sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultetoliver.efri.hr/zavrsni/992.b.pdf ·...
Post on 11-Sep-2020
2 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Iva Sveško
ANALIZA ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA I POSLOVNE
INFORMATIZACIJE U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA REPUBLIKE HRVATSKE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Analiza elektroničkog poslovanja i poslovne informatizacije u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Elektroničko poslovanje
Mentor: prof. dr. sc. Zvonko Čapko
Student: univ. bacc. oec. Iva Sveško
Studijski smjer: Informatičko poslovanje
JMBAG: 0081132619
Rijeka, rujan 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1. Predmet istraživanja ....................................................................................................... 2
1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................... 2
1.3. Cilj istraživanja ............................................................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode ......................................................................................................... 3
1.5. Struktura rada ................................................................................................................. 3
2. INFORMATIZACIJA POSLOVNIH I NASTAVNIH PROCESA U HRVATSKIM
ŠKOLAMA ......................................................................................................................... 5
2.1. Perspektive uvođenja IKT u hrvatske škole ................................................................... 5
2.2. Strategije informatizacije obrazovnog sustava Republike Hrvatske od 2000. godine ... 6
2.3. E-Škole: Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj ............................... 8
2.4. Prednosti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju i nastavi
hrvatskih škola ...................................................................................................................... 12
2.4.1. Prednosti primjene IKT u poslovnim procesima škola ...................................... 13
2.4.2. Prednosti primjene IKT u obrazovnim procesima škola .................................... 16
2.5. Razlozi nedovoljne informatizacije hrvatskih škola ..................................................... 18
2.6. Razvoj potrebnih komponenti za razvoj e-Škola .......................................................... 21
2.6.1. Razvoj infrastrukture .......................................................................................... 23
2.6.2. Razvoj kadrova ................................................................................................... 24
3. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA OSNOVNIH ŠKOLA U REPUBLICI
HRVATSKOJ ................................................................................................................... 25
3.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim
školama ................................................................................................................................. 25
3.2. Analiza informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama .......................... 27
3.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i
informatizacije osnovnih škola putem anketnog upitnika .................................................... 29
3.3.1. Broj računala za potrebe nastave u osnovnim školama ...................................... 30
3.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u osnovnim školama ................................ 30
3.3.3. Broj zaposlenih informatičara u osnovnim školama .......................................... 31
3.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u osnovnim školama ................ 31
3.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe u osnovnim školama ........ 31
3.3.6. Komunikacija osnovnih škola s učenicima i roditeljima učenika ...................... 32
3.3.7. Komunikacija osnovnih škola s poslovnim partnerima ..................................... 32
3.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u osnovnim školama ......................... 32
3.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u osnovnoškolskim predmetima . 33
3.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave u osnovnim školama .......................... 33
3.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u osnovnim školama ............................ 33
3.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u osnovnim školama ...................................... 34
3.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju osnovnih škola ....................................... 34
3.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima osnovnih škola ....................... 34
3.3.15. Stav osnovnih škola o projektu e-Škole ............................................................. 35
4. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA SREDNJIH ŠKOLA U REPUBLICI
HRVATSKOJ ................................................................................................................... 36
4.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u srednjim
školama ................................................................................................................................. 36
4.2. Analiza postojeće informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama .......... 38
4.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i
informatizacije srednjih škola putem anketnog upitnika ...................................................... 39
4.3.1. Broj računala za potrebe nastave u srednjim školama ....................................... 41
4.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u srednjim školama .................................. 41
4.3.3. Broj zaposlenih informatičara u srednjim školama ............................................ 41
4.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u srednjim školama .................. 41
4.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe srednjih škola .................. 42
4.3.6. Komunikacija srednjih školas učenicima i roditeljima učenika ......................... 42
4.3.7. Komunikacija srednjih škola s poslovnim partnerima ....................................... 42
4.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u srednjim školama ........................... 43
4.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u srednjoškolskim predmetima ... 43
4.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave srednjih škola ..................................... 43
4.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u srednjim školama .............................. 44
4.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u srednjim školama ........................................ 44
4.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju srednjih škola ......................................... 44
4.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima srednjih škola ......................... 45
4.3.15. Stav srednjih škola o projektu e-Škole ............................................................... 45
5. USPOREDBA REZULTATA ANKETNOG UPITNIKA OSNOVNIH I SREDNJIH
ŠKOLA ............................................................................................................................. 46
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 60
POPIS LITERATURE ...................................................................................................... 62
POPIS TABLICA .............................................................................................................. 64
POPIS GRAFIKONA ....................................................................................................... 64
1
1. UVOD
Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) kroz vrijeme dobivaju sve više na važnosti,
a njihov utjecaj na sve segmente društva je velik te postaje sve veći. Informacijsko-
komunikacijske tehnologije su postale baza razvoja te su prepoznate kao ključ uspjeha i
napretka, a njihov utjecaj na olakšavanje procesa u poslovanju je sve veći zbog čega
elektroničko poslovanje postaje sve važnije kroz vrijeme. Cjelokupno društvo korača prema
digitalizaciji, a informatizacija se uključuje u gotovo sve strategije i programe čija je osnovna
zadaća upravo razvoj i stvaranje informacijskog društva. Međutim, zaostajanje Hrvatske u
tom procesu je primjetno u mnogo segmenata, a jedan od primjera je obrazovni sektor.
Prihvaćanje konstantnih promjena je osnovni čimbenik stvaranja modernog informacijski i
informatički orijentiranog društva u kojem su glavni resursi informacija i znanje. Obrazovni
sustav je stoga ključan u generiranju promjena i informatički pismenih pojedinaca koji će
stvarati budućnost te koji će biti obrazovani u skladu s praksom suvremenog digitalnog svijeta
i ekonomije. No, hrvatski obrazovni sustav je zastarjeo te teško prihvaća i provodi promjene.
Prioritet razvoja e-škola je uvođenje tih principa u hrvatski obrazovni sustav, uz neophodnu
digitalizaciju samog poslovanja škola odnosno njihovog upravljanja kroz aplikacije za
pohranu podataka i nabavu resursa s krajnjim rezultatom smanjenja troškova i vremena za
navedene aktivnosti.
Kroz rad će se prikazati trenutna situacija primjene elektroničkog poslovanja i informacijsko-
komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, strategije projekta
digitalizacije školstva i perspektive budućeg razvoja Hrvatske kao zemlje znanja s modernim
obrazovnim sustavom te organiziranim i efikasno upravljanim školama.
U ovom dijelu prikazati će se analiza predmeta istraživanja, radna hipoteza, kao i pomoćne
hipoteze, cilj istraživanja, znanstvene metode te struktura cjelokupnog rada.
2
1.1. Predmet istraživanja
Informatizacija obrazovanja je dugoročna strategija školstva, kako u Hrvatskoj, tako i u
cijelom svijetu. Kako bi se ona uspješno provela potrebna je spremnost na velike promjene.
Stukturalne promjene poput informatizacije obrazovanja zahtjevaju mnogo vremena i velike
novčane investicije zbog čega u Hrvatskoj samo pokretanje takvih promjena traje godinama.
No, sustavne reforme poput informatizacije obrazovanja ne prestaju samom implementacijom
infrastrukture i promjenom oblika nastave i njenih programa. To je neprekidni proces
prilagođavanja novim izazovima doba čije su glavne odlike nestalnost, promjena te stalni
dotok novih informacija i rješenja.
Predmet istraživanja rada je elektroničko poslovanje i informatička opremljenost hrvatskih
osnovnih i srednjih škola te spremnost hrvatskih nositelja obrazovanja na velike reforme na
razini cjelokupnog sustava.
Objekt istraživanja su osnovne i srednje škole u Hrvatskoj te postojeća situacija primjene
informacijsko-komunikacijskih tehnologija te budućnost obrazovanja u Hrvatskoj kroz
primjenu navedenih tehnologija.
1.2. Radna hipoteza
Radna hipoteza koja će se namjerava dokazati ovim radom glasi: Primjena i implementacija
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju osnovnih i srednjih škola u
Hrvatskoj te informatičko i informacijsko opismjenjavanje učenika i nastavnika su ključne
komponente razvoja efikasno upravljanih škola te kvalitetnog obrazovnog sustava spremnog
na daljnje promjene i unaprijeđivanje.
Ovako postavljena radna hipoteza implicira sljedeće pomoćne hipoteze.
1.) Implementacija hardvera i infrastrukture, stvaranje novog nastavnog programa te
educiranje zaposlenika odnosno nastavnika su tri ključne komponente informatičke
reforme obrazovanja
3
2.) Implementacija mentaliteta stalnog učenja, promjena i svladavanja novih vještina je
korak prema društvu koje je spremno na promjene bez velikog otpora i
unaprijeđivanje cjelokupnog sustava
3.) Kroz korištenje aplikacija za unaprijeđivanje rukovođenja školama znatno se smanjuju
troškovi i štedi vrijeme te povećava učinkovitost samog poslovanja škola
1.3. Cilj istraživanja
Na temelju definiranog predmeta i objekta istraživanja te radne i pomoćnih hipoteza definiran
je i cilj istraživanja odnosno njegova svrha. Cilj istraživanja je prikazati stupanj
informatiziranosti hrvatskih osnovnih i srednjih škola kroz anketni upitnik odnosno izravno
kontaktiranje. Rad sadrži analizu trenutne situacije informatiziranosti poslovanja hrvatskih
škola, no i sve potencijale za budući razvoj načina obrazovanja i poslovanja škola u
Hrvatskoj. U radu će se također prikazati dosadašnji tijek razvoja hrvatske obrazovne
strategije te dati pregled svih elemenata nužnih za provođenje strategije informatizacije
školstva u Hrvatskoj.
1.4. Znanstvene metode
Znanstvene metode na kojima se bazira istraživanje su induktivna i deduktivna metoda,
metoda analize i sinteze, metoda dokazivanja, metoda kompiliranja i anketna metoda na kojoj
se bazira istraživački dio rada u kojem su anketirane hrvatske osnovne i srednje škole.
1.5. Struktura rada
Rad je podijeljen u šest dijelova. Kroz navedene dijelove koji obuhvaćaju uvod te zaključak
razrađena su poglavlja koja se odnose na primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija
i elektroničkog poslovanja u hrvatskim školama.
4
U uvodnom dijelu postavljen je predmet, cilj i radna hipoteza rada, kao i znanstvene metode
te struktura rada. Uvodom se približava problematika istraživanja rada te se pružaju opće i
osnovne informacije o predmetu istraživanja.
U drugom dijelu rada se daje detaljniji uvid u informatizaciju poslovnih i nastavnih procesa u
hrvatskim školama s naglaskom na prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj
kroz strategiju E-Škole. Ovim dijelom se žele istaknuti sve komponente potrebne za izvršenje
prijedloga, kao i prednosti i nedostatke informatizacije nastave i poslovanja hrvatskih škola.
U trećem dijelu prikazuje informatizacija obrazovanja i primjena informacijsko-
komunikacijskih tehnologija u osnovnim školama te se analizira trenutna situacija primjene
IKT kroz rezultate anketnog upitnika.
Četvrti dio fokus stavlja na srednje škole i trenutnu situaciju njihove informatičke
opremljenosti, kao i stupanj upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije te se
prikazuju rezultati anketnog istraživanja.
U petom dijelu se prikazuje usporedba rezultata anketnog upitnika osnovnih i srednjih škola
kojom se želi prikazati razlika sadašnjeg stanja informatizacije i spremnosti na buduće
promjene u dva različita stupnja obrazovanja.
