esej...ivković, sudionik/treća osoba 3 predgovor ovo je jedan pokušaj, esej, u punom smislu...

Ivković, Sudionik/treća osoba 1

ĐORĐE IVKOVIĆ

TREĆA OSOBA / SUDIONIK

U POSTUPKU

PRIVREMENIH MJERA NA

BRODU

ooooo-ooooo

ESEJ

PIRAN 2000


Uvod

Položaj “treće osobe” u postupcima osiguranja privremenim mjerama na brodu, nije obrađen u cjelosti na jednom mjestu niti od strane zakonodavca u Ovršnom zakonu niti u Pomorskom zakoniku. Primjena razasutih propisa čini upotrebu otežanom, a često i kompliciranom., skoro bi se moglo reći nejasnom. Karakteristično je da se treća osoba uopće ne spominje niti u Glavi XXXI, Ovršnog zakona niti u čl. 974 - 988 Pomorskog zakonika. Smatram da su propisi u OZ, a i u PZ u slučaju privremenih mjera na brodu, manjkavi, jer je brod pokretnina a ima elemenata tretmana kao nekretnina, pa tako postoje privilegije, hipoteke, zakupi, upis privremene mjere , itd.

Osim toga brod u nizu slučajeva toliko dnevno košta, da za brod i satovi stajanja predstavljaju često vrlo veliku štetu.1

Doktrina je vrlo malo, skoro nikako, obrađivala položaj “treće osobe” u vezi sa privremenom mjerom na brodu.2

Judikatura je kolebala.3

Problem je međutim, dosta kompliciran, jer upomanjkanju specifičnih kompletnih propisa u vezi sa privremenim mjerama na brodu, treba koristiti propise na koje upućuju zakoni, a katkada ti zakoni upućuju još dalje u ostale zakone. A zakoni često koriste i propis da se neki drugi zakon ili propis primjenjuje na “odgovarajući način”.4

Obzirom na novi Ovršni zakon ono malo judikature iz prijašnjeg zakona neće vjerojatno moći u potpunosti služiti kao uzorak.

U predmetima koji su vođeni po bivšem Zakonu oizvršnom postupku iz 1978 pojavljivali su se problemi u vezi sa pravom treće osobe na ulaganje prigovora, u kojem stadiju postupka, na rokove ulaganja, obavjestima, pravu na obređivanje troškova postupka, naknadi štete, prekida postupka, obustave postupka i sl.

1 Na pr. nabavna cijena broda je $80,000.000.- 15 godina eksploatacije x 365 dana je 5475 dana. 80 MIO: 5475 dana je $ 14.612 (BEZ kamata na kredit) dnevno, a $14.612 : 24 sata je cca. 600 $ na jedan sat To je amortizacija. Dodaj tome još 25 članova posade po brutto 3000$ mjesečno je $2.500 na dan. Dodaj tome još privez, gorivo, prehrana itd., ukupno dođe negdje na 19.000 $ dnevno /bez kamata). Dakle na jedan sat cca. $800. To je i bez zarade.Jasno da manji brod ima manju štetu ali veći brod ima i veću štetu.2 Čini se da je najviše napisano u djelu Triva, Belajac, Dika, Sudskoizvršno pravo, 1980:str. 99.§21; str. 101; sr.342 §53, §34/24, Ističem da je djelo napisano u režimu važenja biv. ZIP.3 Nisu mi poznati slučajevi kod kojih je primjenjen Ovršni zakon, već samobivši Zakon o izvršnom postupku. Zbog toga će dolaziti u tekstu do situacija u kojima se fusnote odnose na ZIP i doktrinu povezanu sa ZIP-om, dok će se tekst odnositi na OZ.4 Vidi na pr. čl. 253 OZ, čl. 867.st.4. i 5. PZ.


PREDGOVOR

Ovo je jedan pokušaj, esej, u punom smislu francuskih riječi essai i essayer. Čitalac će najvjerojatnije zbog toga naći moja mišljenja, prijedloge i zaključke koje neće moći prihvatiti, koji se možda čine netočno prikazani ili zaključke koje ne može prihvatiti.

Još u praksi postavilo mi se je pitanje da li odredbe Ovršnog zakona, (OZ),(tada Zakon o izvršnom postupku - ZIP) i Pomorskog zakonika,(PZ),(tada Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi - ZPUP), o sudioniku/trećoj osobi pružaju sustavni zbir odredaba za sudjelovanje u postupku u kojem sudjeluju sa ciljem da se odluči o nekom njhovom pravu ili pravnom interesu? Rezultat tog postavljenog pitanja je ovaj esej.

Razmatrajući i upotrebljavajući propise u citiranim zakonima (i onima na koje isti upućuju kao ZPP i sl.) te judikaturu i doktrinu a sve u vezi sa privremenim mjerama na brodu, učinilo mi se je da taj sudionik/treća osoba baš i nije u cjelosti zaštićen, odnosno ako jeste, da sustav odredbi koje se pozivaju jedna na drugu ili konkretno ili općenito zahtjeva povezivanje OZ sa PZ, PZ sa OZ, sa ZPP i drugim zakonima i može dovesti do nejasnoća i nesigurnosti. Judikatura me je u tom mišljenju učvrstila.

Činjenica da je u međunarodnom pravu bilo stvoreno nekoliko konvencija o zaustavljanju brodova (arrest of ships), ukazuje da to nije samo naš problem. To me je navelo da probam nešto napisati.

Ovo je “samizdat” pa sam si dozvolio slobodu razmišljanja, prijedloga i zaključaka.

Ovaj esej nema nikakovih naučnih pretenzija. Ako posluži da se stručnjaci zamisle, bio bi već uspjeh.

Đ. Ivković


Ovršni zakon i Pomorski zakonik - Korišteniizrazi.

Ovršni zakon (dalje u tekstu OZ)5 sadrži izvjestan niz izmjena i nadopuna u odnosu na bivši Zakon o izvršnom postupku (dalje u tekstu ZIP)

U OZ u čl.1.st.2. upotrebljena je dikcija “propisane posebnim zakonima” a u ZIP je u čl.1.bilo izričito spomenut brod i zrakoplov.6

Ovršni zakon u čl.2. st.1. t.3. uvodi naziv “predlagatelj osiguranja” i u t.5. “protivnik osiguranja” dok Pomorski zakonik7 koristi izraze “vjerovnik” i “dužnik”, kao i ZIP.8 i 9

Ovršni zakon u čl. 2.st.1.t.7. definira “sudionika” kao osobu “koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinom pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes”. ZIP je koristio izraz “učesnik”.10

Treća osoba je svakako sudionik a doktrina ga opisuje da je to “specifični procesni sudionik” koji ima neko pravo koje sprečava izvršenje i koji traži da se izvršenje proglasi nedopuštenim.11

Ako je sudioniku sada priznato da se u postupku odlučuje o nekom pravu onda bi ta osoba temeljem zakona morala dobiti i neku odluku o tom njezinom pravu od strane suda. Prema tome sudionik SUDJELUJE u postupku. Ima li to po OZ dakle, neko veće značenje nego kada se je u ZIP čl.15 t.5. reklo “..ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes a nije stranka u postupku.”? Imenica sudionik i glagol sudjelovati korišteni od zakonodavca u OZ svakakosu imali određenu svrhu. Pitanje je da li u pravcu da daju veće značenje nego što je “učesnik” imao u ZIP. Mođda, pravno to nije bitno.

5 Narodne Novine br. 57/96 od 12.07.1996. Stupio na snagu 11.08.1996, ¸i NN br.29/99.

6 Vidi: Rješenje Klasa: UP/II-342-01/97-01-22 od 22.08.1997 Min.pom.prometa i veza RH;Rješenje br. I-626/97 od 12.06.1998, TSSplit; PPP br. 153-154, str. 164 i sl. gdje se razmatra čl. 1. OZBilješka Mr. Ćorić, gdje se navodi obilna literatura i judikatura u vezi čl.1. OZ.7 Narodne Novine br. 17/94 od 07.03.1994. Stupio na snagu 22.03.19948 čl. 974 i sl. PZ

9 Upotrebljavat ću izraze iz OZ jer ih smatram ispravnim i boljim.

10 U ZIP čl. 15.st.1.t.5. bio je korišten izraz “učesnik”. Bilo je rečeno da ta osoba ostvaruje neko svoje pravo a ne da se odlučuje.

11 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.101.


Zakoni su komplementarni pa se definitivno moraju kod privremenih mjera na brodu koristiti: Ovršni zakon, Pomorski zakonik i Zakon o parničnom postupku,a kroz njih i drugi zakoni na koji se oni pozivaju. Ovršni zakon je izričito odredio primjenu Zakona o parničnom postupku, na odgovarajući način.

Položaj treće osobe svakako stvara dosta dilema ali je najbolje imati na umu opis treće strane da je “ s p ec i f i č n i pr o c e s n i s u d i o n ik ” i da joj

je priznato sudjelovanje u postupku.

Treba naglasiti i propis čl. 294. st. 3. OZ prema kojem rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi, te st.4. prema kojem se, na odgovarajući način, na rješenje iz st.2. primjenjuju odredbe OZ o ovrsi.12

OZ u čl. 9. određuje u vezi sa prekidom postupka, dok je ZIP u čl. 31. govorio o prekidu samo za slučaj smrti. Pristup OZ je svakako pravilniji.

Odredbe OZ glede pravnih lijekova su navedene u čl.11. dok su u ZIP-u bili u čl. 8.

U čl. 12. OZ upotpunjuje odredbe iz ZIP-a u pogleduponavljanja postupka i povrata u prijašnje stanje.

Čl. 19 OZ govori o primjeni odredaba drugih zakona. Izičito navodi ZPP. Važan je za slučaj broda, st.2. koji propisuje da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi. To konkretno znači Pomorski zakonik i drugi Zakoni.

Čl. 55 do 57 OZ odnose se isključivo na treću osobu.Čl. 63 OZ određuje položaj treće osobe u pogledu

zahtjeva za odgodu ovrhe a čl. 64 OZ u pogledu davanja osiguranja od strane predlagatelja za štetu koju bi pretrpila treća osoba.

Odredbe o privremenim mjerama sadržane su u čl. 292 do307.OZ.

Odluke - rješenje i zaključak.

U postupku privremenih mjera sud donosi odluke uobliku rješenja i zaključaka, kako je to određeno u čl.10 st. 3. OZ.

Nije baš sasvim jasno što zakon određuje da seodluči rješenjem a što zaključkom, pa pošto je određenije odlučeno što se rješava zaključkom, treba zaključiti da se rješenjem odlučuje sve ono što se ne odlučuje zaključkom.

Osim što st.4. određuje da se zaključkom izdaje nalog sudskom ovršitelju (kod brodova i Lučkoj kapetaniji) za provedbu pojedinih radnji, određeno je da

12 Vidi i čl. 867 st.4. i 5. PZ.


se zaključkom “odlučuje o upravljanju postupkom i drugimpitanjima kad je to izrijekom predviđeno ovim Zakonom”.

Odredbe: “odlučuje o upravljanju postupkom” i kada se radi “o drugim pitanjima” je općenita, a “kad je toizrijekom predviđeno ovim Zakonom” je konkretna.

Što je upravljanje postupkom u postupku privremenihmjera? Možda kao putokaz može poslužiti ZPP čl. 277 do320. Iz čl. 278 možda bi se moglo spomenuti: osudjelovanju umješača, osiguranju dokaza, preinaci prijedloga, troškovima u slučaju povlačenja prijedloga, prekidu, spajanju, razdvajanju,određivanju sudskih rokova, zakazivanju ročišta, odgodi, povratu u prijašnje stanje. oslobađanju od troškova, osiguranju parničnih troškova, polaganju predujma za troškove, postavljanju privremenog zastupnika, dostavi sudskih pismena, mjerama za ispravljanje podnesaka, urednosti punomoći, te o svim pitanjima koje se tiču upravljanja postupkom.

Mislim da se prigovori dostavljaju strankama naodgovor putem zaključka.

U čl. 48.st. 1. i 2. OZ., određeno je da se upućivanje na parnicu, povodom žalbe, vrši rješenjem.

Obzirom na ovu odredbu, postavlja se pitanje da lise u svim slujčajevima uvijek za upućivanje mora koristiti rješenje ili to vrijedi samo za slučaj iz čl.48 OZ. ?13

Po Z.I.P. smatralo se je da se zaključkom upućujetreća osoba na tužbu radi nedopustivosti privremenemjere.14 i 15.

Možda je sada to promijenjeno.Po čl. 279 ZPP, može se donijeti odluku na osnovu

priznanja, primiti na zapisnik nagodbu stranaka, rješenje o okončanju postupka zbog neulaganja tužbe radi opravdanja i sl.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (Čl. 11.st. 6. OZ).

Protiv rješenja, u principu može se izjaviti žalba, ako nije Zakonom drukčije određeno (čl. 11. OZ).16

13 Da li je to samo nepažnja zakonodavca kada za čl. 48 naročito naglašuje da se donaša rješenje a inače da se koristi zaključak, ili se uvijek koristi rješenje ? Je li to bitna promjena iz ZIP u PZ? Naime do se u čl. 48 veli “posebno rješenje” drugdje se koristiizraz “uputiti (čl. 52. st.4., čl. 56. itd.).14 Zaključak savjetovanja predstavnika građ. odjela Saveznog suda itd., od10. i 11. VI. 1981. Zbirka 371. cit. po Crnić, Izvršni postupak u praksi,1989, str. 95. pod br. 10; Vidi judikaturu kod Crnića, op.cit., na str. 92-96.15 Obzirom da su se u praksi malo ili nikako koristili zaključci, mogu kaouzorak poslužiti kod Crnić, op.cit. PRIMJERI, str. 255 i sl., br. 10, 11, 57- 60 i drugi.16 Vidi OZ čl.: 12, 16, 23, 40, 46-52, 49, 53, 61, 67,78, 79, 119, 124,152, 196, 204, 217, 218, 285, 290.


33-Dostava (čl. 8,37,38,42, 43, i 294. OZ i čl. 974 i sl. i čl. 985 i sl. PZ)

Mislim da je važno da se zauzme stav u pogledu komparacije pojmova “rješenje o ovrsi” odn. “rješenje o određivanju privremene mjere”17i “ovrha” odn. “provedba privremene mjere.”

Čl. 294 OZ je u st. 3. odredio da rješenjeo određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi, međutim u OZ nema odredbe o provedbi privremene mjere već treba posegnuti za PZ, koji daje odredbu u čl. 985 u vezi sa čl. 887. PZ.

U praksi lučka kapetanija predaje rješenje o privremenoj mjerizapovjedniku broda i odmah nakon toga vrši aktivnosti predviđene u čl. 887 PZ. , dakle obavlja manje više, aktivnosti opisane u čl. 8., 42 i 43. OZ.

Navedene dvije faze, rješenje o ovrsi i sama ovrha, dakle odigravaju se na brodu praktički jedna nadovezana na drugu. To je najčešće drugačije na kopnu, gdje između rješenja i provođenja ovrhe, skoro uvijek postoji vremenska razlika.

Treća osoba u praksi ne doznaje odmah niti za rješenje niti za provedenu privremenu mjeru. Tek kada je ista službeno provedena na brodu, tek tada zapovjednik ili agent broda doznaje za privremenu mjeru. I tek tada može obavjestiti treću osobu. Katkada, ako je predlagatelj osiguranja netočno označio protivnika osiguranja, može doći do komplikacija, naročito ako naznačeni protivnik osiguranja nije uopće brodovlasnik ili ako treća osoba nema nikakove poslovne veze u luci zaustavljanja. Obično treća osoba tek posredno doznaje za zaustavljanje.

Skoro sam uvjeren da je u svim slučajevima, kada jetreća strana uložila prigovor, privremena mjera bila već provedena, da je dakle uložen prigovor protiv provedene privremene mjere (dakle “ovrhe”) i da je stajalište sudova o tomeda je uložen prigovor protiv rješenja, ustvari, neosnovan. Ako su podnositelji prigovora krivo naveli da podnašaju prigovor protiv rješenja, pitanje je da li je bitno nepravilno nazivanje pismena, ili je činjenica da je u tekstu navedeno da je brod zaustavljen, dovoljno da se prigovor mora shvatiti i prihvatiti kao prigovor protiv provedene privremene mjere (“ovrhe” - čl. 294.st. 3.OZ)-jer ako rješenje o privremenoj mjeri ima učinak ovrhe, onda i zaustavljanje broda mora imati učinak ovrhe. Inače ako ne bi imao učinak ovrhe treća osoba ne bi nikada mogla imati pravo da uloži prigovor!

Možda bi analogijom iz čl. 909 PZ bilo uputno objaviti zaustavljanje u Narodnim Novinama, dnevnom tisku, oglasnoj ploči Lučke Kapetanije, oglasnoj ploči suda.

17 čl. 2 st. 8. i 9. OZ


Provedba privremene mjere

U čl. 43. OZ date su odredbe u vezi sa radom sudskog izvršitelja, što u slučaju privremene mjere na brodu zapravo znači rad odn. postupak lučke kapetanije18 i jasno je da se smisleno tome mora ponašati i pretstavnik lučkekapetanije prilikom uredovanja. Može se postaviti pitanje, ako je potrebna prisutnost svjedoka, a radi se o brodu koji je inostrane zastave a možda i usidren van luke na sidrištu, i nema u blizini osoba koje bi mogle prisustvovati, da će pretstavnik lučke kapetanije morati u tom slučaju pribaviti svjedoke, a po potrebi i tumača, iako bi u praksi i pretstavnik lučke kapetanije i zapovjednik trebali biti u stanju da komuniciraju na engleskom, kao prihvaćenom jeziku u pomorstvu.

U pogledu odredbe iz čl. 44 OZ pretstavnik lučkekapetanije može se obratiti nadležnoj policiji.

Za postupak pretstavnika lučke kapetanije, može se sudionik, dakle treća odoba, podneskom obratiti na sud da otkloni nepravilnosti.

U praksi je bilo slučajeva da je predlagateljosiguranja krivo označio protivnika osiguranja, drugim riječima, promašio legitimaciju. Obzirom da temeljem odredbe iz čl. 985 u vezi sa čl. 887 st.1.t.PZ, lučka kapetanija treba oduzeti brodu upisni list (a stranom brodu isprave koje odgovaraju toj hrvatskoj ispravi), trebao bi zapravo pretstavnik lučke kapetanije, prekontrolirati upisni list uspoređujući ga sa rješenjem suda, i u zapisniku navesti ako postoje razlike i kakve, tj. priložiti zapisniku fotokopiju ili original upisnog lista. Lučka kapetanija bi morala uvijek odmah dostaviti sudu zapisnik a naročito u slučaju ako postoje razlike. Možda bi trebalo da lučka kapetanija i telefonom stupi u kontakt sa sudom i obavjesti sud o nađenom neslaganju i nesuglasnosti između upisnog lista i oznake protivnika osiguranja usudskom rješenju.19 Time bi bio možda zaštićen interes treće osobe.

Obavjest o pljenidbi - Lučka kapetanija.

Propisom čl. 985 PZ sud će primjeniti odredbe čl. 887. PZ, koji određuje da će teritorijalno nadležna kapetanija postupiti i provesti naloge suda.

To znači da Lučka kapetanija nastupa kao službenaosoba odnosno kao “sudski ovršitelj”.20 i 21

18 Vidi čl.985 u vezi čl. 887 PZ.

19 Kod pravnih sistema in rem, je situacija mnogo jednostavnija. Nacrt slovenskog PZ, predviđa postupak in rem, u izvjesnim slučajevima.

20 Čl.2.st.1.t.10. OZ


U čl. 130, OZ propisuje postupak u vezi obavijesti o pljenidbi. Jasno, OZ koristi izraz “sudski ovršitelj” za osobu koja će pristupiti pljenidbi. No, u slučaju brodova, tu funkciju vrše, u pravilu, Lučke kapetanije. Poslovi koje treba izvršiti sudski ovršitelj temeljem OZ, trebaju biti poznati Lučkoj kapetaniji, pa to treba uskladiti između suda i Lučke kapetanije. Izdavajući rješenje i dostavljajući ga Lučkoj kapetaniji na provedbu korisno je u rješenju specificirati odredbe određene u zakonima (kao što su na pr. pravilnu dostavu, pozivanje na plačanje (ako se radi o novčanim zahtjevima), sastavljanje pljenidbenog popisa itd.), a temeljem propisa čl. 985 u vezi sa čl.887. st.1. - 4., oduzeti određene dokumente. Lučka kapetanija ili sud (sudski ovršitelj) trebali bi, temeljem st.2, 3 i4., prema potrebi odrediti čuvanje broda, obaviti popisbroda i sl., sastaviti popis posade iputnika i popis tereta po vrsti i količini.22 To su postupci koji zahtjevaju i znanje i praksu.

Obzirom da praktički Lučka kapetanija u tom času predaje rješenje suda23 zapovjedniku ili drugoj osobi na brodu, time bi bila izvršena i dostava.24 Izvršenjem ostalih radnji propisanih u čl. 887 PZ odn. određenih rješenjem suda, provedena je ovrha odn. konkretno, privremena mjera, čime nastaje pravo treće osobe da nastupi kao sudionik u postupku, ako na to ima pravo.

U stvari osoba koja je zapravo najbolje u kontaktu sa ovršenikom (u većini slučajeva, ali obično lično ne u kontaktu sa trećom osobom) je lokalni agent broda.

Položaj treće osobe može biti često dosta otežan bašzbog toga što se ona najčešće ne nalazi u kontaktu sanikim u luci u kojoj je brod zaustavljen.

Provođenje postupka privremene mjere - čl. 985 u vezi čl. 887. PZ.

Ova je odredba od velike važnosti, jer od momenta provođenja iste, postoje kod javnog organa dokazi o vlasništvu, kao i o nekim drugim činjenicama, pa sud može ili bi morao te dokumente zatražiti u originalu ili ovjerenoj fotokopiji. Možda bise i u zakonu moglo o9drediti da Lučkakapetanija mora odmah dostaviti sudu

21 Rješenje kojim se određuje uredovanje u dužnikovoj kući uz prisustvo milicije u suštini je zaključak o upravljanju postupkom, a protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku. Os Zagreb Gž-78/87-2 od 27.I.1987.Izv. Cit. po Crnić, op.cit. str. 11. br. 8. Vidi i loc.cit. str. 9-10.

22 Kao što je nekada znalo biti na general cargo ship-u po nekoliko hiljada teretnica, danas se grade brodovi za prijevoz 8000 kontejnera, brodovi za prijevoz automobila krcaju preko 4500 aut. Takav popis nije jednostavno sastaviti, osim ako se prihvate brodski dokumenti o teretu.23 Čl. 37 - 45. OZ.24 Čl.38.st.6. OZ


originale ili foto kopije oduzetih dokumenata. Mislim da bi stranke koje imaju pravni interes morale imati pravo da koriste te dokumente i zapravo bi ti dokumenti ili fotokopije trebale biti i u sudskom spisu ex oficio ili na prijedlog zainteresirane osobe ili nakon ulaganja pravnog lijeka, itd. Trebao bi biti omogućen i uvid u Lučkoj kapetaniji ili u sudskom spisu.

Svakako treba smatrati da je taj momenat provođenja odstrane Lučke kapetanije, momenat, koji u postupku privremenih mjera odgovara provođenju ovrhe kod ovrhe i od tog momenta se primjenjuju ostale odredbe koje se odnose na period poslije provođenja ovrhe.

Interes treće stranke može vrlo lako postojati u tojfazi i u vezi sa tim dokumentima. Konačno ako treća stranka ima interes da i ona zatraži privremenu mjeru, ti dokumenti mogu biti od bitne važnosti u pogledu pasivne legitimacije, a u određenim slučajevima i u vezi hipoteke, koja po propisima nekih država mora biti upisana u upisni list broda. 25 U tom slučaju je to bitni dokaz o hipoteci (moždačak i javna isprava) i teret dokaza o protivnom je na onome koji protivno tvrdi. A i inače ti dokumenti mogu biti dokazi za tvrdnje u prigovoru o nedopuštenosti na koju je treća osoba ovlaštena temeljem čl. 55. OZ.

U principu postupak koji je pokrenut, sud provodi dozavršetka.26 Postupak je javan.27

Predmet pljenidbe i popis - čl. 131 OZ.

OZ u čl. 131 propisuje kako se obavlja popis međutim propis se odnosi u glavnom na uobičajene slučajeve na kopnu i bez nekog osvrta na treću osobu. To je donekle razumljivo, jer je takova situacija jednostavnija. Međutim, kada se radi o brodu, treća osoba vrlo često ne može doći do saznanja, što i kako je popisano, a budući se radi o sudskom spisu u kojem ta treća osoba nije spomenuta, uvid u spis bi jedino omogućio trećoj osobi dase upozna sa stanjem stvari.

Prema propisu čl. 207 ZPP izgleda da treća osoba nema položaj umješača, jer katkada treća osoba nema interes da u postupku koji teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije. Trećoj osobi je bitno da zaštiti svoj interes koji

25 Vidi čl. 131 PZ.26 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str.. 33 §11/2: “Izvršnipostupak, jednom pokrenut, sud provodi, u pravilu, po službenoj dužnosti do njegovog okončanja.”

27 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 37: “Izvršni postupak je u pravilu pismen postupak.....postupak se može, međutim, provesti i bez sudjelovanja stranaka, dakle bez usmenog raspravljanja (26/5)..... ZIP, za razliku od zakona iz 1930, ne zabranjuje javnost u izvršnom postupku.”


može biti različit ili sasvim protivan predlagatelju ii protivnoj strani.

Ukoliko se prihvati stav da treća osoba nema pravo mješanja, koje je pravo predviđeno u ZPP, izgleda da bitreća osoba bila prisiljena u takovom slučaju, predložiti donašanje privremene mjere, da bi na taj način dobila mogućnost zaštite svojih interesa. Da li bi takav postupak bio ispravan, gledajući na princip ekonomičnosti postupka?28

Možda je vrijedno i više puta spomenuti, da sastavljanje pljenidbenog popisa, može na brodu predstavljati i rad od nekoliko dana a da zahtjeva i priličnu dozu stručnosti.29

Kod provođenja privremene mjere može relativno lako doći do popisivanja pokretnina koje nisu vlasništvo protivnika.30

Prijedlog za određivanje privremene mjere.

OZ u čl. 293 određuje kada se može predložiti pokretanje postupka privremene mjere i specificira određene elemente koji se moraju uvrstiti u prijedlog.

Iako bi izgledalo da propis čl. 293 OZ nije važan za treću osobu, smatram da vjerojatno postoje i da će postojati momenti kada će se treća osoba, da bi zaštitila svoja prava i da dođe u procesnu situaciju da može štititi svoja prava, morati eventualno upustiti u zahtjev za izdavanje privremene mjere. Ovo bi se moglo dogoditi trećoj osobi kada, ili zbog propisa OZ ili PZ na drugi način ne može zaštititi svoje interese. Pokušao sam dalje u tekstu ukazati na neke takove slučajeve.

U tom slučaju, ako se bude trebalo držati propisa čl.293 OZ, neće biti lako niti trećoj osobi niti sucu, provesti postupak31 jer bi moglo doći do paralelnih unakrsnih privremenih mjera.

28 Čl. 9. ZPP.29 Treba si zamisliti samo linijski brod sa nekoliko stotina teretnica,palubnim teretom, stotinama kontejnera, automobila, tridesetak članova posade, eventualno nekoliko tisuća putnika na brodu za krstarenje, prtljagu, itd. itd.30 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 291 § 47: “Prilikom popisivanja pokretnih stvari na kojima će se provesti izvršenje primjenjuje se faktična presumpcija da je sve što se nađe u detenciji dužnika ujedno i u njegovom posjedu. Otuda i mogućnost da izvršenjem budu zahvaćene stvari i prava koji nisu dužnikovi već pripadaju trećima odnosno na kojima treži imaju takova prava koja sprečavaju da se na zahvaćenim predmetima ili pravima provede izvršenje protiv dužnika. Ako je objekt izvršenja nekretnina, često je sporno da li je neki predmet koji se na njoj ili u njoj nalazi pripadak te nekretnine (fundus instructus) ili je pokretna stvar koja ne slijedi sudbinu nekretnine. To isto vrijedi

i za izvršenje na brodovima (898 ZPUP). (PZ 894).”

31 Čl. 293 OZ: “U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakovu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se


Prijedlog bez takovih podataka i/ili dokaza mogao bi se vratiti na nadopunu ili eventualno odbaciti.32

Dopustivost privremene mjere čl. 295 OZ.

PZ određuje u čl. 976 da se privremena mjera može odrediti samo za tražbine iz čl. 878. st. 1. 2. PZ. a ta odredba iz čl. 878 ne govori o tome da li tražbina mora biti dospjela.

Međutim čl. 295 st.1. OZ određuje da se privremenamjera može odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina. Da li se te odredbe primjenjuju na brod?

Vjerojatno će sudska praksa biti ta, koja će odlučiti o tome. Kada bih bio sudac primjenio bih odredbu čl. 295OZ i na čl. 976 PZ u vezi sa čl.878 PZ.

Takav stav, bio bi najviše važan baš za interese trećeosobe, čiji interesi mogu biti i te kako oslabljeni ako ne može štititi svoje nedospjele i uvjetne tražbine, a brod je pod privremenom mjerom zaustavljen već u korist drugoga predlagatelja.

Zaslužuje razmotriti u kratko i čl. 296.st.3. OZ,koji određuje da se smatra da postoji opasnost ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Naime, ova se odredba mora primjeniti i na treću osobu ako je njezina tražbina i za nju ostvariva u inostranstvu. Ova odredba vrijedi kako za novčana potraživanja tako i za nenovčana temeljem čl. 298. st.2. OZ.

Treća osoba biti će u naročito nepovoljnom položajuako ona ima potraživanje, koje ne može zaštiti prigovorom pa će, izgleda morati zatražiti privremenu mjeru da bi se mogla “uvući” u postupak privremene mjere koji se vodi među drugim strankama.

Isto tako u slučaju iz čl. 295 st.2. OZ biti će trećoj osobi dosta naporno i teško dokazivati da za predlagatelja postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.33

Zbog tih razloga smatram da bi treća osoba, pošto se radi o brodu, trebala dobiti bolji položaj i prava.

privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.”

32 Čl. 281. ZPP33 Čl. 295 OZ:1.”Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.2. Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.”


Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčanih

tražbina - čl. 297 OZ i čl. 974 PZ.

Čl. 254 OZ. govori općenito o vrstama privremenih mjera, a specifičnije u čl. 297 i 299, no kako se čl. 254 poziva i na “drugi zakon” to bi trebalo primjeniti PZ. kao lex specialis, koji u čl.974 propisuje najopćenitije vrste privremenih mjera tj. “svaku mjeru kojom se postiže svrha takovog osiguranja”. Ovakovim propisom stavljene su i stranke i sudac u situaciju ocjenjivanja “svrhe”. Ako je OZ prihvatio u gore cit. čl. da iznese popis privremenih mjera a PZ je uveo zapravo “omnibus klauzulu”, bilo bi vjerojatno uputno da se i u PZ navedu najčešće privremene mjere, pa makar na kraju doda i “omnibus klauzula”. Mislim, da iako prihvaćeni način u teoriji nije sporan, u praksi, svakako, nije praktičan. Bilo bi idealno kada bi se iz teksta PZ, moglo izostaviti konstrukcije kao na pr. u čl. 974: ”....uz uvjete utvrđene propisima općeg izvršnog postupka,ako odredbama ovoga Zakona nije drugačije predviđeno”, a koji se tekst u cit. čl., pojavljuje dva puta (u st.1. i u st.2.).

PZ određuje o privremenim mjerama i u čl. 978 i sl.OZ ima odredbe u vezi novčanih tražbina u čl. 296 i

sl.Potrebno je u konkretnom slučaju uskladiti odredbe iz

OZ i PZ.Položaj treće osobe i ovdje je specifičan.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina - čl. 298 i sl. OZ i čl. 974. st.2. PZ.

PZ spominje nenovčane tražbine u čl. 974. st.2., a OZu čl. 298 i sl. Odredbe treba uskladiti.

Položaj treće osobe je i u ovom slučaju specifičan.

Tražbine iz čl. 878. st.1 i 2. PZ kao jedini osnov za privremeno zaustavljanje broda - čl. 976 PZ

PZ, kao lex specialis, u čl. 976 u vezi sa čl. 878 PZ strogo ograničuje osnove za privremene mjere. Prema tome OZ ne dolazi do primjene, u tom pogledu.


Izuzetak je čl. 976 st.2. za odnos prema stranimbrodovima.34

Iako su odredbe PZ jasne, postojanje promulgirane Konvencije o zaustavljanju 1952, a naročito njen čl. 8. mogu eventualno otežati primjenu.

U vezi čl.8. Konvencija 1952 vrlo je važno stajalište VS RH.

Vrhovni sud R.Hrvatske, Rješenje Gzz 8/1992-2 od2.2.1999.35

“Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukidaju rješenja Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 1. listopada 1991. br. Pz 2415/91-2 i Okružnog privrednog suda u Rijeci od 2. srpnja 1991 godine R1-61/91-1, te se predmet vraća prvostupanjskom (sada Trgovačkom) sudu u Rijeci) na ponovno odlučivanje.”36

Iz obrazloženja:“Odredba čl.8. Konvencije (1952) predviđa da brod

koji ne plovi pod zastavom jedne od država ugovornica(Liberija to nije) može biti privremeno zadržan na teritoriju ma koje države ugovornice (Republika Hrvatska to jeste) u vezi sa pomorskim potraživanjem navedenim u čl. 1. (Konvencije) i ma kojeg drugog potraživanja za koje zakon države ugovornice predviđa privremeno zadržavanje.

Iz navedenih odredaba Konvencije, o čemu sudovinižeg stupnja nisu vodili računa prilikom donošenja pobijanih rješenja (pogrešna primjena materijalnog prava zbog kojeg nisu utvrđene pravno relevantne činjenice - čl. 395. st 2. Zakona o parničnom postupku) proizlazi da je zahtjev Državnog odvjetništva osnovan, te je rješenje trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci.ˮ

Čl. 976 PZ poziva se na čl. 878. st.1. i 2. PZ upogledu tražbina za koje se može zaustaviti brod. Čl. 878 međutim u st.1. predviđa tražbine koje su osigurane založnim pravom a u st.2. nabraja tražbine, specificirajući ih od br.1. do br. 10.

Ostavljajući po strani hipoteku ali komparirajući tražbine od 1. do 10., sa založnim pravima (privilegijama) iz čl. 250-266 PZ, dolazim do zaključka da su zapravo tražbine manje više jednake ili vrlo slične sa privilegijama iz čl. 250 PZ.

34 Ukoliko brod vije zastavu države na koju se primjenjuje Međunarodna konvencija o zaustavljnanju brodova, 1952, ili eventualno nakon ratifikacije i promulgacije nova konvencija 1999, treba korigirati primjenu čl. 976.st.2. PZ. Vidi i Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994. str. 150-164.35 Godine sudskih spisa i odluke su točne. (Prošlo je cca. 7 godina).

36 Vidi: Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 24 - 35 za historijat predmeta broda CHAMPION tj. 16 + 1 odluka sudova.


POPIS TRAŽBINA IZ ČL. 878 JEDNAKE ILI SLIČNEPRIVILEGIJE IZ ČL. 250.

1. Štete iz sudara toč.4

2. Smrt, tjelesne osljede toč.4.

3. Spašavanja toč.3

4. ugovori o iskorišta-vanju toč.4.(?)

5. zajedničke havarije toč.3.

6. peljarenje toč.1.

7. opskrba broda toč.5

8. gradnja, preinaka i sl. toč.5. (?)

9. prava posade po osnovi toč.2.rada

10. izdaci zapovjednika i toč.5.drugih.

Postavlja se pitanje koja je bila namjera zakonodavca da ispremiješa privilegije i tražbine?

Čini se da je jedina pravna razlika između nekih privilegija i nekih tražbina u prestanku važenja odnosno zastari. Naime privilegije imaju točno određeni rok prestanka važenja u čl. 260 i 261 PZ, dok u PZ posebnih odredbi o roku zastare tražbina nema. To se naročito vidi iz propisa čl. 263. st.1.PZ, koji određuje da prestankmom privilegija ne prestaju i tražbine koje su bile osigurane privilegijama. Iz toga treba zaključiti da za tražbine vrijede opći propisi o zastari koji se primjenjuju na bilo koju specifičnu tražbinu.Drugim riječima postoje tražbine koje su osigurane privilegijem iz čl. 250, pa se primjenjuju radi zaustavljanja broda, temeljem čl. 878. st.1., a ako su prestale biti osigurane privilegijem, a nalaze se unutar popisa u toč. 1 do 10, i ako nisu zastarile po općim propisima, onda nastupaju kao tražbine i brod se može zaustaviti. Postoje ali, i tražbine, koje uopće nisu privilegirane, ali se nalaze u popisu od toč.1. do 10. pa se brod može zaustaviti i za njih. Na pr. iz toč. 10. : izdaci koje učini, “naručitelj, odnosno agent za račun broda, vlasnika broda ili brodara, a u vezi s brodom”.

Čini mi se da je to dosta delikatni problem.


Naime, čl. 261.st.2. PZ precizno određuje da rok iz čl. 260. st.1. toč.2 prestaje teći podnošenjem tužbe samo ako se provede i zaustavljanje broda ili zabilježi tužba u upisnik broda. Drugim riječima, ako se podnese tužba i čak istovremeno sa tužbom i prijedlog za zaustavljanje broda, pa se ne dozvoli zaustavljanje broda, privilegij prestaje nakon proteka roka iz čl. 260PZ.

Kakova se tada može ukazati situacija? Po čl. 263.st.1. tražbina ne prestaje.Međutim, ako više nije privilegirana, pa makar po

općim propisima nije zastarila, da li vrijedi za pravo za zaustavljanje, ako se ne nalazi u popisu čl. 878.st.2. t.1-10.? Izgleda dakle, da se može dogoditi da je jedna tražbina bila privilegirana, aliako prođe rok pa privilegij prestaje, tražbina po čl. 260-261 PZ ostaje. Međutim ako nije u popisu čl. 878.st.2.toč.1 - 10. tražbina ostaje, ali se brod ne može zaustaviti !!!!!

Na pr. neke od privilegija iz čl. 270.st.1.t.1.(naređeno i izvršeno vađenje i uklanjanje podrtina; lučke naknade, čuvanje, nadzor i sl.?) Ili na pr. privilegij iz t. 5 čl. 250. u pogledu SUVLASNIKA, koji ali nije spomenut u toč.10. čl. 878.?

(Puštam po strani probleme privilegija na brodovima koji viju inostranu zastavu i primjene prava temeljem čl.991.st.1.t.2. PZ u pogledu privilegija, zastare, prekida zastare i sl. Ipak, obzirom na Odluku Vrhovnog suda RH, Gzz 8/1992-2 od 2.2.1999, moguće je zamisliti i te kakovu zbrku ako se mora primjeniti popis pomorskih tražbina iz čl.1. Konvencije 1952.37).

Upozorujem na odredbe Konvencije o privilegijama1993, čl. 9.st.2. koja propisuje u vezi sa slučajem kada se brod ne može zaustaviti jer je već zaustavljen, dakleu slučaju kada do zaustavljanje odnosno zapljena (arrest or seizure) nije “pravno dozvoljen” (not permitted by law).38

U praksi, sa stajališta procesa, trebalo bi u zahtjevu točno odrediti osnov zahtjeva za zaustavljanje tj. da li na osnovu privilegirane tražbine ili tražbine bez privilegija a u stvari bi trebalo specificirati točno i vrijeme nastanka, mjesto nastanka, zakon koji se treba primjeniti i sl.

Može se postaviti pitanje da li ti problemi nastajuili mogu nastati i u pogledu sudionika/treće osobe? Mislim da je to moguće. Možda je dovoljno spomenuti tražbine iz čl. 878.st.1. toč.7. tj. tražbine zbog opskrbe broda, ili toč.8. preinake, popravka, opreme, dokovanja i sl. U spomenutim slučajevima, a i drugdje,

37 Vidi Ivković, Privremene mjere na brodu, 1994, str.150 i sl.38 Vidi Stanković, Međ. konvencija.....iz 1993 g. (UPP 1-4 (145-148) str.123. br. 6.2.


može se uz predlagatelja privremene mjere pojaviti i sudionik/treća osoba.

Mislim da bi trebalo razmisliti o primjeni sistemakorištenog u Konvenciji 1999, koja je specificiralatražbine, a potpuno ispustila bilo kakovo povezivanje saprivilegijama.39 i 40

U problemu tražbina koje su osnov za zaustavljanje možda je važno spomenuti da je Konvencija 1999 prihvatilada se i za premije P. and I. osiguranja može zaustaviti brod i to za premije za koje je osobno odgovoran brodar ili zakupoprimac osiguranog ili učlanjenog broda.41

Pripadak brodaSpominjem i problem pripatka broda, jer PZ određuje

u čl. 232, 233 da je pripadak broda svaka stvar koja po svojoj namjeni služi brodu, koja je upisana u inventar itd. Ovakav propis ne mora postojati u zakonu koji se primjenjuje na neki inostrani brod . Čl. 237 određuje da se hipoteka prostire i na pripadak broda, što također ne mora biti određeno ili ugovoreno u hipoteci, mortgage-u itd. jednako i za privilegije po čl. 251.

A baš u tim sučajevima će se često naći treća osobai njezini interesi.

Konvencija 1999 ne predviđa ništa u vezi sapripatkom.

Ističe se da često na velikim putničkim brodovima (ai inače) postoje dućani, servisi i sl. koji su vlasništvo individualnih poduzetnika i slično, dakle trećih osoba.

Rješenje o određivanju privremenih mjera.

Onaj stari Zakon iz 1930 poznavao je dvije faze i to: a) izdavanje privremene mjere i b) provođenje privremene mjere.

OZ je u čl. 294 u st. 3. propisao da rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi, a u st.4. da

39 Vidi Konvenciju 1999, čl. 9., čl. 1. gdje se koristi izraz “maritime claim” odnosno “créance maritime” za razliku od “maritime lien” odnosno “privilége maritime”.

40 Vidi Ivkovic, op.cit. sa citatima Ćorić, Rušinović, Vujović (Vujovićnavodi i judikaturu).41 Vidi instruktivan članak Z. Tasića u Svijet osiguranja 5/99 str. 70 i sl.Mislim da će to dovesti u praksi do toga da će P.& I. uvijek zaustaviti brodu zemlji koja je ratificirala Konvenciju 1999 jer ta Konvencija jasno određuje da se primjenjuje temeljem čl. 8 na bilo koji brod unutar jurisdikcije ugovorne strane bez obzira da li brod vije ili ne vije zastavu države ugovornice. Dakle bez obzira da li zakon zastave broda to predviđa ili ne, pa tako i odredbu čl. 991 PZ.


se na “odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o rješenju o ovrsi”.42

Čl. 295 st.5. određuje da rješenje o privremenoj mjeri iz st.1.i 2., morajubiti obrazložena, dok čl. 37. OZ st.3. određuje da ne treba rješenje o ovrsi biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambiljem. Praktički to znači da se niti privremena mjera na brodu ne može izdati otiskivanjem štambiljem. Ne čini se da je ovrha manje opasna pa se može koristiti štambilja, a privremena mjera više opasna, pa se ne može. Kod broda,mislim, da bi se štambilja mogla koristiti ako je prijedlog pravilno formuliran ili bi se mogao ograničiti iznos do kojega se štabilja može koristiti (nešto kao malični predmet). Konačno privremena mjera kod broda, katkada, ovisi o razlici od desetak minuta u vezi odlaska broda.

Baš u slučaju treće osobe, koja u “prvoj rundi” zaustavljanja broda, niti nije službeno obavještena i u pravilu doznaje tek kasnije o privremenoj mjeri na brodu, doslovce, minute, mogu značiti da li je položaj treće osobe sačuvan ili nije.

Određivanje više privremenih mjera.

Čl. 302 OZ određuje u st.1. da sud može odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno, a st. 2. glasi:”Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.”

Smatram, ako je sud izdao rješenje o privremenojmjeri, da i treća osoba ima pravo prigovoriti ako smatrada sud nije odredio onu koja je najmanje tegobna zatreću osobu, odnosno za njezin pravni interes.

Dakle, iako se ne daje trećoj osobi pravo na prigovor u takovom slučaju, mislim da bi trećoj osobitrebalo dati mogućnost zaštite.

Koji brod može biti zaustavljen - čl. 977 PZ.

Smatram da bi svakako trebalo odrediti da osoba koja temeljem čl. 977 PZ zaustavlja brod, mora u prijedlogu detaljno razjasniti vezu između zahtjeva i odluke da zaustavlja baš taj brod. Uz prijedlog mora priložiti i dokumentaciju na kojoj osniva odnose bitne za primjenučl. 977.43

42 Vidi čl. 37 OZ.43 Vidi čl. 3. Konvencije 1999.


Prijedlog bez takovih podataka i/ili dokaza mogao bi se vratiti na nadopunu ili eventualno odbaciti (?).44

Problematika u vezi sa čl. 977. ukazuje na poteškoćejer dolaze u pitanje:a). pomorski privilegijib). hipotekec). mortgage i sl.d). druge tražbine iz čl. 878 st. 2 PZe). pojam zakupca i naručiteljaf). uslovi ugovora da li protivnik osiguranja SAM

odgovara trećim osobama tj. da li je brodar ili naruitelj osobni dužnik, a nije vlasnik broda45

g). pojam brodara (već sam pojam može biti sporan)h). odnosi u slučaju raznih jednostrukih ili višestrukihpod- ugovorai). nabava odn. kupnja bunkeraj). ugovor o radu ako je sklopljen sa crew-agencijamak). ostali slučajevi koji se mogu pojaviti.

Obzirom na ustavnu obavezu primjene Konvencije o zaustavljanju brodova iz 1952, pojavljuju se poteškoće za primjenu iste, zbog priličnih razlika u pojmovima koji su korišteni i razlikuju se donekle od pojmova iz Pomorskog zakonika. Osim toga treba u slučaju primjene konvencije uskladiti primjenu propisa konvencije sa propisima Ovršnog zakona i PZ.

Konvencija 1952 detaljno određuje u čl. 3. koji se brod može zaustaviti.

Prelazi okvir ovog rada detaljno raspravljanje opoteškoćama u vezi primjene Pomorskog zakonika i Konvencije1952.46

Međutim treća se osoba može pojavljivati u mnogimpoložajima u kojima bi trebala imati pravo na zaštitusvojih interesa.

Svi ovi, koji imaju pravo po čl. 977 PZ, imaju pravozaustaviti brod, pa bi bilo logično da treća osoba ima također prava iz čl. 977 PZ. odn. pravo stavljati prigovor odn. podignuti tužbu.

