socijalno · ono štoje jošspecifičnoza socijalno preduzetništvo, za razliku od klasičnih...

SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO

Univerzitet u Banjoj LuciEkonomski fakultetProf. dr Saša Petkovićsasa.petkovic@ef.unibl.org

• Upoznati se sa pojmomsocijalnog preduzetništva inačinom njegovogprovođenja;

• Razumjeti motive i načindjelovanja socijalnihpreduzetnika;

• Shvatiti značaj socijalnogpreduzeća, ekosistemasocijalnog preduzetništva i korporativne društveneodgovornosti.

• Uvidjeti mračnu stranusocijalnog preduzetništva.

Literatura:

• Skripta

CILJEVI PREDAVANJA

• Značaj socijalnogpreduzetništva postajesve izraženiji sapromjenama i izazovimakoje donosi savremenodruštvo, kao što susiromaštvo, marginalnegrupe, izbjegličke krize, nemiri, ratovi itd.

• “Najranije socijalnepreduzetnike odlikovalaje hrabrost, saosjećajnost i vizija, alirijetko praktični aspektinjihovih dostignuća” (Bornstein & Davis, 2010, str. 2).

• U tom shvatanju, nekeod istorijskinajpoznatijih socijalnihpreduzetnikapredstavljaju Gandhi iMartin Luther King Jr .

• Ono što je karakterisalo prve pojavne oblike socijalnogpreduzetništva je visok stepen samoinicijative od stranenosilaca aktivnosti, kao i volonterski (dobrovoljni) karakter.

• Danas, karakter preduzetničkih poduhvata iz ove oblasti od dobrovoljnog, prelazi i na interesno.

NASTANAK SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA

Pojam socijalnopreduzetništvo prvi je upotrijebio Banks (1972) u kontekstu analize različitihpristupa upravljanju, pričemu je isticao kako se menadžerske vještinemogu rasporediti kako bi se riješili društveniproblemi i poslovni izazovi.

Nakon toga, socijalnopreduzetništvo se

najviše analiziralo u okviru upravljanja

neprofitnimorganizacijama.

Etzioni (1973) je isticaokako ni država ni tržište, sami za sebe, ne mogukatalizirati neophodneinovacije i reformedruštva, već da će to moratiuraditi treća strana, koja ćebiti u stanju da kombinujeefikasnost preduzetničkogtržišta sa blagostanjem, kao primarnim fokusomdržave.

Termin “socijalnopreduzetništvo” počeo se koristiti kako bi se izdvojilenove preduzetničke formeod tradicionalnihneprofitnih i dobrovoljnihorganizacija.

• Socijalno preduzetništvo se može manifestovati krozneprofitne i dobrovoljne organizacije, ali isto tako i krozprofitne organizacije, kroz aktivnosti po osnovuugovora o radu, a ne samo “dobre volje” i sl.

Ono što je još specifično za socijalnopreduzetništvo, za razliku od klasičnih“dobrovoljnih” poduhvata, jeste da imaju karakter poslovnih poduhvata

u smislu dugoročne orijentacije, vizije, misije, uspostavljanja organizacionestrukture itd.

• Nove organizacije izoblasti preduzetništva(tzv. društvena preduzeća – socialenterprise) su sve višeuključene u proizvodnjuproizvoda i usluga i to je ono što ihrazlikuje od tradicionalnihhumanitarnihorganizacija.

POJAM SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA

Može se govoriti o više vrstapreduzetništva, a u skladu sa tim ipreduzetnika, a to su:

1. Konvencionalno;

2. Institucionalno;

3. Kulturno;

4. Socijalno.

• Konvencionalnipreduzetnik služi kaoagent koji omogućavaili stvara vizijuzasnovanu na novimidejama, sa ciljem da se stvore uspješneinovacije.

• Dominantniorganizacioni oblik je profitno orijentisan, dokje primarni cilj (motiv) ekonomski.

• Institucionalnipreduzetnik je agent kojimobiliše resurse da bi uticao na institucionalnapravila ili ih promijeniosa ciljem da podrži ilipromijeni postojećeinstitucije ili da osnujenove.

• Dominantan organizacionioblik je profitnoorijentisan, dok je primarni cilj (motiv) je institucionalna reformaili razvoj.

• Kulturni preduzetnik je osoba koja identifikujemogućnost i djeluje u skladu sa njima kako bi stvorio socijalnu, kulturnu ili ekonomskuvrijednost.

• Po pitanju organizacionogoblika poduhvata iz oveoblasti, on može bitiprofitni i neprofitni, dok je primarni cilj (motiv) je kulturna difuzijaodnosno prosvjetljenje.

