Haley Alex Korjeni,knjiga prva

1.POGLAVLJE

U rano proljee 1750. godine, u selu Juffureu, udaljenom etiri dana putovanja uzvodno od obala Gambije u Zapadnoj Africi, rodilo se muko dijete Omoru i Binti Kinte. Silovito se probijajui iz snanog, mladog Bintina tijela, djeak je bio isto tako crn kao ona,prljav i klizav od njene krvi i silno se derao. Dvije izborane babice, stara Nyo Boto i djetetova baka Yaisa, radosno su se smijale kad vidjee da se rodio djeak. Po drevnim predanjima, prvoroeni djeak predskazivao je posebne milosti Alaha,ne samo roditeljima djeaka nego i obiteljima njihovih roditelja,a k tome treba dodati jo i ponosno saznanje da e roenjem djeaka porasti ugled imenu Kinte, te da se nee ugasiti. Bilo je to sat prije prvog glasanja pijetla, i uz brbljave glasove Nyo Boto i bake Yaise, prvi zvuk koji je dijete ulo, bilo je prigueno, ritmiko bomp-a-bomp-a-bomp drvenih tuaka kojima su ostale ene u selu mrvile zrna kuskusa u stupama, pripravljajui tradicionalni zajutrak od kae skuhane u zemljanom loncu iznad vatre ograene sa tri kamena. Uski,plaviasti stupovi dima izvijali su se prema nebu, otrog i ugodnog mirisa, iznad malog, pranjavog zaseoka okruglih nastambi od blata, kad je Kajali Demba,seoski alima, otpoeo svoje nosno zapijevanje, pozivajui muku eljad na prvu od pet svakodnevnih molitava koje se odvajkada upuuju Alahu, sve otkako se bilo tko iv mogao sjetiti. urno se podiui sa svojih leajeva od bambusove trske i tavljenih koa, i navlaei grube pamune halje, mukarci sela Juffure ustro su koraali prema mjestu odreenom za molitvu, gdje je alimamo predvodio slubu:Alahu ekber! Lailahe illallah! Nakon molitve, dok su se mukarci vraali u svoje nastambe na zajutrak, Omoro je dotrao meu njih,sjajui od radosti i uzbuenja, i obavijestio ih o svom prvoroenom sinu.estitajui mu, svi su mukarci ponavljali rijei o znamenju budueg blagostanja. Svaki je mukarac, vrativi se u kolibu, primio od svoje ene zdjelu kae. Odlazei zatim u svoje kuhinje u stranjem dijelu kolibe, ene su prvo hranile djecu, a zatim bi konano i same dorukovale. Kad su zavrili s jelom, muevi su uzimali kratke motike zakrivljenih dralja, na kojima je seoski kova obloio drvena sjeiva metalom, i odlazili na cjelodnevni rad u polju, gdje je trebalo pripremiti zemlju za uzgoj kikirikija i kuskusa i pamuka, to je bio posao mukaraca kao to je uzgajanje rie bilo posao ena u toj vreloj, raskono plodnoj savani Gambije. Prema pradavnom obiaju,slijedeih sedam dana za Omora e postojati jedan jedini zadatak s kojim e se morati ozbiljno pozabaviti,izabiranje imena za svog prvoroenog sina. Mora odabrati ime u kojem e biti sadrana povijest i obeanje, jer su ljudi njegova plemena, Mandinge,vjerovali da se u djetetu razvija sedam osobina one osobe ili stvari po kojoj je nazvano. U tom tjednu razmiljanja, Omoro je u svoje i u Bintino ime posjetio svako domainstvo u Juffureu i svaku je obitelj pozvao na ceremoniju imenovanja novoroenog djeteta koja e se, prema tradiciji, odrati na osmi dan njegova ivota.Tog e dana, poput svog oca i oca njegova oca, taj novi sin postati lanom plemena. Kad je osvanuo osmi dan, seljani su se,ve u rano jutro okupili ispred kolibe Omora i Binte.ene iz obje obitelji donijele su na glavama trbuaste posude s obrednim kiselim mlijekom,te slatkim munko kolaima od smrvljene rie i meda. Karamo Silla, seoski jaliba, bio je tu sa svojim tang tang bubnjevima,tu je i alim,i arafang Brima Cesay,koji e jednog dana biti djeakov uitelj, tu su i dva Omorova brata,Janneh i Saloum,koji su poli na daleki put kako bi prisustvovali ceremoniji im je doprla do njih govorom bubnjeva prenoena vijest o roenju njihovog neaka. Dok je Binta ponosno drala novoroeno dijete, obrijali su malianu mali komadi prvom kosom pokrivene lubanje,kako se to odvajkada uobiajilo da se uini na taj dan,a sve su se ene glasnim uzvicima divile ljepoti djeteta. Zatim su se svi utiali kad je jaliba poeo udarati u bubnjeve. Alim je izgovorio molitvu nad posudama s kiselim mlijekom i munko-kolaima, a dok je alim molio, svatko je od prisutnih gostiju desnom rukom dotaknuo rub posude, izraavajui tako potovanje prema hrani. Zatim se alim okrenuo da se pomoli iznad novoroenog djeteta i zaklinjao je Alaha neka mu podari dug ivot,uspjeh u njegovim nastojanjima da uvea ugled i ponos, te daruje mnogo djece svojoj obitelji, selu i plemenu,i na kraju, neka mu podari snagu i hrabrost kako bi zavrijedio i osvjetlao ime koje e sada primiti. Zatim je Omoro istupio pred okupljene stanovnike Juffurea. Pribliivi se svojoj eni, podignuo je novoroene, i dok su svi gledali u njega, on tri puta apne u uho svoga sina ime koje je za njega izabrao.To je bilo prvi put to je to ime izgovoreno kao ime tog djeteta,jer Omorovo je pleme vjerovalo kako svako ljudsko bie ima pravo da prvo sazna tko je. Ponovo se oglasio tang tang, Omoro je sada apnuo ime djeteta na uho Binti i ona se ponosno i zadovoljno osmjehnula. Zatim je Omoro apnuo ime arafangu koji na to istupi pred seljane.Prvo dijete Omora i Binte zvat e se Kunta! uzviknuo je Brima Cesay. Kao to su znali svi prisutni gosti,bilo je to drugo ime djetetova pokojnog djeda, Kairabe Kunte Kinta, koji Je u Gambiju doao iz svoje rodne Mauritanije, te je ovdje narod Juffurea spasio smrti od gladi, oenio se bakom Yaison i zatim asno, sve do svoje smrti, sluio Juffureu kao seoski sveti ovjek. Jedno po jedno, arafang je izgovarao imena mauritanskih predaka o kojima je djeakov djed, stari Kairaba Kunta Kinte, esto priao. Imena su bila slavna i brojna, i sezala su u prolost vie od dvije stotine kia.Potom je jaliba opet poeo udarati u tang tang, a sav je okupljeni narod izvikivao usklike divljenja i potovanja prema tako uglednom rodu. Vani, ispod mjeseca i zvijezda, sam sa svojim sinom te osme noi, Omoro je obavio posljednji in ceremonije imenovanja djeteta. Nosei malog Kuntu na svojim snanim rukama, Omoro je otiao do ruba naselja, podigao dijete licem prema nebu i tiho rekao: Fend kiling dorong leh zvarrata ka iteh tee.( Gledaj i zapamti, jedino je ovo vee od tebe. )

2. POGLAVLJE

Bilo je vrijeme sjetve i uskoro su trebale pasti prve kie. Na svim su njivama muevi Juffurea slagali visoke plastove suhe trave i palili ih kako bi lagani povjetarac raznio pepeo i oplodio tlo. A ene su na poljima rie ve sadile zelene mladice u itko blato. Dok se Binta oporavljala od poroda, njezino je polje rie obraivala baka Yaisa, ali sada je Binta bila spremna ponovo preuzeti na sebe svoje dunosti. S Kuntom u pamunom povezu na leima,Binta je pola s ostalim enama,neke su od njih, kao i njezina prijateljica Jankay Touray, nosile svoju novoroenu djecu,a uz njih i zaveljaj koji je svaka od njih nosila na glavi,do izdubljenih kanua na obali seoskog bolonga, jednog od mnogih krivudavih kanala u koje se razlijevala rijeka Gambija, poznatog pod imenom kamby-bolongo. Kanui su hitro poletjeli niz bolong, u svakome po pet do est ena koje su snano upirale o svoja kratka, iroka vesla,i svaki put kad bi se nagnule naprijed, zabadajui veslo u vodu i upirui se o nj,Binta bi osjetila toplu i meku teinu Kunte na svojim leima. Zrak je bio teak od jakog, oporog mirisa mangrove i opojnih mirisa ostalih biljaka i stabala kojima su bile gusto obrasle obje obale bolonga. Uznemirene prolaskom kanua, brojne obitelji babuna, probuene od sna, poele su kretati, skaui naokolo i tresui resama palmovih grana. Divlje svinje su roktale i groktale, hitajui u zaklon visoke trave i grmlja. Prekrivajui blatne obale, na tisue je pelikana, aplji, roda, galebova, gnjuraca i kljunaa prekidalo doruak i uzbueno promatralo prolazak kanua.Neke od manjih ptica podigle su se u zrak,grlice, guske, gnjurci, vodomari,kruei i otro kriei,sve dok se uljezi nisu udaljili. Dok su kanui rezali namrekanu, uzbibanu povrinu bolonga, jata bjelica iskakala su slono iz vode, izvodei svoj srebrnasti ples, i uz pljusak bi ponovo nestajale u vodi. Za bjelicama su jurile velike, prodrljive ribe, ponekad s toliko pohlepe da bi, zaletjevi se, pljesnule ravno u kanu, a ene bi ih onda zatukle i spremile u stranu za slasnu veeru. Meutim, ovog su jutra bjelice neometano plivale oko njih. Vijugavi bolong odveo je ene u kanuima iza okuke u drugu, iru pritoku, i kad su se tamo pojavile, zrak se ispuni lepetom bezbrojnih krila, a golemi, ivi sag ptica koje su ovamo dolazile s mora, blistajui svim bojama duge, podie se i ispuni nebo. Povrina vode, zamraena olujnim ptijim oblakom i izbrazdana udarcima njihovih krila, iarala se otpalim perjem dok su ene nastavile veslatiKako su se pribliavale movarnim pliacima na kojima su generacijama ene Juffurea gajile ru, kanui su poeli prolaziti kroz ustreptale oblake komaraca, a zatim su se jedan za drugim nosom zabili u prilaze napravljene od guste, vrsto ugaene trave. Trava je sluila kao mea i oznaivala je kojoj eni pripada koje od polja gdje su smaragdno zeleni izdanci mlade rie ve nadvisili povrinu vode za itavu irinu dlana. Kako je o veliini polja svake pojedine ene odluivao svake godine nanovo savjet starjeina Juffurea, a odreivala se prema broju usta koje je ena morala nahraniti riom,Bintino je polje jo uvijek bilo malo.udljivo odravajui ravnoteu pri izlasku iz kanua zbog djeteta na leima, Binta napravi nekoliko koraka,a onda se naglo zaustavi,gledajui iznenaena i sretna majunu sojenicu od bambusa, natkrivenu strehom od palmova lia. Dok je ona raala, Omoro je doao ovamo i sagradio taj zaklon za njihovog sina. Karakteristino za mukarce, nita joj o tome nije rekao. Kad je podojila dijete i napravila mu gnijezdo u zaklonu,Binta se presvukla u radnu odjeu koju je donijela sa sobom u zaveljaju i, gazei teko kroz blato i vodu, izala je u polje. Saginjui se gotovo do zemlje, s nogama u vodi, izvlaila je zajedno s korijenjem iznikle mladice korova koji bi, ako ga ne bi poupala, brzo prerastao i uguio riu.A svaki put kad bi Kunta zaplakao, Binta bi izala iz polja i odlazila da ga nahrani u hladu njegove sjenice. Tako se mali Kunta svakodnevno sunao na suncu i uivao u njenosti svoje majke.U svojoj kolibi u selu, Binta bi svake veeri,nakon to bi pripremila i odnijela veeru Omoru,mekala kou svog djeteta maui ga od glave do pete maslacem od sjemena si drveta, a zatim bi ga,rijetko bi kada to propustila ponosno pronijela kroz selo do kolibe bake Yaise, gdje bi dijete doekalo jo vie poljubaca i coktavih usklika divljenja.Zatim bi ga obje natjerale da glasno protestira,rasplakavi ga upornim stiskanjem njegove glavice, nosa, uiju i usnica kako bi ih pravilno oblikovale. A katkada bi Omoro oduzeo svog sina enama i ponio bi dobro umotani zaveljaj u svoju kolibu, muevi su oduvijek stanovali odvojeno od ena, gdje bi djetetovim oima i prstima dopustio da istrauju razne privlane stvari kao to je na primjer bila, saphie-amajlija iznad uzglavlja Omorovog kreveta, postavljena tamo da odagna zle duhove.Kuntinu znatielju privlailo je sve to je bilo areno,posebno lovaka torba njegovog oca, izraena od koe i tada ve gotovo posve prekrivena kami koljkama,po jedna za svaku ivotinju koju je Omoro osobno donio u selo za hranu.I Kunta bi zadovoljno gukao pred dugakim, svinutim lukom i trepetom strijela u tobolcu, objeenom blizu njega. Omoro se osmjehnuo kad se siuna ruica ispruila i uhvatila tamno,vitko kopije iji je drak bio uglancan silnom uporabom.Doputao je Kunti dirati svaku stvar u kolibi osim molitvenog ilima koji je vlasniku svetinja. I tako, kad bi bili sami u oevoj kolibi, Omoro bi Kunti priao o sjajnim i smjelim djelima koja e njegov sin initi kad odraste. Konano bi odnio Kuntu natrag u Bintinu kolibu kad bi dolo vrijeme da ga majka ponovo podoji. Bilo gdje se nalazio, Kunta je uglavnom bio zadovoljan i uvijek bi brzo zaspao, bilo da ga je Binta ljuljala u krilu ili se naginjala nad njega dok bi leao kraj nje u njezinom krevetu, tiho mu pjevuei neku uspavanku poput ove: Moje nasmijeeno dijete, Nazvano imenom svog plemenitog pretka. Jednoga dana e postati velikim lovcem ili ratnikom, koji e svom ocu biti na ponos. Ali ja, ja u te se uvijek sjeati ovakvog. Ma koliko da je Binta voljela svoje dijete i mua, ipak je osjeala i vrlo odreen strah, jer muslimanski su muevi esto izabirali i uzimali drugu enu upravo u razdoblju kad bi prve ene dojile. Omoro zasad jo nije doveo drugu enu, a kako Binta nije eljela da on zapadne u iskuenje, smatrala je da mali Kunta mora to prije prohodati, jer s time prestaje razdoblje dojenja. Tako je Binta spremno pomagala Kunti kad je, negdje oko trinaestog utapa, pokuao napraviti prve nesigurne korake. I nedugo zatim, ve je uspio teturati naokolo bez pomoi njene ruke. Binti je zbog toga laknulo upravo toliko koliko je to Omora ispunilo ponosom, a kad je Kunta zaplakao traei da ga nahrani, Binta je sinu umjesto dojke dala nekoliko vrstih udaraca po maloj stranjici i pruila mu tikvicu sa kravljim mlijekom.