U šestom i posljednjem dijelu odnosno zaključku se rezimiraju rezultati istraživanja te se
prikazuje sinteza zaključaka svih dijelova rada.
Pri izradi rada korišteno je više izvora informacija odnosno proučavanje domaće i inozemne
literature, elektroničkih publikacija, postojećih istraživanja i sva literatura dostupna na
internetu.
5
2. INFORMATIZACIJA POSLOVNIH I NASTAVNIH
PROCESA U HRVATSKIM ŠKOLAMA
Uvođenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanje dotiče sve njegove
elemente, od načina prezentiranja nastavnog sadržaja, učenja te rukovođenja školama.
Osnovni cilj provođenja reforme obrazovanja u smjeru njegove informatizacije je stvaranje
društva znanja. Da bi se to ostvarilo sustav mora omogućiti suvremeno i kvalitetno
obrazovanje te promicati razvoj kompetentnih i istraživački nastrojenih učenika kroz
korištenje multimedijalnih i interaktivnih sadržaja koji promiču intelektualne i socijalne
sposobnosti.
2.1. Perspektive uvođenja IKT u hrvatske škole
Kako bi dosegli stupanj razvijenosti sukladan modernom društvu, potrebno je integrirati
informatičke procese u sve dijelove obrazovnog sustava te osuvremeniti nastavne programe i
uskladiti ih s aktualnim i modernim tehnologijama. Za stvaranje konkurentnog i kvalitetnog
obrazovnog sustava je nužno prihvatiti nove načine nastave i prezentiranja nastavnog sadržaja
s obzirom da je iz dosadašnje prakse moguće zaključiti da klasični oblici nastave u školama
više nisu dovoljni.
Nameće se važnost obnavljanja infrastrukture te prvenstveno stvaranja novih nastavnih
programa i edukacije nastavnika. Sinteza te tri komponente je ključna za razvoj nove
generacije učenika željnih znanja koji su spremni za moderni obrazovni sustav i tržište rada.
Također, od iznimne je važnosti osuvremeniti poslovanje škola koje i dalje koriste zastarjele
načine poslovanja za što se predviđaju velike financijske i vremenske uštede, kao i uštede
kapaciteta za pohranu podataka.
Proces informatizacije hrvatskog obrazovanja ozbiljnije je krenuo krajem devedesetih godina
nabavkom opreme i informatičkim opremanjem učionica hrvatskih osnovnih i srednjih škola,
a od tada se taj proces provodi postepeno i vrlo sporo, prvenstveno zbog nedostatka
financijskih sredstava.
6
U Hrvatskoj se važnost informatizacije obrazovanja prepoznao relativno rano te je u periodu
od 2000. godine do danas izdano više službenih dokumenata odnosno strategija, strateških
planova i projekata od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), Središnjeg
državnog ureda za e-Hrvatsku, Uprave za e-Hrvatsku, radnih skupina Predsjedništva i ostalih
kojima je osnovni cilj bilo unaprijeđenje sustava obrazovanja sa svim njegovim segmentima.
U nastavku će biti prikazani neki od najvažnijih planova i stratgija uključujući njihove
najosnovnije komponente i zaključke.
2.2. Strategije informatizacije obrazovnog sustava Republike Hrvatske od
2000. godine
U dokumentu pod nazivom E-Croatia: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske iz 2000.
godine koja je napravljena kao prilog za Strategiju razvitka Republike Hrvatske Hrvatska u
21. stoljeću su se postavili osnovni principi na kojima se planiralo graditi informatičko
društvo, od izgradnje informacijsko-komunikacijske infrastrukture do obrazovanja samih
građana i svih onih uključenih u proces. Unatoč i prijašnjim naporima da se projekt
informatizacije Hrvatske provede na više razina javnog djelovanja, a tako i u sustavu
obrazovanja, praksa je pokazala da se u tome nije uspjelo. Prema navedenom prijedlogu
strategije informatizacije Hrvatske: „Institucije vlasti nisu shvaćale presudni utjecaj
informacijske tehnologije na gospodarsku i demokratsku budućnost zemlje; državna uprava
na ovom području nije organizirana i ne obavlja potrebne upravne poslove; investicije u
opremu već se nekoliko godina neprestano smanjuju.“(Radna skupina predsjednika
Republike, 2000:3.). Time se među ostalim htjelo istaknuti nedostatke provedbe dotadašnjih
strategija i projekata koji su uključivali informatizaciju Hrvatske, a cjelokupnom strategijom
se nastojalo istaknuti u kojim pogledima će hrvatsko društvo napredovati ukoliko se buduće
strategije budu uspješno provodile, kao i kvalitetni načini provedbe tog procesa.
Programom e-Hrvatska 2007. koji se temeljio na europskom projektu pod nazivom e-Europe
2005. je ponovno naglašena važnost implementacije informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u sve segmente društva, od zdravstva, pravosuđa, poslovanja do obrazovanja i
javne uprave. Programom e-Hrvatske je definiran i podsegment e-Obrazovanje za 2006.
godinu prema kojem „Informacijsko-komunikacijska tehnologija potiče kreiranje ekonomskih
i socijalnih mreža pojedinaca i zajednica. Hrvatski školski web prostor i Hrvatski sustav za
7
e-obrazovanje logičan su korak prema uspostavi informacijske infrastrukture obrazovne i
akademske zajednice u Republici Hrvatskoj.“ (Središnji državni ured za e-Hrvatsku,
2006:42.). Dakle, navedenim programom koji je stvoren od strane Središnjeg državnog ureda
za e-Hrvatsku odnosno s državnog i institucionalnog nivoa je postavljen konačni temelj za
implementaciju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u sve pore društva i javne uprave.
Tim programom su se definirala područja koje će biti obuhvaćena informatizacijom te se
detaljnije prikazalo na koji način ju provesti i kako stvoriti prikladno okruženje za obavljanje
elektroničkog poslovanja. Kao ključni čimbenik za stvaranje e-Hrvatske je naveden pristup
širokopojasnom internetu (engl. Broadband Internet access) na području cijele države, kao i
zabačenih područja poput brdsko-planinskih područja, područja posebne državne skrbi i otoka
čime bi se povezala navedena područja s ostatkom Hrvatske kroz umreženu infrastrukturu i
internetsko pristupanje dostupnim uslugama. Širokopojasnost je najbitniji faktor stvaranja
učinkovitijeg sustava kroz primjenu principa elektroničkog poslovanja i digitalizacije u svim
sektorima poput elektroničkog zdravstva, elektroničke javne uprave, elektroničkog poslovanja
i elektroničkog učenja odnosno obrazovanja te na taj način označava prijelaz Hrvatske u
suvremeno društvo u skladu s trendovima.
Internet je postao velikim dijelom ljudskih života uključujući poslovanje, obrazovanje, razne
osobne potrebe i korištenje za pristup informacijama i društvenu uključenost. Istraživanjem
Eurostata o korištenju interneta od strane domaćinstava i individualnih korisnika za 2009.
godinu detaljnije je analizirana struktura korisnika prema njihovim karakteristikama, kao i
broj korisnika koji posjeduje pristup širokopojasnom internetu. Navedene statistike su
prikazale kako se 2009. godine broj korisnika s pristupom širokopojasnom internetu povećao
na polovicu europskih kućanstava, a najviše se internetom koriste visokoobrazovane osobe od
16-24 godina (Eurostat,2009:2.).
S obzirom da broj korisnika interneta u svijetu raste, taj trend je prisutan u Hrvatskoj, no u
nedovoljno velikom obujmu. Prema posljednjem istraživanju Eurostata iz 2014. godine
Hrvatska zaostaje u odnosu na europske zemlje te se prema pristupu internetu u kućanstvima
nalazi među najgore rangiranim državama.
8
Sljedeći grafikon prikazuje pristup internetu u kućanstvima te direktnu usporedbu između
2008. i 2013. godine.
Grafikon 1: Pristup internetu u kućanstvima
Izvor: Prilagodila autorica prema„Pristup internetu u kućanstvima“, Eurostat, 2014.,
Dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php/Information_society_
statistics __households_and_individuals/hr
Iz prikazanog grafikona je vidljivo kako je Hrvatska po pristupu internetu u kućanstvima
jednaka s Ciprom i Litvom te da se nalazi na dnu ljestvice. Nedovoljna digitaliziranost
hrvatskog društva je dakle prisutna na svim razinama, kako na razini individualnih korisnika,
tako i na razini cjelokupnog institucionalnog sustava. Informatizacija je glavna komponenta
stvaranja društva znanja koje barata informacijama na pravilan način zbog čega je nužno
konačno pokrenuti cijelu društvenu strukturu u tom smjeru.
2.3. E-Škole: Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj
Svi dosadašnji problemi hrvatskog sustava obrazovanja i njegove različitosti s praksama
europskih i svjetskih društava te manjka spremnosti na implementaciju informatičkih procesa
koji bi poslužili kao osnova za tranformaciju u suvremeno društvo znanja su prepoznati u
strategijama koje su donošene u periodu od 2000. godine do 2015. Međutim, one nisu
provedene u skladu s planiranim te Hrvatska i dalje zaostaje u odnosu na druge zemlje što se
da zaključiti iz mnogo različitih izvora. „Ulaganje u informacijsko komunikacijske
9
tehnologije i obrazovanje trebalo biti jedan od prioriteta razvijenih zemalja. Spremnost
državnih tijela na reforme koje će biti kvalitetno potpomognute legislativnim i regulatornim
aktima, ključan su čimbenik za uspješnu implementaciju informacijsko komunikacijskih
tehnologija u obrazovni sustav te razvoj informacijskog društva. Većina dokumenata iz ovog
područja u Hrvatskoj je donesena u razdoblju od 2000-te do 2010-te, međutim, njihova
provedba najvećim se dijelom ne odvija sukladno terminskim planovima navedenim u
dokumentima (Petrijevčanin-Vuksanović i Boras, 2010:93.). Od iznimne je važnosti da se
projekt poput uvođenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanje provodi na
nivou cjelokupnog obrazovnog sustava bez iznimki i poštivajući rokove. Također je
neophodno da postoji potpora na nacionalnoj razini i da se postavi u kategoriju onih od
nacionalne važnosti kako bi se ostvario krajnji cilj njegove provedbe.
Najaktualniji projekt informatizacije hrvatskog obrazovnog sustava je projekt pod nazivom
„e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu
stvaranja digitalno zrelih škola za 21. st.“. Nositelj i pokretač navedenog projekta je Hrvatska
akademska i istraživačka mreža – CARNet, dok je CARNet-ovo nadležno i mjerodavno tijelo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kojemu je nadležna Vlada RH. CARNet-vim
projektom informatizacije i digitalizacije hrvatskog obrazovnog sustava s naglaskom na
osnovne i srednje škole „e-Škole“ se namjerava provesti cjelovita informatizacija školskih
poslovnih i nastavnih procesa, a definiran je kao „strukturni projekt razvoja digitalno zrelih
škola koji je pokrenuo CARNet. Takav razvoj podrazumijeva nacionalnu implementaciju
dosadašnjih pilot projekata kao što su e-Dnevnik, Škole 2.0, Nikola Tesla portal i drugi u dva
ključna područja:
· Informatizacija poslovnih i nastavnih procesa
· Primjena IKT-a u obrazovanju“ (CARNet, 2015.)
