Ameriki graanski rat(1861.-1865.) bio jegraanski ratuSjedinjenim Amerikim Dravamakoji se vodio zbog odcjepljenjaKonfederativnih drava. Jedanaest junjakihrobovlasnikihdrava proglasilo je svoje odcjepljenje od SAD-a i formiralo Konfederativne Drave Amerike (Konfederaciju); ostalih dvadeset i pet drava podupirale su saveznu vladu (Uniju). Nakon etiri godine ratovanja koje se odvijalo veinom u junjakim dravama, Konfederacija se predala, a ropstvo je u cijelosti ukinuto. Problemi koji su doveli do rata dijelom su rijeeni erom rekonstrukcije koja je uslijedila, premda su mnogi ostali nerijeeni.Tijekom predsjednikih izbora1860.godine,Republikanska strankana elu sAbrahamom Lincolnomvodila je kampanju protiv irenja ropstva van drava u kojima je ono ve postojalo. Republikanci su strogo podupiralinacionalizampa su prijetnje odcjepljenja proglasili izdajom. Nakon njihove pobjede na izborima, ali prije nego je nova administracija preuzela vlast4. oujka1861.godine, sedam robovlasnikih drava proglasilo je svoje odcjepljenje te oformilo Konfederativne Drave Amerike. Obje administracije - ona na odlasku predsjednikaJamesa Buchananate nova na dolasku predsjednika Lincolna - odbile su legalizirati secesiju, smatrajui odcjepljenje pobunom. U to vrijeme ostalih osam robovlasnikih drava odbilo je poziv na secesiju. Niti jedna meunarodna vlast nije priznala Konfederaciju.Neprijateljstvo je slubeno zapoelo12. travnja1861.godine kada su postrojbe Konfederacijezapucale na ameriku vojnu ustanovu Fort SumteruJunoj Karolini. Lincoln je nakon tog dogaaja uputio javni poziv za stvaranje vojske dobrovoljaca iz svake drave koji su trebali vratiti oduzeto savezno vlasnitvo to je dovelo do proglaenja odcjepljenja jo dodatne etiri robovlasnike drave. Obje strane uskoro su novaile vojnike, a Unija je preuzela kontrolu pograninih drava u ranoj fazi rata te stvorila pomorsku blokadu. Ratovanje na istoku zemlje bilo je uglavnom nerijeeno tijekom1861.i1862.godine budui je Konfederacija odolijevala napadima Unije koja je pokuala zauzeti glavni grad -Richmond(dravaVirginia). Urujnu1862.godine Konfederacija je u draviMarylanddoivjela poraz ubitci kod Antietamato je u konanici odvratiloBritanceda se umijeaju u sukob.[3]Nekoliko dana nakon te bitke, Lincoln je objavioProglas o emancipacijiime je ukidanje ropstva proglaeno glavnim ciljem rata.[4]Godine1863.napredak glavnog generala KonfederacijeRoberta E. Leejazavren je porazom ubitci kod Gettysburga. Na zapadu, Unija je preuzela kontrolu nadrijekom Mississippinakonbitke kod Shiloha(travanj1862.) te opsade Vicksburga, cijepajui Konfederaciju na dva dijela i unitivi veinu njihove zapadne vojske. Zbog svojih uspjeha na zapadu,Ulysses S. Grantdobio je zapovjednitvo nad vojskom Unije1864.godine te organizirao armijeWilliama Tecumseha Shermana,Georgea Meadeai drugih kako bi napali Konfederaciju sa svih strana. Grant je preustrojio vojsku Unije te postavio generale kao zapovjednike divizija koji e podupirati njegov napredak prema Virginiji. Vodio je nekoliko tekih bitaka protiv generala Leeja, a zbog snanog odupiranja junjakih snaga morao je nekoliko puta mijenjati svoje planove te voditi opsaduPetersburgakoja je gotovo unitila ostatak Leejeve vojske. U meuvremenu, Sherman je zauzeoAtlantui marirao prema moru, pritom unitavajui infrastrukturu Konfederacije. Nakon to su propali pokuaji Konfederacije da obrani Petersburg, vojska se poela povlaiti, ali je uskoro poraena to je rezultiralo Leejevom konanom predajom Grantu uAppomattox Court Houseu,9. travnja1865.godine.Ameriki graanski rat bio je jedan od najranijih industrijskih ratova. Za potrebe ratovanja uvelike su se koristileeljeznike pruge,telegrafi,parobrodite masovna proizvodnja oruja. Prakse koje je razvio Sherman u draviGeorgijitemobilizacijacivilnog stanovnitva i samo financiranje rata nagovijestili suPrvi svjetski ratuEuropi. To je do danas ostao najubojitiji rat uamerikoj povijestiu kojem je poginulo otprilike 750 tisua vojnika[5]te neodreeni broj civila. Povjesniar John Huddleston procjenjuje ukupan broj mrtvih na otprilike 10% svih mukaraca na Sjeveru u dobi izmeu 20 i 45 godina ivota te na otprilike 30% svih mukaraca (bijelaca) na Jugu u dobi izmeu 18 i 40 godina ivota.[6]Pobjedom Sjevera okonano je postojanje Konfederacije i ropstva u SAD-u te se dodatno pojaala uloga savezne vlade. U eri rekonstrukcije koja je uslijedila i trajala sve do1877.godine, Unija je uspjela uvrstiti svoj poloaj u svih jedanaest bivih Konfederacijskih drava.Razlozi secesijeUzroci Amerikog graanskog rata bili su sloeni, a obavijeni su kontroverzama jo otkad je sam rat poeo. Problem su dodatno zakomplicirali povjesniari koji su eljeli poboljati sliku Juga smanjujui uloguropstva.[7]Ropstvo je bilo sredinji uzronik poveanja politikih napetosti tijekom 50-ih godina19. stoljea.Republikanska strankabila je odluna sprijeiti njegovo daljnje irenje, a vodstvo Juga prijetilo je odcjepljenjem u sluaju da republikanski kandidatAbraham Lincolnpobijedi na predsjednikim izborima1860.godine. Nakon njegove pobjede, mnogi junjaki bijelci smatrali su da jeodcjepljenjepostala njihov jedini izbor.Premda se nisu svi junjaci upustili u bitku iskljuivo zbog ouvanja ropstva, veina asnika i preko treineLeejevecjelokupne vojske bili su, obiteljskim vezama, usko povezani s ropstvom. Za sjevernjake glavni razlog ulaska u rat bilo je ouvanje Unije, a ne ukidanje ropstva.[8]Abraham Lincoln neprestano je naglaavao da je glavni cilj rata ouvanje Unije, ali kako je vrijeme prolazilo vidio je da je zapravo ropstvo kljuan problem pa je i njegovo ukidanje postavio kao jedan od glavnih ciljeva sukoba.[9]NjegovProglas o emancipacijinaljutio je mirneDemokrate, ali i one u ratu premda je dodatno motivirao veinu Republikanaca.[10]Uz upozorenje da e slobodni crnci "poplaviti" Sjever, Demokrati su pokuali preuzeti kontrolu nadKongresomtijekom izbora1862.godine, ali bez uspjeha. Protuargument Republikanaca da je ropstvo zapravo glavno uporite neprijatelja polako je dobivao potporu, a Demokrati su konaan poraz doivjeli1863.godine tijekom izbora u draviOhiokada su pokuali uskrsnuti anti-crnaki sentiment.[11]Ropstvo i proturopstvoOd1900.do1955.godine, povjesniari su drali anti-robovlasniku agitaciju manje vanom od ustavnih, gospodarskih i kulturnih pitanja. Ponovno, od1960-ihpovjesniari istiu ropstvo i proturopstvo kao osnovni uzrok rata.Za veinu junjakih voa, ouvanje ropstva bio je politiki imperativ. Neki Junjaci slagali su se saRobertom E. Leejemkoji je (poput Jeffersona) ustvrdio, "ropstvo kao institucija je moralno i politiko zlo." Kao osnovu gospodarskih odnosa i izvorite junjakog bogatstva, bio je temeljni gospodarski interesJugaunutar Unije. Sjevernjaci su se opirali ropstvu na moralnoj te politikoj osnovi. Sjevernjaki voe poputLincolna, Sewarda, Chasea te Greeleya, upozoravali su kakooligarhijajunjakih plantaera, "Mo ropstva", dominira junjakom politikom, i korumpira te kontrolira nacionalnupolitikuu cijelosti.Kompromis iz 1850.ukljuivao je i nov, stroi zakon o bjeguncima robovima, koji su prezreli proturobovlasniki elementi Sjevera. On je omoguio saveznim agentima uhienje te povrat odbjeglih robova iz ne-robovskih sjevernjakih drava.Sjevernjaci, osobito koji su se informirali izabolicionistikihnovina poput "Osloboditelj" ili pak itali popularne romane poput uspjeniceia Tomina koliba, imali su moralni prigovor ciljevima koje postavlja zakon o bjeguncima robovima.Zakon oKansas-Nebraskiiz1854.odbacio je kopromis iz1820.koji je zabranio ropstvo na teritoriju sjeverno odMissourija, te utjecao na formiranje nove protu-robovlasnikeRepublikanske stranke. Odluka Vrhovnoga SucaDreda Scottaiz1857.zaotrila je kontroverze. Odluka suca Rogera Taneya govorila je kako robovi "nemaju niti jedno pravo koje bijelci moraju potivati", te kako se robovi mogu odvoditi i u nerobovske drave i teritorije. Lincoln je upozorio kako "jo jedna odluka poput one Dred Scotta" moe zaprijetiti prijenosom ropstva i na sjevernjake drave. Postojala je oevidna veza meu brojemplantaau pojedinom podruju i podrki za otcjepljenje. Drave daleko na jugu, imale su veliku koncentraciju plantaa i najprije su se otcjepile. Drave blieSjeverupoputVirginije,Sjeverne Karoline,ArkansasateTennesseejaimale su razmjerno manje plantaa te su odbacivale mogunost otcjepljenja sve dok ih kriza saFort Sumteranije natjerala na odabir strane. Neke od pograninih drava su imale znatno manje plantae te su ostale u Uniji. Jedina je iznimka pogranina dravaMarylandkoja bi se vjerojatno otcijepila da Savezna vlada nije uputila trupe, obustavila primjenuhabeas corpuste dala uhititi sve pristae Konfederacije. Vrhovni Sud, na ijem je elu jo uvijek bio Roger Taney, bio je na stanovitu kako je Ustav ovim prekren.Sve u svemu, iako je ropstvo bilo jedna od kljunih razlika, nikako se ne moe okarakterizirati kao glavni uzrok rata. Razlike izmeu sjevera i juga bile su prevelike i u kulturnom smislu, te su Sjever i Jug stvarno predstavljali dvije razliite nacije unutar jedne drave, a jedna od njih ona junjaka se odluila na odcjepljenje u trenutku kad je smatrala da su njezina prava na zasebnost ugroena potezima republikanaca sa Sjevera. u zadiranje oko pitanja ropstva veina junjaka je gledala kao na uplitanje u vlastito dravno ureenje o kojem bi trebala odluivati svaka savezna drava zasebno a ne snana centrala vlada. Na kraju je pokuaj Juga na vlastito samoopredjeljenje postao uzrok rata jer Lincoln nije namjeravao dopustiti odvajanje jednog dijela drave.Regionalni interesiPojamregionalni interesiodnosi se na razliita gospodarstva, drutvene strukture, obiaje i politike vrijednosti Sjevera i Juga.[12][13]Razliiti regionalni interesi postepeno su se poveavali u razdoblju od1800.do1860.godine dok se Sjever (koji je postepeno iskorijenioropstvo) u isti mahindustrijaliziraoiurbaniziraote izgraivao napredne farme, a Jug se koncentrirao na poljoprivredneplantaezahvaljujui ropskom radu skupa s naturalnompoljoprivredomo kojoj su se brinuli siromani bijelci. Jug se proirio na bogata nova zemljita na jugozapadu (odAlabamedoTeksasa).[14]Meutim, u pograninim dravama ropstvo je polako nestajalo i jedva je moglo opstati u gradovima i industrijskim podrujima (nestajalo je u gradovima kao to suBaltimore,LouisvilleiSt. Louis) pa je Jug koji se temeljio na ropskom radu uglavnom sainjavalo ruralno i ne-industrijsko podruje. S druge strane, kako se potreba zapamukompoveavala, poveala se i cijena robova. Povjesniari su vodili temeljite debate o tome jesu li gospodarske razliitosti izmeu industrijskog Sjevera i poljoprivrednog Juga bile dijelom uzrokagraanskog rata. Veina povjesniara danas se ne slae s ekonomskim determinizmom povjesniara Charlesa Bearda iz 20-ih godinaprolog stoljeai naglaavaju da su gospodarstva Sjevera i Juga uvelike bila komplementarna.[15]Strah od pobune robova iabolicionistikapropaganda natjerale su Jug da se neprijateljski odnosi prema abolicionizmu openito.[16][17]Junjaci su se alili da je Sjever taj koji se mijenja dok je Jug ostao vjeran povijesnim republikanskim vrijednostima Oeva Osnivaa (Founding Fathers) od kojih su mnogi posjedovali robove, ukljuujui predsjednikeWashingtona,JeffersonaiMadisona.Lincolnje govorio da su Republikanci slijedili tradicije autoraUstava(ukljuujui Sjeverozapadni Pravilnik i Kompromis u Missouriju) spreavajui irenje ropstva.[18]Problem prihvaanja ropstva (u liku odbijanja robovlasnitvabiskupaimisionara) podijelio je najvee vjerske zajednice (Metodistike,BaptistikeiPrezbiterijanske crkve) na odvojene Sjeverne i June zajednice.[19]Industrijalizacija je znaila da e se sedam od ukupno osam europskihimigranatanaseliti na Sjeveru. Pokret u kojem je dvostruko vie bijelaca naputalo Jug i odlazilo na Sjever pridonijelo je junjakom obrambeno-agresivnom politikom ponaanju.