Čini mi se da bi način korištenja u Konvenciji 1999bio vrlo prihvatljiv i za PZ.

44 Čl. 281 ZPP -45 Vidi: Canada, Fed.Court No. T-2403-81 od 20.05.1997, Union CarbideCo. v. Fednavi Ltd. (“Hudson Bay”), American Maritime Cases (1998)p. 429 s Bilješkom Pejović; vidi i; Queens Bench Div.(Comm.Court),Presuda od 10-16.03.1998. Sunrise Maritime Inc. v. Uvisco Ltd. (“TheHector”)LLB, Par 3(1998) Vol.2. p. 28., sa Bilješkom Pejović; PPP153-154, str. 191 i sl. vidi i: VTS RH, Rješenje XV-Pž-2766/98-2 od01.09.1998 (Pitanje osobnog dužnika) I. Marin. PPP 153-154, str.174.46 Vidi IVKOVIĆ, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 79 do 94 (za PZ), str. 168 do 178 (za Konvenciju 1952) , za primjenu Konvencije, po čl. 134 Ustava, Vrh. sud R. Hrvatske II-Rev. 7/1989-2 od 3.12.1991 ( za puni tekst vidi IVKOVIĆ,Haška i Haška-Visbi Pravila, Priručnik, annex. Vidi i Gasparini, Pravno shvačanje Vrhovnog suda R. Hrvatske, Uporedno pomorsko pravo, br. 12 (133-134) str. 171, Vidi i novu konvenciju 1999.


Brod koji je vlasništvo dužnika, može bitizaustavljen.

Međutim, ako je brod zaustavljen, a kao protivnik osiguranja je navedena fizička ili pravna osoba, koja nije vlasnik broda, u tom slučaju, pravi vlasnik broda, treća stranka, ima pravo staviti prigovor temeljem čl.55 i sl. OZ. (Vidi predmet ATLANTIC MOON, na kraju ovog rada.)

Prigovor treće osobe mora biti dostavljen ipredlagatelju i protivniku osiguranja. U rješenju mora biti naveden rok od OSAM dana za očitovanje. Kada je protivnik predlagatelja inostrana osoba, nije uvijek lako izvršiti dostavu a dostava diplomatskim putom uvijek traje vrlo dugo vremena. Protivnik osiguranja može biti teoretski ( a u praksi je dosta često) osoba koja zapravo nema interesa, ako na pr. nije brodovlasnik (vidi predmet CHANG PING).

Treća osoba dokazuje svoje vlasništvo: A).ili nanačin da zatraži od suda da pribavi od Lučke kapetanije dokumente broda, koje je Lučka kapetanija bila obavezna oduzeti brodu ili B). da pribavi izvod iz upisnika brodova.

U vezi sa PZ čl. 977. (prije u ZPUP čl. 982.) u komentaru za biv. ZPUP uzčl. 982,(komentar br.4.) glasi: “Brod kao predmet osiguranja privremenom mjerom zaustavljanja mora biti u cijelosti vlasništvo dužnika protiv koga se ovo osiguranje traži .......”.

Iako je ovaj stav prihvaćen kod nas u doktrini, ipakse pojavljuju sumnje u pogledu suvlasništva.

Prije svega brod je pokretnina. PZ u čl. 867 st. 5. određuje: ”Ako odredbama ovogaZakona o postupku izvršenja i osiguranja na brodu i teretu nije drugačije određeno u tim će se postupcima na odgovarajući način primjenjivati propisi općeg izvršnog postupka o izvršenju i osiguranju. U postupku izvršenja na brodu radi naplate novčane tražbine na odgovarajući će se način osobito primjenjivati propisi općeg izvršnog postupka o izvršenju na nekretnini radi naplate novčanih tražbina, a u postupku izvršenja radi predaje broda propisi općeg izvršnog postupka o predaji pokretne stvari”.

Dakle:novčane tražbine - kao izvršenje na nekretnini;predaja broda - kao predaja pokretnina

Nije sasvim jasno da li se prva rečenica cit. propisa odnosi samo na izvršenje ili i na osiguranje/jamstvo a druga rečenica samo na izvršenje? U tekstu PZ nema odredbe da brod mora biti u cijelosti vlasništvo dužnika. Prema tome ako se druga rečenica odnosi samo na izvršenje a ne i na osiguranje/jamstvo (kako bi se moralo zaključiti iz dikcije) onda se za tražbine “na odgovarajući način” primjenjuju opći propisi.


Pa pošto je brod pokretnina, onda prema čl. 131 st.4. OZ pokretnine mogu biti u suvlasništvu i bračni drugovi smatrati će se da su suvlasnici u jednakim dijelovima. Vrijedi li i za brod? Vrijediliza suvlasništvo na brodu i za one koji nisu bračni drugovi? Ako bi brod bio tretiran kao nekretnina prema OZ u čl.76.st.2. određeno je da ako je glede nekretnineuspostavljeno suvlasništvo (idealni suvlasnički dionekretnine), taj dio nekretnine može biti samostalan predmet ovrhe glede kojega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga Zakona o ovrsi na nekretninama. Prema tome izgledalo bi kao da bi brod u suvlasništvu u idealnim dijelovima, ipak mogao biti zaustavljen.

Drugi suvlasnik ili suvlasnici mogu se pojaviti kaosudionici/treća osoba, sa pravima koja im daje čl. 57OZ., ako se brod tretira kao pokretnina.

Čini se da nema nekog posebnog razloga, da se kod broda, pa makar bio tretiran kao nekretnina, ne bi predvidjela ista prava kao u čl. 57 OZ.

I odredba čl. 868 PZ, određuje da se odredbe Desetog dijela PZ, primjenjuju na “postupak.....osiguranja na udjelima na brodu...” iz čega bi trebalo zaključiti da možda komentar uz čl. 982 ZPUP nije točan.

Ako se ostane kod stava da brod mora u cijelini bitivlasništvo dužnika, to u praksi znači da vlasnik kojiupiše jedan minimalan dio vlasništva na drugu osobuonemogućio je zaustavljanje broda u Hrvatskoj luci! Sumnjam da bi to bilo ispravno.

U čl. 57 OZ određuje se situacija suvlasnika pokretnestvari. Po st.1. suvlasnik nema pravo zahtjevati da se ovrha proglasi nedopuštenom, ali ima pravo da bude prvenstveno namiren. Po st.2. suvlasnik ima pravo zahtjevati da mu se predmet ustupi time dapoloži iznos koji odgovara vrijednosti predlagateljevog udjela u toj stvari. Po st.3. biva upućen na parnicu protiv predlagatelja, a eventualno i protiv protivnika predlagatelja, ali ako može dokazivati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom kvalificiranom ispravom, onda to dokazuje u postupku. Znači da se ne upućuje na parnicu.

Mislim da se to može koristiti i u slučaju broda, a i onda ako se radi o trećoj osobi kao suvlasniku.

U svim ovim slučajevima a i u drugima treba imati naumu propis čl.2.st.1.t.7. OZ kojim se definira pojam“sudionika”. Dovoljno je da sudionik ima “pravni interes”.

Problem vlasništva broda u cijelosti, može se razmotriti i sa stanovišta PZ. Naime čl. 236 PZ određuje da se može osnovati podhipoteka, a čl. 272 određuje da se stvarna prava, dakle i hipoteka, može upisati na udio u brodu. Iz toga slijedi, jer nema ograničenja, da se i podhipoteka može upisati na udio u brodu. Treba zaključiti da se brod može zaustaviti i kada je u


suvlasništvu, a i kada je na hipoteci na udjelu u brodu, osnovana podhipoteka. Izgleda prema tome da se može zaustaviti i brod koji nije u cjelosti vlasništvo dužnika, jer u citiranim primjerima, ne postoji jedinstveno vlasništvo, a postoji obaveza jednog suvlasnika temeljem hipoteke odnosno podhipoteke.

Treba uzeti u obzir i odredbe čl. 951 PZ iograničenja da udjeli moraju prelaziti polovicu ukupnevrijednosti broda. Mislim ako se može provoditi prodaja za koju je potrebna i privremena mjera zaustavljanja, da se mora razmisliti o komentaru iz čl. 982 biv. ZPUP.

Hipoteka, privilegij, mortgage.

U pogledu hipoteke, hipotekarni vjerovnik, ima po čl.977. pravo zaustaviti brod. Postavlja se pitanje ima li pravo staviti prigovor kao treća osoba ili eventualno da li ima pravo koje čl. 57 OZ daje suvlasniku. Ako jedno od tih prava nema onda mu preostaje ili da i on privremenom mjerom zaustavi brod u kom slučaju se može pojaviti problem da li je hipotekarni dužnik u zaostatku sa plačanjima ili ako nije, da li temeljem klauzula hipotekarnog ugovora može nastupati kada je brod zaustavljen od nekog trećeg. Odnosno da se pojavi u postupku izvršenja prema čl. 882 st.2. i sl. PZ.

Mislim da bi bilo prema načelu procesne ekonomničnosti, korisno da se hipotekarnom vjerovniku kao trećoj osobi dozvoli prigovor, dokazivanje i tužba već prema konkretnoj situaciji.

Gornja razmatranja vrijede i za mortgage.Obzirom na propis čl. 295.st.1. OZ mislim da bi se

morala dopustiti i privremena mjera za nedospjele i uvjetne tražbine, i u slučaju hipoteke (mortgage) i privilegija. Ukoliko postoje ozbiljni razlozi protiv toga onda bi se to moralo izričito isključiti u PZ., ali meni se čini da se ne bi trebalo isključiti.

U pogledu privilegija situacija je kompliciranija jer obično ne postoje pismeni dokazi o privilegiju (iako se u nekim državama privilegij može registrirati). Obzirom da privilegij ima prednost i pred hipotekom, položaj korisnika privilegija je još delikatniji.47 Mislim da bi njemu trebalo priznati pravo da nastupi kao treća osoba čak i akotražbina nije dospjela.

Za očekivati je međutim, da predlagatelj neće tako jednostavno priznati privilegij (za koji najčešće treća osoba nema pismeni čvrsti dokaz) ili neće priznati visinu privilegija.

Postavlja se pitanje da li se uopće može smatrati da privilegij ispunjava odredbu čl. 55.st.2. OZ tj. da li

47 Čl. 938.st.1. PZ


privilegij “spriječava ovrhu”? Dali privilegij u plovidbenom pravu ima nekih elemenatasuvlasništva, hipoteke, nešto što bi ga približilo pravima iz čl. 57 OZ.?

Ne bi li se moglo smatrati, ili ne bi li bilo procesno ekonomičnije, smatrati privilegiranu treću osobu, kao suvlasnika prava (?) nekako u smislu čl. 57 st.1. i sl. OZ? Naime, smatram da bi to bilo i na korist predlagatelju. Obično se naime, smetne s uma da je zapravo predlagatelj skoro uvijek u boljem položaju ako ima pored osiguranja privremenom mjerom, jamstvo (osiguranje,polog ili garanciju) nego ako ima brod. Brod treba održavati, čuvati i onda prodavati na dražbi, dokje polog ili garancija tako rekuć likvidni novac.

Nije samo položaj treće osobe koja ima privilegij,kompliciran. Takav je položaj i svih ili bar većine onih koji imaju određena prava temeljem čl. 878 PZ, ali treba se zamisliti i na propise Konvencije 1952, a valjda uskoro i konvencije 1999, koje daju vrlo široka prava.48

Mislim da bi ovaj problem zaslužio razmatranje i diskusiju, a svakako bi bilo vrlo uputno, u Dio X., Glava IV. pod 3. Privremene mjere PZ, uvrstiti kompletan postupak, obuhvačajući i sve ono što se sada mora tražiti u OZ, pa eventualno i u ZPP i još dalje, i što može dovesti do komplikacija i do nepotrebnih odužavanja postupaka zbog ne sasvim jasne sadašnje pravne situacije.

Zakupac, naručitelj koji sam odgovara čl. 977. PZ.

Zakupac je određen čl. 671 i sl. PZ. Kod ugovora koji su sklopljeni po stranom pravu ili se pozivaju na primjenu stranog prava pravni položaj zakupca po PZ ne mora odgovarati stranom pravu, dapače u položaju koji odgovara opisu zakupca po PZ, može se pojaviti i osoba iz kojeg drugog ugovora, koji ugovor nosi drugo ime, ime koje po PZ ne bi značilo da je zakupac. Odredbe o tome koji se brodmože zaustaviti nalaze se u čl. 977. PZ.49I ovdje sepojavljuje dilema: ako se može zaustaviti brod koji nije u vlasništvu zakupca ili naručitelja, pod uslovima čl. 977 st.2.,50 da li zakupac ili naručitelj može nastupiti kao treća osoba. Kod toga treba imati u vidu da cit. stavak ovlašćuje zaustavljanje broda koji je u vlasništvu zakupca ili naručitelja. Dakle može mu se zaustaviti brod koji jenjegovo vlasništvo, pa bi bilo logično da ako se ne radi o

48 Za hrvatski brod u inostranoj luci, u državi o kojoj je stupila na snagu konvencija 1999, prema čl. 8. te konvencije, a možda i one iz 1952, primijeniti će se doslovce ti propisi.49 Ne može se reći da je tekst čl. 977 PZ kristalno jasan. Konvencija 1999nastojala je naći jasniji tekst. Vidi na kraju ovog rada tekst čl.3.Konvencije 1999.50 Ne ulazeći u problematiku koji se zakon primjenjuje na ugovor, već i uslučaju obavezne primjene Konvencije 1952 (a možda uskoro i Konvencije1999), problem se ukazuje mnogo kompliciraniji.


njegovom brodu, da može nastupiti kao treća osoba. I u tom slučaju postavlja se pitanje propisa koji se primjenjuje na suvlasnika. Mislim da bi i u tom slučaju trebalo dopustiti nastup u svojstvu treće osobe, dakle prigovor, dokazivanje i parnicu.

Mislim da i ove situacije govore u prilog promjena ismještanja svih ili skoro svih odredbi na jednom jedinommjestu u lex specialis, odnosno u PZ.

Osobni dužnik koji nije vlasnik broda čl. 977. PZ.

Ako je bilo brodar bilo naručitelj, osobni dužnik, a nije vlasnik broda i ako sam odgovara za tražbine za koje se traži zaustavljanje primjeniti će se temeljem st.3. propis st.2. čl.977 PZ tj. moći će se zaustaviti brod.

Taj se slučaj pojavljuje često kod time chartera, kada čarterer nabavlja bunker. Sudovi su odobravali zaustavljanje broda koji nije bio u vlasništvu ličnog dužnika.51

U slučaju bunkera, predlagatelj je obično isporučitelj bunkera (rijeđe agent broda i sl.)a protivnik bi, u principu, morao biti brodovlasnik (ako je on brodar i sl.), ali je često dužnik time charterer. Ako je dakle formalni protivnik u sudskom spisu, brodovlasnik, on se može protiviti, ali predlagatelj zapravo ima pravo biranja da li će zaustaviti taj brod “X” kojemu je isporučen bunker ili brod “Y”, “Z” itd., koji je vlasništvo time charterera.

Kakav je položaj treće osobe, recimo, hipotekarnogvjerovnika na brodu “X”? Očito je da hipotekarni vjerovnik ima i te kako jako pravo na brodu “X”! Da li je sada potrebno, da hipotekarni vjerovnik, zatraži također privremenu mjeru ili može, na neki način, stavljati prigovor? Ili bi eventualno mogao koristiti čl. 57 OZ? Hipotekarni vjerovnik definitivno nije suvlasnik, kako to zahtjeva čl. 57. Postavljam pitanje: ne bi li bilo procesno-ekonomski korisno dati mu pravo iz čl. 57?

Tražbina hipotekarnog vjerovnika možda još nijedospjela. Po odredbi čl. 295 OZ, imao bi takovo pravo makar tražbina nije dospjela ili je uvjetna.

U položaju ovog hipotetičkog hipotekarnog vjerovnika, mislim da se praktički može naći svaka od osoba čije je pravo navedeno u čl. 878 PZ.52

Ukazuje se očito da bi bilo korisno posegnuti u spletpropisa iz PZ, OZ, Konvencija i sl. i donijeti kompletan

51 Vidi Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 86, 92,162.52 Vidi Konvenciju 1952 i eventualno Konvenciju 1999 u kojoj, potonjoj, jebroj “maritime claims”, mnogobrojniji, ali u kojoj je određeno i jednoograničenje u čl.3.st.3. u pogledu pravnog sistema i problema postupka in rem. Vidi, Berlingieri, CMI News Letter, No.1./1999. p.5. :”Arrest of a ship in respect of claims against a demise charterer is, therefore, only permissible in the States where an action in rem in respect of such a claim is permissible even when the claim is not secured by a maritime lien.”


sistem privremenih mjera za brodove, čemu se, čini mi se, Konvencija 1999 nastoji približiti.

U eventualnom sporu između predlagatelja i protivnika, treće osobe mogle stupiti kao umješači, ali je pitanje dali treća stranka ima interes da pobijedi jedna od stranaka, ili je njezin interes da osigura svoje pravo a da nije zainteresirana koja će stranka pobijediti. Naime vrlo je jednostavno zamisliti slučaj, kada stvarno predlagatelj ima pravo, ali ga ima i treća osoba, samo može treća osoba biti zaintesirana za prvenstveni red ili čak da se predlagatelj isplati a treća osoba povisi svoj redni broj. Ili čak i neka druga varijanta.

Konačno ako dođe do spora između predlagatelja iprotivnika, moguće je zamisliti i svjesno izigravanje treće osobe, bilo nedolaženjem na raspravu i donašanjem presude zbog izostanka ili čak do presude na temelju priznanja ili primjenom kakovog drugog trika da se izigra treća osoba.

Jamstvo (osiguranje) - čl. 15 OZ.

Zakon u čl. 15, 300 i 301 daje odredbe u vezi sa osiguranjem. 53 Čl.15. predviđa da se osiguranje/jamstvo daje u gotovini ali sud može iznimno odobriti davanje osiguranja u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira koji imaju burzovnu vrijednost te dragocijenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogubrzo i jednostavno unovčiti.

Ovo je važan propis baš kod brodova, jer je davanjeosiguranja i najčešće. Posebni propisi za brodove se nalaze u čl. 978 PZ.

Čl.15. st.3. OZ određuje da “protivna strana” stječezakonsko založno pravo na osiguranju koje je dala stranka koja je položila jamstvo. Čini se da nije jasno riješeno da li stječe založno pravo, ako osiguranje/jamstvo daje treća osoba. Smatram da bi protivna strana trebala steći zakonsko založno pravo i kada osiguranje/jamstvo daje treća osoba.

OZ u čl. 63. st.2. izričito određuje da sud može odrediti trećoj osobi davanje osiguranja!54

32 - Založno pravo na jamstvu.Smatram da bi trebaostjecati založno pravo:

1) protivnik na osiguranju/jamstvu datom od predlagatelja2). predlagatelj na osiguranju/jamstvu datom odprotivnika

53 ZIP je koristio izraz “jamstvo”. (čl. 33. ZIP). Vidi Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980. § 36/2 “Terminološki problemi”, gdje se dokazuje da je izraz “osiguranje” terminloški ispravan. Spominje se i “kaucija”.

54 Naslov iznad čl. 63. je “Odgoda na prijedlog treće osobe”.


3). predlagatelj na osiguranju/jamstvu datom od trećeosobe4). protivnik na kontra-osiguranju/jamstvu datom od predlagatelja5). treća osoba na kontra-osiguranju/jamstvu datom od

predlagatelja.Založno se pravo može sticati i na garanciji.55

Pravni lijekovi - čl. 11. i 12. OZ.

U pogledu treće osobe odredbe su sadržane u Glavi 6. čl. 55 i sl. OZ, pa postoje razlike prema odredbama iz čl.11 - 12., ali OZ ima i dodatne odredbe u čl. 304.

U postupku privremenih mjera na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o žalbi i prigovoru.56 To se odnosi na stranke, dok se za treću osobu primjenjuje čl. 55 i sl. Prigovor ima određene prednosti pred žalbom.57

Zbunjuje dikcija odredbe iz čl. 304 OZ, jer odredba govori samo o žalbi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi (dakle rješenja o privremenoj mjeri) dok treća osoba temeljem odredbe čl. 55.st.1. ima pravo prigovora protiv ovrhe (provedena na brodu privremena mjera je adekvatna ovrhi) kada postoji pravo koje spriječava privremenu mjeru tražeči da se privremena mjera proglasi nedopuštenom, a izgledalo bi, ne protiv rješenja o privremenoj mjeri, ali to je sporno ili barem diskutabilno obzirom na judikaturu.58 Mislim da odredba čl. 55 i sl. u pogledu treće osobe ima

55 Problem založnog prava na bankarskoj garanciji i sl., može se eventualno rješiti odredbom da se garancija mora deponirati kod suda ili javnog bilježnika, te da će se ista moći koristiti samo nakon odluke suda o načinu, korisniku i iznosu. Klauzule koje bi dakle morale ući u garanciju, moglo bi se, eventualno, u suglasnosti sa Udruženjem banaka, formulirati i staviti na raspolaganje strankama. Vidi na pr. VTS RH II-Pž-1529/94-2 od 03.05.1994 u Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 99.: “ U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtjevao određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanih potraživanja u iznosu od 29.508.- DEM. Riječka banka dd., Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal Bankferein, Wien, izdavajući svoju garanciju br. 1002 kojom se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev iznos koji ne premašuje 30.000.- DEM uključujući kamate i troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda, a preko sudkog depozita po rješenju suda i u korist predlagatelja Marine Punat čije potraživanje je ovom garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 978 P.Z. da se oslobodi brod zaustavljanja i čuvanja.”56 Čl. 304 OZ.

57 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 257 §40/7.:“Prednost prigovora pred žalbom je i u tome što je prigovor dvostran, za razliku od žalbe, koja je jednostran pravni lijek: prigovor se dostavlja vjerovniku koji može u roku od osam dana od dostave podnijeti svoj odgovor na prigovor (52). ......on je dilatoran -sud ne smije pristupiti meritornom raspravljanju prigovora prije nego što rok protekne. (53; v. TRIVA Gppp §75/1).”

58 Ako je “provedena privremena mjera” jednaka “ovrsi”, onda ako privremena mjera nije provedena, treća osoba nema pravo na prigovor.


prvenstveni značaj, ali da ipak neke odredbe treba primijeniti i na treću osobu.59

Sudovi, izgleda, katkada, kolebaju u pogledu toga da li treća osoba ima pravo na prigovor samo privremene mjere ili i protiv rješenja o privremenoj mjeri.60

Novi čl. 5661u st. 1. određuje postupak ako sepredlagatelj i protivnik predlagatelja neočituju na poslane im prigovore i u tom će slučaju sud uputiti podnositelja prigovora (treću osobu) na parnicu i to u roku od 15 dana, osim ako podnositelj prigovora ne dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom odlukom ili drugom javnom ovjerovljenom privatnom ispravom odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama.

Mislim da ovo treba shvatiti onamo da ako nematakovih dokaza tj. ako NE dokaže, slati će se naočitovanje predlagatelju i protivniku.

Temeljem st.2. ako podnositelj prigovora dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom odlukom ili drugom javnom ovjerovljenom privatnom ispravom odnosno akočinjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama sud će o prigovoru odlučiti u postupku privremene mjere.

Ako dokaže, sud će odlučiti u postupku privremenemjere.

Da li to eventualno nešto znači u pravcu da ako sudsmatra da je dokazao da neće slati na očitovanjepredlagatelju i protivniku?

U st.2. cit. člana izgledalo bi da korištenjeriječi “DOKAŽE” nije sasvim na mjestu, jer to zvuči kao svršeni oblik, a sud još nije proveo dokaz, pa bi možda bilo bolje upotrebiti riječ “dokazuje” jer će sud tek prihvatiti dokaz u kasnijem ili slijedećem odlučivanju.

No možda to i nije važno .

Međutim, ako je promašena pasivna legitimacija, zapravo privremena mjera nije provedena. Naime dostava zapovjedniku, koji je imenovan od strane pravog brodovlasnika, nije pravilna dostava (u smislu čl.142 ZPP) ako je na pr. naznačena u rješenju o privremenoj mjeri,neka druga osoba a ne pravi vlasnik).U tom slučaju treća osoba,vlasnik, ne bi imala pravo na prigovor. To je nelogično !Judikatura je i u takovom slučaju dozvoljavala prigovor trećoj osobi(vidi Judikaturu na kraju).59 na pr. čl. 54. st.5

60 Vidi odluku PSH II-Pš-562/85 od 2.4.85 u predmetu CHANG PING.61 NN 29/99.


Pravni lijekovi čl. 304. OZ.

OZ određuje u čl. 304 da se odredbe o žalbi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući način primjenjuju i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

Taj se propis ne primjenjuje na treću osobu jer seodnosi samo na rješenje o ovrsi a treća osoba to pravo, izgleda da nema (čl. 55.st.1.OZ).

Odgoda i ukidanje, osiguranje/jamstvo62 umjesto privremene mjere. čl. 61-65. OZ, čl. 300 i sl. OZ., čl. 978 PZ.

OZ određuje u vezi odgode u čl. 61 do 66.63

Prijedlog za odgodu može dati protivnik predlagatelja(čl.61 OZ) odnosno predlagatelj (čl. 62) ali i treća osoba(čl. 63).

U stvari protivnik predlagatelja (a treća osoba moždai kasnije)saznaje najčešće za postupak o zaustavljanju broda tek prilikom dostave rješenja putem Lučke kapetanije i to na brodu, na kojem se obično nalazi zapovjednik, ili ako je on otsutan, jedan časnik koji ga zamenjuje. Teoretski bi bilo moguće64 da zapovjednik ili časnik, imaju mogućnost da odmah, prilikom

uručenjarješenja, postavezahtjev za odgađanje ovrhe, ali u praksi to nije slučaj. Obično zapovjednik obavjesti agenta, koji onda poduzima sam ili putem odvjetnika daljnje korake u suglasnosti ili prema instrukcijama svog principala.

Prema dikciji čl. 63. treća osoba bi odgodu moglatražiti tek nakon što je zatražila da se ovrha proglasi nedopuštenom, i “ ....ako ta osoba učini

vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretpjela nenadokandivu ili teško nadoknadivu štetu.”65

62 Izraz “osiguranje” koristi se u odredbama OZ za: a) bivše jamstvo, b) postupak privremene mjere i c) osiguranje na pr. trupa i stroja, odgovornsti i sl. Očito je izraz jamstvo, koji je jošpostojao u ZIP, radi nečega kriv, jer je u OZ uvedeno “osiguranje”,ali je bio jako praktičan. Ispričavam se ako mi gdjegod pobjegne.63 Izmjene NN 29/99.64 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str.199 § 33/. “Dužniksaznaje za provođenje izvršenja (i za rješenje o izvršenju), u pravilu, tek prilikom provođenja prve izvršne radnje” (npr., prilikom popisa pokretnih stvari - 73/k (dakle u ovom slučaju treća osoba 1. i 2.), koju najčešće provodi službena osoba.“Smatramo da bi dužnik prijedlog za odgađanje izvršenja mogao valjano iznijeti već službenoj osobi pri opravljanju izvršnih radji, s tim da se prijedlog unese u zapisnik o obavljenoj radnji (npr. zapisnik o popisu i procjeni pokretnina). Ovo stajališe potkrepljuju zakonske odredbe iz kojih proizlazi da je službena osoba ovlaštena primati izjave stranaka i drugih sudionika u postupku (73/1. i 3., 75/2 i dr.).”

65 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 205 § 33/22.:”Sud će odgoditi izvršenje na prijedlog treće osobe pod pretpostavkama da je ta osoba tražila da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim, te ako bi inače, u slučaju da se izvršenje nastavi, pretrpjela znatniju štetu (65/1)........treća osoba može zahtjevati da se izvršenje proglasi nedopuštenim, a to svoje pravo može ostvariti prigovorom protiv izvršenja


Teoretski66 je moguće zamisliti da protivnik ili treća osoba već prije rješenja o privremenoj mjeri, ili prije donašanja rješenja o privremenoj mjeri, odnosno prije dostave, tj. provedbe privremene mjere, ponude jamstvo. U praksi do sada nisam naišao na takav slučaj. Međutim bilo je slučajeva kada su se zainteresirani (eventualno protivnik ili treća osoba) zanimali da li je moguće da unaprijed dadu jamstvo još prije dolaska broda u luku, a u svrhu sprečavanja izdavanja privremene mjere odnosno da bi postigle odgodu (?). Stvarno, u vrijeme globalizacije, taj problem bi mogao biti aktuelan. Nije jasno u kojem postupku bi se takav zainteresirani obraćao sudu. Neka vrsta vanparničnog postupka? Kako bi se treća osoba legitimirala, jer ona, izgleda, ima pravo samo protiv ovrhe (povedene privremene mjere), iako po čl. 63. OZ ima pravo predlaganja odgode. Očito je dakle da OZ daje trećoj osobi pravo na prijedlog za odgodu, ali ne daje pravo na prigovor protiv rješenja (čl. 55 OZ) štone zvuči sasvim logično.67

Nisam siguran, ali mi se čini da su čl.55, čl.63.st.1. i čl. 300.st.2. nekako kontradiktorni.

Čl. 55. predviđa pravo na prigovor, po tumačenju i judikaturi, samo protiv ovrhe (provedene privremene mjere).

Čl.63.st. 1. dozvoljava zahtjev za odgodu, kada je osoba “tražila da se ovrha...proglasi nedopuštenom”. Da li je moguće onda tražiti odgodu ako je osoba već uložila prigovor o nedopuštenosti, koji može uložiti tek kada je ovrha (privremena mjera) provedena?

Konačno čl. 300.st.2. OZ govoreći o protivnikuosiguranja, određuju da protivnik osiguranja može predložiti da on (protivnik) da jamstvo. Naglašujem da sezapravo situacijom da se privremena mjera provodi na brodu predajom/dostavom rješenja od strane Lučke kapetanije brodu, istovremeno provodi i “ovrha”

(56) odnosno tužbom u parničnom postupku (57). Po odredbi čl. 65/1 ZIP treća osoba može predložiti odgađanje izvršenja ako je tražila da se izvršenje na određenom predmetu “proglasi nedopuštenim”, pa ta formulacija upućuje da ona odgađanje može predložiti bez obzira na to da li se poslužila prigovorom po čl. 56 ili tužbom po čl. 57, jer je u obje zakonske odredbe upotrebljena ista formulacija. Osim toga, provođenjem izvršenja na određenom predmetu treći bi mogao biti povrijeđen u svojim pravima, bez obzira na to da li se protiv izvršenja bori prigovorom ili tužbom. Hoće li se treća osoba poslužiti prigovorom ili tužbom, to ne ovisi o njoj, nego o tome da li se vjerovnik protivi prigovoru, pa od te okolnosti ne može zavisiti pravo trećega da traži odgađanje izvršenja. I konačno prigovor protiv izvršenja ne zadržava provođenje izvršenja, pa je evidentan interes trećega da traži odgađanje izvršenja.”

66 Na pr. kod “leteće” privremene mjere.67 Izgleda: Imaš pravo na prijedlog prije donašanja rješenja, alinemaš pravo na prigovor poslije donašanja rješenja, ali ga imašnakon “ovrhe” (provedbe privremene mjere). !?


(privremena mjera) i treća osoba tek tada dolazi u situaciju da bilo što učini. Da li da ondazatraži odgodu? Nije logično jer ako po čl. 300.st.2. sud odredi mogućnost davanja jamstva, i protivnik (ili treća osoba) ga dade, onda po st.3. dolazi do obustave i ukidanja, a ne do odgode.

Moglo bi se dakle, zaključiti, da zapravo, odgoda nedolazi do primjene kod privremenih mjera, već dolazi doobustave postupka i ukidanja provedenih radnji i slično. Međutim dikcija čl. 63 OZ, izričito govori o odgodi na “zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha.....proglasi nedopuštenom.” To bi u praksi privremenih mjera značilo: Kapetanija predaje rješenje, čini popis itd., treća osoba daje prigovor, sud donaša odluku da se treća osoba upućuje na parnicu, treća osoba diže tužbu, obavještava da je podigla tužbu, ulaže “zahtjev” (izraz iz čl. 63. OZ, u ZIP čl. 65.je bio “prijedlog” a taj izraz koristi OZ u čl. 61. st.1., čl. 62.st.1.) za odgodu, predlagatelj doznaje za taj “zahtjev”, postavlja traženje za jamstvo, sud donaša odluku da se položi jamstvo, treća osoba polaže jamstvo, sud donaša rješenje da se privremena mjera odgodi.

Odredbama čl. 300. st.2. (što bi trebalo smatrati posebnim propisom za privremene mjere) protivnik osiguranja ( a smatram i treća osoba) ovaj puta podnaša “prijedlog” (ne više “zahtjev” kao u čl. 63 OZ) i, nakon procedura i polaganja jamstva, postiže “obustavu postupka i ukinuće provedenih radnji”.

Izgleda dakle, da odgoda i obustava/ukinuće nisuidentični pojmovi.

Zanimljivo je da je u odredbama o odgodi treća osoba izričito nominirana a kod privremenih mjera nije uopće nominirana.

Čl. 63.st.3. upućuje na primjenu odredbi iz čl. 61.st.5. OZ.68

Razmatrajući pojedine radnje, koje su goreskicirane,izgledalo bi da se najvjerojatnije mora održati ročište, jer je skoronemoguće zamisliti da sud može odrediti visine jamstva iz samog spisa i podnesaka. Pogotovo ako bi temeljem čl. 15 OZ, jedna od stranaka predlagala jamstvo u dragocjenostima i sl. Trebalo bi onda i vještačenje itd.

Postavlja se i pitanje da li su zaštićeni i interesitrećih osoba, interesi, koji se u slučaju brodova mogu pojaviti, dapače, i to dosta često, a u običnim “kopnenim” uslovima, vrlo rijetko, tj. da se ne poriče opravdanost zahtjeva predlagatelja, ali se želi zaštititi neke interese ili prava? Na primjer: članovi posade imaju zahtjeve sa svoje plaće i sl. i zatraže privremenu mjeru, a hipotekarni vjerovnik ne poriče pravo predlagatelja (članova posade),

68 Izmjene NN 29/99.


pa ne može uspješno tražiti da se ovrha na brodu proglasi nedopuštenom, ali ima interesa da se brod oslobodi a može biti i spreman da sud to uvjetuje davanjem osiguranja u smislu st.2. čl. 63 OZ.69

St.3. čl. 63 OZ, poziva se na čl. 61. st.5. tj. ako treća osoba, u roku koji joj je dat, a koji ne može biti duži od 15 dana, ne da osiguranje/jamstvo.

Vjerojatno u tim slučajevima ne dolazi do odgode, nego do odluke o oslobađanju broda temeljem čl. 978 PZ. Da li tada dolazi do obustave ili prekida postupka, stvar je daljnjih razmatranja.

Odgađanje može nastati i na temelju sporazumastranaka. Doktrina smatra da takav sporazum ima sličnostisa mirovanjem postupka.70

OZ u čl. 7.st.6. određuje da mirovanja postupka nema.

Osiguranje/jamstvo umjesto privremene mjere- čl. 300. OZ i čl. 978. PZ.

Zbunjuje dikcija naslova iznad čl. 300 OZ. Naime ono glasi: “Osiguranje umjesto privremene mjere.” To bi značilo da privremene mjere nema i da umjesto privremene mjere postoji osiguranje/jamstvo. To vrijedi za slučaj ako je predlagatelj već u prijedlogu naznačio spremnost da se zadovoljava jamstvom. Da li to znači da kada bi predlagatelj osiguranja predao sudu prijedlog u kojem bi izjavio da se zadovoljava davanjem osiguranja da tada sud ne bi donio rješenje o privremenoj mjeri? Da li bi dakle, sud, nekako drugačije obavjestio protivnika predlagatelja o toj izjavi? Ako to predlagatelj osiguranja izjavi naknadno znači da je privremena mjera već provedena.

Ako je tako, onda znači da protivnik osiguranjadoznaje za prijedlog za privremenu mjeru, prije nego je

69 Vidi Triva, Belajac, Dika, op.cit. § 33/32.4.70 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 202 § 33/13. “Na prijedlog vjerovnika, sud će, potpuno ili djelomice, odgoditi izvršenje ako provođenje izvršenja nije otpočelo (64/1). Ako je provođenje izvršenja otpočelo, zakon priznaje dužniku pravni interes da se protivi odgađanju , pa će sud odbiti prijedlog vjerovnika kad se dužnik, u roku koji mu je sud odredio, izjasnio protiv odgađanja (64/2). A contrario, ako je dužnik pristao na odgađanje ili se o prijedlogu nije izjasnio, izvršenje će se odgoditi.

§ 33/14. Odgađanje izvršenja na prijedlog vjerovnika ovisi u cjelostio dispoziciji stranaka, pa se utoliko razlikuje od odgađanja na prijedlog dužnika (63) ili treće osobe (65). Čim postoji prijedlog vjerovnika (kad izvršenje još nije otpočelo), odnosno kad se dužnik u određenom roku nije izjasnio protiv odgađanja (kad je izvršenje opočelo), sud mora odgoditi izvršenje, i to za vrijeme koje je vjerovnik odredio (66/3). Do odgađanja izvršenja doći će i na temelju sporazuma stranaka......Po tome što ovisi o dispoziciji stranaka, ovo odgađanje izvršenja sliči mirovanju postupka u parničnom procesnom pravu (216 - 218 ZPP), ali ga Zakon o izvršnom postupku podvrgava drukčijim pravnim pravilima (v.36).”


ista izdata. U praksi to bi moglo značiti da može isploviti iz luke, jer privremene mjere još nema. A vjerojatno niti predlagatelj osiguranja niti sud ne mogu zahtjevati da se jamstvo da isti čas kada se primi od strane protivnika predlagatelja, obavjest ili kopija prijedloga predlagatelja osiguranja, da se prihvaća jamstvo! Ističem ovo zbog problema koji se mogu javiti kod “letećeg” osiguranja uvezi sa dostavom prijedloga ili obavejsti.71

Mislim da niti st.2. nije logičan jer ako je davanje osiguranja predložio protivnik osiguranja a prijedlog ne odgađa provedbu osiguranja, onda ako i da jamstvo, po mom mišljenju ne dolazi do “obustave postupka” nego do oslobođenja broda i zastoja provođenja privremene mjere. Privremena mjera ostaje jer se prije ili kasnije morariješiti i što je sa jamstvom, troškovima itd.72

U posebnim propisima u OZ o privremenim mjerama, odredba čl. 300.st.2. je zapravo jedina odredba o davanju jamstva od strane protivnika osiguranja (i treće osobe ?).

Odredba o davanju osiguranja u čl. 978 PZ je bezlična, ali je vidljivo da se to odnosi na protivnika osiguratelja. Nema spomena o trećoj osobi, ali bi se moglo zaključiti da bi i treća osoba mogla dati jamstvo.

Iako je u sudskoj praksi bilo dosta lutanja, zapravo problem nije kompliciran.

Postavlja se pitanje položaja treće osobe. Da li može treća osoba na neki način, predložiti davanje osiguranja odnosno dati osiguranje/jamstvo? Mislim da ako OZ smatra sudionikom osobu koja ima pravni interes (čl.2.st.1. t.7. OZ), treća bi osoba morala imati pravo da predloži davanje osiguranja i oslobođenje broda nakon datog osiguranja. Postavlja se praktično pitanje na koji način?

Zašto OZ u čl. 300 i sl. ne spominje treću osobu, a spominje je u Glavi VIII.(ODGODA) u čl. 63., gdje određuje u st.2. da sud može, na prijedlog ovrhovoditelja (predlagatelja osiguranja) ako treća osoba traži odgodu, odrediti davanjem jamstva. Obzirom na st.3. cit. člana, primjenjuje se čl. 61. st.5. i na treće lice.? Zar nije davanje osiguranja personifikacija broda, na što ukazuje čl. 978 PZ? Dapače i osiguranje/jamstvo dato u nekoj drugoj državi (pod određenim uslovima) također

71 Vidi “”Leteće”osiguranje.72 Upozorujem na Rješenje TS Rijeka br. III-R1-134/93-32 od 12.4.1994koji u izvodima glasi: “…..u povodu podneska predloženika da sud ukine prirevmenu mjeru…… Rješenje……2. Garancija iz t.1. ovogrješenja će ostati položena u ovosudnom spisu R1-134/93 do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod brojem P-4791/93……………4. Oslobađa se jahta H. zaustavljanja i čuvanja u Marini I., te joj se dopušta isplovljenje. Iz obrazloženja: … Na prijedlog predloženika od 31.03.94. i Bankarske garancije od 8.4.94 da sud oslobodi jahtuH. zaustavljanja u Marini I., na temelju te qarancije, sud jetemeljem odredbi čl. 978.st.1. PZ…riješio kao u dispozitivu”. Napomena: Iako je predloženik zatražio ukidanje privremene mjere, sud nije ukinuo privremenu mjeru, već je samo oslobodio brod. Nije dakle prekinuo postupak, već je na neku način zastao sa postupkom.


personificira brod. Osiguranje/jamstvo očito z amj en jujebrod. Broda nema ali im a osiguranje/jamstvo!73

Logično bi bilo da treća osoba to učini sa prigovorom. Tako je na pr. postupljeno u predmetu ATLANTIC MOON i BEN YAHAT (vidi Judikaturu na kraju). No onda dolazi problem da bi treća stranka trebala biti upućena na parnicu, protiv obje stranke, a u stvari i predlagatelj bi morao dignuti tužbu radi opravdanja.

Ako treća osoba ponudi osiguranje/jamstvo uprigovoru, morala bi, ako to želi, onda, u istom prigovoru zatražiti i kontra-osiguranje/jamstvo od predlagatelja (čl. 301.st.2.OZ). Taj bi se problem mogao riješiti sporazumom zainteresiranih, ali ako sporazuma nema, onda bi sud trebao riješiti prvo pitanje osiguranja kojeg nudi treća osoba a onda zahtjev za kontra-osiguranje/jamstvo. Čini mi se da bi odluku sud morao donijeti u obliku rješenja. U tom slučaju bi se temeljem čl. 11. OZ, mogla uložiti žalba. Možda bi bilo prihvatljivo da se u nekom novom tekstu zakona, odredi da se u tom slučaju odluka donosi zaključkom, jer žalba dugo traje.

I dalje, da li može treća osoba temeljem čl. 301.st.2. OZ zatražiti osiguranje/jamstvo od predlagateljaako to nije zatražio protivnik? Ili ako treća osoba sa svoje strane položi osiguranje/jamstvo za oslobađanje da li može od predlagatelja tražiti kontra - osiguranje/jamstvo za štetu?

Kakova je situacija ako je bilo koja osoba uključujućii treću osobu, već dala kod nekog suda osiguranje/jamstvo, a u postupku u nekom drugom mjestu dođe do izdavanja privremene mjere u smislu čl. 979 PZ, (to je propis iz lex specialis, nema ga u OZ), pa treća osoba zahtjeva da se brod oslobodi jer već postoji osiguranje/jamstvo koje je ona, ili netko drugi, na pr. P&I, dao, a tražbina jezapravo identična?74

Mislim da bi trećoj osobi trebalo to omogučiti učinitiprigovorom.

Možda jedno suvišno pitanje. Da li nakon davanja osiguranja dolazi do prekida postupka ili se postupak obustavlja, odnosno do zastoja ? Ili se nakon davanja jamstva postupak obustavlja, a nakon upućivanja na parnicu, podizanja tužbe, obavjesti o podignutoj tužbi, prekida? Mislim da se prekida, jer se prije svega u tom spisu, nakon

73 Da li je presmiono tvrditi da oslobođenjem broda nije prestala privremena mjera, jer umjesto broda, objekt privremene postaje osiguranje/jamstvo, polog, garancija, vrijednosni papiri, dragocijenosti, itd.? Tada ne bi bilo obustave postupka, nego zastoj, prekid, tako rekuć neko mirovanje ili neko specifično stanje u postupku privremenih mjera na brodu.74 Na pr. U jednoj luci je protivnik predlagatelja bio brodovlasnika udrugoj zakupac. Brodovlasnik je već dao u prvoj luci osiguranje/jamstvo, a sada je predlagatelj ishodio privremenu mjeru protiv zakupca za istu tražbinu.


pravomoćne presude odlučuje da li se osiguranje/jamstvo dato od protivnika odn. treće osobe, predaje predlagatelju i u kojem iznosu i o tome daje nalog, ili se vraća protivniku ili eventualno trećoj osobi i određuje visina naknade štete i daje nalog da se šteta isplati iz eventualne kontra-garancije (ako se promjene odredbe u pravcu da se šteta trećoj osobi, odlučuje također u postupku privremene mjere).

Ako treća osoba ne bi imala pravo na prigovor, morala bi onda, možda, da sačuva svoje pravo započeti postupak za izdavanje privremene mjere. Pošto bi se radilo o dva spisa (prve i druge privremene mjere) dolazilo bi do poteškoća, ako nei nemogućnosti, da se gore opisana osiguranja i protu - osiguranja riješe.Imam utisak da bi se to dalo riješiti ako bi se trećoj osobi dala mogućnost ulaganja prigovora i na rješenje ili predvidi neki drugi podnesak sa takovim sjejstvom.

Obzirom da je određeno u čl. 56.st.2. OZ da se tužba podnosi protiv “stranaka” dakle oba, može doći do situacije da se na pr. za prvenstveni red usprotivi predlagatelj, a protivnik se NE usprotivi. Obzirom na odredbu čl. 14 OZ, unaprijed se zna da će treća osoba, u parničnom postupku izgubiti parnicu protiv protivnika koji se NE protivi, a morati će platiti troškove protivniku, koji će imati dokaz da se nije protivio zahtjevu. Spominjem da čl. 56.st.4. predviđa i tužbu nautvrđenje.75Da li je prema tome baš potrebno uvijektužiti oba? Troškovi kod sporova o brodovima obično suvrlo veliki!

Čl. 300. st.1. OZ određuje u vezi sa situacijom,kada je predlagatelj učinio vjerojatnim tražbinu i opasnost i unaprijed predlaže da se umjesto zaustavljanja broda, na neki način, položi osiguranje/jamstvo (ili da zadovoljavajuća garancija).

Predlagatelj može to učiniti već u prijedlogu za privremenu mjeru ali i naknadno izjaviti da se zadovoljava davanjem određenog osiguranja od strane protivnika.

Slučaj koji predviđa čl. 300.st.1.OZ skoro jenepostojeći u praksi, jer se najčešće nastoji, od strane predlagatelja, da zaustavljanje broda, bude iznenađenje za protivnika.

Ali pretpostavimo da se takav prijedlog pojavi, dali se može umjesto protivnika pojaviti treća osoba iponuditi osiguranje/jamstvo?