3. POGLAVLJE

Prole su tri kie, a bilo je ono mravo razdoblje kada je selo ve gotovo sasvim iscrpilo zalihe ita,i ostale suene hrane od posljednje etve.Mukarci su odlazili u lov, ali su se vraali samo sa nekoliko malih antilopa i gazela i neto onih nezgrapnih ptica to ive u grmlju,jer u tom razdoblju uareno je sunce ve do mulja isuilo tolika pojilita u savani da se sva vea i bolja divlja povukla duboko u umu,upravo u vrijeme kad su ljudi iz Juffurea trebali svu svoju snagu za obavljanje poslova oko sjetve.ene su ve morale u svakodnevni obrok kuskusa i rie dodavati neukusne sjemenke bambusa i suho lie baobaba, neugodnog okusa. Dani gladovanja poeli su tako rano da je selo moralo rtvovati pet koza i dva vola vie nego zadnji put, potkrepljujui tim rtvama molitve koje su upuivali Alahu neka potedi selo smrti od gladi. Konano se uareno nebo naoblailo,laki se povjetarac pretvorio u otar vjetar i iznenada, kao i uvijek, poele su kiice, slijevale su se tople i blage dok su seljaci kopali omekalu zemlju u duge, ravne redove, pripremajui je za sjeme. Znali su da sjetva mora biti zavrena prije nego ponu velike kie. Slijedeih nekoliko dana, ujutro nakon doruka, umjesto da svojim kanuima odlaze na riina polja, ene su oblaile tradicionalnu odjeu plodnosti, napravljenu od irokog zelenog lia koje je simboliziralo zelenilo mladog ita, i odlazile su na prekopane njive svojih mueva. Jo prije nego bi se pojavile, uli su se njihovi glasovi kako se diu i sputaju u monotonoj melodiji drevne molitve njihovih predaka neka kuskus i kikiriki i druge sjemenke koje su nosile u zemljanim posudama na glavama, puste snano korijenje i neka rastu. Koraajui jedna iza druge slono, u ritmu, bose,ene bi tri puta otpjevale molitvu i obile oko svake njive.Zatim su se razdvojile i svaka je pola za jednim od ratara, a oni su hodali niz pripremljene brazde i svakih nekoliko centimetara bi nonim palcem napravili rupu u zemlji. U svaku takvu rupu ena bi zatim spustila sjemenku, pokrila je palcem i otila do slijedee rupe. ene su radile vie od mukaraca, jer osim to su morale pomagati muevima, obraivale su i riina polja i povrtnjake koji su se nalazili u blizini kuhinja. Dok je Binta sadila luk,jam-krumpir,tikve,manioku i kisele rajice,mali je Kunta provodio dane u igri pod budnim nadzorom nekoliko baka, koje su se brinule za svu djecu iz sela to su pripadala u prvi kafo,a on je ukljuivao svu djecu mlau od pet kia.I djeaci i djevojice trali su naokolo goli kao mlade ivotinje,neki od njih tek su bili poeli izgovarati prve rijei. Sva su djeca, kao i Kunta, brzo rasla, smijui se i skviei dok su se lovila oko divovskog debla seoskog baobaba, igrala se skrivaa ili natjeravala pse i kokoi da se razbjee u uskomealoj guvi dlake i perja. Meutim, sva bi se djeca,ak i ona najmanja, poput Kunte ,vrlo brzo umirila i pourila zauzeti mjesto kad bi jedna od baka obeala ispriati priu. Iako jo nije mogao razumjeti mnoge rijei,Kunta bi iroko rastvorivi oi gledao starice koje su svoje prie popraale tako vjernim pokretima i umovima da se djeci priinjalo kako se sve to doista tu pred njima i dogaa. Iako je bio jo sasvim mali, Kunta bi ve prepoznao neke prie koje mu je ve ranije ispriala njegova baka Yaisa kad bi je otiao posjetiti u njezinoj kolibi. Meutim, ba kao i svi njegovi drugovi iz prvog kafa, i Kunta je smatrao da je od svih baka najbolja pripovjedaica omiljena, tajanstvena i udna starica Nyo Boto. elave lubanje, duboko izborana lica, crna kao dno kuhinjskog lonca, s vjeitim prutiem korijena limun trave koji je stalno vakala i koji joj je, poput ticala kakvog insekta, strao izmeu ono nekoliko preostalih zuba,a koji su bili jarke naranaste boje od bezbrojnih kola oraha to je sisala,stara bi se Nyo Boto, uz mnogo stenjanja, smjestila na svoju nisku klupicu. Iako je uvijek gunala, djeca su znala da ih voli kao da su joj roena, a ona je uostalom uvijek tvrdila da su oni svi njezina djeca. Okruena malianima, progunala bi: Hoete li da vam ispriam priu..?Hoemo!sva bi djeca povikala u jedan glas,nestrpljivo se gurkajui u napetom iekivanju. Zatim bi starica poela priu onako kako su svi pripovjedai Mandingo-plemena uvijek poinjali priati: U neko vrijeme, u nekom selu,ivjela je neka osobaTo je bio mali djeak, rekla im je, otprilike njihovih kia, i taj je djeak jednoga dana otiao na obalu rijeke i tamo naao krokodila uhvaenog u mreu. Pomozi mi! zazvao ga je krokodil. Pojest e me! viknuo je djeak. Neu! Doi ovamo! rekao je krokodil. Na to je djeak priao krokodilu i istog su ga trena epali njegovi zubi nanizani u dugakim raljama. Zar zlom uzvraa moju dobrotu? vikao je djeak. Naravno, odgovori mu krokodil ne otvarajui ralje. Tako ti je u ivotu. Djeak to nikako nije htio vjerovati i krokodil onda pristane da jo saeka i ne proguta djeaka dok o tome ne uju miljenje prva tri svjedoka koji e onuda proi. Prvi je naiao neki stari magarac. Kad ga je djeak upitao to on o tome misli, magarac je odgovorio: Sad kad sam ostario i vie ne mogu raditi, gospodar me je otjerao u divljinu da me poderu leopardi!Vidi? ree krokodil.Slijedei je tuda proao stari konj koji im je rekao isto to i magarac. Vidi? ree krokodil. Zatim je naiao debeljukasti zec koji ree: Dakle, ne mogu dati dobar odgovor dok ne vidim kako se sve to odigravalo od poetka. Gunajui, krokodil rastvori ralje da bi mu ispriao kako je bilo,a djeak iskoi i otri dalje od obale rijeke, gdje je bio siguran. Da li ti voli meso krokodila? upita ga zec. Djeak potvrdno odgovori. A tvoji roditelji? Djeak opet potvrdi. Pa eto ti krokodila koji samo eka da ga strpa u lonac.Djeak otri i vrati se s mukarcima iz svoga sela koji mu pomognu ubiti krokodila. Ali, zajedno s ljudima iz sela je doao i jedan zvuolo-pas koji je, dok su oni ubijali krokodila, gonio, uhvatio i zaklao onog zeca. I tako je krokodil ipak bio u pravu,ree Nyo Boto. Doista je u ivotu tako da se dobro esto plaa zlom. Eto, to sam vam htjela ispriati kao priu. Budi blagoslovljena, dao ti bog snage i obilja! uzvratila su djeca zahvalno.Zatim su druge bake dole meu djecu sa zdjelama punim svjee prenih kukaca i skakavaca.U nekom drugom razdoblju,to bi bilo samo ukusno predjelo, meutim sada, prije velikih kia, kad je razdoblje gladovanja ve bilo poelo,preni insekti morat e djeci zamijeniti podnevni obrok, jer je u ostavama veine obitelji preostalo jo samo nekoliko pregrti kuskusa i rie.