• Socijalni preduzetnikdjeluje na način da primjenjuje poslovneprincipe u rješavanjusocijalnih, tj. društvenihproblema.

• Organizacioni oblikmože biti profitno ineprofitno orijentisan, dok je glavni cilj (motiv) društvena promjenaodnosno dobrobit.

Posmatranjeetimologije pojma, upućuje na to da je kovanica nastala od riječi socijalno (eng.social – društveno) i preduzetništvo.

• Jedna od najčešćecitiranih definicijasocijalnogpreduzetništva je onakoju je dao Dees (1994), koji se smatra ocemsocijalnogpreduzetništva…

• On je je izvukaozaključak iz ubjeđenjaJean-BaptisteSay-a iSchumpeter-a, koji sutvrdili da preduzetnicipoboljšavajuproizvodnekapacitete društva idovode do kreativnedestrukcije kojapokreće ekonomskepromjene.

Dees je držao do mišljenja da isto vrijedi i za socijalne

preduzetnike koji rade to isto sa društvenim

promjenama, stvarajući novekombinacije ljudi i resursakoje značajno poboljšavaju

društvene kapacitete zarješvanje problema

(Bornstein & Davis, 2010, str. 1).

• Posmatrajući načinispoljavanja socijalnogpreduzetništva, može se govoriti o određenimdimenzijama koje su mu specifične. U tom smislu, pet dimenzija socijalnogpreduzetništva čine (Prakzier& Nowak, 2012, str. 15):

1. Socijalna (društvena) misija,

2. socijalna (društvena) promjena,

3. socijalna inovacija,

4. preduzetnički duh i

5. ličnost.

Socijalna misija odražava motiv i razlog pokretanjapreduzetničkog poduhvata, odnosno cilj koji se želiostvariti, koji se postižeiniciranjem socijalne (društvene) promjene.

Socijalna (društvena) misija

Socijalna (društvena) promjena

…..u ovom kontekstu, uvijek je pozitivna, dovodi do nekogpoboljšavanja nabolje, iako ona može imati“rušilački” karakter, odnosno poremetiti i narušiti dotadašnje(uglavnom negativne i nepovoljne) obrasceponašanja.

Socijalna inovacija

• Socijalna inovacija možese posmatrati dvojako: kao sredstvo i kaorezultat djelovanjasocijalnog preduzetnika.

• Kao sredstvo, ona služida se omogući određenadruštvena promjena.

• Međutim, kada se ta društvena promjenarealizuje, socijalna inovacija ostaje kaotrajan rezultat.

Društvena inovacija: Inicijativa mladića na zapadnom Balkanu – CARE Balkans

• U suštini, socijalnopreduzetništvo se bavidruštvenimangažovanjem ipreduzetničkimdjelovanjem (Gawell, 2014, str. 28).

• Bitno je napomenuti i to da se ono može naći u sva tri sektora privrede: javnom, privatnom i trećem sektoru- dobrovoljnom (Deakins & Freel, 2012, str. 253).

• Prema Alvordu, Brownu iLettsu (2004), socijalnopreduzetništvo karakterišutri vrste inovacija(Nicholls, 2006, str. 22):

1. Transformacione;

2. Ekonomske;

3. Političke.

Transformacioneinovacije čine:

podizanje lokalnihkapaciteta,

prilagođavanjelokalnih uloga, i

transformacijakulturnog konteksta(npr. obrazovanjeljudi na selima).

• Ekonomske inovaciječine razvijanjepaketa za rješavanjeproblema, odnosnostvaranjem pristupaobezbjeđenja alata i resursa za povećanjeproduktivnosti (npr. mikrofinansiranje).

• Političke inovaciječine: stvaranje lokalnihpokreta za „provociranje“ vlasti, povećanje glasamarginalnih zajednicaradi povećanjanjihovog političkoguticaja (npr. pokret zasamozapošljavanježena).

• Nobelovu nagradu zamir u 2006. godini, dobio je MuhhamadYunus i Grameen Bank izBangladeša, za svojenapore da kreirajuekonomski i društvenirazvoj pristupomodozdo prema vrhu.

• Trajni mir se ne može postici, osimako velike grupestanovništva ne pronađu načine da izbjegnusiromaštvo. Mikrokredit je jedno takvosredstvo.

• Razvoj odozdosluži i zaunapređenjedemokratije iljudskih prava.

SOCIJALNI PREDUZETNIK

Socijalni preduzetnik je nosilac poduhvata i

pokretač dinamičkihpromjena u procesu

socijalnogpreduzetništva.