U st.2. određeno je za situaciju kada je većprivremena mjera provedena (argument iz st.3.) i kada na

75 Nije sas vim jasno iz dikcije st.1. i st.4. da li st.4. također određuje tužbu protiv predlagatelja i protivnika, ili samo protiv onoga koji osporava. To bi bilo logičnije. Ipak, ako se uzme da bi mogao nastupiti prekid postupka radi tužbe makar protiv jednoga, na pr. protivnika, mogao bi predlagatelj doći u nezavidnu poziciju.


prijedlog protivnika sud odredi protivniku davanje osiguranja, drugim riječima odredi predlagatelju da prihvati to osiguranje/jamstvo. Prijedlog protivnika ne odgađa provedbu. Očito u toj fazi na neki način mora doći ili do ročišta ili odluke o prijedlogu. Ako i kada protivnik ispuni odluku, sud će po st.3. obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Da li se može umjesto protivnika pojaviti trećaosoba i predložiti tj. zatražiti davanje osiguranja odstrane predlagatelja?

Iz odredaba zakona i iz judikature proizlazilo bida se u tom položaju može naći treća osoba i da imatakova prava.76

OZ u čl. 301.st.1. odnosi se na slučaj kada predlagatelj nije “učinio vjerojatnim tražbinu i opasnost” ali ipak može podnijeti prijedlog za privremenu mjeru, ako prethodno da osiguranje/jamstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Da bi odredio iznos i rok osiguranja sud će vjerojatno morati odrediti ročište ili donijeti odluku, dati rok itd., bez ročišta.

Ako predlagatelj ne da određeno muosiguranje/jamstvo u određenom roku sud će odbitiprijedlog za osiguranje privremenom mjerom.

I ovaj je slučaj skoro nepostojeći u praksi. Naime,izgleda da bi to sud morao odlučiti bez ikakve aktivnostiprotivnika, dakle, drugim riječima, kao dati šansu predlagatelju da ipak dobije rješenje o privremenoj mjeri, ako da o roku određeno mu osiguraje. Neće biti sudu lako odrediti visinu takovog osiguranja!

Temeljem čl. 301.st.2. protivnik osiguranja, može zatražiti osiguranje/jamstvo od predlagatelja i ako je predlagatelj učinio vjerojatnim tražbinu i opasnost. Toje najčešći slučaj u praksi. Sud mora odlučiti o prijedlogu tj. zahtjevu protivnika. Ako predlagatelj ne da osiguranje/jamstvo u određenom mu roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. To pravo bi trebala imati i treća osoba.

Vrijedno je spomenuti da temeljem st.1. ako ne da osiguranje/jamstvo sud će odbiti prijedlog, a temeljem st.2. ako ne da osiguranje/jamstvo sud će o b ustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

Moram reći da mi čl. 301. nije jasan. Naime, meni sečini da odredba veli: prijedlog, sud određuje predlagatelju osiguranja iznos jamstva i rok za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati. Očito je da sud to čini ex officio (nema još -rješenja o privremenoj mjeri dakle niti mogućnosti da protivnik osiguranja predloži jamstvo). Predlagatelj osiguranja polaže jamstvo

76 Vidi slučaj ATLANTIC MOON, na kraju.


u roku. Sud izdaje rješenje o privremenoj mjeri. Po st.2. protivnik osiguranja ima pravo tražiti jastvo. Logično je da ima pravo tražiti i povečanje jamstva određenog predlagatelju. Nova rješenja, pravni lijekovi (??), odugovlačenje itd.

Očito je da se u oba slučaja zapravo postupakdovršava. U tom slučaju trebalo bi donijeti rješenje po čl. 68 OZ.

Još jednom: da li se može, umjesto protivnika, pojaviti treća osoba i predložiti davanje osiguranja?

Pretpostavimo da je predlagatelj pomorac koji jepredložio privremenu mjeru tvrdeći da nije primio plaću kroz nekoliko mjeseci i ima privilegij po čl. 250. st.1.t.2. PZ.) i tražbinu (čl. 878.st.2.t.9 OZ.). Pomorac je naznačio kao protivnika brodovlasnika. Međutim je pomorac bio primljen u zaposlenje preko crew - meneđera i u njegovom ugovoru o zaposlenju je naznačeno da je u radnom odnosu sa meneđerom. Meneđer kao treća osoba već je prije toga dao osiguranje/jamstvo u jednoj inostranoj luci i/ili banci. Meneđer ima i te kakav pravni interes da brod ne bude zaustavljen, jer će on odgovarati brodovlasniku i može doći u situaciju da mora brodovlasniku naknaditi štetu ako brod stoji. Smatram da bi meneđer, kao treća osoba, imao pravo da se pozove na čl. 301 OZ. Njemu je stalo da brod isplovi a ne da bude zaustavljen. Zakonom nije za treću osobu predviđen nikakav drugi način osim prigovora. Budući da zakon šuti, preostaje da se nađe rješenje problema, a izgleda da bi to samo mogao biti prigovor. Nije jasno kako bi meneđer mogao, recimo, zatražiti privremenu mjeru?Ili se uključiti kao umešač na strani brodovlasnika?

Međutim treća osoba može se poslužiti prigovorom ako traži da se privremena mjera proglasi nedopuštenom, pa ćese u tom smjeru morati upraviti i prigovor iako zakongovori o “prijedlogu” za traženje osiguranja (čl.301.st.2.) no treća osoba izgleda, ne može dati“prijedlog” već bi prijedlog trebala uključiti u prigovor. Treća osoba ne figurira u sudskom spisu i nije jasno da bi kao takova mogla stavljati “prijedlog”? Međutim praksa to tolerira!

Odredba čl. 301.st.3. OZ određuje o roku trajanja osiguranja u korist protivnika osiguranja, jer spominje protivnika ali se ne spominje uopće treća osoba iako joj judikatura, izgleda, daje to pravo. Iz dikcije proizlazi da postoje (za predlagatelja) dva roka: jedan iz čl. 303 o trajanju privremene mjere i drugi iz čl. 301. st.3. o trajanju osiguranja. Trajanje iz čl. 303, u praksi je bilo vrlo šaroliko određivano.77

77 Vidi, Ivković, Privremene mjere....1994, str. 19-20. (do na pr. :pravomoćnosti; pravomoćnosti i izvršivosti; mogućnosti da izvršnim putem


Osiguranje/jamstvo u slučaju ograničenjaodgovornosti - čl. 978.st.2. i 979.PZ

U vezi propisa čl. 978 st.2. i čl. 979. PZ, postavlja se pitanje položaja treće osobe, koja se poziva na s v o j e pravo ograničenja.

Ovaj propis upućuje dakle na čl. 405-420 i čl. 421 isl. PZ.

Izgleda da bi sud trebao onda uputiti treću osobu u pogledu nedopuštenosti na parnicu a u pogledu ograničenja na postupak predviđen u čl. 421 i sl. PZ, tj. na izvanparnični postupak. U smislu čl. 421. st.3., ako je brod upisan u hrvatski upisnik brodova nadležan je sud na čijem se području vodi upisnik, a ako je strani brod onda sud na čijem je području brod zaustavljen, a ako nije bilo zaustavljanja onda sud na čijem su području položena sredstva za osnivanje fonda ograničene odgovornosti. Nema dakle atrakcije, što može dovesti do postupaka na više mjesta.

Trebalo bi svakako u odredbe o privremenoj mjeri u PZ, uvesti detaljne odredbe o trećoj osobi i njenom položaju i pravima.

Međunarodna konvencija o ograničenju odgovornosti 1957ne obavezuje R. Hrvatsku.

Mislim da bi trećoj osobi i ovo trebalo omogućiti učiniti prigovorom.

Zabrana višestrukog zaustavljanja kada je več danoosiguranje/jamstvo - čl. 978. st.3. PZ.

PZ određuje da se brod ne može zaustaviti na području R. Hrvatske pod određenim uslovima tj. ako je već dato osiguranje/jamstvo.

Čl. 979 određuje slično i za slučaj ako jeosiguranje/jamstvo dato izvan R.Hrvatske.78

Za ovaj rad je bitno kakav je položaj broda, ako jeosiguranje/jamstvo dala treća osoba. Ako treća osoba ne bi mogla dati osiguranje/jamstvo u R. Hrvatskoj (a mislim da bi morala imati to pravo pod određenim okolnostima), onda ako je treća osoba dala osiguranje/jamstvo u inozemstvu, da li je hrvatski sud vezan propisom PZ?

naplatiti svoju tražbinu; za određeni broj dana od izdavanja; za određeni broj dana od primitka; određenog datuma; okončanja spora, itd.78 Vidi VTS RH VI-Pž-3261/95-2 od 24.10.1995, UPP 1-4/149-152), str. 125. Nastr. 127: “..prema odredbi čl. 979. PZ (NN br. 17/94) sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno ukinut će ako dužnik dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno osiguranje/jamstvo ili drugu imovinsku vrijednost...... vidi i UPP str.128 za pregled i procjenu vrijednosti garancije.


Kako je već naglašeno ovdje ranije to pravo trećeosobe nije nigdje jasno određeno, osim, ako se uzme da jetreća osoba sudionik u smislu čl.2. st. 7. OZ. i datemeljem toga ima pravo da “ u postupku sudjeluje zbog togašto se u njemu odlučuje o nekom njezinom pravu ili zbogtoga što za to ima pravni interes.”

Konkretno to znači da ako je treća osoba dala osiguranje/jamstvo u R. Hrvatskoj ili u inozemstvu, a brod bi bio zaustavljen u R. Hrvatskoj od strane nekog drugog predlagatelja ili drugog protivnika, da treća osoba ima pravo postaviti zahtjev o nemogućnosti ponovnog zaustavljanja broda, ako su ispunjeni uslovi iz čl. 978 ili979 PZ.

Treća bi osoba mogla i izjavom proširiti datoosiguranje/jamstvo na novi postupak.

Troškovi održavanja broda i uzdržavanja posade -čl. 983 PZ.

Mislim da i u problemu snašanja troškova posade i broda može doći do određenih interesa zaštite prava ili dužnosti treće osobe. Doduše prvenstveno to snosi vlasnik broda (a može biti baš sporno tko je vlasnik) ili brodar (što i nije uvijek lako utvrditi i moglo bi pretstavljati prejudicialno pitanje). Na pr. ako je predlagatelj krivo označio protustranku, pa se pojavi tvrdnja treće osobe da je ona vlasnik broda, ili na pr. ako se vodi spor o vlasništvu između predlagatelja i protivnika, a treća osoba se također pojavljuje sa tvrdnjom da je ona vlasnik. Čl.983 PZ u teoriji određuje, ali u praksi je situacija drugačija. Pojavljuju se troškovi održavanja broda, uzdržavanja posade i čuvanja broda (st.2.). Može doći do zanimljivog slučaja ako se protivnik osiguranja protivi prigovoru treće osobe tj. ako oba svojataju brod. Tko onda snosi troškove i sl.? Ako poriču obojica da su brodari i slično. Sreća da je dato rješenje za posadu i za čuvanje, a održavanje je sporno.

Založna prava - čl. 234. - 266. PZ

Prije svega treba stalno imati pred očima činjenicu da postoje založna prava, ali da sada postoje privilegiji, koji su se nekada nazivali također (zakonska) založna prava. To može stvarati pomutnju.

PZ specificira u čl. 234 do 249 hipoteku i u čl. 250 do 266 privilegije, kao založna prava. Ispravno, ali ipak i hipoteka i privilegij, a naročito privilegij, je posebna vrsta založnog prava. Za sada puštamo mortgage po strani.


Važno je upozoriti na propis o mjerodavnom pravu tj. da se prema pravu države čiju pripadnost brod ima ocjenjujuju stvarna prava na brodu.79

Ovaj propis može pretstavljati veliki problem, prije svega jer je često vrlo teško doći do propisa stranih zemalja, a na jednom brodu privilegiji mogu nastati u raznim zemljama, dakle na osnovama raznih prava.

Osim toga u slučaju mortgagea nama nisu poznatidetaljni propisi o njima, a i u raznim zemljama je režim mortgage donekle različit.

HIPOTEKA čl.234 - 249 PZ

Hipotekarni vjerovnik očito ima pravo da nastupi, u određenim situacijama, i kao predlagatelj osiguranja, ali i kao treća osoba. Isto vrijedi i za pod-hipotekarnog vjerovnika.80

U slučaju pripadka broda, PZ zahtjeva upis u upisniku broda ako je pripadak u vlasništvu druge fizičke ili pravne osobe.81 Vjerojatno nije tako u propisima svih zemalja.

Hipoteka se prostire i na neke uzgrednosti broda (naknade štete, nepopravljenih materijalnih oštećenja i zajedničke havarije koja se odnosi na još nepopravljena oštećenja broda)82 U pogledu osiguranja broda koje je izvršio vlasnik, ukoliko nije drugačije ugovoreno, hipoteka se prostire i na osiguranje/jamstvo.83

Možda je važno istaknuti, radi uvida u naročita prava koja zakon daje vjerovniku, da se brod ne može povući iz plovidbe bez pristanka hipotekarnog vjerovnika, pa se čini da je time njegov položaj , kao treće osobe, još jače vidljiv.84

Treća se osoba može pojavljivati u skoro svim tim slučajevima.

Postavlja se pitanje je li ugovor o hipoteci,vjerodostojna isprava odnosno da li je to izvod iz upisnika. OZ predviđa da su javne isprave, po zakonu ovjerovljene privatne isprave te isprave koje se posebnim propisima smatraju javnim ispravama.85

Može se smatrati da sam ugovor nije javna isprava.Ovjereni izvod iz upisnika brodova jeste javna

isprava.Spominjem da se u nekim sistemima mortgage ne upisuje.

79 Čl.991.st.1.t.2. PZ80 Čl. 236 PZ.81 Čl. 237 u vezi sa čl. 233.st.2. PZ. Vidi i čl. 232. PZ82 Čl. 238 PZ83 ČL. 240 st.1. PZ84 Čl. 243 PZ.85 Vidi za detaljnije podatke čl. 28 OZ.


PRIVILEGIJI NA BRODU - čl. 250 - 266 PZ.

PZ je detaljno popisao privilegije na brodu u pettočaka u čl. 250. PZ.

Privilegiji u korist glavnice postoje i na kamatama,prostiru se i na pripadak broda, vozarinu, prevozninu, tegljarinu, nagradu za spašavanje. Ne odnose se na nuklearnu štetu.86

Privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika broda, tj. prate brod.87

Ne odnose se na prava iz ugovora o osiguranju.88

U pogledu ostalih propisa, kao na pr. što se smatravozarinom, prevozninom i ostalim, te u pogledu prvenstvenogreda, prestanka, rokova, određuju čl. 256 - 261 PZ.

Vrijedno je spomenuti da se odredbe PZ o prilegijama na brodu primjenjuju i kada brod iskorištava osoba koja nije vlasnik broda, osim ako je brod oduzet vlasniku nedopuštenom radnjom a vjerovnik koji bi imao privilegijunije savjestan.89

Propisi se primjenjuju i na brodice, jahte i brodove u gradnji.90

Treća osoba se može, KAO OVLAŠTENIK IZ PRIVILEGIJA,pojaviti u mnogim navedenim pozicijama.

Da li će treća osoba moći zaštititi svoja prava prigovorom ili će morati eventualno zatražiti privremenu mjeru i tužiti da bi prekinula zastaru, pitanje je okolnosti i činjenica. Nemoguće jedati pregled svih mogućih situacija.

Svakako treća se osoba vrlo često pojavljuje u vezi sa privilegijama i tražbinama.

Stjecanje založnog prava čl. 135 OZ.

Prema propisu čl. 135 OZ, u postupku ovrhe ovrhovoditelj stječe pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretninama.

OZ u čl. 297. st.5.t.(2) izričito propisuje da seprivremenom mjerom NE stječe založno pravo. Istina je da teorija čvrsto stoji na tom mišljenju. Ali, zvuči čudno, da privremenom mjerom na brodu za iznos od miliona dolara, ne stječe se založno pravo, a propustom isplate plaće jednom mornaru (i u nizu drugih slučajeva - vidi čl. 250 PZ) stječe se založno pravo (privilegij) na tom istom brodu!?). Mislim da bi se o tome moglo razmisliti.

PZ u dijelu o privremenim mjerama nema propisa ostjecanju založnog prava u vezi sa privremenim mjerama.

86 Čl.250 - 253. PZ87 Čl.254.PZ88 Čl.255.PZ89 Čl. 262PZ90 Čl.266. PZ


Međutim čl. 986 PZ određuje da će u slučaju zabrane otuđenja ili raspolaganja brodom, sud odrediti istovremeno da se ta mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan. Primjenjuje se samo na brod pod hrvatskom zastavom. Međutim izgleda da taj upis ne predstavlja stvaranje založnog prava u smislu PZ.

Za brodove pod stranom zastavom čl. 987 PZ predviđa upis na prijedlog i trošak i to vjerovnika. Dakle izgleda da ne za treće osobe, osim ako je treća osoba također ishodila privremenu mjeru pa je time postala predlagatelj. Mislim da se je moglo uključiti i treću osobu.

Ali to se sve odnosi samo na slučaj zabrane otuđenjaili raspolaganja brodom.

Prema tome, jer nema stvaranja založnog prava na osnovu zakona, trebalo bi u privremenoj mjeri, tražiti zabranu otuđenja ili drugo raspolaganje brodom, da se barem, ako to privremena mjera prihvati, omogući upis u upisnik.

Vrijedi napomenuti da propisom čl. 15 st. 3. OZ protivna stranka stječe zakonsko založno pravo, na danom osiguranju. Smatram da se u ovoj odredbi izraz “protivna stranka” smatraju sve stranke koje su sudjelovale u postupku u vezi sa osiguranjem dakle to mogu biti i predlagatelj osiguranja i protivnik i sudionici/treće osobe. Također jer je upotrebljen generički izraz “osiguranja”, odredbe o sticanju založnog prava, moraju se primjeniti i na protu-osiguranja (kolokvijalno kontra- garancije), što temeljem st.1. obuhvaća i bankarske garancije, a obzirom na pomorske elemente i na garancije P.& I. klubova i sl.

Nigdje se ne određuje da li protivnik predlagateljaili treća osoba, stječu založno pravo na t.zv. kontra- garanciji.

Mislim da to nije opravdano.Mogu se spominjati i pojedini specijalni slučajevi,

ako na pr. na brodu postoje posebna odvojena vlasništva nekih predmeta, a koja nisu pripadak broda. Na njima izgleda da bi se moglo ostvariti založno pravo. No i problem pripadka broda, trebalo bi se rješavati temeljemzakona zastave broda, pa su varijante mnogobrojne.91

Nije za propustiti analizu značenja čl. 15.st.3. OZ. Naime dikcija je, po mom mišljenju, nejasna. Izgleda da se može tumačiti tako da u svim slučajevima u kojima Zakon “propisuje” davanje osiguranja protivna “stranka” stječe založno pravo.

Ako se pod pojmom “propisuje” razumije da određuje i da dozvoljava onda je jedna situacija, a ako se razumije samo “određuje”, onda je druga.

Isto tako ako se pod izrazom “stranka” razumije da suto i predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja i trećaosoba(e), onda je situacija jedna, a ako se razumiju samo

91 Spomenimo samo pitanje bunkera, koje je vrlo česti slučaj.


predlagatelj i protustranka ili samo jedna od njih onda je situacija drugačija. Naime treća osoba nije “stranka”92 a čl. 15.st.3. koristi izraz “stranka” i to isključuje treću osobu.93

Mislim da bi trebalo dati založno pravo svima i tojasno koncipirati.

Izgledalo bi da se na brodu, zaustavljenom na osnovutražbina (čl. 878. st.2.) ne stječe založno pravo (čl.297.st.2. OZ) a na nekom osiguranju/jamstvu se stječe založno pravo (čl. 15.st.3. OZ).

Kakav je prvenstveni red na založnom pravu na jamstvu,u odnosu na prvenstveni red provilegija?

Nisam siguran da bi judikatua uvijek našlanajispravnije rješenje. A nije niti lako! Brod je zaustavljen. Protivnik ili treća osoba dala je polog/jamstvo. Na njemu protivna stranka stiče založno pravo po čl. 15. st.3. OZ. Na brodu ne stiče - čl.297.st.2. Da li je čl. 297 stavio van snage propis čl. 15.? Ako jamstvo personificira brod onda dolazi do primjene čl. 297. A što ako je jamstvo dato prije nego je provedena privremena mjera ili čak i prije nego je donijeto rješenje- čl. 300 OZ. Da li se onda jer još nije postupakprivremene mjere proveden stječe založno pravo? Mislim dabi ovo trebalo razmrsiti.

Smatram da bi trebao stjecati založno pravo:1) protivnik na osiguranju datom od predlagatelja2). predlagatelj na osiguranju datom od protivnika3). predlagatelj na osiguranju datom od treće osobe4). protivnik na kontra-osiguranju datom od predlagatelja5). treća osoba na kontra-osiguranju datom od

predlagatelja.Založno se pravo može sticati i na garanciji.94

Zakon daje izvanredna prava - privilegije, koje ne poznaje OZ. Daleko bi odvelo špekuliranje odnosa založnog prava i privilegija, i boniteta jednih i drugih. Naime, privilegiji jesu po našem zakonu založna prava, no da li

92 Čl. 2.st.1.t.7.

93 Judikatura mačehinski postupa prema trećoj osobi a i zakoni je ne miluju.94 Problem založnog prava na bankarskoj garanciji i sl., može se eventualnorješiti odredbom da se garancija mora deponirati kod suda ili javnog bilježnika, te da će se ista moći koristiti samo nakon odluke suda o načinu, korisniku i iznosu. Klauzule koje bi dakle morale ući u garanciju, moglo bi se, eventualno, u suglasnosti sa Udruženjem banaka, formulirati i staviti na raspolaganje strankama. Vidi na pr. VTS RH II-Pž-1529/94-2 od 03.05.1994 u Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 99.: “U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtjevao određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanih potraživanja u iznosu od 29.508.- DEM. Riječka banka dd., Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal Bankferein, Wien, izdavajući svoju garanciju br. 1002 kojom se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev iznos koji ne premašuje 30.000.- DEM uključujući kamate i troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda, a preko sudkog depozita po rješenju suda i u korist predlagatelja Marine Punat čije potraživanje je ovom garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 978 P.Z. da se oslobodi brod zaustavljanja i čuvanja.”


je tako u svim zakonima raznih država gdje se privilegiji mogu steći? Ali ima nešto u tome o čemu bi se moglo diskutirati.

Postavlja se i pitanje, ako je datoosiguranje/jamstvo (novčano, garancijom ili na drugi način) da li onda to osiguranje/jamstvo pretstavlja privilegij (da li ga, kolokvijalno, personificira) ili založno pravo. Inače, pristajući na polaganje osiguranja, a ne stječući založno pravo na osiguranju/jamstvu, stranka dolazi u slabiji položaj. Ta razlika mogla bi imati utjecaj i na prvestveni red. Takovo osiguranje/jamstvo najčešće pretstavlja velike iznose ibez založnog prava trebalo bi biti teško prihvatljivo.95

Umješač.

U čl. 19. st.1. OZ određeno je da se i u postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom ili drugim zakonima nije drukčije određeno.

Recimo o umješaču! Da li OZ ili neki drugi zakon, razmatra i određuje ako se u postupku privremenih mjera može pojaviti treća osoba kao umješač? U stvari nijejasno zašto treća osoba ne bi mogla nastupiti kao umješač, sa svim pravima, u postupku privremene mjere. Doktrina, kako je rečeno, spominje to. Iz dikcije Trive i dr. “....sudjelovanju trećihkaoumješača.......u postupku.....osiguranja (14) kada se radi o pravu trećih da kao umješači.......” 96 treba zaključiti mogućnostnastupa kao umješača.

Doktrina je razmatrala ovaj problem sa jakim naglaskom.97 i 98

95 PZ i razne konvencije dozvoljavaju ugovorna i zakonska založna prava. Zapravo na brodu koji je pod privremen om mjerom, također bi se mogle stjecati privilegije za hranu posade, tegljenje, bunker itd. itd. (ako se nađe netko tko će brodu davati potrebno, bez gotovine). Za privilegij dovoljna je jedna činjenica, bez formalnosti, da se stekne provilegij. Nije dakle jasno zašto se privremenom mjerom ne bi moglo steći založno pravo ? Naime, odlukom suda, dakle službenom radnjom, ne stiče se založno pravo, a pukim činom za dobave brodu, davanjem neke usluge i sl., stiče se privilegija, koju PZ svrstava u Založna prava (čl. 250-266). Mislim da teoretski mogu se steći privilegiji i pomorke tražbine i kada je brod pod privremenom mjerom.96 Triva, Belajec, Dika, 1980 str. 248 § 37/4.397 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 248 § 37/4.3:“Nisu derogirane niti su izričito isključene od primjene ni odredbe Zakona o parničnom postupku o sudjelovanju trećih kao umješača (običnih ili s položajem jedinstvenog suparničara) u postupku koji se vodi od određenih stranaka ( 206-209 ZPP), pa i njih treba na odgovarajući način primjenjivati u postupku izvršenja odnosno osiguranja (14) kada se radi o pravu trećih da kao umješači ulažu pravne lijekove i druga pravna sredstva.”


Izgleda mi ali, da treća osoba logikom stvari i stanja, nema interesa da bude umješač, barem ne kod brodova. Možda bi se mogla 4-ta, 5-ta i td.osoba pojaviti kao umješać uz PRVU “treću osobu”, njihovi interesi mogu biti isti ako su na pr. to privilegirani, ili hipotekarni vjerovnici i sl.

Doktrina smatra da treća osoba, kao umješač, ima pravo i na trošak i na štetu, za razliku od judikature.99

Tako100 “Ako njegova strana uspije u parnici umješačima pravo da mu protivnik naknadi troškove u okviru općih pravila.”

Pojavljuju se ipak misli, da umješač i treća osoba imaju različiti tretman, barem u pogledu troškova. Naime, pošto, kako je spomenuto čl. 19. OZ određuje upotrebu ZPP, to umješač ima pravo na to da mu se obredi trošak ako se priključi jednoj stranci u postupku privremene mjere (čl. 154, 161, 201, 209 ZPP) dok treća osoba to pravo nema, osim ako se prihvati stajalište iz jedne izreke suda: Zapravo odgovarajuća primjena odredaba ZPP-a, na što se poziva žalitelj, govori da zapravo umješač i ne može izjaviti prigovorprotiv rješenja o osiguranju. Ovo iz razloga što je izričito propisano da prigovor može izjaviti dužnik (čl. 8 st.2. u vezi sa čl. 244 ZPP). Takav prigovor umješača ne biproizvodio pravne učinke (čl. 208 st.4. ZPP).101

Slijedi iz ovog stajališta da umješač, izgleda, imaona prava kao i predlagatelj osiguranja i protivnik.

Kada sam spomenuo umješača, da li umješač ima pravakao predlagatelj ili protivnik, ili kao treća osoba, akoi kada se radi o njegovom ličnom interesu?

Primjer: Hipotekarni vjerovnik ”V” je zaustavio brod, a protivnik osiguratelja je brodovlasnik “B”. Međutim jedan drugi brodovlasnik “X” ima naknadu štete izsudara u toku pred drugim sudom, a vlasnik tereta “Y”ima zahtjev iz generalne havarije prema “B”. Niti “X”

98 Triva, Belajec, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 104, § 21/20:

“ U izvršnom postupku moći će u svojstvu sudionika učestvovati i osobe koje imaju pravnog interesa da jedna od stranaka u postupku uspije, pa joj se stoga pridružujekako bi joj svojim povoljnim procesnim radnjama pomogli da ostvare svoje ciljeve (206-209. ZPP; v. Triva, Gppp § 94.)

99 VTS RH XV-Pž-283/97-2 od 2.04.1997. “Pravilno je postupio prvostupanjski sud i kada je odbacio zahtjev žalitelja za naknadu štete. Ovo iz razloga što u postupku osiguranja pravo na naknadu štete ima samo dužnik prema vjerovniku ako mu je šteta nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao. Nitko drugi osim dužnika dakle ne može ostvarivati naknadu štete u postupku osiguranja. Sve ostale osobe kojima je nastala šteta izdavanjem privremene mjere mogu ostvarivati svoje pravo tužbom u parnici. “ Ovo je tekst obrazloženja. Da li obuhvaća i umješača ? Stavovi sudova u pogledu privremenih mjera su dosta uskogrudni. Teško bi bilo dati klijentu pravni savjet u pogledu toga !100 Triva, Građansko parnično procesno pravo, 1978, str. 354101 Visoki trgovački sud RH., rješenjem br. XV-Pž-283/97-2 od 29. travnja1997


niti “Y” nemaju osnova da traže da se privremena mjera na brodu proglasi nedopuštenom. Ne mogu dakle uložiti prigovor. Nemaju interes da se umješaju niti na strani “V” niti “B”. Mogli bi tražiti privremenu mjeru, ali obojica imaju prvenstveni red pred hipotekom i njihov je interes samo u tom pravcu da se taj red utvrdi. Kada bi, kao treći, imali pravo prigovora, možda bi se problem mogao rješiti sudskom nagodbom bez naročitih troškova.

Konzekventnim tumačenjem OZ, izgledalo bi da nema pravo da mu se odredi šteta u postupku privremene mjere, jer nije spomenuto da bi imao to pravo.

Izgleda nesporno da se u postupku privremenih mjera može pojavitii umješač. Pošto o njemu nema specifičnih odredbi u OZ, treba primjeniti ZPP (čl. 208 u vezi sa čl.154 ZPP). Iz toga bi trebalo zaključiti da se umješačuobređuju troškovi u postupku osiguranja, pa je on u boljem položaju od sudionika/treće osobe. Ili, ako se umješač svrsta u pojam sudionika, onda mu se troškovi ne obređuju?

Nastavljanje odgođenog postupka

Čl. 66 OZ daje odredbe u vezi nastavka postupka i temeljem st.2., postupak se može nastaviti na prijedlog predlagatelja i u slučaju ako je odgoda odobrena na temelju zahtjeva odn. prijedloga treće osobe.

Prigovor treće osobe - Čl. 55 OZ.

Ovršni zakon u čl. 55 i sl. daje odredbe glede treće osobe koju, ispravno, u redovitom postupku privremene mjere, naziva i “podnositelj prigovora”.102

102 Samo usput, zašto OZ u čl.2.st.7. koristi izraz “sudionik”, a u Glavi šest izraz “treća osoba”? Da li treća osoba nije sudionik? Ili sudionik nije treća osoba? Da li postoji još i neka nepoznata osoba? Ili treća osoba postaje sudionik tek kada je prihvati sud? Da li onda treba neka odluka? Ili kao kod umješača ne treba odluka, osim ako se koja od “pravih”stranaka protivi? Jer ako se ne protivi ne treba niti odluka! (102 Triva,Gppp, str. 367, § 95/3. “Samim podnošenjem prijave umješač se u parnicikonstituira kao treći sudionik, pa zato da bi stekao pravni status intervenijenta nije potrebna sudska odluka o tome, kao što je ne treba ni o dopustivosti tužbe i konstituiranju tužioca. Do potrebe da sud deklaratornom odlukom dopusti miješanje, dolazi kad jedna od stranaka ospori osnovanost intervencije, a sud nađe da je prigovor neosnovan.” Vidi i Triva, Gppp,1980, str. 353, § 95/3. “...sve do pravomoćnosti rješenja kojim semiješanje odbija, umješač i dalje može sudjelovati u postupku, pa se njegove parnične radnje ne mogu dotle isključiti.”)

Mislim da bi treća osoba, u pogledu prava na prigovor, u odredbamaradi privremene mjere na brodu, morala imati drugi tretman nego osoba “na


Razmatrajući ovu odredbu, očito je da treća osoba ima mogućnost postupati jedino onda kada može zahtjevati da se privremena mjera proglasi nedopuštenom, jer ima pravo, koje spriječava privremenu mjeru. Iz toga proizlazi da nema pravo staviti prigovor niti u kojem slučaju u kome ima bilo hipoteku bilo privilegij bilo koje drugo pravo na osnovu kojega bi eventualno imala pravo na privremenu mjeru, ali nema pravo koje spriječava privremenu mjeru. Po važećem PZ čl. 976. u vezi sa čl.878 treća je osoba strogo ograničena. U praksi to značida treća osoba praktički, u svakom slučaju kada ima nekopravo, ali i predlagatelj osiguranja ima također neko pravo, treba nastupiti kao predlagatelj osiguranja, da bi zaštitila svoje interese.

Može se postaviti pitanje, da li je ovakova odredba,koja je vjerojatno sasvim ispravna na kopnu, praktična,korisna i opravdana u vezi sa brodom?

Ili bi možda bilo opravdano da se trećoj osobi dade mogućnost da ima pravo, po svom izboru, ili da zatražiprivremenu mjeru ili da uloži prigovor, ako smatra da su na taj način također zaštićeni njezini interesi.

Očito je da ulaganjem prigovora nisu u svemuzaštićeni interesi treće osobe, ali ulaganjem prigovora može se razčistiti niz situacija i činjenica, a čini se, da bi pridonijelo i ekonomiji postupka.Na pr. obzirom da nekoliko osnova iz čl. 878 PZ, zastaruju u relativno kratkom vremenu, ta bise činjenica mogla eventualno rješiti na neki drugi način u postupku po prigovoru. Zastare, prestanci, rokovi, redoslijed, prednosti prema putovanjima itd. u vezi sa privilegijama takovi su da bi se vrlo vjerojatno neki od njih mogli riješiti bez dodatnog zaustavljanja broda i bez parnice. Već samo raščišavanje posljednjeg i prijašnjeg putovanja vrlo je često u praksi, a i u teoriji delikatni problem. Najčešće treća osoba o tome nema niti nikakovih saznanja a jošmanje podataka.103 Činjenica je da odredba čl. 261 st.2.PZ točno određuje prestanak toka roka i u tom pogledu sam prigovor ne bi ispunjavao taj zahtjev. Međutim, ako treća osoba ima još vremena, prigovor bi bio i jednostavniji i praktičniji od zahtjeva za privremenu mjeru, a privremenam mjera bi se mogla i zatražiti pred kraj roka.

OZ kvalificira treću osobu kao sudionika, ali izričito veli da “...nije stranka.” Ako nije strankakako određuje zakon, da li, u određenim slučajevima, ima ista, slična ili manja prava od “prave” stranke? Očito

kopnu”. Morala bi imati pravo ulaganja prigovora i u nekim drugim slučajevima, a ne samo protiv ovrhe.

103 Vidi na pr. čl. 254 do 266 PZ.


je da takve razlike postoje. Postavljam si samo pitanje, nije li i OZ i PZ, i možda sudska praksa, u privremenim mjerama na brodu, otišla predaleko i, zapravo, trećoj osobi/sudioniku oduzela ili smanjila neka prava, koja bi, čini mi se, i po logici i po pravdi, treća osoba/ sudionik, trebala imati ? Mislim na pr. na određivanje troškova postupka, štete, ulaganja prigovora, umješavanja itd.

Odredba čl. 56 OZ104, je u pogledu treće osobe, takorekuć, lex specialis, pa to znači da ako predlagateljosiguranja nakon primitka prigovora treće osobe i rješenja o očitovanju, propusti očitovati se ili se usprotivi prigovoru, treća osoba, podnositelj prigovora, dužna je u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv stranaka, osim ako podnositelj prigovora ne dokaže osnovanost svog prigovora pravoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se moguutvrditi primjenom pravila ozakonim predmjevama.105 U tom će slučaju temeljem st.2.cit. čl. 56. , sud odlučiti u postupku privremene mjere.

Inače mora podnijeti tužbu, ali o tome mora dobiti odluku. Znači protiv obje stranke tj. predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja. U stvari, može se vrlo lako dogoditi da stranaka bude mnogo. Nije jasno zašto treba pokrenuti postupak protiv obje stranke ako se na pr. jedna ne protivi. Zakon nije riješio drugu mogućnost tj. ako se predlagatelj ne protivi a protivnik se protivi, jer je temeljem čl.55.st.3. pozvan i protivnik osiguranja da se očituje u roku od 8 dana. Ako se protivnik osiguranja usprotivi vjerojatno treba valjda i onda povesti postupakprotiv obje stranke?106

U slučaju, ako se na pr. pojavi veći broj trećih lica (slučaj nekoliko ovlaštenika privilegija, hipoteka i sl.) može doći do spora kako u pogledu postojanja zahtjeva, tako i u pogledu prvenstvenog reda. U tom slučaju može doći do unakrsnih postupaka. Drugim riječima, ako se pojavi na pr. jedan ovlaštenik privilegija i pokrene postupak, a nakon toga se pojavi još jedan, onda može doći do sporova između svih, pa u tom slučaju bi trebalo uvrstiti prvog ovlaštenika privilegija, među one kojima treba dostaviti prigovor druge “treće osobe” i pozvati predlagatelja, protivnika i prvu “treću osobu” na očitovanje u smislu čl.55.st.3. OZ i onda dalje u smislu čl. 56. OZ. U slučajupojave još većeg broja “trećih osoba”, trebalo bi adekvatnopostupiti.

Tako na pr. sub-charterer može imati i te kako bitan i važan pravni interes kako prema predlagatelju, tako i prema

104 Izmjene NN 29/99105 ZPP čl. 221.106 Bivši Zakon 1930 u § 36 predviđao je protivljenje koje se je ostvarivalo izlučnom tužbom. Vidi i § 212 o pravu na tužbu i prije dospjeća obveze.


protivniku predlagatelja, a eventualno i prema brodovlasniku ako taj nije stranka, odnosno prvom čartereru i sl.

Odluka stranog suda također bi mogla biti osnov zaprigovor.107

Treća osoba bi morala imati i neko pravo da prigovori i kada se ne radi o nedopuštenosti, već samo djelomičan interes ili čak cijeli interes.

Naime, polazeći od principa procesne ekonomije, brzine postupka i sl., treba si postaviti pitanje da li se u slučaju ako se daju izvjesna prava trećoj osobi za zaštitu njenih interesa, prava kao prigovor, a ne samo, u principu pravo radi nedopušenosti, krši princip pravde, ili se davanjem takovog prava pojednostavljuje i ubrzava, katkada, raščiščavanje odnosa. Naime, ako je očito da treća osoba ima izvjesna prava ( na pr. fakture o isporuci goriva i maziva, fakture za pilotažu, i sl.) zašto se ne može dozvoliti prigovor? Ako setakav prigovor prihvati od predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, zašto se bi moralo jedino upućivati na parnicu, kada je pravno i činjenično stanje raščišćeno? Na predloženi postupak daju indicije i odredbe čl. 907 i sl. PZ jer se pozivaju založni vjerovnici da prijave svoje tražbine.

Mislim da bi se moglo i o tome razmisliti.

Predmjeve za prigovor.

Doktrina navodi da bi trećoj osobi trebalo priznati status specifičnog procesnog sudionika.108 Očito je da treća osoba nije u smislu ZPP niti suparničar niti treća osoba (u smislu glave XVI ZPP). Treća osoba u postupku privremene mjere u širem smislu može doduše, biti suparničar u smislu Čl. 206 i sl. ZPP, ali se čini, da ćebiti više slučajeva da ima pravni interes protivan obim strankama, pa će u tom slučaju stvarno biti s pe c i f i č n i pr o c e s n i s u d i o nik .109 Međutim mislim da bi se odredbe čl.206 - 209. ZPP morale smisleno primjeniti i na treću osobu u postupku privremene mjere. Isto tako i odredbe čl. 264 -271 ZPP. o saslušanju stranaka.

Treća osoba može prigovor staviti do okončanjapostupka.110

107 Prejudicialno odlučivanje u vezi stranih odluka. Vidi Triva Belajec, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1989. str. 29. § 9/5 i str. 344. § 53/3108 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 101, § 21/6.

109 Na pr. kada predlagatelj promaši legitimaciju protivnika predlagatelja.110 Čl. 55. st.2. OZ


Sud mora prigovor dostaviti obim strankama tj. i predlagatelju i protivniku. Ujedno im se mora dati rok od osam dana da se očituju o prigovoru.111

Rok nije prekluzivan.112

Ulaganje prigovora ne spriječava provedbu privremene mjere i ostvarenje zahtjeva, ako u OZ nije drukčije određeno.

Čl. 56.113 st.3. određuje da treća osoba ima pravopokrenuti parnicu i nakon proteka roka koji je sud odredio sve do dovršetka postupka, ali je u tom slučaju dužna snositi troškove prouzročene prekoračenjem tog roka. Ta specifična odredba za treću osobu, izgleda, nadopunjuje odredbu iz čl. 55. st.2. prema kojem se prigovor može podnijeti do dovršetka postupka. Obzirom na ovakav sklop odredbi, trebalo bi zaključiti da se prigovor može uložiti do dovršetka, ali ako se uloži prigovor pa ga sud dostavi strankama, i nakon toga odredi trećoj osobi rok za tužbu, taj se rok za tužbu može prekoračiti i ipak uložiti tužbudo dovršetka postupka, uz snašanje troškova.114

111 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 292. §47/2.: "Trećima.....prigovor protiv izvršenja. Ovaj se prigovor u teoriji procesnog prava naziva ekcisorni ili izlučni prigovor. Izlučni prigovor zakon osnovano ne kvalificira kao prigovor protiv rješenja o izvršenju već kao prigovor protiv izvršenja (56/1 ZIP). rješenje o izvršenju ne mora sadržavati izričitih odredaba o poimenično određenim predmetima .....stvari koje zatekne u detenciji dužnika popisuje službena osoba koja neposredno poduzima pojedine radnje izvršenja, u pravilu na prijedlog vjerovnika koji ima pravo prisustvovati popisivanju (35, 73 ZIP).”

111 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.292 § 5 “Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka (56/2 ZIP). NakonTOGA ne bi ni mogao postići svrhu kojoj je namijenjen. To, naravno ne znači da treći nakon okončanja izvršnog postupka nema nikakvih sredstav za reparaciju štete koju je pretrpio. No ako njegove stvari budu prodane na javnoj dražbi....savjestan kupac će na njima steći vlasništvo.................(pravno pravilo u § 367 ogz)........ treći.....će imati samo pravo na naknadu štete od osobe za koju se utvrdi da je odgovorna za tu prodaju (§ 45/5, 7.2., 18, 28 - 30).”

112 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.293. §7. Ni rok za odgovor na prigovor ni rok za pokretanje parnice nisu prekluzivni : vjerovnik može i kasnije priznati osnovanost prigovora i dozvoliti izlučenje......sve dok parnica o njima traje; treći može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka (naravno samo dok izvršenje traje), samo što će, ako prekorači određeni rok, morati snositi troškove uzrokovane prekoračenjem (57/2). Ako treći ne pokrene parnicu do isteka roka (pa ni do okončanja izvršnog postupka) trebalo bi da sud postupa kao da prigovor nije ni podnesen (zakon o tome nema odredbi).

113 NN 29/99.114 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.215. §7.1. “Kad treća osobapodnosi prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim (56) odnosno kad s istim ciljem pokreće parnicu (57), onda takva akcija trećega ima smisla samo dok izvršenje još traje , pa se može poduzeti samo dok još traje stadij provođenje izvršenja. Kad je taj stadij završen, a još teče stadij odlučivanja o izvršenju, izvršni postupak još nije okončan, ali treća osoba više ne može podnijeti prigovor protiv izvršenja. Prigovor dužnika protiv rješenja o izvršenju - redovni ili izvanredni (8/2. i 3., 51) - može se podnijeti dok još traje provođenje izvršenja.”


U principu sud privremene mjere nije ovlašten rješavati prigovor115, ali OZ predviđa iznimku.116

St.4. čl. 56 predviđa da treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njenog prava ako joj ga koja od stranaka osporava. Da li bi to moglo biti rješenje problema treće osobe, kada samo jedna stranka poriče pravo treće osobe, pa bi samo protiv te mogla ustati tužbom na utvrđenje? Međutim ako ostane odredba da se prigovor može staviti samo ako se tvrdi da je privremena mjera nedopuštena, onda ne bi moglo doći do tužbe na utvrđenje ako je privremena mjera u korist predlagatelja osiguranja ispravna, a pravo i interes treće strane, nije upravljen na nedopuštenost. Da li uopće može biti tužba na utvrđenje, ako se radi o nedopustivosti, u smislu, kakav traži OZ?

Iz odredbe čl. 56 st.4. OZ vidljivo je da treća osoba može koristiti tužbu na utvrđenje njezinog prava, ako joj ga koja od stranaka osporava, ali treba provesti postupak iz st.1., dakle preduslov za tužbu na utvrđenje. Tužba, prema dikciji odredbe st.4. izgleda, da bi mogla biti usmjerena samo protiv jedne osobe, a ne kao u st.1. protivstranaka.117

Čl. 57. donosi odredbe kada se ne može tražiti da se ovrha odn. provođenje privremene mjere, proglasi nedopuštenom.

Smatram da bi nakon ulaganja tužbe, trebalo datužitelj obavjesti spis postupka privremene mjere o ulaganju tužbe i da sudu tako pruži dokaz u smislu čl. 303OZ, a sud da onda donese rješenje o prekidu postupka.

U pogledu broda, čl. 976 PZ. određuje da se privremeno zaustavljanje broda može tražiti samo zbog

115 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.293 §6. “Izvršni sud nije ovlašten meritorno odlučivati o osnovanosti izlučnog prigovora, ali je dužam poduzeti što je potrebno da se incident riješi suglasnim dispozicijama stranaka pristankom vjerovnika da se u odnosu na izlučivane predmete obustavi izvršenje. U tu svrhu sud je DUŽAN dostaviti primljeni prigovor vjerovniku i pozvati ga da se u (dilatornom) roku od osam dana od dostave prigovora izjasni o prigovoru (56/3). Samo izričiti pristanak vjerovnika na izuzimanje zahvaćenih predmeta od izvršenja ovlašćuje suca da u odnosu na njih obustavi izvršenje. Ako se vjerovnik usprotivi prigovoru, ili ako se o njemu u spomenutom roku ne izjasni treba uzeti da spor između vjerovnika i trećeg nije izglađen, pa će sud podnosioca prigovora......uputiti da protiv vjerovnika u određenom roku pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje na zahvaćenom predmetu nedopušteno (57/1 ZIP).”

116 Čl. 56.st.1. OZ117 Triva Belajec, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 296, § 47/15.2. : “Iskustvo međutim pokazuje da se dužnik drži različito u odnosu na izlučni zahtjev: ponekad se s njim suglašava (kaže se da se to događa češće), ponekad bi htio da se izvršenje provede upravo na izlučivanom predmetu. Kvalifikacija jedinstvenog ili običnog suparništva ne može zavisiti odsubjektivnih opredeljena potencijalnih supaničata (201.ZPP) U zavisnosti od toga kakvim se interesima dužnik motivira, on bi mogao odlučiti da se u izlučnoj parnici pridruži jednoj od stranaka: vjerovniku - ako mu je u interesu da se izvršenje provede na izlučivanoj stvari; dužniku (? Đ.I.) ako mu je interes suprotan. Pravom na obično miješanje (206-208: v. Triva, Gppp3,


tražbina navedenih u čl. 878. st. 1. i 2. PZ., a to su, ukratko:

a). založna prava (hipoteka i privilegiji) ib). detaljno pobrojani slučajevi od 1. do 10. ust.2. cit.ćlana.