[20]Prava dravaSvi su bili sloni u miljenju da drave imaju stanovita prava; meutim da li su se prava jedne drave mogla primijenjivati u drugoj dravi bio je predmet mnogih rasprava. Miljenje Junjaka bilo je da graani svake drave svoje vlasnitvo mogu prenijeti na teritorij bilo koje druge drave uSAD-ute da im to vlasnitvo ne moe biti oduzeto; to se posebno odnosilo na prijenos vlastitih robova gdje bi oni ostali ono to i jesu u svojoj originalnoj dravi: robovi. Sjevernjaci su odbijali priznati to "pravo" zbog toga to ono direktno kri pravo slobodne drave o ukidanju ropstva unutar svojih granica. Potonjem su se posebno protivili Republikanci koji su se estoko borili protiv irenja ropstva. Odluka Vrhovnog sucaDreda Scottaiz1857.godine poduprla je Junjake u ovoj debati i dodatno razljutila Sjevernjake.[21]Osim toga, Jug se zalagao i za to da svaka drava ima pravo na odcjepljenje odnosno naputanje Unije u bilo koje vrijeme te daUstavpredstavlja "dogovor" ili ugovor/sporazum izmeu drava. Sjevernjaci (ukljuujui i tadanjeg predsjednikaBuchanana) odbili su takve ideje istiui volju Osnivaa koji su eljeli stvoriti "vjenu uniju".[21]Povjesniar James McPherson o pravima drava napisao je: "Iako jedna ili vie ovakvih interpretacija ostaje popularna meu sinovima konfederalnih veterana i ostalim junjakim grupama dananjice, tek nekolicina profesionalnih povjesniara ih sada podupire. Od svih ovih interpretacija, argument o pravima drava je vjerojatno najslabiji. Ne uspijeva postaviti pitanje: zbog ega uope postoje prava drava? Prava drava ili suverenitet uvijek je bio sredstvo, a ne cilj; instrument kojim bi se postigao odreeni cilj, a ne princip sam po sebi."[22]Sistem zatite carinePovijesno gledano, junjakerobovlasnikedrave zbog svojih niskih cijena fizikog rada, mehanizaciju nisu smatrale potrebnom te su podupirale pravo na prodajupamukai kupnju gotovih industrijskih proizvoda od bilo koje nacije. Drave na Sjeveru koje su uloile znatna sredstva u svoju jo uvijek neistraenu proizvodnju nisu se mogle natjecati s punopravnom industrijomEuropete su nudile visoke cijene za uvoz pamuka s juga u zamjenu za niske cijene industrijskog izvoza. Iz ovog razloga, Sjever je zbog vlastitih industrijskih interesa podupirao tarife i sistem zatite carine dok su vlasniciplantaas Juga zagovarali slobodnu trgovinu.DemokratiuKongresu(uglavnom Junjaci) donosili su Zakone o tarifama 30-ih, 40-ih i 50-ih godina19. stoljeakonstantno smanjujui stope koje su1857.dosegnule najniu razinu jo od1816.godine. I dok Jug nije imao nikakvih prigovora na navedeno, Sjeverni industrijalci i tvorniki radnici (pogotovo u draviPennsylvania) razljutili su se zbog navedenog te su traili zatitu za svoju eljeznu industriju koja je sve vie bila u rastu. Stranka Whig iRepublikancitakoer su se alili; oni su, naime, podupirali visoke stope tarifa kako bi potaknuli industrijski razvoj, a Republikanci su se tijekom izbora1860.godine zagovarali za njihovo dizanje. Poveane tarife napokon su donesene1861.godine nakon to su Junjaci dali ostavke na svoja mjesta u Kongresu.[23][24]Povjesniari iz 20-ih godina20. stoljeanaglaavali su navedene probleme kao jedan od glavnih uzroka graanskog rata, ali od 50-ih godina naovamo su ih ipak postupno smanjivali istiui da je tek nekolicina Junjaka 1860.-61. godine izjavila da su im tarife od najvee vanosti. Neki secesijski dokumenti zbilja spominju probleme s tarifama, ali niti izbliza toliko esto kao to je naglaeno ouvanje ropstva.Mo vlasnika robova i slobodni teritorijiSnage koje su se protivile ropstvu na sjeveru identificirale su "mo vlasnika robova" kao direktnu prijetnju republikanskim vrijednostima. Isticali su da bogati vlasnici robova koriste svoju politiku mo kako bi preuzeli predsjednitvo, Kongres iVrhovni sudte tako prijete pravima graana na Sjeveru.[25]to se "slobodnih teritorija" na zapadu tie, Sjever je zahtijevao da budu na raspolaganju prvenstveno nezavisnim poljoprivrednicima-maloposjednicima, a ne bogatim vlasnicima robova koji e kupiti najbolja zemljita (koja e kasnije obraivati njihovi robovi), a bijele farmere poslati na pogranina podruja. Jedna od najveih podupiratelja navedenog bila je Stranka slobodnih teritorija (1848.-1954.), a slijedili su je i Republikanci.[26]Obje stranke zahtijevale su donoenje Zakona o farmama koji e dravno zemljite dati doseljenicima; ipak Zakon nije proao zbog toga to su se Junjaci pobojali da e isti dovesti zapadne europske imigrante i siromane Junjake (bijelce).[27]Predsjedniki izboriNacionalizam i astNacionalizamje bio izrazito jak poetkom19. stoljea, a meu onima koji su ga snano podupirali su biliAndrew JacksoniDaniel Webster. I dok su praktiki svi Sjevernjaci podupirali Uniju, Junjaci su bili podijeljeni na one koji su ostali vjerniSAD-u(nazivani su "unionistima") i one koji su primarno bili odani junjakoj regiji te nakon toga samojKonfederaciji.[28]Za potonju skupinuC. Vann Woodwardje izjavio: "Veliko robovsko drutvo... odraslo je i udesno procvjetalo u srcu graantine i djelomino puritanske republike. Odreklo se svog graanskog podrijetla i bolno racionaliziralo svoja institucionalna, pravna, metafizika i vjerska uvjerenja... Kad je zavladala kriza, odluilo se boriti. I dokazalo da je smrt borba drutva koje je zavrilo u ruevinama."[29]Junjaci su takoer bili suglasni u tome da im je povrijeena njihova ast, a to je prvenstveno ukljuivalo objavljivanje knjigeia Tomina koliba(1852.godine)[30]te akcijeabolicionistaJohna Brownakoji je pokuao pokrenuti pobunu robova1859.godine.[31]I dok se Jug polako, ali sigurno usmjeravao prema junjakom nacionalizmu, lideri na Sjeveru su takoer sve vie postajali nacionalistiki nastrojeni te su odbijali svaku pomisao na podjelu Unije. Republikanska nacionalna izborna platforma1860.godine upozorila je da e se svaki pokuaj izlaska iz Unije smatrati izdajom i nee biti toleriran: "Strogo osuujemo prijetnje za odcjepljenjem..."[32]Jug je ignorirao ova upozorenja ne shvaajui koliko se strastveno Sjever spreman boriti da ouva Uniju.[33]Lincoln postaje PredsjednikIzborAbrahama LincolnazaPredsjednikaustudenom1860.godine bio je posljednji okida koji je pokrenuo secesiju.[34]Pokuaji dogovora poput "Corwinovog amandmana" ili "Crittendenovog kompromisa" propali su. Vodstvo Juga bojalo se da e Lincoln uspjeti sprijeiti irenje ropstva i usmjeriti ga na put izumiranja. Robovlasnike drave, koje su ve bile u velikoj manjini uPredstavnikom domu SAD-a, sada su bile suoene i s mogunou da budu u manjinama i u Senatu i u Elektorskom kolegiju za razliku od monih Sjevernjaka. Prije nego je Lincolnova administracija preuzela vlast uoujku1861.godine, sedam robovlanikih drava proglasilo je svoje odcjepljenje, udruilo se i formiraloKonfederaciju.Secesija i poetak rataSecesija June KarolineJuna Karolinauinila je puno vie od samog ukidanja isecesijeod bilo koje druge junjake drave. Dana24. prosinca1860.godine prihvatila je "Deklaraciju o uzrocima koji potiu i opravdavaju secesiju June Karoline od savezne Unije". Glavni argumenti su joj bili prava drava urobovlasnikompitanju na Jugu, ali je takoer istaknula i problem s pravom drava na Sjeveru koje se protive Zakonu o bijegu robova tvrdei da sjevernjake drave ne ispunjavaju svoje savezne obaveze koje su propisaneUstavom. Sve navodne povrede prava junjakih drava bile su povezane s ropstvom.Secesijska zima[uredi VE|uredi]Prije nego jeLincolnovaadministracija preuzela ured, sedam drava proglasilo je svoje odcjepljenje od Unije. Etablirali su junjaku vladu,Konfederativne Drave Amerikedana4. veljae1861.godine.[35]Preuzele su kontrolu nad saveznim utvrdama i ostalim vlasnitvom unutar svojih granica uz mali otpor PredsjednikaJamesa Buchananakoji je tada ve bio na odlasku, a iji je mandat zavrio4. oujka1861.godine. Buchanan je tvrdio da je odluka suca Dreda Scotta bila dokaz da Jug nema razloga zasecesijute da je Unija "stvorena s namjerom da bude trajna", ali da "snaga oruja koje e prisiliti dravu da ostane u Uniji" nije bila meu "nabrojanim ovlastima koje odobravaKongres."[36]Jedna etvrtina amerike vojske - kompletni garnizon uTeksasu- predana je uveljai1861.godine dravnim snagama od strane generala Davida E. Twiggsa koji se pridruio Konfederaciji.Junjaci su postepeno davali ostavke izSenataiPredstavnikog domato jeRepublikancimaomoguilo da lake provode zakone za projekte koje su junjakisenatoriblokirali prije rata, ukljuujui i Morrillovu tarifu, Morrillov zakon, Zakon o farmama, Zakon o transkontinentalnoj eljeznici i nacionalni Zakon o bankama. Zakon o prihodima iz1861.godine ukljuivao je i porez na dohodak koji je pomogao u financiranju rata.Udruivanje dravaKonfederativne draveSedam junjakih drava proglaava secesiju uveljai1861.godine:Juna Karolina,Mississippi,Florida,Alabama,Georgia,LouisianaiTeksas. Ovih sedam drava oformile suKonfederativne Drave Amerike(4. veljae1861.godine) sJeffersonom Davisomkao Predsjednikom, te saveznom strukturom koja je bila slina onoj propisanojUstavom SAD-a.Nakonnapada na utvrdu Fort Sumter, Predsjednik Lincoln je pozvao sve graane/dobrovoljce da se pridrue vojsci i to iz svake drave. U roku od dva mjeseca dodatne etiri junjake robovlasnike drave proglasile su odcjepljenje i pridruile se Konfederaciji:Virginia,Arkansas,Sjeverna KarolinaiTennessee. Sjeverozapadni dio drave Virginia naknadno se odcijepio od Virginije te se pridruio Uniji kao nova drava imenaZapadna Virginia,20. lipnja1863.godine. Do kraja 1861. godine, draveMissouriiKentuckynalazile su se pod kontrolom Unije, a dravna vlada Konfederacije je bila u progonu.U pravilnicima o odcjepljenju koje su donosile svaka drava zasebno, njih tri - Teksas, Alabama i Virginia - posebno su isticale neprijateljstvo prema robovlasnikim dravama od strane sjevernjakihabolicionista. Ostale drave nisu spominjale problemerobovlasnitvave samo kratke objave ponitenja veza s Parlamentom;[37]meutim, najmanje etiri drave - Juna Karolina,[38]Mississippi,[39]Georgia[40]i Teksas[41]- takoer su donijele dugaka i detaljnja objanjenja svojih razloga secesije od kojih su sve isticale sjevernjaki pokret ukidanja ropstva kao najvei problem (robovlasnitvo je prema njihovom miljenju bilo njihovo pravo koje im je zajameno Ustavom SAD-a).[42]Drave UnijeDvadeset i tri drave ostale su odane Uniji:Kalifornija,Connecticut,Delaware,Illinois,Indiana,Iowa,Kansas,Kentucky,Maine,Maryland,Massachusetts,Michigan,Minnesota,Missouri,New Hampshire,New Jersey,New York,Ohio,Oregon,Pennsylvania,Rhode Island,VermontiWisconsin. Tijekom rataNevadaiZapadna Virginiapridruile su se Uniji kao nove drave.TennesseeiLouisianavraene su pod vojnu ovlast Unije jo u ranoj fazi rata.Teritoriji dravaColorado,Dakota,Nebraska,Nevada,Novi Meksiko,UtahiWashingtontakoer su se borili na strani Unije. NekolikoIndijanskih plemenakoji su drali robove podupiralo je Konfederaciju uzrokujui mali, krvavigraanski ratna indijanskom teritoriju (danas dravaOklahoma).[43][44][45]Pogranine dravePogranine drave u Uniji su bileZapadna Virginia(koja se odvojila odVirginijei postala nova, samostalna drava) te etiri od pet uglavnom sjevernjakih robovlasnikih drava (Maryland,Delaware,MissouriiKentucky).Drava Maryland imala je mnotvo pro-konfederacijskih slubenika koji su tolerirali anti-unionistike pobune uBaltimoreui spaljivanje mostova. Lincoln je na to odgovorio proglaavanjem izvanrednog stanja i slanjem vojnih jedinica sa Sjevera.[46]Prije nego je vlada Konfederacije shvatila to se dogaa, Lincoln je stekao vrstu kontrolu u Marylandu i okrugu Columbia, uhitivi prominentne secekcioniste te ih zadravi bez suenja (kasnije su puteni).Drava Missouri odluno je glasala da eli ostati u Uniji. Kada je pro-konfederativni guvernerClaiborne F. Jacksonpozvao dravnu vojsku, napadnut je od strane saveznih snaga pod vodstvom generalaNathaniela Lyonakoji je potjerao guvernera i ostatak dravnih slubenika sve do jugozapadnog dijela drave. U konanici je vlast u Missouriju preuzela privremena unionistika vlada.