-\o. _Prima: "Press", ni jeka, j*ax 05 1/37-740

Šalje: Zoran Oštrić, Zagreb

PRVOBi'i'na AKUMUIAOIJA KAPlTftl*

Tri mjeseca nakon prvih slobodnih parlamentarnih izbora

u njenoj povijesti, u Hrvatskoj praktički ne postoji plura-

listički parlamentarni i politički život. Vladajuća stranka

shvatila je svoju pobjedu kao bjanko-ovlaštenje da Čini što

želi i bez imalo susprezanja koristi svoju "glasačku mašinu"

u baboru i općinskim skupštinama. Jednako postupe, i &i»t> tamo

gdje ima većinu u općinama, a glavna opozicijske stranka

(»KH—buP) u posvemašnjem je raspadu. Logika zbivanja sve

više nas gura u etnički sukob, gje postoje samo dvije

"stranke",± dva sukobljena kolektiviteta, H pri čemu pos-

taje praktički nemoguće sačuvati autonomiju jedinke, gSŽ. p>»

•jSBBMfr* suvremena demokracija postaje nemoguća. Politički ,borbe.

se -opariMMfc* odvijaju oko simbola uzdignutih u fetiše, a u

takvmm situacijama lako se počinje prolivati krv.

Dok se na tako bučan način gložimo oko "povijesnih"

problema, autor ovog teksta, neizlječivo iskvaren marksis-

tičkim obrazovanjem, ne može izbjeći pitanje: šta se iza

sve te halabuke događa u društvenoj "bazi", u privredi?

Kakvi su "klasni odnosi", odnosno tko je taj koji uistinu

odlučuje o uvišku rada"?

Hrvatska lisnica u hrvatskom džepuv nemam ništa

protiv, ali meni je ipak više stalo do moje, lične lisnice

u mojem vlastitom džepu.

Definitivno je odbačen EksKEKStei sistem "dogovorne

ekonomije", baziran na tzv. društvenom vlasništvu, nasuprot

olakoj tezi kako je ono uistinu "ničije vlasništvo", ono

jest, i uvijek je bilo, samo jedna specifična modifikacija

- 2 -

državnog vlasništva, jer sva vlasnička prava uistinu je

imala politička oligarhija« Wa redu jas. je reprinatizacija,

taj je proces danas u toku u svim dijelovima Jugoslavije,

svuda na isti način* u odsustvu pravne i socijalne države,

odigrava se divlja borba za komunističko nasljeđe, u kojoj

će velika većina tzv. običnih ljudi, koji su bili i ostati

će najamni radnici, otrpjeti sva težinu "prelaznog razdoblja",

bez obzira na naciju i vjeru.

Početkom veljače, kada većina još nije vjerovala da

će stvarno doći do slobodnih izbora u Hrvatskoj i &loveniji,

napisao je Uimitrije Boarov u ".uanasu":

"Političko natezanje oko vlasti u federaciji, među

republikama i u njima, u suštini je bitka za zauzimanje što

bolje pozicije za stolom na koji će biti tes:HS±HS bačeno

truplo društvene svojine."

Ovome, ni danas, ne treba ništa dodati.Hsredinom 8O-tih godina, najnapredija frakcija vlad/guće

klase u Hrvatskoj (slično je bilo i u Sloveniji, dok su u

drugim republikama vlast zadržali konzervativniji slojevi;,

oličena u navodno uspješnom privredniku Anti Markoviću

(.o njegovom "Sade Končaru"biti će malo kasnije riječi;,

shvatila je da će promjene društvenog sistema postati ne-

izbježne i da se za njih treba spremiti. Od pobjede u

političkoj bici protiv šuvara i drugih zastupnika "kulturne

revolucije", 1985« i 86. godine, toKH faktički djeluje kao

zastupnik interesa velikih menadžera - igra, zapravo, ubgu

koju u parlamentarnim demokracijama igra liberalna stranka.

Započinjući "demokratske promjene" postupali su vrlo oprezno

i promišljeno, jer im je kao i K buržuaziji u doba prije dva

stoljeća, uoči francuske revolucije (.danas, HSJO: oiBtaBB

prisustvujemo agoniji jednog političkog sistema koji je

imao mnoga obilježja feudalizma; prijetila dvostruka opas-

nosti!: od drugih, konzervativnih frakcija vlastite klase,

kao i od nekontroliranog buđenja energije narodnih masa.

Pristavši na slobodne izbore i dodajući svojem

imenu produžetak Xju auP, oni su definitivno preuzeli dis-

kurs klasične liberalne stranke, stranke desnog centra -

mogu se smatrati ljevicom samo u odnosu na klasične desni-

čarske stranke. Među komunističkim kandidatima za Sabor

više od polovice činili su direktori i drugi privredni

rukovodioci, a to reklamirali su se kao "lista uspješnih

managera", opominjali nas &JBqj "Evropa je ozbiljan posao"

i "Posao čine poslovni ljudi", uanas je ova stranka u

potpunom raspadu, velikim djelom zahvaljujući nesposobnom

rukovodstvu. Ivica načan je klasični primjer pogrešnog

čovjeka na pravom mjestu: nikako ne ostavlja utisak Čovjeka

s kojim bi se vrijedilo upustiti u ozbiljan posao. O ostalima

da i ne govorimo; Inte Marković ih sve nadmašuje za dvije

glave.