Uz gornji propis, temeljem čl. 977 PZ postoji nizslučajeva kada se može zaustaviti brod, ali treća osoba, može imati ipak pravo da stavi prigovor i to osnovano, kao na pr. ako se radi o osobnom dugu, a dužnik nije pravi vlasnik tj. treća osoba ili slično.

Ako predlagatelj ima zakonsko pravo da za navedene primjere zatraži privremeno zaustavljanje broda, očito je da i treća osoba koja tvrdi da ima takovo pravo može zaštiti svoje interese pod određenim uslovima i da može zahtjevati da se takav zahtjev proglasi nedopuštenim.

Situacija u slučaju brodova je komplicirana.Na pr. u slučaju ako je treća osoba vlasnik broda, a

protivnik osiguranja, je u zahtjevu predlagatelja osiguranja, krivo označen (promašena pasivna legitimacija) kao da je taj protivnik vlasnik, a nije, treća osoba mora imati pravo da zaštiti svoje interese iako vlasništvo, kao takovo nije navedeno u čl. 878. PZ., jer OZ nema ograničenja u pogledu ovrhe radi vlasništva, ali ima upogledu suvlasništva.118 i 119

Međutim postoji veliki broj mogućih kombinacija, kada se na pr. pojavljuju ili jedna treća osoba ili više trećih osoba, koje imaju protivne ili paralelne specifične interese kao i predlagatelj ili protivnik.

Tako na pr. može biti dva ili više hipotekarnihvjerovnika, ili pod-hipotekarnih vjerovnika ili imaoca privilegija, ili ovlaštenika iz slučajeva nabrojanih u PZ čl. 878 od 1 - 10. Dovoljno je spomenuti prava posade broda po osnovi rada, što znači niz prava (recimo svi članovi posade) ili vjerovnika iz osnove opskrbe broda.120

Obzirom na propis čl. 938 PZ o redu prvenstva, treća osoba ili osobe mogu imati i te kako važan interes da se utvrdi u koji prvenstveni red121 spadaju njihovi zahtjevi. U stvari može doći do situacija kada treća osoba(e) uopće ne poriče novčani iznos zahtjeva predlagatelja, ali mu poriču prvenstveni red (tj. kvalifikaciju zahtjeva).122

Mislim da bi u tom slučaju treća osoba imala pravo na zaštitu svojih interesa obzirom da za to ima pravni interes. Postavlja se pitanje da li u formi prigovora, time da se utvrdi prvenstveni red ili u formi tužbe. Svakako ako

118 Čl. 57 OZ.119 Vidi čl. 977 st. 4. PZ.120 Vidi i Međ. konvenciju 1952 i 1999.

121 Iako bi se prvenstveni red mogao utvrđivati i kasnije, možda bi takav kasniji postupak utvrđivanja, mogao postati impotentan. Naime, ako bi predlagatelj i protivnik našli kompromisno rješenje, nije teško zamisliti da bi mogli, eventualno i svjesno, izigrati treću(e) osobu(e).

122 Čl. 56.st.4. OZ tužba na utvrđenje.


treća osoba uloži prigovor sud će morati donijeti rješenje da li se na osnovu prigovora treća osoba upućuje na tužbu ili se prigovor odbacuje u kom bi slučaju treća osoba trebala, iz praktičnih razloga, također postaviti zahtjev za privremenu mjeru, da nekako postigne zaštitu svojih interesa i prava.

Ili bi možda morala, jer niti zakon nema jasnih odredaba u tom pravcu, niti nema judikature, i podnijeti prigovor i podnijeti prijedlog za privremenu mjeru, dakle jedno i drugo?

Svakako mislim da bi trebalo zbog odredbe u čl. 952 PZ o prigovorima na prvenstveni red u toku provedbe privremene mjere, oprezno postupiti.

Treba još imati na umu činjenicu da možda obaveze po hipoteci još nisu nastupile, ali, treba utvrditi u ugovoru o hipoteci, nije li uvrštena klauzula prema kojoj plačanje dospjeva čim brod biva zaustavljen ili nešto slično.

S druge strane što se tiče privilegija, treba paziti na odredbu čl. 260 i sl. PZ, a naročito na rok od jedne godine odnosno šest mjeseci.

Obzirom na odredbu čl. 260. st. 2. da rok prestaje teći samo ulaganjem tužbepod uslovom da je brod zaustavljen ili ako se zabilježba podnesene tužbe upiše u upisnik brodova u koji je brod upisan, samo podnošenje prigovora ne prekida tok trajanja privilegija treba i tužba. Dakle treba i zaustavljanje broda tj. treća osoba bi morala podnijeti zahtjev za privremenu mjeru. Da li treba i prigovor? Bez prigovora treća osoba nema zaštite u postupku koji se vodi između predlagatelja i protivnika, i u krajnjem slučaju, može doći i do izigravanja interesa treće osobe, eventualnim sporazumom predlagatelja i protivnika.

Izgleda prema tome da treća osoba, ovlaštenik iz privilegija, mora zahtjevati zaustavljanje broda, ako želi sačuvati trajanje privilegija.

Da li je to logično, ako je na pr. brod zaustaviojedan drugi predlagatelj osiguranja? Da li ipak ne bi moglo SVAKO ZAUSTAVLJANJE PREKINUTI trajanje privilegija. Pod pretpostavkom niza ovlaštenika iz privilegija (članovi posade, agenti, osiguratelji PandI, shipchandleri, luka, peljari, soc. osiguranje, vađenje ili uklanjanje podrtina, spašavanja, zajedničke havarije, sudara, tjelesnih oslijeda, šteta na teretu, itd. - vidi čl. 250 PZ i Konvenciju 1952 (i 1999), da li je zbilja logično da svi ti moraju, ako žele sačuvati svoje privilegije, svaki zaustaviti brod? Čini mi se da bi se mogao naći način, da se svi ti nekako pridruže, možda putem prigovorai eventualno nakon togatužbom, radizaštite svojih prava.123 Ili nekom varijantom umješačaili polu-umješača?

Čudne se stvari danas događaju u business-u!

123 Sama tužba ne prekida čl. 261.st.2. PZ.


Treba upozoriti na propis čl. 977 st.4.PZ, prema kojem se može zaustaviti samo onaj brod na koji se zahtjev odnosi i to za vlasništvo, suvlasništvo124 i založno pravo (dakle hipoteka i privilegij - Dio VI, Glava II. PZ.125). Nema dakle mogućnosti zaustavljanja “sister ship-a” ili drugog broda, koji se inače može zaustaviti temeljem čl. 977. st.1. - 3.

Sve ovo gore navedeno, primjenljivo je za brodove podhrvatskom zastavom, na koje se primjenjuju propisi PZ-a.

No, postoje i:a). brodovi pod stranom zastavom,b). brodovi pod zastavom zemlje koja je

ratificirala Konvenciju o privilegijama iz 1926, 1963, 1993.126

c). brodovi pod zastavom zemlje koja je ratificirala Konvenciju o zaustavljanju brodova iz 1952,127

ad a). temeljem odredbe čl. 991.st.1.t.2. PZ. stvarna prava na brodu ocjenjuju se prema pravu države čiju državnu pripadnost imaju. Samo u praksi se vidi što znači dokazivati pravo strane države u pogledu stvarnih prava!128

ad b). R. Hrvatska nije vezana konvencijama o stvarnim pravima, ali postavlja se pitanje da li stranke mogu sporazumno prihvatiti propise jedne konvencije radi ekonomičnosti postupka i da li sud možena osnovu toga suditi. Mislim da je to moguće, kao lex contracus jer se tako postupa u slučaju generalnih havarija primjenom York Antwerpskih pravila. Trebat će vidjeti sudsku praksu.

ad c). R. Hrvatska je vezana konvencijom 1952 koja uzto temeljem čl. 134 Ustava, ima snagu jaču od zakona, dakle i od OZ i PZ. Ta konvencija ima dosta razlika prema PZ a i prema Konvenciji o stvarnim pravima kao na pr.

A).popis tražbina osiguranih privilegijomB).problem vjerojatnosti opasnostiC).problem primjene čl. 8 Konvencije 1952.

Ovdje je moguće samo ukazati na probleme, jer birazrada zahtjevala veliki prostor.129

124 VTS RH VI-Pž-3259/95-2 od 30.10.1995, UPP 1-4 (149-152), str. 129.125 Možda je greška da nije u tekstu čl. nadodano uz riječ “založno pravo” iriječi “stranog prava ” , kao u st.1. jer se za privilegije , koje su također založno pravo, mogu zaustaviti za mnoga založna prava iz čl. 878 u vezi sa čl. 250 PZ.126 Za 1993 vidi Stanković, Međ. konvencija o pomorskim privilegijama ihipotekama iz 1993, UPP 1-4 (145-148), str. 83-134. Za 1952 vidi Tasić,op.cit. str. 169-182.127 1999 donesena je nova Konvencija o zaustavljanju, koja još nije stupilana snagu.128 Čl. 223 - 266 PZ.129 Za općenitu razradu problema konvencije 1952 u pogledu spomenutihrazlika, kao i za domaću i stranu doktrinu vidi Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu, 1994, str. 147 - 205.


Može se međutim slobodno reći, da neće biti jednostavno utvrđivati položaj i pravo treće osobe, koja se zapravo, kako je već rečeno, ali se ponovno naglašava, može naći u paralelnom položaju sa predlagateljem ili čak, i sa protivnikom, ali će biti češće situacija kada će interesi treće osobe biti suprotni interesima jedne od stranaka, a možda će njihovi interesi biti u stvari jednake vrste, osnovani na možda istom pravnoj normi ili čak i na različitim sistemima, ali istog sadržaja. Na primjer niz privilegija može se osnovati u lukama raznih država, ali koje sve, recimo, priznaju privilegij za dobavu ospkrbe broda za održavanje broda ili iskorištavanje broda. Ili privilegij za peljarenje i sl.

Upućivanje na parnicu - čl. 56. OZ.130

OZ.Odredbe o upućivanju na parnicu sadržane su u čl. 56

U OZ je izgleda određeno da će se odluka oupućivanju na parnicu učiniti u obliku rješenja. To bi se moglo vjerojatno zaključiti iz odredbe čl. 48.st.1. OZ. dok je ZIP i doktrina smatrala da se to vrši zaključkom, a što se čini logičnim, jer je upućivanje na neki način, upavljanje postupkom.

Čl.10.st.4. određuje da se zaključak koristi zaodlučivanje o “upravljanju postupkom” i kada je IZRIJEKOMpredviđeno u OZ.

Da li bi se moglo smatrati da se OBIČNO upućivanje(dakle bez žalbe) može izvršiti zaključkom?131

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek čl.11.st6. OZ.

Po ZIP smatrala je judikatura i doktrina da seupućivanje na parnicu treće osobe vrši putem zaključka.132 i 133

Treća stranka ne može podnijeti tužbu bez upućivanjana parnicu.134

130 Izmjene NN 29/99

131 Crnić, op.c. st. 10.132 OZ čl. 56 (ZIP čl. 57). čl. 10.st.3. OZ: zaključak savjetovanjapredstavnika građ. odjela Saveznog suda itd. od 10. i 11. VI.1981;Zbirka 371 (cit. prema Crnić, op.cit. str. 95. Vidi i Triva, Belajec, Dika, 1980, op.cit. str. 178, § 30/8 i 9. str. 250., § 39/1.133 O upućivanju treće osobe da protiv vjerovnika u određenom roku pokreneparnicu radi proglašenja da izvršenje na određenom čpredmetu nije dopušteno odlučuje se zaključkom, protiv kojeg nije dopušten pravni lijek - čl. 57. u vezi s čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 7. ZIP. Zaključak savjetovanja predstavnika građ. odjela Saveznog suda itd. od 10. i 11. VI.1981;Zbirka 371 (cit. prema Crnić, op.cit. str. 11. pod 7.

134 Tužitelj nema pravni interes podnijeti tužbu kojom zahtjeva da se izvršenje proglasi nedopuštenim prije nego li je o prijedlogu za izvršenje uopće odlučeno treba opravdano odbaciti. Os Zagreb Gž-8126/82 od22.II.1983. Izv., cit. po Crnić, op.cit. str. 96. br. 13.


Smatra se da je pravna priroda tužbe trećega opoziciona odn. opugnacijska135 što se zaključuje iz odredbe čl. 56. st. 1. OZ, a u tom pravcu i doktrina.136

Ako se predlagatelj osiguranja u propisanom roku od osam dana (čl. 55.st.3.OZ) ne očituje o prigovoru ili se usprotivi prigovoru, sud mora uputiti podnositelja prigovora (treću stranu) da u roku od petnaest dana pokrene parnicu protiv stranaka (dakle i predlagatelja i protivnika) radi nedopuštenosti privremene mjere. Zakon čini iznimku osim ako podnositelj prigovora ne dokaže osnovanost svog prigovora pravoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se moguutvrditi primjenom pravila o zakonim predmjevama.137 Utom će slučaju temeljem st.2. cit. čl., sud odlučiti upostupku privremene mjere.

Petiti mogu biti različiti.138

Treća osoba je dužna obavjestiti sud o tome da jepokrenula parnicu (uobičajeno je to učiniti podneskom, uz prilaganje kopije tužbe ili samo rubruma sa prezentatom). Ali po čl.56.st.3.OZ postupak sa tužbom može se podnijeti i nakon roka ali u tom slučaju mora treća osoba snositi troškove prouzročene takovim posupkom.

U slučajevima privremenih mjera protiv broda događa se da postoji nesklad između označivanja stranaka.139 Položaj

135 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, . str. 293 § 9:”U pogledu pravne prirode tužbe trećega....i presude kojom se zahtjev usvaja odnosno odbija vrijede izvodi o pravnoj prirodi

opozicione odnosno opugnacione tužbe dužnika protiv vjerovnika ....(v. § 41/9) i za slučaj uspjeha izvršni će sud obustaviti izvršenje tek na prijedlog podnosioca prigovora, ne i po službenoj dužnosti (57/4). Ako izlučni zahtjev bude pravomoćno odbijen, izvršenje će se nastaviti.”

136 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.293.§ 11:”Trebalo bi uzeti da treći nema pravnog interesa za podnošenje izlučne tužbe bez prethodne upute izvršnog suda da tu parnicu pokrene, pa bi parnični sud morao takvu izlučnu tužbu odbaciti (187, 288, 301 ZPP), jer je bila dužnost trećeg da svoje pretendirano pravo pokuša ostvariti najprije ekonomičnijim procesnim metodama - prigovorom. Ako bi parnični sud prešao preko nedostatka pravnog interesa i donio meritornu presudu, ova se zbog toga ne bi mogla uspješno pobijati, ali bi tuženi vjerovnik koji bi priznao tužbeni zahjev prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, a da ni inače nije dao povoda za ovu tužbu mogao tražiti da mu tužitelj naknadi sve troškove uspješne izlučne tužbe (157 ZIP, TRIVA Gppp § 25/7).”

137 ZPP čl. 221.138 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, . str. 294 § 13. “Premadužniku umjesno je istaći tek zahtjev za utvrđenje postojanja određenog pravnog odnosa ili prava za koje je značajno da svojim postojanjem sprečava izvršenje. Na to s pravom upućuje i kraj redakcije čl. 57/3 ZIP (“utvrđenje tog prava”).”

139 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 94. § 20/13.2:“Pravilo iz čl. 22. ZIP (PRIJELAZ PRAVA I OBAVEZA) ne može se odnositi ni na slučajeve u kojim postoji nesklad između označenja stranaka u izvršnoj ispravi i u prijedlogu za provođenje izvršenja, mada se u suštini radi o


stranaka u parničnom postupku bio je razmatran od doktrine, pa se upućuje na istu.140

Prigovor se izgleda može uložiti i za slučaj spora okoposjeda.141

Dok jenajvjerojatnije u redu da se u kopnenom slučaju uputi treća osoba na tužbu “protiv stranaka”, sumnjam da je to potrebno uvijek protiv obe stranke dignuti tužbu u slučaju kada se radi o brodu. Ovo je novum u OZ, jer je ZIP u čl. 57. st.1.određivao da se tužba podnosi protiv vjerovnika (sada predlagatela) a u st.3. je rečeno da ako dužnik (sada protivnik) osporava pravo trećoj osobi, može bitiobuhvaćen. Mislim da je odredba, kako je bila u ZIP, praktičnija. Naime, protivnik može biti jedna fizička ili pravna osoba, koja uopće nije zainteresirana za postupak privremene mjere, može biti čak i nepostojeća, ili se nalaziti u nekoj stranoj zemlji pa bi bila potrebna dostava diplomatskim putem, može biti da čak ne postoji bilateralni sporazum ili multilateralni da bi ta zemlja trebala prihvatiti dostavu diplomatskim putem itd. itd. Ta protustranka možda i priznaje ispravnost prigovora treće osobe, ali, kako je rješenje o privremenoj naredbi predato

istim osobama,a ne o različitim, pa stoga nema ni prelaska potraživanja sjedne osobe na drugu.To će biti npr., kad je naziv firme koja je subjekt u postupku na različit način nepotpuno ili pogrešno označen, ili kad je osobno ime fizičke osobe navedeno u jednoj ispravi pravilno, a u drugoj u skraćenom obliku ili u obliku od milja, ili kad se u izvršnoj ispravi navodi predbračno prezime stranke a u prijedlogu za izvršenje prezime koje je uzela prilikom sklapanja braka, i sl. Nesklad je neprihvatljiv, naročito u postupku izvršenja u javnim knjigama, u kojima se određena ograničenja upisanih prava mogu unositi samo ako su subjekti u izvršnoj ispravi istovjetno označeni kao što su u javnoj knjizi.”

140 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 294.§ 47/15.1. “Tuženi vjerovnik i dužnik nisu materijalni suparničari: oni nisu u pogledu predmeta spora (posrednog - op. T.S.) u pravnoj zajednici, niti njihova prava odnosno obveze potječu iz iste činjenične i pravne osnove (196/1.t.1.ZPP). Jer nisu materijalni, ne mogu biti niti jedinstveni suparničari. Oni su dakle formalni suparnirači (196/1.t.2. ZPP), na temelju posebnog zakonskog ovlaštenja, koje trećemu pruža iznimnu priliku da po pravilima o atrakciji, koja inače ne važe u odnosu na formalne suparničare, podnese tužbu protiv dužnika kod suda nadležnog za vjerovnika iako taj sud inače ne bi bio nadležan za ovaj spor......nema zapreke da sud......donese o ovim zahtjevima presude različitog predznaka: kojim se prvi zahtjev usvaja a drugi odbija ili obrnuto.”§ 15.2. “Izraženo je shvačanje da je dužnik u odnosu na izlučnuparnicu trećega protiv vjerovnika potencijalni jedinstveni suparničar na strani vjerovnika, pa da bi ga trebalo.....tretirati kao jedinstvenog suparničara. ....Izraženo shvačanje teško je prihvatiti. ......”

141 GORŠIĆ, Tumač zakona o izvršenju i obezbjeđenju, 1930. § 36 komentar. “Izlučna tužba postoji prije svega u zaštiti prava vlasništva kao i onih obveznih zahtjeva, koji idu za izručenjem (ne samo prijenosom) tjelesne stvari, zatim u zaštitu stvarnih prava, naročito onih koja nisu upisana u zemljišnoj knjizi, najposlije u zaštitu prava posjeda, .......Njome se pobija samo provođenje ovrhe.”


zapovjedniku broda (i agent je možda napravio sebi kopiju), pošto i zapovjednik nema kontakta sa protivnikom a niti agent (jer nije imenovan od protivnika)142 treća osoba skoro da ne može dostaviti tužbu protivniku. Mislim da bi bilo rješenje, da se ostavi tekst kao u ZIP (samoprotiv vjerovnika) a da se tekst iz OZ usmjeri na to, da ako dokumenti broda ukazuju da je ispravno naznačen protivnik, a treća osoba tvrdi da to nije ispravno, da se tada treću osobu uputi na tužbu protiv obje stranke tj. predlagatelja i protivnika.

Ako je na pr. protivnik predlagatelja krivo naznačenu prijedlogu za privremenu mjeru, a treća stranka prigovara, zapravo bi sud morao po službenoj dužnosti zatražiti od Lučke kapetanije oduzete isprave i na osnovu njih donijeti odluku temeljem čl. 56. st. 1. i 2. tj. ako iz dokumenata proizlazi opravdanost prigovora riješiti u postupku privremene mjere a inače uputiti na parnicu. Inače je problem dostava prigovora treće strane baš toj krivo naznačenoj strani, a može doći lako i do situacije da dostava uopće nije iskazana. Dalje, ako je dostava i iskazana i treća strana upućena na parnicu, protivnik predlagatelja (sada tuženi) zapravo možda uopće nema interesa za postupak, a možda čak niti pravno ne postoji (slučajevi kada brodovlasnici voze liniju pod kakovim komercijalnim imenom). Pa kada bi se i izvršila dostava može se prije svega očekivati prigovor nenadležnosti suda, koji se može vjerojatno odbiti obzirom na forum imovine. Međutim ako tuženi stvarno nije vlasnik broda, i to dokaže, izgleda da foruma imovine nema. Onda treća osoba dolazi u poziciju da nema koga tužiti jer judikatura smatra da se može tužiti samo osoba koja je navedena u privremenoj mjeri a ona recimo, ne postoji ili je potpuno nezainteresirana. Može doći do toga da treća strana morasnositi svetroškove i da praktički, nema regresa prema predlagatelju privremene mjere ako je on također u inostanstvu.

U predmetu ATLANTIC MOON,143 gdje je protivnik očitokrivo naznačen, a treća osoba je uložila prigovor, bilaje nastala situacija da je predlagatelj podigao tužbu, reklo bi se, radi opravdanja iako je treća osoba uložila podnesak tvrdeći da je treća osoba vlasnik, a da to nije protivnik predlagatelja, i nakon što je treća osoba dala garanciju koju je predlagatelj prihvatio, nastala je situacija, da je predlagatelj prihvatio garanciju, ali se

142 Ako je protivnik predlagatelja osoba koja na pr. nije brodovlasnik, prigovor ili tužba ne bi se mogla pravovaljano dostaviti zapovjedniku, pa se u praksi, dosta često, koristi da se zajedno podnese tužba i prijedlog za privremenu mjeru, u kojem slučaju, praksa, dopušta takovu dostavu i za tužbu.143 Za kompletniji tekst vidi: Ivković, Privremene mjere osiguranja na brodu,1994, str. 242 do 243-11. sa bilješkama.


nije deklarirao o tvrdnji treće osobe, već je podigao tužbu, opet promašivši pasivnu legitimaciju, iz čega treba zaključiti da smatra da je vlasnik broda protivnik predlagatelja, pa bi se logikom stvari trebalo bilo uputiti treću osobu, na tužbu radi proglašenja nedopustivosti privremene mjere. Ako dođe do takove situacije, može se eventualno postaviti i pitanje odgovornosti suda, ako sud, na prigovor promašene pasivne legitimacije, nije odmah zatražio dokumente broda, jer je izdavanje privremene mjere i određivanjem Lučkoj kapetaniji da oduzme dokumente, sud znao ili morao znati da se u sudskom spisu mora nalaziti dokumentacija, pošto Lučka kapetanija ureduje u ime i za račun suda.

U pogledu pravovremenosti podnošenja tužbe zaslužuju pažnju stajališta u vezi biv. ZIP.144

Glede nadležnosti određene u čl. 875 PZ. može se razmotriti odredba st.6. kada treća osoba može vrlo teško štititi svoje interese ako brod nije upisan u hrvatski registar tj. ako je strani brod. Naime, ako je nadležan u takovom slučaju svaki stvarno nadležan hrvatski sud. S tim u vezi, samo radi intelektualne gimnastike, postavlja se pitanje da li tako izdana “leteća” privremena mjera zadovoljava uslov iz čl. 261 st.3. PZ o prestanku privilegija? Da li to znači da se može smatrati da je provedeno “zaustavljanje” broda? Reklo bi se da može jer kada bibrod stigao u hrvatsku luku, ne bi se mogla izdati ponovno privremena mjera između istih osoba za isti privilegij.

Možda je korisno raspraviti i situaciju, kadapredlagatelj ishodi privremenu mjeru i biva upućen na parnicu radi opravdanja privremene mjere i kada treća osoba stavi prigovor radi nedopuštenosti privremene mjere i biva upućena na tužbu radi nedopustivosti iste.

Praktički to znači da se vode paralelno dvapostupka. Ta dva postupka ne moraju vremenski biti

144 “Je li vjerovnik inozemna osoba, opravdao tužbom izdavanje privremene mjere u smislu čl. 272 st.1. ZIP ako je tužba podnesena u određenom roku ali ju je sud odbacio primjenom čl. 16. ZPP zbog apsolutne nenadležnosti?

Ako je sud na osnovi čl. 272. st.1. ZIP izdao privremenu mjeru prijepodnošenja tužbe i u njoj odredio vjerovniku rok za podizanje tužbe, odnosno prijedloga radi opravdanja privremene mjere, smatra se da vjerovnik nije postupio po nalogu suda u određenom roku kad je tužbu podnio sudu koji je izdao privremenu mjeru umjesto inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje toga spornog odnosa. (čl. 16 u vezi s čl. 473 ZPP).”

Stav privrednih sudova (XI) 16. do 18.V.1979. PNz 15/117 cit. premaCrnić, ZIP. 1989. str. 213.-------------uz čl. 303. OZ: “Ako je sud na osnovi čl. 272.st.1. ZIP donio privremenu mjeru prije podizanja tužbe i vjerovniku odredio rok u kojem je dužan podnijeti tužbu, smatra se da vjerovnik nije postupio po nalogu suda ako je tužbu, istina, podnio u određenom roku, ali sudu nenadležnom (apsolutno) za rješavanje tog spora.”VSSl. Sl.292/78 od 8.I.1979, Informator, 2715/80 str. 5. cit. prema Crnić, ZIP, 1989. str. 214. Vidi čl. 303 OZ.


istovremeno završena, pa i to stvara poteškoće. No sud može temeljem čl. 313 ZPP. spojiti predmete.

Spominjem da čl. 56.st.4. predviđa i tužbu na utvrđenje.145 Da li je prema tome baš potrebno uvijek tužiti oba ? Troškovi kod sporova o brodovima obično su vrlo veliki!

Tužba radi opravdanja (čl. 981. st. 2. PZ i 303.OZ)

U čl. 981. st.2. PZ., kao i u čl. 303. OZ., koji nosi naslov: “Vrijeme za koje se određuje privremena mjera”, određen je rok od 15 dana u kojem mora predlagatelj osiguranja podnijeti tužbu radi opravdanja ili pokrenuti drugi postupak.

U cit. odredbama određeno je i u pogledu produljenjatrajanja privremene mjere.

Tužba radi nedopuštenosti - (čl.56 OZ).

Možda nije na odmet razmisliti i o situaciji kada:

1. predlagatelj ishodi privremenu mjeru,2. protivnik predlagatelja uloži prigovor, i3. treća osoba uloži prigovor.

Uz određene uvjete, može doći do situacije da bi sud trebao uputiti na tužbu:

a). predlagatelja osiguranja na tužbu i dati mu rokkoji nije zakonom određen,

b). protivnika predlagatelja, eventualno, nakon ulaganja žalbe u smislu GLAVE PET u vezi sa čl. 294. st. 3 OZ. i to u roku od 15 dana

c). treću osobu u roku od 15 dana protiv obe stranke radi nedopuštenosti. Trećih osoba može biti i više (na pr. imaoca privilegija itd.).

Za tužbu protiv protivnika predlagatelja, ako nije vlasnik broda i nema druge imovine u R. Hrvatskoj može se možda postaviti pitanje nadležnosti lokalnog suda.

Da li činjenica da predlagatelj osiguranja osniva prijedlog za privremenu mjeru na privilegiju na brodu, daje nadležnost lokalnom sudu makar protivnik predlagatelja nije vlasnik broda, nego je na pr.

145 Nije sasvim jasno iz dikcije st.1. i st.4. da li st.4. također određuje tužbu protiv predlagatelja i protivnika, ili samo protiv onoga koji osporava. To bi bilo logičnije. Ipak, ako se uzme da bi mogao nastupiti prekid postupka radi tužbe makar protiv jednoga, na pr. protivnika, mogao bi predlagatelj doći u nezavidnu poziciju.


zakupnik, naručitelj ili osobni dužnik, a nije vlasnik broda (čl. 977 st. 2. i 3. PZ)? Mislim da to nije sporno i da lokalni sud ima nadležnost za privremenu mjeru. U tom smislu i čl. 19. OZ i čl. 63 ZPP.

No ostaje još uvijek problem dostave tužbe uinostranstvo.

Ipak izgleda da niti zakonom niti praksom nijeodređeno da li u takovom slučaju kada bi prema slovuzakona morao biti upućen na parnicu i predlatelj osiguranja i treća osoba, stvarno, sud mora uputiti obojicu, ili o čemu ovisi drugačija odluka? U predmetu ATLANTIC MOON, nije bio upućen niti predlagatelj niti treća osoba. To očito nije u redu. Ali, u tom predmetu protivnik predlagatelja nije bio vlasnik broda, bila je promašena pasivna lagitimacija. Ipak sud je trebao nekoga uputiti na parnicu, što nije ujčinjeno a na što nije upozorio niti IIst. sud.

Vraćam se na situaciju kada je dozvoljena privremena mjera, kada se protivnik žali (čl.46. OZ) (daljnji tokiza žalbe je dosta zapleten, ali može dovesti do upućivanja protivnikapredlagatelja na tužbu radi nedopušenosti - čl. 48.st.2.), a treća osoba se protivi radi nedopuštenosti. Obzirom na propis čl. 49. i sl. o žalbi nakon roka, može se dogoditi da treća osoba biva upućena na parnicu, protivnik se tek onda žali i biva i on upućen na parnicu itd.

Svakako iz odredbe čl. 56.st.2. prema kojoj odredbi će sud odlučiti o prigovoru treće strane u postupku privremene mjere, bilo bi logično da odluči i o šteti koju je treća strana pretrpjela. Pogotovo ako je u smislu odredbe čl. 64. sud odredio da predlagatelj osiguranja mora dati jamstvo za štetu koju bi treća osoba mogla pretrpjeti.

Možda je rješenje u određivanju postupka u propisimao privremenoj mjeri.

39-Kada se NE može tražiti proglašenje privremene mjere nedopuštenom - čl. 57. OZ.

Odredbe sadržane u čl. 57 OZ su specifične za treću osobu. Postoji međutim i odredba čl. 977 PZ. koja je specifična za brod.

Čl. 57 OZ govori samo o suvlasniku, dok čl. 977 PZgovori o hipoteci, privilegijama, založnim pravom stranog prava, zakupcu, naručitelju itd. Odredba govori i o brodu zakupca ili naručitelja, o osobnom dužniku koji nije vlasnik broda a sam odgovara za tražbine, itd.

Treća osoba može se naći u većini tih situacija.Mislim da se odredba čl. 57 OZ ne može primjeniti na takvesituacije.


Kada se radi o suvlasništvu, potrebno je uzeti u obzir odredbe čl. 951 PZ, na osnovu kojih, mislim da se odredbe čl. 57 OZ, ne bi mogle u određenim situacijama primijeniti.

Obustava postupka i ukinuće provedenih radnji -čl. 982 i čl. 971. st.4. t. 1-3. PZ.

Možda je korisno spomenuti da je OZ izvršio promjenu naziva korištenih u ZIP. Tako je u OZ Glava osma, ODGODA, OBUSTAVA I ZAVRŠETAK, a u ZIP je bila Glava sedma ODLAGANJE I OBUSTAVA IZVRŠENJA.

U OZ je čl. 61. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika a u ZIP čl. 63. Odlaganje izvršenja. Na prijedlog dužnika. Itd. Ne ulazim u ispravnost izraza korištenih u ZIP i OZ. Imam međutim utisak, da nije došlo do razjašnjenja.

Izmjenjena odredba čl. 68 OZ, određuje da se smatra dovršenim postupak ovrhe (dakle i privremene mjere):

a). pravomoćnošću odluke o odbacivanju prijedloga b). pravomoćnošću odluke o odbijanju prijedloga c). provedbom ovršne (dakle i privremene mjere)

radnje kojom se ovrha (dakle i privremena mjera)dovršava

d). obustavom ovrhe (privremene mjere).Možda se slučajevi pod c). i d). u vezi sa st.2.

moraju razmotriti.Dikcija st.2. izgleda da predviđa utvrđivanje

dovršenja postupka samo za slučaj “provedbe posljednje ovršne radnje”.

Da li je “obustava” poslednja ovršna radnja, ako je na pr. u smislu čl. 300. st3, 301.st.2, OZ, čl. 979,981.st.5., 982 PZ određena obustava? Ako jeste trebalobi u o tome donijeti rješenje o dovršetku, a ako nije onda ne bi trebalo, ali onda ne teče rok napr. za zahtjev za troškove i sl..

U čl.300 st.3. situacija je da je dato/položenoosiguranje/jamstvo. Dakle odredba je da se postupak obustavlja, jer se nešto mora naknadno dogoditi sa “osiguranjem”/jamstvom!

Čl. 301.st.2. određuje da ako predlagatelj osiguranja ne ispuni odredbu suda o polaganju osiguranja, sud će obustaviti postupak.

Čini se da činjenična i pravna situacija u ova dvaslučaja nije jednaka.

Obustava iz čl. 300 znači da je privremena mjera još na snazi ali u drugom obliku tj. nije zaustavljen višebrod, ali je osiguranje/jamstvo “zaustavljeno”. Očito je da se eventualno već izdane odluke o upučivanju na parnicu(e) ne “obustavljaju”! Dapače i rokovi iz odredbi o pokretanju parnice teku i sud mora te rokove po


službenoj dužnosti kontrolirati. Mislim da se to ne može smatrati kao “dovršetak” u smislu čl. 68 OZ. Mislim da na pr. rok za traženje štete i troška ne teče.

Odredba o obustavi u čl. 301.st.2. znači međutim daje je postupak “dovršen” jer predlagatelj osiguranja nije ispunio odluku suda o polaganju osiguranja. Mislim da rok za traženje troška teče.

Zašto onda zakonodavac koristi identične izraze ujednom i drugom slučaju, kada rezultat nije identičan i tako ostavlja stranci da zauzme stav. Odnosno zašto ne obaveže sud da izda rješenje o dovršetku ili ne promjeni odredbu u čl. 14.st.6. onamo da glasi “.....u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja o dovršetku postupka”. Ujedno i da zakonodavac koristi za različite slučajeve različite izraze, ili da promjeni čl.68.st.2. onamo da sud uvijek kada je postupak dovršen mora izdati takovo rješenje.

Čl.982 PZ, određuje da će se privremena mjera ukinutiako se udovolji pretpostavkama iz čl. 971.st.4. točke 1) do3) PZ. Navedeni st.3. određuje da će sud obustavitipostupak i ukinuti provedene radnje.

Korišteni su u zakonima (PZ, OZ NN 57/96 i 29/99)

staviti izvan snage završetakokončanjedovršetak-dovršenjeobustava, itd.

Moje je mišljenje da se izraz OBUSTAVA, OBUSTAVITI može koristiti i dalje, ali da to nikako ne znači DOVRŠETAK, ako nije doneseno i posebno rješenjem u svakom slučaju dovršetka. U “Čl. 68. st.2. OZ (iz m jene NN 29/99) upotrebljen je sada izraz DOVRŠETAK/DOVRŠENJE. U st. 1. u potrebljen je izraz “SMATRA SE DOVRŠENIM”. To p redstavlja tako rekuć slobodnu o cjenu što je dakle neutvrđeno i očito često opasno. “Dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, sud će utvrditi rješenjem.”146

Imam utisak da i nova dikcija, nije najsretnije koncipirana. Naime, može se pomisliti da je “obustava ovrhe” ujedno i “posljedna ovršna radnja” pa to ne bi trebalo “utvrditi rješenjem” ili “obustava” to nije, pa treba dovršenje “utvrditi rješenjem”. Stvarno, ne vidim razloga, da se ne odredi da se UVIJEK mora donijeti rješenje o dovršetku pa da situacija bude uvijek JASNA!147

146 Tek usput. Glava osma OZ-a ima u naslovu i riječ “završetak”, a čl. 68. naslov “Dovršetak”.147 Prektičari koji primjenjuju zakone ne vole dubioze.


Uvjeren sam da ako je položeno bilo koje jamstvo, postupak nije dovršen. Vjerojatano bi bilo korisno da se ova nejasnoća nekako rasplete.

Izgleda mi da ako se iz bilo kojeg razloga brodoslobodi, a predlagatelj osiguranja ne povuče prijedlog za privremenu mjeru, dolazi eventualno do obustave provođenja privremene mjere, oslobođenja broda, ali ne do rješenja suda u kojem se određuje da je privremena mjera ukinuta.148

Treba razmotriti i odredbu čl. 67.st.5 OZ. Radi se naime o obustavi i ukinuću provedenih radnji, ali pod uslovom da se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

I u ZIP postojao je u čl. 68 isti propis.Postavljam si pitanje da li je trošak koji je imala

treća osoba u postupku privremene mjere ulaganjem prigovora, dobavom raznih dokumenata, odvjetničkom nagradom i sl., jedno stečeno pravo? Reklo bi se da jeste! Kada je očito da je stranka imala troškove, čini mi se, da se ne bi smjelo ostaviti stranku da razmišlja je li postupak dovršen, ili je samo brod oslobođen a postupak privremene mjere još traje i zapravo je ili prekinut ili je zastao. No judikatura je u nizu sporova obustavljala privremenu mjeru, postupak, i ukinula provedene radnje, iako je treća osoba imala trošak u toku postupka (vidi Judikaturu na kraju ovo rada). PZ, kao lex specialis, ne određuje ništa o tome. Judikatura je upućivala treću osobu na parnicu, iako je bilo i naznaka da bi se trošak eventualno mogao odrediti, da je bio zatražen o roku i specificiran troškovnikom (vidi Privredni sud Hrvatske II-Pž-562/85-2 od 2.4.1985 “..........treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl. 164 st.2. ZPP u vezi sa čl. 14 ZIPa....” vidii BILJEŠKU uz tu odluku)).

Obustava koju zakon predviđa u nizu slučajeva promatrana kroz odredbu čl. 15. st.4. OZ, ukazuje da obustava nije dovršenje, jer cit. odredba točno utvrđuje dužnost suda da “protivnoj stranci” (trećoj osobi????), ako određuje štetu ili trošak u “...postupku osiguranja..” na prijedlog, “istim rješenjem odluči i o naplati iz toga osiguranja! Prema tome postojanje osiguranja/jamstvaonemogućava “dovršenje”.149

Imam utisak da bi to pitanje troškova trebalo jasnodefinirati i fiksirati u tekstu.

148 Ivković, Privremene mjere na brodu, 1994, str. 109 - 121.149 Vidi i Crnić, op.cit.str.52, br. 13.


Ulaganje pravnog lijeka i sl. od strane trećeosobe

Čl. 65 st.1. određuje vrijeme za koje se privremena mjera odgađa u slučaju ako je treća osoba izjavila pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo i u tom slučaju odgoda traje do završetka postupka. Ističem da OZ tu koristi riječ “završetak”. Naime, praksa običnopoistovječuje “obustavu” sa završetkom (sada D OV RŠ ETA K)150

postupka. Mislim da nije bila namjera zakonodavca da seodgoda daje do obustave nego do dovršetka.

Čl. 65.st.2. ne spominje treću osobu.

Prekid postupka

Notorno je da se situacija kod brodova bitno razlikuje od situacije na kopnu. Tako, najčešće je svrha davanja jamstva, oslobođenje broda i njegov odlazak, dok to nije tako često nakopnenim stvarima. Dakle ono što odredbe opravdano primjenjuju na “kopnene” stvari, ne čine se tako opravdane kod brodova.

OZ spominje prekid postupka u čl. 9., međutim taj sepropis više odnosi na zaštitu prava i interesa stranaka dok se zapaža da se u praksi ne koristi propis čl. 19. st.1OZ,151 koji upućuje na primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku u vezi sa prekidom postupka u slučaju upućivanja na parnicu radi prejudicijalnog pitanja. Može se dakle reći da su odredbe OZ u pogledu prekida vrlo šture, zato rješenje treba svakako potražiti u primjeni čl. 19. OZ tj. primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku.152

OZ predviđa u čl. 9. prekid postupka i kod “postupka osiguranja”. Dikcija čl. 9. ipak upućuje na prekid sličan onome iz čl. 212 ZPP, a manje onom iz čl. 213 ZPP. Komentar uz čl. 231 ZPP veli: “ ......slučajevi ....zbog kojih sud mora konstitutivnim rješenjem prekinuti postupak....iz stava 1. toč.1. i 2.......” a to je u toč. 1.: ”1). ako odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl.12.) (ZPP). Iz ove dikcije čl. 212 ZPP, trebalo bi zaključiti da sud MORA prekinuti postupak kad odluči da sam ne rješava prejudicijalnmo pitanje.

Prekid bi dakle trebao biti primjenjen nakon što je predlagatelj ili tko drugi upućen na parnicu radi prejudicijalnog pitanja.

150 NN 29/99 čl. 68.151 Čl. 14 ZIP.152 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, § 33/32.1. “Do prekidaizvršnog postupka može doći i zbog toga što je potrebno sačekati da o određenom prejudicijalnom pitanju svoju odluku donese nadležni sud ili drugi organ (213/1.t.1. ZPP). Ovlaštenja suda u izvršnom postupku (kao i u većini izvanparničnih postupaka) da odlučuje o prethodnom pitanju ograničena su u usporedbi s ovlaštenjima parničnog suda (12 ZPP).”


Postoje mišljenja,153 kojim bi se i ja pridružio, da zapravo ne bi trebalo doći do prekida, jer privremena mjera traje i dalje. Možda bi na onim mjestima gdje PZ i OZ govore o obustavi i sl., /već prema situaciju/ moglo se koristiti izraz ZASTANE (kao na pr. u čl. 204 st.3. i čl. 205 st.2. ZPP.) Jasno, ako se adekvatno promjeni dikcija u zakonima ili se negdje odredi da obustava znači zapravo zastoj, jer privremena mjera ostaje na snazi. U svim slučajevima kada privremena mjera ne ostaje na snazi sud bi morao donijeti rješenje u smislu čl. 68 OZ da je postupak privremene mjere dovršen.

Iako bi do prekida moglo doći iiz nekih drugih razloga, u pogledu treće osobe to će najćešće biti upućivanje na parnicu.154

Kada dakle sud uputi treću stranu na parnicu, a treća osoba se ne posluži dokumentima naznačenim u čl.56 OZ, ipak smatram da je sud dužan primjenom čl. 19. OZ i čl. 213 ZPP.

155 odrediti prekid postupka.156

Postavlja se pitanje za slučaj, ako je eventualnotreća osoba dala polog u sud ili dala bankovnu garanciju po nalogu suda pa brod bude oslobođen, ali ostaje dužnost predlagatelja osiguranja da mora podnijeti tužbu radi opravdanja privremene mjere, da li sud mora odreditiprekid,157 do pravomoćne odluke u tom parničnom postupku

153 I judikatura kod suda u Kopru.154 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 211 § 33/33. “Već je rečenoda razlozi da prekid postupka koji se odnose na nemogućnost suda ili stranaka za vođenje postupka (212, 213/1.t.2. ZPP), po prirodi stvari, djeluju na čitav izvršni postupak, pa se prekid odnosi, kako na stadij odlučivanja o izvršenju, tako i na stadij provođenja izvršenja. Prekid postupka zbog rješavanja prejudicijalnog pitanja - onda kad do njega dolazi - odnosi se samo na stadij odlučivanja o izvršenju.”

155 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, § 33/30 i dalje. “Prekid postupka zbog rješavanja prejudicijalnog pitanja - onda kad do njega dolazi- odnosi se samo na stadij odlučivanja o izvršenju” (§33/33 str. 211.)

156 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 210. § 33/32.4… “..kad sud uputi na parnicu treću osobu, koja je podnijela prigovor protiv izvršenja kojim se traži da se na određenom pedmetu proglasi nedopušenim (57). U tom slučaju incident koji, eventualno, zahtjeva zastoj u izvršnom postupku nastao u stadiju provođenja izvršenja, ali se odnosi i na rješenje o izvršenju, u onom dijelu u kojem je obuhvaćen sporni predmet izvršenja. Zbog toga će, možda, biti svrsishodno da sud zastane s rješavanjem o pravnim sredstvima koja su uložena protiv rješenja o izvršenju - ako su uložena i ako je postupak povodom njih još u toku - u mjeri koja se tiče spornog predmeta izvršenja, ali je pitanje da li bi se zbog toga moglo ili trebalo prekidati taj postupak. Izvršenje će se međutim provoditi i dalje, osim ako na zahtjev treće osobe ili nekog drugog ovlaštenika ne bude odgođeno.”

157 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo,§33/32.3;“Za potrebe izvršnog postupka zakon je odredio granice ovlaštenja suda u rješavanju prethodnog pitanja time što je izričito propisao da se stranke i drugi sudionici u postupku moraju u određenim slučajevima uputiti na parnicu ili drugi postupak da u njemu dobiju rješenje tog pitanja. A contrario u tim slučajevimasud u izvršnom postupku nesmije sam riješiti prejudicijalno pitanje. Tako će sud na parnicu uputiti dužnika koji je podnio prigovor


opravdanja. Naime, PZ u čl. 982. određuje da će se postupak osiguranja “obustaviti i određena privremena mjera ukinuti”, ako se udovolji kojoj od pretpostavaka iz čl. 971 st.4. t. 1). do 3)., a t.1. govori o slučaju kada dužnik položi svotu tražbine koja se osigurava s kamatama. Doduše t.1. izričito veli to za dužnika a ne za treću osobu, ali je nesporno da je praksa u nizu slučajeva prihvaćala polog ili garanciju treće osobe i oslobađala brod. Zapravo je, u pogledu određivanja prekida postupka situacija ista da li predlagatelj vodi parnicu radi opravdanja ili treća osoba radi proglašenja nedopuštenosti. U oba slučaja radi se o prejudicijalnom pitanju pa trebaodrediti prekid postupka, jer će se nakon dovršenja postupka vođenog bilo od predlagatelja, bilo treće osobe, u tom spisu privremene mjere morati odlučiti o pologu odn. garanciji, i eventualno o troškovima, a mislim i o naknadi štete.