4. POGLAVLJE

Sad su ve gotovo svako jutro padali kratki, svjei pljuskovi, a izmeu dva pljuska Kunta i njegovi vrnjaci uzbueno bi se razletjeli po selu. Moja je! Moja! vikali su kad bi vidjeli lijepu dugu koja se u luku sputala do zemlje i uvijek se priinjala nekako blizu. Meutim, kie su donijele i oblake leteih insekata iji bi estoki ubodi i ugrizi brzo potjerali djecu nazad u kolibe.Zatim su, iznenada, kasno jedne noi, poele velike kie i ljudi su se skutrili u svojim hladnim kolibama, sluajui vodu kako udara o krovove od palmova lia, promatrajui bljeskanje munja i smirujui djecu kad bi kroz no zatutnjali gromovi. Izmeu dva proloma oblaka uo bi se samo lave akala, zavijanje hijena i kreket aba. Kie su se vratile slijedee noi, i slijedee, i opet slijedee,uvijek su padale samo nou ,poplavivi nizinu uz rijeku, pretvarajui njihove njive u movare, a selo u blatno jezero. Ipak, svakog jutra prije doruka, svi bi se mukarci probijali kroz blato do male damije Juffurea i zaklinjali Alaha neka poalje jo vie kie, jer njihov je ivot ovisio o tome hoe li voda dovoljno natopiti tlo prije nego pripekne sunce i saee svaku biljku iji korijen ne uspije nai dovoljno vode da preivi.U vlanoj djejoj kolibi, slabo osvijetljenoj i loe zagrijanoj vatrom od suhih granica i komada osuene kravlje balege, naloenoj u plitkoj rupi iskopanoj u zemljanom podu kolibe, stara Nyo Boto priala je Kunti i drugoj djeci o onoj stranoj godini kada, kako se sjeala, nije palo dovoljno velikih kia. Bez obzira na to koliko neto bilo strano, Nyo Boto bi se uvijek sjetila nekog vremena kad je bilo jo gore. Nakon dva dana velike kie,priala im je, dole su suneve jare. Unato upornih molitvi Alahu, plesanju tradicionalnog plesa kie i svakodnevne rtve od dvije koze i jednog vola,ipak se sve to je iz zemlje raslo poelo suiti i umirati.ak su presuile i lokve u umama, priala je Nyo Boto, i prvo su umske ptice, a zatim i druge umske ivotinje, bolesne od ei, poele dolaziti na seoski bunar. U kristalno prozirnom nebu svake bi noi sjale tisue zvijezda, puhali su hladni vjetrovi i sve je vie i vie ljudi obolijevalo. Oito, Juffure je bilo u vlasti zlih duhova. Oni koji su jo bili sposobni za to,nastavili su s molitvama i plesovima,i konano su rtvovani i posljednja koza i posljednji vol.inilo se da je Alah Juffureu okrenuo lea. Neki,stari, slabi i bolesni, poeli su umirati.Drugi su odlazili iz Juffurea i obilazili druga sela, nadajui se da e ih netko tko ima hrane primiti kao robove, samo da neim napune eluce, a oni koji su ostali u selu obeshrabreno su leali u kolibama. Tada je, ree Nyo Boto, Alah usmjerio korake marabuta Kairabe Kunte Kinta prema izgladnjelom, umiruem selu Juffureu.Vidjevi patnje naroda Juffurea, on je kleknuo i molio se Alahu,gotovo bez imalo sna i krijepei se tek povremeno s nekoliko srkuta vode ,punih pet dana. Uvee petog dana velika se kia spustila poput potopa i spasila Juffure. Kad je Nyo Boto zavrila priu,druga su djeca s novim potovanjem gledala Kuntu koji je nosio ime svog uglednog djeda, mua bake Yaise. Jo i prije nego to je uo tu priu, Kunta je zamijetio na koji se nain roditelji druge djece obraaju Yaisi, i osjetio da je Yaisa znaajna osoba, ba kao to je to zacijelo bila i Nyo Boto. Velike su kie nastavile padati svake noi,sve dok Kunta i druga djeca nisu primijetila kako odrasli,prolazei selom teko izvlae noge iz blata, upadajui do lanaka, pa ak i do koljena u mulj, a ponekad su se ak sluili kanuima kako bi se prebacili od mjesta do mjesta. uo je Bintu kad je Omoru priala kako su riina polja poplavljena nabujalim vodama bolonga. Drhui od hladnoe, gladni, oevi su gotovo svaki dan rtvovali Alahu dragocjene koze i volove,krpali oteene krovove, uvrivali omekale zidove koliba i molili Boga da im njihove zalihe rie i kuskusa potraju do slijedee etve. Meutim, Kunta i njegovi prijatelji, budui da su jo bili samo mala djeca, nisu grevitoj gladi u svojim elucima obraali toliko pozornosti koliko igrama u blatu,meusobnom rvanju i klizanju na golim stranjicama u skliskom mulju. Ipak,zaeljevi se ponovno sunca,djeca bi mahala ruicama prema olovnosivom nebu i uzvikivala,onako kako su to vidjeli da ine njihovi roditelji: Sini, sunce, ubit u ti kozu!ivotvorna kia donijela je cijeloj prirodi svjeinu i raskono obilje. Ptice su posvuda pjevale.Granje drvea i sve biljke rasprsnule su se mirisnim cvjetovima, crvenkastosmede, ljepljivo blato pod njihovim nogama, svakoga bi jutra osvanulo prekriveno novom prostirkom od latica jarkih boja i zelenog lia koje bi kia pokidala u toku noi. Ali usred te raskoi prirode, bolest se nezadrivo irila medu stanovnicima Juffurea, jer nijedna od plodina bogatog uroda nije jo bila dovoljno sazrela za jelo. I odrasli i djeca gladno su zurili u tisue mesnatih mango-plodova i majmunskih jabuka, pod kojima su se svijale grane,ali zeleno je voe bilo tvrdo kao kamen, a oni koji bi ga zagrizli, povraali bi i razboljeli se. Sama kost i koa!uzviknula bi baka Yaisa, cokui jezikom, svaki put kad bi ugledala Kuntu.Zapravo je njegova baka bila isto tako mrava kao i on, jer sad je ve svaka ostava u Juffureu bila sasvim ispranjena. Ono malo krava, bikova, koza i kokoi u selu, to jo nije zavrilo u loncu ili bilo podesno kao rtva, trebalo je odrati na ivotu i hraniti jer inae slijedee godine nee biti priploda, kozlia, telia i pilia. Tako su se ljudi poeli hraniti raznim glodavcima, korijenjem i liem koje su skupljali u samom selu, i izvan sela,a potraga za hranom bi poinjala s izlaskom sunca i zavravala kad bi zalo sunce. Da su muevi ak i otili u ume, u lov na divlja,kako su to inae esto inili u neko drugo doba godine, sada ne bi imali snage dovui ulov do sela. Plemenski tabui branili su Mandingo-ljudima jesti meso majmuna i babuna kojih je bilo u izobilju,isto tako nikada ne bi dotakli brojna kokoja jaja to su leala naokolo, niti koju od milijuna velikih zelenih aba jer su ih smatrali otrovnima. A kao pravovjerni muslimani, radije bi umrli nego okusili meso divljih svinja koje su esto u krdima dolazile rovati usred sela. Ve su stoljeima obitelji dugonogih roda gradile gnijezda na najviim granama seoskog ceiba-stabla,a kad bi se izlegli mladi,odrasle su rode neprekidno letjele do bolonga i natrag,donosei mladima tek ulovljenu ribu.Paljivo ekajui pravi trenutak, bake i djeca nahrupili bi pod stablo, kriei i nabacujui se kratkim tapovima i kamenjem prema gnijezdima.esto bi u toj guvi,galami razjapljeni kljun mlade rode promaio ribu, riba bi promaila gnijezdo i preletjevi kroz gustu kronju,pljesnula na zemlju.Djeca su se borila koje e prvo dograbiti ribu, i neija bi obitelj te veeri imala gozbu. Ako bi neki kamen od onih to su ih djeca bacala prema gnijezdu, sluajno pogodio nezgrapnu, paperjem pokrivenu mladu rodu, mladune bi ponekad ispalo iz visokog gnijezda zajedno s ribom i, tresnuvi o zemlju, uginulo ili se teko ozlijedilo, te veeri bi nekoliko obitelji veeralo juhu od rode. Meutim, takvi su obroci bili rijetki. Kasno uveer svaka bi se obitelj okupila u svojoj kolibi, donosei sve ono to su pojedinci uspjeli skupiti preko dana,moda ak i krticu, ili pregrt masnih larvi, ukoliko su imali sree, i od svega toga skuhali bi lonac juhe, koja bi, dobro zapaprena i zainjena mirisnim zainima da bi joj se popravio ukus, te veeri bila sva njihova hrana. Ali je takvo jelo samo ispunilo eludac, a nije davalo snage. I tako su ljudi Juffurea poeli umirati.

5. POGLAVLJE

Sve ee i ee selom bi odjeknulo vriskavo kukanje neke ene. Sretni su bili oni najmanji koji su jo bili premladi da shvate, jer ak je i Kunta ve bio dovoljno star da zna kako kukanje znai da je upravo umro netko tko je bio voljen.Obino bi u toku poslijepodneva donosili u selo,nepokretnog na volovskoj koi, ponekog bolesnog ratara koji je izaao posjei korov na svojoj njivi. Bolest je poela izazivati otekline nogu kod nekih odraslih. Drugi su oboljeli od groznice od koje su se bolesnici naizmjence jako znojili i tresli od zimice. A kod sve su se djece, po rukama i nogama, prvo pojavile male otekline koje su vrlo brzo postale vee i bolne,zatim su se otvorile i iz njih se poela cijediti ruiasta tekuina to bi se ubrzo pretvorila u gusti, uti, smrdljivi gnoj koji je privlaio rojeve krupnih muha. Bol od velikog otvorenog ira na nozi natjerao je maloga Kuntu da posrne kad je jednog dana pokuao potrati. Udario se pri padu, drugovi u igri pomogli su mu ustati,a bio je uplaen,plakao je, i elo mu je krvarilo. Kako su i Binta i Omoro bili u polju,djeca su ga urno odvela u kolibu bake Yaise koja se ve mnogo dana nije bila pojavila u djejoj kolibi. Yaisa je izgledala vrlo slaba, koa na njezinu izmravjelu licu napela se preko kostiju, a leala je znojei se ispod volovske koe na leaju od bambusa. Ali kad je ugledala Kuntu,skoila je s leaja i oprala mu ranjeno elo.vrsto ga je zagrlila i naredila drugoj djeci da otre i donesu kelelalu mrave. Kad su se djeca vratila, baka Yaisa je vrsto stisnula raspuklu kou na Kun-tinom elu, a zatim je na ranu stavljala jednog po jednog mrava. Kad bi mrav gladno zabio svoja snana klijeta u meso s jedne i druge strane rane, ona bi mu vjeto otkinula tijelo, ostavljajui glavu s klijetima u rani,tako je nastavila sve dok mravljim glavama nije zaila itavu ranu.Nakon to je istjerala drugu djecu iz kolibe, rekla je Kunti neka legne i odmori se uz nju na krevetu. Kunta je leao i sluao njezino teko disanje dok je ona neko vrijeme utjela.Zatim je ruka bake Yaise pokazala na hrpu knjiga poslaganih na polici kraj njezinog uzglavlja. Govorei tiho i polako, baka je Kunti ispriala neto vie o njegovom djedu, kome su, rekla je, pripadale i te knjige. U svojoj rodnoj Mauritaniji, Kairaba Kunta Kinte napunio je bio trideset i pet kia kad mu je njegov uitelj, glavni marabut, podijelio blagoslov i time ga uinio svetim ovjekom, priala je baka Yaisa. Kuntin je djed u tome slijedio obiteljsku tradiciju svetih ljudi obitelji Kinte, koja je poela prije mnogo stotina kia, jo u Starom Maliju. Kad je uao u etvrti kafo i postao mukarac, zamolio je starog marabuta da ga primi za svog uenika i slijedeih je petnaest kia putovao s marabutovom druinom,enama, robovima, uenicima, kravama i kozama, dok je starac hodoastio od sela do sela, sluei Alahu i njegovim podanicima.Po pranim stazama i blatnim potocima, pod arkim suncima i hladnim kiama, kroz zelene doline i vjetrovite pustare, priala je baka Yaisa, putovali su tako od Mauritanije prema Jugu. Nakon to je primio posveenje u svetog ovjeka, Kairaba Kunta Kinte nastavio je lutati sam jo mnogo Mjeseevih ciklusa, obilazei razna mjesta u Starom Maliju, kao to su Keyla, Djeela, Kangaba i Timbuktu, skrueno padajui niice pred velikim svetim starcima i molei ih neka mu udijele blagoslov za uspjeh, to bi mu svi rado podijelili.A zatim je Alah upravio korake mladog svetog ovjeka prema jugu i konano u Gambiju, gdje se prvo bio zaustavio u selu Palaki N'Ding. Za kratko su vrijeme ljudi u ovom selu shvatili, vidjevi skore plodove njegovih molitvi,da je tog mladog svetog ovjeka Alah obdario posebnom milou. Bubnjevi za dojavljivanje proirili su tu vijest kroz cijelu zemlju, i ubrzo su ga druga sela pokuala pridobiti za sebe, aljui mu glasnike po kojima su mu nudili mlade djevojke za ene, na poklon robove, krave i koze. I uskoro je sveti ovjek doista otiao u drugo selo, ovaj put u selo Jiffarong, ali samo zbog toga to ga je Alah tamo uputio,budui da mu ljudi iz Jiffaronga nisu imali to ponuditi osim zahvalnosti za njegove molitve.Ovdje je uo za selo Juffure u kojem ljudi boluju i umiru zato to nije bilo velike kie. I tako je konano stigao u Juffure, ree baka Yaisa, gdje je zatim pet dana neprekidno molio, sve dok Alah nije poslao veliku kiu koja je spasila selo. Saznavi za veliko djelo Kuntinog djeda, sam kralj Barra, koji je vladao ovim dijelom Gambije, osobno je mladom svetom ovjeku poklonio izabranu djevicu za njegovu prvu enu, a njezino je ime bilo Sireng. Sa Sireng, Kairaba Kunta Kinte zaeo je dva sina i nazvao ih je Janneh i Saloum. Priajui, baka Yaisa se bila pridigla i sada je uspravno sjedila na leaju od bambusa. Tada je,ree Yaisa sa sjajem u oima ,ugledao Yaisu kako plee seoruba ples! Imala sam tada petnaest kia!,iroko se osmjehnula, otkrivajui krezube desni. Nije mu trebao nikakav kralj da za njega izabere novu enu!Ona pogleda Kuntu. U mom je trbuhu zaeo tvog oca Omora. Te noi, u kolibi svoje majke, Kunta je dugo leao budan, razmiljajui o onome to mu je ispriala baka Yaisa. Mnogo puta dosad Kunta je sluao o svom djedu, svetom ovjeku, ije su molitve spasile selo i kojega je kasnije Alah uzeo k sebi. Ali Kunta nikada dosad nije pravo shvatio da je taj ovjek bio otac njegova oca, da je Omoro njega poznavao isto onako kako on sada poznaje Omora, da je baka Yaisa Omorova majka kao to je Binta njegova majka. Jednoga e dana i on nai enu kao to je Binta da mu rodi njegovog sina.A taj e sin opet Kunta se okrene na drugu stranu, zaklopi oi i slijedei ove duboke misli, polako utone u san.

