slovenski molitvenik poezija
Post on 04-Sep-2015
298 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Pantokrator
Slovenski Molitvenik Sran Teofilovi
Slovenski molitvenik
Sran Teofilovi
za sve Slovene (ma gde bili i ma kako se zvali)
Preludijum umesto Predgovora
ili
-Kako ponovo izmisliti oveka-
Ova zbirka pod nazivom "Slovenski molitvenik" je samo mali uvod ili preludijum, ako hoete, u jedno ire prozno delo pod nazivom "U sumraku ljudskosti". Kao takva, bavi se temama koje su verovatno reitije (i razumljivije) obraene u proznoj formi iako po naboju emocija i impresija nimalo ne zaostaju za istom. Kao to mu i ime govori, "Slovenski molitvenik" se na jedan savremeni filozofski nain, izraen kroz pesniku formu, bavi temama koje po mom miljenju vuku savremeni svet(a pre svega pripadnike velikog Slovenskog plemena) u jedan potpuni mrak, kolaps, nametnuti nihilizam i otuenje uopte. Relativizovanjem i vigovskim tumaenjem stvari koje sainjavaju sutinu odnosno Bit oveka i njegovog Bia, oveanstvo je upalo, po mom miljenju, u jedno novo Mrano doba iz kojeg emo, bojim se, teko izvui. U tom pogledu, ova zbirka prua uvid u moj pogled na probleme, stremljenja i lutanja savremenog oveka u potrazi za onim to je zbog spoja raznih okolnosti izgubio. "Slovenski molitvenik" iako mraan po formi nije mraan po svojoj sutini, jer to nije ni ovek. Kao to svaki pojedinac zna da nada poslednja umire, tako i iza svake od pesama u ovoj zbirci, ispod svake mrane misli, snovienja ili refleksije, u pozadini vrite poruke optimizma i vere u ovekovu sposobnost da jo jednom pobedi sebe, da ponovo otkrije Ljubav-da je ponovo izmisli...da pronae svoj put do Kue...da nae svoj smisao u obezlienoj dehumanizovanoj emocionalnoj pustinji u kojoj edan skapava ve gotovo dva veka. Ovo je i pria o Izgubljenima- onima koji su nekada bili ovek pa su usled pokuaja uklopljavanja u moderan svet, rtvujui sve ono to ih je ovekom inilo, to prestali da budu (iako ne u celosti) ostavi tako zaglavljeni na mei dvama sveta. I ja pripadam tom plemenu- plemenu Izgubljenih. Toliko toga treba uraditi, ali ponimo od poetka. Savremeni ovek treba ponovo da otkrije Sebe. I da se zavoli. I da shvati da je poseban. Sam u ovom ogromnom Svemiru. Da je nekompletan. Da zavisi od Prirode- ona mu je majka. Da je on prolazan ali njegova oseanja nisu. I da je ba zbog svih tih nesavrenosti- savren. Ako se ve raamo slobodni, zato ceo ivot provodimo u okovima koje sami sebi nameemo? Zato spreavamo tu divlju umetniku tvorevinu, oveka, da se u potpunosti ostvari i otkljua sve one pozitivne potencijale koji su mu oduvek bili tu...na dohvatu ruke. Potrebno je puno snage da se prevazie strah, taj veiti neprijatelj ljudske rase...Ljubav i lepota e moda i osvojiti svet, ali samo ako se nadvlada strah od nas samih. Ovo je moje svedoanstvo o tom Putu...Da li je ovaj Molitvenik zaista molitvenik ili samo zbirka poezije? Postoji li veza izmeu poezije i magije? A izmeu vere i magije? Magija postoji ako ima veru u nju i obratno; vera postoji ako osea magiju. Veza izmeu magije i rei, osim u konkretnoj primeni u drevnim ritualima naim, moe se ponajbolje primetiti (bar u okvirima naega doba) i kod poetike i filozofije Dejmsa Daglasa Morisona (Jim Morrison) koji je u svojoj poemi American Prayer primenio stvaralake principe i tehnike francuskih simbolista 19. veka i koji kroz mitologiju i ritualnu praksu Navaho naroda [nije se naravno ograivao ni od svoje tribalne, keltske mitologije to se najbolje ogleda u onom stihu - Words got me the wound and will get me healed, IF YOU BELIEVE IT] (motiv ranjenog kralja tj. wounded king koji proima kako grku tako i keltsku mitologiju/veru pa i ovu nau, slovensku) kodira sopstveno iskustvo i vienje o svetovima oko i unutar sebe. To se, naravno, savreno uklapa u jedan od koncepata iznetih u Svet kao predstava i volja od A.openhauera koji tamo na jedan koherentni i filozofski nain, izlae teoriju o principu verovanja. Drugim reima, ako neto (predmet ili bie, bilo ivo ili neivo) nema inherentno postojeu Volju, mogue je usaditi mu je putem principa verovanja.
Odnosno, ako mu neko ko ima Volju udahne istu putem vere tj. magije - ono e postati Svesno...sebe...samoobjasniti bivstvo. Ili, ako veruje u neto dovoljno jako na nekoj Vioj ravni- TO e se oulotvoriti i POSTATI! Sva poezija u sebi nosi elemente magije/vere. Zato su i svete knjige drugih religija pisane uglavnom u stihu. S obzirom da nisam Kelt ili Navaho niti da ivim na prostoru koji bi obilovao nekom primamljivijom i interesantnijom mitologijom/verom od ove nae, slovenske, odluio sam da svoja iskustva i zapaanja o drutvenim procesima i svetom(pojavnim i onim natpojavnim) profiltriram kroz vizuru i sistem simbola svojih predaka. Naravno, ne beim od injenice da mi je kao inspiracija za sistem izlaganja posluio Morisonov Ameriki molitvenik. Pa ipak, smatram da se ovaj Slovenski molitvenik razlikuje po mnogim stvarima i u vie nivoa od Morisonovog, a pre svega po poetici. Verujem da sam, barem donekle, uspeo da u ovoj knjizi doaram mistiku i emotivnost onoga to su romantiari nazivali slovenskom duom i da prikaem svu velianstvenost i lepotu slovenskoga bia koje plamti u nama poput Svarogovog tita- Kolovrata, tj. Sunca. Neka ovo bude samo podstrek za vau dalju potragu o pravoj istini nae prirodne vere i bia slavjanskog. Sada je ovaj Molitvenik va.Slava Svarogu, Rodu, Rodanici, Perunu, Svetovidu, Velesu, Ladi, Jarilu, Mor**i, Vilama, Vodenu, Sedmoglavu, Devi, Svetoboru, Triglavu, Vesni, Makoi, Radogostu, Belobogu, Crnobogu...
Hvala sledeima: Sinii Lekiu, Milou Mijajloviu, Marini, Jurji Marini, brai Markoti(Damiru i Paulu), Matei Pukari, Mariji Semjonovoj, Tanji Dagiljevoj, Vladi P., Marku Vrbanu, SVEVLAD-u i Aleksandri Marinkovi Obrovski, D. Maksimovi, Sranu Jesenjinu, Aleksandru . Petroviu, Mariji N., Mariji P., Jovani S., Sanji J., staroslavenskoj upi Perunica, mudrom recu Veleslavu, Janji Radan, Neri Jankovi, Vladimiru Vuku Petroviu, Mukiju, M. Tomiu, Vinku Drai, Antunu Domazetu, Anamariji Martini, Jeleni Dimitrijevi, Emini, Veleslavi, Mai Arkona, Rodnovernom Slovenskom Veu, Marku Kovaeviu, Miletu Ignjatijeviu i njegovima, . Jovanoviu i njegovima, Vladimiru-Vaci Ristiu i njegovima, Jovanu Petronijeviu i Karikama, Kseniji kao i svima ostalima koje sam nehotice zaboravio da pomenem.