Projektom se namjerava razviti „nekoliko bitnih komponenata uključujući spajanje škola na
brzi i ultra-brzi Internet, izgradnja lokalnih mreža u školama, razvoj e-usluga za poslovne i
nastavne procese, primjena IKT-a u nastavi, digitalizacija obrazovnih sadržaja, nabava
potrebne IKT opreme za škole i nastavnike, te obrazovanje i podrška svim sudionicima
uključenima u proces informatizacije škola.“ (Kupres i Marković, 2013:6.). Dakle, postoji
mnogo segmenata na koje će utjecati projekt informatizacije škola.
10
Prema podacima preuzetima sa službene stranice CARNeta, projekt e-Škole će se provoditi u
dvije faze, odnosno kroz dva projekta. Prva faza pilot projekta će se provoditi u trajanju od
2015.-2017. godine u financijskom opsegu od 40.000.000 eura tj. 300.000.000 kuna te će
obuhvatiti 150 škola na području RH. Druga faza, veliki projekt će se odvijati od 2019.-2022.
te planira obuhvatiti 60% ukupnog broja osnovnih i srednjih škola u RH. (CARNet, 2015.).
Riječ je o velikom projektu koji se planira provesti kroz sljedeće desetljeće, a sve u svrhu
stvaranja digitalno zrelih škola koje će svoj obrazovni odnosno nastavni te poslovni aspekt
bazirati na korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
Digitalna zrelost se pritom definira kao „spremnost škole i cijelog obrazovnog sustava na
prihvaćanje i iskorištavanje potencijala informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u
podršci unapređenju nastavnih i poslovnih procesa u školama i školskom sustavu.“ (Kupres i
Marković, 2013:5.). Shvaćajući potrebu za sveobuhvatnom digitalizacijom škola i obrazovnog
sustava CARNet je ovaj projekt pokrenuo kako bi se započeo dugoročni proces kojem je
konačni cilj postizanje digitalne zrelosti škola.
Razvoj digitalizacije škola se može podijeliti na etape, od početnog do stadija zrelosti. U
nastavku je priložen sistematski pregled osnovnih značajki škola prema stupnju njihove
digitalne zrelosti.
Tablica 1: Značajke škola prema stupnju digitalizacije
Digitalne početnice Digitalno osnažene Digitalno sposobne Digitalno zrele
Škole koje zaziru od
uporabe IKT-a
Škole bez sustavnog
pristupa IKT-a,
pojedinačna uporaba
moguća od strane
intrinzično
motiviranih
nastavnika
Sustavan pristup
uporabi IKT-a, s
ograničenim
resursima i bez
podrške šire
zajednice
Sustavan pristup
uporabi IKT-a u
podržavajućem
okružju s adekvatnim
sredstvima
Izvor: „Digitalna zrelost škola“, CARNet, 2014., Dostupno na: http://www.carnet.hr/
e-skole/digitalna_zrelost
11
Digitalno zrele škole od početnica razlikuje upotreba IKT kroz adekvatnu infrastrukturu,
pristup internetu te osoblje educirano za njeno korištenje.
Projekt e-Škole će se strateški provoditi na nacionalnoj razini, a škole sudionici će se opremiti
suvremenom tehnologijom za pomoć obavljanju poslovanja i nastave. Nastavnom osoblju,
kao i osoblju zaduženom za cjelokupno rukovođenje školama se planira osigurati neophodna
edukacija za optimalno i efikasno korištenje tehnologija i aplikacija koje će im biti dostupne.
Financijski obujam predviđen za provođenje projekta e-Škole je 143 milijuna eura kroz period
od 7 godina, a financirati će se iz strukturnih fondova Europske Unije te proračuna
nacionalnih i lokalnih jedinica. Predviđa se da će iznos sufinanciranja državnih jedinica biti
oko 15%, no detaljni financijski podaci kojima će se utvrditi konačni obujam sredstava uložen
u provedbu projekta će biti objavljeni tek nakon provedbe pilot projekta čime će se utvrditi
stopa financiranja strukturnih fondova, kao i stopa financiranja iz proračuna lokalnih tj.
državnih jedinica. e-Škole će koristiti dva strukturna fonda, Europski regionalni razvojni fond
(ERRF) te Europski socijalni fond (ESF) koji su predviđeni za financiranje obrazovnih
institucija i obrazovne infrastrukture. (CARNet, 2015.)
Projekt e-Škole koji će se provoditi na nacionalnoj razini će se razviti kroz implementaciju
ključnih faktora poput brzog interneta, mrežne infrastrukture, upotrebu IKT u poslovanju i
edukaciji itd. što se može prikazati u četiri međusobno ovisne komponente:
1. Razvoj e-usluga
2. Razvoj elektroničkog sadržaja
3. Razvoj infrastrukture
4. Razvoj ljudskih resursa i podrške na individualnoj i institucionalnoj razini (Hrvatska
akademska i istraživačka mreža – CARNet, 2014:2.)
Pod razvojem e-usluga se smatra stvaranje programskih rješenja za informatizaciju u školama,
a razvojem elektroničkog sadržaja odnosno nastavnog sadržaja u elektroničkom obliku bi se u
nastavne procese uključili i e-udžbenici koji bi smanjili troškove te olakšali postupak
kupovanja i nabavke udžbenika. Razvoj infrastrukture podrazumijeva nabavku računalne
infrastrukture te osiguravanje mrežne infrakstrukture kroz brz pristup internetu i svim
mrežnim sadržajima, dok razvoj ljudskih resursa znači osiguravanje kvalitetne i temeljite
edukacije te stvaranje digitalno kompetentnih nastavnika te rukovoditelja i osoblja škola na
svim razinama.
12
2.4. Prednosti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u
poslovanju i nastavi hrvatskih škola
Mnoge su prednosti korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju,
neovisno o sektoru unutar kojeg neko poduzeće ili subjekt posluje. Prednosti primjene takvih
tehnologija su očite i u nastavnoj dimenziji te olakšavaju rad nastavnika i učenika.
Uvođenje suvremenih tehnoloških i programskih rješenja za olakšavanje rukovođenja
školama predstavlja velike prednosti u poslovanju škola poput povećavanja učinkovitosti
obavljanja poslovnih procesa obrazovnih institucija.
Postoje pozitivni i negativni faktori koji utječu na odluku o primjeni i stvarnu primjenu IKT
od strane nastavnika te su vidljivi u sljedećoj tablici.
Tablica 2: Pozitivni i negativni faktori nastavničke primjene IKT u školama
Pozitivni faktori Negativni faktori
Zanimljivija prezentacija nastavnog sadržaja Poteškoće u korištenju softvera/hardvera
Pomoć pri osmišljavanju novih te inovativnih
nastavnih sadržaja i projekata Potreba za većom tehničkom podrškom
Samopouzdanje pri korištenju IKT Nedovoljno vremena za korištenje IKT
Umrežavanje nastavnika i razmjena ideja Kontra-produktivno zbog nedovoljnih
tehničkih resursa
Izvor: Prilagodila studentica prema: “What Factors Support or Prevent Teachers from Using
ICT in their Classrooms?“, M. Cox, C. Preston and K. Cox, King's College London, 1999.,
Dostupno na: http://www.leeds.ac.uk/educol/documents/00001304.htm
Unatoč većinski pozitivnom kontekstu unutar kojeg se spominju IKT u školama, nastavnička
primjena istih je često popraćena negativnim faktorima. Kao što se može isčitati iz tablice,
pozitivni faktori nastavničke primjene vezani su za inovativnost, kvalitetnije učenje i
razmjenu znanja, dok se negativni faktori odnose na nedostatak stručne potpore i edukacije
što uvelike utječe na samopouzdanje nastavnika pri korištenju IKT.
13
Prema osnovnom nacrtu prijedloga e-Škole za cjelovitu informatizaciju nastavnih i poslovnih
procesa u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, provedba procesa informatizacije bi
trebalo povećati uspješnost hrvatskog obrazovnog sustava na svim razinama te rezultirati:
„1.) učinkovitim i transparentnim upravljanjem škole, smanjenim ukupnim sredstvima za
(objedinjenu) javnu nabavu, jednostavnim praćenjem kadrovske politike te brzom i
jednostavnom komunikacijom i razmjenom e-dokumenata između škole, njenih dionika i
osnivača,
2.) digitalno kompetentnim učenicima, s povećanom motivacijom za učenjem i nastavkom
školovanja, boljim ukupnim rezultatima, te konkurentnijima na tržištu radne snage nakon
završetka školovanja,
3.) digitalno kompetentnim nastavnicima osposobljenima pratiti napredak vlastite struke kroz
sve oblike stručnog e-obrazovanja i usavršavanja, pružati podršku samostalnom učenju i
razvoju kritičkih vještina kod (cjeloživotnih) učenika koji su u središtu nastavnog procesa, te
biti u korak s digitalnim svijetom u kojemu učenici velikim dijelom već žive.“ („e-Škole:
Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj“, Hrvatska akademska i istraživačka
mreža – CARNet, 2014.). Prednosti primjene IKT su sveobuhvatne, uključujući nastavne i
obrazovne procese, s prednostima za sve strane uključene u procese, od učenika, do
nastavnika, ravnatelja te ostalih djelatnika škole.
2.4.1. Prednosti primjene IKT u poslovnim procesima škola
Primjena IKT u obrazovanju je izrazito važan segment informatizacije škola kojem se u
Republici Hrvatskoj još uvijek ne pridaje dovoljno pozornosti. Unatoč reformama kojima se
osim nastave nastoji osuvremeniti i poslovanje hrvatskih škola, one i dalje funkcioniraju na
ustaljenim principima.
Kvalitetan obrazovni sustav osim nastavne mora posjedovati i poslovnu kvalitetu koja se
očituje u razvijanju i njegovanju upravljačke odnosno korporativne kulture. Obrazovni
djelatnici su najvažniji čimbenici stvaranja upravljačke kulture kroz izravni utjecaj na
ostvarenje svih ciljeva obrazovne ustanove. Može se zaključiti da je: „ravnatelj ključni subjekt
o čijim sposobnostima i umijeću ovisi proces razvoja i kvalitete rada škole, što se u konačnici
reflektira kroz postignuća učenika. Njegove kompetencije imaju presudni značaj za kvalitetno
ostvarenje vizije, misije i ciljeva škole, a time i cjelokupnog nacionalnog obrazovanja.“
14
(Agencija za odgoj i obrazovanje, 2009:8). Međutim, čest je slučaj da obrazovni djelatnici
poput nastavnika teško prihvaćaju koncept cjeloživotnog obrazovanja te im, unatoč tome što
mogu biti izvrsni u svom polju, nedostaju osnovne tehnološke i menadžerske vještine nužne
za upravljanje institucijama poput škola.
Osnovna zadaća škola je njihova obrazovna funkcija odnosno stvaranje kvalitetnih i
obrazovanih novih generacija te, u skladu s time, poduzimanje svih potrebnih mjera za
uspješnost škole što uključuje profesionalno usavršavanje nastavnog osoblja, primjenu
inovativnih nastavničkih praksi, kao i implementaciju suvremenih tehnologija u nastavi i
administraciji.
U hrvatskom obrazovnom sustavu se kroz godine zanemarivala upravljačka komponenta
škola te uspješnost rukovođenja ravnatelja škola koji se mogu smatrati njihovim
menadžerima. Uspješno i efikasno vođenje škola podrazumijeva primjenu suvremenih
tehnologija koje će olakšati aktivnosti i posao djelatnika obrazovnih ustanova. Međutim, „sve
veća proračunska ograničenja utječu na početak procesa uvođenja tržišnih kriterija ponašanja i
u javni sektor (obrazovanje). Škole, kao neprofitne (netržišne) organizacije, u praksi djeluju
kao ustanove u čijem se funkcioniranju kombiniraju „tržišni“ i „netržišni“ kriteriji.“ (Labus,
Ružić i Blažeka, 2007:4.). Vidljivo je kako je u Hrvatskoj upravljačka autonomija škola i
dalje nedovoljno izražena zbog čega se hrvatski obrazovni sustav mora financijski oslanjati na
državu i na njene inicijative.
