. Zajedno smo proživjeli nepravednu cenzuru kada su nam u autobusu zabranili Rozgu, ali sje� te se da smo i to jednoglasnom pjesmom nadjačali, a ako možemo to, onda možemo sve! Sada je pred nama tek nekoliko mjeseci, a onda, budući doktori, odvjetnici, učitelji, profesori, farmaceu� , nobelovci, matema� čari i sve što vam srca žele, naprijed, jer svijet je sada samo naš!

Zamolili ste me da napišem nekoliko riječi o vama s gledišta razrednice. Dio našeg druženja odnosio se na vaše obaveze i moje pokušaje da vam olakšam i pomognem u poteškoća-ma. Nadam se da sam dobila prolaznu ocjenu. Drugi dio je onaj koji se pam� . Nije vas bilo teško zavolje� . Za mene je bio veliki dar proves� s vama ove godine i upozna� vas. Mi-slim da ste pokazali kako se može ostvari� ono o čemu smo sanjali u prvom razredu. Željeli ste stvori� jedan novi, bolji svijet, s novim vrijednos� ma i pravilima. Živjeli ste i dijelili ljepotu prijateljstva. Pokazali ste kako kod čistog srca ne po-stoje razlike koje dijele nego nas one obogaćuju i opleme-njuju. Nije bilo prepreka za ljubav i poštovanje. Za kraj ovog izvješća mogu reći punog srca, ali sa suzom u oku: „Pole� te, pole� te još više, ne dajte se zarobi� lošim i krivim navika-ma, ne vjerujte onima koji ne vjeruju u vas, i ono na što možete računa� je da će netko uvijek moli� za vas.” A. Grabovac

4.E

4.F