Alfa i Omega
I gle! Stojim na brdu i gledam
poslednji ostatak ovenosti
to sloboda nekad bee
i vidim kraj jer ja sam poetak
tune prie to ovekom zovu
u sumraku ljudskosti ne moe da die
ranjena srna uhvaena u lovu
rec(vra)Nekada bi me doekali rairenih ruku
poput Spasioca ili Mesije
danas sam samo protuva u konoj jakni
duge kose to za dah se bori
ija pria na oveka ih podsea
a um opseda i savest moriProkletstvo 21-og veka
Moje sanjive oi
videle su tugu hiljadu sunaca
jo jedan korak blie sam dnu...
podsetnik na uludo izgubljene noi
vekovima ekajui
u redu za nju
Umorni prikazi u mome umu
sa nevinog lica skidaju smeh
vie se ne mogu osobom zvati
biti ovek danas je greh
Dan za danom ekam na reenje
i pitam se ponekad iz radoznalosti isto
dokle e meu nama jo besneti rat
jer, na zalasku sunca svi doemo na isto
svaki Sloven drugome je brat
Vrapci
tu na prozoru
kinog novembra
tri vrapca stajala su tiho
uurili su se od hladnoe
jedni uz druge
tri ratna druga
bilo mi ih je ao
saalio sam se
nahranio sam ih
svoj obrok podelio sa njima
oni samo hoe deli neega to meni ne znai nita...a njima sve
ba kao i ljudi
ba kao i drutvo
ba kao i banke
Nema okova osim onih koje sami stvaramoGodine mladostivrite iz meneu zagrljaju izgubljene radostibespomoan k'o tenePesnik
To je ono to nisamja sam samo prerasli spermatozoidkoji se nekim nesretnim sluajemprvi probio kroz zid...od tada imam tu naviku...da udaram u zidoveglavom, rukama, nogamai vrlo retko, leima
Svetovidove suze
Dolazi mi jo jedno Babino Leto
moje dvadeset i petoKolovrat je jo uvek visoko
Lada mi apue
gde su obrisi tvoji
i zato kreem na put
Dolazim k tebi
voljena moja
stazama naim
Svetovidovim suzama posutim idem
umornu misao gazim
sliku...
Moram ti zapis nai
pre nego Morana prekrije tragove tvoje
moram te nai
i sauvati
nas,
sauvati njih...
uspomene moje
izgubljene zlatnokose
dece dvoje...
Beznae
Smiraj dana i sunce na zalasku
jo jedno prolee u svom dolasku
mirisi bude nagone udne
telo je ivo a misli su bludne
zato svako prolee
doekujem nespremno
i uvek isti grad ista slika
sve je isto a nema nje
uskoro nee biti ni mene
poinjem da ludim i zlo me uzima pod svoje
a nemam kog da pozovem
nikog briga nije
svi gledaju svoje guzice
jebe se njima za tuu muku
sve dok i njima haos ne pokuca na vrata
u predvorju Uasa na soliteru 20-og sprataIzvor problema
Lep je dan nema ta!
U smiraju istog vazduh e se uskomeati
Dole na poljima cvee pokriva tela
Izgubljenih ljubavnika
Lepota i seksualnost
Okruuje stvarnost
Jebaina na astronomskom nivou
Eutanazija due poinje
U odsutnom asu sve se rui
Na nama je zadatak da izgradimo izgubljeni svet
Ako od sveta ita i ostane
Mi smo u ekipi to daje autogolove
A i sudija je na protivnikoj straniJutro u parku
okean mira oko mene
duevna bol
logika u moru mraka
deji osmesi posvuda
bledi horizont preda mnom
u daljini vidim drvee
ponosne svedoke propasti
oevice ljudske poasti
razum je ljubiasta fleka na tepihu istorije
u slobodnom padu nestaju
poslednji krici i lutalice
vrhovi planina isijavaju ultramarin plavom
pored prastarog jezera sedi recekajui da se ukrca na poslednju plovidbu
povedi me sa sobom!
un je dovoljno veliki za obojicu
Jo jedna izgubljena noLutam i lutam
u gradu punom ljudi
tako smo sami
izbegavam poznata mesta
krijem se od ljudi
kao proterana nakaza
to obitava u peinama zemlje
moja pria je pria o gubitku due
moja je pria gubitak ljudskosti
praznina, velika praznina
zelena kao dolina
hodam pored usnule reke
tamo gde niko ne zalazi
tu je ista okolina
bljetav pun mesec i ja
dva stara drugara
ponovo u istoj traci
ka jednom cilju hode
dva su puta mogua
samo jedan nain do slobode
vatre slavuji i zemlja
hodam unezvereno
po obalama Njenim
vidim parove sa obe strane
vazduh je ist i pesma nikako da stane
Jo jedna izgubljena ljubav
Seti se kako si me grlila
kao da nam je poslednji put bio
seti se kako sam te ljubio
kada je jutro izbledelo
i uvek ista pria ista stvar
neki novi grad i neki novi par
izgubljene slovenske dece
uvek iste slatke lai
i uvek ista stvar
moda je to blagosloveni dar
ja sam prazan u svojoj beskonanosti
razapet kao Jarilo izmeu svetova
moju duu i moje srce bol razdire
ovom haosu kraj se ne nazire
seti se onih noi kraj jezera
i videe mene u grimiznoj odori prezira
Bljetava gradska svetla
(napisano pre skoka sa 15-og sprata)Duga zmija sastavljena od bezvrednih ljudi
hrli ka meni
edno me molei da je poljubim
ja odbijam i produujem dalje
dalje u beskrajnu no opinjenu vrelim uzdasima
izgubljenih ljudi oko sebe
posustajem i plaem
tugujem za sreom
sve je svetlucavo i sija
kao morska pena u julu
nema vie niega
bljetava svetla usnulog grada
ponosno me zovu sada
ponosno me zovu sada
ta velika svetla Novog Beograda
Ples proienja
Vidim nju kraj sebe
ona me gleda neno
bilo je toga i ranije
ali sada vidim jasno
razumem ljubav
ona uti i greje
leimo u krevetu
malo tesnom za dvoje
ali velikom za jednog
nelagoda raste
napetost je prisutna
ulazim u nju
vrlo polako kao nikad pre
trudim se da unesem u svaki deo tela
po jedan deli njene ljubavi
dok je penetriram ona igra
plee sa demonom ljubavi
pandorina kutija je otvorena
povratka nema samo napred
napred i pozadi
vonja u krug
po obodu nebeskoga Kolovrata"Incubus 21. stolea"
Mnoga imena sam nosio
sa velikim ponosom
u panteonu Pojebanih stajala su ona
kruto i sebino
nepomino...
kandama Poude
razdirao sam im gaice
grizao vrat...
ponestalo je devica
ponestalo je divljeg seksa
Nekad sam jebao ene
pravih ena je ponestalo...
od sutra prelazim na mukarce!
kesa na glavi i oma oko vrata
pobrinue se za ostalo...
Okovani Jarilo
Plavokosi Aneo smrti
okovao mi je duu
ledenim poljupcem...