Praksa je međutim odlučivala o obustavi.158

Istina je da i čl. 300 st.3. OZ159 određuje da će seobustaviti postupak i ukiniti već provedene radnje, pa to preuzima i čl. 982 PZ, ali, recimo biv. Zakon o izvršenju i obezbeđenju iz 1930.g. u § 348, govori, za slučaj polaganja jamstva o ukidanju i ograničenju tadašnje privremene naredbe. Svakako izgleda ukidanje i/ili ograničenje logičnije nego obustava. No, ako bi se uzelo da odredba u OZ i PZ o obustavi postupka ne znači dovršetak postupka (zatvaranje spisa), nego ne poduzimanje daljnih akcija, možda bi sve zvučalo drugačije.160

Naime u sudskoj praksi nije sasvim jasno što znači rješenje o obustavi postupka u smislu gore citiranih propisa OZ odn. PZ. Tako na pr. Visoki trgovački sud R. Hrvatske u II.st. odluci 161 najprije navodi da je“...rješenje....da se ukida privremena mjera...” a malo kasnije da je “prvostupanjski sud.....opravdano d o da l j n j e g (podvukao Đ.I.) obustavio postupak...”. Iz

ove dikcije izgledalo bi kao da spis nije konačno zatvoren. Ako je

protiv rješenja o izvršenju, čije rješenje ovisi o činjenicama koje se odnose na samo potraživanje i koje je među strankama sporno - 54 ZIP; treću osobu koja je podnijela prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim, ako se vjerovnik usprotivio prigovoru ili se o njemu nije izjasnio - 57 ZIP.”

158 OPS Split XII-I-R-1/93 od 08.01.1993 rješenje od 18.01.1993 “...obustavlja se postupak...”. Dakle parnični postupak o prejudicijalnom pitanju je predlagatelj trebao početi a postupak osiguranja je obustavljen! Predlagatelj osiguranja podnio je tužbu radi opravdanja privremene mjere. Sud nije uputio treću osobu unatoč prigovora na tužbu radi nedopuštenosti ovrhe. Vidi u spisu XII-P-338/93 u kojoj je donesena nepravomoćna presuda04.03.1997. ATLANTIC MOON, na kraju rada.

159 Isto i čl. 269.st.3. ZIP. Citirani niže navedeni primjeri su iz razdobljaZIP-a.

160 Vidi Triva-Belajac-Dika, Sudsko izvršno pravo, §53/26 i § 52/18-22.

161 VTS RH II-Pž-365/94 dd. 02.11.1994


predmet do daljnjeg obustavljen, onda znači da još nije dovršen postupak tj. da nije nastupila situacija da se ne može u spisu zatražiti trošak (čl. 14.st.6 OZ).

Postavlja se pitanje da li eventualni prijedlogzainteresirane strane, ako ga stavlja u fazi “do daljnjega” treba odbaciti ili sačekati sa rješavanjem dok spis bude ponovno aktiviran?162 Mislim da to ovisi o karakteru podneska, ali smatram da se u principu, podnesak ne može odbaciti samo zbogtoga što je postupak obustavljen do “daljnjega”.

Zakon je odredio da se primjeni ZPP u pogledupostupaka koji nisu bili određeni u OZ (ZIP).163 (čl. 19OZ).

Postoje dakle tri stadija:

PREKIDOBUSTAVA (Zastoj ?) iDOVRŠETAK/DOVRŠENJE/OKONČANJE/ZAVRŠETAK

U OZ prekid je spomenut u čl. 9, obustava u čl. 67, dovršetak u čl. 55.st.2., čl. 68., čl. 290 st.4, a završetak je spomenut u čl. 14. st.6.OZ.164 Da li postoji razlika između “dovršetka” i “završetka” “obustave” itd.?

ZIP je koristio naziv “okončanje” na pr. u čl.32, zadnji st., koji odgovara doslovce čl. 15.st.7. OZ, time da je mjesto riječi “okončanje” upotrebljena riječ “završetak”. Valjda su to sinonimi.165

Treba prema tome te razlike nekako uskladiti i onda ih striktno i KONSEKVENTNO koristiti u postupku, tj. i u OZ i u PZ odnosno, kako bih ja želio, u posebnim kompletnim

162 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 209. 33/31:“ Nema nikakve sumnje da svi razlozi za prekid parničnog postupka koji se odnose na nemogućnost suda da postupa (212. t.5. ZPP) odnosno na nemogućnost ili nesposobnost stranke da sudjeluje u postupku (212. t. 1 - 4, 213/1.t.2 ZPP) treba da imaju iste učinke i u izvršnom postupku. U izvršnom postupku se, doduše, mnoge radnje mogu poduzimati u odsutnosti stranaka, čak i kad im se nije dala mogućnost da budu saslušane (v. § 11(5), no iz tih pravila ne bi trebalo izvesti zaključak da sud može provesti čitav postupak (ili neki stadij u postupku) usprkos što postoje razlozi za prekid postupka iz kojih proizlazi kako stranka nije sposobna ili nije u mogućnosti da brani svoje interese.”

163 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 215 § 33/36. “....klasično mirovanje u izvršnom postupku više nije potrebno jer strane (a posebno vjerovnik) mogu učinke mirovanja (pa i više od toga) postići svojim dispozitivnim radnjama koje dovode do neograničenog odgađanja izvršenja.”

164 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.292, § 5., koristi izraz“okončanje”. Tako i ZIP čl. 56.st.2.

165 Inače, u OZ je, prije izmjena, bila zgodna Glava osma, pod nazivom “2. OBUSTAVA I ZAVRŠETAK OVRHE”, koja je u čl. 67 nosila naslov “Obustava” a čl.68 je nosio naslov Dovršetak ovrhe, a u tom se članu koristi i izraz “završena”.


propisima o privremenim mjerama na brodu i to sve na jednom mjestu.166

Ostaje još izraz, OBUSTAVA, koji koriste OZ, ZIP i PZ.167 - 168 - 169 - 170 Da li je “obustava” nešto drugo nego dovršetak/okončanje/završetak? Ili je “obustava” sličnija prekidu ili, možđda, zastoju??

Čini se da je u praksi došlo do nepravilnog davanja značenja pojedinim izrazima, a mislim, naročito izrazu OBUSTAVA.

OZ na pr.u čl. 395, za slučaj kada predlagateljosiguranja u određenom roku nije podnio tužbu i sl., mora na prijedlog protivnika osiguranja “obustaviti postupak i ukinuti procesne radnje”. Smatram da se takav propust predlagatelja ne može poistovjetiti sa, na pr. polaganjem osiguranja, za koji zakon u čl. 300 st.3. određuje također obustavu postupka i ukinuće već provedenih radnji. U potonjem slučaju davanja osiguranja postupak teče jer se o pologu i sl. mora definitivno rješiti tek nakon postupka i

166 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.str. 215 §7.1. “Termin“okončanje postupka” (32/5) odnosno “okončanje izvršnog postupka” (51, 54,56/2, 57/2) jest opći, rodni (genusni) izraz koji treba da označi svaki završetak izvršnog postupka, bez obzira na to u kojem je stadiju nastao i kako je do njega došlo. On obuhvaća kako uspješan završetak postupka ostvarenjem vjerovnikovog potraživanja, tako i završetak izvršnog postupka sudskom odlukom u drugim slučajevima. Ove izraze zakon upotrebljava kad želi označiti krajnji čas do kojeg stranke ili drugi sudionici u postupku još mogu poduzeti određene procesne radnje. Tako stranke mogu zahtjev za naknadu troškova izvršenja podnijeti “najkasnije u roku od 30 dana od dana okončanja postupka, najkasnije do “okončanja izvršnog postupka” dužnik može podnijeti izvanredni prigovor protiv rješenja o izvršenju (prigovor nakon isteka roka od osam dana - 51), a treća osoba prigovor protiv izvršenja (56/2); do istog krajnjeg časa dužnik i treći mogu pokrenuti parnicu ili drugi postupak radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno (54/2 i 57/2).”

167 OZ u čl. 3.st.4., ZIP u čl. 37. a PZ u čl. 982.168 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str.217 § 34/12 -14..” S obziromna to da se prijedlog za izvršenje može povući “u toku postupka” (37/1) - kao i s obzirom na dispozitivnu prirodu izvršnog postupka - treba uzeti da vjerovnik svoj prijedlog može povući i nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju, sve dok je postupak u toku tj. do njegovog okončanja. Dok još nije otpočelo izvršenje, odluka suda trebala bi imatii deklaratorno značenje, tj. njome bi trebalo utvrditi da je postupak obustavljen time što je vjerovnik povukao svoj prijedlog. Ovo stajalište proizlazi iz pravne prirode te procesne radnje - njome se zapravo, obustavlja postupak, a ne odlukom suda (slično kao kod povlačenja tužbe prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari - 193/1. i 3. ZPP) - iako formulacija zakona (“U tom slučaju sud će obustaviti postupak - 37/2) upućuje na suprotni zaključak. Nakon što je izvršenje otpočelo odluka suda mora biti konstitutivna, jer njome treba ukinuti provedene izvršne radnje.....”

169 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 221. § 34/19. “Do obustave izvršenja može doći po službenoj dužnosti ili na inicijativu stranke ILI DRUGOG SUDIONIKA U POSTUPKU.”170 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 222. § 22. “Osnovniprocesni učinak obustave izvršenja jest da prestaje teći stadij provođenja izvršenja, po pravilu se time okončava i čitav izvršni postupak (v. 15 -18).”


pravomoćnosti odluke. Prema tome bi, mislim, trebao bitiprekid.

Čl.9. OZ određuje: “U slučaju prekida ovršnogpostupka ili postupka osiguranja sud će na prijedlogstranke “....ako je to potrebno..........” odrediti prekid. Čl. 213 ZPP određuje: “.....prekid postupka sud će odrediti: ako je odlučio da sam ne rješava i prethodnom pitanju .....”.

Dakle OZ predviđa prekid u postupku privremenih mjera. Nisam nikada u praksi naišao na odluku o prekidu.

Bivši IP imao je u čl. 31. odredbe o prekidu za slučajsmrti stranke.

Čl.9. OZ ne govori o smrti stranke, nego o potrebizaštite prava i interesa neke od stranaka, postavljajući,po potrebi, privremenog zastupnika.

ZPP u čl. 212. i sl. pa tako i čl. 213. predviđa prekid postupka ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Čl. 215.st.2 i 3 određuju o nastavku postupka.

U postupku privremene mjere ako sud uputi jednu odstranaka (uključujući i treću osobu) na parnicu, dolazi do rješavanja prejudicijalnog pitanja. Mislim da opravdanje privremene mjere, odn. u slučaju svake tužbekoja se nadovezuje na privremenu mjeru i u vezi je sanjom, svakako predstavlja rješavanje prejudicijalnog pitanja, jer nakon pravomoćnog završetka parničnog postupka, sud bi morao u nastavku postupka privremene mjere donijeti daljnuodluku.171

U slučaju ako protivnik predlagatelja položi osiguranje/jamstvo po čl. 300 st.3. sud će morati odrediti da predlagatelj osiguranja podnese tužbu ili da protivnik osiguranja podnese tužbu i obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje. Međutim obaveza predlagatelja o ulaganju tužbe radi opravdanja i dalje teče. No, pretpostavimo da predlagatelj nije u roku podnio tužbu. Temeljem čl. 305. st.1., ako predlagatelj nije podnio u roku tužbu, sud će na prijedlog protivnika, izgleda OPET, PO DRUGI PUTA, obustaviti postupak i ukinuti privremenu mjeru. Čini se da bi ova druga obustava trebala značiti dovršetak postupka.

A protivnik po čl. 306. st.1. ima pravo na naknadu štete od predlagatelja, očito nakon ukidanja privremne mjere i obustave postupka po čl.305.

U nekom momentu mora se odrediti i konačno snašanjetroškova po čl. 983.st.4. PZ. u vezi sa čl. 14.st.6.OZ.

Ne čini mi se sasvim logično da se to obavlja i događa tokom obustave.

Treba spomenuti i odredbu čl. 985 u vezi sa čl. 887PZ, prema kojem Lučka kapetanija oduzima određene dokumentebrodu i čuva ih odn. drži dok ne dobije odluku suda da

171 Vidi Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980., str. 198 §33/4.


dokumente vrati, pošto je brod oslobođen. Ako je dakle protivnik dao osiguranje/jamstvo, i ako je, recimo, i predlagatelj dao protu-osiguranje/jamstvo, i onda je poveden parnični postupak, sud će morati jednom donijeti odluke u pogledu:a). sudbine osiguranja datog po predlagateljub). sudbine protu - osiguranjac). sudbine osiguranja datog po protivniku predlagateljad). eventualne naknade štete protivnikue). postupka sa oduzetim dokumentimaf). konačne odluke tko snosi troškove iz čl. 983 PZg). odluci o troškovima postupkah). eventualne dostave žalbe ili žalbai). odluke o okončanju postupka po čl. 68/2 OZ.j). eventualnih drugih odluka i sl.

A sve to ili većinu u stadiju kada je po PZ ili OZ možda već doneseno rješenje o obustavi i ukidanju privremene mjere ili određenih radnji, a u stvari postupak je prekinut i morati će se preotvoriti. Da li se može jednostavno preotvoriti postupak koji je “obustavljen”?

Očito je da su troškovi poznati samo u postupku koji se vodi u vezi privremene mjere, dakle u onom postupku koji se po PZ i OZ mora u određenim slučajevima obustaviti !?

Ako sam dobro shvatio cit. propise onda zapravo dolazidva puta do obustave postupka i ukidanja radnji i to na pr. prvi puta kada predlagatelj da osiguranje/jamstvo a drugi puta kada ne uloži tužbu na vrijeme. Kakova je situacija u tom međuvremenu? ( Vidi i čl. 982 PZ.).

Postavlja se pitanje da li se rješenje koje moradonijeti sud u vezi sa osiguranjem (novčanim ili kakovim drugim čl. 978 i sl. PZ), ili protu - osiguranjem (čl. 300 st.2. i čl. 301.st.2. OZ), može smatrati obustava ili bi zapravo trebao biti prekid, za privremenu mjeru prekinut, jer sud mora u tom postupku još postupati u nekoliko situacija..

Moram reći da ne vidim kako se nakon obustave postupka i ukidanja provedenih radnji može u tom spisudonijeti rješenje iz čl. 305 OZ tj. ponovno obustaviti postupak i ukiniti provedene radnje odnosno procijeniti da li su se promjenile okolnosti takoda privremena mjera nije više potrebna. Isto tako, ako ne i manje, nije jasno kako sud može postupati u smislu čl. 306 određujući naknadu štete koja je nanesena protivniku donašanjem privremene mjere za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj nije opravdao.

Ističem da sekoriste donekle razni izrazi u vezi gornjega. Tako se koristi izraz: prekid, obustava, a u doktrini i okončanje i sl.172

172 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 34. “Izvršni postupak okončava se po službenog dužnosti ostvarenjem potraživanja vjerovnika odnosno njegovim provođenjem osiguranja te obustavom postupka (v.§34). Vjerovnik može okončati postupak povlačenjem prijedloga, za što mu nije potreban pristanak dužnika (37/1).”


Kakove ingerencije može u vezi toga imati treća osoba? Ako treća osoba može dati osiguranje/jamstvo, ili eventualno tražiti protu-osiguranje/jamstvo, odnosno stupiti u postupak između predlagatelja i protivnika, onda je očito da treća osoba ima i te kakav interes da li je postupak, prekinut, obustavljen ili okončan/dovršen/završen. A moje je mišljenje da treća osoba ta prava ima.Možda može poslužiti kao neki putokaz: “Ne može se

donijeti rješenje o obustavi postupka i ukidanja svih izvršnih radnji primjenom čl. 68. ZIP kada se nesumnjivo utvrdi da je rješenje o izvršenju u cjelosti izvršeno i kada se konstatira da je postupak izvršenja okončan”.173

Odredbe da se postupak obustavlja u OZ i u prijašnjem ZIP, vjerojatno su sasvim prihvatljive u običnim postupcima, ali nisu u plovidbenom pravu kod privremenih mjera.

Karakteristično je da se i u doktrini174 smatra dataj pojam nije najsretnije korišten. Tako na pr. u Triva, Belajec, Dika,175 cijeli § 33 posvećuju odgađanju i prekidu, dok § 34 posvećuju okončanju postupka. § 33/30 i sl. obrađuje prekid postupka. Naročito u § 33/1. smatraju da mora doći do prekida, ako se treba odlučiti o prethodnom pitanju. Autori na str. 214. § 34/6 doslovce navode: “6. Zakon o izvršnom postupku poznaje nekoliko naziva kojima označava završetak postupka, no u upotrebi tih naziva nije uvijek konsekventan, što otežava poimanje njihova smisla i sadržaja,” To svakako vrijedi i za OZ.Autori su vrlo iscrpni u tumačenju problematike: “....u

času kad se izvršenje obustavlja iz određenihrazloga, još teče postupak povodom pravnih sredstavaprotiv rješenja o izvršenju koja su pondesena iz nekih drugih razloga.Drugim riječima, da stadij odlučivanja o izvršenju vremenski nadživi stadij provođenja izvršenja. To je lako moguće, budući da razlog za obustavu izvršenja može nastati u ranoj fazi izvršenja....S druge strane, odlučivanje o pravnim sredstvima protiv rješenja o izvršenju može se znatno odužiti. Odlučivanje o izvršenju još se više može odužiti .........kad se u povodu prigovora, povede parnica ili drugi postupak radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno.(54).”

Opisane inverzije u redoslijedu postupka izvršnog suda postavljaju problem odnosa između obustave izvršenja i sudbine postupka povodom pravnih sredstavaprotiv rješenja o izvršenju koji je još u toku. Zakon ne regulira taj odnos, pa treba pribjeći argumentima

173 (cit. prema, Crnić, Izvršni postupak u praksi, 1989, str. 108. Ss Gzs-55/82 Zbirka 367.)174 Triva, Belajec, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980.175 Triva, Belajes, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980


procesne teorije. Smatramo da opisane situacije treba rješavati primjenom općih pravila o pravnom interesu za ulaganje pravnih lijekova.”176

Iz propisa čl. 303. st. 1. OZ, ako je mjera određena prije podnošenja tužbe (a to je najčešći slučaj kod brodova), kristalno jasno proizlazi da se u rješenju kojim se odobrava privremena mjera mora odrediti rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja privremene mjere. Sud određuje rok od 15 dana (čl.981. st.1. PZ). Važno i presudno, jeste da, i u slučaju kada protivnik predlagatelja dade osiguranje/jamstvo, koje ili odredi sud ili ga stranke ugovore, ili ga predlagatelj prihvati, obaveza predlagatelja da podnese u roku tužbu radi opravdanja ostaje na snazi. I zakonska je obaveza suda da pazi na rok od 15 dana, i ako predlagatelj to ne dokaže, sud mora po službenoj dužnosti odlučiti o “ukinuću privremene mjere”, za razliku iz st.4. kada“obustavlja postupak osiguranja i ukida izvršene radnje”.

Kako je vidljivo iz čl. 981 PZ, postoje dva roka:prvi je “trajanje” a drugi je “15 dana za tužbu”.

Iz toga proizlazi da postupak može biti“obustavljen”, ako obustava ne znači dovršetak/okončanje/završetak jer sud mora još, nakon proteka roka utvrditi da li je tužba podignuta ili ne. I dosljedno utvrđenju mora ili ukinuti privremenu mjeru i dovršiti/okončati/završiti postupak. A ako je tužba predana, sud, mislim, bi morao temeljem čl. 212 ZPP i sl. donijeti rješenje o tome. To sve znači da nije nastupio dovršetak/okončanje/završetak. Ako je nastupila obustava, onda ona znači nešto drugo a ne dovršetak/okončanje/završetak. Naime, ako obustava znači dovršetak, onda bi se moralo preotvoriti postupak kada bude trebalo odlučivati o troškovima, šteti, polozima, garanciji i sl.

Uz to, i polog, garancija, tj. osiguranje/jamstvo,postoji, i, kolokvijalno rečeno, ono personificira brod koji je bio zaustavljen i pušten jer je dato osiguranje/jamstvo. Broda nema, ali umjesto broda postoji osiguranje/jamstvo. O osiguranju/jamstvu se mora odlučiti u jednoj slijedećoj fazi i to na pr. ili ako je protekao rok za tužbu povratkom osiguranja stranci, koja je dala osiguranje/jamstvo, ili, nakon pravomoćnog okončanja postupka za opravdanje privremene mjere, rješenjem kako postupiti sa osiguranjem, koje se može i mora, ovisno o uspjehu, ili u cjelosti ili djelomično predati predlagatelju, ili vratiti protivniku predlagatelja, ako predlagatelj nije uspio u parnici.

176 Triva, Belajec, Dika, 1980 op.cit. str. 218 para. 34. br. 18.1.


Međutim, u tom istom spisu, nakon što se utvrdi da predlagatelj nije uspio, ostaje pravo na traženje štete temeljem čl. 306.

U slučaju ako je predlagatelju bilo naloženo da dadeosiguranje/jamstvo (t.zv. kontra garanciju) ostaje još da se donese rješenje i o tome na prijedlog protivnika predlagatelja, u kom, slučaju, mislim, da bi sud morao donijeti rješenje da se kontra-polog vrat u cjelosti, ili djelomice, ovisno o tome da li je predlagatelj u cjelosti odbijen sa tužbom, ili je samo djelomično uspio.

Tek nakon svega ovoga, može doći do toga da jenastupio dovršetak.

Očito da je to pitanje i u biv. ZIP, bilo nejasnoje činjenica da je smatrano da bi bilo korisno da sud koji provodi izvršenje u svakom konkretnom slučaju konstatira u formi odluke (zaključka) da je i kada izvršni postupak okončan.177

U pogledu troškova čl. 14.st.6. OZ, određuje da se zahtjev za troškove podnosi u roku od 30 dana od završetka postupka (jednako i čl. 32. zadnji st. ZIP ali od okončanja).178 Niti jedan niti drugi ne koriste izraz “obustava” i nije za vjerovati da je zakonodavac koristio sve te izraze time da imaju isto značenje.179

Upozorujem na iscrpno razmatranje o okončanju postupka u Triva, Belajec, Dika, 1980 op.cit. u § 34. Pod br. 9 (str.215) navodi se: ““Obustava izvršenja” je izraz kojim zakon označava bezuspješni završetak stadija provođenja izvršenja ........... (68, v. i 32/3, 53/4,54/4, 57/4, 72/3, 79/3, 94/3, 123/4, 136/2, 155/1, i 2.,169/3. i 4., 214/4, 216/5, 217/4). Ističem riječ“STADIJ”.

Autori su obradili posebno i “Okončanje postupka u slučaju obustave izvršenja.” (str. 217 i sl. op.cit.) Ističem da koriste izraz “obustava izvršenja”, dok zakon govori o “obustavi postupka.180 i181 Smatram prema tome

177 Zaključak savjetovanja u Saveznom sudu od 10. i 11.VI.1981. Starović 715, cit. prema Crnić, Izvršni postupak u praksi, 1989, str. 52. Vidi i Triva, Belajac, Dika, op.cit. § 35/21: “ S obzirom na važnost časa, kad je izvršni postupak okončan, bilo bi korisno kad bi sudovi o okončanju postupka donosili deklaratorno rješenje.........da bi strankama omogućili podnošenje zahtjeva za naknadu troškova......”. I dalje: “Rok iz čl. 32/7 ZIP trebalo bi u tom slučaju računati od dana kad je stranci dostavljeno rješenje suda.......”178 Zašto je OZ ostavio izraz završetak,. kada je u čl. 68. u NN 29/99 uveonovi izraz “dovršetak””dovršenje”, nije mi jasno.179 Tek ilustracije radi: Crnić op.cit. u Kazalu, na str. 252, upućuje za :Okončanje ovršnog postupka, v. Dovršetak ovrhe. Pod Dovršetak, upućuje na čl. 68. Pod Obustava navodi, Obustava postupka ovrhe, i na niz čl..180 Čl. 305.st.1. OZ181 Triva, Belajec, Dika, op.cit. str. 236. § 35/21: “ ...najkasnije u rokuod 30 dana od okončanja postupka (32/7; v. § 34). Ovaj rok ima dvostruko značenje: on prije svega, strankama treba da omogući korištenje njihovog prava da traže naknadu troškova postupka u onim, ne tako rijetkim, situacijama kad im odmah nije poznat čas okončanja postupka....”


da rok za traženje troškova ne teče od obustave, šta god“obustava” značila.

Sve što je gore navedeno kada se pojavljuju samo predlagatelj i protivnik, moralo bi se na neki načinodnositi i na treću osobu.

Naime, i treća osoba može dati osiguranje/jamstvo, može tražiti protu-osiguranje/jamstvo, voditi parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, možda i biti tužena u tužbi poprejudicijalnom pitanju i sl.

Autori su na str. 237, u § 35/2 naveli:“Incidentalnipostupak koji se provodi povodom zahtjeva za naknadutroškova izvršnog postupka otpočinje tek nakon što je okončan izvršni postupak (arg. iz 32/7), kao neki dodatni (akcesorni) postupak uz izvršni postupak. Taj incidentalni postupak ima dva stadija: u prvom se odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova izvršnog postupka; u drugom se, eventualno, provodi izvršenje radi ostvarenja zahtjeva za naknadu troškova.”

42-Naknada šteteNaknada štete protivniku osiguranja određena je u čl.

15. st.4., 306 i sl. OZ.Kod štete trećoj osobi situacija nije jasna. Naime

čl. 64.st.1. OZ, određuje da će sud odbiti prijedlog predlagatelja osiguranja, ako ovaj ne da, o roku, jamstvo za štetu koju bi mogla pretrpiti treća osoba. Nije jasno da li će iznos biti onaj, koji, recimo traži treća osoba (makar i nesrazmjeran) ili ga može i mora odrediti sud. U potonjem slučaju (a mislim da je logično da sud može i mora posredovati ako je zahtjev nesrazmjeran) dolazi do osiguranja/jamstva u korist treće osobe, na zahtjev treće osobe. Dakle ovdje, sud može i mora određivati iznos za eventualnu štetu trećoj osobi, ali nema ovlaštenja utvrditi i odlučiti na kraju, o šteti koju je pretrpila treća osoba. Ne čini mi se logično. Kod meritornog utvrđivanja štete postoje navodi, dokazi, vještačenje i sl., a kod određivanja iznosa za osiguranje/jamstvo ili se mora provađati postupak (što je skoro isto kao u parničnom postupku) ili od oka, odmjeriti. A taj sud je ovlašten (dakle se smatra sposobnim) odlučivati štetu protivniku osiguranja, ali ne trećoj osobi.

Smatram važnim propis cit. čl.15 st. 4. OZ kojipropisuje da se i u postupku osiguranja odlučuje o pravu protivne stranke o naknadi štete (i/ili troškova) u vezi s radnjom zbog poduzimanje koje je osiguranje/jamstvo dano. Na njezin prijedlog istim rješenjem odlučit će se i o naplati utvrđene tražbine iz tog osiguranja.


Čini se da s obzirom na činjenicu da je zakonodavac upotrebio izraz “protivna stranka”, da se u toj ulozi može pojaviti i “predlagatelj osiguranja” kao i “protivnik osiguranja”,182 a valjda i treća osoba, sve pod uslovom dasu prouzročili štetu protivnoj stranci. Da li izraz “protivna stranka” isključuje treću osobu jer ona nije “stranka” (čl. 2.st.1.t.7. OZ)? Ili je “protivna stranka” širi pojam? Naime, čudno je da ima pravo tražiti osiguranje/jamstvo, a štetu mora tražiti u parničnom postupku! Ostaje otvoreno pitanje, da li treća osoba, koja definitivno ima pravo na prigovor u određenim slučajevima, a ima pravo i tražiti osiguranje/jamstvo, postaje ili može postati “protivna stranka”.

Ponovno ističem da niti OZ niti PZ u propisima o mjerama osiguranja ne spominje treću osobu, a sudska praksa trećoj osobi daje izvjesna prava. U ostalom tako i doktrina.183

Doktrina je kritizirala ne samo odredbe iz ZIP nego, passim, i iz IP 1930, i to, po mom mišljenju sasvim opravdano.184 Postavlja se možda pitanje da li

182 OZ čl. 300 i 301, PZ čl. 978.

183 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 243 § 36/11. “Sud može, prema okolnostima slučaja uvjetovati odgađanje izvršenja polaganjem “jamstva” u situaciji kad odgađanje izvršenja traži dužnik (63/3) ili treća osoba koja je tražila da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim (65/2; v. § 47). U potonjem se slučaju zakonom određuje da "jamstvo" polaže osoba koja nije stranka u izvršnom postupku. U oba slučaja sud odlučuje o polaganju “jamstva” na prijedlog bilo koje stranke odnosno treće osobe ili po službenoj dužnosti.”

184 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 77 § 18/13: “Ono što je rečeno za protuizvršenje i sudske penale, vrijedilo bi, mutatis mutandis, i u pogledu nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete prouzrokovane neosnovanim određivanjem ....privremene mjere te o određivanju i provođenju izvršenja na temelju rješenja kojim je takav zahtjev usvojen (260/4,5; 274; v. §§ 52/23, 53/22 (ispravno 53/29 Đ.I.)).”

§ 52/23 :”U slučajevima u kojima dužnik ima pravo na naknadu troškova koje mu je vjerovnik neosnovano prouzrokovao (v. § 35) dužnik ima pravo i na naknadu štete koju je, pored izdataka za sudjelovanje u postupku osiguranja, pretrpio zbog neosnovanih prethodnih mjera (260/4 (IP)). No o zahtjevu za naknadu ove štete neće se moći - barem bi to trebalo po zakonu - posredno zaključiti, izvoditi samostalna parnica, jer se o njenom postojanju i visini odlućuje, na prijedlog dužnika, sud osiguranja svojim rješenjem. Odredbu bi trebalo shvatiti kao pravilo kojim se u ovoj materiji isključuje tzv.put pravne zaštite - parnični postupak mada bi, zbog nepovoljnih konsekvencija kojed odatle proizlaze, bilo bolje kad taj zaključak ne bi bio nužan u ovom incidentalnom postupku. Iako se, naime, odlučuje o jednom supstancionalnom ovlaštenju o kojem bi trebalo voditi redovitu parnicu, sa svim procesnim garancijam koje su joj svojstvene, ovdje su stranke primorane da se povinuju odluci suca pojedinca i u stvarima velike vrijednosti, da se odreknu obvezne rasprave pred sudom, da se liše prava na dvostranu žalbu protiv presude i prava na reviziju i na ponavljanje postupka (v.44). Jedina intervencija u prilog poboljšanja procesnog položaja stranaka sastoji se u izričitoj odredbi o suspenzivnom karakteru žalbe protiv rješenja o naknadi štete (260/6 (IP)) (vidi čl. 306 OZ - Đ.I.) To pravilo jedva da išta poboljšava prekarnu situaciju.”

§ 53/29:” .......I ovdje važe pravila o ostvarivanju zahtjeva za naknadu štete pred sudom osiguranja (260/5 (IP)) i o suspenzivnom značaju


prekostojnice koje su ugovorene predstavljaju pojednostavnjeni iznos dnevne štete? Ugovorena šteta? Neka vrst penala? Ili bi tako ugovorene prekostojnice mogli biti nekakav putokaz za nagodbu ili za visinu štete? No to nije pravno pitanje!

Stari IP iz 1930 previđao je u § 343 da će isti sud koji je dozvolio privremenu “naredbu” presuditi i štetu.185

Treba razmotriti i odredbu čl. 67.st.5 OZ. Radi se naime o obustavi i ukinuću provedenih radnji, ali pod uslovom da se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

U ZIP postojao je u čl. 68 isti propis.Samo passim da li treća osoba, treba odluku o

upućivanje na parnicu, ako dođe u situaciju da ima pravo na traženje štete? Teško je zamisliti da vrijedi opći rok zastare, jer polog ili garancija vjerojatno leže, a ako ne leže onda leži brod (!?)Prisjetimo se: da je položeno osiguranje/jamstvo odn. kontra-garancija. Po odredbi čl. 15.st.3.OZ eventualno, stječe treća osoba založno pravo. Na ovaj problem može se odnositi i odredba čl. 301.st.3. jer spominje rok, a roka nema. Rok bi morao biti ili u odluci suda o polaganju jamstva ili kontra- jamstva, ili pak u garanciji ili pismenog dogovoru zainteresiranih. U stvari bilo bi mnogo jednostavnije da se rok odredi u zakonu!

Spomenuo bih položaj treće osobe u postupkuosiguranja, ako je treća osoba, recimo, vlasnik broda, a brod je zaustavljen za dugovanje zakupnika ili koje druge osobe, koja je sama odgovorna za tražbinu.

Judikatura ne dozvoljava određivanje štete trećojosobi, jer nije treća osoba nigdje spomenuta u odredbama koje bi davale pravo da se ta šteta odredi u postupku privremene mjere.186

žalbe protiv rješenja o naknadi (260/6 (IP)), pa se u tom pogledu na odgovarajući način upućuje na zaključke do kojih se došlo u vezi razmatranjem ostvarivanja naknade štete u postupku osiguranja prethodnim mjerama (v. § 52/23 - 25).- voditi samostalna parnica, jer se o njenom postojanju i visini odlućuje,na prijedlog dužnika, sud osiguranja svojim rješenjem.

185 Goršić, Tumač Zakona o izvršenju i obezbeđenju, 1930, str. 555, uz § 343: “Zakon se služi riječima “svaku imovinsku štetu” dakle damnumn emergens i lucrum cessans, a ne i štetu koja nije učinjena na imovini. Sud koji je nadležan za utvrđivanje visine naknade je onaj sud, koji je dozvolio privremenu naredbu, jer ima veze između dozvole i štete (odl. od 24. februara 1925, Ob.I. 6, B. vrh.s. VII 57). Visinu naknade odredi sud zaključkom bez predhodne usmene rasprave, pošto je pribavio potrebna objašnjenja (§ 51.st.3.). U zaključku treba odrediti paricijski rok, jer inače odluka ne može biti sposobna za ovršni naslov u smislu § 12 /odl. st.s. od 11 januara 1926. Ut 225/25. R.K.S. VII 88).”186 VTS RH Pž-283/97. :”Nakon ove isplate pojavio se je investitor sazahtjevom za naknadu štete u vezi čl. 274 st.1. ZIP-a. na koju nema pravo jer nije dužnik, već se pojavljuje samo kao zainteresirana strana.” Vidi BEN JAKAT,na kraju rada.


Čl. 64. OZ određuje ipak za slučaj ako predlagatelj dade osiguranje/jamstvo za štetu koju bi ovršenik ili TREĆA OSOBA mogli trpjeti. Ovdje je važno istaknuti da OZ izričito određuje o šteti treće osobe. Važno, jer sudska praksa smatra da treća osoba može štetu ostvarivati samo u parnici. Ova odredba čl. 64. OZ, ipak nešto znači!

Razvoj postupka mogao bi eventualno izgledati:

1.prijedlog predlagatelja osiguranja “X” protiv protivnika osiguranja “Y” koji je stvarni dužnik prema “X-u” i koji je SAM odgovoran predlagatelju

2.rješenje o privremenoj mjeri3.popis broda po čl. 985 u vezi čl. 887 PZ.4.prigovor treće osobe “Z”, koja je vlasnik broda po čl. 55

OZ, i prijedlog za odgodu po čl. 63 OZ, kao i prijedlogtreće osobe za davanje osiguranja od strane predlagatelja po čl. 301 st.2. u vezi sa st.1. OZ i čl. 64 iz kojeg proizlazi kristalno jasno da treća osoba može tražiti osiguranje/jamstvo za zaštitu. sa trajanjem do isteka roka do kojeg treća osoba može zatražiti naknadu štete

5.dostava prigovora treće osobe predlagatelju “X” i protivniku “Y” sa rokom od 8 dana po čl. 55.st.3. OZ

6.odluka zbog protivljenja prigovoru odn. ne-očitovanjapredlagatelja,

7.upućivanje treće osobe na parnicu protiv obje stranke(predlagatelja “X” i protivnika “Y” (Čl.56.st.1. OZ)

8.odluka o prijedlogu za odgodu nakon očitovanjapredlagatelja po čl. 61 st.3. OZ

9.odluka u pogledu eventualnog zahtjeva predlagatelja “X”za osiguranje/jamstvo po čl. 61. st 4. OZ (predpostavimo da je treća osoba položila odlukom utvrđeni iznos od $500.000.)

10.odluka o obustavi11.rješenje o polaganju osiguranja od strane “X” na zahtjev

treće osobe “Z” (predpostavimo da je odobreno da predlagatelj mora položiti $100.000.- i da ih je predlagatelj položio kod suda, pozivom na broj spisa u kojem se vodi postupak osiguranja)

12.u spisu se direktno ili indirektno (garancija banke i sl.) nalazi sada $ 500.000. plus $ 100.000).

13.odluka o odgodi ovrhe (?) i prekidu (?)14.tužba treće osobe “Z” protiv “X” i “Y”.15.pravomoćna presuda u korist treće osobe.16.zahtjev treće osobe sudu koji je vodio postupak

osiguranja na spis postupka osiguranja, za odmjeru troškova u postupku osiguranja u roku od 30 dana temeljem čl. 14.st.5 i 6. OZ. i za oslobođenje osiguranja sa depozita odn. postupak sa garancijom

17.rješenje suda za zahtjeve pod 16).18. (?) tužba treće osobe sudu za naknadu štete ili

eventualni zahtjev u postupku privremene mjere (?)


19. (?)pravomoćna presuda o šteti za iznos od $ 40.000.- itrošak meritornog postupka od $ 5.000.-

20.ili rješenje o šteti trećoj osobi (?)21.zahtjev sudu koji je provodio postupak osiguranja na

spis postupka osiguranja za doznaku od $ 45.000.¸-iz depozita kod suda.

22.podnesci stranaka o odredbama o vraćanju salda osiguranja, po presudi za opravdanje privremene mjere kojom je dosuđeno predlagatelju $ 380.000.¸pa mu treba iz iznosa od 500.000- taj iznos doznačiti a iznos od 120.000.- vratiti trećoj osobi. Po presudi o šteti u korist treće osobe na 45.000.- plus

5.000.- ukupno 50.000.-, iz iznosa od 100.000.-doznačiti trećoj osobi a ostatak vratiti predlagatelju. Rekapitulacija: prdlagatelju380.000.- plus 50.000.- a trećoj osobi 120.000.- plus50.000.-

23.Rješenje o troškovima u postupku privremene mjere(?)24.Rješenje o sudbini pologa, garancije i sl.25.Rješenje da je postupak osiguranja dovršen.

Nije jasno zašto i kojom logikom protivnik osiguranja ima pravo tražiti da se šteta utvrdi u spisu postupka osiguranja (čl.15 st.4. i 306 OZ), a treća osoba to pravo nema već bi morala voditi posebnu meritornu parnicu. Naime, može se vrlo lako dogoditi da je protivnik osiguranja brodovlasnik, ali isto tako da protivnik osiguranja NIJE brodovlasnik već da je treća osoba brodovlasnik. I onda, kada je brodovlasnik protivnik osiguranja šteta mu može biti utvrđena u postupku osiguranja, a onda kada je treća osoba brodovlasnik, onda bi morala voditi meritorni postupak za naknadu štete, a u stvari, brodovlasnik/ protivnik osiguranja i brodovlasnik/treća osoba, koriste, logikom stvari, iste dokaze.

A u slučaju, kada je predlagatelj osiguranja pogrešnonaznačio (promašio pasivnu legitimaciju) protivnika osiguranja, pa se je treća osoba pojavila kao brodovlasnik, treća osoba - brodovlasnik je u kompliciranijem postupku, nego dajeon označen kao protivnik osiguranja! Može se naime dogoditi da je prvo upućen na parnicu radi nedopuštenosti privremene mjere i kada uspije u parnici mora početi novu parnicu radi naknade štete i eventualno troškova! Trošak u postupku osiguranja ne može tražiti praktički prije dovršetka u parničnom postupku.

Ako je treća osoba “sudionik” zašto ne može “sudjelovati” i u utvrđivanju štete kada je to njeno “neko pravo i pravni interes”! (čl.2.st.1.t.7.OZ)

Bilo bi logično da se u odredbu čl. 14.st.4 i 5, tečl. 15.st.4. OZ umetne i “SUDIONIK”.

I dalje.OZ u čl. 64 određuje postupak u slučaju ako je sud,

odredio da predlagatelj dade osiguranje/jamstvo


(kolokvijalno nazivano kontra-osiguranje). Ako je u roku koji mu je sud odredio položeno takovo osiguranje/jamstvo za štetu koju bi “treća osoba mogla trpjeti zbog provedene ovrhe” sud će odbiti prijedlog treće osobe zaodgodui provesti ovrhu, jer treća osoba ima osiguranje/jamstvo za svoju štetu, o kojoj će se kasnije meritorno odlučivati.

Ipak čini se donekle čudno da će u postupku privremene mjere sud određivati iznos osiguranja za štetu koju može pretrpiti treća osoba i o tome iznosu187 donijeti odluku, a ne smije utvrditi, u konačnoj fazi, štetu treće osobe, ali smije utvrditi štetu predlagatelju osiguranja. U praksi to znači:

a).sud određuje iznos osiguranja b).osiguranje/jamstvo mora biti raspoloživo do

dovršetka parničnog postupka i postupkaprivremene mjere, raspoloživo u korist treće osobe čl.64.st.1. OZ)

c).nakon završetka parničnog postupka o šteti i trošku

d).mora odlučiti o sudbini osiguranja iraspodjeli

e).donijeti rješenje o doznakama pologa odn. ostvarenja garancije, prodaje dragocjenosti, predaje vrijednosnih papira i sl

Zajedničke odredbe za naknadu štete protivnikuosiguranja.

Čl. 306 i 307. OZ, nalaze se u Glavi XXXI PRIVREMENE MJERE, 4. Zajedničke odredbe.

OZ u čl. 306. st.1. određuje samo u pogledu prava protivnika predlagatelja u odnosu prema predlagatelju i samo za štetu, a st.2. upućuje na primjenu čl. 282 st.4,5, i 6., i čl. 290 i čl. 291 te u čl. 307 na čl. 288. ičl. 289.st. 2. do 4. OZ. Dakle ne spominje se niti sudionika/treću osobu niti trošak. A pošto čl. 14. OZ ne spominje sudionika/treću osobu oni su isključeni iz obređivanja troškova u postupku osiguranja (da li to vrijedi i za umješača?). To znači da za troškove iz postupka osiguranja moraju povesti parnicu, ali to nijesigurno.188

Čl. 290 OZ koji se odnosi na prethodne mjere, u st. 3.OZ govori o troškovima, st. 4. o naknadi štete i to roku od30 dana. Nakon toga u parnici, u st. 5. u postojanju ivisini štete iz st.4. određuje da sud utvrđuje rješenjemna prijedlog protivnika osiguranja.

187 koji zapravo uopće nije razmatran niti procjenjivan niti lakokvanitificran, a sud je obavezan da ga kvanitificira !!!188 vidi CHANG PING, PSH II-Pž-562/85-2 od 2.4.1985 u Judikaturi na kraju.


Čl. 288 u st.4. OZ govori o sudskom odn. javnobilježničkom pologu a u čl. 289 st. 2 o roku trajanja prethodne mjere i st.4. opotrebiobrazloženja prethodne mjere.

Iz cit. propisa čl. 290. može se zaključiti u vezi saprivremenim mjerama da je:

a).predlagatelj osiguranja temeljem st. 3., dužannaknaditi troškove u slučajevima iz čl. 290. st.l.toč. 2, 3 i 4, te st.2. čl. 290.

b).sud, na prijedlog protivnika osiguranja dužan utvrditipostojanje i visinu štete iz st.4. čl. 290.

c). da žalba protiv rješenja pod b). zadržava njegovuovrhu.

Čl. 307 upućuje na čl. 288 koji u st.4. određuje o sudskom ili javnobilježničkom pologu, koliko je to u vezi sa postupkom privremenih mjera. Zatim na čl. 289 st. 2 do4. Iz st.3. proizlazi da se privremena mjera može produžitina zahtjev predlagatelja a iz st.4., da rješenje o privremenoj mjeri mora biti obrazloženo (ali to je određeno i u čl. 294 st. 5., doduše samo u pogledu rješenja iz čl.294 st. 1. i 2. tog člana.

Položaj treće osobe očito zahtjeva razmišljanje i pomogućnosti uključivanje treće osobe u odredbe.

43-Naknada troškova postupka “trećoj osobi”.

Čl. 14. OZ o troškovima postupka, uopće ne spominje treću osobu. Međutim određuje slučajeve naknade troškova i u korist predlagatelja osiguranja i protivnika u st.4. i 5.

PZ spominje troškove u čl. 983.st.4. ali to nisu direktno troškovi postupka.

Judikatura se nije sasvim jasno odredila, koleba. U predmetu CHANG PING (vidi na kraju eseja) PS Hrvatske 189

navodi:”U konkretnom slučaju međutim treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 14.ZIP-a”. Reklo bi se da bi sud dosudio troškove, da su bili specificirani. Nije ništa spomenuto o roku.

PS Hrvatske i u odluci II-Pž-557/93-2 od 16.3.1993 vračajući predmet sudu Ist., određuje da sud u ponovnom postupku “....ujedno odluči o prigovorima trećeg i o troškovima i ovog drugostepenog postupka”.

Treba ipak razmotriti pravo treće osobe na naknadu troškova u postuku privremene mjera. Treća osoba kao sudionik odn. kao specifičan sudionik, čiji se prigovori mogu eventualno rješavati meritorno (Čl. 56 st.2. OZ) jer se treća osoba poziva na pravomoćnu presudu, javnu ispravu i sl., našla bi se u poziciji da kada sud rješava meritorno

189 II-Pž-562/85-2 od 2.4.1985.


u postupku privremene mjere, mora (valjda) odrediti itroškove.

Scenarij: Predlagatelj osiguranja krivo je naznačioprotivnika osiguranja, koji nije vlasnik stranog broda.

Treća osoba, inostrana pravna osoba, vlasnik broda, je putem odvjetnika u luci zaustavljanja stavila prigovor. Nabavila je putem odvjetnika uinostranstvu izvod iz registra brodova i ovjeru putem apostile, zatim je inostrani advokat kurirskom službom (DHL), dostavio dokumente odvjetniku u luci zaustavljanja, koji je dokumente dao prevesti putem sudskog tumača i dostavio sudu podneskom. Tosu sve troškovi, uključujući i trošak inostranog odvjetnika i sl..

Sud je temeljem čl. 56. st. 2. zauzeo stav da je ovjereni izvod iz registra u inostranstvu javna isprava, pa je prigovor rješio u postupku privremene mjere.