Članak 1. Zakona u ustanovama kazuje kako se djelatnost ustanova ne obavlja radi
ostvarivanja dobiti. Unatoč ograničenosti u financijskom smislu, škole imaju mogućnost
stjecanja dobiti kroz svoju djelatnost i aktivnosti koja se može investirati u daljnji napredak i
razvoj školskih procesa (NN 35/08). Na primjer, neke škole zbog prostornih i ostalih uvjeta
koje posjeduju imaju mogućnost ostvarivanja dobiti kroz davanje prostora u najam za
sportske aktivnosti ili obrazovanje grupa uključenih u cjeloživotno obrazovanje.
Primjena IKT u praksi europskih i svjetskih škola je pokazala velik doprinos olakšavanju
obavljanja administrativnih poslova škola. "IKT u školama predstavlja umrežavanje između
škola i unutar obrazovnog sektora te komunikaciju i povezanost prema eksternom svijetu kroz
Internet i Intranet. Umrežavanje ima mnoštvo pozitivnih strana za škole, uključujući lakšu i
kvalitetniju komunikaciju, centralno prikupljanje podataka i njihov nadzor, pristup
15
zajedničkim izvorima i informacija te standardizaciju administracijskih procesa." (Condie i
Munro, 2007:68). Digitalne tehnologije su utjecale na uloge i odgovornost rukovoditelja škola
na mnogo načina kroz promjenu njihovog funkcioniranja implementacijom održivih i
inovativnih tehnoloških rješenja.
Administrativno osoblje škole profitira od upotrebe IKT u svom dijelu poslovanja kroz
olakšavanje njihovih dnevnih aktivnosti koje uz pomoć programskih rješenja mogu obavljati
brže, jednostavnije i točnije. Programi za administraciju pomažu u financijskom dijelu posla,
održavanju komunikacije, sakupljanju podataka, procesiranju dokumenata i slično. Upotreba
IKT programa pomaže u rukovanju financijskih dokumenata škole, poput bilanci, plaća,
izvješća o auditu, podatke o učenicima, kao i podatke o evaluaciji škole.
Za obavljanje poslovnih djelatnosti, djelatnici škole imaju mogućnost upotrebe internetskih,
softverskih i hardverskih rješenja za potporu poslovanju. Koristeći Internet, djelatnici škole
imaju lakšu mogućnost komunikacije sa svojim učenicima i roditeljima učenika, kroz izravnu
komunikaciju putem e-maila, foruma, web stranice škole ili društvenih mreža. Također,
internetsko pretraživanje, komunikacija i upravljanje materijalima na Internetu poboljšava
poslovanje, te daje mogućnost za kvalitetnije upravljanje. Internet je stoga najdominantniji
faktor boljeg, bržeg i jeftinijeg pristupa administraciji i dnevnim zadacima menadžmenta
škole poput obrade, razmjene, pohrane i primanja informacija.
Hardver, uz Internet i razna softverska rješenja, olakšava procese u aministrativnim i
menadžerskim poslovima. Kompjuteri i ostala tehnolgija evoluiraju iz godine u godinu, a
njihovo konstantno napredovanje i razvoj predstavljaju priliku za poboljšavanje poslovanja
kroz nove mogućnosti koje nude. Kompjuteri se koriste za pohranu različitih dokumenata
administracije, učenika te ostalog osoblja čime se može provoditi evaluacija učenika i
zaposlenika odnosno uspješnost i efikasnost. Također, nove tehnologije poput pametnih ploča
i multimedijalnih projektora se koriste pri održavanju sastanaka, obučavanja osoblja, video
konferencije i prezentacije.
Menadžment škola nastoji koristiti različite softverske aplikacije u administrativnom aspektu
njihovog poslovanja. Najkorišteniji alati za potporu poslovanju i upravljanje podacima su
Microsoft Office alati, Word, Excel i PowerPoint, odnosno oni koji daju najviše mogućnosti u
svakodnevnom poslovanju.
16
2.4.2. Prednosti primjene IKT u obrazovnim procesima škola
Primjena IKT i suvremenih tehnologija jedna je od glavnih odlika informacijskog društva.
Osnovnu ulogu u stvaranju kompetentnih informacijski pismenih sudionika društva imaju
obrazovne ustanove kroz svoje nastavne sadržaje i programe. One predstavljaju ključan
čimbenik u približavanju Hrvatske prema informacijskom društvu s obzirom na njihovu
odgojno-obrazovnu funkciju. Pod informacijskim društvom se smatra: „ono društvo u kojem
postoji intenzivna proizvodnja i učinkovita distribucija informacija, i u kojem informacije
imaju bitan utjecaj na rad i gospodarske tokove, kao i na cjelokupan život ljudi.“ (Radovan,
2012:2.). Informacijska pismenost u širem smislu osnova je za razvoj takvog društva.
U sljedećoj tablici prikazana je razlika između obrazovnog sustava industrijskog i
informacijskog društva. Pritom su prikazane značajke nekih od procesa koji karakteriziraju
oba razdoblja.
Tablica 3: Razlika između obrazovnih sustava industrijskog i informacijskog društva
Industrijsko društvo Informacijsko društvo
Povremeno ocjenjivanje
Ispunjavanje sadržaja
Testiranje prema normama
Neautentično ocjenjivanje
Grupno formiranje sadržaja
Takmičarsko učenje
Učionice
Učitelj kao izlagač znanja
Memoriranje činjenica
Izolirane vještine čitanja
Knjige kao alati
Kontinuirano napredovanje
Učenje pomoću rezultata
Individualno testiranje
Ocjenjivanje prema izvođenju
Osobni planovi učenja
Kooperativno učenje
Centri za učenje
Učitelj kao trener ili pomagač u učenju
Razmišljanje i vještine u rješavanju problema
Vještine komuniciranja i pisanja
Napredne tehnologije kao alati
Izvor: Izradila i prilagodila autorica prema: Šehanović, Tatković i Žugaj, 2011:2.
Početkom 1990.-ih krenulo je razdoblje velikih društvenih promjena uzrokovanih
tehnološkim napretkom što je posljedično imalo utjecaj i na obrazovni sustav. Mnoge države
poput Hrvatske su trenutno u procesu mjenjanja formalnog obrazovanja i školskih ustanova
kako bi se one transformirale u dinamične sredine pogodne za prilagodbu promjenama.
17
Važnost IKT u potpori administrativnih funkcija je također bitan segment koji se smatra
velikom prednošću u olakšavanju posla i uštedi vremena nastavnika. „Računala omogućuju
značajnu redukciju mnogobrojnih administrativnih poslova, automatski bilježe vrijeme,
poslove i rezultate aktivnosti koje se pomoću njih obavljaju. Ekonomiziraju brojne poslove
koji se odnose na planiranje, organiziranje odgojno-obrazovnog rada, pripremanje materijala
za procjenu znanja i sposobnosti učenika kao i njihovo vrednovanje, analize napredovanja
učenika, nastavnika i ostalog školskog osoblja.“ (Radošević, 2013:17). Dakle, IKT u školama
ima utjecaj na nastavnike u okviru njihovog ukupnog obujma posla, uključujući planiranje,
pripremu nastavnih lekcija i administrativnoj funkciji njihovog posla, kao i način na koji su te
uloge koordinirane u širom kontekstu škole.
IKT imaju potencijal da obogate vještine učenika, da ih motiviraju i angažiraju u nastavi,
olakšaju proces prikazivanja nastavnih sadržaja učenicima i njihove primjene u praksi, kao i
da ojačaju nastavne procese i pomognu školama da se promijene način svog funkcioniranja.
Jedna od glavnih prednosti koje rezultiraju primjenom IKT je jednostavan i brz pristup
informacijama. Uz pomoć IKT, učenici mogu pretraživati e-knjige te mogu imati pristup
mnoštvu informacija, istraživanja i dodatne literature. Kritičko mišljenje i usmjerenost prema
obrazovanju kroz istraživanje su u porastu s rastom dostupnih informacija. IKT stoga
predstavlja moćno sredstvo za primjenu u obrazovne svrhe. IKT u obrazovanju znače mnogo i
za nastavnike koji kroz lakši pristup informacijama imaju priliku koristiti širok spektar
materijala za podučavanje.
Istraživanja o utjecaju IKT na škole i mišljenju učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika daju
pozitivne rezultate, s naglaskom na motivaciju učenika i nastavnika na mijenjanje uobičajenih
principa obrazovanja, a djelatnika i rukovoditelja škola na efikasniji rad i upravljanje
podacima.
Unatoč sve većoj važnosti i obujmu upotrebe IKT u školama, u Hrvatskoj još uvijek ne
postoji dovoljno literature koja obrađuje tu temu, kao niti konkretnih istraživanja percepcije
učenika, nastavnika i rukovoditelja o primjeni IKT. Međutim, u europskim zemljama su
provedena brojna istraživanja koja su prikazala načine na koji je IKT utjecala na sve
sudionike obrazovnog sustava. "Istraživanja o učinkovitosti administracije britanskih škola su
pokazala kako su centralizirani, kompjuterizirani sustavi za prikupljanje i raspolaganje
18
podacima dobar način poboljšavanja efikasnosti i smanjenja troškova. Također, smatra se da
internetska povezanost predstavlja poboljšani pristup nastavnim sadržajima, bolju
komunikaciju te da omogućuje sigurne načine pohrane povjerjivih podataka." (Condie i
Munro, 2007:7, Prijevod autorice).
Upotreba IKT od strane roditelja učenika ojačava vezu koju oni imaju sa školama, kroz
komunikaciju e-poštom koja rezultira jačom uključenošću roditelja u obrazovanje njihovog
djeteta u cjelosti. Primjenom IKT, učenici su u mogućnosti biti u toku s nastavnim
programom tijekom njihovog odsutstva iz škole, koristeći razne kurikularne izvore s
internetske stranice škole.
Umrežavanje škola primjenom interneta se pokazalo dobrim načinom potpore pri
administrativnim aktivnostima škole, prikupljanju i upravljanju podataka, izvještavanju i
komunikaciji s roditeljima, financijskom menadžmentu i razmjeni informacija između
zaposlenicima škole.
2.5. Razlozi nedovoljne informatizacije hrvatskih škola
Proces uvođenja IKT u hrvatske škole sustavno je započeo početkom ovog stoljeća, a
prvenstveno se očitovao u nabavci hardvera. Osnovni problemi dugogodišnje sporosti pri
uvođenju novih tehnologija su bili, te kada je riječ o njihiovom uvođenju na nacionalnom
nivou, visoke cijene novih softverskih i hardverskih rješenja, kao i nespremnost obrazovnih
djelatnika na promjene što je rezultat nedostatka znanja u području IKT-a. Međutim, u zadnja
dva desetljeća cijene računala postaju sve prihvatljvije zbog njihove šire primjene, a
suvremeni uvjeti života čine da su ljudi primorani koristiti moderne tehnologije i biti u skladu
s njima.