Pokrio me je snegombelimledenim poljupcem
smrti
Odrastanje
(Zbogom tvojih 14 godina)Volela ga je u svojoj guzi
kao dete sladoled
Radili smo to esto
ee nego to menjaju vodu
u bazenima akva-parka
Jezik joj je bio vet
poput stoperovog palca
umela je ona da proguta
celom duinom moga malca
Iz rimske fontane strasti
pila je ona seme ivota
ostalo je malo i za mene, takoer
Jebana lepota
Svaki dan je gledam
gde god se okrenem
vidim tu
jebanu lepotu
i stalno traim odgovor na pitanje
gde nalaze svu tu lepotu
koju posle jebu
i dalje je lepa
ali jebana
ta neznana
lepota
bezdana
Svetovid u pantalonama
blago slovena no
lije sa usana njenih
oslukujemo povike
uarene pustoi
divljine...Prostora Snenih
i bol postaje sredstvo
a orgazam cilj...
topi se glavi
u njenom drelu
i volimo se
kao da je prvi
i njena usta me gledaju
majinskom ljubavlju...
nedostaje nam,
velianstvena zelena prolost...
Debelo meso u debelom crevu
bljuje magini dah
oivljava Dionisa
slavei Falusa
...SvetovidaIz pepela die se prah
apoteoza oveka je tu
izgubljena Deca- to smo mi
a ona...
ona
ne znaju za strah! uvajte mi petlove!, ree ona pred odlazak u kolu
uvajte mi petloveda ih mediokriteti ne odnesumnogo je ubreta posuto po namai naim zelenim poljima zaboravaJer, jednoga dana kada sve gotovo budei kada poslednji dah iz mojih usta izieu ljubavi i smrti- znaete tada ruku pod ruku iduneodsanjani snovi i misli ludeSlepa ulica
Naoh se na kraju
ega ne znam
moda ivota a moda ludila
dug je to put bio
ko zna?
moda bih sve to
bolje ponovio
ionako je to samo milimetar
u vremenskoj liniji univerzuma
nepojmljivo granici razuma
eznem...
eznem za tobom....
kao ruska stepa za dadom..eznem......i ujem ih...
...dodole
pevaju pesme davno zaboravljenih pesnika
o praznicima Sunca
monog Kolovrata naeg
eznem za tobom
i prolim danima naim
i vidim jasno kao da je sad
trimo zajedno niz sjajna itna polja
kolovozni je meseci trenutak je na, ljubavi moja
na obali tvojih oiju reke
preneti te moram sada
na drugu stranu, onamo
gde nas ekaju ravnice daleke
I eznem za njimasobom, tobom i tim
tako bliskim a dalekim vremenima
kada goli i slobodni u Suncu besmo
Lada nas je spojila i u nama progovorila
da gde god si ti, tu biu i ja
i u odsjaju tvoje itne kose
videh svu Svarogovu slavu
ljubljena moja Perunova keri
dolazim ti ponovo pred hrastove dverii hitam brzo poput ata
kao neko kroz Naroda Vratada zagrlimo zajednota nepregledna zlatna poljai putamo se Stribogu da nas nosi
gde god mu je srcu volja... Svi Oevi su deca Izgubljenih
Oe! Jebao si mi majku!
O, zato Oe! Kai mi zato!
Zato moj ivot odavno ne lii na bajku?!
Zato si me osudio? Da veno lutam prostranstvima,
nikako ne nalazei svoju svrhu! Ili smisao?
Sada mi se, doista, ironinom ini misao
koja je dola negde iz daleka
ta romantinavanvremenska misao
da je Dete otac oveka!
Smisao?poslednju au pred zatvaranje
prinosim ustima
umornim od prie
no je skoro izvetrela
ba kao i ovo pie
paklica mi je prazna
oi krvave od dima
plakanja
slikanja suzamafleke na pantalonama
uspomena na davnu ejakulaciju
mnogo toga je veeras bive
ljubav
prijatelj
dom
ja.
Tri boje Zlatnog
Osnovni ton bila je Ksenija- muzika
Prva nijansa bila je Tanja- i samo to
Druga nijansa bila je Sanja- nevinost
Trea nijansa bila je Jelena- re
etvrta nijansa bila je zapravo- prva
Krug se zatvorioZato se stalno zaljubljujem u one prave...pogrene?
Zato kau ne- kada im iz Bia izbija DA?!
Zato mi treba boja Kolovratanjegovih zraka prelivenih na mom ramenu
u noi krajevakog grimiznog zimskog neba
Jedna je bila osnova- ostalo su nijanse
koje su
jednako neophodne
ba kao i osnova
da se oslika
Ljubav
ili
Smisao
ili
ILIili
neto...neophodno
osim
ako nisi milijarder
ili
Alfons Muha.
Obamrlost
Umoran od lutanja
zaspao sam na trenutak
zatvorio oiGde su bile rei sada lee utanja
godine su prole ali vreme ne lei
Roman(t)izam
U sumraku svih oseanjaljubav smrt patnja bolpesnica u stomakmuninanemoj!neu...
Gorke suze oaja
ekala si me na kii
mokra i promrzla
kasnio sam po ko- zna- koji put
da si malo bolje obratila panju
osetila bi slani ukus u ustima
mojih suza to kiu napravie
bila je nedelja i bilo je popodne
i lepo bi bilo
da nije ove kie
Gorki smokvin listNe volim da pijem
i ne podnosim pie
al' kad utehe nemam
ta mi drugo osta
Uskoro e zora
evo poinje da svie
tuga raun zbira
platiti se mora
Ne volim da pijem
a pijan sam stalno
okajavam grehe
prolih dana rad
Na mestu mome
i ti bi pijan bio
u gubitku ljudskosti
dua plaa pad
I sat za satom
ja davim se u piu
u pokuaju da zaboravim na nju
nesmirenost duha najvea je muka
i list otkinut od stabla
osui se na tlu
Bog mi njihov ne treba kada ga i nema
a ega nigde nema bez toga se i mora
U flai gorkog nektara, Bogovi su mojitu ja dobijam ispovest i priest
zelene vile i plave keri
u novome svetlu dobijaju svest
Kada nisam pijan, kada sam trezanoseam se kao da sam
lanom realnou vezan
nemoan da stojim u mraku bez svetla
bez zelene magle da mi osvetli put
Tad navuem masku
i odem u kafanu
pa naruim pie i pesmu laganu
Hranu za duu, srce i telo
znakovi radosti izbijaju na elo
I tako pijem esto...
skoro svaki dan
bilo da je guva
ili da sam sam
U svetu bez mate, ljubavi i strasti
hoe li mi rane ove ikada zarasti?!
Pesma o sebi
gledao je u nebo, traei lice
gledao je u lica, traei sebe
gledao je u odraz a video je nita
gledao je u nju traei tebe
gledao je u tebe traei nekog
gledao je u poetak a video je kraj
iz dubina slovenskih uma
nazirao se plavokosi raj Lovila je zvezde u plavetnilu zimske noi...
Zlatnom kosom pomela je sneg
dalekih uma i planina
sa usana njenih topio se led
u mome srcu raala toplina
ogoleli vrhovi ekaju sada
na neke druge putnike daleke
od nas dvoje ostao je prah
zeleni barjaci, borovi i smreke
moda e i ona jednom znati
koliko je teko kad ti srce pati
moda e joj kroz snove doi
ime moje i lice i glas
moda e tada poeleti poi
tamo negde gde si ranije htila
tada e shvatiti koliko te volim
i da ti prava jedina si bila Kako da prestanem da te volim...rekla je "Zaboravi me"
kako da te zaboravim
kako da zaboravim taj, najbolji, deo prolosti
kada sam jo uvek bio ovek
Sada sam nitavilo
lutajue nitavilo
Kako mogu da te zaboravim
ili u fioci seanja ostavim
kada bez tebe sam nita
nisam kompletan
a ovek je po prirodi nekompletno bie
treba mu neko
tako smo skrojeni
pogreno
ne svojom krivicom
uvek korak do sna
ee rukohvat do dna
kojim putevima da krenem da te naem
kroz koje hodnike vremena da zaem
da te ponovo osvojim
moju velianstvenu kulu
moje poslednje remek-delo
to u trenu se sruila
sada je sve izalo na videlo
u ljubavi je retko ta crno ili belo
gde?
kako?
s kim?
ta?
eli?
ja?
jo uvek?