6. POGLAVLJE

Slijedeih nekoliko dana, malo prije zalaska sunca, nakon to bi se vratila s riinih polja, Binta bi poslala Kuntu na seoski bunar da joj donese tikvu svjee vode,kojom bi zatim skuhala juhu od bilo ega to bi uspjela nai. Zatim bi ona i Kunta odnijeli malo te juhe preko sela u kolibu bake Yaise. Kunti se inilo da se Binta sporije kree i primijetio je da joj je trbuh jako velik i teak. Dok bi se baka Yaisa bunila, govorei slabanim glasom kako e njoj uskoro biti opet bolje, Binta bi poistila i pospremila kolibu.A onda bi ostavila baku Yaisu, poduprvi je u sjedeem poloaju,na njezinu leaju da pojede zdjelu juhe s komadiem Bintinog nadomjeska za kruh, umijeanog od praha kojim su bila prekrivena suha crna zrna divlje akacije. Zatim se jedne noi Kunta probudio i shvatio da ga to otac grubo trese za ramena. Binta je na svom krevetu tiho stenjala, a u kolibi su osim njih, hitro se kreui amo-tamo,bile jo Nyo Boto i Bintina prijateljica Jankav Tourav. Omoro je s Kuntom pohitao na drugi kraj sela,gdje je Kunta, udei se to se to zapravo dogaa, ubrzo ponovo zaspao na krevetu svog oca. Ujutro je Omoro opet probudio Kuntu i rekao mu: Ima brata. Podiui se brzo na koljena i trljajui oi, Kunta pomisli kako to mora biti neto osobito kad je tako razveselilo njegovog inae uvijek strogog i ozbiljnog oca. Po podne je Kunta, s ostalima iz svoga kafa, upravo bio u potrazi za neim to bi se moglo pojesti, kad ga je zazvala Nyo Boto i povela ga u kolibu da vidi Bintu. Binta je izgledala izmorena i sjedila je na rubu kreveta, njeno milujui djetece u svom krilu.Kunta je trenutak tako stajao, pomno promatrajui sitno, naborano crno stvorenje,zatim je pogledao nasmijeena lica dviju ena nagnutih nad djetetom i primijetio da je iznenada nestao Bintin veliki trbuh na koji se ve bio navikao. Izaao je iz kolibe ne progovorivi ni rijei, a zatim, nakon to je neko vrijeme nepomino stajao pred vratima kolibe, umjesto da se vrati svojim prijateljima, otiao iza oeve kolibe i tamo je sjedio sam i razmiljao o onome to je vidio. Kunta je nastavio spavati u Omorovoj kolibi jo i slijedeih sedam noi, ali to kao da nitko nije primijetio, niti se zbog toga zabrinuo, toliko su svi bili zao-kupljeni novom bebom. Ve je poeo misliti kako ga njegova majka vie ne eli a ni otac,kad ga, uveer osmog dana,Omoro pozove da zajedno sa svim ostalim fiziki sposobnim stanovnicima Juffurea, doe pred kolibu svoje majke i uje koje je ime Omoro izabrao za njegovog brata, a to je bilo , Lamin. Te je noi Kunta dobro i mirno spavao,ponovo u svom vlastitom krevetu, pokraj majke i novog brata. Meutim, ve za nekoliko dana, im joj se vratila snaga, nakon to bi neto skuhala i dala za doruak Kunti i Omoru, Binta bi uzela malog brata i odlazila u kolibu bake Yaise, gdje je provodila vei dio dana. Po zabrinutim licima Binte i Omora, Kunta je shvatio da je baka Yaisa teko bolesna. Nekoliko dana kasnije, kasno poslije podne, Kunta i njegov kafo, brali su mango-plodove koji su konano sazreli. Natukli bi na najbliem kamenu vrstu, naranasto utu kou ploda, zatim bi odgrizli vrh i isisali meko, slatko meso voa. Skupljali su u koare majmunske jabuke i divlje orahe, kad Kunta odjednom zauje poznati glas kako jaue iz pravca kolibe njegove bake. Tijelom su mu proli hladni srsi jer bio je to glas njegove majke, prodoran u naricanju nad mrtvacem kakvo je Kunta u posljednjih nekoliko sedmica tako esto sluao. Druge su se ene odmah pridruile Bintinom otrom vriskanju i naricanje se ubrzo proirilo cijelim selom. Kunta je bezglavo pojurio prema bakinoj kolibi. U guvi oko kolibe Kunta ugleda oajnog Omora i staru Nyo Boto koja je gorko plakala.Ve za nekoliko trenutaka poeo je odjekivati tobalo bubanj, a jaliba je glasno izvikivao dobra djela bake Yaise, koja je poinila u toku svog dugog ivota u Juffureu.Ukoen od zaprepatenja, Kunta je tupo gledao kako mlade, neudate ene iz sela podiu guste oblake praine udarajui po tlu irokim lepezama od upletene trave, kako se po obiaju inilo kada netko umre. Nitko inilo se nije primjeivao Kuntu. Kad su Binta, Nyo Boto i jo dvije druge ene, kukajui ule u kolibu, ljudi pred kolibom pali su na koljena i spustili glave.Kunta odjednom brizne u pla, koliko od tuge, toliko i od straha.Uskoro je dolo nekoliko mukaraca s velikom, svjee rascijepanom kladom, koju su poloili na zemlju ispred kolibe. Kunta je gledao kako ene iznose iz kolibe tijelo njegove bake,umotano od vrata do stopala u bijelu pamunu tkaninu i polau ga na ravnu plohu klade. Kroza suze, Kunta je gledao narikae kako sedam puta obilaze u krugu oko Yaise,izgovarajui molitve i monotono uzvikujui,dok je alim otegnutim glasom govorio da je otila kako bi uz Alaha i svoje pretke provela vjenost. Kako bi joj dali snage za taj put, mladi neoenjeni mukarci njeno su oko njezinog tijela poslagali kravlje rogove ispunjene svjeim pepelom. Nakon to se veina narikaa udaljila od odra,Nyo Boto i druge stare ene, zauzee svoja mjesta u blizini mrtvog tijela, stiskajui se jedna uz drugu, plaui i steui glave rukama.Uskoro zatim mlade ene donijee najvee ciboa lie koje su uspjele nai, kako bi njime zatitile od kie glave starica dok budu bdjele nad mrtvom Yaisom.Dok su starice tako sjedile, seoski su bubnjevi priali o baki Yaisi do duboko u no. U maglovito jutro, prema obiajima predaka, samo su mukarci Juffurea,oni koji su jo mogli hodati,poli u pratnji mrtvog tijela do mjesta za pogrebe, koje nije bilo daleko izvan sela, ali kamo inae nitko nikada ne bi odlazio, jer su Mandingo, uz duno potovanje, osjeali i strah od duhova svojih predaka. Iza mukaraca koji su nosili tijelo bake Yaise, poloeno na rasjeenu kladu, iao je Omoro, nosei na jednoj ruci svog novoroenog sinia, a drugom rukom drei ruicu malog Kunte, koji je bio previe ustraen da bi mogao plakati. Iza njih su ili drugi mukarci iz sela.Ukoeno, u bijelo platno umotano tijelo, spustili su u svjee iskopanu rupu u zemlji i pokrili ga odozgo gusto pletenom prostirkom od bambusa.Na tu su prostirku zatim nabacali trnovito grmlje koje je trebalo zatititi grob od hijena, a potom su na sve to nabacali i vrsto nabili kamenje i na kraju podigli humak od svjee iskopane zemlje. Nakon tog dogaaja Kunta mnogo dana gotovo uope nije ni jeo, ni spavao, niti se htio odazvati pozivima svojih prijatelja iz prvog kafa koji su ga pozivali da im se pridrui. Toliko je tugovao da ga je Omoro jedne veeri poveo u svoju kolibu i tu, sjedei uz njegov leaj i obraajui mu se tako blago i njeno kao nikada ranije, rekao neto to je olakalo Kuntinu tugu. Rekao mu je kako u svakom selu ive tri skupine ljudi. Prva skupina, to su oni koje moe vidjeti kako oko tebe hodaju, jedu, spavaju i rade. Druga su skupina preci kojima se baka Yaisa sada pridruila. A trei ljudi ,tko su oni? pitao je Kunta. Trea skupina, ree mu Omoro . to su oni koji jo ekaju na svoje roenje.

7. POGLAVLJE

Kie su prole pa je izmeu blistavog plavog neba i vlane zemlje zrak oteao od mirisa raskonih divljih cvjetova i plodova. Rana jutra su opet odjekivala od udaraca tukova u stupama dok su ene tucale proso, kuskus i zemne orahe,to jo nisu bili plodovi ovogodinje etve nego urod rano izniklog sjemenja, zaostalog u zemlji nakon prologodinje etve. Mukarci su ili u lov i donosili u selo ukusne, uhranjene antilope, te su, nakon to bi razdijelili meso seljanima, strugali i tavili koe. A ene su marljivo brale zrele crvenkaste mang-kano-bobice, tresui grm nad prostirkom rairenom po tlu, a zatim bi te bobice suile na suncu prije nego bi ih smrvile u stupama i odvojile od sjemenki ukusno futo-brano.Nita se nije bacalo. Sjemenke bi prelile vodom i zatim kuhale, zajedno s usitnjenim prosom, dok se ne bi raskuhale u slatkastu kau koja je Kunti, a i svima ostalima, bila dobrodola sezonska zamjena za uobiajeni doruak od kuskusa. Svaki dan je bilo sve vie hrane i moglo se primijetiti kako selom poinje strujati novi ivot.Mukarci su ustrije koraali odlazei na njive i vraajui se uveer kuama,ponosno nadgledajui bogati urod koji e uskoro biti spreman za etvu. Nabujala se rijeka sada naglo povlaila i ene su svakodnevno veslale do faroa i istile posljednje ostatke korova medu visokim, zelenim redovima rie. A selo je ponovo odjekivalo galamom i smijehom djece koja su se nakon duge sezone gladovanja opet vratila igri. Trbuii su se sada punili hranjivim jelima, irevi se osuili u kraste i otpali,i djeca su jurila po selu i veselila se kao opsjednuta. Jednog bi dana nahvatali velike skarabeje na gnojitu, pa bi ih poreali da se utrkuju, bodrei najhitrijeg da istri iz kruga ucrtanog prutom u praini. Drugog bi dana Kunta i Sitafa Silla, njegov najdrai prijatelj koji je ivio u kolibi odmah pokraj Bintine, napali na visoki zemljani humak i sruili ga, a zatim bi promatrali slijepe termite bez krila koji su unutra ivjeli, kako naviru u tisuama, panino bjeei. Ponekad bi djeaci istjerali iz njezine rupe jednu od onih malih vjeverica koje ive u zemlji i trali bi za njom sve dok im ne bi umakla u grmlje. A nita im nije bilo drae nego kamenjem i vikom straiti jata malih,smeih dugorepih majmuna dok bi prolazili pokraj sela. Neki bi se majmuni okretali, pa se i sami nabacili kamenom na djecu prije nego bi se pridruili svojoj vritavoj brai na najviim granama stabala. I svakog bi se dana djeaci rvali, hvatajui se, ruei jedan drugog na lea, stenjui, grabei oko sebe i skaui ponovo na noge kako bi poeli opet sve iznova, svaki od njih sanjajui o danu kad e moda ba on postati jedan od ampiona svoga sela u rvanju i biti izabran da se ogleda u tekim borbama sa ampionima iz drugih sela na natjecanjima koja se odravahu u toku etvenih sveanosti. Odrasli koji bi proli pokraj djece, ozbiljnih su se lica priinjali da ne vide i ne uju kako Sitafa, Kunta i ostatak njihovog kafa,ree i urlaju kao lavovi,trube kao slonovi i groku kao divlje svinje, ili kako se djevojice ,odvojeno od djeaka igraju majki i supruga, kuhajui, njegujui lutke ili mrvei kuskus u stupama. Meutim, ma koliko bila zanesena igrom, djeca nikada nisu propustila iskazati svakom odraslom potovanje, onako kako su ih majke nauile da im je dunost odnositi se prema starijima.Utivo gledajui odrasle u oi, djeca bi pitala: Kerabe?(Ima li mir?) A odrasli bi odgovarali:Kerabe doronga( Samo mir)Ako bi netko od odraslih pruio ruku,djeca bi jedno za drugim prilazila, uhvatila bi objema svojim rukama pruenu ruku i zatim bi,s dlanovima prekrienim preko prsiju, stala u stranu i saekala da se onaj ovjek udalji. Kuntu su kod kue tako strogo odgajali da se njemu inilo kako svaki njegov pokret izaziva Bintino ljutito puckanje prstima,ukoliko ga, dapae, ne bi dohvatila i poteno iibala.Za vrijeme obroka dobio bi zvrku u glavu samo ako bi ga Binta uhvatila da su mu oi uperene bilo kamo osim u zdjelu ispred njega. Ako bi pak nakon razuzdane igre itavog dana, prije povratka u kolibu propustio oprati sa sebe svaku trunku prljavtine, Binta bi dograbila otru spuvu ili aku slame i komad sapuna to ga je sama pravila, i tako bi ga poela ribati da se Kunti inilo kako e mu zderati svu kou. Ako bi se ikada usudio zuriti u majku ili oca, ili u bilo koju drugu odraslu osobu, pljuska bi doletjela isto tako brzo kao i onda kad bi poinio jednako ozbiljnu pogreku i usudio se prekinuti razgovor bilo koga od odraslih. A naprosto je bilo nezamislivo da bi se ikada usudio izrei bilo to osim istine. Ali, kako se njemu obino nije inilo da ima nekog razloga za laganje, on nikada i nije lagao.Iako, ini se, Binta nije tako mislila, Kunta se, koliko god je to mogao, trudio biti dobar djeak i ubrzo je sva kod kue nauena pravila pristojnosti poeo pri-mjenjivati u ponaanju prema drugoj djeci. Kad bi meu djecom dolo do razmirica, to se esto dogaalo, a ponekad bi se ak razvilo i do grubih rijei i puckanja prstima,Kunta bi se uvijek okrenuo i bez rijei otiao od njih, pokazujui tako dostojanstvo i vladanje samim sobom to su kako ga je majka bila nauila,osobine kojima se pleme Mandingo oduvijek najvie ponosilo. Pa ipak, skoro svake veeri Kunta bi dobio batina zbog neke pakosti koju bi uinio svom malom bratu,obino bi ga plaio stranim rezanjem,ili bi se spustio na sve etiri oponaajui babuna, kolutajui oima i udarajui akama kao apama po podu.Dovest u tuobaba!viknula bi majka na Kuntu kad bi izgubila strpljenje, a Kunta bi se onda uvijek strano prestraio, jer su bake esto priale o tim dlakavim, udnim bijelim ljudima, crvenih obraza, koji su krali ljude i u svojim ih velikim kanuima odvodili daleko od njihovih domova.