IKT su postale dijelom života cjelokupnog društva te kao takve predstavljaju nezaobilazan
alat u poslovanju i obrazovanju. Smanjenje cijene hardvera i promjena percepcije nastavnika i
djelatnika škola prema IKT su rezultirale početkom rješavanja problema zaostajanja
hrvatskog obrazovnog sustava i administrativnih djelatnosti škola za suvremenim
tehnologijama.
19
Postoje razne eksterne varijable koje utječu na poticanje obrazovnih djelatnosti na korištenje
IKT u nastavi i poslovanju. Sljedeći podaci prikupljeni su od sudionika britanskog
obrazovnog sustava, a predstavljaju sve utjecaje izvan sfere kontrole nastavnika i drugih
djelatnika škole. Osim unutarnjih postoje i vanjski utjecaji za korištenje IKT, a oni su:
· „Zahtjevi nacionalnog kurikuluma
· Promjene u društvu i porast korištenja Interneta i IKT
· Politika škole
· Stavovi kolega i drugih obrazovnih djelatnika
· Pritisak od strane roditelja i učenika
· Utjecaj lokalne obrazovne zajednice“ (Cox, Preston i Cox, 1999.)
Mnogi su eskterni razlozi za korištenje IKT, a najčešće se svodi na pritisak okoline kojom je
pojedinac okružen, u ovom slučaju nastavnik ili zaposlenik škole koji djeluje unutar sustava
koji u Hrvatskoj nije autonomiziran već se oslanja na državu i njene zakone kao glavni poticaj
za promjene.
Međutim, postoji velik broj čimbenika koji otežavaju implementaciju i primjenu IKT u
obrazovnim institucijama, a neki od njih su:
· „nedostatak vremena u sklopu nastavnog sata,
· nedostatak tehničke podrške (hardvera),
· nedostatak vještina i iskustava u obrazovnoj tehnologiji,
· nedovoljno prostora u školi za uspješnu uporabu računala u nastavi i učenju,
· brz razvoj informacijske tehnologije,
· nedostatak programske podrške (softvera),
· nedovoljno profesora u školi,
· nedostatak financijskih sredstava za nabavu računalne opreme,
· otpor pojedinih nastavnika prema uvođenju računala u škole,
· nedostatna izobrazba o mogućnostima primjene računala u školi,
· neusklađenost postojećih strategija poučavanja s novom tehnologijom,
· nedostatno obrazovanje nastavnika za uporabu računala u školi,
· sumnja u djelotvornost uporabe računala u nastavi i učenju
· pretpostavka da računala zahtijevaju poseban predmet i posebnog nastavnika koji ga
predaje“ (Topolovec, Mrkonjić i Vlašić, 1999:717.)
20
Iz navedenog je vidljivo kako za primjenu IKT u obrazovnim institucijama nije bitna samo
nabava hardvera, već je potrebno poduzeti niz koraka za kvalitetnu i uspješnu implementaciju
koja uključuje obrazovanje onih koji će korisiti tu tehnologiju, osiguravanje tehničke podrške
te prilagodbu nastavnih programa u skladu s IKT kako bi se izbjegao sukob između
tradicionalnih i modernih načina podučavanja.
Važnost informatizacije hrvatskih škola se spoznala 1980-ih godina, kada se shvatilo da je
informatika ključ za budućnost te se stoga krenulo s nabavom hardvera, no do današnjeg dana
je taj proces proveden površno, ne uzimajući u obzir neke od ključnih čimbenika poput
promjene statusa predmeta informatike u osnovnim školama kao obvezni predmet.
IKT su izrazito korisne u svim aspektima vođenja ustanova i organizacija, no kako bi se iskoristile
sve njihove mogućnosti potrebno ih je upotrebljavati na pravilan način. Prema svoj dostupnoj
literaturi, „primjetan je pozitivan kontekst u kojem se spominje IKT u obrazovanju, iako
moramo napomenuti da to uvelike ovisi o sadržajima i didaktičkim strategijama koje su
"upakirane" u IKT, jer tehnologija sama po sebi ne uči. U istraživanjima se ističe i
činjenica da se navike učitelja još nisu promijenile te da oni najviše upotrebljavaju IKT
kada se uklapa u njihov tradicionalan način poučavanja. Obzirom da IKT ima velike
mogućnosti, prava revolucija primjene IKT dogodit će se kad se načini poučavanja i
učenja preoblikuju tako da iskoriste maksimume tehnologija.“ (Kralj, 2008.). Za
najoptimalniju iskorištenost IKT u obrazovanju je nužna reforma obrazovnih sadržaja, te
kombiniran pristup nastavi kroz klasične principe u skladu s modernim tehnologijama.
Tehnologija predstavlja velik potencijal u svim segmentima poslovanja i obrazovanja, no
njeni pozitivni efekti se vide jedino ukoliko se ona koristi na pravi način.
Istraživanje TALIS (Teaching and Learning International Survey) iz 2013. godine koje
objavljuje OECD pod nazivom“Rezultati TALIS 2013: Međunarodni pogled na podučavanje
i učenje“ je obuhvatilo 34 zemlje, a u Hrvatskoj je istraživanje obuhvatilo 3.675 učitelja viših
razreda osnovne škole i 199 ravnatelja iz 200 osnovnih škola. Istraživanje TALIS prikazuje
stupanj edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika, zadovoljstva nastavnika i ravnatelja škola
svojim pozivom, načine njihovog podučavanja, te sve osnovne statistike vezane za djelatnost
podučavanja i upravljanja školom.
21
Prema istraživanju, nastavnici i ravnatelji svih europskih država koje su bile uključene u
istraživanje su izrazili dvije ključne komponente u kojima je potreban viši stupanj
profesionalnog razvoja od postojećeg, a to su podučavanje učenika sa specijalnim potrebama i
razvijanje vještina za upotrebu IKT u obrazovanju i podučavanju.
Postoji jasna potreba za unaprijeđivanjem informatičkih kompetencija nastavnika i
profesionalnim unaprijeđivanjem u baratanju IKT kako bi se osiguralo da su nastavnici
sposobni i spremni koristiti sve mogućnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija u
podučavanju nastavnog sadržaja učenicima. Prema statistikama TALIS-a, što se nastavnici
više uključuju u individualna i skupna istraživanja i projekte, posjete drugim školama te
umrežavanje nastavnika i razmjenu informacija o nastavnim tehnikama, postoji veća
mogućnost da će primjenjivati inovativne tehnike podučavanja, no „51% europskih učitelja
nikada nije promatralo nastavu drugih nastavnika, a 17% nikada nije sudjelovalo u grupnom
profesionalnom usavršavanju. Istraživanje je pokazalo pozitivnu poveznicu između korištenja
inovativnih praksi u obrazovanju i profesionalnog usavršavanja i kompetencija nastavnog
osoblja.“ (Europska komisija, 2014:7). Navedene statistike su očiti pokazatelji potrebe za
dodatnom edukacijom obrazovnih djelatnika u području IKT kako bi se osigurao njihov
profesionalni napredak, koji daljnje rezultira u napretku učenika i cjelokupnog obrazovnog
sustava.
Informatička pismenost hrvatskih nastavnika i djelatnika škola je na izrazito niskom stupnju
te zaostaje za pismenošću učenika. To rezultira niskom iskorištenošću trenutno dostupnih
tehnologija što predstavlja veliku kočnicu primjeni IKT u školama koje nude velike
mogućnosti olakšavanja poslovanja i podučavanja. Razvoj IKT je ključan preduvjet razvoja
kako društva u cjelini, tako i nastavnih i poslovnih tehnologija.
2.6. Razvoj potrebnih komponenti za razvoj e-Škola
Prodor IKT je neophodan za unaprijeđivanje obrazovnih i poslovnih procesa škole, no tempo
hrvatskih škola u povećanju stupnja primjene IKT je izrazito nezadovoljavajuć te koči
cjelokupni sustav u svom napretku.
22
Za razvoj uspješnih e-Škola koje iskorištavaju pune potencijale svega što im suvremena
tehnologija omogućava, potrebno je unaprijediti određene faktore koji do se do sada pokazali
ključnima za povećanje opće uspješnosti škola, kao i raznih drugih organizacija.
U mnogim svjetskim obrazovnim strategijama se konstantno ponavljaju ključni faktori koje je
nužno unaprijediti kako bi i cijeli sustav obrazovnih institucija funkcionirao na bolji i
efikasniji način. Postoji sedam strateških ciljeva koji su nužni za ostvarenje navedenog:
• „Sposobno vodstvo odgovorno za rezultate
• Bolje obrazovanje nastavnika i voditelja obrazovnih institucija
• Izgradnja digitalnih nastavnih sadržaja
• Primjena tehnologije u upravljanju
• Podrška e-obrazovanju i virtualnim školama
• Podrška širokopojasne (i bežične) mreže
• Poticajno financiranje“ (Hlede i Jovanovski, 2007:3).
Sinergija svih ovih ciljeva je nužna za ostvarenje misije projekata razvoja e-Škole.
Pritom, postoje tri osnovne komponente koje je potrebno razviti, a to su hardver, softver i
edukacija onih koji će se njima koristiti. Međutim, u Hrvatskoj se kroz godine radilo samo na
jačanju hardvera, dok su softverska rješenja odnosno sadržaja i IT usluga za mnoge potrebe
škola zanemareni, kao i informatička edukacija djelatnika koja bi trebala biti prioritet.
Informatizacija je preduvjet za razvoj građanske informatičke pismenosti te preduvjet
kvalitetnog obrazovanja. Kako bi se ona pravilno provela, “mora biti uspostavljena u svim
svojim segmentima: od izgradnje računalno-komunikacijske infrastrukture koja će osigurati
pristup globalnim informacijskim resursima, pa do osposobljavanja svih nastavnika i
profesora za učinkovitu uporabu informacijske infrastrukture u obrazovnom procesu i
prilagođavanja nastavnih programa novim uvjetima. Također je važno poticati nastajanje
digitalnih udžbenika, te stvaranje u elektroničkom obliku obrazovnih sadržaja i materijala.“
(CARNet za Strategiju RH, 2000). Uvođenjem IKT kroz navedene sadržaje se povećavaju
sposobosti i informacijska i informatička pismenost.
Potrebno je učiniti razliku između informacijske i informatičke pismenosti pri čemu se
informatička pismenost definira kao: „sposobnost korištenja računala i računalnih programa“,
a informacijska pismenost „predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje
23
znanja o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije koje su na
raspolaganju kako bi se riješio određeni problem ili donijela kakva odluka.“ (Nadrljanski,
2006:1.). Za ostvarivanje poslovnog uspjeha, djelatnicima je nužno usvojiti nova znanja i
vještine upravljanja informacijom i informatičkim tehnologijama te širokim spektrom sadržaja
koje one nude. Informatička i informacijska pismenost se stoga svrstavaju u opće oblike
pismenosti.
2.6.1. Razvoj infrastrukture
Razvijena infrastruktura predstavlja alat stvaranje, upravljanje i pohranu informacija i znanja,
kao i komunikaciju sa stranama koje također koriste inofrmatičku i informacijsku
infrastrukturu. Kao takva, predstavlja moćan alat pri komunikaciji, neovisno o udaljenosti
druge strane s kojom se uspostavlja komunikacija.