Da.
Bez obrisa
Beli arav pokriva lice
nekada blisko sada daleko
i poinje tiina i ne uju se ptice
trenutak hrabrosti i biemo preko
iza planina i gora uzdiu se litice
i ekam....
ekam da doe neko
i pravim skice
da nae put do kue
a Ural je tako daleko....
Lutajui daljinamaSa gitarom na leima lutam daljinama....u pravcu zalazeeg sunca....
pustinja oko mene...
pustinja u meni...
velianstvenost samoe pustinjske noi prekriva prostor....
u pustinji je tako tiho...
hladno...
lovila je zvezde u plavetnilu zimskih noi
ja sam je ekao...
iako sam znao da nee doi...
Poljubac smrti
Nosila je plat boje hermelina
u njenim oima video se svet
probao sam usne gorke od pelina
zaigrao igru lovine i lovca
rekao sam joj priu svoju
o nedostatku Boga, ljubavi i novca
o veitoj patnji ljudske due....
htela je da sazna kako je to
kada ti se snovi u magnovenju srue
mali ovek sa velikom eljom...
da promeni svet i nikada ne odraste
i dalje je san omatoreloga Petra
koji nema bode niti ume da leti
noen talasima olujnoga vetra
poude strasti oekivanja i nade
u mom filmu nee biti
toliko oekivanog hepienda
nije ostala dovoljno dugo
da poljubi smrt na kraju balade Zvuk TiinaNjihove zaljubljene oi
svetlucale su poput zvezda
na mranom zimskom nebu
Puste kragujevake ulice su tiho zavijale za njima
...tiina Onoj koju volim
Kada zatvorim oi vidim tebe
Sada sam sam i gubim sebe
Eto istinu sada zna
Nemam nikog drugog
Iako elim da te volim
Ja odlazim ali te molim
Ako me ikada nae na zvezdanom nebu...seti se
U znaku KolovrataOboje smo goli
Drimo se za ruke
Trimo kroz gustu osuenu livadu
Sunce nam je za petama
Kose su nam duge i zlatne
Na mojoj glavi je lovorov venac
Na tvojoj je glavi venac masline
Dva principa sjedinjeni u Jedno
Drevno polje uspomena na je put
Gazimo po ostacima dekadentne civilizacije
Deca zvezda vraaju se u matericu
Svetlost Svetlost Svetlost
Led Zeppelin svira svoju himnu
Pesma odjekuje kroz umu
Posvuda su ljudi koji su to tek sada postali
Svi bacaju arene maske koje individualnou zovu
Gaze ih sa prezirom i oslobaaju se
Trava posvuda i pelin
Miris stvara magiju
srce lupa u 150bpm
svi se jebu
ponovo diu
pesma ne prestaje
ja i ti smo na vrhu brda
posmatramo novu imperiju kako se raa
visoko gore moja Dionizija
za tebe u na svojoj zlatnoj liri
odsvirati tonove koji e odjekivati dolinom
brzinom svetlosti obii e planetu
a Sunce e nas okupati svojom toplinom
Slovenska Odiseja
Imalo je neto nevino, neuprljanou vezi nje
Njenog osmeha
Neka blaena nespoznaja sveta u koji bee baena
Osmeh izazivao stid zbog maske koju nosih pred njom
Pogled joj je bio ispunjen snenom radoznalou
one prveizgubljene nevinosti
Rekla je: voli me...
bar jo ovu, zadnju, no
rani vozovi ekae me s'jutra
svome domu i svom ocu ja u morat' po'
Voli me neno kao nikad prije
kao onda kad mi besmo jedno
moja ljubav prema tebi promenila se nije
ivot nas je razvej'o...vie nita nije edno
Seti se ponekad
kako sam te grlila
one noi o Svaroiu to bee
kad si promr'zo i veseo
do'o u moj grad
i mirise letnjih kia
doneo sa sobom tad
Seam se svih trenutaka
i kie to nas je pratila
tvog crnog kaputia
tvoje zlatne kose i oiju
iz kojih si kiu zelene boje lila
Dola si iznenada kao elja na vetru
pala na moj dlan
u tvome oku ljubav sam spozn'o
u plavetnilu video novi dan
Seam se prvog puta i nebeskih kola
kada smo zajedno okusili greh
po meseini tela su nam sjala gola
due ispunio radost i smeh
Zagrli me sada i ne putaj
jer ko zna u kakve ponore i bezdane u pasti
bez topline tela tvog i osmeha to bodrimoj je svet na ivici propasti
DA! Bio sam zanesen
onog dana kada si me nazvala
i rekla : Biraj!bio sam priom o slavi zaveden
te izabrah svoje snove mesto tebe
ne shvatajui da su moji snovi zapravo mi
sada znam iako je kasno
da sve to ja jesam...da to si ti
Nestala si a ja ostadoh da ekam
5 dugih zima je prolo i 5 nesmirenih prolea
ve dugo... nikog drugog nemam i ne mogu
dani bez tebe me ubijaju, sati su k'o krvava stolea
U nekom severnom si gradu
ti potraila sreu
sa nekim drugim porodicu pravi
znam ja to ali prihvatiti nikad neu
ne mogu drugome sebe da dajem
jo uvek me boli, jo uvek se kajem
kajem se za dvoje
to ubismo neto to je vee bilo
i od mene i od tebe...od nas oboje
Jo uvek je na stolu pismo ono neposlato
u kome stoji sve ono to sam ti rei hteo
toliko puta ne videh ono to mi je na dlanu dato
i ono to ti tada nisam rei smeo
Oprosti, oprosti mi...
ja te volim i ne mogu si pomoi
kada naiu strahovi i besane noi
ime tvoje vritim u gluho doba tad
nad gradom se magle Levanta nadvijaju sad
Spas traim u imenu i liku
tebe... iju ikonu drim kao sliku
molitvu ljubavi izgovoriu glasno
i neka svima oko mene bude jasno
treba mi sada...sada vie nego ikad
Bez tebe sve je pusto i prazno
dani su kratki a noi duge
sve je hladno, beivotno i mrazno
bol me utapa u ledenom jezeruvievekovne slovenske tuge
Svetovide, molim se tebi
Bogu etiri Strane Sveta
u ime svega to ti jesi
daj mi boe, da jo jednom vidim je
moju zlatnokosu dodolu tu
da joj ljubim oi njene...
...boje Dunava oi snene
na od zvezdi satkanome jastuku
U noima bez zvezda
kada me ne bude bilo vie
moj duh e te progoniti mlad
i kada padnu prve prolene kie
znae tad
da me snovi o ivotu sa tobom
i prolea bez tebe
...ubieJer, jedino sa tobom je bilo ono pravo
sve drugo je lano i bezveze
ti si mom ivotu smisao dala
poetak kraja mog bio je
neslavan kraj nae veze
I vratie se tada u ovaj grad
koji nas je spojio
i otii na ono mesto...ba kao nekad
kad si bila mlada
i kad sam bio mlad
Setie se arolije koju sam stvorio
za tebe...moju prvu i poslednju
re
ljubavi!