• Socijalni preduzetnici, kreiraju vrijednostza javnost, prate novemogućnosti, inoviraju iprilagođavaju, postupaju smireno, iskorištavaju resursekoje ne kontrolišu, iiskazuju visok nivoodgovornosti.

• Oni često rade na kombinovanojvrijednosti koja zamagljujetradicionalni stav da je stvaranjeekonomske vrijednosti priličnoodvojeno od socijalnogekvivalenta.

• Iako ih odlikuju pojedine zajedničke karakteristike, socijalni preduzetnici nisu isto što i volonteri, aktivisti ili humanitarni radnici.

• Socijalne preduzetnike katakteriše viši nivoposvećenosti i angažovanja na dugoročnom planu.

SOCIJALNO PREDUZEĆE

• Sa namjerom ostvarenjasvojih ciljeva i provođenjasvoje vizije u realnost, socijalni preduzetniciosnivaju socijalnapreduzeća (social enterprise, engl.).

• U tom smislu, socijalnopreduzeće se javlja kaosistem koji generiše višesocijalnih preduzetničkihpoduhvata.

• Socijalna preduzećageneralno pripadajusektoru zajedničkipoznatom kao “trećemsektoru”.

• Treći sektor je neprofitni sektor. Prvadva su vladin i realnisektor.

• Najčešće korišćena definicija socijalnog preduzeća u Velikoj Britaniji je:

“Socijalno preduzeće je biznis sa primarnim socijalnimciljevima čiji se viškovi prvenstveno reinvestiraju za tesvrhe u biznis ili u zajednicu radije nego da su vođenepotrebom maksimizacije profita akcionara ili vlasnika." (DTI, 2002, navedeno u Doherty et al., 2009, str. 25)

• Socijalna preduzeća uglavnom dijele iste ciljeve, specifične svojoj prirodi, a to su (Smallbone et al. 2001, str. 18, u Nicholls, 2006, str. 14):– Obezbjeđenje dobara i usluga koje javni sektor ili tržište ne

mogu ili ne žele ponuditi;

– Razvijanje vještina;

– Kreiranje radnih mjesta;

– Socijalna inkluzija.

• Socijalna preduzeća služeinteresima zajednice(društvenim, socijalnim, ekološkim) više nego ciljumaksimizacije profita.

• Karakteristike društvenih (socijalnih) preduzeća koje su ključne zadefinisanje njihove podsticajnestrukture su usko povezane sanjihovom društvenom dimenzijom(Bacchiege & Borzaga, 2001, str. 287).

• Socijalna preduzećasu izuzetno osjetljivana promjene u javnojpolitici, posebno u pogledu tipovausluga podobnih zajavne subvencije.

SOCIJALNI KAPITAL

• Vidljive i nevidljive mrežei odnosi ljudi iorganizacija, institucija, preduzeća i resursa kojimaljudi raspolažu, dio sukapitala koji nijejednostavno mjeriti ikvantifikovati, i kojimožemo smatratisocijalnim kapitalom.

• Ključna karakteristika socijalnihpreduzeća je njihova sposobnostjačanja fiducijarnih odnosaunutar organizacije i oko nje, te mobilisanje resursa od pojedinaca i od lokalnezajednice (Bacchiege & Borzaga, 2001, str. 273).

• To ujedno predstavlja processtvaranja socijalnog kapitala.

• Termin socijalni kapitalodnosi se na elementekao što su: povjerenje, građanski duh, solidarnost ispremnost da se udruži i gradi održivazajednica.

• Kao i svaki drugi kapital, socijalni se takođereprodukuje, održava, čak i povećava ako se radi s njim.

• Za stvaranjesocijalnog kapitala, ključna je inovacija.

• Inovacija kao processtvaranja društvenevrijednosti može da podrazumijevarušenje postojećihdruštvenih odnosa, društvenih institucijai zajednica, kojiustupaju mjestonovim društvenimstrukturama.

• Društvena vrijednost postoji u vidusocijalnog kapitala i socijalnopreduzetništvo podrazumijeva jačanje iširenje tog socijalnog kapitala.

EKOSISTEM SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA

• Socijalnopreduzetništvo ne može izolovano da djeluje, već je neophodnainterakcija velikogbroja aktera u formipreduzetničkogekosistema.

Preduzetnički ekosistempredstavlja skup povezanih

preduzetničkih aktera, preduzetničkih organizacija, institucija i preduzetničkih

procesa, koji se formalno ineformalno spajaju, da bi

povezali, posredovali i upravljaliperformansama u lokalnompreduzetničkom okruženju.