Osnovne odlike digitalno zrelih škola su visok nivo integracije IKT u cjelokupnu djelatnost
škole odnosno sistematiziran pristup upotrebi IKT u upravljanju školom i nastavnim
procesima. Taj tip škole funkcionira u okruženju s adekvatnim resursima što podrazumijeva
ne samo financijske resurse, već i informatički opremljene učionice i urede te informatički
pismene nastavnike i učenike. „Pristup zadovoljavajućoj ICT infrastrukturi jedan je od
najvažnijih čimbenika koji doprinose učinkovitoj upotrebi informacijskih tehnologija u svim
nastavnim predmetima i za sve učenike. Međutim, neki problemi s infrastrukturom i dalje
postoje te otežavaju integraciju novih tehnologija u poučavanje i učenje. Postojanje
suvremene ICT opreme u školama glavnu je preduvjet za uvođenje inovativnih nastavnih
metoda i uporabu interaktivnog softvera i online materijala.“ (Europska komisija, 2011:10).
Obnova infrastrukture je prvi korak u informatizaciji sustava obrazovanja na što se obavezno
nadovezuju edukacija i strategije njenog korištenja.
Za razvoj projekta e-Škole, potrebno je stvoriti infrastrukturu koju čine: „računalno-
komunikacijska infrastruktura, zakonska regulativa, sadržaji i sustavi potpore.“ (Matić,
2011:26.). Hrvatskim osnovnim i srednjim školama su danas na raspolaganju različiti sustavi
uz pomoć kojih mogu olakšati svoje nastavne, poslovne i administrativne zadatke. Sustavi za
pomoć i potporu poslovanju mogu biti računalna i informatička tehnologija, programski
resursi, kao i sadržaji i sustavi koji su dostupni putem interneta.
24
2.6.2. Razvoj kadrova
Kako bi se osigurala pravilna implementacija IKT u obrazovni i poslovni aspekt škola,
potrebno je educirati one koji će se tim tehnologijama i koristiti. „U ovakvom sustavu
obrazovanja, važno mjesto zauzimaju i tečajevi, seminari, radionice, treninzi, specijalizirana
predavanja, ali i obrazovni materijali, baze znanja i sustavi samoučenja i samotestiranja.“
(Matić, 2010:27.). Potrebno je poduzeti sve korake u pravilnom educiranju svih djelatnika
škole kojima IKT može poslužiti u obavljanju njihove djelatnosti, kroz povećanje efikasnosti
u izvršavanju dnevnih zadataka, do smanjenja vremena njihove provedbe.
Zaposlenici škole u što spadaju nastavnici, ravnatelji škola te administrativno osoblje su
najvažniji čimbenici u procesu informatizacije i stvaranja drugačijeg, digitalnog okruženja te
približavanja istog onima kojima će najviše koristiti odnosno učenicima. Izrazito je bitno
obučavati nastavnike te ostale zaposlenike škole kako bi u školama došlo do promjena i
načina podučavanja i učenja koje su usmjerene prema učenju i njegovim individualnim
potrebama. Međutim, većina nastavnika stječe edukaciju tek na početku uvođenja određene
nove tehnologije dok daljnje usavršavanje nije toliko često ili se ne provodi uopće.
Kako bi hrvatske škole bile konkurentne i u mogućnosti stvarati sposobne učenike sklone
istraživanju i kritičkom razmišljanju pri rješavanju problema, potrebno je stvoriti kvalitetan
kadar s kompetentnim vodstvom škola te nadležnih institucija što podrazumijeva jačanje
upravljačke kulture u školama kroz obrazovne i tehničke menadžere kako bi se nove
tehnologije uvodile uz adekvatnu stručnu potporu.
25
3. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA OSNOVNIH
ŠKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Proces informatizacije obrazovanja osnovnih škola je započeo sedamdesetih godina prošlog
stoljeća, s opremanjem prvih učionica računalima i javljanjem prvih knjiga o primjeni
računala u obrazovanju. Od tada, informatizaciju osnovnih škola se pokušava pokrenuti s
raznim incijativama, no bez obzira na to, ona se i dalje provodi sporadično i nedovoljno
efikasno. U ovom poglavlju biti će prikazana trenutna situacija prema studiji Europske
komisije o napretku digitalizacije obrazovanja Istraživanje škola: IKT u obrazovanju (Survey
of Schools: ICT in Education) za osnovne i srednje škole, istraživanju TALIS za 2013. godinu
te analiza ankete postojećeg stanja i stavova o informatičkoj opremljenosti i upotrebi
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim školama.
3.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u osnovnim školama
Kroz godine, postojale su različite nacionalne strategije za povećanje upotrebe IKT u
školama, posebice kroz e-Učenje i razvoj digitalnih kompetencija. U skladu sa strategijama,
kroz desetljeća su se provela mnoga istraživanja koristi implementacije IKT u škole.
Nacionalni okvirni kurikulum za osnovne škole pokušava uključiti primjenu IKT u što više
područja podučavanja, te prepoznaje njenu važnost za učenike. Prema Nacionalnom
kurikulumu za osnovne škole radi se na uključivanju primjene IKT u što više nastavnih
područja s obzirom da „kako bi postali uspješni pojedinci, prilagodljivi brzim promjenama u
društvu, znanosti i tehnologiji, učenici trebaju steći znanja o tehnici i informacijskoj i
komunikacijskoj tehnologiji te razviti vještine i sposobnosti njene uporabe u različitim
okolnostima te razvijati svijest o njezinim mogućnostima, ograničenjima, prednostima i
nedostacima.“ (MZOS, 2014:106). Vidljivo je da je vrijednost IKT prepoznata za učenike, no
stvarna situacija njene primjene u praksi je slaba, posebice u osnovnim školama.
Nastavnici različitih predmeta su poticani da koriste IKT u nastavi. U periodu od 2010. i
2012. godine svi hrvatski nastavnici su morali proći osnovnu edukaciju od dva trening modula
o upotrebi IKT u obrazovanju koju je pokrenula Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s
26
CARNetom, a u planu je sistematska provedba informatičkog opismjenjavanja svih hrvatskih
nastavnika.
U sljedećem grafikonu moguće je vidjeti razliku između upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih
nastavnika u odnosu na europski prosjek i korištenje novih tehnologija od strane nastavnika
zemalja Europske Unije.
Grafikon 2: Usporedba upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih i nastavnika EU
Izvor: Prilagodila autorica prema ICT education survey, Europska komisija, 2011.
Grafikon prikazuje kako nastavnici hrvatskih osnovnih škola koriste IKT u više od 25%
lekcija više nego u odnosu na europski prosjek u četvrtom te osmom razredu osnovne škole
što je pozitivan pokazatelj sve češće upotrebe IKT i prepoznavanja njene koristi od strane
nastavnika. Hrvatska se time našla u kategoriji država čiji nastavnici ne zaziru od novih
tehnologija kada je riječ o upotrebi IKT u osmom razredu osnovne škole.
Unatoč relativno čestoj upotrebi IKT u obrazovanju, istraživanje TALIS iz 2013. godine
pokazalo je i dalje nizak stupanj samopouzdanja nastavnika u primjeni IKT-a. Broj nastavnika
koji smatraju da im je i dalje potrebno usavršavanje vještina u podučavanju uz pomoć IKT je
19,7% što je više u odnosu na ukupni TALIS prosjek svih anketiranih država od 18,6%.
Grafikon na sljedećoj stranici prikazuje upotrebu korištenja IKT u nastavnom sadržaju te
usporedba prosjeka država Europske Unije i Hrvatske u 4. i 8. razredima osnovnih škola.
27
Grafikon 3: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama četvrtog i osmog razreda
hrvatskih i europskih osnovnih škola u 2011.
Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.
U četvrtim razredima osnovnih škola, IKT se koristi najviše u omjeru od 11-24% lekcija, dok
se prema prosjeku Europske Unije najveći broj nastavnika koristi navedenim tehnologijama
tek u 1-5% lekcija. U osmim razredima se tehnologije koriste češće, što je posljedica većeg
broja nastavnih predmeta te izborne nastave informatike, odnosno u 25-50% lekcija. Nema
većeg odstupanja u korištenju IKT u nastavi u osmim razredima hrvatskih i europskih škola.
Svakodnevica hrvatskih osnovnoškolaca uključuje čestu upotrebu računala i mobitela za
učenje i aktivnosti slobodnog vrijemena, no bez obzira na to komponenta informatičkog
obrazovanja u osnovnim školama je sustavno zanemarivana. „Nastava se informatike realizira
u okviru dodatne nastave (izborna nastava, klubovi mladih tehničara, dodatna nastava itd.) te
obuhvaća mali broj učenika. Nastavnici sami izrađuju program nastavnih sadržaja pa se ti
sadržaji razlikuju u pojedinim školama.“ (Matić, 2011:20). Unatoč potrebama da se
informatika podigne na razinu obaveznog predmeta, vlasti ne čine dovoljno za njenu
realizaciju zbog nemogućnosti dodatnog opterećivanja satnica učenika.
3.2. Analiza informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama
Prepreku kvalitetnijoj upotrebi IKT u rukovođenju i nastavnim procesima predstavlja hardver.
Postojeći problem hardverom u hrvatskim školama je starost računala u prosjeku od 6 do 7
godina, a trenutna ekonomska kriza stvara probleme u nabavci novih računala.
Prema istraživanju Europske komisije o upotrebi računala u edukaciji za Hrvatsku, broj
dostupnih računala po učeniku u hrvatskim školama je niži u odnosu na europski prosjek, no
28
kao i u većini država koje su bile obuhvaćene istraživanjem, viši razred najčešće znači i
povećan broj dostupnih računala. U grafikonu na sljedećoj stranici je prikazan broj učenika na
jedno računalo u osmom razredu hrvatskih osnovnih škola.
Grafikon 4: Broj učenika na jedno računalo u osmom razredu europskih osnovnih škola
Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.
Prema prikazanom grafikonu, vidi se pozicija Hrvatske u odnosu na ostale europske države,
kao i države regije. Hrvatska s devet učenika na jedno računalo se nalazi među zemljama s
najlošijim indikatorima informatičke opremljenosti obrazovnih institucija. Prosjek Europske
Unije je pet učenika na jedno računalo, s Švedskom, Norveškom te Španjolskom pri vrhu, dok
više od devet učenika po računalu imaju samo Bugarska, Italija, Rumunjska, te Turska.
Prema istom istraživanju, većina računala u hrvatskim osnovnim školama su stolna računala,
dok su laptopi prisutni u izrazito maloj mjeri. U usporedbi s europskim prosjekom od 7
učenika na jedno stolno računalo ne postoji toliko velika razlika s osmim razredima hrvatskih
osnovnih škola s 13 učenika na jedno stolno računalo, no zbog toga postoji veliki disrazmjer u
korištenju laptopa koji su spojeni na internet. Europski prosjek posjedovanja laptopa u osmim
razredima osnovnih škola je 14 učenika na jedno računalo, dok je hrvatski prosjek 56 učenika
na jedno računalo spojeno na internet.
29
3.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije osnovnih škola putem anketnog upitnika
Zbog provedbe što boljeg istraživanja o stavovima samih sudionika informatizacije nastavnih
i poslovnih procesa škola, anketirano je 190 osnovnih škola od 5. srpnja do 3. kolovoza 2015.,
dok je ukupan broj odgovora 50 što kao korijen od osnovnog broja anketiranih predstavlja
reprezentativan uzorak. Obrazac za anketiranje je stvoren pomoću alata Google Forms koji
omogućava uređivanje pitanja, kao i izgleda obrasca te njegovu obradu kroz davanje sažetka s
grafičkim prikazom odgovora. Opća struktura anketiranih škola je sljedeća.