Plava Princeza ILeala je pomalo usnulo
na postelji od sedefa
drutvo su joj pravili
obdareni mukarci od reljefa
elela je ljubav
topli dodir usana
opijajuu muziku strasti...
dobila je ma u bedra
i na pokrovu krst asti
Plava Princeza IIKo je stvorio te tvoje plave oito sa njima prodire moju Mukostdo najdaljih granica Snaosvetljava ponore moje duei spaava me od dnagde me moja glupost neprestano vue
Za trenutak,poput snovienjaodlutao mi pogled na tu kosu plavu
u olujnim oblacima ovenanu nedogled
videh bledu Perunovu kiVideh Smisao, Ciklus i Slavu
u Znaku Groma ovenano elo
krasilo je njenu glavuPlava Princeza IIIGde si odlutala, na ije polje snova...
ko te je prevario da u moje snove zae
u dubinu ljudskog prokletstva da zaviri
ta si oekivala tu da nae?
Bajke koje su ti priali dok si bila mala
pored mene, pretvorile se u la
Nisam uspeo da budem tvoj mali princniti jaem konjaobino konji jau mene!I nisam savrenstvo koje tvoj otac trai
ne mogu da ljudima skidam glave
za gomilu bezvrednog papirapo kojem je drava
koja to zapravo i nije
ispisala svoje besmislene laiidi od mene.
znam, pridruie se njima
da se zajedno rvete u blatu
kao gladni kuii za komad mesa
i tokom svih bajkovitih praznika
uivaete u toplini i strastipravei viceve na raun moj
A ja u sa preostalim pijanim spodobama
dunicima ljubavi i grenicima iz masesudarajui se o kontejnere i padajui na plonike
slaviti ivot, oveka, Ljubav i Smeh
sa poslednjim pripadnicima prave ljudske rase
Slaviu Greh
to sam samo ovek
Plava princeza IV
Eh, ptico moja mala...zato uvek naleem
na tebe
onda kada se najmanje tome nadam
onda kada su mi sve lae
odve uukane u postelji
mranih dubina
plavog Jadrana
onda kada se slomljen
vratim sa dugog puta
kroz Lepeniki bulevar
alje li mi te Svetovid?
Ili Lada??
Jesi li ti TA?
Ili samo privid??
uo sam lepe stvari
o tebi
da se dobro ljubi
da ga odlino pui
da jo bolje mea
mada mi je
ako hoe iskreno
najjaa tvoja strana
zapravo
tvoj pogled...
Pogled koji je izazvao
lanani sudar kosmikih tela...
kolone automobila
na Lepenikom bulevaru
slomljenih snova...
Dozvoli mi da te volim
poveu te
u carstvo nesputanosti
slobode
beskrajnog plesa
u drevnoj umi
strastvenih uzdaha
Oprotajno pismo
I zato reci
Gde je ovoj agoniji kraj
odlazim negde
odakle moda vratiti se neu
ali bar ovo znaj
kada meseina okupa obronke Rtnja
ti se seti mene
i upali jednu sveu
u znak neke davne uspomene
i zapevaj gola sa liem u kosi
niz padine plaviastog zaborava
dopusti da te pesma nosi
i ne brini za mene jer, na kraju
kao to i sama zna
svi psi zavre u raju
Rastanak
Deko i Devojka su bili zajedno
-Saekaj me s one strane Vremena- rekla mu je
A potom je nestala
U beskrajnu no
Pod velikim zvezdanim svodom igrao je oko vatre
prizivajui letnju kiu
U pustinji je tako pusto
Njih dvoje su sainjavali jedinu veselu tapiseriju zvezda
Oseala se praznina u pustinji
Oseala se praznina u postelji
Meu svim drugim prazninama, njegova je bila najvea
Nije bio kompletan
Raiven po sastavnim krojevima
Dua je htela da poleti ali nije imala kud
Sloboda je bila daleko
Dalje od Sunca
Sve do Poslednjih Granica
ekao ju je kod poslednjeg sata
razmiljajui o purpunim oblacima koji su mu proletali pred oima
Devojka je odletela u pravcu Istoka
Ka taki susreta Neba i Zemlje
Traila je izlaz iz svega
Nala ga je
Ubivi ono najbolje u sebi, ubila je i deo njega
Nepovratno izgubljena deca nepravednog kosmikog poretka
zauvek zakljuana u Snu o Novom Danu
O raanju istog.
Povlaei se pred nastupajuim vrelim suncem, Deko je reio da potrai izlaz
I naao ga je
Otiao je do kue svojih predaka i naao pitolj
Napunio je pitolj mecima i repetirao ga
Otiao je do najvieg brda u okolini...u suton
Sedeo je na vrhu brda, elei da je jo jednom vidi
elei da ga ona odgovori od toga
Znao je
Znao je da ona nee doi
Razmiljao je o njima
O svim lepim stvarima
Posmatrao je zalazak sunca
Bio je to jedan od najlepih zalazaka sunca koje je on u ivotu video
I njegov poslednji
Otkoio je pitolj i prislonio ga sebi na slepoonicu
Hteo je da povue oroz ali nije mogao
Nada jo nije presahla
Sunce jo nije sasvim zalo
Sledee sekunde, zatvorio je oi
Zauvek
Naao je slobodu.
Arkona IUpomo! Ima li koga na ovome brodu?
to polako tone u Okean zaborava
ne ujem nita do prikaza i sena
odavno mrtvih lae gosudara
u praiskonskoj magli plovi brod
utvarni krici odjekuju umom
neprekidno zveanje
zujanje zvekeu zubi zazubice
zvone zvona za zvrndavim zrcalima
purpurne noi grimiznih vojski
tutnje kroz Vrata Naroda
po Usnulom moru brod i dalje jezdi
volujnik priziva gosudara Neba
ogrnut platom izvezenim od zvezdimoli za spasod ludila to vrebaArkona IIDa! Gledam zlatnu boju liazamiljajui njenu kosuu odrazu jezera njene oi...pozivaju me da uemgolo drvee svuda oko nasblatohladnoamaglahuk...
Arkona IIIovek
divno nesavreno bie
tako dosadno predvidljiv
podloan zubu vremena
propadanju
ba kao i velianstvene ruevine Arkone
za kojima i danas urliu glasovi umorenih
pobijenih u ime Tueg Boga
od strane onih koji se danas
svojim paganstvom hvale
Ljudi
ljudi su nepopravljive budale
i nadalje e se ubijati
jer, to nam je u prirodi
a protiv Prirode se ne moe
Portparol Izgubljenih
Interesuje me sve a ne zanima me nita
ja sam genije Odbaenih
pesnik ludaka
bolesnika to mataju o slobodi
o povratku Sebi
umama, planinama i suncu
na koje sve manje mislimo
kojima se vie ne klanjamo
lani idoli vere
ovekovih ruku delo
odvojili su nas od Biti
od Jedinstvene Istine
svi smo ovde i imamo rok trajanja
Na oltaru moi rtvovali smo...
mir vrlinu lepo i dobro
na oltaru ljubavi
rtvovali smo sebe
zauzvrat dobili smo
strah...
i nihilizam
ne zato to hoemo
ve to smo primorani
da budemo ono to nismo
Moderni ovek....
ta jadna nakaza
besmisleni nusproizvod tehnoloke revolucije
nesvestan due
i njenog postojanja
u kamenu
hrastujezeru
oima...
gorskim!