Predmet je prema tome prvostepeno rješen. Protiv togrješenja predlagatelj osiguranja ulaže žalbu. Nastaju dodatni troškovi. Sud bi morao odrediti troškove u postupku privremene mjere.

Varijanta scenarija: Treća osoba nije uspjela dokazati promašenu pasivnu legitimaciju. Protivnik osiguratelja je međutim uspio iz drugih razloga i njemu je sud u postupku privremene mjere, temeljem čl. 14. st.4. OZ dosudio troškove u tom istom postupku.

Ne izgleda niti logično niti pravedno niti ekonomično.Postoji naime opasnost da sudovi, ne određuju

troškove, jer nigdje nije spomenuto da treća osoba ima pravo da se troškovi odrede u postupku privremene mjere, pa, kao i kod štete, zauzmu stajalište da se troškovi ne mogu odrediti u postupku privremene mjere nego se moraju odrediti u parnici.

Ako dobro shvaćam propise onda bi izgledalo kao da:a). ako protivnik osiguranja uloži prigovor i uspije,

temeljem čl. 14.st.5. predlagatelj osiguranja mu mora naknaditi trošak, pa čak, jer je protivnik stranka, na njegov zahtjev odlučiti o naplati iz jamstva,(čl.15.st.4.).

b). ako treća osoba uspije, odlučiti će, ako je primjenjen čl. 56. st.2., ali je pitanje da li će primjeniti čl.14.st.4. jer treća osoba nije stranka (da li je “protivna” stranka”??) a onda neće odlučiti o naplati utvrđene tražbine, iako je u tom postupku sud odlučio

o visini i davanju jamstva od strane predlagateljaosiguranja temeljem čl. 64.st.1. OZ.

No ako se prihvati stajalište izneseno u gore cit. odlukama sudova, onda je problem rješen.

Ipak bilo bi jasnije da se to uvrsti u tekst zakona.


Doktrina je ukazala na problem troškova, mislim, djelomično, a pozvala se je i na čl. 160 ZPP.190 Ističe se da niti u biv. ZIP to nije bilo rješeno.191

Ima još nešto vrijedno spomena. Ako sud određuje troškove iz čl. 14.st. 1. i 2. te čl. 983.st.4. PZ., i bili bi u korist treće osobe jer je ona predujmila (jer bila brodar ili vlasnik - čl. 983.st.1. P.Z) da li treba te troškove određivati razvrstavanjem troškova iz čl.14.st.1. i 2. OZ od, nazovimo ih, procesualnih troškova(advokata, prijevoda, biljega i sl.)

A ako se inače moraju povečani troškovi određivati u postupku privremene mjere zašto se ne mogu rješavatitroškovi postupka za treću osobu?

Rok za zahtjev je 30 dana od DOVRŠETKA (čl.14.st.6.OZ), pa je bitno u svakom slučaju, točno odrediti taj čas. Mislim da bi bilo korisno, nadodati u tekst zakona, da se računa od dana primitka rješenja. Ponovno ističem da ako se ne donese rješenje koje utvrđuje dan dovršetka i ne izvrši dostava tog rješenja, nego se smatra da rok teče od časa kada se “smatra..dovršenim”, (čl. 68 st.1. OZ), može biti i biti će sporno, od kada se računa rok od 30 dana. Čini se da bi bilo korisno mutatis mutandis prilagoditi propis iz čl.164.st.7. ZPP na trošak u postupku privremene mjere.

Ako je “obustava” dovršetak, onda bi se trošak morao tražiti u roku od 30 dana od dovršetka. Međutim umeđuvremenu, može parnični postupak za opravdanje ilinedopuštenost trajati.

I još. Kakovo je to “sudjelovanje” sudionika ako nema sudjelovanja u postupku određivanja troškova (i štete)? Zar šteta i trošak nisu neko pravo ili pravni interes sudionika po čl.2., st.1.,t.7. OZ?

Postavljam si pitanje da li je trošak koji je imala treća osoba u postupku privremene mjere ulaganjem prigovora, dobavom raznih dokumenaa, odvjetničkom nagradom i sl., jedno stečeno pravo? Naime, prema odredbi čl. 67.st.5. rješenjem o obustavi ukinut će se

190 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, str. 237 § 35/23: “Isto pravilo vrijedi i kad treća osoba pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje na određenom predmetu nedopušteno, ako je parnica pokrenuta izvan roka koji je odredio sud (57/2) Tom odredbom krug osoba koje su obveznici u snošenju troškova postupka proširen je i na one koje nisu stranke u postupku (v.47). Teret snošenja troškova koji leži na....trećoj osobi u ovim slučajevima obuhvaća i dužnost nedoknađivanja troškova koji su uzrokovani prekoračenjem roka. ( O snašanju toškova u parnici koje je pokrenula treća osoba v. 160 ZPP.)”

191 Triva-Belajec-Dika:Sudsko izvršno pravo, § 35/29 koji govori o prethodnim mjerama završava: “Iako zakon o tome nema posebnih odredaba, trebalo bi da odgovarajuća obveza vjerovnika (troškove) postoji i kad se u sličnoj situaciji ukine privremena mjera i obustavi postupak. (173 (ispravno 273 Đ.I.))”


sve provedene radnje “ako se time ne dira u stečena prava trećih osob a ” (podvukao Đ.I.)Reklo bi se da jeste! No judikatura je u nizu sporova obustavljala privremenu mjeru, postupak, i ukinula provedene radnje, iako je treća osoba imala trošak u toku postupka (vidi Judikaturu na kraju ovo rada).

Imam utisak da bi to pitanje troškova trebalo nekakorazmotriti i fiksirati.

Odnos prema ugovoru o prijevozu stvari ili putnika - čl. 984.PZ.

PZ je u čl. 984. vrlo skučen, govori samo o pravima i dužnostima stranaka.

Ima li treća stranka kakovih prava ili dužnosti u vezisa ugovorom o prijevozu? Mislim da ima. Možda najjasniji slučaj je pravo treće osobe temeljem t.zv. stoppage in transit. U ostalom i čl. 988 PZ daje trećoj stranci određena prava i obaveze. Čini se, ipak, da čl. 988. PZ nije pravi “stoppage in transit”.192

I treća osoba može se pojaviti sa svojim interesima u vezi sa teretom. Naime, treća osoba može biti i na strani vozara - protivnika osiguranja ina strani predlagatelja osiguranja. Čini se da bi u takovom slučaju trebala biti umješač uz jednoga od njih. Ukoliko bi pak uložila prigovor i obje stranke osiguranja bi se protivile ili ne bi odgovorile itd. , trebala bi biti upućena na parnicu. U ostalom, trebalo bi paziti na primjenu odredaba iz PZ čl. 867.st. 5. i 6. i čl. 976.

U odnosu na teret treća osoba može biti prodavatelj,krcatelj, primalac itd.

Prokazna zakletva i popis imovine čl. 16.a. OZ.

16a OZ.193Prokazna izjava i prokazni popis imovine, čl.

OZ u Glavi XXXI nema odredbe u vezi čl. 16a, adekvatno odredbi čl. 297. st. 7 OZ. Trebalo bi dakle zaključiti da se čl. 16a ne primjenjuje u postupku privremene mjere. Naime oba člana i 16 i 16a, su u Glavi I. OZ.,, pa kada je zakonodavac smatrao potrebnim da se izričito pozove na primjenu čl. 16 u čl. 297.st.7. morao bi navesti i čl. 16a., da je htio da se isti može

192 Vidi Ivković, Sprečavanje izručenja otposlane stvari, Piran 1998.193 NN 29/99


koristiti i u postupku privremenih mjera. Možda jelapsus?

Meni se čini da bi se mutatis mutandis čl. 16a mogao koristiti i kod privremenih mjera. Čl. 294.st.3. određujeda rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi. Logično bi dakle bilo da i provođenje privremene mjere ima učinak kao i provođenje ovrhe (analogijom iz čl. 16a. st. 1: “Ako se ........ovrha vodi....”).

Položaj treće osobe je i ovdje specifičan.

Primjena drugih odredaba OZ. - Čl. 307 OZ

Čl. 307 OZ određuje da se u osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući način primjenjuju odredbe ćlana288. i ćlana 289. stavka 2. do 4. OZ.

“Leteća” privremena mjera na brodu.

Odredbom čl. 875. st. 6. PZ predviđena je mogućnost izdavanja privremene mjere ako se u vrijeme podnošenja prijedloga ne zna da li je brod u teritorijalnom moru ili unutrašnjim morskim vodama. Dobiveno rješenje predlagatelj može podnijeti svakom stvarno nadležnom sudu na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da sud provede, kako veli PZ, izvršenje (?).

Ovo je slučaj kada je logikom činjenica, donošenje rješenja odmaknuto od provođenja privremene mjere, dostavom rješenja brodu tek nakon što brod dođe u luku ili na vez, itd.

Očito je sud dužan u takovom slučaju rješenje odmah dostaviti predlagatelju, a da li i protivniku osiguranja? Dostavom protivniku gubi se momenat iznenađenja, koji može biti vrlo važan. Međutim pojavljuju se neki momenti koji su interesantni.

Protivnik osiguranja dolazi u situaciju da podnosisve predviđene podneske iz čl. 46 - 54 OZ. (žalba,prigovor itd.)

OZ doduše određuje u čl. 38 o dostavi. Dok u st.1. određuje da se dostavlja ovrhovoditelju i ovršeniku, ust. 6. određuje da se u slučaju ovrhe na pokretnim stvarima dostavlja ovršeniku pri poduzimanju prve ovršne radnje, ako OZ ne određuje drugačije. Brod je pokretnina. Dakle trebalo bi dostaviti tek kada se brod zaustavlja. Ipak plediram da se razmisli da li se ne bi mogao napraviti izuzetak za leteću privremenu mjeru na brodu, jer brod nije lagano sakriti itd. a eventualno bi semoglo ubrzati postupak kada bi protivnik osiguranja ili treća osoba znala za izdano rješenje. Brod mora prije i kasnije negdje pristati. Pogotovo ako je nakrcan i


određena je odredišna luka. Konačno brod je praćen privilegijama, pomorskim tražbinama, hipotekama itd. Definitivno je velika razlika između broda i onih pokretnina na koje je zakonodovac mislio kod koncipiranja OZ.

Treba držati na umu i činjenicu da OZ predviđamogućnost da se prijedlog predlagatelja ili obavjestsuda, dostavi prptivniku osiguranja prije nego sedostavlja rješenje tj. provodi privremena mjera. a što je predviđeno u čl. 300.st.1. OZ.194

U krajnjoj liniji moglo bi se u zakonu predvidjeti da se dostava rješenja o privremenoj mjeri dostavi protivniku predlagatelja, ovisno o tome da li predlagatelj osiguranja to predlaže ili ne.

Prema OZ treća osoba ne bi imala pravo na podnošenjeprigovora jer privremena mjera još nije provedena. Da li je to baš najbolji način postupanja ? Ekonomičan, pravedan ? Kada bi se trećoj osobi dopustilo ulaganje prigovora možda bi se problem mogao riješiti i prije nego brod stigne u luku, a svakako bi se moglo početi raditi na problemu, sakupljanjem dokumenata itd.

Ističem da po odredbi čl. 56.st.2. OZ, sud može uodređenim slučajevima odlučiti i u postupku privremene mjere i to meritorno. Dakle može se zamislitida treća osoba ima sve što je potrebno da sud meritorno odluči, ali ne može prigovoriti ! Jer mora čekati da brodu bude uručeno rješenje, tj. da se provede privremena mjera.

Zašto je zakonodavac tako odredio, nije jasno.Nije jasno u čemu bi bila šteta ako bi se trećoj

osobi dalo to pravo prigovora u ovom slučaju (a i udrugim).

Može se predvidjeti da bi protivnik osiguranja mogao imati intreresa da treću osobu obavjesti o izdatomrješenju bilo direktno, neslužbeno, radi eventualnog regresnog prava i sl. To dovodi i do pitanja da li se u postupku privremenih mjera, a prema odredbi čl. 19 OZ, može primjeniti u tom postupku i odredbe ZPP o obavještenju trećega putem suda (čl. 211 ZPP). Kao što je poznato posljedice obavještavanja su procesne i građanskopravne prirode.

Napominjem da u mnogim kreditnim ugovorima i hipotekarnim ugovorima postoji klauzula da protivnik osiguranja, tj. dužnik, kao hipotekarni dužnik mora odmah obavjestiti vjerovnikao eventualnoj privremenoj mjeri (čim primi rješenje, dakle eventualno i prije nego je provedena privremena mjera).

Situacija za treću osobu može biti i takova da sezbog određenih interesa konstituira kao umješač, na

194 Vidi naprijed “Odgoda i ukidanje itd.” i “Osiguranje/jamstvo umjesto p.m.”.


strani protivnika osiguranja. U tom slučaju bi imala (po čl. 206 - 209 a naročito ističem čl. 207.st.2. ZPP). pravo na žalbu, prigovor itd. kao i protivnik osiguranja.

Čini se da zakonodavac kod određivanje mogućnosti“leteće” privremene mjere nije uzeo u obzir sve implikacije koje takva odredba može imati na sve sudionike.

U krajnjoj liniji može se zamisliti i slučaj datreća osoba ima interes da unaprijed položi kod suda osiguranje/jamstvo/kauciju, eventualno stupi u kontakt sa predlagateljem osiguranja i nađe neko rješenje tako da brod ne bude uopće zaustavljen, a da predlagatelj osiguranja ima jamstvo.195

Nije na odmet zamisliti si da jedan strani sud izda “leteću” privremenu mjeru (arrest) a brod stigne u hrvatsku luku. Takovu odluku stranog suda trebalo bi onda provesti u R. Hrvatskoj temeljem čl. 17 OZ u delibacionom postupku prema odredbamaZakona o sukobu zakona sa propisima drugih zemelja u određenim uslovima (Z.R.S.Z.)196 Čini se da bi bilo tada praktičnije zatražiti novu odluku u R. Hrvatskoj, ali tada prijetiprigovor litis pendencije i sl.

U odredbama o ovrsi na pokretninama OZ u čl. 127 daje odredbe o letećoj ovrsi. Primjenjeno na privremene mjere predlagatelj osiguranja može predložiti sudu da donese rješenje, ne naznačujući gdje se pokretnine nalaze. To je u skladu, kako je rečeno, sa odredbom PZ (čl. 875.st.2.).

Biv. ZIP imao je odredbe u čl. 70.st.1. i.2. i tekstje paktički identičan sa čl. 127. OZ.

Doktrina je također razmatrala leteće osiguranje, navodeći da je to slučaj kada se sud odlučivanja i provođenja razlikuju.197 Tako se navodi: “.....U postupku osiguranja privremenim mjerama, kad te mjere određuje sud pred kojim je pokrenut parnični ili drugi sudski postupak (262/2), sud nadležan za određivanje može biti različitod suda nadležnog za provođenje privremene mjere,.. ”198

Navodi se u doktrini i: “.Zakon čak predviđa iznimnu situaciju u kojoj čitav stadij provođenja izvršenja ovisi o inicijativi vjerovnika. To je slučaj tzv. letećeg izvršenja .......”.199

195 Treba samo zamisliti da brod stigne u luku kasno navečer u petak, pa se, paktički, do utorka, ne može brod osloboditi. Kolika je to šteta nije potrebno naglašavati.196 Z.R.S.Z. čl. 86 i sl. N.N. 53/91197 Triva, Belajec, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 73 § 17/3.198 Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980., op.cit. str. 74.§ 18/2. Vidi i str. 160. § 29/8.1;199 Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980., op.cit. str.192. § 32/6.1.


I onaj IP iz 1930 imao je odredbe, o letećoj ovrsi, pa je tako na pr. u § 22, koji određuje koji je izvršni sud, u st.3. odredio da je izvršni sud onaj u čijem se području nalazi brod ili zrakoplov u času kada započne provođenje izvršenja. Komentar Goršića, raspravlja, interesantno, o zamolnici. Naime, normalno je bilo po zakonu iz 1930 da sud dozvole pošalje zamolnicu sudu provođenja. Kod letećeg osiguranja, zamolnicu je pripravljavao sud dozvole i predavao je zajedno sa rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju (predlagatelju osiguranja Đ.I.) koji onda zamolnicu predaje suduprovođenja. Goršić nastavlja:” ...Izrično valja istaći, da ovdje nalog suda ovršnom organu ne važii kao početak provađanja ovrhe, .......jer nije nalog, nego pljenidba, ona radnja, kojom otpočinje provođenje.”200

Međutim kod letećeg osiguranja, Goršić uz § 27. IP, navodi: “Ako se dozvoli ovrha, za čije je provođenje nadležan ovršni sud, koji za sada još nije poznat (§24.st.2.), onda treba smatrati ovrhu započetom, čim vjerovnik zamolnicu preda sudu koji je prema okolnostima nadležan za provađanje ovrhe.201

OZ u čl. 38. st.7. određuje da će takovo rješenje “uputit ..........nadležnom sudu radi provedbe.” Da li to znači da bi kod “leteće” sud trebao dopis kojim se upućuje, predati predlagatelju osiguranja, koji bi taj dopis predao zajedno sa rješenjem nadležnom sudu?

Obavjest trećoj osobi - čl. 211 i sl. ZPP

Čl. 19 OZ upućuje na primjenu ZPP, koji u čl. 211 određuje o obavjesti treće osobe o parnici. Određeno je da se ta obavjest može izvršiti sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši. Takova se obavjest u određenim slučajevima zahtjeva radi zasnivanja određenih građansko pravnih učinaka. Nezavisno od toga kako se obavještena osoba ponaša nakon primitka obavjesti, može se u naknadnoj parnici pozivati na tzv. intervencijski efekt.Ovakovo obavještavanje je važno i za prekid zastare.202

Zahtjev za obavjest putem suda može se postaviti od početka parnice do pravomoćnog završetka. U stvari i obična obavjest bez suda ima efekat, ali je dokazivanje mnogo teže. Doktrina smatra da bi se to pravo

200 Goršić, str. 122. § 22.II.1

201 Goršić, str. 132. § 27/1).202 Predaleko bi me odvelo špekulianje da li bi takova obavjestimala, možda, efekat i na trajanje privilegija (čl. 260-261 PZ).


obavještavanja moglo primjeniti i kod izvanrednihpravnih lijekova.203

I treća osoba može se naći u takovoj situaciji, akoje na pr. brod pod zakupom, zaustavljen, zakupac imenovankao protivnik osiguranja, a treća osoba je brodovlasnik čiji je brod pod hipotekom, a u ugovoru o hipoteci je klauzula da mora obavjestiti kreditora da je brod zaustavljen, i slične situacije.

Svakako vrijedi o problemu obavještavanja razmisliti. A ako se smatra da se može dati obavjest onda to nekako jasno naznačiti u odredbama i to baš u PZ.

Osiguranje troškova čl. 82 - 84 Z.R.S.Z.204

ZPP predviđao je osiguranje toeškova na prijedlog tuženika u određenim slučajevima.205Ti su propisi ukinuti i sada se propisi nalaze u ZRSZ čl. 82-84. Dok su se nalazili u ZPP, moglo se je pretpostavljati da se mogu primjeniti i u postupku privremenih mjera temeljem čl.19OZ. Da li ih je moguće, sada, kada se nalaze u ZRSZ, primjeniti, jer OZ ne upućuje na ZRSZ ? Da li to znači da je zakonodavac to namjerno ispustio ili je lapsus?

Ipak, možda se može primjeniti propis ZRSZ obziromna dikciju čl. 19 OZ: “ ....primjenjuju odredbe ZPP, akoovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Situacija nije jasna niti za protivnika osiguranja ajoš manje za treću osobu!

Ipak, ako u postupku privremene mjere nema pravo na osiguranje troška, ako sud jednu stranku uputi na parnicu, pod određenim uslovima, dobiva to pravo. To možebiti čak i treća osoba.

Čini mi se da bi logikom stvari trebalo omogučiti i osiguranje troškova. Konačno OZ predviđa u slučajeve kada se meritorno rješava u postupku privremenih mjera.206

Troškovi postupka privremene mjere su obično vrlo veliki i nije jasno zašto to pravo osiguranja troška ne bi bilo potrebno.

Ističem, da se dikcija u ZRSZ odnosi samo na “stranog održavljana ili osobu bez državljanstva”, a slično je bilo i u ZPP, ali je doktrina smatrala da se to odnosi i na pravnu osobu.207

U ostalom i jedan privatnik može biti predlagatelj osiguranja/tužitelj.

203 Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980., sr. 360 § 96/2.204 N.N. 53/91205 čl. 169-171206 Čl. 56.st.2. OZ.207 Triva, Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo,1980., str. 376. §100/1 :”....kao i od pravne osobe sa sjedištem u inozemstvu” (169/1)


JUDIKATURA.

PROBLEMATIKA

Doktrina i judikatura prilično se razlikuju u stavovima glede položaja treće stranke u postupku privremenih mjera. Judikatura koleba.

Brod CHANG PING

Okružni privredni sud Rijeka II-R-I-17/85-2 od 25.1.85

Sud je dozvolio privremenu mjeru.Treća osoba je uložila prigovor tvrdeći da je vlasnik

broda.Sud je pozvao Lučku kapetaniju da kratkim putom

obavjesti sud tko je vlasnik broda temeljem dokumenata koje je Lučka kapetanija morala oduzetiprilikom provođenja privremene mjere i nakon što je sud utvrdio da zaustavljeni brod nije vlasništvo u spisu navedenog protivnika predlagatelja ukinuo je privremenu mjeru i obustavio postupak.

Sud je praktično i elegantno rješio problem, jer, bi inače prema sadašnjem OZ čl. 55. st.3. (ZIP čl.56.st.3.tada važeći) morao dostavljati prigovor treće osobe krivo označenom protivniku predlagatelja i to u Kinu.208

Treća osoba je nakon što je obavještena o ukidanju privremene mjere tražila da se donese rješenje po prigovoru, smatrajući da ima pravo na naknadu štete i troškove.

Sud je odbacio prigovor navodeći da treća osoba nema pravnog interesa, jer je izvršni postupak već obustavljen ali da to nema utjecaja na pravo treće osobe da zahtjeva naknadu štete.

Žalba treće osobe je odbijena.Privredni sud Hrvatske II-Pž-562/85-2 od 2.4.1985.

Iz obrazloženja:“U prvom redu se ističe da treća osoba koja tvrdi da

je vlasnik zaustavljenog broda ima pravni interes da podnese prigovor i protiv rješenja209 kojim se dopušta privremena mjera......ˮ

Pravilno je međutim prvostepeni sud odlučio...kada je prijedlog treće osobe odbacio zbog nedostatka pravnog

208 Jedan drugi sud, u predmetu ATLANTIC MOON, na žalost nije tako praktično i elegantno postupio, pa je došlo do 5. prvostupanjskih, 3. drugostupanjske odluke, 1. odluke ustavnog suda, odluke (ne računajući postupak opravdanja mjere).209 ovdje II.st. sud odobrava da treća strana ima prigovora protiv RJEŠENJA!


interesa iz razloga jer je prvostepeni sud istog dana kad je podnesen prigovor treće osobe tj. 28.1.85 rješenjem broj R-I-17/85-13 i to baš temeljem isprava koje je pribavio po službenoj dužnosti od L.K. Rijeka....te činjenice da vjerovnik nije u zakonskom roku od 3 dana priložio uz prijedlog za izvršenje ovjeren prijepis isprave kojom se po zakonu zemlje državne pripadnosti broda dakazuje vlasništvo, odredio da se privremena mjera ukida i postupak izvršenja obustavlja.

Odbacivanje prigovora treće osobe ima mjesta jer svekada bi prigovor treće osobe bio osnovan jer ona od odluke suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju zaštitu od one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist. suda kojim se privremena mjera ukida i postupak izvršenja obustavlja.

Pravni interes treće osobe u tom stadiju postupkapostojao bi samo u odnosu na troškove postupka koje je imala podnošenjem prigovora. U konkretnom slučaju međutim treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl. 164 st.2. ZPP u vezi sa čl. 14 ZIP-a.)210

Time što u određenoj fazi postupka zbog nedostatka pravnog interesa, nije rješeno o pravu treće osobe, ne utječe na pravo treće osobe da pod određenim uvjetima traži od vjerovnika naknadu štete koja je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao.”211.

BILJEŠKA Mogu se postaviti neka pitanja u vezi odluke. Postoje dvije faze a). donošenje rješenja i b). provođenje ovrhe. Kako se to odrazuje na privremene mjere na brodu?Donošenje rješenje je jednako kao i u običnom ovršnom postupku, no

kod provođenja, praktički (a naročito kod plovidbenog prava), dostava rješenja je u praksi, povezana sa provođenjem ovrhe jer, organ koji dostavlja rješene (a to je Lučka kapetanija) istovremeno mora temeljem čl. 985 u vezi sa čl. 887, oduzeti dokumente, odrediti prema potrebi čuvanje broda, obaviti popis broda i pripadaka, sastaviti popis posade i putnika itd., dakle provesti ovrhu. Prema tome, moglo bi se reći, da u praksi treća osoba (a skoro i protivnik predlagatelja), ne dolazi u priliku da postupi u fazi između donošenja rješenja i provedbe ovrhe, pa mislim da se u režimu privremenih mjera zapravo za treću osobu pojavljuje mogućnost kao prigovor, ali prigovor, koji se dostavlja predlagatelju, a nakon toga, ako se predlagatelj ne izjasni u datom mu roku ili se usprotivi prigovoru, sud je dužan podnosioca prigovora uputiti na parnicu. Da li je

210 Iz ovoga bi se moglo zaključiti da bi sud dosudio troškove da su bili određeno navedeni.

211 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 321 § 50/6: “... dio zakona posvećen postupku osiguranja sadrži samo pravila koja su specifična za materiju osiguranja. Sva ostala pitanja treba rješavati uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku izvršenja, ako u zakonu nije drukčije određeno (244). Zbog toga....na odgovarajući način treba primjenjvati i odredbe Zakona o parničnom postupku koji je osnovnisupsidijarni izvor prava za provođenje izvršenja (14).”


dovoljno rješenje o obustavi i ukidanju ii bi trebalo prijedlog odbaciti iliodbiti.

Prema tome, postoji prigovor treće osobe,, ali taj prigovor, osim akoga poverilac ne prizna u datom mu roku, dovodi do tužbe treće osobe. Prigovor treće osobe naziva se “prigovor”, ali taj prigovor mora doći u ruke predlagatelja i mislim da sud mora nakon toga ili donijeti rješenje kojim utvrđuje da se predlagatelj nije izjasnio o prigovoru ili mora uputiti treću osobu na parnicu. Mislim, da sud ne može preskočiti jednu fazu i skratiti postupak, jer to dovodi do toga da treća osoba ostaje u nedoumici, odnosno da nema praktički pravo na troškove. Gledano dakle strogo procesualno, postupak koji je treća osoba pokrenula svojim prigovorom, nije završen, ako prigovor nije dostavljen poveriocu odn. ako se trećoj osobi ne pruži prilika da zaštiti svoje interese, kako u pogledu naknade štete, tako i u pogledu troškova. U koliko sud ne uputi na parnicu morao bi donijeti rješenje da je postupak dovršen. Mislim da stranka u postupku nije dužna špekulirati šta u kojem slučaju znači “obustava” ! Tek usput: protiv rješenja može imati pravo na žalbu!

Situacija bi u konkretnom slučaju bila kristalno jasna da je u rješenju o obustavi i ukidanju privremene mjere bilo dodano i da je time postupak DOVRŠEN. Time bi stranka bila upozorena da mora podnijeti troškovnik i to u roku.

Brod ATLANTIC MOON.

Jedan drugi sud, u predmetu ATLANTIC MOON, na žalost nije tako praktično i elegantno postupio, pa je došlo do5. prvostupanjskih, 3. drugostupanjske odluke, 1. odluke ustavnog suda, parničnog postupka, odluka u parničnom postupku itd.

I.odluka

Okružni privredni sud Split XII-I-R-1/93 od08.01.1993.

Rješenjem je dopuštena privremena mjera zabranom odlaska broda iz luke. Točkom III. naređeno je da će postupati Lučka Kapetanija i oduzeti brodu upisni list i ostale isprave koje odgovaraju tim hrvatskim ispravama, temeljem ZPUP čl. 985 i 887.

Treća stranka (Atlantic Horizon Shipping Corporation, Liberia) je uložila prigovor naznačivši da je“ZAINTERESIRANA STRANA”.

Ujedno je obavjestila sud da je kod Splitske Bankedata garancija na DEM 589.713,75

II. Odluka


Sud je rješenjem od dne 18 siječnja 1993 ukinuo privremenu mjeru i obustavio postupak.212

Protiv rješenja od 18.01.1993 zainteresirana stranka podnijela je žalbu, smatrajući da je obzirom na garanciju trebalo brod osloboditi, ali postupak u vezi sa garancijom nastaviti. Navela je da je vjerovnik odbio tzv. klupsku garanciju, priložila je fax vjerovnika od 15.01.93, zbog čega je treća osoba putem banke dostavila bankovnu garanciju sudu.

Zainteresirana osoba podnijela je podnesak kojim jemolila donošenje odluke po prigovorima.

III. Odluka

Rješenjem od 15 siječnja 1993, dakle PRIJE donašanja rješenja o ukidanju privremene mjere, sud je odbacio prigovor kao NEDOPUŠTEN. U obrazloženju rješenje navodi da temeljem čl. 8. ZIP u vezi sa čl. 244. ZIP i čl. 867 st.5. ZPUP može se izjaviti žalba. Kako treća osoba nije niti vjerovnik niti dužnik to je temeljem čl.358 ZPP prigovor odbačen jer je prigovor podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnašanje prigovora.213

Protiv rješenja o nedopuštenosti prigovorazainteresirana osoba je uložila žalbu. Pozvala se je na čl.56 st.1. ZIP i na stanovište u Triva, Bjelalac, Dika“Sudski izvršni postupak”, str. 341.

IV. Odluka

Privredni sud Hrvatske rješenjem II-Pž-557/93-2 od 16 ožujka 1993 uvažio je obe žalbe i pod II. ukinuo rješenje od 15 siječnja 1993 i predmet vratio Ist. sudu, a pod III. djelomično ukinuo rješenje od 18. siječnja 1993 u pogledu konstatacije da se obustavlja postupak u odnosu na treću osobu, pa se predmet vraća Ist. sudu na ponovni postupak u granicama ukidanja time da se u j e d n o od l u č i o pr i g o v o r i m a t r e ć e g i o t r o š k o v i m i ov o g d r u g os t epe n og pos t up k a.

BILJEŠKADakle daje za pravo trećoj osobi da je uložila prigovor.

Teško se je ne osvrnuti na činjenicu da niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu se uopće upustili u to da li je izvršen poslužbenoj dužnosti uvid u dokumente koje je oduzela Lučka kapetanija.Naime, u slučaju da je sud to izvršio, i ako bi se bilo utvrdilo da je stvarnivlasnik pravna osoba koja nije navedena kao protinik predlagatelja, predmet bi bio dokončan. Ne bi bilo ničega od mnogobrojnih sudskih radnji, koje su se provodile.

212 Izgleda da sud nije zatražio od Lučke kapetanije dokumente kojeje L.K. morala oduzeti brodu.

213 Mislim sasvim neopravdano obzirom na čl. 56 OZ i ZIP.


Pa niti kasnije u daljnjem postupku nisu dokumenti (ili fotokopije) pregledane. I ovo ukazuje da je potrebno da Lučka kapetanija kada oduzme dokumente uloži u spis originale ili fotokopije.

II.st. sud upućuje i u pogledu troškova.

V. Odluka

OPS Slit rješenjem XII-IR-30/93 od 01. prosinca 1993, odbacio je prigovor trećeg kao nedopušten i obustavio izvršenje i u odnosu na trećeg.

Kratki skraćeni pregled događanja:Rješenje kojim je dopuštena mjera kao i rješenje kojim

se ukida i postupak obustavlja nije dostavljeno ni dužniku (zbog diplomatske dostave) niti trećoj osobi (u procesno pravnom smislu nije ta inozemna tvrtka niti vjerovnik niti dužnik, pa nije ni stranka u postupku)

Treća osoba je podnijela podnesak kojeg navodi kaoprigovor zainteresirane strane

Treća osoba u podnesku pobija rješenje kojim jedopuštena privremena mjera ističući materijalno-pravne prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije dakle nepostojanja uvjeta za izdavanje privremene mjere

Treća osoba predlaže da se usvoji prigovor i ukine privremena mjera

Istog dana je treća osoba obavjestila sud da je pribavila garanciju, te da je Splitska banka dostavila sudu garanciju br. 2472/93 od 18 siječnja 1993.

BILJEŠKAIstiče se da PZ u čl. 980, izričito određuje da davanje osiguranja ne

znači priznanje odgovornosti. Dakle time što je primio garanciju, predlagatelj nije oprošten svoje obaveze da pokrene postupak za opravdanje privremene mjere, jer on mora uspjeti u parnici ako želi iskoristiti garanciju ! A ako ne uspije davatelj garancije mora rješenjem dobiti natrag garanciju i predati je izdavatelju garancije.

Nastavak skraćenog obazloženja:

Vjerovnik je 18 siječnja 1993 obavjestio sud da je ishodio garanciju (što je u stvari povlačenje prijedloga).214

Sud je 18. siječnja 1993 donio rješenje kojim obustavlja postupak i ukida privremenju mjeru te dozvoljava isplovljenje broda.

Dana 28.siječnja 1993 treća osoba jepodnijela žalbu protiv rješenja od 18 siječnja1993 kojim se obustavlja postupak i drugu žalbuod 05. veljače 1993 protiv rješenja od 15 siječnja 1993.kojim jeodbačen prigovor kao nedopušten.

214 Mislim da je sud morao ovaj podnesak dostaviti trećoj stranci.


Sud je zakazao ročište na kojem je trećaosoba doprinijela izvjesne dokaze.

Citirano Rješenje od 1 prosinca 1993 najprije ocijenjuje pravnu narav podneska treće osobe, pa navodi (u kr a t k o ):

Pored toga što je navedeno da se radi o prigovoru zainteresirane strane išto tako označeniprigovorne poznaje ZIP, što sadržajno prigovor predstavlja prigovor dužnika, jer se ističu prigovori materijalno-pravne prirode, što sadržajno taj prigovor predstavlja prigovor protiv rješenja a ne prigovor protiv izvršenja i što se njime ne traži da se proglasi nedopuštenim izvršenje u pogledu p r e- d m e t a izvršenja, već ukidanje rješenja o izvršenju (kojim se dozvoljava izvršenje) ovaj sud sada, jer ga na to upućuje drugostupanjska odluka, prihvaća i ocjenu da se radi o prigovoru treće osobe iz ćlana 56. ZIP- a.

Međutim ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti shvatanje o odgovarajućoj primjeni i tumačenju odgovarajuće primjene, te postupanja suda, u pogledu prigovora trećega protiv izvršenja (član 56 do 58 ZIP-a), kako na to upućuje odluka drugog stupnja koja prihvaća pravno shvačanje žalitelja o specijalnoj odredbi iz ćlana 56. stavak 1. ZIP- a, a koje se opet zasniva na pravnoj književnosti na koju ukazuje žalitelj.

Nije sporno da trećemu u postupku po prijedlogu za izdavanje privremene mjere, upravo primjenom odredbe ćlana867 stava 5. ZPUP odn. ćlana 244 ZIP, dakle treba priznatipravni interes i pravo da u postupku izdavanja privremene mjere podnosi prigovor.

Kada se radi o prigovoru treće osobe u smislu odredbe iz čl. 56 ZIP-a, po shvačanju ovog suda, nema uporišta u Zakonu da bi se odredbe za treću osobu koja se protivi izvršenju, primjenjivale na odgovarajući način, tako da bi u stvari taj prigovor trećeg - sudionika u izvršnom postupku koji u procesnopravnom smislu nije dužnik, sadržajno prihvatio kao stranka u postupku izdavanja privremene mjere, odnosno kao dužnik.

Ukoliko bi se institut prigovora trećeg, u praksiprimjenjivao na odgovarajući način i u onakovom sadržaju i u postupku određivanja privremenih mjera, kao što izlaže treći u ovoj pravnoj stvari, to pravno sredstvo, koje kao specifično pravno sredstvo trećemu daje samo određena ograničena ovlaštenja, bi to samo značilo da bi treća osoba imala ovlaštenja koja pripadaju samo dužniku, već bi to specifično pravno sredstvo suprotno svojoj pravnoj naravi sredstva protiv rješenja o d o z v o l i i z v r š e-nja, a ne protiv samog izvršenja. Drugim riječima, postalo bi pravni lijek iz čl. 8. ZIP-a na koje su ovlaštene samo u izvršnom postupku stranke u procesnopravnom smislu.


U konkretnom slučaju, i pored toga što se vjerovnik usprotivio prigovoru trećeg, sud nalazi da je iz drugih razloga postupak valjalo obustaviti i u odnosu na trećeg, a ne upućivati na parnicu, jer je privremenom mjerom istina brod bio zaustavljen, ali navedenim rješenjem sud je ukinuo svoje rješenje i oslobodio brod, jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog, pa je postupak obustavljen u odnosu na stranke i sudionike izvršnog postupka, a što ujedno znači da je udovoljeno pravnom interesu iz prigovora treće osobe, pa je i zbog nedostatka pravno-zaštićenog pravnog interesa valjalo riješiti kao u izreci.

BILJEŠKA

Nije točno da je udovoljeno, jer nakon što je brod oslobođen ostala jegarancija, (koja personificira brod). Tu činjenicu je shvatio čak i predlagatelj, bolje nego rješenje, jer je pokrenuo parnicu za opravdanje! Disktutabilno je da li je predlagatelj osiguranja “povukao” svoj prijedlog time što je prihvatio garanciju ili nije. Jer ako je “povukao” prijedlog trebalo bi ga odbaciti ili odbiti, a ne voditi dalje postupak. Zapravo, dok postoji garancija ona personificira brod . Sa tom će se garancijom prije ili kasnije nešto morati dogoditi. Pučki rečeno, dok postoji garancija ili neko drugo osiguranje/jamstvo postoji, figurativno, i personificira brod.

Nastavak obrazloženja (u kratko)Dosljedno tome, u ovom stadiju postupka sud nije ni

bio u mogućnosti cijeniti pitanje opravdanosti ili neopravdanosti postojanja daljnje bankarske garancije.

Iz spisa je vidljivo da se nije radilo o sudskom depozitu nego samo garanciji iz čl. 33 ZIP-a¸....Isto tako je vidljivo da nije treća osoba dala garanciju već je garanciju dala “Splitska banka” d.d. Split, a po nalogu AMRO BANK, Amsterdam po tekstu kako je traženo a jasno je da je AMRO BANK garantirala za trećega.

Međutim iz spisa je vidljivo da je vjerovnik tražio ukidanje privremene mjere.215 ....pa je u toj situaciji brod mogao biti oslobođen....primjenom odredbe čl. 983 ZPUP

Dosljedno naprijed izraženog shvačanja o pravnoj naravi prigovora trećeg,pa i u postupku izdavanja privremene mjere kada je postupak trebalo obustaviti po čl.37. ZIP-a, a kada garancija nije bila predmet izvršenja,već je to bio brod a po shvačanju ovog suda sud nije ovlašten ocjenjivati, apo prigovoru trećeg da li je opravdano bila izdana garancija, jer to opet znači u izvršnom postupku, dakle po prigovoru trećeg raspravljati i ocjenjivati da li je opravdano bila izdana spomenuta mjera ili nije, a što opet znači otvarati raspravu o postojanju uvjeta za izdavanje privremene mjere i na prigovore koje je samo dužnik ovlašten. Prema pravnoj naravi svake, pa i bankarske garancije (čl. 1083 ZOO) bankarskom se garancijom

215 Ako se traži ukidanje privremene mjere onda se je vjerovnik odrekao uopće svega!


obvezuje banka primatelju garancije (korisniku) da će mu za slučaj damu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji. Ta garancija “Splitske banke”, koja nije sudski depozit, po pravnoj naravi nije ništa drugo nego upravo garancija iz čl. 1083 ZOO a nastanak, trajanje i prestanak kao i sva pitanja vezana uz taj institut, po samoj naravi imaju se rješavati u parničnom postupku, a ne u izvršnom postupku.

Dakle treća osoba je zaštićena i bez da je sudupućuje na parnicu, jer u tom smislu, treća osoba u ovom postupku i to svoje pravo može ostvarivati u posebnoj parnici pod posebnim uvjetima.

BilješkaMislim da je bitno da li je brod osnovano zaustavljen i tek presuda

na osnovu tužbe predlagatelja ili treće osobe, odlučuje sudbinu garancije.

Bitna je presuda, a sud nije odlučivao tko mora podnijeti tužbu. Rješenje nije uopće razmatralo kako se u praksi koristi garancija

banke. Obično se u ovakovim slučajevima, a naročito u garancijama, uv rste klauzule da će banka izvršiti plačanje nakon dostave sudske odluke u sporu između točno navedenih stranaka ili eventualnobroja sudskoj spisa (radi identifikacije) a dodaje se i da odluka suda mora biti prravomoćna, katkada i kako mora biti prevedena i ovjerena. Klauzula može biti i tako koncipirana da će se isplata izvršti i na temelju nagodbe i sl.. Prema tome stajalište suda da se sva pitanjarješavaju u parničnom postupku nisu osnovana, jer se u postupkuprivremene mjere mora odlučiti što će se dogoditi sa pologom ili garancijom, ovisno o rezultatu parničnog postupka. Naime podpretpostavkom da se osiguranje/jamstvo nalazi u depozitu ilibankovnom računu suda i tada se mora donijeti odluka na osnovu koje će lokalna banka postupiti. A ako se radi o garanciji, koja nikada ne može uključivati točan iznos, koji će na pr. proizlaziti iz presudeparničnog suda, troškovima, kamatama, troškom postupka privremene mjere i sl. , najvjerojatnije će sud morati odlučiti o svemu tome u postupku privremene mjere.

Treća osoba je podnijela žalbu i nadopunu žalbe.

VI. Odluka

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u spisu II-Pž-365/94-2 od 2.studenog 1994, odbio je žalbu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Splitu brojI-R-30/93 od 1 prosinca 1993.

Iz obrazloženja (skraćeno):1. Nije sporno da podnositelj prigovora kao

zainteresirana treća osoba po čl. 56 ZIP-a kao osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda) ima takovo pravo koje spriječava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. Doduše, prvostupanjski sud


je prvi puta odbacio prigovor kao podnesen od neovlaštene osobe, te je ovaj drugostupanjski sud svojim rješenjem ukinuo to rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku je prvostupanjski sud prihvatio stav drugostupanjskog suda da po čl. 56.ZIP-a podnositelj prigovora treća osoba ovdje ima pravo na podnošenje prigovora, ali je svojim novim rješenjem, pobijanim rješenjem, odbacio prigovor treće osobe iz sasvim drugih razloga. Naime nakon što je vjerovnik dao izričitu dispoziciju sudu dana 15 siječnja 1993 da zbog dobivenog osiguranja u vidu bankarske garancije predlaže ukidanjeprivremene mjere216, prvostupanjski sud je po odredbi čl.987 ZPUP bio dužan donijeti baš ovakovo rješenje kao što jepobijano rješenje tj. da se ukida izdana privremene mjera spomenutim rješenjem od 8.siječnja 1993 g. br. R-1/93.

2. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da on ima pravni interes da se raspravi o prigovoru jer se o prigovoru ne može raspraviti kad rješenja o izdanoj privremenoj mjeri više nema.217

3. Isto tako je prvostupanjski sud ......opravdano do daljnjeg obustavio postupak izvršenja u odnosu na podnositelja prigovora.

Vjerovnik je izvršio svoj izbor opredjelivši se za bankarsku garanciju, pa se treću zainteresiranu osobu tj. žalitelja više ne tiče što će biti dalje sa realizacijom bankarske garancije, jer to nije predmet ovog izvršnog postupka.

BILJEŠKA

Nije jasno. Naime, ako banka mora na pr. isplatiti garanciju, onda se banka, refundira od svog komitenta za koga je izdala garanciju. Prema tome onoga koji je ishodio garanciju se debelo tiče sudbina garancije! Vidi čl. 1087.st.3. ZOO. i Ivković, Privremene mjere na brodu, str.242-243-11.

Nastavak obrazloženja (skraćeno):

Međutim ovim se ne utiče na posebno pravo vjerovnika (vjerojatno lapsus calami: d u ž n i k a ) ako misli i uspjehu se nada da zahtjeva naknadu štete od vjerovnika ukoliko misli da je neopravdano bila izdana predložena privremena mjera.

BILJEŠKA

Postoje elementi za diskusiju o gornjim nekim stavovima.Kada je vjerovnik obavjestio sud da je ishodio (prihvatio) garanciju, da li treba tu obavjest (podnesak) dostaviti trećoj osobi, ili ne ? Mislim da treba i da se prije ne može obustaviti postupak iako se mogu ukinuti

216 Ako stranka prdloži uki8danje privremene mjere onda se time odrče svih zahtjeva i prava, to je kao povlačenje tužbe!217 Da li je ispravno da privremene mjere više nema?


provedene radnje. Uredovanjem Lučke kapetanije, provedeno je izvršenje, dakle privremena mjera.Mislim da nije ispravno da je vjerovnik “povukao” prijedlog, a ako gaje i povukao po čl. 193 ZPP, trebalo je treću osobu obavjestiti i dati joj rok od 15 dana da se izjasni. U ostalom, ako stranke i treća osoba nisu sklopile nagodbu u pogledu korištenja garancije, trebalo je u spisu kasnije donijeti o tome rješenje kako će se postupiti sa garancijom, odnosno uputiti na parnicu predlagatelja.Mišljenje da se o garanciji ne mora rješavati u izvršnom postupku (postupku osiguranja) nije osnovano. Dovoljno je pomisliti da se nakon parnice treba u spisu privremene mjere odlučiti odnosno dati nalog da se garancija izvrši kako, komu i eventualno u kojem iznosu. Garancija data u slučaju privremene mjere nije definitivna niti u pogledu da li će se koristiti (što je ovisno o uspjehu u parnici) niti u pogledu visine, koja se također utvrđuje u parnici. Nije u potpunosti ispravno mišljenje da je garancija u postupku privremene mjere identična garanciji kako je opisana u ZO. Sudovi uopće ne spominju problem tko mora povesti parnični postupak. Da li predlagatelj osiguranja radi opravdanja ili treća osoba radi nedopuštenosti ! Uvjeren sam da je ispravno da je Ist. sud:nakon sporazuma stranaka o garanciji oslobodio brod i ukinuo provedene radnje ali je morao odlučiti tko mora povesti parnični postupak i o tome dostavio rješenje strankama i trećoj osobi sačekao, rok žalbe i onda odlučio, ako je dokazano da je postupak poveden, o prekidu postupka, odnosno ako nije poveden postupak adekvatno tome tko nije poveo postupak i sačekao pravmoćnu odluku u parničnom postupku.dovršio postupak o privremenoj mjeri. i donio rješenje o tome (sada po čl. 68.st.2. OZ.). NB: redoslijed može biti i nešto drugačiji.