[47]Drava Kentucky se nije odcijepila; u poetku se proglasila neutralnom. Kada su Konfederativne snage ule u dravu urujnu1861.godine, neutralnost je zavrila te je drava potvrdila svoj status Unije u isto vrijeme pokuavi zadrati ropstvo. Tijekom kratkotrajne invazije Konfederativnih snaga, simpatizeri Konfederacije organizirali su konvenciju o secesiji (koju je pokrenuo guverner) te su dobili odobrenje same Konfederacije. Pobunjenika vlada uskoro je otila u egzil i nikad nije preuzela kontrolu nad dravom Kentucky.[48]Nakon odcjepljenja Virginije, unionistika vlada uWheelingu24. listopada1861.godine upitala je 48 okruga da glasaju o propisu kojim bi se kreirala nova drava. Odaziv biraa iznosio je 34% (od kojih je 96% glasalo "za").[49]Ukljuenje 24 secesionistika okruga u dravu[50]te posljedini gerilski rat[51]angairao je oko 40 tisua saveznih trupa vei dio rata.[52]Kongres je priznao Zapadnu Virginiju u Uniju20. lipnja1863.godine. Zapadna Virginija je dala izmeu 20 i 22 tisue vojnike snagama Konfederacije i Unije tijekom rata.[53]Pokuaj unionistike secesije dogodio se u IstonomTennesseeju, ali je bio uguen od strane Konfederacije koja je uhitila preko tri tisue ljudi za koje se sumnjalo da su odani Uniji. Svi oni su bili zadrani bez suenja.[54]Poetak rataPobjedaAbrahama Lincolnana predsjednikim izborima1860.godine nagnala jeJunu Karolinuda proglasi odcjepljenje iz Unije uprosincunakon ega je uslijedilo formiranje privremenihKonfederativnih Drava Amerikeuveljai. Istog mjeseca propao je pokuaj mirovne konferencije uWashingtonuna koju je Lincoln stigao potajno i tri se dana skrivao u hotelu u kojem se konferencija odrala. Meutim, iako su pregovori bili neuspjeni, osam ostalih drava odbile su molbe za ulazak u Konfederaciju na prvoj secesionistikoj konvenciji uVirginijiodranoj4. travnja1861.godine.[55]Lincolnova politikaVe od mjesecaprosincasecesionisti su sa ili bez dravnih snaga poeli zauzimati savezne sudove, ministarstvo financija i potu. Junjaki guverneri naredili sumobilizaciju, zauzeli veinu saveznih utvrda unutar svojih granica, a takoer su zauzeli i oruarnice amerike vojske u kojima se nalazila artiljerija za pjeadiju. Guverneri velikih dravaMassachusetts,New YorkiPennsylvaniakoje su bile snano uporiteRepublikanacapotajno su poeli kupovati oruje i samostalno uvjebavati vojsku.[56]PredsjednikBuchananprotestirao je protiv zauzimanja dravnog vlasnitva, ali je vojno odgovorio samo kada je pokuao ponovno opskrbiti brodStar of the Westkoji se zaputio prema Fort Sumteru. Pokuaj je propao, jer su na brod zapucale snage izJune Karolinepa je bio prisiljen vratiti se prije dolaska u utvrdu.[55]Dana4. oujka1861.godine Abraham Lincoln prisegnuo je zaPredsjednika SAD-a. U svom prvom obraanju istaknuo je daUstavpredstavlja savrenu uniju, da je to ugovor vezivanja i svaku secesiju prozvao "pravno ponitenom".[57]Nije imao namjeru napasti junjake drave niti je elio ukinutiropstvotamo gdje je ono ve postojalo, ali se zalagao za to da e upotrijebiti silu kako bi ouvao dravno vlasnitvo. Vlada nee pokuati vratiti svoje potanske urede, a u sluaju otpora dostava pote zavrit e kod dravnih granica. Tamo gdje se ne moe zadovoljiti provedba dravnih zakona mirnim putem reagirati e erifi i suci. Niti jednom rijeju nisu spomenuti gubitci zlata iz dravnih trezora u dravamaLouisiana,GeorgiaiSjeverna Karolina. U svom prvom obraanju Lincoln je takoer istaknuo da e amerika politika biti samo prikupljanje uvoznih carina iz svojih luka te da ne postoji niti jedna ozbiljnija stvar koja moe opravdati revoluciju u politici u sljedee etiri kratke godine. Svoj govor zavrio je molbom za obnovom veza unije.[58]Jug je uskoro poslao delegate uWashingtonkoji su ponudili opciju da plaaju dravna vlasnitva koja su zauzeli te uu u mirovne pregovore s ostatkomSAD-a. Lincoln je odbio bilo kakve pregovore s agentima Konfederacije zbog toga to nije priznavao Konfederaciju kao legitimnu vlast te je istaknuo da bi potpisivanje primirja s njima zapravo znailo priznanje njihovog suvereniteta.[59]Dravni tajnikWilliam Seward, koji je u to vrijeme sam sebe smatrao pravim guvernerom ili "premijerom" iza lika neiskusnog Lincolna, uao je u neodobrene i indirektne pregovore koji su propali.[59]Predsjednik Lincoln bio je odluan u tome da zadri sve utvrde koje su ostale pod kontrolom Unije, a koje su se nalazile u Konfederacijskim dravama: Fort Monroe u Virginiji, Fort Pickens, Fort Jefferson i Fort Taylor uFloridite u gradu u kojem se donijela prva odluka o secesiji -Charlestonu, Juna Karolina (Fort Sumter).[60]Bitka za Fort SumterUtvrda Sumter (Fort Sumter) nalazila se tono u sreditulukeuCharlestonu(Juna Karolina). Pripadnici vojske Unije povukli su se u utvrdu kako bi izbjegli incidente na ulicama grada s lokalnom nacionalnom gardom. Za razliku od predsjednika Buchanana koji je dozvolio zapovjednicima da prepuste vlast nad utvrdom kako bi izbjegao krvoprolie, Lincoln je od bojnika Andersona zatraio da zadri utvrdu sve dok se na nju ne zapuca. Jefferson Davis naredio je zapovjedniku predavanje utvrde. Anderson mu je dao uvjetni odgovor kojeg je vladaKonfederacijeodbila pa je Davis naredio Beauregardu da napadne utvrdu prije nego su mogla stii pojaanja. Trupe pod zapovjednitvom P.G.T. Beauregarda bombardirale su Fort Sumter12.i13. travnjate prisilile vojsku na kapitulaciju. Dana15. travnjaLicolnov ministar rata pozvao je 75 tisua dobrovoljaca u vojsku Unije kako bi vratili vlast nad utvrdom i zadrali ostala dravna vlasnitva.[61]Sjevernjaci su ubrzo skupili vojsku nakon Lincolnovog poziva te poslali vojnike koji su trebali zauzeti utvrde i sauvati Uniju.[62]Budui da je pobuna u tim trenucima jo uvijek imala mali obujam, Lincoln je pozvao 75 tisua dobrovoljaca na rok od 90 dana.[63]Nekoliko sjevernjakih guvernera poelo je razmjetati svoje vojnike ve sljedeeg dana, a secesionisti su tjedan dana poslije zauzeli oruarnicu uLibertyju(dravaMissouri).[56]Dva tjedna kasnije,3. svibnja1861.godine Lincoln je pozvao dodatnih 42 034 dobrovoljaca na rok od tri godine.[64]etiri drave sredinjeg i sjevernog Juga u poetku su odbijale pozive Konfederacije, ali su sada bile suoene s mogunou slanja svojih vojnih trupa protiv vlastitih susjeda to su sve etiri odluno odbile (Virginia,Tennessee,ArkansasiSjeverna Karolina) pa su proglasile odcjepljenje i u konanici se pridruile Konfederaciji. U znak nagrade dravi Virginia, Konfederacija je svojim glavnim gradom proglasilaRichmond.[65]RatGraanski ratobiljeile su krvave i uestalebitke. Tijekom etiri godine ratovanja zbilo se 237 oruanih sukoba te puno vie manjih akcija i okraja. Na ljestvici svjetske vojne povijesti, obje sukobljene strane karakterizirali su gorki intenzitet i mnotvo rtava. "Ameriki graanski rat smatra se jednim od najkrvavijih ratova uope". Bez ikakvih elja za zauzimanjem novih prostora, jedina meta svake strane bio je neprijateljski vojnik.[66]MobilizacijaPrve godine ratovanja obje strane imale su puno vie dobrovoljaca nego to su ih mogli opremiti i istrenirati. Nakon to je poetni entuzijazam nestao, oslanjanje na kohorte mladia koji su se svake godine eljeli pridruiti vojsci jednostavno nije bio dovoljan. Obje strane poele sumobiliziratina temelju zakona, ali samo kao sredstvo kojim bi ohrabrili ili prisilili na dobrovoljno javljanje; relativno je malo bilo onih koji su silom unovaeni. Konfederacija je donijela Zakon o novaenju utravnju1862.godine za mladie izmeu 18 i 35 godina starosti; Zakon se nije odnosio na nadglednike robova, vladine djelatnike i sveenike.[67]Ameriki Kongresdonio je isti Zakon usrpnju, odobrivi vojno novaenje unutar drave, samo u sluaju kada drava nije imala dovoljno dobrovoljaca. Veliki brojeuropskihimigranatapridruio se vojsci Unije, ukljuujui 177 tisua vojnika roenih uNjemakojte 144 tisue vojnika roenih uIrskoj.[68]Kada jeProglas o emancipacijistupio na snagu usijenju1863.godine, drave su energino regrutirale biverobovekako bi ispunile svoje vlastite kvote. Dravne i lokalne zajednice nudile su sve vee i vee novane bonuse za dobrovoljce bijelce. Kongres je uvrsnuo zakon1863.godine. Mukarci koji su unovaeni mogli su pronai vlastitu zamjenu ili (sve do sredine1864.godine) ponuditi novac. Svi oni udruili su svoj novac kako bi pokrili trokove novaenja. Obitelji su koristile zamjenske provizije kako bi odabrale koji e mukarac ii u vojsku, a koji e ostati kod kue. Bilo je puno izbjegavanja i otpora u novaenju, pogotovo ukatolikimpodrujima. U srpnju 1863. godine uNew Yorkuodrala se velika pobuna protiv novaenja; predvodili su je irski imigranti koji nisu bili svjesni da su dobivanjem statusa graana postali podloni novaenju.[69]Od sveukupno 168 649 unovaenih mukaraca u Uniju, njih 117 986 su bili zamjene, a tek 50 663 su bili osobno regrutirani.[70]Zakoni o novaenju i na Sjeveru i na Jugu bili su izrazito nepopularni. Procijenjeno je da je otprilike 120 tisua mukaraca izbjegavalo regrutiranje na Sjeveru (mnogi su pobjegli uKanadu), a dodatnih 280 tisua dezertirali su tijekom rata[71][72]skupa s najmanje 100 tisua Junjaka (otprilike 10% ukupnog broja vojnika).[73]Meutim, dezerterstvo je bila vrlo esta pojava tijekom19. stoljea; u vrijeme mira 15% vojnika iz vojske dezertiralo je svake godine.[74]Na Jugu, mnogi mukarci su samo privremeno dezertirali kako bi posvetili vrijeme svojim obiteljima[75]nakon ega bi se vratili u svoje vojne redove.[76]Na Sjeveru su se vojnici znali prijaviti u odred koji je lovio dezertere, a za koji su se dobivali financijski bonusi. Meutim, oni su takoer dezertirali samo kako bi se kasnije ponovno prijavili u drugu postaju pod drugim imenom te dobili jo jedan dodatni bonus; njih 141 je bilo uhvaeno i pogubljeno.[77]Do1865.godine vojnici Unije i Konfederacije postali su "najvea i najefikasnija vojska na svijetu". Tadanji europski analitiari smatrali su vojsku SAD-a potpuno neprofesionalnom i punom amatera, ali prema procjeni moderne vojne povijesti smatra se da je njihova vojska ve u to vrijeme bila puno bolja od onefrancuske,pruskeiruskete da bi ih bez problema porazile u bilo kakvom sukobu.[78]Rat na vodiMalaamerika mornaricaiz1861.godine znatno se poveala do1865.godine i to na 6000asnikate 45 tisua mornara skupa sa 671 plovilom ukupne tonae 510,396.[79][80]Njezine misije ukljuivale su blokadu Konfederativnih luka, preuzimanje kontrole nad rijekama, obranu od Konfederativnih napada na otvorenom moru te spremnost za mogui rat protivbritanske ratne mornarice.[81]U meuvremenu se glavni rat na rijekama vodio na zapadu gdje su velike rijeke omoguavale prilaz sreditu Konfederacije u sluaju da amerika mornarica moe na njima preuzeti kontrolu. Na istoku je mornarica opskrbljivala vojne snage te povremeno granatirala Konfederativne objekte.Blokada Unije[uredi VE|uredi]Rane1861.godine generalWinfield Scottrazvio je svoj poznati "plan Anakonda" s kojim je namjeravao pobijediti u ratu uz to manje krvoprolia.[82]Scott je smatrao da e blokadom glavnihlukaKonfederacije znatno oslabiti njezino gospodarstvo.Lincolnje prihvatio dijelove plana, ali se nije sloio sa Scottovim upozorenjem o dobrovoljcima u vojsci koji e se u njoj nalaziti tek 90 dana. Meutim, javno mnijenje zahtijevalo je trenutani napad vojske kako bi se zauzeoRichmond.[83]Utravnju1861.godine Lincoln je proglasio blokadu Unije svih junjakih luka; komercijalni brodovi nisu mogli dobiti osiguranje, a zavrio je i redoviti luni promet. Jug je uinio veliku pogreku kada je proglasio embargo na izvozpamuka1861. godine prije nego je blokada stupila na snagu; kada su shvatili svoju pogreku ve je bilo prekasno. Zlatno razdoblje pamuka bilo je mrtvo budui je Jug mogao izvoziti manje od 10% svojih proizvoda. Blokada je zatvorila deset Konfederativnih luka koje su bile povezane eljeznicom, a iz kojih se izvozio gotovo sav pamuk (pogotovo one uNew Orleansu,MobileuiCharlestonu). Dolipnja1861. godine ratni brodovi bili su usidreni u svim glavnim junjakim lukama, a godinu dana nakon toga 300 brodova bilo je u slubi.[84]Bitke na rijekamaStrategija Unije iz1862.godine ukljuivala je simultane prodore na etiri fronta.McClellanje vodio glavni prodor krozVirginiju, premaRichmondu. Snage izOhijatrebale su prodrijeti krozKentuckyte doi uTennessee; trupe iz draveMissouridole bi s juga, srijeke Mississippi, a napad na zapadnoj bojinici zapoeo bi izKansasa.