8. POGLAVLJE

Iako su Kunta i njegova druina u vrijeme kad bi sunce zalazilo, obino ve bili i umorni i gladni, ipak bi se utrkivali tko e se prije popeti na neko manje drvo i pokazati prstom krvavu loptu na horizontu. Sutra e biti jo ljepe! uzvikivali bi. A kad bi se na nebu pojavio polumjesec, simbol Alaha, ak su i odrasli u Juffureu brzo jeli veernji obrok kako bi se to prije mogli okupiti ispred koliba u sve guem sumraku i vikanjem, pljeskanjem i udaranjem o bubnjeve pozdraviti mjesec. Ali kad bi oblaci sakrili mlaak, kao to je bilo ove noi, narod bi se, ustraen, brzo raziao, a mukarci su odlazili u damiju moliti za oprotenje, jer skriveni je mlaak znaio da su nebeski duhovi nezadovoljni narodom Juffurea. Nakon molitve, mukarci su poveli svoje zastraene obitelji do seoskog baobaba, gdje je te noi ve uao jaliba, zagrijavajui na maloj vatri kozju kou bubnja za poruke do najvee mogue zategnutosti. Trljajui oi jer su ga pekle od dima jalibove vatre, Kunta se sjetio kako bi ga ponekad nou probudili bubnjevi koji su se javljali iz raznih sela. Probuen, leao bi mirno i pozorno oslukivao, zvui i ritam bubnjeva bili su toliko nalik na govor da bi na kraju uspio razumjeti poneku rije i shvatiti poruke koje su obino javljale o gladi ili o poasti, ili o napadu i paleu u nekom selu, u kojem su ljudi pobijeni ili su ih ukrali i odveli. Objeena o baobab pokraj jalibe, visila je kozja koa iarana znakovima za sporazumijevanje, a koje je na arapskom ispisao arafang. U treptavom odsjaju vatre, Kunta je gledao kako jaliba poinje kvrgavim krajevima svojih svinutih palica udarati brzo i otro u razliite toke na koi bubnja. Bila je to hitna poruka najbliem vrau neka doe u Juffure i istjera zle duhove. Ne usuujui se pogledati mjesec, ljudi su urili u kolibe i uplaeno se zavlaili u krevete.Ali, od vremena do vremena kroz no bi stizao do Juffurea govor dalekih bubnjeva,koji su poput jeke ponavljali iz drugih sela poziv vrau. Drhtei ispod kravlje koe, Kunta se dosjetio kako to znai da je i njihov mlaak noas zastrt oblacima. Slijedeeg su dana mukarci Omorovih godina morali pomagati mlaim mukarcima iz sela pri uvanju sad ve gotovo posve zrelih polja,kako bi odbranili usjeve od poasti gladnih ptica i babuna. Djeake iz drugog kafa upozorili su neka naroito budno nadziru koze koje su oni vodili na pau, a majke i bake,zadravale su se blie uz malu djecu i dojenad nego to su to inae inile.Najvea djeca iz prvog kafa, ona Kuntinog i Sitafinog uzrasta, dobila su zadatak da se igraju malo dalje izvan visoke ograde koja je okruivala selo, kako bi mogli na vrijeme zapaziti,ako se neki stranac sluajno pone pribliavati stablu putnikakoje je stajalo nedaleko od mjesta gdje su se igrali. Djeca su pozorno motrila, ali tog dana nijedan se stranac nije pribliio selu.Doao je slijedeeg jutra,neki veoma stari ovjek koji se pri hodu oslanjao o drveni tap i koji je na elavoj glavi nosio veliki zaveljaj. Ugledavi ga, djeca su viui uletjela u selo kroz seoska vrata.Nyo Boto je urno ustala i epajui otila do velikog tobalo-bubnja po kojem je poela udarati,i tako su mukarci, potravi sa njiva nazad u selo, uspjeli stii trenutak prije nego je vra doao do vrata u ogradi i uao u Juffure. Kad su ga seljani okruili,vra je poao do baobaba i briljivo poloio na zemlju svoj zaveljaj.Naglo unuvi, istresao je zatim iz neke vree od kozje koe hrpu sasuenih stvari,malu zmiju, donju eljust hijene, majmunsko zubalo, kost iz krila pelikana,noge razliitih vrsta peradi i neko korijenje udna izgleda. Ogledavi se oko sebe, nestrpljivim je pokretima rastjerivao zamuklu gomilu neka mu dadu vie mjesta,i ljudi su se odmicali od njega, a vrau se itavo tijelo poelo tresti i izvijati ,oigledno napadnuto zlim duhovima iz Juffurea. Tijelo svetog ovjeka uvijalo se, lice mu se iskrivilo, oi su mu divlje kolutale, dok su njegove drhtave ruke pokuavale natjerati tapi u njegovoj ruci,koji se tome oito odupirao,da doe u dodir s onom hrpicom tajanstvenih stvari.Kad je uz nadljudski napor vrhom tapia konano dotaknuo onu hrpu, vra se srui na lea i ostane leati kao gromom pogoen.Ljudi su zapanjeno uzdahnuli. Ali, polako, vra je poeo oivljavati. Zli duhovi su potjerani. Kad se vra s naporom podigao na koljena, odrasli iz Juffurea,iscrpljeni, ali konano odahnuvi,otrae do koliba i ubrzo se vratie nosei darove koje je vra svakako morao primiti od njih. Starac je nove darove pridodao svom zaveljaju, ve povelikom i tekom od darova iz drugih sela, u kojima je bio prije Juffurea, i ubrzo je nastavio put kako bi se odazvao slijedeem pozivu. U svojoj velikoj milosti, Alah se jo jednom udostojao potedjeti Juffure.

9. POGLAVLJE Minulo je dvanaest Mjeseevih ciklusa i kad su opet jednom zavrile velike kie, poela je u Gambiji sezona putnika. Mreom staza koje su povezivale sela Gambije, stizalo je toliko putnika, neki bi samo prolazili,a neki bi se zaustavili u Juffureu da su Kunta i njegova druina morali budno straariti gotovo svakog dana.Nakon to bi upozorili selo da se pojavio stranac,djeaci bi pourili natrag da doekaju posjetioca kod putnikova stabla. mjelo koraajui uz njega, djeca bi ga salijetala pitanjima dok bi u isti mah otrim okom traila bilo kakav znak putnikove namjere ili zanimanja. Ako bi bilo to otkrila, naglo bi ostavila putnika i trala ispred njega u selo da to kau odraslima,okupljenima u kolibi koja bi tog dana bila odreena kao koliba za goste. Prema drevnom obiaju, u svakom se selu svakoga dana birala druga obitelj koja e posjetiocima koji tog dana stignu u selo ponuditi hranu i zaklon, ne traei nikakve naknade, i to za onoliko dana koliko posjetioci poele ostati, prije nego nastave putovanje. Otkako im je povjerena zadaa da motre prilaze selu,Kunta, Sitafa i njihova kafo druina, poeli su se osjeati i ponaati odraslije od svojih stvarnih kia. Sad bi se svakog jutra nakon doruka okupili kraj kolskog dvorita arafanga i tiho kleknuli,sluajui kako arafang poduava starije djeake,one iz drugog kafa, po starosti odmah ispred Kunte,djeake od pet do devet kia,kako e itati stihove iz Korana i pisati perima napravljenim od posebne trave, umoenima u crnu tintu smijeanu od soka gorke narane i usitnjenih komada ai skinute sa dna kuhinjskih lonaca. Kad bi uenici zavrili s lekcijama i otrali,a za njima vijorili repovi njihovih pamunih dundiko-koulja,urei se bi istjerati seoska stada koza na dnevnu pau u oblinji iprag,Kunta i njegova druina pokuavali su se priinjati kao da ih za sve to nije nimalo briga, ali su zapravo zavidjeli starijim djeacima, koliko na njihovim dugakim kouljama,toliko i na vanim poslovima koje su obavljali.Iako nita nije rekao,Kunta nije bio jedini koji je osjeao kako je zapravo ve isuvie odrastao da s njime jo uvijek postupaju kao s djetetom i da ga tjeraju da jo uvijek hoda gol. Kuntina je druina izbjegavala dojenad poput Lamina kao da su kuni, a onu malo stariju djecu koja su naokolo puzala smatrali su takoer nevrijednom njihove panje,osim to bi ih poteno pljesnuli po stranjici kada u blizini nije bilo nikoga od odraslih. Izbjegavajui ak i njenosti baka koje su se o njima brinule otkako su znali za sebe, Kunta, Sitafa i ostali, poeli su se motati oko odraslih mukaraca, vrnjaka svojih otaca, nadajui se da e ih ovi zapaziti pod nogama i moda ih poslati da obave neki zadatak. Nekako ba pred etvu Omoro ree Kunti onako uzgred, jedne noi poslije veere, kako bi elio da mu Kunta sutra pomogne uvati strau u polju.Kunta je bio toliko uzbuen da gotovo uope nije mogao spavati. Ujutro je na brzinu progutao doruak i maltene se raspuknuo od radosti kad mu je Omoro pruio motiku da mu je ponese kad pou u polje. Kunta i njegova druina naprosto su letjeli gore-dolje uz redove zrelog ita, viui i maui tapovima prema divljim svinjama i ba-bunima, koji su rokui i kriei istravali iz grmlja pokuavajui izrovati ili ugrabiti malo zemnih oraha. Bacajui grude suhog blata i galamei, djeca su tjerala zvidava jata kosova koja bi se spustila nisko nad polja kuskusa,jer su im bake priale o tome kako gladne ptice mogu opustoiti zrela polja isto tako brzo kao i bilo koja druga ivotinja.Skupljajui pregrti kuskusa i zemnih oraha koje su njihovi oevi isjekli srpom ili izvukli iz zemlje, provjeravajui koliko je sazrio plod, te nosei tikve s hladnom vodom za pie odraslim mukarcima, djeca su itavog dana radila s takvim arom koji se jedino mogao usporediti s njihovim ponosom. est dana kasnije Alah je odredio da etva moe poeti. Poslije sabah-molitve u zoru,ratari i njihovi sinovi,nekolicina izabranih ponijela je male tang-tang i suraba-bubnjeve,izali su na njive i ekali, nakrivivi glavu na rame i oslukujui. Konano se muklim zvukom oglasi veliki seoski tobalo-bubanj i ratari skoie eti. Kad su jaliba i ostali bubnjari uli medu njih, udarajui ritam u skladu s njihovim pokretima, svi su poeli pjevati.U oduevljenju,poneki bi mladi bacio uvis motiku kojom je iskopavao zemne orahe, na jedan udarac bubnja a hvatajui je odmah na slijedei udarac. Kuntin se kafo znojio uz svoje oeve, otresajui zemlju s busenja zemnih oraha. Oko polovine prijepodneva imali su prvi odmor a zatim, u podne, zauli su se radosni povici kad su na njive stigle ene i djevojke s rukom. Koraajui jedna iza druge, i one su pjevale etvene pjesme, a zatim su sa glava skinule lonce, nagrabile jelo u zdjele i podijelile ih bubnjarima i eteocima koji su ruali i zatim drijemali dok se nije opet oglasio tobalo. Povezani snopovi iarali su polja na kraju tog prvog dana. Okupani znojem i prani, eteoci su umorno oteturali do najblie rjeice, gdje su pobacali sa sebe odjeu i bacili se u vodu, smijui se i pljuskajui kako bi se osvjeili i oprali. Zatim su krenuli kui,rastjerujui rukama krvoedne muhe koje su zujei letjele oko njihovih vodenim kapljicama oroenih tijela.to su prilazili blie dimu koji im je dolazio u susret iz kuhinja,sve su neodoljiviji bili mirisi peenog mesa koje e se pripremati tri puta dnevno za sve vrijeme dok traje etva. Kad je te veeri napunio trbui, Kunta primijeti,a to je zamijetio ve i u nekoliko prethodnih veeri,kako njegova majka neto ije.Ona o tome nije nita govorila, niti ju je Kunta pitao. Ali, slijedeeg jutra, kad je uzeo motiku i poao prema vratima, Binta ga je pogledala i progunala: Zato se ne obue?Kunta se naglo okrene. Tamo, objeena o kuku na zidu, visila je potpuno nova dundiko-koulja.S naporom skrivajui oduevljenje, Kunta hladnokrvno navue koulju i ravnoduno izae iz kolibe, a onda se dade u divlji trk. Drugi djeaci iz njegove druine ve su ekali,svi poput njega prvi put u ivotu odjeveni skaui, viui i smijui se od radosti to je njihova nagost konano pokrivena. Sad su slubeno pripadali u drugi kafo. Postajali su mukarci.