VII. Odluka

Treća osoba podnijela je ustavnu tužbu, koju jeUstavni sud odbio.

VIII. Odluka

Predlagatelj privremene mjere podnio je tužbu, ne navodeći da se radi o opravdanju privremene mjere. Kao tuženika nije naveo osobu koju je naveo u prijedlogu za privremenu mjeru kao protivnika osiguranja i koja je ostala navedena u rješenju o privremenoj mjeri, već treću osobu.

Treća osoba se je upustila u raspravljanje povodomtužbe (za opravdanje) prigovarajući između ostaloga i promašenu pasivnu legitimaciju.

OPS Split u presudi XII-P-338/93 od 04.ožujka 1997je u vezi tog prigovora naveo:

“..... ovaj sud nadalje ocjenjuje da i pored točnog navoda tuženika da je tužitelj u postupku izdavanja privremene mjere kao dužnika označio Atlantic Harison


Shipping Company, Rotterdam, a da je tuženik u ovoj parnici označen kao Atlantic Horizon Shipping Corporation Monrovia - Liberia, nije od utjecaja na zaključak da se ova parnica vodi radi opravdanja izdane privremene mjere zaustavljanja broda, to je onda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a osloncem na citiranu odredbu čl. 1014 ZPUP isključivo nadležan hrvatski sud.

Iz spisa na kojeg se tuženik poziva vidljivo je daje tamo tuženik podnio prigovor kao zainteresirana strana.....(i) naveo da je upravo on vlasnik i brodar broda “Atlantic Moon”......

Iz izložene pravne naravi privremene mjere, sud u postupku izdavanjaprivremene mjere, te činjenice je utvrđivao samo na temelju vjerojatnosti,

tako da zaključak suda o stranačkoj ulozi tuženika u postupku izdavanja privremene mjere, nisu od utjecaja, a upravo iz svih izloženih

razloga, za ocjenu tih pitanja u ovoj parniciu kojoj se raspravlja i odlučuje primjenom

odredbi parničnog postupka.Ukoliko bi sud uvažio stajalište tuženika značilo bi iznevjeriti upravo bitna obilježja postupka osiguranja......

Upravo zbog izložene pravne naravi privremenemjere.......sud nije imao vremena ni mogućnosti provjeravanja, taj nedostatak nije otklonjen u ovršnom postupku. “

BilješkaSkoro je nevjerojatno da sud smatra kako nije bitno da li je

promašena pasivna legitimacija. Sud je trebao još davne 1993 godine pobrinuti se da po službenoj dužnosti pribavi dokumente broda kada su isti bili u posjedu Lučke Kapetanije, kada je treća osoba prigovarala, te utvrditi na licu mjesta iz dokumenata tko je pasivno legitimiran odnosno da li je promašena pasivna legitimacija. Propisi određuju i doktrina smatra da se ne može dignuti tužba bez upućivanja suda. Ovdje, predlagatelj/tužitelj našao se je u pat situaciji. Ne može doći do presude. Garancija se nemože bez toga iskoristiti. A i procesna situacija je bila zapletena: ako tuži treću osobu, kao onoga koji je ostvario garanciju promašio je pasivnu legitimaciju. Ako tuži protivnika predlagatelja vjerojatno neće moći iskoristiti garanciju. Čini se da je situacija skoro neriješiva. Propustom suda.

Ovaj sudski predmet daje za razmišljanje i jednu zanimljivu situaciju. Naime, ako je predlagatelj osiguranja u prijedlogu za privremenu mjeru promašio pasivnu legitimaciju, a ta činjenica nije u postupku privremene mjere utvrđivana uopće, ali je kao u ovom slučaju treća osoba dala garanciju tvrdeći da je brodovlasnik, dakle da bi bio on pasivno legitimiran, na koga mora sud uputiti predlagatelja da tuži radi opravdanja privremene mjere. I ako je sud ukinuo privremenu mjeru da li treba onda uputiti i treću osobu na parnicu? Ili treba uputiti oba? I


onda eventualno da parnični sud spoji oba postupka? U konkretnom sporu, predlagatelj je tužio treću osobu, valjda kao osobu u čije je ime izdata garancija. Je li to pravilno? IIst. sud smatra da nije jer veli: “Parnica radi opravdanja privremene mjere po prirodi stvari ima se pokrenuti protiv one osobe za koju je predlagatelj osiguranja tvrdio da je dužnik”. Sic!

I što onda kada se parnični postupak pravomoćno završi odbijanjem zahtjeva?

U konkretnom slučaju ako predlagateljosiguranja pokrene postupak protiv originarnog protivnika osiguranja, čak i da uspije u parnici (što je malo vjerojatno) izgleda, da ne bi mogao koristiti garanciju, jer je garancija data za onoga koji je garanciju ishodio kod banke. Osim u slučaju ako bi u garanciji bila klauzula da se ista odnosi na sudski sporizmeđu predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja, a da je izdana na zahtjev treće osobe. Svakako tekst garancije u svakom sličnom slučaju mora biti detaljno koncipiran. Čini se da bi i sud trebao detaljno analizirati tekst garancije ili dodatni sporazum stranaka (onoga koji je odprinijeo garanciju) sa svrhom da sud utvrdi da li tekst garancije i uslovi neće stvarati kasnije kakove probleme. Sud će naime, nakon provedenog parničnog postupka morati u postupku privremene mjere donijeti odluku o garanciji, jer garancija ne mora i ne može biti novčano točno određena ako će sud tek u parničnom postupku odlučiti visinu, štetu, trošak parničnog postupka, kamate itd.

IX. Odluka

Treća osoba (tuženik) podnijela je žalbu.

Visoki trgovački sud R.H. u rješenju XV-Pž-2786/97-2 od 9 prosinca 1997, djelomično je uvažio žalbu.

Iz obrazloženja:

“Nije osim toga prihvatljivo ni stajalište prvostupanjskog suda da nije odlučno što dužnik u postupku osiguranja nije ista osoba koja je tuženik u ovoj parnici. Parnica radi opravdanja privremene mjere po prirodi stvari ima se pokrenuti protiv one osobe za koju je vjerovnik u postupku osiguranja tvrdio da je dužnik. Vjerojatnost o kojoj govori prvostupanjski sud odnosi se na postojanje tražbine i postojanje opasnosti da će se

Ivković, Sudionik/Treća osoba 101

bez privremene mjere dužnik otuđenjem broda, njegovim prikrivanjem, uklanjanjem ili na drugi način osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine (čl. 979. st.1. ZPUP- a) a ne i na pitanje određivanja stranke (dužnika) u postupku osiguranja. U ostalom, ako se zaustavi brod osobe koja ne spada u krug osoba iz čl. 282 ZPUP-a (lapsus calami, mora biti čl. 982 ZPUP Đ.I.) jasno je da ta osoba ima pravo zahtijevati shodnom primjenom čl. 56 ZIP-a da se osiguranje/jamstvo na takvom brodu proglasi nedopuštenim.

U postupku osiguranja koji je vođen pod br. I-R-1/93tuženik nije bio stranka niti je mogao izjaviti prigovorprotiv rješenja o određivanju privremene mjere. Ovo iz razloga što je prigovor protiv takovog rješenja mogao izjaviti samo dužnik (čl. 8. st.2. u vezi sa čl. 263 ZIP- a) Tuženik je u postupku osiguranja izjavio prigovor i taj prigovor može imati samo značenje prigovora treće osobe (čl. 56-58 u vezi sa čl. 264 ZIP-a). Slijedom toga tuženik u postupku osiguranja nije mogao pobijati samorješenje218 o određivanju privremene mjere, već je mogaosamo tražiti da se osiguranje/jamstvo na brodu proglasinedopuštenim (čl. 58 st.1. ZIP-a).

BILJEŠKAAli treća osoba nije bila upućena dignuti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe.

Predlagatelj je počeo postupak za opravdanje. I taj je postupakprvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatio, iako nije bilo odluke o upućivanju, što je protivno doktrini. Osim toga notorno je da protivnik

osiguranja, a naročito treća osoba, za privremenu mjeru doznaje tek kada Lučka kapetanija preda rješenje (obično na brodu), kojim časom se i provodi privremena mjera i vrši popis, oduzimanje dokumenata itd. Dakle. vremenski je nemoguće u takovom slijedu okolnosti, uopće uložiti prigovor protiv rješenja i uloženi prigovor je uvijek uložen kada je privremena mjera (ovrha) provedena. Ako se u prigovoru i napiše daje prigovor protiv rješenja, bitan je sadržaj prigovora a ne naziv.

Iz obazloženja:“Takav prigovor sud dostavlja vjerovniku s

pozivom da se u roku od 8 dana izjasni o prigovoru (čl.56.st.3. ZIP-a). Ako se vjerovnik u propisanom roku neizjasni o prigovoru ili se usprotivi prigovoru sud će prodnositelja prigovora uputiti da protiv vjerovnika u određenom roku pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje odnosno osiguranje na tom predmetu nedopušteno (čl. 57.st.4.ZIP-a).

Prema tome treća osoba koja podnosi prigovor pravnuzaštitu ostvaruje u cjelosti u tom postupku i u parnicina koju je upućena uključujući i troškove koje je imala utom postupku.219

218 Čini mi se da je ovaj stav suprotan onom iz odluke Pž-365/94-2.219 Nejasno, treća osoba nije bila upućena na parnicu, već je predlagateljpoveo parnicu radi opravdanja privremene mjere, što je u ostalom logično.

101


Pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao ima samo dužnik (čl. 274 ZIP-a), a ne i treća osoba.220

Eventualni propusti prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u postupku osiguranja ne mogu biti predmet raspravljanja u ovoj parnici.”

Bilješka:Izgleda da VTS smatra da je trebalo uputiti treću osobu na parnicu. Mislim da je toispravno, iako bi možda trebalo uputiti i predlagatelja radi opravdanja. To nije sasvim jasno određeno. Svakako sud Ist. nije nikoga uputio.

X.. Odluka

Tuženik podnio je reviziju. Vrhovni sud RH br. II.Rev. 62/1998-2 od 4.2.1999 odbacio je reviziju kao nedopuštenu.

Iz obazloženja:Presudom suda prvog stupnja221 suđeno je:

I. Ne ujsvaja se prigovor tuženika da za rješavanje spoa nije nadležan hvatski sud.

II. Tuženik je dužan platiti tužitelju u roku odosam dana iznos od DEM 527.601,2 zajedno sa zateznimkamatima........

...IV. Odbija se zahtjev tuženika kao protutužitelja

koji glasi:Oslobađa se kontragarancija (super garancija).......V. Odbija se zahtjev tuženika.protutužitelja za

trošak.....VI. Tuženik je dužan platiti tužitelju zahtjevani

trošak iz izvršnog postupkaVII. odbacuje se zahtjev tužitelja za troškove

ovršnog postupka.

220 Ovo stajalište suda je diskutabilno, jer kada vjerovnik prihvati datu mu garanciju, onda mora vjerovnik podnijeti tužbu za opravdanje po čl. 303 OZ ( čl. 272 ZIP).Mislim da treća osoba ima pravo na naknadu štete, ako je na pr. ona vlasnik zaustavljenog broda; ako je ona dala garanciju (nije važno da je formalno dala banka, trošak garancije plaća onaj koji je ishodio od banke garanciju) i slično !Zašto bi mogao samo dužnik tražiti naknadu štete ?Treća osoba na pr. stavi prigovor i utvrdi se da je dužnik krivo označen. No to je trajalo recimo 15 dana. Kroz to vrijeme je brod stajao i nastala je šteta, ne dužniku, koji je dužnik samo greškom vjerovnika, nego je šteta nastala trećoj osobi, također greškom vjerovnika pa za to mora vjerovnik naknaditi štetu. Zašto je za jednog utvrđivanje štete u postupku privremene mjere opravdano, a za drugoga nije ? Ne čini se pravednim ni logičnim.

221 TS Split br. XII P-338/93. od 4.3.1997 (VIII. odluka)

102


VIII. Odbija se zahtjev tuženika za troškove ovršnogpostupka....

Rješenjem 222 suda drugog stupnja rješeno je:

I. Odbija se žalba ......u dijelu u kojem je odbijen prigovor tuženika o nenadležnosti .....suda

II. Ukida se presuda........u toč. II, IV., V., VI.,i VII. izreke..........

.....Revizija nije dopuštena.

XI. Iz nastavka postupka

Pošto je tužitelj u stečaju, postupak se vodi kod MZagreb u predmetu P-334/99.223

Napomena: Predmetjoš do sredine 2000 g.nije pravomoćno završen.

BEN YAKAT (nije plovidbeni spor).

I. odluka

Vjerovnik CONING HOLDING d.d. Varaždin, ishodio je kod Okružnog privrednog suda u Varaždinu rješenje br. I- R-48/92-2 od 23 listopada 1992 kojim je dozvoljena privremena mjera protiv dužnika Varaždinska banka d.d., Varaždin, zabranjujući dužniku isplatu na zahtjev investitora korisnika BEN YAKAT po dva STANDBY akreditiva za dobro izvršenje posla.

Dužnik, Varaždinska banka, uložila je prigovor, prigovorivši da je privremena mjera izdata protiv osobe koja nije dužnik, drugim riječima da se Varaždinska banka ne smatra dužnikom. Ugovorom između stranaka naime, ugovoreno je da će se akreditiv izvršiti u korist inozemne banke, a po nalogu Coning Holding d.d., pa je prema tome dužnik Coning Holding, a ne Varaždinska banka.

Treća strana BEN YAKAT, Tel Aviv, podnijela je prigovor.

II. odluka

222 VTS RH, XV-Pž-2786/97-2 od 9.12.1997 (IX. odluka)223 Tuženik(protutužđitelj, pozvao se je u toku postupka na odlukePž-3260/95, Zbirka rješidbi hrvatskih trgovačlkih sudova (ZR) br. 3.str. 99 i 100; Pž-1529/94 - ZR. br.2. str. 77; Pž-600/93 ZR. br. 1.

103


Sud je rješenjem od 22 veljače 1994 djelomično usvojio prigovor dužnika, Varaždinske banke.

III. odluka

Protiv rješenja od 22.02.1994 žalbe su uložili dužnik i treća strana.

Visoki trgovaćki sud R. Hrvatske pod br. V-Pž-1172/94 od 19. travnja 1994, odbio je žalbu vjerovnika auvažio žalbu treće strane, “sudionika”. (čl. 15. st.1.br. 5 ZIP - “učesnik”).

Iz obrazloženja:

“Predlagatelj (Coning Đ.I.) je dužnik u ugovornom odnosu sa Varaždinskom bankom, a Varaždinska banka je vjerovnik.”

“Napokon , prema iskazima stranaka i ugovora za taj sporni odnos stranke su ugovorile Izraelsku arbitražu uz primjenu izraelskog materijalnog prava prema ugovoru na listu 184-187 spisa.”

IV. odluka

Treća strana podneskom dd. 14.06.1994 zatražila je naknadu štete za kamate i troškove, temeljem čl.274.st.1. ZIP-a.

Trgovački sud u Varaždinu rješenjem od 07. prosinca1994, odlučio je da je vjerovnik CONING dužan platititrećoj strani jedan dio zahtjeva dok je za višak trećastrana odbijena.

V. odluka

Protiv rješenja od 07.12.94 uložila je žalbu treća strana za odbijajući dio i vjerovnik INGPROJEKT d.d. Varaždin (pravni sljednik CONING-a) za osuđujući dio.

Visoki trgovački sud R. Hrvatske rješenjem br. XV-Pž-3520/95-2 od 16. travnja 1996 ukinuo je rješenjeTrgovačkog suda od 07.12.1994 i predmet vratioprvostupanjskom sudu.

Iz obrazloženja:“Sud smatra da u izvršnom postupku sudjeluju

vjerovnik i sudionik, a izraz “sudionik” označava osobu koja u postupku izvršenja ili osiguranja ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes a nije stranka u postupku (čl. 15. toč. 5.)

104


U izvršnom postupku ne postoji subjekt pod nazivom “zainteresirana strana”. ....Žalitelj nije umješač jer on to nije niti zahtjevao, niti je sud donio odluku kojom prihvaća sudjelovanje umješača u postupku (čl. 207 ZPP. u vezi sa čl. 14. ZIP-a).224

U svakom slučajuizvršni sud nije ovlašten na temelju prigovora treće osobe ukidati izdanu privremenu mjeru. Prema čl. 56 ZIP-a treća osoba može izjaviti prigovor protiv izvršenja, a ne prigovor protiv rješenja o izvršenju. Shodnom primjenom te zakonske odredbe na postupak osiguranja, proizlazi da treća osoba može se usprotiviti provođenju osiguranja na određenom predmetu, ali ne može prigovorom pobijati rješenje o izdavanju privremene mjere.

Naknadu štete u izvršnom postupku može ostvarivatisamo dužnik (čl. 274 ZIP-a).....Pravo na naknadu štete u izvršnom postupku ne može dakle ostvarivati ni sudionik ni treći koji se protivi izvršenju.....”

BILJEŠKA

Nema pozivanja na konkretan propis da nema prava na naknadu štete.Treća osoba se je u podnesku Trgovačkom sudu pozvala na doktrinu225: ”Uizvršnom postupku moći će u svojstvu sudionika učestvovati i osobe koje imajupravnog interesa da jedna od stranaka u postupku uspije, pa joj se stoga pridružuju kako bi svojim povoljnim procesnim radnjama pomogli da ostvare svoje ciljeve.” I dalje 226 : “....nisu derogirane niti su izričito isključene od primjene ni odredbe ZPP-a o sudjelovanju trećih kao umješača (običnih ili s položajem jedinstvenog suparničara) u postupku koji se vodi između određenih stranaka (206-209 ZPP) pa i njih treba na odgovarajući način primjenjivati u postupku izvršenja, o dno s no os i gura n j a ( 14) ( podv u kao Đ .I .) kada se radi o pravu trećih da kao umješači ulažu pravne lijekove i druga pravna sredstva.”

Treća strana navela je iz doktrine i 227 :”Podnošenjem prijave umješač se u parnicu konstituira kao treći sudionik. Da bi stekao pravni status intervenijenta nijepotrebna sudska odluka o tome.”I dalje:228 “Ako njegova strana uspije u parnici umješač ima pravo da mu protivnik naknadi troškove u okviru općih pravila.”

VI. odluka

224 Triva, Gppp, str. 367, § 95/3. “Samim podnošenjem prijave umješač se u parnici konstituira kao treći sudionik, pa zato da bi stekao pravni status intervenijenta nije potrebna sudska odluka o tome, kao što je ne treba ni o dopustivosti tužbe i konstituiranju tužioca. Do potrebe da sud deklaratornom odlukom dopusti miješanje, dolazi kad jedna od stranaka ospori osnovanost intervencije, a sud nađe da je prigovor neosnovan.” Vidi i Triva, Gppp,1980, str. 353, § 95/3. “...sve do pravomoćnosti rješenja kojim se kojim se miješanje odbija, umješač i dalje može sudjelovati u postupku, pa se njegove parnične radnje ne mogu dotle isključiti.”225 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 104226 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str. 248.227 Triva, Građansko parnično procesno pravo, 1978, str. 352228 Triva, Građansko parnično procesno pravo, 1978, str. 354

105


Trgovački sud rješenjem od 17. rujna 1996 pod I. odbio je sudjelovanje treće strane kao umješača na strani dužnika, a pod II. odbacio zahtjev za naknadu štete kao nedopušten.

Iz obrazloženja:“Nakon donošenja drugostupanjske odluke Visokog

trgovačkog suda RH, investitoru tvrtki BEN YAKAR GATisplačen je po dužniku “Varaždinskoj banci” d.d. iz Varaždina puni iznos za dobro obavljanje posla isplatom od 600.000.- US$, a prije i iznos od 200.000 US$ za povrat avansa. Nakon ove isplate pojavio se je investitor sa zahtjevom za naknadu štete u vezi čl. 274 st.1. ZIP-a. na koju nema pravo jer nije dužnik, već se pojavljuje samo kao zainteresirana strana. Tek tada on predlaže da sud utvrdi njegovo pravo miješanja kao umješača s položajem sudužnika odnosno jedinstvenog suparničara. Takav prijedlog sud je odbio jer sud nije utvrdio da postoji pravni interes da investitor sudjeluje uz dužnika, a niti kao jedinstveni suparničar. Vjerovnik se je usprotivio prijedlogu investitora da se javikao umješač,dok se dužnik uopće nije htio izjasniti o takovom prijedlogu niti pismeno, a niti usmeno.”

Sud je ujedno i odbacio zahtjev investitora za naknadu štete jer to može ostvariti samo dužnik i po prijedlogu dužnika (čl. 274, te čl. 260 st.5. u vezi sa čl. 274 st.2. ZIP-a).

VII. odluka

Treća osoba uložila je žalbu.

Visoki trgovački sud RH., rješenjem br. XV-Pž-283/97-2 od 29. travnja 1997, odbio je žalbu i potvrdiorješenje M Varaždin br. I-R-12/96 od 17. rujna 1996.

Iz obazloženja:

“Tek nakon ukidnog rješenja ovog suda br. XV-Pž-3520/95-2 od 16 travnja 1996 g. žalitelj nastoji upodnesku od 12.09.1996 g. dokazati .....da je on upostupku osiguranja imao položaj umješača. Žalitelj se u postupku osiguranja pojavio podneskom od 13.04.1993 g. u kojem navodi da.........”ima isključivi pravni interes u ovom postupku” te u njemu uzima učešće .......

Žalitelj nije izjavio da se pridružuje jednoj od strankama u postupku osiguranja kao umješač.Sud u postupku osiguranja nije donio odluku kojom se prihvaća ili odbija prijedlog za sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača. Pogrešno žalitelj smatra da mu je sud

106


prešutno priznao svojstvo umješača i to prvostupanjski sud rješenjem o prihvaćanju prijedloga punomoćnika i korisnika iz Israela, a drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe sudionika i usvajanjem njegovog prigovora. Upravo takav postupak pokazuje da sud nije žalitelja prihvatio kao umješača. Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu, a u daljem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio (čl. 208 st.1. ZPP). Rješenje o određivanju privremene mjere br. I-R-48/92-2 od 23. listopada 1992 g. uručeno je dužniku dana 28. listopada1992 g. Protiv tog rješenja dužnik je mogao izjaviti prigovor u roku od osam dana (čl. 8 u vezi čl. 244 ZIP-a)Žalitelj je svoje sudjelovanje u postupku najavio tek15.04.1993 g., a prigovor protiv rješenja podnio tek17.05.1993 g. dakle više od 6 mjeseci nakon isteka roka za prigovor. Da je sud žalitelja tretirao kao umješača nastrani dužnika, onda bi njegov prigovor odbacio kao nepravovremen, jer je onmogao eventualno izjaviti prigovor samo u onom roku u kojem je to mogao učiniti i dužnik (čl. 208 st.1. ZPP).229

Zapravo odgovarajuća primjena odredaba ZPP-a, na što se poziva žalitelj, govori da zapravo umješač i ne može izjaviti prigovor protiv rješenja o osiguranju. Ovo iz razloga što je izričito propisano da prigovor može izjaviti dužnik (čl. 8 st.2. u vezi sačl. 244ZPP). Takav prigovor umješača ne bi proizvodio pravne učinke (čl. 208 st.4. ZPP).

Na temelju činjenice da je ovaj sud rješenjem Pž-1172/94-2 od 19 travnja 1994 g. prihvatio prigovoržalitelja protiv rješenja o određivanju privremene mjerene mogu nastati posljedice koje nisu moguće po zakonskim propisima. Time žalitelj nije stekao svojstvo umješača a niti svojstvo dužnika...............230

Ispravno je postupio prvostupanjski sud kad je takav prijedlog odbio, premda ga je zapravo trebalo odbaciti kao nedopušten, ali to u suštini ne mijenja ništa na stvari jer su pravni učinci isti. Umješač može stupiti u parnicu tijekom cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke..............odluka je postala pravomoćna još 1994 nakon IIst. postupka.. Očito je da žalitelj nije mogao stupiti u postupak osiguranja u svojstvu umješača tek1996 g., koji je postupak pravomoćno dokončan 1994 g.

229 Vidi čl. 56.st.2. ZIP, “Prigovor se može podnijeti do okončanjapostupka.”

230 Očito je žalitelj, prema stajalištu suda, bitno pogrešio, povjerovavšiodluci suda.

107


Pravilno je postupio prvostupanjski sud i kada je odbacio zahtjev žalitelja za naknadu štete. Ovo iz razloga što u postupku osiguranja pravo na naknadu štete ima samo dužnik prema vjerovniku ako mu je šteta nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao. Nitko drugi osim dužnika dakle ne može ostvarivati naknadu štete u postupku osiguranja. Sve ostale osobe kojima je nastala šteta izdavanjem privremene mjere mogu ostvarivati svoje pravo tužbom u parnici.

BILJEŠKA:

30 - Moguće bi trebalo raspraviti da li treća osoba ima uopće pravo na prigovor protiv rješenja, jer čl. 56/1 IP ( a tako i čl. 55/1 OZ) dozvoljava prigovor trećoj osobi samo u pogledu predmeta izvršenja. Doktrina smatra da je to ispravno. 231

U kojem je svojstvu onda uopće prvostupanjski i drugostupanjski sud tretirao žalitelja odnosno treću stranu ? Svakako nije mogao tretirati kao prigovor protiv rješenja jer treća strana nema pravo na takav prigovor. Ako ju je dakle tretirao kao treću stranu temeljem čl. 56 ZIP onda je morao prigovor dostaviti predlagatelju i onda uputiti treću stranu na parnicu. Ako nije uputio onda je krivnja suda. Ako je tretirao kao prigovor protiv rješenja onda je povredio zakon.

Da je uputio na parnicu treću stranu ona bi uspjela u sporu jer su oba iznosanavedena u privremenoj mjeri konačno plaćena od strane Varaždinske banke,

Komparacija nekoliko sudskih odluka

PRIMJER 1.

PRIVREDNI SUD HRVATSKE II-Pž-562/85-2 od 2.4.1985.

“U prvom redu se ističe da treća osoba koja tvrdi da je vlasnik zaustavljenog broda ima pravni interes da podnese prigovor i protiv rješenja232 kojim se dopušta privremena mjera......ˮ

PRIMJER 2.

VISOKI TRGOVAČKI SUD RH, Rješenje II-Pž-365/94-2 od2 studenog 1994. str.3.

231 Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, str.292: “4. Izlučni prigovor zakon osnovano ne kvalificira kao prigovor protiv rješenja o izvršenju već kao prigovor protiv izvršenja (56/1.ZIP). Rješenje o izvršenju ne mora sadržavati izričitih odredaba o poimenično određenim predmetima koje treba zahvatiti izvršenjem.....”232 Ovdje II.st. sud odobrava da treća strana ima prigovor protiv RJEŠENJA!

108


“Nije sporno da podnositelj prigovora kao zainteresiana treća osoba po čl. 56 ZIP, kao osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda) ima takovo pravo koje spriječava izvršenje može podnijeti prigovor proiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim.”

PRIMJER 3.

TRGOVAČKI SUD RH, Rješenje XV-Pž-3520/95-2 od16.04.1996, str. 3.

“Shodnom primjenom te zakonske odredbe (čl.56 ZIP) na postupak osiguranja, proizlazi da treća osoba može se usprotiviti provođenju osiguranja na određenom predmetu, ali ne može prigovorom pobijati rješenje o izdavanju privremene mjere.”

PRIMJER 4.

VTS RH XV-Pž-3520/95-2 od 16.04.1996.

¸”....treća osoba .......ne može prigovorom pobijati rješenje o izdavanju privremene mjere.ˮ

PRIMJER 5.

VISOKI TRGOVAČKI SUD RH, Rješenje XV-Pž-283/97-2 od29 travnja 1997.,str.3.

“Na temelju činjenice da je ovaj sud rješenjemPž-1172/942 od 19.travnja 1994 godine prihvatio

prigovor žalitelja protiv rješenja o određivanju privremene mjere (podvukao Đ .I.) ne mogu nastati posljedice koje nisu moguće po zakonskim propisima.ˮ Time žalitelj nije stekao svojstvo umješača, a niti svojstvo dužnika. ..................

PRIMJER 6.

-31 VTS RH XV-283/97-2 od 29.04.1997:“Pravilno je postupio prvostupanjski sud i kada je

odbacio zahtjev žalitelja za naknadu štete. Ovo iz razloga što u postupku osiguranja pravo na naknadu štete ima samo dužnik prema vjerovniku ako mu je šteta nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao. Nitko drugi osim dužnika dakle ne može ostvarivati naknadu štete u postupku osiguranja. Sve ostale osobe kojima je nastala

109


šteta izdavanjem privremene mjere mogu ostvarivati svoje pravo tužbom u parnici.ˮ

PRIMJER 7.

Višje sodišče Koper - Cpg 190/96od 16.05.96

Pritožbeno sodišče ugotavlja, da je glede ugovora tretjega zoper sklepo začasniodredbi sodišče prve stopnje odločilo v skladu s 1. odst. 57. čl. ZIP v zvezi z 244. čl. ZIP. Po 244. čl. ZIP se določbe zakona o izvršbi smiselno uporabljajo tudi za zavarovanje, če ni v delu, ki ureja zavarovanje, drugače določeno. Ker posebnih določb o ugovoru tretjega zoper sklep o začasni odredbi v zakonu ni, je potrebno uporabiti določila 56. in 58. čl. ZIP, kar je sodišče prve stopnje tudi pravilno storilo. Za kakšno drugačno ravnanje v zakonu ni podloge, je pa seveda res, da je glede na naravo začasne odredbe z zaustavitvijo ladje glede tretjegapodana le skromna možnost, da bi, dokler začasna odredba traja, spor pripeljal do konca. Vendar pa glede na isrecna določila zakona, kako je treba postopatgi z ugovorom tretjega zoper sklep o začasni odredbi, pritožbeno sodišče meni,da je sodišče prve stopnje ravnalo pravilno......233

Primjer 7.

Višje sodišče Koper - Cp 791/96od 29.01.97

I.st. sud je privremenu mjeru "razveljavilo" jer predlagatelj osiguranja nije položio određeni predujam za troškove (čl. 32. st.1. i 2. u vezi sa čl. 244. ZIP i čl. 867 st.5. ZPUP).

Protiv privremene mjere žalbu je uložio predlagateljosiguranja a treća osoba je uložila odgovor n a žalbu.

II.st. sud je naveo: " Na pritožbo je odgovorila tretja F.K., zastopana po A. B. iz K., ker pa je pritožba zoper sklep enostransko pravno sredstvo (381 čl. ZPP) in

233Iz teksta bi se moglo zaključiti da su oba suda dozvolila prigovor trećega protiv rješenja (sklep). Treba zapaziti obiter dictu u pogledu skromne mogućnosti da bi treća osoba uspjela završiti sportokom trajanja privremene mjere. U odluci istog broja i datuma, ali upogledu upućivanja treće osobe na podizanje tužbe povodom datog prigovora, a povodom žalbe treće osobe, II.st. sud je žalbu odbio sa praktično istim obrazloženjem. Međutim interesantno je da je upućivanje na parnicu, izgleda, bilo dato u obliku rješenja (sklep) i da je protiv istoga dozvoljena žalba. Protiv "odredbe" (zaključak) ne bi bila dozvoljena žalba.

110


odgovor na pritožbo ni predviden, pritožbeno sodiščenavede tretje v odgovoru na pritožbo, ni upoštevalo."

U pogledu formalnosti IIst. sud je postupakobustavio (čl. 32. st.3. ZIP)i naveo:" Pritožba upnikasicer ni utemeljena, ob reševanju njegove pritožbe pa je pritožbeno sodišče zaradi zmotne uporabe določil ZIP moralo pobijani sklep spremeniti po uradni dolžnosti.

KONAČNI OSVRT

Mislim da bi trebalo u Pomorskom zakoniku kao lex specialis razraditi niz problema u vezi sa privremenim mjerama, jer propisi iz Ovršnog zakona, moraju se velikom snagom navlačiti da bi se mogli primjeniti na privremene mjere na brodu, a čini se da katkada to ne uspijeva i ne mogu se “navući” u pravcu koji bi bio logičan i koristan za praksu.

Danas kada se sve više pojavljuju ogromni finansijski aranžmani i u vezi sa brodovima, kada jedandan stajanja može koštati desetke hiljada dolara, a jedan sat stajanja broda po nekoliko hiljada dolara, načelo procesne ekonomičnosti zahtjeva da zakoni budu što jasniji, da se što manje pozivaju na druge zakone, a još manje da se “na odgovarajući način” primjenjuju.

Ne vidim na pr. razloga zašto se ne bi negdje uvrstilo da će sud biti u mogućnosti u slučaju stranihbrodova koji viju zastavu države koja nije vezana Konvencijom 1952, koristiti čl. 8. Konvencije tj. primjenivati Konvenciju, ali da to nije dužan u slučaju ako ta država ne primjenjuje čl. 8. Konvencije na brodove koji viju hrvatsku zastavu. Čini mi se naime, da je lakše pribaviti dokaz da neka država ne koristi čl. 8. Konvencije nego dokaze o privilegijama u toj državi. U tom smislu i čl. 8. Konvencije 1999.

Nameće se ideja, da bi zapravo trebalo u PZ, obraditi sve u vezi sa privremenim mjerama na brodu, tako da se ne treba uopće, ili minimalno posizati za OZ ilidrugim zakonima, ili ako se već mora, onda što manje i samo za one slučajeve i primjere kada se stvarno ne razlikuju bitni postupci u vezi sa privremenim mjerama i sl., na brodu i na kopnu!

Mislim da se može opravdano predbaciti da je u PZ, dio o privremenim mjerama, sačinjen skoro slijepo prema uzoru odredaba o privremenim mjerama u OZ, a da se nijerazmotrilo niz slučajeva koji se ipak kod brodova, skoro uvijek ili katkada, ogromno, razlikuju od onih na kopnu i da iznosi koji su u pitanju, mogu biti, a i jesu,

111


često, takovi kakav si OZ nije mogao niti zamisliti za slučajeve na kopnu.

Konvencija 1999 je u čl. 3. vrlo pojednostavilaodredbe koji se brod može zaustaviti. Imajući takav putokaz šteta bi bila ne koristiti ga za naš PZ.234 jer iskreno govoreći niti tekst u PZ a baš niti u Konvenciji1952 nije sasvim jasan i jednostavan.

oooo - oooo

Na kraju ovog rada priložen je tekst koji prestavlja razmišljanja i koji bi mogao poslužiti za diskusiju u pravcu promjene propisa u PZ, glede privremenih mjera ili barem biti shvaćen kao želja da olakša rješavanje poteškoća ili nedorečenosti u propisima, sudskoj praksi i doktrini.Taj tekst je samo skica, možda pojednostavljene teze, svakako ne prijedlog teksta.Možda bi se moglo naći pojednostavljeno rješenje na način da se uvrsti jedna omnibus odredba da se sudionik/treća osoba u mnogočemu izjednači sa predlagateljem osiguranja odn. sa protivnikom osiguranja u slučajevima, kada to pravni interes sudionika/treće osobe zahtjeva ili omogućuje, kada je logičan i pravedan.

ZA DISKUSIJU

NAPOMENA: U ovom “razmišljanju” za diskusiju uvrstio sam i odredbe za koje izgleda, da se na osnovu pozitivnih propisa, ne primjenjuju na “treæu osobu”. Možda bi moglo pridonijeti diskusiji. Date su kao neke teze i prijedlozi koji se vrlo èesto ne drže tekstova iz zakona, nego su prilagoðeni nekim mojim idejama i željama. Tekstovi nisu kompletni niti konaèni.

ooooo – ooooo

1. Značenje pojedinih izraza čl.2. OZ

1.1. izraz “predlagatelj osiguranja” označava osobu koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti,

1.2. izraz “protivnik osiguranja” označava osobu protiv koje se tražbina osigurava,

234 Vidi na kraju engleski /dio/ teksta Konvencije 1999.

112


1.3. izraz “sudionik” označava osobu koja u postupku osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga što ima pravni interes.

1.4. izraz “umješač” označavu sudionika koji ima pravni interes da u postupku osiguranja koji teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, pa se pridružuje toj stranci,

1.5. izraz “rješenje o osiguranju” označava rješenje kojim je u cjelosti ili djelomično prihvaćen prijedlog za osiguranje ili kojim se po službenoj dužnosti određuje osiguranje,

1.6. izraz “sudski ovršitelj” označava sudskogslužbenika koji po nalogu suda neposredno poduzima pojedine radnje u postupku osiguranja,

1.7. izraz “lučka kapetanija” označava službenika lučke kapetanije koji po nalogu suda neposredno poduzima pojedine radnje u postupku osiguranja.

1.8. izraz “vjerodostojna isprava” je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava, ovjerovljeni izvadak iz upisnika brodova, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

1.8.1. Vjerodostojna isprava je podobna zaprivremenu mjeru ako su u njoj naznačeni predlagateljosiguranja i protivnik osiguranja te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

1.8.2. Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidije li i kad je tražbina dospjela, privremena mjera će seodrediti ako predlagatelj osiguranja uz tu ispravu podnese i pismenu izjavu o tome da je tražbina dospjela, te ako je označio dan njezine dospjelosti.

2. Pokretanje postupka čl.3.OZ

2.1. Postupak osiguranja pokreće se prijedlogompredlagatelja osiguranja.

3. Sredstva i predmeti osiguranja čl. 4 OZ

3.1. Sredstva osiguranja su radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno osigurava.

3.2. Radnje osiguranja mogu se neposredno provesti protiv protivnika osiguranja i drugih osoba u skladu sa ovim Zakonom.

113


3.3. Može li neka stvar ili neko pravo biti predmet osiguranja odnosno je li osiguranjena nekoj stvari ili pravu ograničeno, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja prijedloga, ako nije ograničeno drugim propisom.

4. Ograničenje sredstava i predmeta osiguranjaČl. 5 OZ

4.1. Sud određuje osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za osiguranje.

4.2. Ako je predloženo više sredstava ili višepredmeta osiguranja, sudće, na prijedlog protivnika osiguranja, ograničiti osiguranje samo na neke od sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za osiguranje tražbine.

4.3. Sud može, na prijedlog protivnikaosiguranja, u skladu sa propisima, odrediti drugosredstvo osiguranja umjesto onoga koje je predloženo.

4.4. Ako se pravomoćno rješenje o osiguranju određenim sredtsvom ili na dređenom predmetu ilisredstvu ne može provesti, predlagatelj osiguranja može radi osiguranja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet osiguranja. U tom slučaju, sud će donijeti novo rješenje o osiguranju i nastaviti postupak osiguranja na temelju toga rješenja. Postupak osiguranja određen prijašnjim rješenjem obustavit će se ako predlagatelj osiguranja povuče prijedlog u povodu kojega je on određen ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonm predviđeni razlozi.

4.5. Žalba protiv novog rješenja o postupkuosiguranja iz st.4. ovoga članka ne može se izjaviti izrazloga navedenih u čl. 46.st.2.t. 1.- 5. Ovršnog Zakona. Zbog razloga iz čl. 46.st..2.t. 7. i 9. do 11. Ovršnog Zakona žalba se može izjaviti samo ako su ti razlzi nastali nakon vremena od kojeg oni nisu više mogli biti izneseni u žalbi protiv prijašnjega rješenja o privremenoj mjeri.

4.6. Glede sudskih pristojbi, prijedlog iizvršenje o privremenoj mjeri uz stavka 4. ovoga članka ne smataju se novim prijedlogom i rješenjem.

4.7. Određivanje privremene mjere novimsredstvom ili na novom predmetu te njezina provedba prigodom vrednovanja obujma sudačkog rada smatrat će se novim predmetom privremene mjere.

5. Zaštita dostojanstva protivnika osiguranjaČl.6. OZ

114


5.1. Pri provedbi osiguranja pazit će se na dostojanstvo protivnika osiguranja te na to da osiguranje za njega bude što manje nepovoljno.

6. Podnesci, ročišta i spisi ČL. 7 OZ.

6.1. U postupku osiguranja sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena.

6.2. Sud održava ročište kad je to ovim Zakonom ili drugim zakonima na koje upućuje ovaj zakon, određeno ili kad smatra da je održavanje ročišta svrhovito.

6.3. O ročištu, umjesto zapisnika, sudac može sastaviti službenu bilješku.

6.4. Sud će izvan ročišta saslušati stranku ili sudionika u postupku ako je to predviđeno ovim Zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih pitanja ili očitovanja o nekom prijedlogu stranke.

6.5. Izostanak jedne ili obiju stranaka ilisudionika s ročišta, ili njihovo neodazivanje pozivu sudaradi saslušanja, ne spriječava sud da i dalje postupa.

6.6. U postupku osiguranja nema mirovanjapostupka.

6.7. Podnesci u postupku osiguranja podnose se u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku isudionika.

7. Dostava Čl. 8 OZ

7.1. Dostava se vrši na osnovu propisa uOvršnom zakonu.

8. Prekid postupka Čl. 9 OZ čl. 212 ZPP

8.1. Postupak se prekida:8.1.1. na osnovu propisa u Zakonu o parničnom

postupku.8.1.2. ako je sud odlučio da sam ne rješava o

prethodnom pitanju.8.1.3. ako se stranka nalazi na području koje je

zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda.8.1.4. sud može odrediti prekid postupka ako se

pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskazili da je isprava upotrebljena kao dokaz lažna.

8.2. U slučaju prekida postupka osiguranja sud će, na prijedlog stanke ili po službenoj dužnosti, ako je potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka,postaviti privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlodo prekida, a postupak će nastaviti i prije nego što taj razlog prestane.

115


9. Odluke Čl. 10 OZ

9.1. Odluke u postupku osiguranja sud donosi uobliku rješenja ili zaključka.

9.2. Zaključkom, se izdaje nalog sudskom ovršitelju ili lučkoj kapetaniji za provedbu pojedinih radnji.

9.3. Zaključkom se odlućuje o upravljanju postupkom, prekidu, obustavi postupka, ukidanju izvršenih radnji i u drugim slučajevima kada se odluka ne donosi rješenjem.

10.Pravni lijekovi Čl. 11 OZ.

10.1. Protiv rješenja u prvom stupnju može seizjaviti žalba, ako propisima nije drukčije određeno.

10.2. Protiv osiguranja na temelju vjerodostojneisprave može se izjaviti prigovor.

10.3. Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dana dostave prvostupanjskog rješenja, ako propisima nije drukčije određeno.

10.4. Žalba ne odgađa provedbu rješenja, ako propisima nije drukčije određeno.

10.5. Rješenje kojim se žalba odbija iprvostupanjsko rješenje potvrđuje, odnosno kojim seprvostupanjsko rješenje preinačuje jest pravomoćno.

10.6. Protiv zaključka nije dopušten pravnilijek.

10.7. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku,prvostupanjski sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti pobijanog rješenja, ako propisima nije drukčije određeno.

11.Revizija, ponavljanje postupka i povrat uprijašnje stanje. Čl. 12 OZ.

11.1. U postupku osiguranja revizija i ponavljanje postupka nisu dopušteni, osim kad se ponavljanje postupka traži u slučaju iz članka..........(čl. 54.st.6. OZ)

11.2. Povrat u prijašnje stanje dozvoljen jesamo zbog propuštanja roka za žalbu i prigovor.

12.Hitnost i redoslijed postupanja Čl. 13 OZ.

12.1. U postupku osiguranja sud je dužanpostupati hitno.

13.Osiguranje Čl. 15 OZ.

116


13.1. Kada ovaj Zakon propisuje davanje osiguranja, osiguranje se daje u gotovini. Iznimno, sud može odobriti davanje osiguranja u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira koji imaju burzovnu vrijednost te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti, odnosno osiguranje koje i kako su stranke sporazumno pismeno ugovorile.

13.2. Na danom osiguranju protivna stranka (predlagatelj osiguranja, protivnik osiguranja ili sudionik), stječe založno pravo.

13.3. Ako sud u postupku osiguranja odluči o pravu stranke odnosno sudionika na naknadu štete ili troškova postupka u svezi s radnjom zbog koje je osiguranje dano, na njezin će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati tražbine iz tog osiguranja.

14.Kazne Čl. 16 OZ.

14.1. Sud može zapriječiti novčanom kaznom pravnim osobama, a odgovornim osobama u pravnoj osobi i drugim fizičkim osobama novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom, ili kazniti novčanom kaznom pravnu osobu, odnosno kazniti novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom odgovorne osobe u pravnoj osobi i druge fizičke osobe:

14.1.1. ako protivno nalogu ili zabrani sudapoduzme određene radnje s ciljem skrivanja, oštečenja ili uništenja imovine protivnika osiguranja ili sudionika,

14.1.2. ako poduzme čine nasilja ili čine kojimamogu teško oštetiti ili ugroziti prava, sigurnost ili dostojanstvo predlagatelja osiguranja ili drugih osoba koje sudjeluju u postupu osiguranja,

14.1.3. ako protivno nalogu ili zabrani sudapoduzmu radnje koje mogu dovesti do nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za predlagatelja osiguranja i sudionika

14.1.4. , ako poduzmu radnje kojima se sud, sudski ovrhovodielj, lučka kapetanija ili druge ovlaštene osobe ometaju u provedbi radnji osiguranja,

14.1.5. te u drugim slučajevima predviđenimzakonom.

14.1.6. o kažnjavanju novčanom kaznom i zatvorskom kaznom odlučuje sud rješenjem. Na rješenje okažnjavanju dopuštena je žalba u roku od tri dana. O žalbi na rješenje o kažnjavanju odlučuje sud drugog stupnja u roku od tri dana.

15.Prokazna izjava i prokazni popis imovine Član16.a. OZ.

117


• Kompletni tekst iz Zakona time da se izmjeni rijeè “ovrhovoditelj” u predlagatelj osiguranja, “ovršenik” u protivnik osiguranja, “ovrha” u privremnu mjeru itd., sve u potrebnom padežu.

16.Privremena mjera izdana od stranog suda Čl. 17OZ

16.1. Privremena mjera izdana od stranog suda može se odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj samo ako ta privremena mjera ispunjava predpostavke za priznanje odluka propisane međunarodnim sporazumom ili zakonom.

17.Primjena odredaba drugih zakona Čl. 19 OZ

17.1. U postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

17.2. Na materijalnopravne pretpostavke iposljedice provedbe postupka osiguranja na odgovarajućise način primjenjuju odredbe zakona kojima se određujustvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

18.PRIVREMENE MJERE - Mjesna nadležnost. - NAPOMENA: Prilagoditi jezièno èl. 867 - 869, 875 -

876 PZ. kao lex specialis i NE koristiti èl. 292 OZ, aliodluèiti da li je eventualno potrebno ubaciti nešto izpropisa èl. 127 OZ.