[85]GeneralUlysses Grantkoristio je rijeni transport i topovnjae Andrewa Footea sa zapadne flotile kako bi prijetio Konfederacijskom "Gibraltaru na zapadu" u Columbusu, drava Kentucky. Iako su mu u poetku pruali otpor, Grant je uspio odsjei Columbus. Zbog nedostatka vlastitih topovnjaa, trupe Konfederacije bile su prisiljene povui se pa je Unija preuzela kontrolu nad zapadnim Kentuckyjem uoujku1862. godine.[86]Uz ratne brodove koji su s rijeke Mississippi odlazili na ocean, mornarica Unije koristila je rebra brodova i naoruane topovnjae u brodogradilitima u Cairu (dravaIllinois), a uSt. Louisusu gradili nove brodove ili modificirali parobrode za akciju.[87]Mornarica je preuzela kontrolu nad rijekama Red u Tennesseeju,CumberlanduMississippijute nekim rijekama u dravi Ohio nakon pobjeda u Fort Henryju i Fort Donelsonu, a takoer je opskrbljivala i Grantove snage koje su prodirale u Tennessee. U Shilohu (Pittsburg Landing) u dravi Tennessee utravnju1862. godine, trupe Konfederacije iznenada su napale i potukle snage Unije te ih potjerale preko rijeke, dok je padala no. Preko noi, mornarica Unije je dobila pojaanja pa je Grant uzvratio napadom. Upravo tada odvila se odluujua bitka i pobjeda za Uniju - ujedno i prva bitka s velikim brojem rtava koje e postajati sve uestalije i uestalije.[88]Memphisje pao pod kontrolu Unije i uskoro postao kljuna baza za daljnje prodore prema jugu du rijeke Mississippi. U travnju 1862. godine mornarica Unije pod vodstvom Farraguta porazila je Konfederaciju juno odNew Orleansa. Konfederacija je napustila grad to je Uniji omoguilo "usidrenje" na dubokom Jugu.[89]Mornarica je potpomagala Grantu u njegovom dugakom i kompleksnom ratovanju koje je kulminiralo predajomVicksburgausrpnju1863.godine. Ubrzo potom Unija je imala potpunu kontrolu nad dravom Mississippi.[90]

Istona bojinicaZbog snanog otpora nekoliko Konfederativnih trupa uManassasu(Virginia) tijekomsrpnja1861.godine pod vodstvom generalaJosepha E. JohnstonaiP.G.T. Beauregarda, trupe Unije pod vodstvom generala-bojnikaIrvina McDowelladoivjele su poraz uPrvoj bitci kod Bull Runa[91]i bile prisiljene povui se uWashington. Upravo je u ovoj bitci general Konfederativnih snagaThomas Jacksondobio nadimak "Stonewall" (u slobodnom prijevodu "kameni zid") zbog toga to se kao zid odupirao napadima Unije.[92]Uznemiren neoekivanim gubitcima i pokuavi sprijeiti da se jo vierobovlasnikihdrava odviji od Unije,ameriki Kongresje25. srpnjaiste godine donio Rezoluciju Crittenden-Johnson u kojoj je istaknuto da se rat prvenstveno vodi kako bi se ouvala Unija, a ne kako bi se ukinulo ropstvo.General-bojnikGeorge B. McClellan26. srpnjapreuzeo je zapovjednitvo nad vojskom Unije i rat je ozbiljno zapoeo1862.godine. Pod pritiskom predsjednikaLincolnada to prije zapone s ofenzivom, McClellan je napao Virginiju uproljee1862. godine i to njezinpoluotoksmjeten izmeu rijeka York i James, jugoistono odRichmonda. Premda je McClellanova vojska tijekom ofenzive poluotoka stigla do samog ulaza u Richmond,[93][94][95]Johnston je sprijeio njegov napredak u Bitci kod sedam borova nakon ega su generalRobert E. Leei njegovi pomoniciJames Longstreeti Stonewall Jackson[96]porazili McClellana ubitkama koje su trajale sedam danate ga prisilili na povlaenje. Sukobi u sjevernoj Virginiji, koji su ukljuivaliDrugu bitku od Bull Runa, zavrili su jo jednom pobjedom Juga.[97]McClellan nije elio prihvatiti naredbe glavnog zapovjednika Hallecka da poalje pojaanja vojsci Unije Johna Popea u Virginiji to je omoguilo laku pobjedu Leeja koji je imao dvostruko manje vojnika na svojoj strani.Ohrabrena Drugom bitkom kod Bull Runa,Konfederacijaje zapoela prvu invaziju na Sjever. General Lee je5. rujnapoveo 45 tisua pripadnikaVojske Sjeverne Virginijeprekorijeke Potomacu dravuMaryland. Lincoln je zauzvrat spojio Popeove trupe s McClellanovim. McClellan i Lee vodili suBitku kod Antietama[96]u blizini Sharpsburga (Maryland),17. rujna1862.Do tada je to bila najkrvavija bitka u trajanju od jednog dana u povijesti amerikog ratovanja.[98]Leejeva vojska se povukla i uspjela se vratiti u Virginiju prije nego ju je McClellan mogao unititi. Bitka kod Antietama smatra se pobjedom Unije iz dva razloga: uspjela je sprijeiti Leejevu invaziju na Sjever te je pruila Lincolnu priliku da najavi svojProglas o emancipaciji.[99]Nakon to oprezni McClellan nije uspio svladati Leeja, zamijenio ga jegeneral-bojnikAmbrose Burnside. Meutim i on je takoer uskoro poraen uBitci kod Fredericksburga[100]koja se odvila13. prosinca1862.godine i u kojoj je poginulo ili bilo ranjeno preko 12 tisua vojnika Unije. Poslije bitke Burnsidea je zamijenio general-bojnikJoseph Hooker.Hooker takoer nije mogao pobijediti Leejevu vojsku; premda je imao dvostruko vie vojnika na svojoj strani, doslovno je ponien uBitci kod Chancellorsvillea[101]usvibnju1863.godine. Tijekom te bitke general Stonewall Jackson ranjen je od strane jednog od svojih ljudi te je kasnije umro uslijed komplikacija dobivenih ranjavanjem. Generala Hookera zamijenio je general-bojnikGeorge Meadetijekom Leejeve druge invazije na Sjever, ulipnjuiste godine. Meade je pobijedio Leeja uBitci kod Gettysburga[102](1.do3. srpnja1863.). Ovo je bila najkrvavija bitka amerikog graanskog rata i smatra se njegovom glavnom prekretnicom. Pickettov juri 3. srpnja esto se smatra najveom pogrekom koju su Konfederativne trupe napravile tijekom ratovanja zbog toga to je ozbiljno ugrozio pobjedu Konfederacije i mogunost njihovog odcjepljenja. Leejeva vojska izgubila je 28 tisua ljudi, a Meadeova 23 tisue.[103]Meutim, Lincoln je bio ljut to Meade nije presjekao Leeja dok se ovaj povlaio i nakon tog neuspjeha Lincoln se okrenuozapadnoj bojiniciu potrazi za novim vodstvom. U isto vrijeme, Konfederativno uporite uVicksburguje palo nakon ega je Unija preuzela kontrolu nadrijekom Mississippina taj nain trajno izolirajui zapadni dio Konfederacije. U tim trenucima na bojitu se pojavio novi voa kakvog je Lincoln trebao -Ulysses S. Grant.Zapadna bojinicaDok su trupe Konfederacije brojile mnotvo uspjeha na istonoj bojinici, uglavnom su doivljavale poraze na zapadu. Jo u ranoj fazi rata otjerane su izMissoruija, uglavnom nakonBitke kod Pea Ridgea.[104]InvazijaLeonidasa Polkana Columbus (Kentucky) oznaila je kraj neutralnosti te drave i okrenula ju protiv Konfederacije.Nashvillei sredinjiTennesseepali su pod vlast Unije rane1862.godine to je rezultiralo smanjivanjem lokalne opskrbe hranom i stokom te unitenjem drutvene organizacije.U draviMississippiUnija je prebacivala svoje trupe preko june granice Tennesseeja, nakon to je uspjela osvojiti otok broj 10 i New Madrid (Missouri) te odmah potom iMemphis. Utravnju1862.godine Unija je zauzelaNew Orleans[105]to joj je omoguilo kretanjerijekom Mississippi. Jedina utvrda koja je spreavala Uniju od kontrole nad itavom rijekom bila je ona u Vicksburgu.Druga invazija generalaBraxtona Braggana Kentucky od strane Konfederacije rezultirala je besmislenom pobjedom nad generalom-bojnikomDonom Carlosom BuellomuBitci kod Perryvillea.[106]Bragg je ubrzo bio prisiljen okonati svoju namjeru invazije Kentuckyja i povui se zbog nedostatka podrke od strane Konfederacije u toj dravi. General-bojnikWilliam Rosecransskoro je pobijedio Bragga uBitci kod rijeke Stones[107]u dravi Tennessee.Jedina prava pobjeda Konfederativnih snaga na zapadu bila je uBitci kod Chickamauge. Trupegenerala pukovnikaJamesa Longstreetadole su u pomo Braggu i uspjele poraziti Rosecransa unato junakoj obrani generala bojnikaGeorgea Henryja Thomasa. Rosecrans se povukao u gradChattanoogakojeg je odmah potom Bragg opkolio.Glavni strateg i taktiar Unije na zapadu bio jeUlysses S. Grantkoji je donio pobjede u Fort Henryju i Donelsonu (nakon ega je Unija dobila kontrolu nad Tennesseejem irijekom Cumberland); uBitci kod Shiloha[108]te ubitci kod Vicksburga[109]koja je uvrstila kontrolu Unije nad rijekom Mississippi i koja se smatra jednom od glavnih prekretnica kompletnog rata. Na oduevljenje Rosecransa, Grant je napao Bragga i pobijedio ga uTreoj bitci kod Chattanooge,[110]poslavi Konfederativne trupe izvan granica drave Tennesse i otvorivi put doAtlantei do samog sredita Konfederacije.Trans-MississippiRegiju trans-Mississippi karakteriziralo je opsenogerilsko ratovanjebudui suKonfederacijinedostajale trupe i logistika kojima bi dali podrku regularnoj vojsci u njihovoj borbi protiv Unije.[113]Lutajue Konfederativne trupe poput Quantrillovih konjanika terorizirali su podruje, podjednako napadajui vojna postrojenja i civilne nastambe.[114]Do1864.godine nasilnike aktivnosti znatno su utjecale na antiratni pokret koji je osmiljen kako bi se sprijeio ponovni izbor Lincolna zaPredsjednika. "Sinovi slobode" i "Red amerikih vitezova" napadali su pro-unioniste, izabrane lanove kabineta i nenaoruane vojnike. Nasilnici su otjerani van draveMissouritek nakon to je kompletnapjeadijaUnije krenula u protunapad. Nakon toga drava Missouri ne samo da je ostala u Uniji, ve je 70% stanovnika glasalo za Lincolna na predstojeim izborima.[115]U junim i zapadnim podrujima drave Missouri odvijali su se manji vojniki udari iji je cilj bila kontrolaindijanskogteritorija i teritorijaNovog Meksika, a sve za stranu Unije. Konfederativni proboji u Novom Meksiku zaustavljeni su ve1862.godine, a prognana vlada izArizonepovukla se uTeksas. Na indijanskom teritoriju graanski rat izbio je meu plemenima. Oko 12 tisua indijanskih ratnika borilo se za Konfederaciju, a manji broj za Uniju.[116]NajprominentnijiCherokeebio je brigadir general Stand Watie, inae posljednji general Konfederacije koji se predao.[117]Nakon padaVicksburgausrpnju1863.godine, predsjednikJefferson Davisobavijestio je generalaKirbyja Smithau Teksasu da ne oekuje vie pomo s istone stranerijeke Mississippi. Premda mu je nedostajalo sredstava za borbu protiv Unije, Smith je izradio impresivan arsenal oruja u Tyleru uz pomo vlastite kompanije Kirby Smithdom koja se bavila izgradnjomeljeznikih prugai meunarodnim krijumarenjem. Iz tog razloga Unija ga nije direktno napadala.[118]Njihova namjera da zauzmu Shreverport (Louisiana)1864.godine propala je pa je Teksas ostao u rukama Konfederacije tijekom itavog trajanja rata.Zavretak rataOsvajanje VirginijePoetkom1864.godine Lincoln je postavio Granta kao zapovjednika kompletne vojske Unije. Grant je kao svoje sjedite odabrao vojsku na Potomacu, agenerala-bojnikaWilliama Tecumseha Shermanapostavio kao zapovjednika vojske na zapadnoj bojinici. Grant je razumio koncepttotalnog ratai skupa s Lincolnom i Shermanom vjerovao da je jedini nain ostvarivanja pobjede potpuni poraz Konfederativnih trupa i unitavanje njihove gospodarske baze.