10. POGLAVLJE

Do onog asa kad je te veeri ponovo uao u kolibu svoje majke, Kunta se pobrinuo da ga svatko u Juffureu vidi u njegovoj dundiko.Iako je itav dan radio bez prekida, nije bio nimalo umoran i znao je da nikako nee moi zaspati ako poe spavati u svoje uobiajeno vrijeme. Moda mu sada kad je odrastao, Binta dopusti kasnije poi u krevet. Meutim, ubrzo nakon to je Lamin zaspao, u isto vrijeme kao i uvijek, Binta ga poalje u krevet uz napomenu neka ne zaboravi objesiti svoju dundiko. Kad se okrenuo da poe u krevet, pokazujui se uvrijeen onoliko koliko je mislio da e proi kod Binte, ona ga pozove natrag,vjerojatno e ga ukoriti to se tako dri, mislio je Kunta, ili se moda ipak smilovala i promijenila miljenje o njegovom odlasku na spavanje. Tvoj fa eli razgovarati s tobom sutra ujutro.rekla mu je kao uzgred. Kunta je znao da ne smije pitati zato, zato samo ree: Da, mama. i poeli joj laku no. Dobro to nije umoran, jer sad ionako ne bi mogao spavati, pomisli dok je leao pod kravljom koom i razmiljao to je to opet zgrijeio,njemu se to, izgleda, tako esto dogaalo.Ali, ma koliko razbijao glavu, nije se mogao sjetiti niega, pogotovo ne takve pogreke koja bi bila toliko teka da ga Binta ne bi sama kaznila, jer otac bi se umijeao samo kad se radilo o neem prilino ozbiljnom. Konano je prestao brinuti i utonuo je u san. Za dorukom idueg jutra Kunta je bio toliko potiten da je gotovo posve zaboravio na svoju radost zbog dundiko koulje,sve dok se mali goli Lamin sluajno nije oeao o nju.Kuntina se ruka trgne da odgurne brata, ali ga Bintin kratki pogled odmah zaustavi.Poslije jela Kunta se jo neko vrijeme zadrao u kolibi, u nadi da e mu Binta moda neto vie rei, ali ona se ponaala kao da mu juer uope nita nije bila rekla i on nevoljko izae iz kolibe i polako se uputi pred kolibu Omora, gdje je prekrienih ruku stao i ekao. Kad je Omoro izaao i bez rijei pruio sinu malu, novu praku, Kunti je gotovo zastao dah.Stajao je i gledao dolje praku, zatim gore oca, ne znajui to bi rekao. To je tvoje jer sada pripada u drugi kafo. Pazi, ne gaaj ono to ne treba gaati i pripazi da pogodi ono to gaa. Kunta samo ree: Da, fa, jo uvijek previe zbunjen da bi neto vie rekao. Osim toga, kako sada spada u drugi kafo,nastavi Omoro,znai da e poeti brinuti o kozama i odlaziti u kolu. Danas e ii na pau s Toumani Tourayem. On i drugi stariji djeaci poduit e te. Dobro ih sluaj. A sutra ujutro otii e u kolsko dvorite.Omoro se vrati u kolibu, a Kunta otri do obora s kozama, gdje zatekne svog prijatelja Sitafu i ostale vrnjake,svi su bili u novim dundiko-kouljama i stezali u rukama nove prake,koje su onim djeacima iji su oevi bili mrtvi napravili strievi ili starija braa. Stariji su djeaci otvorili obore i koze su nagrnule, mekeui, gladno urei na pau. Ugledavi Toumanija, prvog sina najboljih prijatelja Omora i Binte, Kunta mu se pokuao pribliiti, ali su Toumani i njegovi drugovi tjerali koze ravno na manje djeake koji su im se bezuspjeno pokuavali maknuti s puta. Meutim, ubrzo su stariji djeaci, smijui se, uz pomo wuolo-pasa, potjerali koze u trk niz pranu stazu dok je Kuntin kafo nesigurno trao iza njih, steui ruicama prake i pokuavajui otrti mrlje sa svojih dundika. Mada je bio navikao na koze, Kunta nikada dosad nije zamijetio kako koze brzo tre. Osim u nekoliko etnji s ocem, jo nikada nije bio ovako daleko izvan sela koliko su ih sada odvele koze ,sve do irokog podruja za ispau, pokrivenog niskim raslinjem i travom, omeenog na jednoj strani umom,a na drugoj obraenim poljima.Stariji djeaci naveliko su odveli svaki svoje stado na pau u odvojene dijelove panjaka, dok su wuolo-psi hodali oko stada ili bi se opruili na zemlji u blizini koza. Toumani je konano odluio primijetiti Kuntu koji mu se stalno vukao za petama, ali se ponaao kao da je manji djeak neka vrst kukca. Zna li koliko vrijedi jedna koza?upitao je,i prije nego je Kunta mogao priznati kako nije posve siguran, nastavi: Pa, ako izgubi koju, tvoj e ti otac to ve razjasniti!I Toumani mu poe nabrajati dunosti pastira.Najvanije od svega bilo je da se moe dogoditi itav niz strahota ako uslijed nesmotrenosti ili lijenosti nekog djeaka iz stada odluta neka koza. Pokazujui rukom prema umi, Toumani mu ree da tamo ive i esto se prikradaju stadu, puzei kroz visoku travu, lavovi i leopardi koji u jednom jedinom skoku mogu rastrgnuti kozu na komade. Ali, ako se u blizini nade djeak,ree Toumani ,on je jo ukusniji od koze!Primjeujui sa zadovoljstvom Kuntine razrogaene oi, Toumani nastavi. Jo gora opasnost od lavova i pantera, bio je tuobab i njegovi crni safee-pomonici koji bi se priuljali kroz visoku travu i ugrabili ljude da ih zatim odvuku nekamo daleko gdje bi ih onda pojeli.U pet godina koliko je Toumani bio pastir, iz Juffurea je ugrabljeno devet djeaka, a jo mnogo vie iz susjednih sela. Kunta nije uo za nestanak bilo kojeg djeaka iz Juffurea, ali se sjetio kako je bio prestraen kad je prvi put uo za tuobaba, da se nekoliko dana nije usuivao udaljiti od majine kolibe dalje nego to se moe dobaciti kamenom. Ali ak ni unutar seoske ograde nisi siguran od njih,ree Toumani kao da mu je proitao misli. Jedan ovjek iz Juffurea, ispria on Kunti, koji je osiromaio kad mu je jedan lav, ponos lavljeg roda, poubijao itavo stado koza, uhvaen je s novcem tuobaba ubrzo nakon to su mu jedne noi iz vlastitih koliba nestala dva djeaka iz treeg kafa.ovjek je tvrdio kako je novac naao u umi, ali dan prije nego to je trebao izai pred Savjet starjeina, da mu sude, i sam je nestao. Ti e biti premlad da bi se toga sjeao .ree Toumani. Ali,sline se strahote jo uvijek dogaaju. Zato se nikada ne udaljavaj daleko od nekoga u koga ima povjerenja.A kad si ovdje vani s kozama, pazi da se toliko ne udalje da mora za njima trati u gusti iprag. Moglo bi se dogoditi da te tvoja obitelj vie nikada ne ugleda.Dok je Kunta stajao i drhtao od straha, Toumani nadoda da ga, osim opasnosti od velike make ili tuobaba, jo uvijek moe snai velika nevolja ako mu koza odluta od stada, jer nae li se koza u neijem polju kuskusa ili zemnih oraha, nema tog djeaka koji bi je mogao uloviti.A dok djeak i njegov pas gone odlutalu kozu, ostatak stada moe poi za onom prvom,a gladne koze mogu obrstiti njivu jo bre od babuna, antilopa ili divljih svinja. Oko podneva, kad je Toumani podijelio ruak to ga je njegova majka spremila za njih obojicu,itav je novopeeni drugi kafo stekao daleko vie potovanja prema kozama,u ijoj su blizini inae ivjeli otkako su se rodili. Poslije ruka su neki iz Toumanijevog kafa ljenarili u oblinjem umarku,a ostali su lunjali okolo gaajui ptice jo neisprobanim prakama svojih uenika. Dok su se Kunta i njegovi vrnjaci trudili da paze na koze, stariji su im djeaci dobacivali opomene i uvrede, a drali bi se za trbuhe od smijeha kad bi manji djeaci udarili u paninu viku i trk im bi neka koza makar samo podigla glavu i pogledala oko sebe.Kad nije trao za kozama, Kunta se neprestano ustraeno ogledavao prema umi da li sluajno odonud ne vreba neto to e ga pojesti. Negdje sredinom poslijepodneva kad su koze ve gotovo napunile trbuhe dnevnim obrokom trave, Toumani dozove Kuntu i strogo ga upita: Ti misli da u ja za tebe skupljati drva?Tek tada se Kunta sjeti koliko je puta gledao pastire kako se uveer vraaju nosei na glavama svenjeve tankog drva za none vatre u selu. Kako su morali paziti na koze i na umu,Kunta i njegovi drugovi mogli su samo trkarati naokolo,traiti i skupljati granice s grmlja i manje grane,otpale s veih stabala, koje su bile dovoljno suhe da bi mogle dobro gorjeti. Kunta je naslagao ono to je sakupio u sveanj koji mu se inio upravo toliko velik koliko e njegova glava moi podnijeti, ali ga Toumani izgrdi i nabaca mu u sveanj jo nekoliko veih komada.Zatim je Kunta uvezao breme tankom,zelenom vrijeom, sumnjajui da e to uope moi podii na glavu, a kamoli nositi sve do sela. Dok su ih stariji djeaci promatrali,on i njegovi vrnjaci podigoe nekako zaveljaje drva na glave i pooe prema selu, slijedei wuolo-pse i koze koji su stazu do kue poznavali bolje od svojih novih pastira.Dok su im se stariji djeaci podrugljivo smijali,Kunta i njegova druina neprestano su morali hvatati svoje zaveljaje kako im ne bi popadali.Kunti se selo nikada nije inilo ljepim, jer su ga od umora boljele sve kosti,ali,tek to su stupili kroz vrata sela, stariji djeaci prirede neopisivu guvu, dovikujui opomene i uputstva i skaui naokolo kako bi svim odraslima koji su ih mogli vidjeti ili uti pokazali kako marljivo obavljaju svoj posao i koliko su se uasno namuili tog dana poduavajui ove nespretne djeaie.Kuntin je zaveljaj nekim udom itav stigao do dvorita Brime Cesava, arafanga, kod koga e slijedeeg jutra Kunta i njegovi drugovi, novi drugi kafo, poeti svoje obrazovanje. Odmah nakon doruka,novi pastiri,ponosno nosei daice za pisanje, izdjelane od pamukovca,pera i komade bambusove trske napunjene adu koju je trebalo izmijeati s vodom da bi se dobilo crnilo,sa strepnjom se okupie u kolskom dvoritu. Postupajui s njima kao da su jo gluplji od svojih koza, arafang im zapovjedi neka sjednu.Jedva to je progovorio nekoliko rijei, a ve je ibom poeo dijeliti udarce, djeaci su uplaeno pokuavali maknuti mu se s puta, zato to na njegovu prvu zapovijest nisu reagirali onako brzo kako je on to elio. Ruei ih, nastavio je upozoravati kako e svaki djeak koji se za vrijeme obuke oglasi, a da mu arafang nije postavio pitanje,dobiti jo vie udaraca ibom,pri tom otro zamahne ibom prema njima i poslat e ga kui roditeljima. Isto eka i svakog onog djeaka koji se usudi bilo kada zakasniti u kolu, koja e se odravati svakog dana poslije doruka i ponovo uveer,odmah nakon to se s kozama vrate sa pae. Vi niste vie djeca,sad imate dunosti, rekao je arafang. Nastojte da ih ispunjavate.Naredivi tako disciplinu,arafang objavi da e te veeri poeti s itanjem izvjesnih stihova iz Korana koje e djeaci morati upamtiti i nauiti recitirati prije nego ponu stjecati druga znanja.Zatim ih je otpustio jer su poeli pristizati stariji uenici. Oni su izgledali jo prestraeniji od djeaka iz Kuntinog kafa, jer je za njih ovo bio dan zavrnih ispita iz kazivanja Korana i pisanja na arapskom, a rezultati ispita odluivali su o njihovom formalnom prelasku u trei kafo. Tog dana,prvi put potpuno samostalno,Kuntin je kafo uspio izvesti koze iz obora i povesti ih u neurednoj grupi do panjaka.U to se vrijeme koze vjerojatno nisu uspjele najesti dosita,jer bi Kunta i njegovi drugovi poeli trati za njima i vikati im bi se neka od njih pomaknula nekoliko koraka u stranu do novog busena trave. Ali, jo vie od koza iz svog stada i Kunta se osjeao progonjen.Svaki put kad bi sjeo s namjerom da razmisli o znaenju svih tih promjena u svom ivotu, pojavilo bi se neto to bi morao uiniti, nekamo bi morao poi.I tako, poslujui oko koza,uei kod arafanga nakon doruka i poslije povratka s pae,zatim i vjebajui prakom koliko bi dospio prije mraka Kunta nikako vie nije uspijevao nai vremena da malo ozbiljno razmilja.

