Na Veliku Gospu, 15. kolovoza, navršilose toèno 80 godina od dana kada je sve-èano otvorena Krajaèeva kuæa, preteèa

današnjega planinarskog doma »Zavižan« nasjevernom Velebitu. Zavižanski je dom genera-cijama planinara bio jedno od najomiljenijihmjesta na najljepšoj hrvatskoj planini, a to je idanas, kako zbog ljepote krajolika i pogodnogpoložaja s prekrasnim vidikom, tako i zbog dušekoju su u njega udahnuli bezbrojni planinari idomaæini u domu. Široj je javnosti planinarskidom »Zavižan« poznatiji kao meteorološkapostaja, najèešæe s najnižom temperaturom inajvišim snijegom u Hrvatskoj. Ipak, zavižanskidom nije samo meteorološka postaja, veæ prijesvega planinarski objekt s tradicijom dugom 80godina, zanimljivom poviješæu i nedvojbenovelikom ulogom za razvoj planinarstva na Vele-bitu uopæe.

Rezultat je to, nema sumnje, brige i trudakoji su u godinama izmeðu dva svjetska rata unjega ulagali èlanovi Hrvatskoga planinarskogdruštva (HPD), u razdoblju do Domovinskograta èlanovi PSH-a, a danas HPS-a, te doma-æini, koji veæ više od 50 godina neprekidno živei rade u zavižanskom domu.

Krajaèevo djeloZavižanski dom sagraðen je na poticaj dr.

Ivana Krajaèa, koji je bio predsjednik HPD-aod 1921. do 1925. godine. Krajaè je bio po zani-manju odvjetnik, ali je bio više sklon geopoliticii financijskoj struci, a 1925. je postao ministartrgovine i industrije. Zahvaljujuæi iznimnimorganizatorskim sposobnostima, tijekom svogapredsjednièkog mandata temeljito je reorgani-zirao HPD po programu što ga je objavio još1914. Krajaè je opæenito vrlo zaslužan za poèe-

330

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

80 godina zavižanskog doma

Alan Èaplar, Zagreb

Fotografija Krajaèeve kuæe iz »Vodièa po Velebitu« Josipa Poljaka (1929.)

ALA

N È

AP

LAR

tak planinarstva na Velebitu. Istraživao je naj-nepristupaènije velebitske kukove, prvi je zala-zio u špilje i jame te pisao o njima, a kao mini-star jugoslavenske vlade iskoristio je svoj polo-žaj da se izgradi dom na Zavižanu (1926. –1927.), tiska reprezentativni »Vodiè po Vele-bitu« Josipa Poljaka (1929.) te sagradi Premu-žiæeva staza (1930. – 1933.). Posebno se zalagaoza izgradnju planinarskih kuæa, pa je zahvalju-juæi njemu do 1930. na Velebitu veæ bilo neko-liko planinarskih kuæa.

Mjesto za buduæi zavižanski dom na južnojpadini vrha Vuèjaka (1645 m) odabrao je samIvan Krajaè veæ 1922. To je i zabilježeno u»Hrvatskom planinaru« iste godine (str. 48).Bilo je vrlo hrabro pokrenuti izgradnju kuæe naVelebitu, na vrlo velikoj nadmorskoj visini – od1594 metra (i danas je to najviše smješten plani-narski dom u Hrvatskoj!), tim više što su vre-menski uvjeti na Velebitu tijekom veæeg dijelagodine vrlo nepovoljni. Pristup Velebitu bio jetada bitno teži jer nisu postojale prometnice iteže je bilo sagraditi kuæu navrh Velebita negošto bi to bilo danas, no treba podsjetiti i na toda su tada na Velebitu u ljetnim mjesecima bilestotine stoèarskih obitelji sa svojim blagom.