[119]Totalni rat u ovom sluaju nije znaio ubijanje civila ve unitavanje domova, farmi i eljeznikih pruga. Stoga je Grant koordinirao strategiju pomou koje e iz razliitih smjerova u isto vrijeme udariti Konfederaciju. GeneralimaGeorgeu MeadeuiBenjaminu Butlerubilo je zapovjeeno da krenu naLeejablizuRichmonda; generalFranz Sigel(i kasnijePhilip Sheridan) dobio je nareenje da napadne dolinu Shenandoah; general Sherman je trebao zauzetiAtlantui marirati prema moru (Atlantskom oceanu); generaliGeorge CrookiWilliam W. Averelltrebali su napadati eljeznice kako bi sprijeili dovoz namirnica u zapadnuVirginiju, a general-bojnikNathaniel P. Banksdobio je nareenje da zauzme Mobile (dravaAlabama).Snage Unije pokuale su manevrima izbjei Leejevu vojsku te su vodili nekoliko bitaka tijekom te faze na istonoj bojinici. Grantove teke bitke koje je vodio u Wildernessu, Spotsylvaniji i Cold Harboru[120]rezultirale su velikim vojnim gubitcima za Uniju, ali su takoer prisilile Leejeve trupe da se konstantno povlae. Pokuaj zaobilaenja Leeja s juga propao je pod vodstvom Butlera budui se isti nalazio u zamci u gradiu Bermuda Hundred. Ipak, Grant je bio uporan i usprkos gubitcima od preko 65 tisua vojnika u sedam tjedana[121]nastavio je pritiskati Leejevu vojsku Sjeverne Virginije prema Richmondu. U sljedeih devet mjeseci u opsadiPetersburga, dvije vojske e se nai u rovovskim bitkama.Grant je napokon pronaao dovoljno agresivnog zapovjednika, generala Philipa Sheridana, koji e nadjaati Konfederativne trupe1864.godine. Sheridan je u poetku poraen uBitci kod New Marketaod strane biveg amerikog potpredsjednika, a sada generala Konfederacijske vojskeJohna C. Breckinridgea. Bitka kod New Marketa oznaila je posljednju veliku pobjedu Konfederativnih trupa u graanskom ratu. Ubrzo potom Sheridan je udvostruio svoje napore i porazio generala-bojnikaJubala A. Earlyjau nizu bitaka koje ukljuuju ionu odluujuu kod Cedar Creeka. Sheridan je nakon toga odluno nastavio, unitavajui poljoprivrednu bazu doline Shenandoah[122]- neto slino e kasnije napraviti i Sherman u draviGeorgiji.U meuvremenu, Sherman se kretao od Chattanooge do Atlante, usput porazivi Konfederativne generaleJosepha E. JohnstonaiJohna Bella Hooda. Pad Atlante2. rujna1864.godine zagarantirao je ponovni izbor Lincolna zaPredsjednika SAD-a. Hood je napustio podruje Atlante kako bi unitio Shermanove zalihe i izvrio invaziju naTennessee.[123]General-bojnik UnijeJohn Schofieldporazio je Hooda uBitci za Franklin, aGeorge H. Thomasnanio mu je konaan poraz uBitci za Nashville, potpuno unitivi njegovu vojsku.Napustivi Atlantu i svoju bazu zaliha, Shermova vojska zapoela je mar prema nepoznatoj lokaciji. Izali su na Atlantski ocean, kodSavannah(drava Georgia) uprosincu1864.godine. Shermanovu vojsku slijedile su tisue osloboenih robova; tijekom njihovog mara nije bilo veih bitaka. Nakon toga Sherman se okrenuo prema sjeveru kako bi prekoJuneiSjeverne Karolinedoao do junog dijela Virginije[124]na taj nain steui obru oko Leejeve vojske.U to je vrijeme, uslijed uestalog dezerterstva i rtava, Leejeva vojska bila puno manja od Grantove. Snage Unije ostvarile su odluujuu pobjedu uBitci kod Five Forksa,1. travnjaprisilivi Leeja da ode iz Petersburga i Richmonda. Glavni grad Konfederacije pao je[125]u ruke XXV. korpusa Unije sainjenog uglavnom od crnih vojnika. Ostatak Konfederativnih trupa pobjegao je na zapad i nakon poraza kod potoka Syler Robertu E. Leeju postalo je jasno da je svaki nastavak borbe protiv SAD-a u taktikom i logistikom smislu nemogu.

Konfederacija se predajeLee se skupa sa svojom vojskom Sjeverne Virginije predao9. travnja1865.godine u kui McLean u selu Appomattox Court House.[126]Premda to nije bilo dijelom tradicije, ali u znak velikog potovanja generala Granta prema Robertu E. Leeju te njegove nade u mirno pripajanje drava Konfederacije ostatkuSAD-a, Lee je mogao zadrati svoj ma i konja (Traveller). Dana14. travnja1865.godine simpatizer Juga,John Wilkes Booth, izvrio je atentat na predsjednikaLincolna. U zoru sljedeeg jutra Lincoln je preminuo, aAndrew Johnsonpostao noviPredsjednik SAD-a. U meuvremenu,Konfederativnesnage na Jugu predale su se nakon to je do njih doprla vijest o Leejevoj predaji.[127]Predsjednik Johnson slubeno je objavio prekid pobune9. svibnja1865.godine.[1]Dana23. lipnja1865.godine voaCherokeejaStand Watie bio je posljednji general Konfederativnih trupa koji se predao.[128]Diplomacija[uredi VE|uredi]Europaje tijekom 60-ih godina19. stoljeabila rascjepkana puno vie nego prijeAmerike revolucije.Francuskaje bila u oslabljenom stanju dok jeBritanijajo uvijek bila okirana svojom loom performansom tijekomKrimskog rata.[129]Francuska nije mogla niti eljela poduprijeti ijednu stranu u amerikom sukobu bez Britanije gdje je prevladavala potpora Uniji premda su miljenja u elitnom dijelu drutva bila podijeljena. Dodatno su bili rastrojeni zbogNjemakeiItalijekoje su imale svoje vlastite probleme ujedinjenja te zbogRusijekoja je u potpunosti podravala Uniju.[129][130]Premda se Konfederacija nadala da e im se i Britanija i Francuska pridruiti u borbi protiv Unije to gotovo nikad nije bila opcija pa ih je umjesto toga eljela dovesti kao posrednike.[129][130]Pod vodstvomLincolnai dravnog tajnikaWilliama H. SewardaUnija je potonje eljela sprijeiti pa su ak zaprijetili i ratom ako bilo koja zemlja slubeno prizna postojanjeKonfederativnih Drava Amerike.Godine1861.junjaci su staviliembargona izvozpamukanadajui se da e na taj nain izazvati ekonomsku depresiju u Europi koja e prisiliti Britaniju da ue u rat zbog pamuka.[131]Ipak, ovakav nain diplomacije pokazao se neuinkovitim budui je Europa imala vika pamuka; meutim zbog loe etve u razdoblju od1860.do1862.godine u Europi, Sjever je bio taj koji je poeo izvoziti svoje itarice koje su bile od kritine vanosti. To je takoer pripomoglo da o amerikom graanskom ratu u Europi zapone prevladavati pozitivno miljenje o Uniji. Govorilo se da je "kraljevstvo itarica bilo puno monije od kraljevstva pamuka", a itarice iz Amerike su sada inile skoro polovicu britanskog uvoza (do tada je bila tek etvrtina). Kada se Britanija napokon suoila s nedostatkom pamuka poveali su uzgoj istoga uEgiptuiIndiji. U meuvremenu rat je stvorio radna mjesta za proizvoae oruja, radnike u elianama te britanske brodove koji su prevozili oruja.[132]Charles Francis Adams, ameriki ministar u Britaniji, pokazao se izuzetno vjetim pa Britanija nije eljela ii protiv blokade. Konfederacija je kupila nekoliko ratnih brodova od komercijalnih brodogradilita u Britaniji. Najslavniji od njih bio jeCSS Alabamakoji je nanio znatnu tetu i bio predmetom otrih poslijeratnih rasprava. Meutim, javno mnijenje orobovlasnitvukreiralo je politiku odgovornost za europske politiare, pogotovo u Britaniji (koja je ukinula ropstvo u vlastitim kolonijama jo1834.godine).[133]Kasne1861.godine mogao se nazrijeti poetak rata izmeu Amerike i Britanije zbog afere Trent; nekoliko pripadnika amerike mornarice ukrcalo se na britanski brod koji je prenosio potu, a sve kako bi zarobili dva diplomata iz Konfederacije. Meutim,LondoniWashingtonuspjeli su razrijeiti probleme nakon to je Lincoln pustio diplomate iz zarobljenitva. Godine1862.Britanci su razmiljali o tome da postanu posrednici u ratu - premda bi takva odluka rezultirala ratom protiv Unije. Lord Palmerston navodno je tri puta za redom proitao knjiguia Tomina kolibatijekom donoenja ove odluke.[133]Pobjeda Unije uBitci kod Antietamauzrokovala je odgaanje ove odluke.Proglas o Emancipacijie s vremenom jo vie odmoi politikoj potpori Konfederacije. Unato simpatijama koje su osjeali prema Konfederaciji, osvajanjeMeksikaod strane Francuza u konanici ih je odvratila od rata s Unijom. Pred kraj rata Konfederacija je predloila ukidanje ropstva u zamjenu za diplomatsko priznanje, ali niti London nitiParizto nisu ozbiljno shvatili. PobunaPoljskeprotiv Rusije1863.godine dodatno je odvratila europske moi od amerikog graanskog rata i osigurala njihovu neutralnost do kraja sukoba.[134]Pobjeda i posljediceRezultati rataPovjesniari su vodili detaljne rasprave o tome da li jeKonfederacijauope mogla pobijediti uratu. Veina poznavatelja materije, meu kojima je i James McPherson, slau se da je pobjeda Konfederacije kao ishod bila najmanje mogua.[140]McPherson tvrdi da se prednost Sjevera uglavnom odnosila na populaciju i sredstva koja su njegovu pobjedu uinili moguom, iako ju nisu garantirali. Takoer tvrdi da je Konfederacija mogla izdrati puno dulje i na taj nain izmoriti Uniju da je koristila nekonvencionalne taktike ratovanja.[141]Konfederaciji nije bilo potrebno raditi invazije i zadravati neprijateljski teritorij kako bi ostvarila pobjedu; sve to je trebala napraviti jest voditi obrambeni rat i uvjeriti Sjever da bi u tom sluaju cijena pobjede bila previsoka. Sjever je bio taj koji je trebao osvajati i zadravati veliki dio neprijateljskih teritorija te poraziti vojsku Konfederacije kako bi osigurao pobjedu.[141]Konfederacija je eljela nadivjeti razdobljeLincolnovogboravka uBijeloj kuikako bi osigurala svoju nezavisnost; meutim, nakon padaAtlantei Lincolnove pobjede protivMcClellanana re-izborima1864.godine sva nada u politiku pobjedu Juga je bila ugaena. U tom trenutku je Lincoln uspio dobiti potporu pograninih drava, ratnih demokrata, emancipiranih robova teBritanijeiFrancuske. Pobijedivi demokrate i McClellana, Lincoln je takoer pobijedio i politiku skupinu demokrata koji su se od poetka protiviligraanskom ratui zalagali se za mirno rjeenje sukoba (Copperheads).[142]Mnogi kolarci su sloni u miljenju da je Unija imala nesavladivu dugoronu prednost nad Konfederacijom u smislu industrijske snage i populacije. Akcije Konfederacije samo su produljivale njezin poraz.[143][144][145]Povjesniar graanskog rata Shelby Foote napisao je: "Mislim da je Sjever vodio graanski rat lijevom rukom... Da je bilo vie junjakih pobjeda (ak i da ih je bilo puno vie) Sjever bi jednostavno poeo upotrebljavati svoju desnu ruku. Miljenja sam da Jug nikada nije imao anse pobijediti u tom ratu."[146]Lincolnova rjeitost i umijee da zadri pogranine drave na strani Unije takoer su igrale vanu ulogu. Premda mu je trebalo dugo vremena da doneseProglas o emancipacijiupravo on oznaava efektivnu upotrebu predsjednikih ratnih ovlasti.[147]Vlada Konfederacije nije uspjela zadobitiEuropuna svoju stranu u vojnom smislu, pogotovo Veliku Britaniju i Francusku. Junjakim voama trebale su europske snage kako bi razbili blokadu Unije koju je ova stvorila ulukamaigradovima.Lincolnova pomorska blokada bila je 95% uspjena u zaustavljanju trgovine robom; kao rezultat, import i eksport robe do Juga je znatno opao. Obiljepamukau Europi i britansko neodobravanjeropstvaskupa s Lincolnovom blokadomAtlantikaiMeksikog zaljevaumnogome su smanjili bilo kakvu ansu Britanije ili Francuske za ulazak u rat.Cijena rataU Amerikom graanskom ratupoginuloje otprilike 1,030,000 ljudi (3% ukupne populacije), ukljuujui oko 620 tisua vojnika koji su umrli zbog raznih oblikainfekcijete oko 50 tisua civila.[148]Povjesniar saSveuilitaBinghamton, J. David Hacker vjeruje da je u ratu sveukupno poginulo otprilike 750 tisua vojnika, 20% vie od tradicionalno procijenjenog premda napominje da je ta brojka ak i vea (do 850 tisua).[149][150]U graanskom ratu poginulo je vieAmerikanacanego u svim drugim ratovima zajedno koje su Amerikanci vodili u svojoj povijesti.Uzroci rata, razlozi njegovog ishoda pa ak i samo njegovo ime i danas su predmet mnogih dugotrajnih rasprava. Na temelju popisnih podataka iz1860.godine, 8% svih mukaraca bijelaca u rasponu od 13 do 43 godina ivota umrlo je u ratu, ukljuujui 6& sjevernjaka i 18% junjaka.[151][152]Oko 56 tisua vojnika umrlo je u zarobljenikim logorima tijekom graanskog rata.[153]Procijenjeno je da je otprilike 60 tisua mukaraca izgubilo neki od udova tijekom ratovanja.[154]Jedan od glavnih uzroka visokog postotka smrti u bitkama tijekom rata bila je upotrebanapoleonsketaktike, kao to jejuri. Zbog upotrebe puno preciznijih oruja i, pred kraj rata, repetativnih puki poput Spencerice, vojnici su doslovno bili pokoeni dok su na otvorenom stajali u ravnim linijama. Sve to dovelo je do ratovanja urovovima, stil koji e uvelike definirati veinuPrvog svjetskog rata.Bogatstvo steenoropskimradom u Konfederaciji (s otprilike tri i pol milijuna robova) zavrilo je dolaskom vojnika Unije; gotovo svi robovi osloboeni su Proglasom o emancipaciji. Robovi u pograninim dravama te oni koji su se nalazili na teritorijima koji su prije bili pod vodstvom Konfederacije (a prije donoenja Proglasa o emancipaciji) bili su osloboeni dravnom akcijom (18. prosinca1865.godine) ili Trinaestim amandmanom.Rat je unitio veinu bogatstva koje je do tada postojalo na Jugu. Sva ulaganja u obveznice Konfederacije bila su ukinuta. Osobni dohoci pojedinaca na Jugu pali su na manje od 40% u odnosu na one na Sjeveru to je potrajalo sve do20. stoljea. Junjaki utjecaj u amerikoj saveznoj vladi uvelike je opao i ostao takav sve do sredine 20. stoljea.[155]Potpuna obnova Unije uslijedila je poslije rata erom rekonstrukcije.