11. POGLAVLJE

etva kikirikija i kuskusa bila je dovrena,sad je dola na red ria seoskih ena. Nijedan od mueva nije pomogao svojim enama, ak ni djeaci poput Sitafe i Kunte nisu pomagali majkama,jer ria je bila iskljuivo enski posao. Prvo svjetlo zore zateklo je Bintu,zajedno s Jankay Touray i drugim enama, povijenih lea na dozrelim poljima rie, kako reu duge zlatne stabljike. Te bi stabljike ostavljale da se nekoliko dana sue na prilaznom putu do polja, i tek bi ih tada tovarile u kanue i prenosile u selo, gdje e ih ene i djevojke slagati u uredne snopove i odlagati u obiteljske ostave. Ali kad zavre etvu rie, za ene opet nee biti odmora, jer tada e morati pomagati muevima u berbi pamuka, koji je ostavljen kao zadnji kako bi se to bolje osuio pod arkim suncem i tako dao to bolju nit kojom e ene iti. Kako su svi u Juffureu ve udno oekivali godinje etvene sveanosti koje su trebale trajati sedam dana,ene su sada pourile da svim lanovima svojih obitelji na vrijeme saiju novu odjeu. Iako je Kunta znao da ne smije pokazati nezadovoljstvo, nije mu bilo drago kad je nekoliko veeri bio prisiljen paziti na svog brbljavog, dosadnog malog brata Lamina dok je Binta prela pamuk. Meutim, ponovo se razveselio kad ga je majka povela sa sobom do seoske tkalje,Dembe Dibbe, koju je Kunta oaran promatrao kako rukama i nogama pokree svoj klimavi tkalaki stan i uplie niti s kalemova u pamunu tkanicu. Kasnije, kod kue, Binta je dopustila Kunti da polako proputa tanak mlaz vode kroz drveni pepeo, pa je tako dobila jaki lug u koji je zatim umijeala sitno stuene listove indiga, ime je nakon toga obojila svoju tkaninu u modro. Sve su ene Juffurea radile isto to i Binta, i domalo su se komadi tkanine suili razastrti po niskom grmlju, ukraavajui selo mrljama jarkih boja,osim modre to su bile jo i crvena, zelena i uta. Dok su ene prele i ile,mukarci su jednako marljivo radili, dovravajui svoje poslove prije poetka etvenih sveanosti i prije nego to sezona vruina onemogui svaki tei rad.Popravili su visoku ogradu od bambusa oko sela na mjestima gdje se bila nagnula ili gdje su je polomile koze i bivoli eui lea. Obavili su popravke na kolibama od blata koje su otetile velike kie, a staro i istroeno palmovo lie na krovovima zamijenili novim.Nekim je parovima koji su se uskoro imali vjenati,trebalo sagraditi nove kue, i Kunti se pruila prilika da zajedno s drugom djecom gazi vodom natopljenu zemlju u gusto, glatko blato od kojega su zatim mukarci oblikovali zidove novih koliba. Budui da se u vedrima kojima su izvlaili vodu iz bunara poela pojavljivati zamuena voda, jedan se od mukaraca spustio u bunar i tamo je ustanovio da su ribice koje su drali u bunaru kako bi jele insekte, uginule u mutnoj vodi. Stoga je odlueno da se kopa novi bunar. Kunta je promatrao kako su mukarci, kad su iskopali svjeu rupu do visine ramena, izvadili iznutra nekoliko komada zelenkasto-bjelkaste gline u veliini jajeta. Tu su glinu odmah odnijeli onim enama u selu iji su trbusi bili veliki od djece koju su nosile,i one su glinu pohlepno pojele.Ta e glina, rekli su Kunti, dati djetetu jake kosti. Preputeni sami sebi, Kunta, Sitafa i njihovi vrnjaci, veinu su slobodnih sati provodili ganjajui se po selu, igrajui se velikih lovaca sa svojim novim prakama.Gaali su sve to su stigli i na sreu, ne bi pogodili gotovo nita diui pri tom dovoljno buke da rastjeraju ivotinje iz itave ume. ak su i manja djeca, iz Laminog kafa, lunjala naokolo gotovo bez ikakvog nadzora, jer tih dana nitko u Juffureu nije imao vie posla od baka koje su esto radile i do duboko u no, urei se napraviti dovoljno ukrasa za glavu koje e neudate djevojke iz sela nositi za vrijeme etvenih sveanosti.Pune,pletenice i potpune vlasulje, plele su se od dugakih vlakana briljivo izvuenih iz polutrulih listova sisala ili iz namoene kore baobaba.Grublji ukrasi od sisala bili su mnogo jeftiniji od onih izraenih od mekih, svilastijih vlakana baobaba, jer je s ovima trebalo raditi mnogo due,tako da je itava vlasulja od tih vlakana mogla kotati koliko i tri koze.Ali, muterije su se uvijek dugo i glasno cjenkale, jer su znale da e bake manje raunati ako im prije prodaje omogue,sat,dva uivanja u dobrom cjenkanju, popraenu s puno coktanja jezikom. Osim vlasuljama koje su bile posebno dobro napravljene, stara je Nyo Boto svakoj eni u selu priinjala veliko zadovoljstvo i svojim bunim krenjem drevnih tradicija prema kojima su ene morale mukarcima uvijek ukazivati krajnje potovanje.Svako bi jutro zateklo staru Nyo Boto kako gola do pasa udobno ui ispred svoje kolibe, uivajui toplinu sunca na svojoj gruboj staroj koi,i kako marljivo plete ukrase za djevojake glave ali nikada ona ne bi bila toliko obuzeta poslom da bi propustila zamijetiti svakog mukarca koji bi pokraj nje proao. Ha,uzviknula bi,pogledaj ovo! I oni sebe zovu mukarcima! Dakle, u moje vrijeme, mukarci su bili mukarci!A mukarci koji su prolazili,unaprijed oekujui ono to su znali da mora doi samo to nisu trali kako bi umakli njezinom jeziku, sve tako dok stara Nyo Boto ne bi po podne konano zaspala s pletivom u krilu, a maliani, povjereni njezinom nadzoru, hihotali bi se zbog njezina glasnog hrkanja. U meuvremenu su djevojice iz drugog kafa pomagale svojim majkama i odraslim sestrama skupljati u bambusove koare zrelo ljekovito korijenje i zaine za kuhanje,to bi zatim sve razastrle na suncu da se sui. Kad su ene mlatile ito,djevojice su uklanjale prazne ljuske i komadie slame. Pomagale su i kod pranja rublja, udarajui o kamen prljavom tkaninom koju su prije toga nasapunale grubim, crvenkastim sapunom to su ga majke pravile od luga i palmovog ulja. Kad su mukarci zavrili glavni dio poslova,tek nekoliko dana prije mladog mjeseca koji e naznaiti poetak etvenih sveanosti u svim selima Gambije zvuci glazbala poeli su se javljati u Juffureu. Seoski glazbenici iznijeli su svoja glazbala,koru sa dvadeset i etiri strune,bubnjeve i balafon,melodiki instrument napravljen od suhih tikvica vezanih ispod drvenih blokova razliitih duina po kojima se udaralo batovima i dok bi vjebali, oko njih bi se okupile grupice seljana, da sluaju glazbu i prate je pljeskanjem. Dok su glazbenici vjebali na svojim instrumentima, Kunta, Sitafa i njihovi vrnjaci, po povratku s pae, stupali bi selom i puhali u frule od bambusove trske, zvonili zvoncima i zveckali tikvicama ispunjenim suhim sjemenkama. Mukarci su sada veinom, bezbrini i oputeni, provodili vrijeme u razgovoru, uei u sjenci baobaba.Oni Omorovih godina,kao i mlai,drali su se s potovanjem po strani od lanova Savjeta starjeina koji su dogovarali svoje redovite godinje pretpraznike odluke o raznim vanim seoskim poslovima. Povremeno bi dva ili tri mlaa mukarca ustala, protegnula se i pola proetati selom, drei se za mali prst na ruci, kako je to bio davni obiaj medu afrikim mukarcima. Meutim, nekoliko je mukaraca provodilo duge sate u osami, strpljivo rezbarei od drva figure ili maske,razliitih veliina i oblika. Kunta i njegovi drugovi ponekad bi ak zanemarili i svoje prake i zadivljeno bi promatrali kako drvoresci stvaraju zastraujue i tajanstvene izraze na maskama koje e uskoro nositi plesai u toku sveanosti. Drugi su rezbarili ljudske ili ivotinjske likove, kojima su ruke i noge bile tijesno priljubljene uz tijelo, stopala ravna a glave uzdignute. Binta i druge ene takoer bi,koliko su mogle, uhvatile neto vremena za odmor uz novi seoski bunar gdje bi svakog dana dole da se napiju hladne vode i malo popriaju.Meutim, kako su se sveanosti ve sasvim pribliile, ene su jo uvijek imale mnogo posla.Trebalo je dogotoviti odjeu, poistiti kolibe, trebalo je potopiti u vodu suhe namirnice i zaklati koze za peenke. A to je najvanije od svega, morale su urediti i sebe kako bi to ljepe izgledale za sveanosti. Kunta je smatrao da su odraslije, nestane djevojke koje je tako esto viao ranije kako se penju po drveu, sada izgledale vrlo glupo hodajui po selu stidljiva i smjerna dranja.ak vie nisu znale ni hodati kako treba. I nikako nije mogao shvatiti zato se mukarci okreu i gledaju za njima, tim nespretnim stvorenjima koje ni strijelu ne bi znale odapeti, sve da su i pokuale. Nekima od tih djevojaka, primijetio je, usta su se nadula do veliine ake ,to su bile one kojima su usnice s unutranje strane izboli trnjem i zatim natrljali aom kako bi pocrnjele. ak je i Binta, kao i sve druge ene u selu koje su bile starije od dvanaest kia, svake noi kuhala i zatim hladila juhu od svjee stuenog fudano-lia, pa bi u tome zatim moila stopala i blijede dlanove ruku sve dok ne bi postali crni poput tinte. Kad je Kunta upitao majku zato to ini, rekla mu je neka se gubi. Stoga je pitao oca, a on mu ree: to je ena crnja, to je ljepa.Ali, zato? pitao je Kunta. Shvatit e,odgovori Omoro,kad za to doe vrijeme.