Gradnja Krajaèeve kuæe zapoèela je 1926.godine. Kuæa je dovršena i sveèano otvorena 15.kolovoza 1927. (HP 1927, 88 i 107). Kako je kuæaizgledala, prilièno je precizno opisao Josip Poljak1929. u »Vodièu po Velebitu«: »U središtuskupine na kosi zvanoj Vuèjak 1645 m, zvanoj iZavižanska kosa tik ispod samog vrha u visinioko 1580 m sazidana je god. 1927. planinarskakuæa nazvana »Krajaèeva kuæa«. Predana jeprometu dne 15. VIII. 1927. god. sveèanim otvo-renjem. Duga je 8 m, široka 6 m, od kamenazidana sa 18 ležaja, a za sluèaj nužde može u njojprenoæiti 25 – 30 osoba, a s vremenom æe seurediti ležaji i na tavanu za 20 osoba tako, da bise za sluèaj nužde moglo smjestiti u kuæu oko 50osoba. Ljeti je opskrbljena. Sastoji se od sobe ikuhinje, u sobi je peæ, a u kuhinji štednjak. Krajulaza u kuhinju nalazi se betonirana cisterna safilterom i sadržinom od 2000 L vode. Kljuèevi odkuæe nalaze se u Zagrebu kod Središnjice 2komada, na Oltarima kod Ane Samardžije 1kom., kod župnika g. Ljubièiæa u StarigraduSenjskom 1 kom. i kod gostionièara Blaža Vuke-liæa na Samardžiji nedaleko Krasna 1 kom.«

Moguænosti zavižanskog doma do danas suse uvelike poboljšale i sada je to jedan od

331

Zavižanski planinarski dom – jedanod najpopularnijih u Hrvatskoj

rijetkih stalno otvorenih planinarskih domova.Jedino što se nije mnogo promijenilo jest vidikkoji se od njega pruža. Osim što je Zavižan-skom kotlinom 1962. prošla cesta i što su neka-dašnji velebitski stoèari zauvijek nestali, vidik jeostao jednak kakav je bio i prije 80 godina.Josip Poljak je 1929. upravo idilièno opisao za-vižanski vidik, rijeèima koje jednostavno mamena posjet tako »èarobnom« mjestu: »Kuæa jetako zgodno smještena, da od nje imamo izvan-redan razgled na sve strane. Tako prema z. jeosobit pogled na more i otoke Krk, Rab, Goliæ,Prviæ i Zec, pa na obalu od Senja do Novoga.Osobito u veèer je taj pogled èaroban, kada sespusti duboki mrak, pa nam zasvijetli stotinusvjetiljaka po raznim mjestima otoka, a bezbrojsviæarica po puèini morskoj uveæava èarobnostslike. Prema s. je dalekosežan pogled prekoMarkova Kuka na Senjsko Bilo i j. vrhove Veli-ke Kapele, pa dalje na Viševicu, Bitoraj, Ris-njak, Obruè, Kranjski Snježnik, vrhunce Gor.Kotara i na Klek, a kao u magli daleko u poza-dini pokazuju se konture Samoborsko-Žumbe-raèkog gorja i Medvednice. Prema j. otvaranam se divna panorama na skupinu vrhovaGornjeg i Velikog Zavižana, Zavižanskog Piv-

èevca, Velikog i Malog Rajinca, na kamenite idivlje glavice Gornjih (Hajduèkih) i Donjih(Rožanskih) Kukova, izmeðu kojih se ustrmilavelièanstvena trupina Velikog Kozjaka. IzmeðuHajduèkih Kukova i Rajinca, dakle u pravcuLoma, vidi se cijeli Južni Velebit od Visoèicepa sve preko Vaganskog Vrha, Sv. Brda doCrnopca.«

Dvije godine nakon poèetka gradnje zavižan-skog doma, 1928. godine, HPD je uz potporuOblasnog odbora Zagrebaèke oblasti zapoèeo iizgradnju Rossijevog skloništa (1580 m) u Ro-žanskim kukovima. Gradnja skloništa završenaje u ljeto iduæe godine (HP 1929, 289), a sve-èano je otvoreno 15. kolovoza 1930. (HP 1930,295), na treæu obljetnicu otvorenja Krajaèevekuæe.