Era rekonstrukcijeEra rekonstrukcije poela je tijekomratai toProglasom o emancipaciji(1. sijenja1863.godine) i trajala je sve do1877.godine.[156]Ukljuivala je mnotvo kompleksnih metoda kojima se pokualo rijeiti pitanje rata od kojih su najvanija bila tri "amandmana rekonstrukcije" uvedena uUstav SAD-akoja su ostala na snazi sve do danas: trinaesti (1865.), etrnaesti (1868.) i petnaesti amandman (1870.). Iz perspektive Unije, ciljevi rekonstrukcije su bili osiguravanje njezine pobjede na bojinicama putem ujedinjenja; osiguranje "republikanse forme vlade za biveKonfederativne drave"; te trajno ukidanjeropstvai spreavanje polu-ropstva.[157]Predsjednik Johnsonblago je postupao prema rekonstrukciji te je smatrao da je glavni cilj ostvaren 1865. godine nakon to je svaka pobunjenika drava odbacila secesiju i prihvatila trinaesti amandman. Ipak, radikalnirepublikancipoput Thaddeusa Stevensa i Charlesa Sumnera na sve su to gledali skeptino. Oni su doli do izraaja nakon izbora1866.godine i odbacili veinu Johnsonovog rada. Koristili su vojsku kako bi razrijeili dunosti dotadanje junjake vlade i odrali nove izbore u kojima su glasali svi slobodni ljudi. Rezultat svega bila je republikanska koalicija koja je preuzela vlast u deset drava uz pomo pripadnika amerike vojske. U meuvremenu je ured za slobodne ljude kao dio vojske odigrao kljunu ulogu u pomaganju crncima, dok su separavojne postrojbepoput prvogKu Klux Klanakoristile nasiljem kako bi sprijeile njegov napor.[158]"Liberalni republikanci" koji su smatrali da su ratni ciljevi postignuti i da rekonstrukcija treba zavriti, kandidirali su se na izborima1872.godine i bili uvjerljivo poraeni nakon ponovnog re-izboraGranta.Demokratisu1874.godine preuzeli kontrolu naKongresomi protivili se rekonstrukciji. Izbori zapredsjednika SAD-a1876.godine bili su osporavani i rijeeni tek Kompromisom iz1877.kojim je uBijelu kuudoao republikanacRutherford B. Hayes. Upravo je on povukao posljednje savezne trupe i posljednje republikanske vlade na Jugu su nestale; povjesniari su uglavnom sloni u miljenju da je to bio trenutak okonanjagraanskog ratai ere rekonstrukcije.[159]Sjeanje na ratAmeriki graanski rat predstavlja jedan od sredinjih dogaaja uamerikoj povijesti. Izgraeni su i postavljeni nebrojenikipovi, odrane nebrojene komemoracije, napisane stotineknjiga, a postoji i opsena arhivska kolekcija. Uspomene na rat ukljuuju pregled domaih bojinica, vojnih strategija, tretmane vojnika (ivih i mrtvih) u poslijeratnom razdoblju, opise rata u literaturi i umjetnosti, rasprave o tome tko su bili heroji, a tko zloinci te pogotovo moralne i politike lekcije koje su proizale iz samog rata.[160]Moderne teme ukljuuju i moralnu evaluacijurasizmairopstva, junatvo u bitkama i u njihovoj pozadini, pitanjedemokracijei prava manjina te ideju "carstva slobode" koja utjee na ostatak svijeta.[161]Na Jugu uspomene na rat uglavnom se karakteriziraju kao "izgubljeni sluaj", a upravo je takva definicija utjecala na regionalni identitet i rasne odnose meu stotinama poslijeratnih generacija.[162]

Ameriki rat za neovisnost(1775.-1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connectiut, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Juna) Carolina i Georgia. Zbog kolonijalistike politike Velike Britanije prema njima ove su kolonije oruanim sukobom kodLexingtona(18. travnja1775.) poele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi (Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava). Tijekom rata, one su4. srpnja1776.donijele glasovituDeklaraciju nezavisnostii proglasile svoju samostalnost od britanske krune.Poetak i sudioniciRat je poeo18. travnja1775.oruanim sukobom kodLexingtona. Na poetku rata Amerikanci nisu imali profesionalnu vojsku ni flotu. Svaka se kolonija branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika dobija jedinstvenu vojsku usvibnju1775.pod vodstvomGeorgea Washingtona. Na pobunjenikoj strani sudjelovalo je 250 000 vojnika kao regularna vojska ili lokalna policija.Afroamerikanci, kao slobodni ljudi ili kaorobovi, sluili su na obje strane. U studenom1775.Lord Dunmanje oslobodio sve robove koji bi se borili na britanskoj strani to je naravno privuklo veliki broj crnaca na stranu Britanaca.1779.10 000 crnaca dezertiralo je iz amerike vojske i prelo u britanske redove.Veina amerikihIndijanacaistono od rijekeMississippibilo je zahvaeno ratom. Veina njih nisu znali na koji nain ui u rat. 13 000 ih se ukljuilo u sukob na britanskoj strani.SjeverPrije rataBostonje bio jako sredite revolucije; poznataBostonska ajankau kojoj je u more baen vei dio britanskogajakoji je bio poslan izEngleske. Britanski zapovijednik uBostonuzapovijedao je s 4000 vojnika, ali teritorij je bio pod utjecajem pobunjenika. Nakonbitke kod Lexingtonajo 4500 britanskih vojnika ukljuilo se u rat. Stigli su pod zapovjednitvomgeneralaWilliama Howea. Odmah nakon dolaska sukobili su se s pobunjenicima.Englezisu dobili tu bitku ali njihovi su gubitci bili toliki da nisu mogli vie nastaviti sa potjerom.U svibnju1775.George Washingtonjezauzeo utvrdu Ticonderoga. Odtale je imao dobar pogled na Boston i Howe nije bio u najboljoj situaciji, te je zapovijedio evakuciju grada17. oujka1776. Nakon toga Washington je krenuo sa veinom svoje vojske premaNew Yorku.KanadaZa vrijeme bitaka u Bostonu,Kongres(vrhovno tijelo pobunjene Amerike) je pozvaoFrancuzeuKanadida im se pridrue kao etrnaestakolonija. Meutim, kada se to nije dogodilo, Kongres je zapovijedio invaziju na Kanadu. Cilj je bio maknuti Britance iz dvije kanadske pokrajne -QubecaiOntarija.Dana16. rujna1775.brigadni generalRichard Montgomerykrenuo je iz utvrde Ticonderoga naMontrealkoji je pao13. studenogaiste godine. GeneralGuy Carleton,guvernerKanade pobjegao je u gradQubec.Druga vojska koja je krenula prema Qubecu na elu s generalomBenedictom Arnoldomokruila je Qubec. Nakon nekog vremena pridruio im se Montgomery sa svojom pobjednikom vojskom. Napali su Qubec31. prosincaali su pobijeeni od strane Britanaca. Ostatak Amerikanaca je tamo ostao do proljea1776. kada su se povukli.Sljedei pokuaj osvajanja Quebeca pao je kodTrois-Riverisa8. svibnja1776.Britancisu onda krenuli u napad i pobjedili Arnolda ubitci kod otoka Valcour. Arnold se bio prisiljen povui do utvrde Ticonderoga odakle je i krenuo.Napad na Kanadu je katstrofalno zavrio za Amerikance, ali je Arnold odgodio britanski protunapad dobitke kod Saratoge.New York i New JerseyNakon povlaenja svojih snaga iz Bostona general Howe se fokusirao na osvajanjeNew Yorka. Da bi obranio grad, general Washington postavio je 20 000 vojnika odManhattanasve doLong Islanda.Dok su se Britanci iskrcavali kodStaten IslandaWashington je itaodeklaraciju o neovisnostisvojim ljudima. Dana27. kolovoza1776.Britanci su potjerali Amerikance natrag doBrooklyna. Howe je tamo postavio kamp i zapoeo opsadu Manhattna gdje je general Washington povukao svoje ljude.Dana15. rujnaHowe je iskrcao 12 000 ljudi na Manhattan i brzo zauzeo cijeli grad. Amerikanci su se morali povui do Harlema gdje su napadnuti, ali su napad nakratko odbili. Howe je u listopadu okruio Washingtonovu vojsku i Amerikanci su se ponovno morali povui.Bitka kod White Plainsaje odrana28. listopada1776. i opet je epilog bilo povlaenje amerikih trupa. Howe se vratio na Manhattan i zarobio 2000 amerikih vojnika.General Lord Cornwallistjerao je Washingtonovu vojsku krozNew Jerseysve dok se Amerikanci nisu u prosincu povukli preko rijekeDelawareuPennsylvaniji. Ta zima je, ukupno gledajui, bila dobra za Britance, no Howe je propustio priliku unititi pobunjeniku vojsku. No, zarobio je ili ubio skoro 5000 americkih vojnika i bio je spreman za nastavak operacija u proljee.Amerika vojska na tom podruju izgubila je 5000 vojnika i Washington nije bio u povoljnom poloaju. Kongres je u oaju napustio Philadelphiju to je razoaralo neke Amerikance, ali otpor britanskoj vlasti odluno je rastao. Stoga se Washington odluio na napad. Preao je rijeku Delaware na Badnju no i zarobio vie od 1000 Hessana u bitci kod Trentona26. prosinca1776.Cornwallis je krenuo vratiti izgubljeniTrenton, ali ga je s puta skrenuo Washington koji je uspjeno napao Britance kodPricentona3. sijenja1776. Policija New Jerseya nastavila je pobjeivati Britance na tom podruju.Saratoga i PhiladelphiaKada su Britanci poeli planirati operacije za1777. imali su dvije vojske: Carletonovu vojsku uKanadii Howeovu vojsku uNew Yorku. ULondonuLordGeorge Germainotkazao je veinu operacija zbog nesporazuma, jadnog planiranja, i rivalstva meu zapovjednicima. Ipak, Howe je uspjeno zauzeoPhiladelphiju, dok je vojska na sjeveru bila poraena ubitci kod Saratoge.Bitka kod SaratogePrva akcija u1777. bila je ona voena generalomJohn Burgoyneomu Kanadi. Cilj je bio zaposjesti teritorij oko Jezera Champlain i rijeke Hudson tako da koloniju New England izoliraju od ostalih amerikih kolonija. Burgoynova akcija imala je dvije sastavnice. Prvo bi on vodio 10 000 ljudi preko jezera Champlain do gradaAlbanyuNew Yorku, a druga bi vojska od 2000 ljudi voenaBarriem St. Legeromila rijekomMohawki ponovno je spojila sa Burgoynom u Albaniju.Burgoyne je krenuo u lipnju, a ve u ranom srpnju zauzeo je utvrduTiconderoga. Njegov pohod bio je usporen Amerikancima koji su ruili stabla i mostove, te tako sprjeavali prodor Britanaca.Britanska potpora Burgoynovoj vojsci voena sa Barriem St. Legerom je strahovito poraena od strane Amerikanaca dovodei Burgoynu samo 1000 vojnika. Znai, St. Barry, odnosno pola njegove indijanske vojske voene Josephom Brantom , opkolila je utvrduStanwix. Amerika vojska i njihovi indijanski saveznici ili su zaustaviti opsadu Stanwixa, meutim, upali su u zasjedu ubitci kod Oriskanija6. kolovoza. Tada je dola druga ekspedicija vodenaBenedictom Arnoldomi St. Leger se morao povui u Kanadu.Burgoynova vojska sada smanjena na 6000 ljudi odluuje se na napad na Albany; to je odluka koja je stvorila mnoge kontroverze. Amerika vojska od 8000 ljudi voena generalomHoratijom Gatesombila je utvrena 16kilometaraod Saratoge u draviNew York. Burgoyne je mislio nadmudriti Amerikance, ali su ga Amerikanci shvatili u prvoj bitci kod Saratoge u rujnu. Burgoynova situacija bila je oajna. Nadao se da e general Howe doi sa svojom vojskom, no od toga nije bilo nita. On je sa svojom vojskom osvajao Philadelphiju.Lokalna policija se pridruila Horatiju Gatesu i on je poetkomlistopadaimao vie od 11 000 vojnika. Nakon gadnog poraza udrugoj bitci kod Saratoge, Burgoyne se predao17. listopada.Saratoga je esto prozivana kao prekretnica rata. Revolucionarna smjelost i odlunost patila je zbog Howeovog uspjenog osvajanja Philadelphije. No, jo vanije je da je ova pobjeda ohrabrila Francuze da uu u rat protiv Velike Britanije. Sad je rat za Britance postao puno tei nego su mislili na poetku.Bitka kod PhiladelphijeKad je GeneralHoweosvojioNew Yorkusredotoio se na zauzimanje Philadelphije, mjesta gdje se nalazila pobunjenika vlada. GeneralHowese kretao sporo tako da je tek u kasni kolovoz iskrcao svojih 15 000 vojnika na krajnjisjeverChesapeak Baya.Washingtonje postavio svojih 11 000 ljudi izmeuHoweai Philadelphije, ali ih je ubrzo maknuo zbog bitke kod Brandywina 11. rujna 1777. I opet Kongresu nije preostalo nita drugo nego napustiti Philadelphiju.Howeje napokon nadmudrioWashingtonai uao u nezatienu Philadelphiju.Washingtonje opet neuspjeno napaoHowea, meutim, ovaj je napad odbio bez ikakvih velikih posljedica za oba dvije strane.Nakon odbijanja britanskog napada kodWhite Marsha, Washington se u prosincu 1777. utvrdio u Valley Forgeu otprilike 32 kilometra od Philadelphije. Tamo su ostali cijelu zimu i proljee. 