Tablica 4: Struktura anketiranih osnovnih škola u broju i postotku
Broj zaposlenika škole
N %
Do 20 1 2,00%
Od 21 do 30 7 14,00%
Od 31 do 40 11 22,00%
Više od 40 31 62,00%
Broj učenika škole
Do 50 1 2,04%
Od 50 do 100 2 4,08%
Od 100 do 200 5 10,20%
Od 200 do 300 14 28,58%
Više od 300 27 55,10%
Županija
Zagrebačka županija 4 8,00%
Splitsko-dalmatinska 6 12,00%
Primorsko-goranska 17 34,00%
Istarska županija 5 10,00%
Ostalo 18 36,00%
Izvor: Izradila autorica prema autorskom istraživanju elektroničkog poslovanja i
informatizacije osnovnih škola
Pitanja o broju učenika i zaposlenih može dati odgovor o veličini škole. Prema strukturi
anketiranih osnovnih škola, najveći broj škola, njih 31 (62,00%), ima Više od 40 zaposlenika,
30
Od 31 do 40 zaposlenika ima 11 škola (22,00%), Od 21 do 30 7 ispitanih škola (14,00%), a
samo jedna ispitana osnovna škola (2,00%) ima Do 20 zaposlenika.
Na pitanje o broju učenika, najveći broj anketiranih škola, njih 27 odabralo je odgovor Više od
300 učenika (55,10%), Od 200 do 300 odabralo je 14 škola (28,58%), Od 100 do 200 učenika
ima 5 osnovnih škola (10,20%), Od 50 do 100 imaju dvije škole u omjeru od 4,08%, dok Do
50 učenika ima samo jedna škola (2,04%). Jedan ispitanik nije odgovorio na anketno pitanje.
Rezultati ankete prikazuju da se najveći broj odnosno 17 anketiranih osnovnih škola nalazi u
Primorsko-goranskoj županiji (34,70%.). U Splitsko-dalmatinskoj županiji nalazi se 6
anketiranih škola (12,00%), u Istarskoj županiji 5 (10,00%), te u Zagrebačkoj županiji 4
(8,00%) anketirane osnovne škole. Osim ponuđene četiri županije, bilo je moguće ispuniti i
opciju ostalo. Time su osnovne škole koje su sudjelovale u anketi mogle upisati županiju
kojoj pripadaju, ukoliko ona nije ponuđena gornjim izbornikom. Pod ostalo označile su
osnovne škole koje se nalaze u Gradu Zagrebu (N=6), Vukovarsko-Srijemskoj (N=2),
Varaždinskoj (N=2), Krapinsko-Zagorskoj (N=2), Karlovačkoj (N=1), Međimurskoj (N=1),
Virovitičko-podravskoj (N=1), Bjelogorsko-Bilogorskoj (N=1), Osječko-Baranjskoj (N=1) te
Požeško-Slavonskoj županiji (N=1), a njihov kumulativni omjer iznosi 36,00%.
3.3.1. Broj računala za potrebe nastave u osnovnim školama
Na pitanje o broju računala koja se koriste u svrhu nastave, najveći broj škola je odgovorilo
kako posjeduju više od 30 računala što je gotovo pola ispitanika, njih 23 (46%). Jednak broj,
13 ispitanika je po odgovoru je odgovorilo s između 10 i 20 te između 20 i 30 (26%), a samo
jedan ispitanik je odgovorio s manje od 10 računala (2,00%).
3.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u osnovnim školama
Nastavno na pitanje o posjedovanju informatičke učionice, svih 50 anketiranih osnovnih u
omjeru od 100,00% je odgovorilo da posjeduju informatičku učionicu.
31
3.3.3. Broj zaposlenih informatičara u osnovnim školama
Najveći broj ispitanih škola, 47 (94,00%) je označilo kako imaju zaposleno od 1 do 3
informatičara, dvije škole (4,00%) imaju 4 do 6 zaposlenih informatičara, a samo jedna škola
nema niti jednog zaposlenog informatičara (2,00%). Niti jedna od ispitanih škola nema
zaposleno više od 6 informatičara.
3.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u osnovnim školama
Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje osigurava 18 škola
(36,00%). Edukaciju jednom godišnje osigurava najveći broj ispitanih škola, njih 21
(42,00%). Jednom u nekoliko godina je označilo 9 (18,00%), a nikada čak dvije škole
odnosno 4,00%.
3.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe u osnovnim školama
Na pitanje o korištenju Interneta za pristup sadržajima, edukaciju i komunikaciju bilo je
moguće označiti više odgovora s obzirom da se podrazumijeva kako se Internet danas koristi
za različite potrebe, a posebice u nastavnim aktivnostima. Najveći broj ispitanika odnosno 44
anketirane osnovne škole (88,00%) su označile kako se internetski sadržaji koriste najviše za
pomoć u nastavi kao sredstvo pronalaska i prikaza inovativnih nastavnih sadržaja. Drugu po
redu važnost među ispitanim školama ima komunikacija s roditeljima i učenicima kroz on-
line pristup ocjenama učenika i razmjenu informacija što je 35 (70,00%) ispitanika označilo
kao jedan od prioriteta. Nakon komunikacije s roditeljima i učenicima, 32 škole (64,00%) su
označile da Internet koristi za komunikaciju s poslovnim parnerima. Edukacija zaposlenika,
prema 21 (42,00%) ispitanoj školi se provodi uz pomoć Interneta, a razmjena znanja s drugim
školama internetskim putem provodi 15 škola (30,00%).
32
3.3.6. Komunikacija osnovnih škola s učenicima i roditeljima učenika
Prema ispitanim školama, najčešći način komunikacije s učenicima i roditeljima za 29 škola
(58,00%) je osobnom komunikacijom kroz roditeljske sastanke i informacije. Druga najčešća
vrsta komunikacije, za 11 osnovnih škola (22,00%), je komunikacija putem interneta
primjenom e-pošte i web stranice škole čime je moguće dati sve opće informacije i novosti
učenicima i roditeljima bez potrebe za izravnom komunikacijom i u bilo koje vrijeme.
Telefonskom komunikacijom se koristi 9 ispitanih škola (18,00%). Jedna škola (2,00%) je pod
opciju Ostalo upisala svoj načešći način komunikacije s učenicima i roditeljima učenika kao
pisane poruke.
3.3.7. Komunikacija osnovnih škola s poslovnim partnerima
Najčešći način komunikacije s poslovnim partnerima za 32 škole (65,30%) je putem interneta
odnosno korištenjem e-pošte. Sljedeći način komunikacije s partnerima je telefonska
komunikacija što najčešće koristi 16 škola (32,65%). Jedna škola (2,04%) i dalje koristi
poštansku komunikaciju kao najčešće sredstvo interakcije s poslovnim partnerima, a sukladno
sve rijeđem korištenju telefaksa, niti jedna škola ga nije izabrala za najčešće sredstvo
komuniciranja. Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.
3.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u osnovnim školama
Na pitanje o učestalosti korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju, vrlo često je
odabralo 38 škole (79,16%), a ponekada 10 škola (20,83%). Nastavno na sve širu upotrebu
Interneta te njegove snažne edukacijske moći, niti jedna škola nije odabrala rijetko korištenje
Interneta za pristup obrazovnom sadržaju, kao niti nikada. Dvije škole nisu odgovorile na
anketno pitanje.
33
3.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u osnovnoškolskim predmetima
Na pitanje o grupi predmeta za koje se koriste računala je bilo moguće označiti više
navedenih odgovora te su rezultati bili gotovo podjednaki. Najveći broj, 30 anketiranih
osnovnih škola (61,22%) je označilo kako najčešće koriste računala kao potporu podučavanju
Informatike i Tehničke kulture. Vrlo blizu, u omjeru od 29 osnovnih škola (59,18%) koristi
računala za Hrvatski jezik, Geografiju i Povijest. Također, 23 (46,93%) škola je označilo da
računala koriste za predmete Biologija, Kemija, Fizika, Matematika, a 19 škola (38,77%) za
ostale predmete pod čim podrazumijevaju sve predmete u okviru razredne nastave (N=4),
svih predmeta, ovisno o potrebi nastavnog gradiva (N=2), sat razrednika (N=1), vjeronauk
(N=1) te tjelesnu i zdravstvenu kulturu (N=1). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.
3.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave u osnovnim školama
Za tehnologije koje se koriste u sklopu nastave bilo je moguće odabrati više odgovora pri
čemu se podrazumijeva da većina škola kombinira različite tehnologije kako bi uspjela svojim
učenicima približiti nastavne sadržaje na najzanimljiviji način. Najčešća tehnologija koja se
koristi u sklopu nastave su računala, što je odabralo 47 škola (94,00%), a izrazito česti su i
projektori koje često koristi 42 škole (84,00%). E-dnevnik, koji se počeo koristiti 2014.
godine koristi 24 ispitanih škola (48,00%), a kao nove tehnologije se još javljaju i pametne
ploče koje koristi 13 škola (26,00%) te tablet računala koje koristi 11 anketiranih škola
(22,00%). Videokonferencije se među ispitanicima najrijeđe koriste odnosno u postotku od
8,00% što uključuje četiri ispitane škole.
3.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u osnovnim školama
Od navedenih servisa koje su na raspolaganju školama, moguće je bilo odabrati više
odgovora. Ukupno 44 škole (89,79%) koristi hosting uslugu HUSO, 9 škola (18,36%) sustav
za upravljanje sadržajem CMS za škole, a samo jedna ispitana škola (2,04%) je uključena u
projekt e-Otoci. Od ostalih sadržaja, navedeni su CARNet (N=2), Škole 2.0 (N=1), Moduli
ICTedu (N=1) te E-matica (N=1). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.
34
3.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u osnovnim školama
Na pitanje o preprekama informatizacije nastave u školama, bilo je moguće odabrati više
odgovora kako bi ispitanici mogli što konkretnije izraziti svoj stav. Prema 42 ispitanika
(85,71%), najveća prepreka informatizaciji nastave je manjak financijskih sredstava za
opremanje informatičkih učionica. Sve ostale opcije dobile su gotovo ravnomjeran broj
odgovora. Nedovoljna informatička pismenost i nespremnost na promjene predstavljaju
prepreku prema 20 ispitanika (40,81%). Neriješena osnovna pitanja za funkcioniranje škola
velikim problemom smatra 19 (38,77%) ispitanika. Spora integracija tehnologije u škole i
nedovoljna potpora stručnih osoba imaju jednak broj odabira odnosno 16 ispitanika (32,65%)
po kategoriji svaki od problema smatra jednim od osnovnih prepreka. Najmanji postotak
odabira ima nedovoljna podrška Ministarstva obrazovanja koja predstavlja prepreku za 15
škola (30,61%). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.
3.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju osnovnih škola
Na pitanje o prednostima upotrebe IKT u poslovanju škole je bio moguć višestruk odabir.
Prednosti primjene IKT u samom poslovanju škola su brojne kroz poboljšavanje kvalitete
obavljanja i ubrzavanja administrativnih djelatnosti što se vidi iz navedenih odgovora. Prema
40 ispitanika (80,00%), osnovna prednost IKT je jednostavniji pristup bazama podataka i
svim željenim informacijama. Učinkovitija organizacija poslovanja, prema 34 ispitane škole
(68,00%) također zauzima visoko mjesto na listi prednosti, zatim ušteda vremena u nastavi i
poslovanju za 31 školu (62,00%), olakšana komunikacija s poslovnim partnerima i
dobavljačima odabralo je 29 škola (58,00%), a olakšanu komunikaciju s roditeljima učenika
odabralo je 20 škola (40,00%). Najrjeđi odabir, s 13 škola (26,00%) je prednost efikasnije
suradnje s drugim školama.