No, Krajaè se nije zaustavio na izgradnjiplaninarskih kuæa i potpori izdavanju Poljako-vog vodièa. Osigurao je sredstva i pokrenuoizgradnju uzdužne velebitske turistièke staze,koju je majstorski trasirao i izgradio šumarskiinženjer Ante Premužiæ. Gradnja je trajalaèetiri godine (1930. – 1933.) i na njoj su siro-mašni Podgorci za vrijeme gladi zaraðivali kruhkojim su spašavali svoje obitelji. Krajaèeva je

332

Vidik s terase ispred doma prema Hajduèkim i Rožanskim kukovima – mjesto za dom odabrao je sam Krajaè

zasluga i odredba po kojoj su 1928. Bijele stije-ne, Plitvice, Paklenica i Štirovaèa postali našiprvi nacionalni parkovi. Nažalost, ta se odredbanije obnavljala svake godine pa su tek poslijenjegove smrti Paklenica i Plitvice ponovno pro-glašene nacionalnim parkovima, a Bijele stijenestrogim prirodnim rezervatom.

Godine 1938. Krajaèeva kuæa je bila produ-žena prigradnjom od 4 metra i izgraðena jeterasa (HP 1938, 59; 1939, 250), no veæ za vri-jeme Drugoga svjetskog rata kuæa je propala.Nesretna sudbina zadesila je krajem rata isamoga Ivana Krajaèa. Za vrijeme NDH on jeobnašao prilièno visoke funkcije (izmeðu osta-loga, bio je postavljen za vladinog povjerenikau novoosnovanom Hrvatskom planinarskomsavezu NDH), no 1945. nestao je negdje nakrižnom putu.

Odmah nakon obnove – meteorološka postaja

Nakon Drugog svjetskog rata Planinarskisavez Hrvatske zapoèeo je uz pomoæ planinaraiz Senja graditi novi dom na temeljima Kraja-èeve kuæe.

Gradnja je zapoèela 1951., a dom je otvo-ren dvije godine poslije, 27. srpnja 1953. (NP1952, 44; 1953, 291). Meðutim, umjesto Kraja-èevim imenom, kao prije rata, dom je nazvan»Žeželjevim domom« po komandantu GardeJNA generalu Milanu Žeželju. Taj se nazivmeðu planinarima nije posebno udomaæio veæsu ga naraštaji poslijeratnih planinara zvalijednostavno »Dom na Zavižanu«, premda se onzapravo ne nalazi na padinama Zavižana, negona padini vrha Vuèjaka (1645 m).

Istodobno s obnovom doma, Hidrometeo-rološki zavod NR Hrvatske, na poticaj rukovo-ditelja klimatološko-meteorološkog sektora ing.Božidara Kirigina, pokrenuo je poèetkom 1950-ih godina osnivanje planinskih meteorološkihpostaja. Buduæi da je Kirigin ujedno bio i plani-

nar, založio se da se novi zavižanski planinarskidom od poèetka iskoristi i za meteorološkepotrebe, tj. da se buduæem domaru povjere izadaæe klimatološkog motritelja. Na taj bi naèin,sretnim spojem okolnosti, meteorološkoj službiveæ 1953. bilo omoguæeno prikupljanje poda-taka na Velebitu, a planinarima osiguran stalnidomar u zavižanskom domu.

Preteèom meteoroloških motrenja na loka-ciji sadašnje meteorološke postaje može sesmatrati mjerenje oborina pomoæu totalizatorakoji je bio postavljen 4. kolovoza 1952., još prijedovršenja doma. Kada je dom dovršen, Plani-narski savez Hrvatske, zajedno s meteoro-loškom središnjicom u Zagrebu, poèeo je tražitiosobu koja bi obavljala dužnosti domara i me-teorološkog motritelja. Tu je ponudu prihvatioNikola Miškulin iz Velikih Brisnica. Službenidatum poèetka motrenja na Zavižanu s profe-sionalnim motriteljem jest 1. listopada 1953.(dakle samo 65 dana nakon otvorenja obnovlje-nog zavižanskog doma).