PITANJE: Bi li trebalo odrediti nešto za sluèaj ako se privremena mjera za brod za koji se “ne zna da li se nalazi u teriritorijalnm moru”, traži na osnovustrane sudske odluke? I da li se u takovom sluèaju, ako se odobri privremena mjera, može pojaviti sudionik? Ili ako strani sud izda leteæu privremenu mjera, da li se ona može primjeniti u RH i kako (èl. 17 OZ) (Vidi i Crniæ, op.cit. str. 15, komentar br. (7)?

19.Prijedlog za privremenu mjeru

PZ.19.1. Novčane tražbine - ČL. 974. st.1.

19.1.1. Prije pokretanja ili tijekom parničnog,izvršnog ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a osobito:

19.1.2. zabranu otuđenja ili drugog raspolaganjabrodom

19.1.3. čuvanje broda

118


19.1.4. zaustavljanje broda uz uvjete utvrđene propisima općeg Ovršnog Zakona ako odredbama ovoga Zakona nije drugačije predviđeno.

• Pitanje: možda bi trebalo nadopuniti propisomèl. 292 OZ st.3. barem u pogledu “nakon završetka tog postupka”.

20.Pretpostavke za određivanje privremene mjere. Čl. 296 OZ.

20.1. Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

20.2. Predlagatelj osiguranja ne moradokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranjapretrpio samo neznatnu štetu.

20.3. Smatra se da opasnost iz stavka? ovogačlanka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti uinozemstvu.

21.Nenovčane tražbine - čl. 974.st.2. PZ.

21.1. Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja sud može odrediti uz uvjete utvrđene propisima općeg izvršnog

postupka, ako odredbama ovoga Zakona nije drugačijepredviđeno.

22.Čl. 298 OZ

22.1. Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnmim postojanje svoje tražbine, zatim:

22.1.1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bibez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje svoje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

22.1.2. ako učini vjerojatnim da je mjerapotrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanaknenadoknadive štete koja prijeti.

22.2. Odredbe članka 296. stavka 2. i 3. ovoga Zakona (OZ) primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

23.Čl. 302 OZ

119


23.1. Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

23.2. Ako je u pojedinom slučaju moguće odreditiviše privremenih mjera, sud će odrediti onu koja jenajprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

24.Provođenje privremene mjere - Čl. 975 PZ

24.1. Privremena mjera zaustavljanja broda provodi se na temelju zabrane odlaska broda iz luke.

25.Tražbine na osnovu kojih se može zaustavitibrod - Čl. 976 PZ.

25.1. Privremeno zaustavljanje broda može se odrediti samo za tražbine iz članka 878 stavka 1. i.2. ovoga Zakona.

a) VARIJANTA Privremeno zaustavljanje broda možese odrediti za slijedeæe tražbine:

b) loss or damage caused by the operation of ship;c) loss of life or personal injury occurring,

whether on land or on water, in direct connection with the operation of the ship;

d) salvage operations or any salvage agreement, including, if applicable, special compensation relating to salvage operations in respect of a ship which by itself or its cargo threatened damage to the environment;

e) damage or threat of damage caused by the ship to the environment, coastline or related interests; measures taken to prevent, minimize, or remove such damage; compensation for such damage; costs of reasonable measures of reinstatement of the environment actually undertaken or to be undertaken; loss incurred or likely to be incurred by third parties in connection with such damage; and damage, costs, or loss of a similar nature to those identified in this subparagaph (d);

f) costs or expenses relating to the raising, removal, recovery, destruction or the rendering harmless of a ship which sunk, wrecked, stranded or abandoned, including anything that is or has been on board such ship, and costs or expenses relating to the preservation of an abandoned ship and maintenance of its crew;

g) any agreement relating to the use or hire ofthe ship, whether contained in a charter party or otherwise;

h) any agreement relating to the carriage of goods or passengers on board the ship, whether contained in a charter party or otherwise;

120


i) loss or damage to or in connection with goods(including luggage) carried on board the ship;

j) general average k) towagel) pilotagem) goods, materials, provisions, bunkers,

equipment (including containers) supplied or services rendered to the ship for its operation, management,preservation or maintenance;

n) construction, reconstruction, repair, converting or equipping of the ship;

o) port, canal, dock, harbour and other waterway dues and charges;

p) wages and other sums due to the master, officers and other members of the ship’s complement in respect of their employment on the ship, including costs of repatriation and social insurance contribution incurred on behalf of the ship or its owners;

q) disbursements incurred on behalf of the ship orits owners;

r) insurance premiums (including mutual insurance calls) in respect of the ship, payable by or on behalf ofthe shipowner or demise charterer;

s) any commissions, brokerages or agency fees payable in respect of the ship by or on behalf of theshipowner or demise charterer;

t) any dispute as to ownership or possession of the ship;

u) any dispute between co-owners of the ship as tothe employment or earnings of the ship;

v) a mortgage or a “hypothéque” or charge of thesame nature on the ship;

w) any dispute arising out of a contract for thesale of the ship.

(Èl.1. 1999 konvencija).

26.Zaustavljanje stranih brodova - Čl. 976.st.2. PZ .

26.1. odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja broda samo za tražbine.....(878 PZ) (Konv.1999) primjenjuju se na strane brodove samo ako između države čiju zastavu strani brod vije i Republike Hrvatske postoji uzajamnost.

• VARIJANTA: Ogranièenja (Konv. 99) æe se primjenivati na sve brodove bez obzira koju zastavu viju, osim u sluèaju ako država èiju zastavu brod vije ne primjenjuje na brodove koji viju zastavu Republike Hrvatske, sve ili sporna ogranièenja.

• “This Convention (1999) shall apply to any shipwithin the jurisdiction of any State Party, whether or

121


not that ship is flying the flag of a State Party.(vidi i ostatak tog èl. 8 Konvencije 1999).

27.Brod koji može biti zaustavljen - Čl. 977 PZ

27.1. Može biti zaustavljen svaki brod na kojem postoji pravo vlasništva na brodu, odnosno koji (je) u vlasništvu istih osobnih dužnika, ili koji je za tražbine za koje se traži zaustavljanje opterećen pomorskim privilegijem ili hipotekom na brodu ili drugim založnim pravom stranog prava te za druge tražbine navedene u članku 878, stavku 2. ovoga Zakona koje se odnose na taj brod.

27.2. Ako je dužnik zakupac broda ili naručitelj- koji prema pravu koje se primjenjuje u ugovornom odnosuizmeđu njega i vlasnika broda ili brodara sam odgovara trećim osobama - može se zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod koji je u vlasništvu zakupca ili naručitelja.

27.3. Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i u svim drugim slučajevima kad brodar ili naručitelj koji je osobni dužnik, a nije i vlasnik broda, sam odgovara za tražbine za koje se traži zaustavljanje.

27.4. Prema zahjevu koji se odnosi navlasništvo, suvlasništvo i založno pravo (?? stranogprava) može se zaustaviti samo onaj brod na koji sezahtjev odnosi.

VARIJANTA èl.3. Konvencija 1999.

1.Arrest is permissible of any ship in respect of which a maritime claim is asserted if:

a) the person who owned the ship at the time when the maritime claim arose is liable for the claim and is owner of the ship when the arrest is effected; or

b) the demise charterer of the ship at thetime when the maritime claim arose is liable for the claim and is demise charterer or owner of the ship when arrest is effected; or

c) the claim is based upon a mortgage or a“hypotheque” or a charge of the same nature on the ship;or

d) the claim relates to the ownership or possession of the ship; or

e) the claim is against the owner, demisecharterer, manager or operator of he ship and is secured by maritime lien which is granted or arises under the law of the State where the arrest is applied for.

122

applied for, a judgement in respect of that claim can beenforced against that ship by judicial or forced sale ofthat ship.


2. Arrest is also permissible of any other ship or ships which, when the arrest is effected, is or are owned by the person who is liable for the maritime claim and who was, when the claim arose:

a). owner of the ship in respect of which the maritime claim arose,

b). demise charterer, time charterer or voyage charterer of that ship.

This provision does not apply to claims in respect of ownership or possession of a ship.

3. Notwithstanding the provision of § 1.and 2. of this article, the arrest of a ship which is not owned by a person liable for the claim shall be permissible only if, under the law of the State where the arrest is

PZ.28.Novčane tražbine oslobođenje broda - Čl. 978

28.1. Ako se privremena mjera određuje radi osiguranja novčanih tražbina, sud će osloboditi brod od zaustavljanja ili čuvanja ako budu dana osiguranja ili druge imovinske vrijednosti dovoljne za pokriće ukupnih tražbina za koja se traži zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova postupka privremene mjere i kamata, uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti raspoloživi iprenosivi u korist predlagatelja osiguranja.

28.2. Ako je riječ o tražbinama za kojaprotivnik osiguranja može ograničiti svoju odgovornost, visina osiguranja ne mora biti veća od svote ograničene odgovornosti.

28.3. Ako treća osoba daje osiguranje visinaosiguranja može biti u visini predviđenoj u st. 1. i 2ovoga člana.

28.4. Kad jedan od sudova na području Republike Hrvatske, na temelju odredbe stavka 1. ovoga članka oslobodi brod od zaustavljanja, nijedan drugi sud napodručju Republike Hrvatske ne može odrediti zaustavljanje ni tog ni bilo kojeg drugog broda za istu tražbinu i za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet da su dana osiguranja, ili druge imovinske vrijednosti još

123


raspoloživi ili prenosivi u korist predlagateljaosiguranja.

• ¨¨VARIJANTA: èl.4. Konvencija 1999.

28.4.1. A ship which has been arrested shall be released when sufficient security has been provided in a satisfactory form, save in case in which a ship has been arrested in respect of any of the maritime claim enumerated in Art.1. (KONV99) § 1 (s) and (t). In such cases, the Court may permit the person in possession of the ship to continue trading the ship, upon such person providing sufficient security, or may otherwise deal with the operation of the ship during the period of the arrest.

28.4.2. In the absence of agreement between the parties as to the sufficiency and the form of the security, the Court shall determine its nature and the amount thereof, not exceeding the value of the arrested ship.

28.4.3. Any request for the ship to be released upon security being provided shall not be construed as anacknowledgement of liability nor as a waiver of any defence or any right to limit liability.

28.4.4. If the ship has been arrested in a non-party State and is not released although security inrespect of that ship has been provided in a State Party in respect of the same claim, that security shall be ordered to be released on application to the Court in the State Party.

28.4.5. If in a non-party State the shipis released upon satisfactory security in aspect of that ship being provided, any security provided in a StateParty in respect of the same claim shall be ordered to be released to the extent that the total amount of security provided in the two States exceeds:

(a) the claim for which the ship has been arrested, or

(b) the value of the ship,which ever is the lower. Such release shall,

however, not be ordered unlessthe security provided in the non-party State will actually be available to the claimant and will be freely transferable.

28.4.6. Where, pursuant to § 1 of this article, security has been provided, the person providing such security may at any time apply to the Court to have that security reduced, modified, or cancelled.

29. Osiguranje dato u drugoj državi - Čl. 979PZ

124


29.1. Sud neće odrediti zaustavljanje broda, a već određeno zaustavljanjeukinutće ako protivnik osiguranja dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost za istu tražbinu, ili za istog predlagatelja osiguranja, uz uvjet:

29.1.1. da osiguranje ili druga imovinskavrijednost odgovara uvjetima iz članka (978.st.1..PZ)ovog Zakona,

29.1.2. da država na čijem je području osiguranjeili druga imovinska vrijednost dana postupa na jednak način prema osiguranjima i drugim imovinskim vrijednostima koji su položeni na području Republike Hrvatske.

30.Čl. 300 OZ.

30.1. predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenog osiguranja od strane protivnika osiguranja.

30.2. Davanje osiguranja umjesto privremenemjere može se odrediti i na prijedlog protivnikaosiguranja. Okolnost da je protivnik osiguranja predložiodavanje osiguranja ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom prijedlogu ne odluči.

30.3. Ako protivnik osiguranja da osiguranje sudće obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

31.Čl. 301 OZ.

31.1. Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kadnije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

31.2. Sud može na prijedlog protivnik osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti poodredbi stavka 1. ovog članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je predlagatelj osiguranja zatražio davanje osiguranja ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne odluči o njegovu prijedlogu.

125


31.3. Osiguranje se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja isudionik moguu postupku osiguranja zatražiti naknadu štete odnosno u rokuod 30 dana od primitka rješenja o dovršenju.

32.Čl. 282.st.4 OZ.

32.1. Ako to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, sud može odrediti privremenu mjeru i visinu osiguranja te započeti s provedbom privremene mjere čim osiguranje bude položeno, i prije nego što protivniku osiguranja omogući da se o prijedlogu izjasni.

33.Čl. 282 st.5. OZ.

33.1. Nazahtjev protivnika osiguranja koji učini vjerojatnim da bi zbog privremene mjere pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu sud može odbiti prijedlog za privremenu mjeru ili njegovo odbijanje uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja u određenom roku. Ako protivnikosiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će donijeti rješenje o privremenoj mjeri.

34.Čl. 282.st.6. OZ

34.1. U povodu prigovora protivnika osiguranja ili sudioniku, kojemu nije omogućeno da se prethodno očituje o prijedlogu predlagatelja osiguranja, sud može obustaviti privremenu mjeru ako bi njegovom provedbom protivniku osiguranja ili sudioniku mogla biti nanesena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, ili obustavu uvjetovati davanjem osiguranja u određenom roku. Ako protivnik osiguranja ili sudionik ne da osiguranje u roku, smatrat će se da je odustao od svog prigovora.

35.Trajanje privremene mjere

36.Čl. 981 PZ.

36.1. U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će odrediti vrijeme njezina trajanja.

36.2. Trajanje se određuje do dovršetka postupka privremene mjere, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

36.3. Ako se privremena mjera odredi prijepokretanja parničnog, ovršnog ili upravnog postupka,predlagatelj osiguranja je dužan dokazati, u roku od 15 dana, da je pokrenuo parnični, ovršni ili upravni postupak, podneskom sudu i dokazom o pokrenutom postupku.

126


36.4. Ako predlagatelj osiguranja u roku iz stavka 2. ovoga članka ne dokaže da je pokrenuo parnični, ovršni ili upravni postupak, sud će na prijedlog protivnika osiguranja ukinuti privremenu mjeru.

36.5. Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne prije nego što bude udovoljeno uvjetima za izvršenje ili osiguranje uknjižbom ili predbilježbom založnog prava,sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produljiti vrijeme njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmjenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

36.6. Ako vrijeme iz stavka 1. ovoga članka protekne, a ne udovolji se uvjetima iz stavka 4. ovoga članka za produljenje određene privremene mjere, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje.

37.Čl. 303 OZ

37.1. U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojeg drugog postupka - i rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu odnosno prijedlog za pokretanje drugog postupka, radi opravdanja mjere.

37.2. Sud će, na prijedlog predlagateljaosiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

37.3. Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.

PZ.38.Troškovi održavanja broda i posade - Čl. 983

38.1. Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za vrijeme ustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.

38.2. Ako sredstva za uzdržavanje posade nisudovoljna, sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu svotu za uzdržavanje posade i odrediti rok. Ukoliko u određenom roku predlagatelj osiguranja ne predujmi potrebnu svotu, sud će obustaviti potupak i ukinuti provedene radnje.

38.3. Sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu svotu za troškove čuvanja broda iodrediti rok. Ukoliko u određenom roku predlagatelj osiguranja ne predujmi potrebnu svotu, sud će obustaviti potupak i ukinuti provedene radnje.

127


38.4. Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u obvezu konačnog snošenja tih troškova.

39.Ugovor o prijevozu stvari i putnika -Čl.984.PZ.

39.1. Privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje proizlaze iz ugovora o prijevozu stvari ili putnika.

40.Ograničenja - Čl. 976.st.2. PZ

40.1. dredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja broda samo za tražbine.....(878 PZ) (Konv.1999) primjenjuju se na strane brodove samo ako između države čiju zastavu strani brod vije i Republike Hrvatske postoji uzajamnost.

• VARIJANTA: Ogranièenja (Konv. 99) æe se primjenivati na sve brodove bez obzira koju zastavu viju, osim u sluèaju ako država èiju zastavu brod vije ne primjenjuje na brodove koji viju zastavu Republike Hrvatske, sva ili sporna ogranièenja.

41.Provedba privremene mjere - Čl. 985 PZ

41.1. Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode će se na odgovarajući način primijeniti odredba članka 887. ovog Zakona prema naravi mjere koju je odredio.

(Èl. 887 PZKad donese,odnosno kad primi rješenje o izvršenju,

izvršni sud æe bez odgode:1) odrediti zaustavljanje broda (èlanak 974) i u

tu svrhu pozvati teritorijalno nadležnu luèku kapetaniju) da brodu oduzme upisni list, odnosno brodsku svjedodžbu, popis posade i isprave o sposobnosti broda za plovidbu, a stranom brodu - isprave koje odgovaraju tim hrvatskim ispravama.

2) prema potrebi odrediti èuvanje broda3) obaviti popis broda i njegovih pripadaka èija

se vrijednost posebno utvrðuje prema odredbi èlanka 912 (ispravno èl. 895 PZ) ovoga Zakona.

42.Procjena Čl. 137 OZ.

128


42.1. Stranka (predlagatelj osiguranja protivnik osiguranja, umješač, treća osoba) može predložiti da procjenu obavi sudski vještak iako to sud nije odredio. Ako sud taj prijedlog prihvati, troškove vještačenja dužan je predujmiti predlagatelj vještačenja u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude plaćen u roku, smatrat će se da je predlagatelj odustao od svog prijedloga.

42.2. O prijedlogu iz st.1. ovoga članka sudodlučuje zaključkom.

42.3. Troškove vještačenja iz stavka 1. ovoga članka snosi predlagatelj vještačenja bez obzira na ishodpostupka privremene mjere.

42.4. Stranka može, u roku od osam dana odobavljene procjene, predložiti sudu utvrđivanje niže odnosno više vrijednosti zaplijenjenih pokretnina odnosno broda od procijenjene ili određivanje nove procjene. O prijedlogu sud odlučuje zaključkom.

43.Zapisnik o popisu i procjeni - Čl. 138 OZ

43.1. O popisu i procjeni sastavlja se zapisnik.43.2. U zapisnik se, uz ostalo, pojedinačno

naznačuju popisane pokretnine s njihovom procijenjenom vrijednošću i unose izjave stranaka i sudionika u postupku te izjave trećih osoba o postojanju prava koja sprječavaju privremenu mjeru.

44.Zabilješka umjesto popisa - Čl. 139 OZ.

44.1. Ako se nakon popisa odredi privremena mjera radi naplate druge tražbine istoga predlagatelja osiguranja ili tražbine drugog predlagatelja osiguranja, neće se obaviti ponovni popis i procjena, nego će se u nastavku zapisnika samo zabilježiti podaci iz kasnijega rješenja o privremenoj mjeri.

45.Zabilježba u upisnik - Čl.986 PZ

45.1. Kad sud odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja ili raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.

• NAPOMENA: Zašto ne bi sud, kada L.K.ima brodskedokumente odredio upis mjere u brodski dokument.?

45.2. Kad sud pravomoćno ukine i OKONČA privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka, odnosno kad ona prestane po zakonu, sud će narediti da se obavibrisanje zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka.

• QUAERE: Sud može dozvoliti korištenje broda iako je brod pod p.m. u tom sluèaju bi se èinjenica da jepod p.m. morala upisati u brodske knjige od strane suda a

129


ako je strani brod to bi se moralo javiti inostranomnadležnom tijelu. (?)

46.Zabilježba za strani brod - Čl. 987 PZ

46.1. Kad odredi privremenu mjeru prema brodu pod stranom zastavom, sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja i na njegov trošak, obavijestiti nadležno inozemno tijelo o toj mjeri i njenom ukidanju.

46.2. Na zahtjev suda predlagatelj će istovremeno položiti kod suda i iznos potreban zaobavjest nadležnom inostranom tijelu o ukidanjuprivremene mjere.

47. Pravni lijekovi protivnika osiguranja, predlagatelja osiguranja i sudionika protiv rješenja o privremenoj mjeri Čl. 46 - 54 OZ - ŽALBA itd.

Ukoliko se sudiniku/treæoj osobi daju prava naprigovore u široj mjeri kao šti ih imaju druge stranke, ,trebalo bi preraditi èl. 46 - 54 OZ.

48.Čl. 304 OZ

48.1. Odredbe ovoga Zakona o žalbi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući se način primjenjuju i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

49.Stjecanje založnog prava Čl. 135 OZ.

49.1. Predlagatelj osiguranja stječe popisom založna prava na popisanim pokretninama odn. brodu.

49.2. Ako se stvari popisuju istodobno u korist više predlagatelja osiguranja, prednosni red određuje se prema danu kad je prijedlog za privremenu mjeru primljen u sudu, a ako su prijedlozi za privremenu mjeru primljeni istoga dana, njihova založna prava imaju isti prednosni red.

49.3. Ako je prijedlog za privremenu mjeruupućen poštom preporučenom pošiljkom smatra se kao danprimitka u sudu.

NAPOMENA: Èl. 9. Konv.99 glasi: “Nothing in this Convention shall be construed as creating a maritime lien.” Dakle ne privilegije. Ispušteno je spomenuti “maritime cleims”!

OZ.50.PRIGOVOR TREĆE OSOBE/(?? sudionika) - Čl. 55

50.1. Osoba koja tvrdi da u pogledu privremenemjere ima pravo da sudjeluje u postupku zbog toga što se u tom postupku odlučuje o nekom njezinom pravu ili zbog toga što ima pravni interes odnosno takvo pravo koje

130


spriječava privremenu mjeru može podnijeti prigovor protiv privremene mjere, tražeći da se privremena mjera na tom predmetu proglasi nedopuštenom ili da se utvrdi neko njezino pravo ili pravni interes.

50.2. Ukoliko se prigovor treće osobe osniva na tvrdnji da je promašena pasivna legitimacije, sud će po službenoj dužnosti pribaviti dokumente oduzete brodu od strane Lučke kapetanije i odlučiti rješenjem, ukinuti privremenu mjeru, uključujući u rješenje i odluku o dovršetku postupka.

50.3. Prigovor se može podnijeti do dovršetkapostupka o privremenoj mjeri. Podnošenje prigovora ne spriječava provedbu privremene mjere i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja,ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

50.4. Sud će prigovor dostaviti predlagatelju osiguranja i protivniku osiguranja i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.

51.Upućivanje na parnicu Čl. 56 OZ

51.1. Ako se predlagatelj osiguranja u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se usprotivi prigovoru, sudće podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka ili samo protiv one stranke koja se je usprotivila ili nije izjasnila, u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da privremena mjera nije dopuštena, ili da se utvrdi neko njezino pravo ili pravni interes, osim ako podnositelj prigovora ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili javnom ispravom ili ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom,odnosno ako činjenice na kojima temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama.

51.2. Ako podnositelj prigovora dokaže njegovuopravdanost pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor opće poznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmjevama, sud će o prigovoru odlučiti u postupku privremene mjere.

51.3. Podnositelj prigovora može pokrenutiparnicu i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka postupka privremene mjere, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

51.4. U parnici iz stavka 1. ovog članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.

131


52.Kada se ne može tražiti da se privremena mjeraproglasi nedopuštenom - Čl. 57 OZ

52.1. Iznimno od odredbe članka..... (čl.55. OZ) ovoga Zakonika, osoba koja je suvlasnik broda ili pokretne stvari koja je predmet privremene mjere ne može zahtjevati da se privremena mjera u pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja predlagatelja osiguranja i drugih osoba koje se namiruju u postupku privremene mjere te prije naknade troškova postupka privremene mjere.

52.2. Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravozahtjevati da joj se stvar koja je predmet privremene mjere ustupi ako položi iznos koji odgovara vrijednosti udjela predlagatelja osiguranja u toj stvari.

52.3. Osobu iz stavka 1. ovoga članka kojoj jeosporen udio u stvari koja je predmet privremene mjeresud će uputiti na parnicu protiv predlagateljaosiguranja, a i protiv protivnika osiguranja ako i on osporava njezino pravo, da dokaže svoje pravo, osim ako u postupku privremene mjere ne može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značaj javne isprave.

52.4. Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka možedokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom iliprivatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, sud će postupati kao da njezino pravo nije osporeno.

52.5. Okolnost da je sud u postupku privremenemjere uzeo da pravo osobe iz stavka 4. ovog članka nije osporeno u smislu odredaba stavka 3. i 4. ovoga članka ne utječe na pravo predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja da svoja prava protiv te osobe ostvaruju u posebnoj parnici.

• Odgoda, obustava i dovršetak

53.Odgoda privremene mjere na prijedlog predlagatelja osiguranja - Čl. 61 OZ.

53.1. Na prijedlog protivnika osiguranja ili sudionika, sud će, ako protivnik osiguranja ili sudionik učini vjerojatnim da bi provedbom privremene mjere pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u potpunosti ili djelomice odgoditi privremenu mjeru ako je protiv pravomoćnoga rješenja donesenog u postupku privremene mjere podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.

53.2. Na prijedlog protivnika osiguranja sud može, ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da bi provedbom privremene mjere pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je

132


to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ilidjelomice odgoditi privremenu mjeru:

53.2.1. ako je protiv odluke na temelju koje jeodređena privremena mjera izjavljen pravni lijek.

53.2.2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojem je donesena odluka na temelju koje je određena privremena mjera,

53.2.3. ako je podnesena tužba za poništajpresude izbranog suda na temelju koje je određenaprivremena mjera,

53.2.4. ako je podnesena tužba za stavljanjeizvan snage nagodbe na temelju koje je dopuštena privremena mjera ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

53.2.5. ako je protivnik osiguranja ili sudionikprotiv rješenja o privremenoj mjeri izjavio žalbu ilipodnio prigovor odnosno tužbu,

53.2.6. ako je protivnik osiguranja ili sudionikizjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnostovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je to rješenje doneseno,

53.2.7. ako je ovršenik ili sudionik u postupkuzahtijevao da se otklone nepravilnosti učinjene priprovedbi privremene mjere,

53.2.8. ako privremena mjera prema sadržajuovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obvezepredlagatelja osiguranja, a protivnikosiguranja je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što predlagatelj osiguranja nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni.

53.3. Odluku o prijedlogu za odgodu sud će donijeti nakon što predlagatelju osiguranja omogući da se o njemu očituje, osim ako se ne radi o razlozima izstavka 1. ovoga članka odnosno ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drugačije.

53.4. U slučaju stavka 2. ovoga članka sud možena zahtjev predlagatelja osiguranja odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja. Takav prijedlog predlagatelj osiguranja može postaviti i nakon što je rješenje o odgodi doneseno.

53.5. Ako protivnik osiguranja ili sudionik ne da osiguranje u roku koji mu je sud odredio, a koji ne može biti duži od petnaest dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu. Ako protivnik osiguranja ili sudionik ne da u određenom roku osiguranje koje je sud odredio na prijedlog predlagatelja osiguranja nakon rješenja o odgodi, sud će donijeti rješenje o nastavku privremene mjere.

53.6. Za vrijeme odgode privremene mjere neće sepoduzimati radnje kojima se ona provodi.

133


53.7. U privremenoj mjeri radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi privremene mjere provest će se radnje na temelju kojih predlagatelj osiguranja stječezaložno pravo ili pravo namirenja na predmetu privremene mjere. Na prijedlog predlagatelja osiguranja provest će se i procjena predmeta privremene mjere.

53.8. Ako odbije prijedlog za odgodu privremenemjere, sud će nastavi sa postupkom privremene mjere iprije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen.

54.Odgoda privremene mjere na prijedlogpredlagatelja osiguranja Čl. 62 OZ.

54.1. Na prijedlog predlagatelja osiguranja sud će, potpuno ili djelomice, odgoditi privremenu mjeru ako provedba privremene mjere nije otpočela.

54.2. Ako je provedba privremene mjere otpočela,a protivnik osiguranja se, u roku koji mu je sud odredio,očitovao protiv odgode, sud će odbiti prijedlog zaodgodu.

54.3. Ako je zakonom predviđeno da se privremenamjera mora tražiti u određenom roku, predlagatelj osiguranja može podnijeti prijedlog za odgodu u tom roku.

55.Odgoda na prijedlog treće osobe(sudionika)(?) Čl. 63 OZ

55.1. Na zahtjev treće osobe koja je tražila da se privremena mjera na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi privremenu mjeru u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom privremene mjere pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

55.2. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sudmože, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odgoduuvjetovati davanjem osiguranja.

55.3. Odredba članka .......(čl.61 OZ) ovogaZakonika primjenit će se na odgovarajući način i u slučaju iz ovoga članka.

56.Davanje osiguranja umjesto odgode privremenemjere Čl. 64 OZ.

56.1. Sud će odbiti prijedlog za odgodu ako predlagatelj osiguranja u roku koji mu sud odredi, dade osiguranje za štetu koju bi protivnik osiguranja ili treća osoba mogli trpjeti zbog provedbe privremene mjere.

134


65 OZ.57.Vrijeme za koje se privremena mjera odgađa Čl.

57.1. Ako je privremena mjera odgođena zato što su protivnik osiguranja ili treća osoba izjavili pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka po tom lijeku, odnosno sredstvu.

57.2. U drugim slučajevima u kojima je protivnikosiguranja ili sudionik predložio odgodu, sud će prema okolnostima slučaja, odrediti vrijeme za koje se privremena mjera odgađa.

57.3. Kad je predlagatelj osiguranja predložio odgodu, sud će privremenu mjeru odgoditi za vrijeme koje je on predložio.

58.Nastavljanje odgođenog postupka Čl. 66 OZ.

58.1. Odgođena privremena mjera nastavit će se po službenoj dužnosti nakon proteka vemena za koje je određena.

58.2. Na prijedlog predlagatelja osiguranja sudmože nastaviti privremenu mjeru i prije proteka roka zakoji je odgođena ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu ili ako da osiguranje.

59.Obustava - Čl. 982 PZ.

Postupak osiguranja obustavit æe se i odreðena privremena mjera ukinuti ako se udovolji kojoj od pretpostavaka iz èlanka 971. st.4. toèke 1. do 3. ovoga Zakona.

(Èl. 971 st.4.t. 1-3. PZ. - I prije proteka vremena iz stavka 3. ovog èlanka za koje je osiguranje odreðeno sud æe obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1) ako protivnik osiguranja ili sudionik položi svotu tražbine koja se osigurava s kamatama i troškovima,

2) ako protivnik osiguranja ili sudionik uèini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja rješenja o privremenoj mjeri veæ bila naplaæena ili dovoljno osigurana,

3) ako je pravomoæno utvrðeno da tražbina nijenastala ili da je prestala.)

60.Čl. 290 st. 1.OZ.

135


60.1. Sud će na prijedlog protivnika osiguranja ili sudionika obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

60.1.1. Ako protivnik osiguranja ili sudionikpoloži sudu dužni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima.

60.1.2. Ako protivnik osiguranja ili sudionikučini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenjarješenja o određivanju privremene mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana.

60.1.3. Ako je pravomoćno utvrđeno da tražbinanije nastala ili da je prestala.

60.1.4. Ako odluka na temelju koje je privremenamjera određena bude ukinuta u povodu pravnog lijeka, odnosno ako sudska nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju koje je privremena mjera određena bude stavljena van snage.

61.Čl. 290. st.2. OZ.

61.1. Sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje je privremena mjera određena ne bude udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu. (?)

62.Čl. 290. st. 3. OZ.

62.1. U slučajevima iz stavka .......(1. točke2, 3, i 4. te stavka 2.)... ovoga članka troškoveprouzročene određivanjem i provedbom privremene mjere predlagatelj osiguranja dužan je nadokanditi protivniku osiguranja i sudioniku.

63.Čl. 290. st.4. OZ.

63.1. U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka protivnik osiguranja i sudionik može protiv predlagatelja osiguranja tražiti naknadu štete u postupku osiguranja najkasnije u roku od trideset dana od dovršetka postupka, a nakon toga u parnici.

64.Čl. 290.st.5. OZ.

64.1. U postupku osiguranja postojanje i visinu štete iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje sud rješenjem, na prijedlog protivnika osiguranja ili sudionika.

65.Čl. 290.st.6. OZ.

136


65.1. Žalba protiv rješenja iz stavka 5. ovog članka zadržava njegovu ovrhu.

980 PZ66.Davanje osiguranja ne znači priznavanje - Čl.

66.1. Davanje osiguranja ili druge imovinske vrijednosti ne znači priznanje odgovornosti za tražbine za koje je osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana niti odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti.

67.Obustava odgode Čl. 67 OZ.

67.1. Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, privremena mjera će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.

67.2. Privremena mjera će se obustaviti ako jepostala nemoguća ili se iz drugih razloga ne možeprovesti.

67.3. Privremena mjera će se na prijedlogprotivnika osiguranja ili sudionika obustaviti ako sudutvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbomprivremene mjere zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o privremenoj mjeri, a izuzeti sud od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

67.4. Rok za prigovor zbog razloga iz stavka 3. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kojega je protivnik osiguranja ili sudionik saznao da je privremenom mjerom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon isteka roka od trideset dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 3. ovoga članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

67.5. Rješenjem o obustavi privremene mjereukinut će se sve provedene radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

Ukoliko je obustavom ujedno i dovršen postupak, sud æe to utvrditi u rješenju.

68.Dovršetak privremene mjere Čl. 68 OZ.

68.1. Postupak privremene mjere smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju prijedloga za privremenu mjeru, provedbom radnje u postupku privremene mjere kojom se dovršava privremena mjera ili obustavlja.

137


68.2. Dovršenje postupka privremene mjere provedbom posljednje radnje u postupku privremene mjere sud će utvrditi rješenjem.

69.Čl. 305 OZ

69.1. Ako predlagatelj osiguranja ili sudionik u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za kojeje određena privremena mjera proteklo, sud će na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak, ukinuti provedene radnje i utvrditi u odluci da je postupak dovršen..

69.2. Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

70.Čl. 291 OZ.

70.1. Ako se pretpostavke za privremenu mjeru radi naplate osigurane tražbine ispune prije proteka vremena za koje je određena privremena mjera, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja iloi sudionika obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta.

71.Čl. Nadodano/novo!71.1. Ako je ukidanjem provedenih radnji i

obustavom postupka ujedno postupak dovršen, sud će izdatiu svim slučajevima rješenje o dovršetku. (čl.68.st.2.OZ).

72.Naknada štete.

73.Čl. 306 OZ.

73.1. Protivnik osiguranja i sudionik ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

73.2. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 282. stavka 4., 5., i 6.,članka 290. i članka 291. Ovršnog zakona.

74.Troškovi postupka Čl. 14. OZ

138


74.1. Troškove postupka u vezi s određivanjem i provedbom osiguranja prethodno snosi predlagatelj osiguranja odnosno sudionik.

74.2. Predlagatelj osiguranja odnosno sudionikdužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti i dovršiti postupak osiguranja ako troškovi ne budu predujmljeni u tome roku, a bez toga se osiguranje ne možeprovesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba privremene mjere, ta se radnja neće provesti.

74.3. Protivnik osiguranja odnosno sudionik dužni su predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za osiguranje.

74.4. Predlagatelj osiguranja dužan jeprotivniku osiguranja odnosno sudioniku naknadititroškove koje im je neosnovano prouzročio.

74.5. Zahtev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana primitka rješenja odovršetku.

74.6. O troškovima postupka osiguranja odlučujesud u postupku osiguranja i u tom postupku određuje, naprijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

74.7. O troškovima parničnog postupka sud, upostupku osiguranja, na prijedlog stranke, a na osnovupravomoćne presude, odlučuje o ovrsi radi njihovaostvarenja.

75.Cl. 52.st.7. OZ.

75.1. Protivnik osiguranja ili sudionik može svoje pravo na naknadu štete koju je pretrpio zato što je protiv njega provedena nedopuštena privremena mjera, ostvariti u posebnoj parnici. (čl.52. st.7. OZ).

76.Osiguranje na plovnom objektu koji nije brod -Čl. 867 PZ.

76.1. st. 3. Izvršenje i osiguranje na plovnom objektu koji se u smislu odredbaba članka 5. ovoga Zakona ne smatra brodom provodi se prema propisima općeg ovršnog postupka.

76.2. st.4. Ako odredbama ovoga Zakona (PZ) opostupku osiguranja nije drugačije određeno, na taj će se postupak na odgovarajući način primjenjivati odredbe Ovršnog zakona.

76.3. st.5. Ako odredbama Ovršnog Zakona opostupku osiguranja na brodu i teretu nije drugačije određeno, u tim će se postupcima na odgovarajući način primjenjivati propisi Ovršnog zakona. U postupku ovrhe na brodu radi naplate novčane tražbine na odgovarajući će

139


se način primjenjivati propisi Ovršnog zakona oovrsi na nekretnini radi naplate novčanih tražbina, a u postupku ovrhe radi predaje broda propisi Ovršnog zakona o predaji pokretne stvari. (Dakle NE na privremene mjere). VIDI čl. 867 - 877 PZ

77.Osiguranje na teretu - Čl. 988 PZ

77.1. Radi osiguranja novčanih tražbina te radi osiguranja nenovčanih tražbina predlagatelja osiguranja protiv osobe koja je ovlaštena da raspolaže sa teretom koji se nalazi na brodu, sud može dopustiti privremenu mjeru koja se sastoji u tom što će se odrediti iskrcaj tereta s broda i njegovo čuvanje u javnom skladištu ili drugom prikladnom mjestu, ako vjerovnik (predlagatelj osiguranja) plati brodaru cijelu ugovorenu vozarinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi mu sve troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u vozarinu.

77.2. Ako se predaja tereta na temelju odredabastavka 1. ovoga članka traži u luci u kojoj se teret prema ugovoru o prijevozu nije moraopredati, sud će dopustiti privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka uz uvjet da se teret može iskracati bezopasnosti za sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne nastane veće zadržavanje u dolasku broda ili poremećaj u redu plovidbe, da se time ne nanosi šteta ostalim osobama koje su ovlaštene da raspolažu teretom te da iskrcaj nije protivan drugim važnim razlozima.

78.Čl. 876

78.1. Za izvršenje, odnosno osiguranje na teretu koji se nalazi na brodu na kojemu se provodi izvršenje ili osiguranje mjesno je nadležan isključivo sud koji provodi izvršenje, odnosno osiguranje na brodu.

79.“Leteće” osiguranje - čl. 875.st.4. PZ.

79.1. Kada sud donese rješenje o privremenoj mjeri a brod se ne nalazi u luci dostaviti će rješenje predlagatelju osiguranja a protivniku osiguranja prema tome da li je predlagatelj osiguranja tako predložio (zatražio?).

79.2. U slučaju iz st.1. ovoga člana eventualni umješač na strani protivnika predlagatelja i sudionik/treća osoba imati će prava koja im daje OZ u pogledu pravnih lijekovai prigovora bez obzira da privremena mjera nije provedena na brodu.

80.Obavjest trećoj osobi - čl. 211 i sl. ZPP.

140


80.1. Stranke i sudionici imati će pravo daobavjeste putem suda treće osobe prema odredbama ZPP.

81.Osiguranje troškova čl. 82 - 84 Z.R.S.Z.

81.1. Stranke i sudionici imati će pravo da podnesu zahtjev za osiguranje troškove prema odredbama Z.R.S.Z.

81.2. Zahtjev za osiguranje troškova zainteresirana strana mora staviti u prvom pismenom obračanju sudu ili na ročištu, ako ga sud zakaže, prije upuštanja u raspravljanje u postupku privremene mjere odnosno čim sazna da postoje pretpostavke za traženje osiguranja.

Ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

ZA DISKUSIJU DODATAK BR. 2.

1. OZ. čl. 297/2.,a). ili napustiti primjenu čl.

297.st.2.OZ, ilib). uvrstiti u PZ (lex specialis) novi član

kojim se određuje stvaranja založnog prava na brodu temeljem privremene mjere, pod određenim uslovima.

2. Predložiti nešto novo. Na pr."Predlagatelj osiguranja stječe popisom založno

pravo na brodu, odnosno na popisanim pokretninama koje se nalaze na brodu. i

Ako se brod i/ili stvari popisuju istodobno u korist više predlagatelja osiguranja, prednosni red određuje se prema danu kad je prijedlog za privremenu mjeru primljen u sudu, a ako su prijedlozi za privremenu mjeru primljeni istoga dana, njihova založna prava imaju isti prednosni red.

Ako je prijedlog za privremenu mjeru upućenpoštom preporučenom pošiljkom smatra se kao dan primitkau sudu. "

-----------

3. Možda:"U rješenju kojim se ukida privremena mjera

zaustavljanja sud će odrediti i da se ukida založno pravona brodu, ali se utvrđuje založno pravo na jamstvu, akoje jamstvo dato."

I drugi propis:

141


"Na protu-jamstvustječe se založno pravo u korist osobe koja ga je zatražila odnosno u čiju je korist dano."

“Trajanje založnog prava na jamstvu i protu-jamstvu traje do pravomoćne odluke o istima.”

------------

Vidi i:

Jasenko Marin, «Privremene mjere zaustavljanja broda», doktorska disertacija, Zagreb, 2002

Prijedlog teksta za Pomorski Zakonik za:

Čl. 976 str. 137 i 139 – 140.

Čl. 977 str. 138 i 140 – 143.

Čl. 978 str. 138 i 143 – 145.

ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo


SADRŽAJ

UVOD 2

OVRŠNI ZAKON I POMORSKI ZAKONIK - KORIŠTENI IZRAZI. 4

ODLUKE - RJEŠENJE I ZAKLJUČAK 5

DOSTAVA (ČL. 8,37,38,42, 43, I 294. OZ I ČL. 974 I SL. I ČL.985985 I SL. PZ) 7

PROVEDBA PRIVREMENE MJERE 8

Obavjest o pljenidbi - Lučka kapetanija. 8

Provođenje postupka privremene mjere - čl. 985 u vezi čl. 887. PZ. 9

Predmet pljenidbe i popis - čl. 131 OZ. 10

PRIJEDLOG ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE. 11

DOPUSTIVOST PRIVREMENE MJERE ČL. 295 OZ. 12

VRSTE PRIVREMENIH MJERA RADI OSIGURANJA NOVČANIH TRAŽBINA -ČL. 297 OZ I ČL. 974 PZ. 13

VRSTE PRIVREMENIH MJERA RADI OSIGURANJA NENOVČANIH TRAŽBINA - ČL.298 I SL. OZ I ČL. 974. ST.2. PZ. 13

TRAŽBINE IZ ČL. 878. ST.1 I 2. PZ KAO JEDINI OSNOV ZA PRIVREMENO ZAUSTAVLJANJE BRODA - ČL. 976 PZ 13

Pripadak broda 17

Rješenje o određivanju privremenih mjera. 17

Određivanje više privremenih mjera. 18

KOJI BROD MOŽE BITI ZAUSTAVLJEN - ČL. 977 PZ. 18

Hipoteka, privilegij, mortgage. 22

Zakupac, naručitelj koji sam odgovara čl. 977. PZ. 23

Osobni dužnik koji nije vlasnik broda čl. 977. PZ. 24

JAMSTVO (OSIGURANJE) - ČL. 15 OZ. 25

Založno pravo na jamstvu. 25

PRAVNI LIJEKOVI - ČL. 11. I 12. OZ. 26

Pravni lijekovi čl. 304. OZ. 28

ODGODA I UKIDANJE, OSIGURANJE/JAMSTVO UMJESTO PRIVREMENE MJERE. ČL. 61-65. OZ, ČL. 300 I SL. OZ., ČL. 978 PZ. 28

OSIGURANJE/JAMSTVO UMJESTO PRIVREMENE MJERE - ČL. 300. OZ I ČL. 978. PZ. 31


Osiguranje/jamstvo u slučaju ograničenja odgovornosti - čl.978.st.2. i 979.PZ 37

Zabrana višestrukog zaustavljanja kada je več danoosiguranje/jamstvo - čl. 978. st.3. PZ. 37

TROŠKOVI ODRŽAVANJA BRODA I UZDRŽAVANJA POSADE - ČL. 983 PZ. 38

ZALOŽNA PRAVA - ČL. 234. - 266. PZ 38

HIPOTEKA čl.234 - 249 PZ 39

PRIVILEGIJI NA BRODU - čl. 250 - 266 PZ. 40

Stjecanje založnog prava čl. 135 OZ. 40

UMJEŠAČ 43

Nastavljanje odgođenog postupka 45

PRIGOVOR TREĆE OSOBE -ČL. 55 OZ. 45

Predmjeve za prigovor. 48

Upućivanje na parnicu - čl. 56. OZ. 54

Tužba radi opravdanja (čl. 981. st. 2. PZ i 303. OZ) 59

Tužba radi nedopuštenosti - (čl.56 OZ). 59

Kada se NE može tražiti proglašenje privremene mjere Nedopuštenom - čl. 57. OZ. 60

OBUSTAVA POSTUPKA I UKINUČE PROVEDENIH RADNJI -ČL. 982 I ČL. 971. ST.4. T. 1-3. PZ. 61

ULAGANJE PRAVNOG LIJEKA I SL. OD STRANE TREĆE OSOBE 64

PREKID POSTUPKA 64

NAKNADA ŠTETE 74

ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA NAKNADU ŠTETE PROTIVNIKU OSIGURANJA. 79

NAKNADA TROŠKOVA POSTUPKA “TREĆOJ OSOBI”. 80

ODNOS PREMA UGOVORU O PRIJEVOZU STVARI ILI PUTNIKA - ČL. 83984.PZ.

PROKAZNA ZAKLETVA I POPIS IMOVINE ČL. 16.A. OZ. 83

PRIMJENA DRUGIH ODREDABA OZ. - ČL. 307 OZ 84

“LETEĆA” PRIVREMENA MJERA NA BRODU. 84


OBAVJEST TREĆOJ OSOBI - ČL. 211 I SL. ZPP 87

OSIGURANJE TROŠKOVA ČL. 82 - 84 Z.R.S.Z. 88

JUDIKATURA. 89

PROBLEMATIKA 89

BROD CHANG PING 89

BROD ATLANTIC MOON. 91

BEN YAKAT (NIJE PLOVIDBENI SPOR). 103

KOMPARACIJA NEKOLIKO SUDSKIH ODLUKA 108

KONAČNI OSVRT 111

AUCUNE ENTRÉE DE TABLE DES MATIÈRES N'A ÉTÉ TROUVÉE.

esej...ivković, sudionik/treća osoba 3 predgovor ovo je jedan pokušaj, esej, u punom smislu...

Documents