12. POGLAVLJE

Kunta skoi na noge kad je u zoru odjeknuo tobalo. Zatim su on, Sitafa i njihovi drugovi potrali zajedno s odraslima do ceiba stabla gdje su seoski bubnjari ve udarali o bubnjeve, reei i viui na njih kao da su bubnjevi iva bia, dok su im hitre ruke bile tek nejasni obrisi iznad napetih kozjih koa. Gomila dotjeranih seljana sve se vie poveavala, i jedan po jedan, ubrzo su poeli odgovarati bubnjevima polaganim pokretima ruku, nogu, tijela, a zatim sve bre i bre, dok se ve gotovo svatko nije ukljuio u ples. Kunta je takve prizore viao prigodom svake sjetve i etve, ples je pratio odlazak mukaraca u lov, vjenanje, roenje i smrt, ali nikada ga se plesanje nije bilo dojmilo ovako,bio je to neki osjeaj koji nije shvaao, niti mu se mogao oprijeti,kako ga se doimalo sada. Svako odraslo ljudsko bie u selu kao da je svojim tijelom kazivalo neto to je postojalo samo u njegovim ili njezinim mislima. Usred ljudi koji su se vrtjeli, skakali, trzali, neki od njih s maskama na licu, Kunta gotovo nije mogao povjerovati vlastitim oima kad je ugledao ilavu staru Nyo Boto kako je iznenada zavriskala, naglim trzajem digla pred lice obje ruke, zatim se panino povukla unazad u strahu od nekog nevidljivog uasa. Dograbivi neki zamiljeni teret, ona je mlatila i udarala nogama po zraku, sve dok se iscrpljena nije sruila na zemlju. Kunta se okretao as ovamo, as onamo, zurei u razne ljude koje bi uspio prepoznati meu plesaima. Ispod jedne zastraujue maske Kunta prepozna alima koji se trzao i uvijao kao zmija kad se oplee oko stabla. Vidio je da su neki od onih za koje je uo da su ak i stariji od Nyo Boto, izali iz svojih koliba, teturajui na tankim, sasuenim nogama, maui mlohavim rukama, mirkajui upaljenim oima na suncu,kako bi otplesali nekoliko nesigurnih koraka. A onda se Kuntine oi raire kad je ugledao svog vlastitog oca. Omoro je hitro dizao koljena visoko u zrak, a stopala su mu podizala prainu. Uz prodorne krikove, nagnuo bi se unazad, miii bi mu treperili, zatim bi pojurio naprijed, udarajui se akama o grudi, da zatim skoi u zrak izvijajui tijelo, vraajui se na zemlju uz muklo jecanje. Snani puls bubnjeva kao da je odjekivao Kunti ne samo u uima nego i u svim udovima.Gotovo nesvjesno, kao u snu, on osjeti kako mu je tijelo poelo drhtati, a ruke mu se podigle, i uskoro je i on skakao i vikao zajedno s ostalima koje vie uope nije zamjeivao. Konano posrne i iscrpljen padne. Podigao se i drhtavih se koljena udaljio iz kruga plesaa, osjeajui duboko u sebi nemir kakav jo nikada nije bio osjetio.Omamljen, ustraen i uzbuen, Kunta sad ugleda Sitafu i sve ostale djeake iz svog kafa kako pleu meu odraslima i on ponovo zaplee.Od najmlaih do najstarijih, svi su seljani nastavili plesati itav dan, ne zaustavljajui se,ni bubnjari, ni plesai,ni zbog jela, ni zbog pia, nego tek toliko da povrate dah. Bubnjevi su jo uvijek udarali kad se Kunta sruio te noi na svoj leaj. Drugi dan sveanosti poeo je mimohodom uglednih i asnih ljudi i to odmah nakon izlaska sunca. Na elu parade ili su arafang, alim, vii starjeine, lovci, rvai i oni koje je Savjet starjeina posebno imenovao zbog njihovih znaajnih podviga izvrenih u razdoblju proteklom od zadnjih etvenih sveanosti. Svi su ostali ili iza njih, pjevajui i pljeui dlanovima, dok su ih glazbenici u zmijolikom nizu poveli izvan sela.Kad su napravili krug oko stabla putnika, Kunta i njegov kafo potrae naprijed, poreae se u svoj vlastiti paradni niz i zatim su koraali naprijed,natrag pokraj odraslih, izmjenjujui naklone i smjekajui se u prolazu, stupajui otro u ritmu svirke frula, zvonca i zveki. Djeaci su se izmjenjivali na poasnim poloajima,kad je doao red na Kuntu, on se kooperio, podiui visoko koljena, osjeajui se doista kao vrlo vana linost. U prolazu on meu odraslima uhvati poglede Omora i Binte i znao je da se oni oboje ponose svojim sinom. Kuhinja svake ene u selu nudila je veliki izbor jela svakome tko bi proao i moda poelio zastati na trenutak i uivati u hrani. Kunta i njegov kafo najeli su se do grla iz mnogih zdjela punih ukusnih jela od kuhanog mesa i rie.ak je i peenog mesa,kozjeg i mesa divljai,bilo u izobilju,a posebna je dunost djevojica bila paziti da bambusove koare uvijek budu pune svih postojeih vrsta voa.Kad nisu punili trbuhe, djeaci su trali do stabla putnika, u susret zanimljivim strancima koji su sada poeli ulaziti u selo. Neki su ostajali prenoiti, ali veina ih se zadravala samo nekoliko sati,zatim bi odlazili dalje,na sveanosti u slijedee selo. Posjetitelji iz Senegala izloili su svoju aroliku robu, rairivi smotke platna ukraenog arkim bojama i arama. Drugi su dolazili s tekim vreama punim kola-oraha iz Nigerije, najbolje kvalitete, kojima se cijena odreivala prema kakvoi i veliini svakog pojedinog ploda.Kramari su dolazili uz bolong u brodicama natovarenim ipkama soli koju su mijenjali za indigo, koe, pelinji vosak i med. Nyo Boto je sada i sama marljivo trgovala,za svaku kauri koljku i mali svenji oienog i obrezanog korijenja limun trave kojim treba redovito trljati zube pa e dah uvijek biti mirisan, a usta svjea. Poganski kramari urili su pokraj Juffurea ne zaustavljajui se, jer njihova roba, duhan,burmut i prevrela medovina,bila je samo za nevjernike, budui da Mandingo muslimani nikada nisu pili alkohol, niti puili. Drugi koji su se takoer rijetko kad zaustavljali, jer su njihov cilj bila vea sela, bili su brojni mladi ljudi lutalice iz susjednih sela, kao to su i neki mladii iz Juffurea otili u toku etve. Zapazivi ih kad bi prolazili stazom iza sela, Kunta i njegovi drugovi trali bi neko vrijeme uz njih, pokuavajui vidjeti to se nalazi u njihovim koaricama od bambusa koje su nosili na glavi. Obino je u koaricama bila odjea i sitni darovi za nove prijatelje koje su se nadali upoznati u toku lutanja,prije nego e se vratiti u rodno selo u vrijeme idue sjetve. Svakog se jutra uspavano selo budilo na zvuk bubnjeva. A svaki bi dan doveo nove putujue glazbenike,strunjake na kora glazbalu, na balafonu i na bubnjevima.I ako bi se osjetili dovoljno polaskani darovima kojima bi ih obasuli,kao i plesom, te oduevljenim uzvicima i pljeskanjem okupljenih seljana, zaustavili bi se i neko bi vrijeme svirali, a zatim bi nastavljali put do slijedeeg sela. Kad bi doli pripovjedai, grioti, seljani bi brzo utihnuli i posjedali oko baobaba, sluajui o drevnim kraljevima i obiteljskim druinama, o ratnicima, velikim bitkama i legendama iz prolosti. Ili bi opet neki religiozni griot izvikivao proroanstva i opominjao ih kako moraju nastojati umilostiviti svemogueg Alaha ,da zatim ponudi seljanima kako e rado za njih obaviti taj potreban i Kunti sad ve poznat obred, u zamjenu za neki mali dar. Visokim bi glasom pjeva griot pjevao bezbrojne stihove o prolom sjaju kraljevina Gane, Sengaia i Starog Malija,a kad bi zavrio,neki bi mu ljudi iz sela jo esto posebno platili da pjeva pohvalnice njihovim vlastitim roditeljima ispred njihovih koliba. I ljudi bi pljeskali kad bi starci izali na prag svoje kolibe i stajali, mirkajui u suncu, osmjehujui se iroko krezubim ustima. Kad bi obavio ta dobra djela,pjeva griot podsjetio bi svakoga kako e njega govor bubnjeva i skromna nagrada u svako doba brzo dozvati u Juffure da bilo kome od njih pjeva pohvalnice na pogrebu,vjenanju ili kod neke druge izuzetne prigode. Zatim bi pourio do slijedeeg sela. Bilo je to ba estog popodneva etvenih sveanosti kad se zvuk nepoznatog bubnja iznenada prolomio kroz Juffure.uvi uvredljive rijei izgovorene udarcima bubnja, Kunta pouri iz kolibe i pridrui se drugim seljanima koji su se ljutito okupili ispod baobaba.Bubanj je, oito negdje vrlo blizu, upozoravao seljane da im u selo dolaze rvai toliko snani da se pred njima svaki takozvani rva Juffurea treba sakriti. Ve za nekoliko trenutaka, seljani Juffurea veselo su uzvikivali kad su uli kako njihov vlastiti bubanj otro odgovara,da takvi lakomisleni stranci upravo trae da budu osakaeni, ako ne doive jo i neto gore. Seljani su sad pourili na prostor odreen za rvaka natjecanja. Dok su rvai iz Juffurea hitro navlaili kratke dala pregae s posebnim omama od vrsto smotanog platna, uivenim na bokovima i na stranjici, te se mazali sklizavom smjesom od pepela i zgnjeenog lia baobaba, uli su se povici koji su oznaili dolazak njihovih izazivaa. Ovi snano graeni stranci ni jednim se pogledom nisu osvrnuli na okupljene seljane Juffurea koji su ih doekali porugama. vrsto stupajui iza svog bubnjara, uputili su se ravno do prostora za rvanje, ve odjeveni u dala pregae i tamo su poeli jedan drugoga mazati svojom vlastitom skliskom smjesom. Kad su se pojavili rvai iz Juffurea, hodajui iza seoskog bubnjara, okupljena je gomila poela tako neumjereno vikati i gurati se da su ih oba bubnjara morala preklinjati neka se umire. Zatim su oba bubnja rekla: Spremni! Protivnici su se razdvojili u parove, dva po dva rvaa izazovno zurei jedan u drugoga, tijela napetih i spremnih na skok. Dohvatite se! Dohvatite se!zapovjedali su bubnjevi i rvai ponu kruiti jedan oko drugoga poput maaka. Oba bubnjara sada su trala ovamo,onamo izmeu rvaa koji su se mjerkali, svaki je bubnjar bubnjao imena umrlih ampiona iz njegovog sela, iji duhovi sada promatraju tu borbu.Munjevito manevrirajui, pokuavajui zavarati protivnika, jedan za drugim rvaki se parovi konano dohvatie i poee se boriti. Ubrzo su se obje ekipe otro borile, utonule u oblake praine koju su uzvitlale njihove noge, gotovo sakriveni od pogleda gledalaca koji su ih bodrili divljim uzvicima. Sluajni padovi ili pokliznua nisu se raunali,pobjeda bi se proglasila samo onda kad bi jednom od rvaa uspjelo svog protivnika gurnuti iz ravnotee, svojim ga tijelom odignuti u zrak i baciti na zemlju.Kod svakog takvog pada,prvi je poraen jedan od ampiona Juffurea, zatim jedan od izazivaa,gomila bi skoila na noge i vrisnula, a jedan od bubnjara odbubnjao bi ime pobjednika. Naravno, odmah iza uzbuene gomile, rvali su se Kunta i njegovi drugovi. Konano se borba zavrila i ekipa Juffurea pobijedila je s jednim jedinim padom prednosti.Dodijeljena im je nagrada, a to su bili rogovi i kopita netom zaklanog vola.Veliki komadi volovskog mesa pekli su se ovjeeni iznad vatre, a hrabri izazivai srdano su pozvani da se pridrue gozbi. Ljudi Juffurea estitali su izazivaima na njihovoj snazi, a neudate su djevojke vezale svakom od rvaa sitna zvonca oko glenja i nadlaktice. A za vrijeme gozbe koja je uslijedila, djeaci iz Juffurskog treeg kafa poistili su i izravnali crvenkastu prainu terena za rvanje, pripremajui prostor za ples seoruba. Vrelo je sunce tek poelo padati kad su se seljani ponovo okupili oko prostora za rvanje, sada svi odjeveni u najsveaniju odjeu. Uz priguenu pratnju bubnjeva, obje su ekipe rvaa skoile u ring i poele zauzimati borbene stavove i skakati naokolo dok su im miii poigravali i zvonii zvonili,a gledaoci se divili njihovoj snazi i ljepoti.Bubnjevi iznenada snano zabubnjae,sad su djevojke utrale u krug, stidljivo se provlaei izmeu rvaa dok su seljani pljeskali. Zatim su bubnjevi poeli udarati najsnanijim i najbrim ritmom, a noge djevojaka pratile su ih ukorak. Jedna za drugom djevojke su, oznojene i iscrpljene, konano poele nesigurnim koracima izlaziti iz kruga, a svaka bi prije izlaska strgnula s glave i bacila u prainu svoju arkim bojama obojenu tiko maramu. Svi su pogledi bili napeto upereni u rvae, ekalo se na to da neki enik podigne tiko i na taj nain pokae kako mu se svidio ples dotine djevojke,jer to bi znailo da e taj mladi moda uskoro doi na pregovor s njezinim ocem da sazna koliko trai koza i krava za nevjestu. Kunta i njegovi vrnjaci bili su jo isuvie mladi da bi to shvatili, i mislei da se uzbudljivi prizor zavrio,otrali su da se poigraju prakama.Meutim, uzbuenje je tek bilo poelo, jer trenutak kasnije svi su okupljeni seljani glasno uzdahnuli kad je jedan od gostujuih rvaa podignuo jedan tiko. Bio je to veliki dogaaj,a uz to i radostan dogaaj,ali ova sretna djevojka nee biti prva koju je Juffure udajom morao prepustiti drugom selu. 13. POGLAVLJE

Posljednjeg jutra etvenih sveanosti Kuntu su probudili krikovi. Navlaei svoju dundiko, on izleti iz kolibe dok mu se eludac skvrio od straha. Ispred oblinjih koliba,skaui gore,dolje,divljaki kriei i maui kopljima, kretalo se oko pola tuceta mukaraca u stranim maskama,s visokim ukrasima na glavama i u odjei od lia i kore drvea.Kunta je uasnuto gledao kako jedan od njih ulazi s urlikom u svaku kolibu u selu i ponovo izlazi grubo povlaei za ruku po jednog nasmrt prestraenog djeaka iz treeg kafa. Okruen u meuvremenu pridolim, jednako ustraenim vrnjacima iz drugog kafa, Kunta je razrogaenih oiju virio iza ugla kolibe. Svakom djeaku iz treeg kafa preko glave bi prebacili teku kukuljicu od bijelog pamuka. Ugledavi Kuntu, Sitafu i njihovu skupinu malih djeaka, jedan od maskiranih mukaraca pojuri prema njima maui kopljem i jezovito uzvikujui.Iako se zaustavio prije nego je doao do njih i mada se odmah vratio svojim zakukuljenim tienicima, maliani se razbjeae, skviei od uasa.A kad su maskirani pokupili sve djeake treeg kafa iz cijeloga sela, predali su ih robovima koji su ih uhvatili za ruke i jednog po jednog izveli kroz seoska vrata. Kunta je bio uo da e starije djeake odvesti iz Juffurea radi priprema za prelazak meu odrasle mukarce, ali nije imao pojma da e se to odigrati na takav nain. Odlazak djeaka iz treeg kafa, zajedno s onim odraslim mukarcima koji e voditi njihove pripreme,bacio je sjenku tuge na cijelo selo.Slijedeih dana Kunta i njegovi drugovi nisu mogli priati ni o emu drugome nego o stranom dogaaju kojemu su prisustvovali i o jo stranijim pojedinostima koje su prislukivanjem bili saznali o tim tajanstvenim pripremama. Svakog ih je jutra arafang kvrcao prstima po glavi zbog potpunog odsustva zanimanja za uenje stihova iz kurana. A nakon kole, hodajui u grupi iza koza, prema panjacima, djeaci su svaki za sebe, pokuavali ne misliti na ono to nitko od njih nikako nije mogao zaboraviti,kako e oni biti slijedea grupa zakukuljenih djeaka koje e izvui za ruke iz koliba i izbaciti ih kroz seoska vrata. Svi su oni uli da e proi punih dvanaest mjeseevih ciklusa dok se oni djeaci iz treeg kafa vrate u selo,ali tada e ve biti odrasli mukarci.Kunta ispria kako mu je netko rekao da djeake za vrijeme tih priprema tuku svakog dana. Djeak po imenu Karamo ree kako ih tjeraju loviti divlje ivotinje koje zatim moraju jesti,a Sitafa ree da ih nou alju same duboko u umu, odakle sami moraju traiti put natrag do prebivalita. Ali, najgore od svega, to nitko od njih nije spomenuo, iako je Kunta zbog toga svaki put kad bi vrio nudu osjetio gr straha, bilo je to e mu u toku tih priprema odrezati dio fota.Nakon nekog vremena, to su vie o tome razgovarali, djeacima pomisao na te pripreme za odrasle mukarce postade toliko zastraujua da su potpuno prestali razgovarati o njima, a svaki je pokuavao u sebi sakriti strahovanja, ne elei pred drugima ispasti kukavica. Kunta i njegovi drugovi postali su mnogo bolji pastiri nego to su bili prvih dana provedenih vani u ipraju kad su jo bili puni strepnje. Ali, jo uvijek je trebalo mnogo toga nauiti. Njihov je posao,poeli su to otkrivati,bio najtei u toku jutra,kad bi oblaci muha ujedali koze i tjerali ih u bezglavi trk dok bi im koa podrhtavala, kratki repovi udarali, a djeaci i psi jurili za njima pokuavajui ih vratiti u stado.Meutim, oko podne, kad bi sunce postalo toliko estoko da bi ak i muhe potraile hlada, umorne bi se koze smirile i poele ozbiljno pasti,