Na krilima sutranjice
Elektrini oblaci nadvili su se nad nama
sunce je zalo i uskoro e tama
pokrij me svojim telom podari mi tren
nisam vie niiji ni svoj ni tvoj, pa ni njen
prazna koljka nebeskog sata
kuca tiho na tvoja vrata
poeli mi laku no i napusti me
sreemo se ponovo u snovima
gde ljudi priaju bez glasa, mrtvim slovima
potraie me meu zvezdama Aldebarana
u senci belih galebova i kormorana
visoko gore, nad nama
veselo je pevala tama
poslednjih dvoje ljudi grevito je vodilo ljubav
dok se galaksija raspadala a sve ruilo oko njih
mukarac je voleo enu, voleo ju je kao poslednji put
ena je volela mukarca, bez lai obmane i privida
bez imalo stida
stvarali su novu rasu
rasu koja e pokoriti novi vrli svet
i samo ponekad oko vatre okupljeni
priae i seae se nekadanje ljudske rase
koju je prodralo sopstveno beznae
oni nee napraviti iste greke
jer...oni su besprekorni
edni
predivni prikaz drevnih civilizacija
aneli
plavi
posebni
sami u ovom ogromnom svemiru...
potomci Nje i Njega
Novi Bogovi Novog Sveta
prelepi
novi poetak za novu vrstu
koja je, neno protrljavi oi
tamo negde, na uzvisini
sa prvim zrakom tek roene zvezde
ugledala zoru ivota...
...na krilima sutranjice
Jarilov LamentBio sam emotivan
umoran i mlad i vi to ovo itateto odve dobro znatemoje pesme, duu mojuja pisao sam za Potomstvoza vau decuza praunuke vaeoni e ih shvatitijasno kao dani ispravie moje i pogreke vaei otii e ondau umu drevnog snai rei"Gle Jarila Prolenoggde lei me Svjom i snevapod glavom mu hrasta na srcu lipa hlad"i skinue se golik'o to od roenja behui napuniti aek'o praoevi nekadsa izvorita gorskogpotei e medi nazdravie slaviJarilu to snidevojka e mladazapevati tadstihove ove to Jarilo ih dadenasmeie se Ladai obasuti ih svearolijama svojimi darovima svimsveti med sa usana njenihpoljubie hladi Jarilo e ustatiba kao nekadljubavlju iskovani veno mladUzee ih pesmom svojomi unititi jadu duama njihovimu srcima njihovim - unitie smrt!I pruiti nadu,onima koji je nemaju...vena muzika drevne umenapokonzavladae tad.
Pismo i ReplikaPoslednje rei
Mom malom, a tako velikom princu...
Pretpostavljam da, dok bude itao ove rei, ja u biti odve daleko. Postoje stvari koje sam htela da ti kaem tokom svih ovih godina, ali nisam znala kako. Te stvari su bile suvie teke da ti kaem tada zato ti ih i govorim sada. Vie nemam nita da izgubim, ja sam samo slomljena dua na okeanu ivota to je nose vetrovi sudbine.
Stalno smo se povreivali. Nikada nismo imali miran tok. Naa veza, bila je kao planinska reka. Nikad mirna uvek vijugava. Ne slaba ve suvie jaka. Suvie bremenita...za mene. Bili smo zajedno u pravo vreme. Bili smo ljubavnici onda kada je trebalo. Sada nema smisla. Ja odlazim. Volim te
U ime ljubaviDuo, ne znam kako da ti ovo kaem, ali mi smo se povreivali od dana kada smo se upoznali pa nadalje. A dani su nastavili da prolaze. Ali ljubavi, da si samo htela da me pusti da ti priem blie...dao bih ti svoje srce, ispriao bih ti svoju priu, rekao bih ti istinu jer ne mogu vie...to me kida iznutra.
A istina je da te volim, i tako mi neba ne znam ta vie da radim, zar ne vidi koliko je lako? Otvori oi i imaj poverenja u mene kada ti kaem da moemo sve ostaviti iza sebe...i moda moemo poeti sve ispoetka, stalno si mi u mislima.
Zato, hoe li uzeti ovaj prsten? Jer, ti si ta koja je dala smisao mom ivotu, u ime ljubavi hoe li biti moj vodi...zauvek?
I gde god da ode i ta god da rei, u ime ljubavi dajem ti re...ja u te pratiti.
Izgleda mi ponekad kao da naa ljubav nije bila dovoljno jaka i dani sa tobom prolazili su brzo. Dole pored jezera, nae noi bile su duge i ja sam eleo da one traju veno. Mogu da se zakunem da sam uo tvoj glas pre neku no kako me doziva, ali onda sam se probudio sav obliven znojem...da li ja to ludim?
I ako nebo bude palo a zemlja se zatresla, dau sve od sebe da te sauvam jer kada god vidim te tvoje zelene oi...to mi daje snagu da idem dalje i tada shvatam da nikada neu biti sam.
Kada si ti uetala u moj ivot, svi moji snovi postali su java... da ivim sa nekim posebnim, sa nekim kao ti. No, bajka nije potrajala, zar ne? Uskoro su svi nai snovi postali prolost. Ali duo, zar ne vidi? Ti si mi sve.16. DecembarIzlazio je iz kafia a pahulje su i dalje neumoljivo padale po prostranom gradskom trgu. Stresao se. Javila se neka slutnja u njemu. Neka tuga. Zimske boje. Svom cimeru nije hteo nita da kae iako ga je ovaj neprestano zapitkivao ta se to zbiva sa njim. Nije hteo da mui druge svojom boleu. Povukao se nazad u stan i poeo da priprema hranu. Emocije su poele da naviru a sa njima i tople decembarske suze. Jo jedna zima, jo jedan 16-ti....sneg...a ona? Tu je negde...Deo po deo njega je umirao. Sat za satom. A sneg je i dalje neno padao po obodima njene zlatne kose, slivajui se mestimino po nadlakticama njenog crnog kaputia. Odrekao se sebe. Odrekao se ivota bez nje. Odrekao se svega. Ostala je samo jedna podeblja brazda negde unutra. Oiljak koji nije imao nameru da zaraste. Bol koji nije hteo da umine. Strah koji nije hteo da nestane. Led koji nije hteo da se otopi. Sedeo je uz grejalicu i uivao u toplom naletu koji mu je elektrizirao dlake i stvarao oseaj one topline. One bliskosti.Nije znao kojim tragovima da krene da je trai.Samo prazne ulice i utanje.Veeras odlazim, umirui svete! I vi biste to hteli, samo da smete!Jednom e i ona poi tragovima mojim....izbledee joj seanje i lice koje volim. O meni kao umetnikuJa sam svestan da, kao pisac, nikada neu ui
u srednjokolske itanke
a trebalo bi...
trebalo bi poduiti tolike graane i graankenije to zbog mog vulgarnog jezika niti prljavog realizma
ljudi jednostavno nemaju potrebu da zavire sa druge strane dana
A i to bi?
Oni imaju planove u ivotu, oni taj ivot ive- ne piu o njemu
To ostavljaju propalicama poput mene da ine mesto njih
oni ne drkaju na ribe sa TV-a, oni ih jebu
Odgovore na vena pitanja trae u knjigama a ne po nebu
Njima je aa uvek dopola puna-nikad prazna
Njima je stvarnost uvek ista-stvarna
Moja stvarnost je puna horornih prikaza, privienja i bola
neizmernog bola
u kome se davim jo otkad sam bio u materici
pa i dok sam iz nje izlazio
stalno teim neem veem a padam sve nie i nie
Moji su dani proleteli u treptaju oka sumorne samoe
Na peakim prelazima, u gomili ljudi, esto vidim njihove misli
odaju ih njihove oi-streljaki pogledi
svestan sam, bar jo uvek, da je to samo moja uobrazilja
moji demoni to me pohode gde god da odem
a pobei ne mogu-nosim ih u sebi... i njen lik
ne, nisam ja nikakav umetnik
ja sam bolesnik.- to samo pokazuje zato mi je Van Gog blii od Gogena
Na dan naeg venanja
Bilo je lepo vreme
Lipanj...
bilo je puno veselih ljudi
bili smo mladi i dovoljno ludi
da se spotaknemo o taj kamen...
tvoja klinaka fantazija
da hoda procesijom sva u belom,
mada si ti i ovako sijala....
lepe i svetlije
nego svi ti
bledo oslikani aneli
kojima si se toliko divila
Kvintet je svirao "Svadbeni mar"
svi smo ponosno drali ae
visoko uzdignute
ispunjene nektaromBogova naih...