Isenberg (2011) identifikuje šestdomena preduzetničkog ekosistema, a to su:

• pogodna kultura,

• omogućavanje politike i liderstva,

• dostupnost adekvatnih finansija,

• kvalitetan ljudski kapital,

• tržište proizvoda pogodno za ulaganja, i

• niz institucionalnih podrški.

• U slučaju socijalnogpreduzetništvaposebno je izraženuticaj, pa samim tim iznačaj vlada.

• Vlade mogu igratiključnu ulogu u stvaranju naprednijegekosistema za razvojsocijalnogpreduzetništva u svojim zemljama.

• Ono što vlade mogu učiniti, da bi afirmisale razvoj socijalnogpreduzetništva, ogleda se u sljedećem:

– Ne regulisati porijeklo ekosistema izanemariti stvaranje pravne definicijesocijalnih preduzeća, jer bi to moglouništiti razvoj raznih poslovnih modela.

– Dozvoliti širok spektar aktivnosti i područja socijalnog uticaja i ne svoditisocijalna preduzeća samo na modelezapošljavanja.

– Otvoriti tržišta nabavke javnogsektora društvenim preduzećima, tako da mogu konkurisati drugimtržišnim akterima.

– Podržati organizacije koje se baveizgradnjom infrastrukture u njihovim treninzima i naporima za izgradnjom kapaciteta, umjestodirektnog pokretanja takvihprograma.

– Podržati i finansirati programeistraživanja i razvoja alata, čiji se rezultati mogu dijeliti i koristitiza dalji razvoj kapaciteta i izbjećidupliranje napora.

– Podstaći ulaganja i uključivanja, radije nego pretjerivati sakontrolom i izvještavanjem, obziromda vlade svakako najčešće nemajuresurse za finansiranje svihinicijativa.

• Značaj socijalnog preduzetništvau određenom društvu je obrnutoproporcionalan nivourazvijenosti.

• Odnosno, što je društvo manjerazvijeno, značaj socijalnogpreduzetništva je veći.

KORPORATIVNA DRUŠTVENA ODGOVORNOST

• Korporativna društvenaodgovornost predstavljasve napore kojeodređena firma provodi s ciljemrješavanja društvenihproblema, ili podizanjeopšte dobrobiti društva.

U zavisnosti od ciljne grupe ili ciljnog područja djelovanja,politike društvene odgovornosti firme, aktivnosti iz ovog

domena mogu biti okarakterisane kao socijalnopreduzetništvo.

• Walker i Parent (2010)iznose četiriargumenta kojaopravdavajuprivrženost društvenojodgovornosti, a to su:

1. moralna obaveza;

2. održivost;

3. licence i dozvole zaposlovanje;

4. dodatna reputacija.

• Može se govoriti o tri načina na koja firmemogu provoditikorporativnudruštvenuodgovornost (Lii, Wu & Ding, 2013):

1. Sponzorstvo;

2. Marketing društvenog problema(cause marketing) i

3. Filantropija.

MRAČNA STRANA SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA

• Može se desiti da socijalnipreduzetnik koristisocijalni kapital grupakojima pomaže da bi ojačao sopstveni, ne učvršćujući pri tom njihovsocijalni kapital (Deakins& Freel, 2012 ).

• Jedan od najvećihproblema vezanih zasocijalnopreduzetništvo sufaktori ograničenja kojise manifestuju prvokroz obim ili domendjelovanja, a zatim i nanivo ili “dubinu” rješavanja problema.

• U prvom slučaju, uzimase u obzir činjenica da je uvijek prisutan veći brojproblema, nego rješenja, odnosno da se zbogograničenja u pogleduresursa uvijek moraizvršiti selekcijaprioriteta koji će se rješavati, pri čemu je neminovno da određeniproblemi ostanuzanemareni.

• U zavisnosti od toga ko je i na kojinačin postavio prioritete i izvršioalokaciju sredstava, zavisi i to da li će efekti socijalnog preduzetništvabiti u potpunosti pozitivni ili čakprouzrokovati neke negativneposljedice.

• U drugom slučaju, naumu se imajuodređena ograničenja“vanjske prirode” u smislu propisa, pravilai regulative koja se mora poštovati, a koja, kao takva, ograničavanivo uključenosti u rješavanje određenogproblema.

• U suštini, to koliko će efektisocijalnog preduzetništvabiti pozitivni ili negativni u najvećoj mjeri zavisi od socijalnog preduzetnikakoji pokreće poduhvat, tenjegovih ličnihkarakteristika, u prvomredu moralnih i etičkihvrijednosti i principa.

HVALA NA PAŽNJI!