Ua li se je ^sa ovog, klasnog stajališta; dolaskom

na vlast konzervativne i populističke stranke J±uzi nešto

bitno promijenilo? Stara," nenarodna" ^antihrvatska;

vlast H gotovo bez otpora prepušta političku vlast, ali

još ima vrlo jake pozicije u privredi i tu se odmah žaraet-

nula borba, čiji odjeci povremeno dopiru u javnost, ixxitjs

samo što ih je teško čuti zbog zaglušne dreke nacionalnih

ushita, paničarenja i ?zz± KJEEKifexsx raskola. Uistinu, ta

je dreka potrebna obim stranama da prikriju ono bitno što

se događa u društvenoj bazi, u privredi - jednako kao što

je vladajućoj oligarhiji u brbiji potrebna nacionalna

histerija oko Kosova, da narod zaboravi na krčanje svojih

praznih želuca. Obe se strane pozivaju na interese naroda

(nacije;, čak i radnog naroda ponekad, i jedni i drugi

nastoje nas uvjeriti da £Bfc dobro znaju što je u našem

interesu. Ali uistinu nema velike razlike među njima, sve

su sličniji, luđmanov diskurs je nakon izbora postao manje

konzervativan, a više liberalan, neđutim, važno je uočiti

da je u borbi protiv ¥ranabritex&ziii±k feudalizmu sličnih

partikularizama (,velika moć općinskih vlasti; krupnom kapi-

talu potrebna čvrsta, jedinstvena državna vlast i posluš-

no radništvo. Ziato je taj liberalizam uočljivo lišen

suvremene socijalne komponente t,osim demagoški;, zato sve

post-moderne ideje o autonomiji regija unutar nacionalne

države nemaju šanse, zato se kola s lome na srbima, niječa-

nima i Istranima. Neočekivano, ali zakonito, za premijera je

postavljen liberalni sTSipe wesić\' $ ksqpc XEXKE3bddb» Imati će mečutim

mnogo muke sa snažnim etatističkim tendencijama na nižim

nivoima vlasti, koje u oaboru oličava dr Šime Dodan ^pandan

dogmaticarima u »KH;. HD& i bDP su uistinu feitski međusobno

bliski, ali nikako ne zbog "srboi? obi je", ne abog "kraato-

centricnosti", nego zbog "kapital-centričnosti".

Šta se uistinu zbiva? Ništa više od onoga što je prije

pola godine napisao ±soarov. Zahvaljujući političkim promje-

nama, u oligarhijske strukture moći ulaze novi ljudi, a dabitno

sa sama struktura siisacfcH ne mijenja. wije nimalo čudno što

je HU'A organizirana striktno u skladu sa principom demokrat-

skog centralizma {.legalizacija frakcija je nezamisliva; i

što se jačanje partijske discipline (,stranačke stege;

postavlja kao jedan od ključnih zadataka. U ovim bitkama

dvije frakcije, ponekad će jedna od njih doživjeti potpuni

poraz, ali u većini slučajeva doći će do kompromisa. JMeka

nas ne zavarava što pri tome BKH praktički odumire - vlada-

jućog oligarhiji on više nije potreban«.

Sjetimo se ždnnaHB afere koja je odmah nakon izbora

izbila oko "KZBGEOOC osiguravajućeg zavoda "uroatia", jedne

od najsolidnijih i najvećih financijskih ustanova u Hrvat-

skoj. Iz redova nove vlasti dolazile su žestoke optužbe da

komunistički rukovodioci* kroz transformaciju u dioničarsko

društvo, žele održati svoje položaje prisvajajući društveni

kapital. Zatim, iznenada, prestale su stizati nove vješti,

o "tome se prestalo pisati, btari i novi vlastodršci su se

iza tapeciranih vrata dogovorili o podjeli vlasti.

U slučaju "nade Končara", giganta sa 23.00O zaposlenih,

iz kojeg potiču i Ante Marković i bivši predsjednik »KH

btanko btojčević, sukobi su još umjesnije skriveni od javnosti,

Wakon povratka u -bazu" btojčević nije izabran u novi, sedmo-

člani upravni odbor, iako je u njemu navodno pet članova

»KH. j?ia izborima su radnici, naravno, listom glasali za Ruz..

novi predsjednik Izvršnog vijeća fc>0 Trešnjevka

C naravno, tiDZ-ovac^ je također stari Končarevac.•*

Početkom srpnja, javnost je šokirala vijest da je«

predsjednik upravnog odbora, dr rsožidar vrančić, izvršio

samoubojstvo. Sirile su se razne priče o sukobima i pro-

nevjerama, ali u štampi je to komentirao samo splitski

šund-tabloid "fc>Tn, koji je,"hrabar"kao i uvijek, svu krivicu

bacio na pokvarene koinunjare.