Stajao sam pored svetenika
sav u crnom,
kao na sahrani
ekajui da mi te tvoj otac preda
a onda ste prili...
vukla si lep 3 metra dug
vukla si tuu elju za sobom kao plug
Svetenik je poeo da peva
neke rei
meni potpuno nerazumljive
ti si,
sva ustreptala
veselo klimala glavom
ja sam bio pijan i drogiran
jo od prethodne veeri
kada sam sa ortacima
tucao kurve sa Plavog mosta...
miris njihovog parfema se jo
oseao na meni
i ti si to znala
ali si se pravila kao da to nita ne znai
sam in
ova debilna parada
idiotska arada
bila ti je vanija od same sutine
od onoga to nas je i spojilo
ovo je bio TVOJ dan
i NIKO i NITA ga nee
upropastiti!
Koliko sam skontao
hrianski Bog se tu malo ta pitao
ja jo manje
Svetenik je zavrio naricanjei ovenao nam glave
tada si me pogledom
pozvala
da te poljubim
u tom trenutku
osetio sam duh tvoje majke
kako lebdi nad nama
samozadovoljan
to si ti
konano srena
a ja sam i dalje bio pijan i drogiran...
Zaslepio me napad esidai video da osoba koja stoji sa moje desne
strane
nisi TI
ve vraggledao si me i cerekao se
poput seoskog pijanca iz Irske
Gosti su bili demoni
plesali su oko nas u masovnoj igri
jebanja i svravanja
crkva je odjekivala od njihovih uzdaha
ja sam i dalje stojao skamenjen...
Nisam hteo da poljubim vraga u usta
demoni oko mene poee da navijaju
"Uradi to! Uradi to!"- vikali suPogledao sam u svetenika
a on je pijan
guzio tvoju sisatu sestru
na leima mu je bio obrnuti krstvampirski su mu se zubi presijavaliMoj drogirani kum sa svastikom na elu
tucao je tvoju kumu...uivala je
Sklopio sam oi
i pomolio se Perunu...
Udarila je munja,
odvalio Grom
nebo se osinjilo
poeo je dad
prolomio se jo jednom
velianstven zvuk Groma
pozivajui me da otvorim oi
Otvorio sam ih.
I sve je bilo u redu...
to je bio samo trip
Sve je ponovo bilo na svom mestu
ti si me zbunjeno gledala...
Tada sam shvatio!
DA AKO TE POLJUBIM
UBIEMO NAU LJUBAV...
Pogledao sam ka vratima crkve
i potrao
trao sam i trao
dalje
prema Suncu
prema horizontu
za mene je ljubav bila
vanija nego ti
Na dan naeg venanja
ubili smo ljubav...
ili si bar ti pokuala
a ja ti nisam dao.
I vidim raanje Novog Dana u plavetnilu tvojih oijuLutao je gradom, voen nekim vanzemaljskim impulsom. Bila je urka u jednom oblinjem klubu gde je on bio redovan gost. urku je organizovala studentska organizacija njegovog fakulteta, sastavljena od ljudi koje on nikako nije mogao da shvati. Po nekom obiaju, naao se otuen usred gomile. Usamljen, izolovan od stvarnosti. U njegovom mozgu neke stvari su ostale nereene. Poeo je da pije. Nadao se da e ga to spasiti od iluzija koje mu je stvarnost nudila a mozak tako uporno odbacivao. Plaio se svega. Plaio se mukaraca. Plaio se ena. Plaio se sebe samoga. Uzeo je kartu i prstom traio put kojim se ree ilo. Na imaginativnom iskustvu materijalistikog sveta, pokuavao je da izgradi svoj. On bi bio kralj a ona njegova kraljica. elela je da ima decu sa njim. Prolo je 5 godina a on i dalje eka. Sedi na obali i eka brod sa njenom zastavom...koji nikako da doe. Njegova je luka prazna, njegove su ruke umorne. On vie ne zna kuda hodi. Plai se smrti, plai se da nee zavriti ono to mora. Da podari svetu najvii oblik istine kroz svoju umetnost. Plai se da je vie nikada nee videti. Nije siguran ni da li bi je prepoznao kada bi je ak i video. Dosta je vremena prolo. Svaki dan gleda u njene fotografije- nekih zelenijih prolea. On, ona kraj njega, uma, nebo i sunce. Jedna dua podeljena na dva i miris svee pokoene trave. Njegova je knjiga hiljadama rei ispisana praznina koje ne uminjuje. Njegove su ruke umorne. Njegov polni organ je kriv. Njegova je kosa poput sena pokoenog u avgustu, po kojem su oni vodili ljubav. Koliina bola dovoljna da utopi celu planetu u jezero tuge. Poslednji pripadnik svoje vrste. Zadnji buntovnik i poslednji ratnik-romantik koji gubi bitku sa samim sobom i svetom oko njega. U njegovom filmu nee biti hepienda iako on to prieljkuje i iekuje. Nee biti zadnje pesme. Nee biti restitucije. Ostae samo vetar...koji e zavijati nad njegovom mogilom u toplim, julskim noima. I seanje e izbledeti a zatim e i to nestati. Muzika e prestati. Ptice nee pevati. Sunce nee sijati. Samo e tiina, pomalo izlizano, svirati veseli bluz pod okriljem ucvalih rua. Deca sunca igrae ljubavni ples pod okriljem meseca. Igrae goli sa poljskim cveem u kosi. Igrae oko vatre sa hiljadu iskrica. Uzdasi masovne kopulacije e ispuniti vazduh. Poruka e odleteti na Sever. Ona e podii grumen blata sa obale Dunava i razmazae ga po svom licu. Tada e shvatiti. Tada e se setiti...da njega vie nema. I pustie suzu zelene boje koja e razbistriti dunavske vode...i istina e isplivati. Iz vode e izai goli mukarac duge zlatne kose i plavih oiju i prii e joj. Uhvatie je za ruku i podii sa zemlje. A onda e je poljubiti. I njeno srce e stati. Uzee je u naruje i sa njenim beivotnim telom u rukama, preplivati Dunav. Boginja ljubavi, Lada, e ih na drugoj obali ekati. Po starim, davno zaboravljenim obiajima Slovena, ona e ih uzeti u zatitu i venati ih. Oni e postati deo nje. I ako neko kojim sluajem zaluta tu u ranu jesen i bude gazio po opalom zlatnom liu, neka zna da su to isprepletane kose Njega i Nje. O rodnoj veri Naa vera...
naih pramajki i pradedova
koji nas rodie
i preko ela ivot udahnue..
-ne tvrdimo da je jedina
prava
ili
najbolja
ali nije Obznanjena
ona je dola sa Zvezda...
