AGRESIVNO I PROSOCIJALNO PONAANJE

AGRESIVNO I PROSOCIJALNO PONAANJEAgresija

Agresija je ponaanje kojem je u osnovi namjera da se nanese teta, da se neko fiziki ili psihiki povrijedi.

Fiziki ili verbalni napad predstavlja aktivnu agresiju. tetne posljedice takve agresije nisu samo fizike ozljede i bol nego i ugroavanje linosti napadnute osobe. Pasivna agresija uzrokuje tetne posljedice namjernim nepoduzimanjem akcije. Takav je primjer kada se namjerno ne ini nita to bi moglo ukloniti ili ublaiti patnju i bol osobe prema kojoj postoji osjeaj neprijateljstva ili mrnje.

Na pojavu agresivnog ponaanja djeluje vie meusobno povezanih biolokih, psiholokih i situacijskih faktora. Da li e se agresivno ponaanje u odreenoj situaciji ostvariti ili e ono biti suspregnuto, ovisi o uenju poeljnih oblika ponaanja pod utjecajem kulturalnih i socijalnih normi, i strahu od eventualnih posljedica takvog ponaanja.

Nekada su preovladavala shvatanja da je izvor ovjekove agresivnosti uroen, bioloki zasnovan agresivni instinkt. Prema tom tumaenju agresivno ponaanje je karakteristika cijele ljudske vrste, bioloki je ugraeno, programirano. Takvom objanjenju proturjee primjeri tradicionalnih, primitvnih naroda koji uope ne pokazuju agresivno ponaanje, a nemaju ni rijei koje oznaavaju nasilje i rat. Iako se, dakle, ovjekova agresija ne moe smatrati instinktivnom, ona ima svoju bioloku osnovu. To su ponajprije tjelesne promjene koje prate emocije. Pojavljuju se uz osjeaj ljutnje i neprijateljstva, u frustrativnim situacijama i situacijama koje su doivljene kao prijetee. Tjelesne promjene, meutim, same za sebe ne uzrokuju agresiju nego djeluju posredno. Tjelesne promjene poveavaju spremnost na agresiju.

Postoje i psiholoki izvori agresije. Jedan od eih izvora agresije je stanje neugode i napetosti izazvano frustracijom. To je nagonsko stanje koje potie agresivne tenje. to je frustracija intenzivnija, to je vea vjerovatnoa da e se ostvariti agresivno ponaanje. Agresija je, meutim, samo jedan od mnogih oblika reagiranja u frustracijskoj situaciji. Frustracija ne dovodi uvijek do agresije. Isto tako, nije ni svaka agresija izazvana frustracijom. I drugi izvori neugode izazivaju agresivne porive. Posebno snaan poticaj agresivnog ponaanja jest otvorena verbalna ili fizika prijetnja, a jo vie napad. To je izvor snane agresivne tenje koju je teko inhibirati. U ovom je sluaju agresivna reakcija izazvana agresijom.

Agresija, kao i drugi sloeni oblici ponaanja, pod jakim su utjecajem procesa uenja. Iskazivanje i inhibicija agresije mogu biti naueni uvjetovanjem ili drugim vrstama uenja, posebno socijalnim uenjem. Mnoga su istraivanja pokazala da odobravanje i nagraivanje agresije poveavaju njeno pojavljivanje, a zabrana i kazna smanjuju agresiju. Otro kanjavanje uz upotrebu sile moe, meutim, imati suprotan uinak. Nerijetko roditelji fiziki kanjavaju dijete da bi ga oduili od agresivnog ponaanja. Takav pokuaj suzbijanja agresije nije djelotvoran zbog dva razloga. Prvo, zato to izaziva u djetetu ljutnju koja potie agresivno ponaanje. Drugo, zato to takvi roditeljski postupci predstavljaju model agresivnog ponaanja koje dijete ui.

Agresivno ponaanje ui se opaanjem ponaanja i drugih osoba koje slue kao modeli. Na osnovu ponaanja modela ui se nain izraavanja agresije, odnosno koliko je ona prikladna u odreenim situacijama i da li se to isplati.

Agresivno ponaanje najee je socijalno nepoeljno i nastoji se u procesu socijalizacije suzbiti zabranama i kaznama. Zato umjesto direktne agresije, usmjerene na izvor frustracije ili drugi izvor agresivnih tenji, esta je i pomaknuta agresija, koja je usmjerena na druge dostupne i doputene ciljeve: na mlaeg brata, fiziki slabiju ili nezatienu osobu itd.

Fizika agresija i drugi zabranjivani i kanjavani oblici otvorenog izraavanja bijesa mogu biti inhibirani. Tada se agresivni porivi ostvaruju na prikrivenom, esto verbalnom planu. Izraavaju se u obliku zlobnih primjedbi, negativizmom ili neverbalnim znakovima odbojnosti.Prosocijalno ponaanje

Ponaanje usmjereno dobrobiti drugih, pomaganju drugima u nevolji i zadovoljavanju njihovih potreba naziva se prosocijalnim ponaanjem.