Božidar Kirigin imao je i zanimljivu plani-narsku karijeru. Kao mladiæ bio je èlan Omla-dinske sekcije »Mosora« u Splitu (oko 1936.),

333

Božidar Kirigin – osnivaè meteorološke postaje

Cvjetne livade, stjenoviti vrhovi, prostrane šume, obližnji Botanièki

vrt, Premužiæeva staza, daleki vidici i još mnogo toga, ali svakako i

toplina zavižanskog doma, koji postoji eto veæ 80 godina, èine

Zavižan jednim od onih mjesta na koja se vrijedi uvijek iznova vraæati

Planinarske sekcije FD »Dinamo« u Zagrebu1947. i PD-a »Zagreb« od osnutka. U Splitu sekao ðak Umberta Giromette bavio pošumlja-vanjem i održavanjem Lugarnice na Mosoru, apo dolasku u Zagreb mnogo se bavio skijanjem.Poginuo je u prometnoj nesreæi 22. kolovoza1977., putujuæi u Njemaèku na meðunarodnisastanak o alpskoj meteorologiji (NP 1977, 230;1978, 165; Poje, D.: Božidar Kirigin, u knjizi»Zavižan izmeðu snijega, vjetra i sunca«, Za-greb 2002, str. 714). Ove se godine, dakle, na-vršila i tužna obljetnica smrti osobe koja je naj-zaslužnija za uspostavu zavižanske meteoro-loške postaje. On sam ovako je zabilježio uspo-menu na poèetak meteoroloških mjerenja naZavižanu: »Izgradnjom planinarskog doma najužnom obronku vrha Vuèjak (1645 m) na visiniod 1594 m, a u suradnji s Planinarskim savezomHrvatske i planinarskim društvom u Senjupružila se 1953. godine moguænost uspostavlja-nja najviše meteorološke stanice u Hrvatskoj.Premda je za uspostavljanje ove klimatološkestanice bilo mnogo nepredviðenih poteškoæa,koje su bile prebroðene, stanica Zavižan poèelaje s redovitim mjerenjima i motrenjima 1. listo-pada 1953. godine i radi neprekidno od tada.«(Kirigin, 1973.)

Zavižanski dom bio je u poèetku obiènameteorološka postaja, s tri motrenja dnevno zaklimatološke potrebe, ali je neprestano opre-man novim ureðajima, pa je poslije postao tzv.

glavnom planinskom meteorološkom postajom.Obilježavajuæi polustoljetno djelovanje zavižan-ske meteorološke postaje, Hrvatsko meteoro-loško društvo i Državni hidrometeorološki za-vod pripremili su 2003. zanimljivu meteorološ-ku monografiju »Zavižan izmeðu snijega, vjetrai sunca«, koja svestrano predstavlja struène re-zultate dobivene iz vremenskih podataka priku-pljenih u 50 godina rada postaje na Zavižanu teživot i rad meteoroloških motritelja, ujedno iplaninarskih domara, a izdana je i prigodnapoštanska marka.

Zavižanski domariPrvih dvanaest godina o domu se brinuo i

planinare je ugošæivao Nikola Miškulin iz Veli-kih Brisnica. Uvjeti rada i življenja bili su vrloteški i on je podnio najveæi teret u prvim godi-nama postojanja planinarskog doma, mjese-cima živeæi odvojen od svoje obitelji. Kada se1962. poskliznuo i teško ozlijedio silazeæi preko

334

Tri generacije Vukušiæa: Drago, Ante i Božo (na vratima)

Zavižanske zime traju izuzetno dugo

Jezera u Krasno, poslove domara preuzeo jeDražen Vukušiæ, planinarima poznatiji podimenom Drago. On je došao na Zavižan 17.travnja 1962. i ostao vjeran Zavižanu punih 35godina. Ljubaznost i dobrotu Drage Vukušiæapamte generacije posjetitelja Zavižana i nemasumnje da su on, njegova djeca i unuci iznimnozaslužni za popularnost Zavižana i zavižanskogdoma, jer se i danas u tom domu svatko osjeæakao dobrodošao gost. Osim za funkcioniranjedoma i rad meteorološke postaje, on je zaslužanza održavanje Premužiæeve staze i pronalazakhrvatske sibireje iznad Babrovaèe, a speleobio-lozi su njegovim imenom nazvali jednog špilj-skoga kornjaša – Astagobius angustatus vukusici.Umro je prošle godine, no sjeæanje na njegaživjet æe još dugo meðu planinarima, koji su ganeizmjerno poštovali i voljeli.