Jarilova molitva
I pomoli se Jarilo Proleni
dedi svome Svarogu
i zamoli ga
da mu olaka muke zemaljske
I Svarog se smilova
te posla moni Kolovrat
da razigra rastueno srce Jarilovo
i toplina prolea i leta
u trenutku postae
velianstvena sila jedna
koja istera patnju
i osui suze Jarila
i on podie desnu ruku
prinosei je srcu svome
te podignu pravo ka Kolovratu
da zahvali dedi
to ga spase
od strane smrti hladne Gospa od Urala Zauvek u je voleti... i dugo poto zaboravi moje ime i glas---voleu je---jedini ukras u dubini noi due moje---voleu je kao to vetar celiva kiu---sa njenih usana potei e reka uspomena...bujica seanja---strahovi e nestati---bol prestati--moda nije bila ona prava ali sam je voleo kao takvu--- onda i jeste to bila---a ja nisam to izabrao---desilo se...jednostavno...poput snega poetkom oujka--U 17. veku bila bi princeza ili vojvotkinja nekog udaljenog sofisticiranog kraljevstva---a ja zalutali putnik-trgovac rukom Velikog Kockara baen pred dveri njene....nanet kao sneg osunanih vrhova Srebrne Planine---raskona Gospa od Urala---
Vesni
Volim tvoje oi
kako u meni trae sreu,
nain na koji die
dok me obuzima i miluje
i emocije niz kimu kreu
dodiruje
pita
odgovara
i voli
dok gledamo kapljice kie
kako niz prozor klize
i zavaljeni na krevetu
posle Oluje, kada strah nas mimoie,
tiho lutamo prostranstvima Sree
Tie
probudie duhove prolosti
pusti ih nek spavaju
u svojoj Potrazi oni sanjaju
o Snu o Novom Danu
i u snu o Kamenu vide Izvor
Vode
u Pustari
je
varnica Slobode
oslobodi Telo kroz mene
Preleti bljetava gradska svetla
u noi sparnog Meseca
uronimo u mnotvo raznobojnih oiju
to trepere ritmom nebeskog sata
na platnu Velikog Slikara
Rei postaju pokret
pokret se sliva u magiju
u bujicu oseaja
Ogledalo Noi talasa se ka drugoj obali
gde nas eka Zaarani gaj davno izgubljeni zemaljski raj
Putevima predaka
Obrii suze dete Groma!
umij se zvezdanim jezerom
dotakni Bogove u sebi
pronai emo put do Kue
Vesninim suzama skrivenu stazu
to vijuga brdovitim predelima
Triglava, Zlatibora i Urala
poloiemo medovinu sred oltara
u ast Peruna oca naega
i nai mir u srcu
za kojim toliko udimo
u tami
bliskoistonoga zla
Oseti TO...
Oseti Svargu za trenutak
na vrhu dlana u pravcu horizonta
dok ti Stribog miluje obraze
udahnjuje mirise Kupalskih vatri
molitve u iskri Mnotva
neka ti slike ispune misli
to su povici iz hrastove ume
drevnih reca poruke
oseti slad u ustima svojim
plodova Svetovidovog drveta svetog
probudie ti ula
i postae ovek
od Matere stvoren
Svarogom zaet
dete ume, jezera i sunca
...oseti sebe
i shvatie...
ta znai
biti Sloven
Jednoj Perunovoj keri
Dodolo moja mala
u tvojoj ruci lei slava
magijom velianstvenog Urala
dodirni me
usnama hladnim
stenovite planine
duu moju uzmii podaj je Morani
niko ne ivi veno
pa ni mi
sem onoga sto proivesmo
onoga trenutka to plamti
u ognju praznika Sunca
kada nas je Lada blagosiljala
i u srca naa
utkala
sebe
podarivi mi time
tebe
Nevesta UralaVolim te keri Groma
nevesto plavoga Urala
Pod kapom slovenskom
velike su divljine due
vremena, razuma i postojanja
i nazirem tenazirem te
kroz zaleene prozore
Svetovidovi putevi ukazuju mi gde si
kroz maglovite daljine
mraznoga Bajkala
Vukovi sa Velebitaujem ih...
pred vratima
izgladnele ponosne vukove
sa Velebita
dozivaju me
u drevnu umu predaka mojih
da se pridruim oporu
i krenem u lov...
kikot Gromovnikovih nimfi
razlegao se dolinom Usnule reke
okupani pelinom, borovima i smrekom
zanosni zvuci Meseevih keri
izranjaju iz letnjeg ogledala noi
u kome lee nebrojena blaga zemlje
i apsolutni izvori
beskrajne moi
Perune boe...Iza devet lei gora ona
eka grom da probudi je
molila je umu da cveta
Jarila snevala je
Gromovnie! Oe moj,kai gde je ona sad
dodola tvoja, voljena moja
koga li sada sni?
Nai e je u hrastovom gaju
tamo gde su dodole sve
pevaju pesme predaka tvojih
gde potoci ubore
Perune boe
daj da vidim je
rusokosu devojku tu
da joj ljubim jezerske oi
na tvom jastukuProlee vam nee doi dok
njene usne ne dotakne onu znaku Kolovrata ljubavlju skovan
osvetlie no i danNazdravimo zato, brao i sestre!Jarilu Prolenom to sada bdisa dodolom svojom, on donee plodnost
poljima naim- on donee radost
iz Spajanja njegovog- izniknue svetlosti vilinskim e gajem prolomiti se pesma
Perunovih keri to mole za dad
drevnija od Neba, olistae goraslatkih mirisa hrastova i bora
U Sviborovom gaju gde lee sva blaga
a dodole igraju magini ples
voleu njene usnule oi
to lile su arobni med
Slava!Molitva Slavjanska Pozdrav brai sa Severa (Slava vama brao sa Severa)
vi, koji se Svetovidu
bratu Peruna naega molite
Ostajte dobro i bogatomedvede i jelene lovite hrabroneka vas Deva uva po umama snenim
igrajte dolinom Vltave i Labe
podvizima nadaleko uvenim
slavan je rod va odvajkada
Pozdrav brai sa Zapada (Slava vama brao sa Zapada)
vi, koji se kao i mi
Gromovniku Silnom molite
Zakopajte koplja bojna i zapevajte s' nama
drevne pesme predaka naih
kao onda
kada jedan rod zajedno besmo
laama Igorovim plovili
nadmene Jeline lovili
Dabogovim imenom krivdu terali
i dodolskim se pesmama molili
da nam polja zelena ocvetaju
da nam volovi ne krepaju
da nam rodi gruda rodna
da nam zemlja bude plodna
po gajevima mirisnim veselo smo pevali
i puteve predaka pohodili
u hrastu je istina a u lipi spas
Svarogova je volja ista za vas
kao i za nas
Poite sa nama i krenuemo za vama
u predvorju Svarge ekaju nas blaga nebrojena
Pozdrav brai sa Istoka (Slava vama brao sa Istoka)
vi, koji se Velesu
bratu Peruna naega molite
slava vam bilo to ouvaste glas
koji odjekuje iz davnina
u hrastu je istina a u lipi spas
blago vama to se zdesiste tu gde jeste
zemlja je ruska majka svih nas
i prokleti smo sada
to ne htedosmo
ili ne mogasmo
sa vama ostati tu
gde vukovi vladaju nepreglednom stepom
a vile igraju pored Bajkala
dok reci prizivaju pretke sa Urala
povicima jedrim kroz magle i snegove
slava vam bilo za dela vaa
i primite molitve od brae sa Juga
gde poslednji trzaji bia i due nae
odjekuju dolinama i rekamai gledamo Kolovrat kako se sputaznajui da nam nosi pozdrave od vas
i povedite nas iz tame hladne
gde caruje Morana
i podajte Jarilovim konjima brzinu
da nas izbavi od zla i krivde kletoga Balkana
to prokleti da smo zalutasmo tu
neka je mir meu svima nama
u ime Velesa, Svetovida i Peruna
u ime tri brata to pazie na rod svoj iza Karpata
neka nas Svarog sauva sve
Mir i Slava svima nama- Slavjanima!
59
top related