Pruanje pomoi osobi u nevolji zavrni je in sloenog procesa odluivanja. Taj proces prolazi niz faza koje odreuju konani ishod da li e se ostvariti ili nee prosocijalno ponaanje.

Da bi se pomoglo, prvo treba uoiti dogaaj, tj. osobu u nevolji. Tek kada je osoba u nevolji uoena zapitat emo se o tome koliko je ugroena i da li joj je pomo potrebna. Ocjena ugroenosti ovisi o vidljivom i pretpostavljenom stanju i karakteristikama rtve, o situaciji i osobinama potencijalnog pomagaa. Npr., neko moe leati na ulici zato to je pijan ili zato to je bolestan. Ako promatra zakljui da je rije o pijanom, a ne bolesnom ovjeku, manja je vjerovatnoa da e mu pomoi. Odluka o pomoi ne ovisi samo o tome koliko je neko ugroen nego i o ocjeni da li je ta osoba zasluila da joj se pomogne.

Nadalje, vanu ulogu ima i ponaanje drugih prisutnih osoba. Ako neko od prisutnih priskoi u pomo, njegovo ponaanje slui kao model prikladnog reagiranja u takvoj situaciji. Osim toga, takvim postupkom se upozorava da opasnost stvarno postoji i da je pomo potrebna. Da li to znai da vei broj prisutnih daje veu sigurnost osobi u nevolji i poveava vjerovatnou da e joj pomo biti pruena? Prva eksperimentalna istraivanja prosocijalnog ponaanja, posveena ba tom problemu, pokazala su upravo suprotno. Ustanovljen je tzv. efekt posmatraa: to je vei broj prisutnih potencijalnih pomagaa, smanjuje se spremnost pojedinca da pomogne, a produava se vrijeme do pruanja pomoi. Kada je samo jedan ovjek prisutan, osjeaj odgovornosti i obaveze da neto poduzme poveava se. Ako nita ne uradi, ugroena osoba e dalje patiti, pa e se on osjeati krivim. Kada su, meutim, i drugi prisutni, ne osjea se sam odgovornim za sudbinu ugroene osobe. Jer, odgovornost je podijeljena na vie osoba. On vie nije jedini koji treba pomoi.

Ponekad nije lako procijeniti opasnost i odluiti da li je pomo zaista potrebna. Ako drugi prisutni nita ne poduzimaju, to pojedincu moe biti znak da osoba nije stvarno ugroena. To je ujedno primjer kako ponaanje drugih ljudi slui kao osnova za osobnu procjenu situacije. Prolazei, na primjer, ulicom uoimo otar verbalni i fiziki sukob mukarca i ene. To moe biti samo obiteljska svaa, ali i ne mora biti, pa bi ugroenu enu trebalo zatititi. Ako je u pitanju obiteljska svaa, a mi odluimo zbog pogrenog tumaenja dogaaja ipak intervenirati, osjeat emo se poslije pred drugima nelagodno i smijeno. Zavaeni par moe negodovati radi uplitanja, a moe se i okrenuti protiv nas.

Ponaanje potencijalnog pomagaa usmjereno je smanjenju nepoeljnih, a poveanju poeljnih posljedica. Uzmimo za primjer donoenje odluke o pomoi rtvi prometne nesree. Cijena pomaganja ukljuuje utroeno vrijeme, nelagodno emocionalno stanje, obavezu kasnijeg svjedoenja. S druge strane, pomaganje je moralna obaveza, donosi javno priznanje, zahvalnost unesreenog, samopotovanje i uklanja osjeaj krivnje koji bi se pojavio kada pomo ne bi bila pruena. U takvoj i slinim situacijama odluka o pruanju pomoi motivirana je vaganjem poeljnih i nepoeljnih posljedica. Pomo se prua kada je oekivani dobitak vei od oekivanog gubitka. Na taj nain moe se objasniti zato ljudi radije pomau osobi ije priznanje vie cijene i koja im moe uzvratiti naklonost.

Postoji razlika izmeu pomaganja drugima zato da bi se postigla osobna korist i osjeaja zadovoljstva koji proizlazi iz toga to smo nekom pomogli i ublaili njegovu patnju. U prvom je primjeru pomaganje drugima sredstvo, a u drugom je cilj i predstavlja altruistiko ponaanje.

Altruizam je izraen u tenji prema dobrobiti drugih, u postupcima pomaganja, rtvovanja i odricanja koji nisu izazvani oekivanjem koristi i nagrade. Vana psiholoka osnova altruizma jest empatija. Empatija predstavlja uivljavanje u emocionalno stanje druge osobe, razumijevanje njena poloaja i suosjeanje.PAGE 3