Još prije nego što je preuzeo dužnost, btipe nesić

je govorio kako "imamo informacije o pojačanoj pljački

društvenog vlasništva. TO moramo spriječiti, jer to što se

pljačka stvoreno je žrtvom i mukom svih radnika". Mislio je

prije svega na činjenicu da je u Hrvatskoj od sredine pHBle

godine oko 700 direktora i durgih privrednih rukovodilaca

otvorilo privatna poduzeća, ne napuštajući svoj položaj u

društvenom poduzeću. Ponekad faktički potpisuju ugovore

- 6 -

sami sa sobom, a ne treba ni pričati kakve su malverzacije

tu moguće, jjo sada nismo saznali što je Huž. faktički uči-

nila da se takve stvari spriječe.

U slučaju giganta kao što je "nade Koncar" takvi

postupci nisu dovoljni, bredinom lipnja završen je proces

pretvaranja u dionaičarsko društvo u društvenom vlasništvu,

uz brojne sukobe i manipulacije, usprkos činjenici što neka

poduzeća uciužena u složeno poduzeće "nade Koncar" ^ranije

SOU.K) nisu izglasali odluku o transformaciji. Pri tome je

primjenjen genijalni recept po kojem KK postaje holding-kom

p a n i j a , fcBqprx:Kmi.ii:K2ixoLxssKXKJE tzv. "kompanija-ma jka" : ona

emitira dionice (, svaka u vrijednosti od 10.OuO.000 dinara),

koje "kupuju" udružena poduzeća O'Kompanije-kćerke" ) , a

odmah zatimU taj itKEgoc faktički nepostojeći kapital

"majka" uža: ulaže natrag u "kćerke".

Ova metoda do sada je primjenjivana naročito u t>loveniji,

o čemu je pisao npr. dr rsogomir ftovač. u slučaju nK, ovom

operacijom "stvoren11 je dioničarski kapital od oko sto

miliona dolara, koji bi trebao poboljšati bonitet ove inače

propale socrealističke tvrtke i privuci novi kapital.

sitno je pri tome da Kadnički savjet gubi svaku važnost,

upravni odbor dobio je golema ovlaštenja, a jedini koji ga

kontrolira je skupština, u kojoj su naravno opet direk-

tori i čbo: drugi rukovodeći ljudi. Oni, faktički, igraju

ulogu vlasnika i pripremaju se za drugi krug privatizacije

kada će se emitirati i eksterne dionice i time će oni

istinski preuzeti ulogu vlasnika. Istovremeno je radnicima

objašnjavano da ee se članovi skupštine samo

igrati vlasnika, te da &K. zapravo i nema svoje imovine jer

će slijedećih 20 gisbix godina samo vraćati dugove, pa da

ako ne izglasaju pretvorbu u d. d. interna banka nK neće

- 7 -

više plaćati dugove pojedinih poduzeća i svi će u stečaj

itsl. Ljudi koji su doveli poduzeće na prosjački štap sada

objašnjavaju radnicima da bez njihove mudrosti neće biti

moguće prevariti "biemens11 ili neku drugu stranu kompaniju

da uloži novac i otkupi njihove dugove. U jednom poduzeću,

radnički savjet nije htio izglasati odluku bez dodatnog

savjeta, pa su pozvali prof. Jakšu uarbića^: sa Pravnog

fakulteta u Zagrebu, savjetnika Ante Makrovića za dionice,

da im stvar objasni. Od njega su čmli lakonski: nbve vam je

boje nego društveno vlasništvo".

Kova vlast odobrila je ovu "preobrazbu" preko člana

republičke vlade dra uražena Kalođere, uglednog ekonomista

(.nije član ED'Ć,) koji je i ranije kao savjetnik u tome

učestvovao, -rako je i došlo do kompromisa: neukim HuZ-ovcima

potrebni su stari "poslovni vukovi", kakvi su - takvi su, a

ovima je pak potrebna pomoć države zbog nedostatka novca,

carinske zaštite itd. Osim toga, biti će im potrebna i

politička podrška kada radnici počnu štrajkati, jer zbog

zastarjele tehnologije (.godinama se ulagalo u zapošljavanje

nove radne snage, pretežno niskih kvalifikacija, umjesto u

nove tehnologije; uK može biti konkurentan na svjetskom

tržištu isključivo nudeći vrlo niske cijene, zasnovane na

slabo plaćenoj radnoj snazi. &HB3pcštiBxii3s±x Kada ideološke

manipulacije sa opasnostima koje prijete naciji postanu

nedovoljne, na scenu će stupiti hrvatski redarstvenici.

Onaj dio hrvatske lisnice koji pripada radnicima biti će

sve tanji, a što se tiče onih koji ubiru profit - kapital

nema domovine, on ne priznaje ničiji suverenitet.

10. kolovoza 1990.