Drugi naraštaj Vukušiæa kao planinarskihdomara i vremenskih motritelja na Zavižanuèine Draženova djeca: sin Ante (dosad 34 go-dine motrenja), sin Drago (12 godina), sin Luka(8 godina) i kæi Štefanija (3 godine), a treæinaraštaj èine Antini sinovi Božo i Ivan. Bez obi-telji Vukušiæ planinarski dom »Zavižan« danasgotovo da i nije moguæe zamisliti, a mnogi udom dolaze èak bez namjere da se planinarskiuspnu na neki od okolnih vrhova, veæ samokako bi se upoznali ili susreli s Vukušiæima,»najvišom obitelji u Hrvatskoj«.

Civilizacija dolazi na VelebitU poèetku je opskrba planinarskog doma

»Zavižan« bila prilièno mukotrpan zadatak.Tek je 1958. poèela izgradnja ceste od Oltaraprema Zavižanu, a 1962. cesta je stigla dosadašnjeg odvojka za planinarski dom na livadiRipištu (kod kapelice sv. Ante). Dvije godineposlije izgraðen je odvojak kojim se stiže nastotinjak metara ispred doma. Iako cesta danasomoguæava vrlo lagan prilaz sve do samogadoma, treba podsjetiti da je ona veæi dio godineneprohodna jer snježnih zapuha na njoj ima odkasne jeseni do sredine svibnja, pa i dulje.

Godine 1963. meteorološki krug pomaknutje za 6 metara radi produženja doma. Radovina dogradnji završeni su 1966. Bio je to tek po-èetak proširenja i radova koji traju sve dodanas. Naime, 1966. sazrela je zamisao o širem

planinarskom »otvaranju« Velebita, odnosnoureðenju Velebitskog planinarskog puta (VPP).Zavižan se tu nametnuo kao glavna polaznatoèka puta. PSH preuzeo je upravljanje domomod PD-a »Zavižan« iz Senja i zapoèeo pripremeza ureðenje doma radi kvalitetnog rješavanjagraðevinskih problema (prodiranja vode krozzidove za vrijeme kiše po buri, ureðenja sani-tarnog èvora, preseljenja meteoroloških sadr-žaja na kat, tako da planinarima ostane cjeloku-pno prizemlje) te namještanje doma odgova-rajuæim namještajem. Projekt obnove izradio jedipl. ing. Nenad Pauliæ, a radove je vodio tadaš-nji tajnik PSH Velimir Vinterštajger. Jedinopoduzeæe koje je pristalo u velebitskim uvje-tima izvoditi radove bilo je »Graditelj« iz Samo-bora, prvenstveno zahvaljujuæi planinarskimvezama, posebno èlana Gospodarske komisije

335

Jedno od moguæih rješenja ureðenja doma 60-ih godina20. stoljeæa (neostvareno)

HPS-a Mire Ivaniševiæa. Radovi su zapoèeli1967., a dovršeni su tek 1968., uz velike finan-cijske teškoæe i neprilike s izvoðaèem, koje suse odrazile i na kvalitetu radova.

Sve do 1968. prostorije doma osvjetljavalesu petrolejke. Tada je dopremljen prvi agregatza punjenje akumulatora radiopostaje, koji jeujedno omoguæio i prvu elektriènu rasvjetu udomu. Godine 1982. izgraðena je trafostanica is velebitske Plješivice doveden je visokonapon-ski vod. Tako je Zavižan dobio redovnu opskr-bu elektriènom strujom, a agregat se i daljekoristi kao prièuva, kad nestane struje. Sljede-

æih godina dom dobiva, prvo privremenu, azatim i stalnu telefonsku vezu.

Na poèetku svake sezone i po njenom zavr-šetku na domu su bili potrebni dodatni zahvati,od redovitog održavanja i sitnih popravaka dopovremenih opsežnih radova. Opseg radovanajviše je ovisio o financijskim moguænostimaPlaninarskog saveza i umješnosti dužnosnika daiznaðu novac i materijal za izgradnju, a radovisu se veæinom obavljali dobrovoljno i u njih suse ukljuèivali, uz èlanove Gospodarske komisijeHPS-a, dužnosnici HPS-a i planinari koji su diosvog odmora provodili radeæi u domu. Naj-opsežniji takvi radovi obavljeni su u ljeto 1991.,kad je sredstvima koja su osigurana zalaganjempredsjednika HPS-a prof. dr. Marijana Hanže-koviæa preureðen skladišni prostor i dograðensanitarni èvor.