2500 (od 10 000) Washingtonovih ljudi poumiralo je od raznih bolesti. Na proljee Ameikanci su se povukli iz Valley Forgea u dobrom smjeru zahvaljujui Barunu von Steubenu koji je preuzeo najnovije metode taktike od Prusa.General Clinton zamijenio je Generala Howea na mjestu zapovjednika vojske, stoga je bilo oigledno da e se neke promjene dogoditi. Stanje se pogoralo ulaskom Francuza u rat i General Clinton se odluuje na povlaenje svojih trupa iz Philadelphije i alje ih uNew York. No, Washington je napao Clintona na njegovom povlaenju iz Philadelphije u bitci kod Monmoutha 28. srpnja 1778.Clinton se vratio uNew Yorku srpnju ba prije dolaska francuske flote pod zapovjednikom d'Estaingom.Washingtonse vratio kod White Plainsa (sjeverni dio grada). Situacija je bila slina kao i prije dvije godine, samo se sada priroda rata promijenila.Rat izvan granica SAD1778. godine, pobuna u Sjevernoj Americi prerasla je u meunarodni rat. Nakon to su Amerikanci pobijedili u bitci kod Saratoge, u rat su se i ukljuili Francuzi. PotpisaliTreaty of Alliance(Dogovor o saveznitvu) 6. veljae 1778.panjolskase ukljuila u rat kao saveznik Francuske u srpnju 1779. Za razliku od Francuskepanjolskanije priznala nezavisnost SAD-a zato to su se bojali da e to ohrabriti takve koji vode antikolonijalistiku politiku.1780. iNizozemskase ukljuila u rat. Sve tri drave davale su materijalnu podrku Americi od poetka rata nadajui se da e britanska mo oslabiti porazom u ratu.Proirenje na pomorski ratKada je rat zapoeo, Britanci su imali puno moniju flotu od Amerikanaca. Kraljevska flota imala je 100 brodova koji su bili u stanju se boriti i, iako je ta flota veinom bila u zastarjelom stanju, bila je monija od amerike. Tijekom prve tri godine Kraljevska flota je sluila za prenoenje vojske za kopnene operacije i za zatitu trgovakih brodova.Amerikanci zapravo nisu ni imali pravu flotu i oslanjali su se na brodove pojedince koji bi sluili za povremeno uznemiravanje britanske flote. Kongres je u listopadu 1775. naredio stvaranje male flote koje bi sluile za napadanje trgovakih brodova izbjegavajui sukobe sa kraljevskom flotom.John Paul Jonesje postao prvi ameriki pomorski heroj osvojivi brodHMS Drake24. travnja 1778. To je bila prva amerika vojna pobjeda u britanskim vodama.Francuski ulazak u ovaj rat osporio je britansku nadmo nad Amerikancima. Francusko-ameriko saveznitvo je jadno poelo. Neuspjeh amerikih operacija naRhode Islandu, Savani i Georgiji bilo je uzrokovano drugaijim ciljevima Amerikanaca i Francuza. Francuzi su htjeli prvo osigurati podrujeWest Indiesi tek onda krenuti u potporu amerikoj samostalnosti. Ameriki ciljevi bili su jasni od poetka rata. Dok je francuska finacijska pomo Americi bila od kritine vanosti, francuska vojna pomo nije se iskazivala sve do dolaska velike vojske u srpnju 1780. voene scomte de Rochambeauom.panjolci su uli u rat s ciljem osvajanjaGibraltarai otoka Minorke koje su izgubili od Britanaca 1704. godine.Opsada Gibraltaratrajala je tri godine. Britanske ete koje su bile uGibraltaruosnaene su pobjedom Sir Georgea Rodneyja u bitci nazvana "Moonlight Battle". Dalji francusko-panjolski napadi bili su neuspjeni iopsada Gibraltarase rasplinula. Francuzi i panjolci su osvojili Minorku koju su panjolci zadrali i nakon rata.Indija i NizozemskaFrancusko-britanski rat polako je preao i naIndijuu obliku drugog Anglo-Misorskog rata. Dvije sukobljene strane bili su Tipu Sultan, zapovjednik Kraljevstva Mysoria i veliki francuski prijatelj, protiv britanske vlade provincije Madras. Anglo-Misorski je bio krvav, ali neuvjerljiv sukob koji je zavrio neodlueno1784.Godine1780. Britanija je krenula protivNizozemskes ciljem je napraviti neutralnom dravom. Velika Britanija nije doputala da Nizozemci daju otvorenu pomo Amerikancima, te je u suglasnosti s time proglasila ratNizozemskoj. Taj etvrti Anglo-nizozemski sukob trajao je tijekom1784.godine i bio je poguban za nizozemsku ekonomiju.Dogaanja na juguTijekom prve tri godine rata skoro sva dogaanja rata dogaala su se na sjeveru zemlje tek ulaskomFrancuskeu rat.Velika Britanijase okrenila junim kolonijama. Nadali su se da e kontrolu preuzeti novaenjemlojalista. Ta "juna" taktika takoder drala je kraljevsku flotu blieKaribimagdje su Britanci morali braniti svoje kolonije od panjolaca i Francuza.29. prosinca 1778. ekspedicijske trupe su iz Clintonove vojske osvojili su Savanu i Georgiju. Francusko-ameriki pokuaj vraanja Savane nije uspio. Clinton je zatim opkolio Charleston osvojivi ga 12. svibnja 1780. S malo rtava Clinton je osvojio najvei grad i luku na jugu, pravei put za ono to se ve izvjesno moe nazvati osvajanjem juga.Ostatci amerike vojske na jugu poinju se povlaiti prema Sjevernoj Karolini i bivaju tjerani od strane britanske vojske koju je u ovom djelu predvodio PukovnikBanastre Tarleton. Tarleton ih je pobjedio kodWaxhawsa29. svibnja 1780. Nakon tih dogaaja rad amerike lokalne policije na jugu se raspao.Cornwallisje preuzeo sve britanske operacije na tom podruju, dok je Horatio Gates pokuao upravljati razbijenom amerikom vojskom. 16. kolovoza 1780. Gates je pretrpio jedan od najgorih poraza u amerikoj vojnoj povijesti u bitci kod Camdena postavljajui put za Cornwallisa koji se kretao prema Sj. Karolini.No, Cornwallisove pobjede nisu potrajale dugo; jedno krilo njegove vojske je potpuno poraeno u bitci nazvanoj Battle of King Mountains 7. listopada 1780. King Mountains je znaajan zbog toga to se tamo nisu borili Britanci i ameriki kolonijalisti, nego je to bila bitka izmeulojalista(Amerikanaca vjernim Britancima) ipatriota(Amerikanaca koji su podravali nezavisnost SAD-a). Nakon toga Tarletonova vojska biva poraena u bitci nazvanoj Battle of Cowpens 17. sijenja 1781. od strane amerikog generalaDaniel Morgana.GeneralNathaniel Greene, Gatesova zamjena, nastavio je savladavati Britance u ratu za neovisnost. Svaka od tih borbi bila je zapravo pobjeda Britanaca, ali nije im davao nikakvog napretka. Green je svoj pristup bitkama saeo u motu: "We fight, beat, rise and fight again" (Pobjeujemo, gubimo, ustajemo i borimo se ponovno). Kada je Cornwallis vidio da ne moe savladati Greenovu vojsku krenuo je prema Virginiji.U oujku 1781. Washington je poslao generalaLaffayeteada obrani Virginiju. Mladi se Francuz sukobio sCornwallisom, izbjegavajui odluujui sukob s Britancima. Laffayete je izbjegavao Cornwallisa i ovaj, uvidjevi da ga ne moe uhvatiti, kree premaYorktownus ciljem da se povee s britanskom flotom.Dogaanja na sjeveru i zapaduZapadno od planina Appalachian i uzdu kanadske granice ameriki rat postao je indijanski rat. Mnoga indijanska plemena su se podijelila na obje strane, stoga su i ona zaratila. Plemena Cherokee i Shawne su se podijelila, dok su, pak, ostali otili na sve strane.Britanci su imali manjak regularne vojske nakon predaje generala Burgoyna kod Saratoge i teke muke s novaenjem Indijanaca. Britanci su podupirali njihove indijanske prijatelje svakakvim orujima, te ih savjetovali na vojne prepade protiv civilnog stanovnitva posebno u New Yorku, Kentuckyu i Pennsylvaniji.Zdruenim napadima i masakrima Irokeza i lojalista u bitkama uWyomingValleyu i Cherry Valleyu isprovocirao je Washingtona da poalje ekspediciju Sullivan u zapadniNew Yorku ljeto 1779. Postrojbe Sullivana unitavali su zalihe hrane tjerajui tako Indijance u britanske baze u Kanadi.U draviOhioiIllinoisGeorge Rogers Clark pokuao je neutralizirati britansko djelovanje uzdu plemena Ohio zauzimanjem utvrdaKaskasiaiVicennesu ljeto 1778. Kada je generalHenry Hamilton, britanski zapovjednik uDetriotu, zauzeoVicennes, Clark se vratio iznenaujuim marom (pohodom) u veljai 1779. i zarobio Hamiltona.Amerikanci, dodue, nisu izvojevali konanu pobjedu na zapadu, stoga su njihove nade bile uprte u istok. Amerikanci su napravili pogreku masakrom u Pennsylaniji, gdje su poubijali vise stotina civila zbog kojih su kasnije osuivani i najvii predstojnici Kongresa. U kolovozu 1782., u zadnjim velikim bitkama na ovim prostorima, Amerikanci su sami sebi dopustili poraz. Dvjesto pripadnika Lokalne policije gradaKentuckyjaporaeno je u bitci zvanoj Battle of Blue Licks.Yorktown i kraj rataPoetkom rujna, francuska mornarica je porazila britansku u bitci zvana Battle of Chesapeake sprijeavajui dolazak britanskih namirnicaLordu Cornwallisu. Nakon te bitke Washington je shvatio da ima priliku poraziti Cornwllisa, te je urno povukao svoje trupe izNew Yorkakako bi ih spojio sa Francuzima.Francusko-amerika vojska brojala je 17 000 ljudi koji su se odluili naopsadu Yorktowna. Cornwallisov poloaj je bio neodriv i odluuje se zajedno sa svojom vojskom predati Amerikancima 19. listoada 1781.Predaja Britanca kodYorktownanije oznaavala kraj rata zato to su Britanci imali jo 30 000 ljudi u Sjevernoj Americi i jo uvijek imali okupiran New York, Charleston i Savanu. Obje strane su nastavile planirati nadolazee operacije te nastavile se boriti na zapadu, jugu imoru.ULondonupolitika podrka ratu je porasla nakonYorktownazato to su Britanci eljeli osvetu, te je predsjednik vlade morao dati ostavku. U travnju 1782. britanski parlament je odobrio kraj rata u Americi. Meutim, rat nije prestao sve do dogovora uParizukoji je potpisan 3. rujna 1783.Zadnje britanske trupe su napustileNew York25. studenog 1783. godine. Velika Britanija je pregovarala s Amerikancima bez svojih indijanskih saveznika i predala cijeli Britansko-indijanski teritorij SAD-u. Britanski Indijanci su se dogovarali s Amerikom u vezi tog teritorija, ali nisu uspjeli, pa je to postao Sjeverozapadni indijanski rat.PosljediceToan broj poginulih u Amerikom ratu za neovisnost je nepoznat. Kao i veina ratova tog doba vie je ivota izgubljeno zbog raznih bolesti nego u bitkama. PovjesniarJosheph Ellissmatra da je Washingtonova odluka da cijepi svoje trupe protiv raznih bolesti bila jedna od odluujuih.Otprilike 25 000 Amerikanaca je umrlo sluei vojsku, njih 8 000 je poginulo u bitkama dok je njih 17 000 umrlo odbolesti, ukljuujui njih 8 000 koji su umrli u zarobljenitvu. Broj ranjenih i onesposobljenih Amerikanaca u ratu kree se izmeu 8 500 i 25 000. Znai u ovome ratu je ukupno stradalo otprilike 50 000 Amerikanaca.171 000 britanskih mornara sudjelovalo je u Amerikom ratu za neovisnost. Oko 25 do 50 posto njih je bilo prisiljeno ii u rat. Njih 1240 je poginulo u bitkama, 18 500 umrli od bolesti, posebice zbog nedostatkavitamina C. Ba zbog te prisile njih 42 000 je dezertiralo iz britanske vojske.1200 njemakih vojnika poginulo je u borbama, njih pak 6354 umrlo je od bolesti i raznih nesrea. Oko 16 000 Nijemaca vratilo se kui, a njih 5500 je ostalo uSAD-u kao ameriki graani. Nema pouzdanih podataka zalojaliste,Indijance, panjolce, Francuze, civile, te britansko pjeatvo.

Ameriko-meksiki ratse desio zbog toga to suAmerikanciteili da se proire na to vei dio Amerikog kontinenta. Trajao je od1846-1848. Amerikanci su vodili rat sMeksikomu kojem su se istakli su se neki posebni ameriki generali. Sa krajem rata amerikanci su preuzeli Kaliforniju kao i neke ostale oblasti. Amerikanci su Meksiku sa krajem rata isplatili 15 miliona dolara odtete.

Rat u Iraku( od2003. do danas) je serija vojnih intervencija u svrhu okupacijeIrakaod koalicije od 48 zemalja koju je predvodilaSAD. Sama invazija je trajala odmartadomaja2003., u kojoj je koalicija okupirala Irak i svrgnulaSadama Huseina, dok su se od druge faze vodile borbe protiv napada pobunjenika koji su se borili protiv okupacije, a koji su trajali preko tri godine. Sam rat izazvao je brojne kontroverze, iakoSADtvrdi da je legitiman.Povod[uredi|uredi izvor]U septembru2002. pojavila se kriza zbog tvrdnjeamerikogpredsjednikaGeorgea W. BushadaIrakposjeduje oruja za masovno unitenje, pomae teroristima (te je i implicirao da je Irak stajao iza napada 11. septembra2001.) te da se nije razoruao prema rezolucijamaUN-a. Jo je ranije naveo da su "Irak, Iran i Sjeverna Koreja osovine zla". Irak je izjavio da ne posjeduje nikakva oruja za masovno unitenje. U novembru2002.UN-ovo Vijee sigurnosti je odobrilo rezoluciju 1441 kojom se zahtijeva da Irak surauje sa svojim obavezama za razoruanje to je ta drava prihvatila, na to suUNMOVICinspektori poeli sa svojim pretragama.2003. voa inspektoraHans Blixotiao je u Irak i nije naao nikakve tragove zabranjenih oruja.7. marta2003. Blix je objavio da Irak ne samo da sarauje, nego je i vrlo kooperativan.No ameriki predsjednikGeorge W. Bushnije bio zadovoljan, tvrdivi da Irak skriva svoj arsenal od inspektora i da pomae teroristima. Dravni sekretar SAD-aColin Powellak je odrao prezentaciju u UN-ovom Vijeu sigurnosti i prezentirao navodne dokaze o tome kako Irak posjeduje pokretne kamione/laboratorije u kojima proizvodi antraks te da planira nabaviti nuklearno oruje[1][2]. I britanski premijerTony Blairje snano zagovarao vojnu intervenciju, navodei kako se pod Huseinovim reimom krilo humanitarno pravo te je nastradalo oko 400.000 ljudi[3]te kako Irak ima oruje koje je sposobno dosei i Veliku Britaniju. Nakon neuspjelog pokuaja da se uUN-u dobije rezolucija koja podrava upotrebu vojne intervencije, SAD je17. marta2003. objavio ultimatum - Saddam Hussein mora napustiti Irak u roku od 48 sati ili e doi do rata[4]. Kada se to nije dogodilo,SADiVelika Britanijazapoeli su sa koalicijom drugih drava rat sa Irakom, navodno kako bi se rijeili diktatoraSaddama Husseinai stabilizirali regiju.Tok rata[uredi|uredi izvor]Koalicija od 48 drava koju je predvodilaSAD, a ukljuivala je i drave kao to suJapan,Australija,Poljska,Danska,Filipini,Afganistan(pod kontrolom SAD-a),Italijaipanija, brojala je oko 263.000 vojnika, dok jeIrakimao snagu od 375.000, ali je bio oslabljen zbog dugogodinjih sankcija. Poto koalicija nije dobila dozvolu napastiIraksaTurske, invazija je krenula20. marta2003. sa teritorijeKuvajta, nazvana "Operacija sloboda Iraku". Tog datuma su se ule eksplozije u Bagdadu, nedugo nakon isteka ultimatuma, a prva meta je bio sam Saddam Hussein i njegovi visoki dunosnici u njegovom bunkeru kojeg su gaale rakete sa vojnih brodova u Perzijskom zaljevu[5]. Idueg jutra Hussein se pojavio na televiziji iv te je odrao govor svom narodu, a neki britanski strunjaci su zakljuili da se radi o njegovom dvojniku. Irak je prvih dana vodio poprilian otpor na jugu zemlje te je zapalio izvore nafte uz granicu sa Kuvajtom kako bi izveo kaos, dok su na sjeveruKurdive odavno izmakli autoritetu zemlje pa je Turska poslala dodatne vojnike kako bi uvali granicu.No s vremenom je koalicija postizala sve vee uspjehe, a vojnici Iraka poeli su masovno dezertirati. Osvojeni su gradovi Basra, Umm Kasr i Nassiriya, aArapska ligaje24. martaizglasala jednoglasnu rezoluciju kojom se poziva na prestanak okupacije - izuzev Kuvajta koji je htio da se rat nastavi. Ubrzo je koalicija stigla i do grada i Najafa, a SAD je optuioSirijuda je sakrila irako oruje za masovno unitenje, to je ta drava snano osporila.4. aprilaosvojen je aerodrom u Bagdadu, a sam grad je opkoljen.9. aprila2003. pao jeBagdada10. aprilasu Kurdi osvojiliKirkukna sjeveru. Civili su veinom na poetku pozitivno doekali koaliciju i oslobaanje od diktature i sankcija, no nastao je i haos meu gomilom usred vakuuma moi, tako da su se pojavile pljake i razaranja vrijednih historijskih spomenika. Bush je1. majaodrao govor na vojnom brodu USS Abraham Lincoln te proglasio kraj veih vojnih operacija, meutim ubrzo su poeli napadi pobunjenika na vojnike koalicije. Iako je bivi iraki diktatorSaddam Husseinuhapen13. decembra2003., napadi pobunjenika i militanata protiv amerikih vojnika i civila nisu prestali i nasilje u Iraku je gotovo postala rutina, a kasnije su se pojavili i sukobi ijita i sunita, to je mnoge navelo da bi mogao izbiti graanski rat. Iako su sankcije skinute sa Iraka, ivotni standard se nije znaajno poboljao, a radovi na obnovi infrastrukture su se oduili. SAD je odbio predati Irak snagamaUN-a uprkos napadima.2. jula2003. Bush je na pitanje o tome kako bi se ameriki vojnici trebali povui iz Iraka zbog otpora odgovorio da se to nee dogoditi. ak ni nakon uspostavljene nove vlade u Iraku i prvih slobodnih izbora situacija je ostala problematina.Kontroverze[uredi|uredi izvor]Iako je ameriki predsjednik Bush izjavio da je rat u Iraku "dio rata protiv terorizma", mnogi strunjaci smatraju da je invazija bila motivirana drugim razlozima, pogotovo kada oruje za masovno unitenje nikada nije pronaeno. Neki smatraju da je glavni razlog bio kontrola bogatog izvoranafteuIraku. Uz to pojavile su se i optube raznih udruga protiv koalicije zbog krenja ljudskih prava, iako su ameriki vojnici trebali "osvojiti srca i umove Iraana", poput u zatvoruAbu Ghraibu kojem su se pojavile slike amerikih vojnika kako poniavaju Iraane, teMahmudiyah incidentu kojem je navodno silovana i ubijena 14-godinja djevojica iliubistva u Hadithuu kojem su navodno ubijena 24 civila, veinom djeca i ene. Iako su mnogi traili da se zbog toga skandala smjeniDonald Rumsfeld, to se nije dogodilo. Uz to, protesti irom svijeta pratili su rat u Iraku, a i mnoge slavne linosti u SAD-u su kritikovale vladine odluke; meu njima su i filmski glumciSean PenniTim Robbins, te reiserMichael Moorekoji je konflikt opisao u dokumentarcu "Fahrenheit 9/11". Meu dravama koje su bile izriito protiv rata su bile iFrancuska,Njemaka,Rusija,EgipatiKina, koje su upozorile da e on samo poveati terorizam umjesto da ga smanji.Trokovi[uredi|uredi izvor]SADje do 29. septembra2006. potroio 379 milijardi $ na rat uIraku[6], to je gotovo 1.000 $ trokova po stanovnikuSAD-a ili prosjeno 6.4 milijardi $ na mjesec.Velika Britanijapotroila je oko 4.5 milijardi funti[7]. Joseph Stiglitz, bivi ekonomista Svjetske banke, je izjavio da bi se ukupni troak rata u Iraku mogao popesti na 1 do 2 biliona $[8]. Meu trokovima u ratu su i vojna oprema.rtve[uredi|uredi izvor]Do 1. septembra2003., kada je Bush izjavio da je veina vojnih operacija zavrena, poginuo je 171 vojnik koalicije ( od toga 138 Amerikanaca, 33 Britanaca) te oko 2.300 vojnika uIraku.Do21. oktobra2006. poginulo je 3.029 vojnika koalicije (od toga 2.791 amerikih, 119 britanskih, 33 italijanskih, 18 ukrajinskih i dr.) dok je broj poginulih civila jo uvijek upitan - neki strunjaci tvrde da dostignut broj od preko 100.000[9], dok drugi tvrde da je taj broj mnogo manji, negdje oko 8.000.U oktobru2006. je britanski asopis "The Lancelot" pod Johns-Hopkins fakultetu u Baltimoreu objavio da bi broj mrtvih od poetka rata mogao biti ak i do 650.000 ili 2.5% stanovnitva[10], ime bi to bio jedan od najkrvavijih ratova u 20. i 21. vijeku. Kao i kod prijanjih studija, i ovdje se navodi da su statistiki rezultati te metode nedovoljno precizni, makar je vie ljudi poginulo nego to se do sada mislilo. Bijela kua je odbacila tu brojku, tvrdei da je isuvie pretjerana. Uz to je poginulo i 110 novinara u toj dravi.

Rat protiv terorizma je naziv za neogranieniratkojeg su pokrenuleSjedinjene Amerike Draveprotiv globalne teroristike mr