Prije 15 godina, 3. sijeènja 1992., zavižanskije dom zamalo bio ponovno uništen. U ranimposlijepodnevnim satima zrakoplovi JNA rake-tirali su planinarski dom i obližnji poštanskirelej na velebitskoj Plješivici, ali su, sreæom,promašili dom. Na velebitskoj Plješivici tada jeubijen Mario Pavliæ, djelatnik HPT-a. DomarAnte Vukušiæ bio je za vrijeme napada u domu.To strašno iskustvo nadušak je opisao u nada-hnutom èlanku »Htjeli su ubiti Vilu Velebita«(»Sedamnaest godina na Velebitu«, HP 5-6,1992, str. 99 – 100).

Nakon završetka Domovinskog rata i po-novnog poveæanja broja posjetitelja, na domuse nastavljaju radovi na poboljšanju standardasmještaja posjetitelja i domara. Tako su urazdoblju od 1997. do 2003. preureðeni podovi,zidne i stropne obloge u blagovaonici, velikojskupnoj sobi i svim sobama na katu, izgraðenenova vodohvatnica (stara je stradala od udaragroma) i septièka jama, promijenjeni su prozorina domu i postavljeni novi stolovi u blagovao-nicama. I te su radove izveli planinari dobro-voljci.

Ljubav koja nema cijeneBrojni su planinari uložili stotine radnih

sati u zavižanski dom, a posebno je vrijedan biopokojni Nikola Aleksiæ, dugogodišnji tajnik idopredsjednik HPS-a, zajedno sa svojim surad-nicima. Aleksiæ je cijeli svoj život posvetio pla-

336

Nikola Aleksiæ, dugogodišnji tajnik HPS-a

Otvorenje Velebitskog planinarskog putaPP-a 1969.godine – govori Božidar Škerl

VLA

DIM

IR J

AG

AR

IÆ

ninarskoj organizaciji, a višedesetljetna skrb odomu »Zavižan« tek je jedna od njegovih zaslu-ga za hrvatsko planinarstvo. Osim njega, svojesu vikende i godišnje odmore gradeæi, zidajuæii ureðujuæi zavižanski dom nerijetko provodiliAleksiæeva supruga Biserka, Franjo Znika,Antun Kralj, Franjo Jerman, Milovan Dlouhy,Milan Iviæ, Boro i Ivan Èerny, Franjo Novosel,Dražen Lovreèek, Vladimir Novak, LukaAdamoviæ, Darko Domišljanoviæ i brojni drugi.I danas, kada nešto treba napraviti na Zaviža-nu, na dom dolaze raditi najviši dužnosniciHPS-a. Kronologija svih radova sastavni je diogodišnjeg izvješæa o radu HPS-a, koje se redo-vito objavljuje poèetkom svake godine u»Hrvatskom planinaru«.

Danas zavižanski dom raspolaže blagovao-nicom s 40 mjesta, kuhinjom te spavaonicamas 28 kreveta u prizemlju i na prvom katu. Na

katu je i stan domara i meteorološkog motri-telja, u kojem je jedna prostorija ureðena isklju-èivo za meteorološke potrebe.

Šire podruèje Zavižana, zajedno s Rožan-skim i Hajduèkim kukovima, jedno je od naj-ljepših planinskih podruèja u Hrvatskoj. Zbogtoga je to podruèje 1999. zaštiæeno kao nacio-nalni park, a Rožanski i Hajduèki kukovi veæ suotprije zaštiæeni kao strogi prirodni rezervat.Na Zavižan danas dolazi sve više posjetitelja,jer se glas o ljepoti sjevernog Velebita nadalekoproširio. Danas u Hrvatskoj više nema èovjekakoji nije èuo za Zavižan. Cvjetne livade, stjeno-viti vrhovi, prostrane šume, obližnji Botanièkivrt, Premužiæeva staza, daleki vidici i još mnogotoga, ali svakako i toplina zavižanskog doma,koji postoji eto veæ 80 godina, èine Zavižanjednim od onih mjesta na koja se vrijedi uvijekiznova vraæati.

337

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