3.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima osnovnih škola
Na pitanje o prednostima primjene IKT u nastavnim procesima je bio moguć višestruk odabir
s obzirom da je prednosti mnogo te su moguće u više različitih segmenata učenja i
podučavanja. Približavanje nastavnih sadržaja učenicima kroz primjenu multimedije i
interaktivnosti je prvi odabir gotovo svih anketiranih osnovnih škola, odnosno njih 44
35
(89,79%). Jačanju motivacije i produktivnosti učenja također pridonosi upotreba IKT, smatra
31 anketiranih škola (63,26%), dok 29 ispitanika (59,18%) smatra da primjena IKT ubrzava
proces učenja. Najrjeđi odabir ispitanika, njih 23 (46,93%) je stvaranje individualiziranog
nastavnog programa za učenike. Opciju Ostalo je označila jedna škola (2,04%) koja smatra
da je dostupnost najnovijih informacija također jedna od najbitnijih prednosti upotrebe IKT u
nastavi. Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.
3.3.15. Stav osnovnih škola o projektu e-Škole
Od anketiranih osnovnih škola, 23 škole (46,00%) su već uključene u pilot projekt
informatizacije, e-Škole. 25 anketiranih škola koje do sada nisu uključene u navedeni projekt
ga podržavaju i žele se uključiti (50%). Ukupno dvije anketirane škole podržavaju, no ne žele
se uključiti u projekt (4%). Odgovor Ne podržavamo nije odabrala niti jedna škola.
36
4. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA SREDNJIH ŠKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Stanje informatičke opremljenosti te upotrebe IKT u hrvatskim srednjim školama je za
nijansu bolje u usporedbi s osnovnim školama. Danas su gotovo sve hrvatske srednje škole
opremljene barem jednom informatičkom učionicom, a korištenje i važnost primjene IKT u
predmetima osim informatike i ostalih tehničkih predmeta varirira, no i dalje je na višem
stupnju nego u osnovnim školama. Međutim, zbog koncepcijskih nedostataka strategija
informatizacije i sporosti njene provedbe informatiziranost poslovanja i nastave u hrvatskim
srednjim školama je i dalje daleko ispod europskog prosjeka. U nastavku će biti prikazana
analiza trenutne situacije primjene IKT te stanja informatičke opremljenosti u hrvatskim
srednjim školama kroz istraživanja provedena kroz zadnjih pet godina koja se tiču navedene
problematike.
4.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u srednjim školama
Uvođenje IKT u nastavu i poslovanje srednjih škola utječe na rast kompetencija svih
uključenih u proces, a najviše na učenike koji time stvaraju nove vještine nužne za njihovo
daljnje školovanje i sudjelovanje u tržištu rada što je izrazito bitno posebice krajem
srednjoškolskog obrazovanja. Trenutno postoji velika diskrepanca između potreba učenika te
onoga što im njihovo obrazovanje zaista nudi.
Sljedeći grafikon prikazuje konkretne postotke korištenja IKT u nastavnom sadržaju.
Grafikon 5: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama trećih razreda srednjih škola
Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.
37
U hrvatskim školama, učestalost korištenja IKT pri podučavanju nastavnih lekcija je blizu
europskog prosjeka u svim razredima osnovnih i srednjih škola. U trećim razredima hrvatskih
gimnazija jedan od pet nastavnika koristi IKT kao pomoć u podučavanju više od 75% lekcija.,
dok u strukovnim školama 18% te tek za 1% manji u odnosu na Europsku Uniju.
Hrvatskim učenicima i nastavnicima su na raspolaganju mnoge aplikacije te sustavi za pomoć
u učenju i vođenju administrativnih poslova poput e-Dnevnika, e-Matica te upisi
elektroničkim putem. E-Dnevnik je web aplikacija koja je prvi put uvedena u upotrebu
školske godine 2011./2011. godine kao pilot projekt u tri srednje škole, a danas ga koristi više
oko 400 škola diljem Hrvatske među kojima je i oko 300 srednjih škola. „Uz postojeće
funkcionalnosti koje sada ima razredna knjiga u papirnatom obliku, aplikacija ima i dodanu
vrijednost kroz sustav izvještaja koji omogućavaju analize pri pedagoškom praćenju i izradi
izvještaja koji se pripremaju za sjednice nastavničkog vijeća.“ (CARNet, 2014.). Time se
omogućuje jednostavnije upravljanje podacima o učenicima što uvelike smanjuje vrijeme koje
osoblje škole troši na administraciju i evaluaciju uspjeha pojedinih učenika te nastavnika.
Dopuštanjem nastavnicima da imaju pristup podacima samo onih učenika kojima drže nastavu
omogućeno je objektivnije ocjenjivanje. Također su smanjeni rizici od gubljenja, krađe i
unišitavanja podataka o učenicima. Povezana s aplikacijom e-Dnevnik je i aplikacija e-Matica
koja služi za „unos najvažnijih podataka o učenicima i djelatnicima osnovnih i srednjih škola.
Aplikacija je zamišljena kao digitalni oblik Matične knjige koja se u školama ručno ispunjava.
Na kraju školske godine omogućen je ispis svjedodžbi na temelju unesenih podataka o
obrazovanju učenika.“ (CARNet, 2014.). Ona predstavlja bazu podataka lakog pristupa s bilo
koje lokacije koja spojena na internet.
Upisi u srednje škole su po prvi put provedene elektroničkim putem školske godine
2013./2014. godine čime su se učenici imali mogućnost upisati svoje željene srednje škole
putem Nacionalnog informacijskog sustava za online prijave i upise. Ciljevi navedene
inicijative prema CARNetu su:
· Informatizirati proces upisa u srednje škole tj. dobiti centralno mjesto za online prijave
i upise na programe obrazovanja u sve srednje škole u Republici Hrvatskoj
· Dobiti jednostavan, transparentan i brz online upis u željenu školu bez nepotrebnih
administrativnih poslova, kako za učenike i roditelje tako i za školu
· Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta osigurati točnu evidenciju o upisanim
učenicima i njihovom uspjehu (CARNet, 2015.)
38
Naveden projekt je jedan od ključnih u informatizaciji hrvatskog srednjoškolskog obrazovanja
te češće upotrebe IKT u olakšavanju njegovih procesa kroz smanjivanje vremena na
administraciju te pojednostavljivanja upisivanja i davanja mogućnosti upisa više srednjih
škola.
4.2. Analiza postojeće informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama
Uz edukaciju školskog osoblja te nacionalne i školske politike, veliku komponentu u stvaranju
digitalno zrelih škola čini infrastruktura. Nedostatak kvalitetne infrastrukture je problem
hrvatskih srednjih škola, kao i cjelokupnog obrazovnog sustava na nacionalnom i europskom
nivou. Opremljenost hrvatskih srednjih škola je ispodprosječna te predstavlja prepreku u
aktivnoj primjeni IKT od strane učenika, nastavnika te administrativnog osoblja škola.
Nastava predmeta informatike u gotovo svim srednjim školama je obavezna kroz sve četiri
godine što je donekle utjecalo na poboljšavanje njihove informatičke opremljenosti,
prvenstveno zbog potrebe za adekvatnim informatičkim učionicama u kojima se može
provoditi nastava informatike. Nastava informatike ima neke specifičnosti te zbog toga što
„ona ne može funkcionirati bez adekvatnih nastavnih pomagala i prostorije odnosno računalne
opreme i računalne učionice. Računalne učionice su učionice opremljene računalnom
opremom za učenike, računalom namijenjenim nastavniku te stolovima za računala i
stolcima.“ (Radošević, 2013:16). Nastava informatike, koja je u Hrvatskoj obavezna od 1993.
godine je stoga imala utjecaj na stvaranje okruženja koje je neophodno za njeno izvođenje.
No, kao i u slučaju osnovnih škola, osnovni problem stanja informatičke opremljenosti je
nedostatan broj računala na učenike koji su vrlo često zastarjeli i spori.
U većini europskih zemalja, viši razred najčešće predstavlja i veći broj računala za nastavne
potrebe, što je slučaj i u Hrvatskoj. Prema istraživanju ICT in education survey iz 2012.
godine, Hrvatska je po broju učenika na jedno računalo u trećem razredu gimnazija bila
ragirana na desetom mjestu s 5 učenika na jedno računalo što je blizu europskom prosjeku s 4
učenika na jedno računalo. U trećim razredima strukovnih srednjih škola, Hrvatska se nalazi u
srednjoj grupi država koje pripadaju europskom prosjeku s 5 učenika na jedno računalo.
39
Sljedeći grafikon prikazuje brzinu pristupa internetu u trećim razredima gimnazija te
strukovnim srednjim školama te uspoređuje navedenu brzinu s prosječnim rezultatima država
Europske Unije.
Grafikon 6: Brzina širokopojasnog prijenosa u hrvatskim i europskim srednjim školama
Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.
Prikazani grafikon pokazuje da je najčešća brzina širokopojasnog pristupa internetu u
hrvatskim gimnazijama od 10-30 megabita u sekundi, a istu brzinu ima 30% hrvatskih
strukovnih škola. Vidljivo je kako brzinu veću od 100 mbps-a dostiže 16% gimnazija i
strukovnih škola što je veće u odnosu na europski prosjek od 10% za gimnazije i 11% za
strukovne škole.
4.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije srednjih škola putem anketnog upitnika
Kako bi se provela usporedba odgovora osnovnih i srednjih škola te njihovih percepcija stanja
IKT u obrazovnim i poslovnim procesima hrvatskog obrazovnog sustava, anketirano je 30
srednjih škola u periodu od 5. srpnja do 3. kolovoza 2015.Kao i za osnovne škole, u svrhu
anketiranja, napravljen je anketni obrazac pomoću alata Google Forms s različitim oblicima
pitanja. Anketa je poslana na 190 adresa e-pošte hrvatskih srednjih škola odnosno njihovih
ravnatelja i voditelja informatičkih kabineta, koje su prikupljene putem njihovih web stranica,
a struktura anketiranih škola je predstavljena u tablici.
40
Tablica 5: Struktura anketiranih srednjih škola u broju i postotku
Broj zaposlenika škole
N %
Do 20 0 0,00%
Od 21 do 30 6 20,00%
Od 31 do 40 6 20,00%
Više od 40 18 60,00%
Broj učenika škole
Do 50 0 0%
Od 50 do 100 2 6,89%
Od 100 do 200 8 27,60%
Od 200 do 300 2 6,89%
Više od 300 17 58,62%
Županija
Zagrebačka županija 2 6,66%
Splitsko-dalmatinska 2 6,66%
Primorsko-goranska 3 10,00%
Istarska županija 3 10,00%
Ostalo 20 66,66%
Izvor: Izradila autorica prema autorskom istraživanju elektroničkog poslovanja i
informatizacije osnovnih škola
Najveći broj ispitanika, 18 srednjih škola ima više od 40 zaposlenika (60,00%), dok od 21 do
30 te od 31 do 40 zaposlenika ima jednak broj, 6 ispitanih srednjih škola po odgovoru
(20,00%). Niti jedna anketirana srednja škola nema do 20 zaposlenika.
Na pitanje o broju učenika, najveći broj anketiranih škola, njih 17, odgovorilo je kako imaju
više od 300 učenika (58,62%). Od 100 do 200 učenika ima 8 škola (27,60%), dok od 50 do
100 te od 200 do 300 učenika ima 2 škole po odgovoru u jednakom omjeru (6,89%). Niti
jedna škola nema do 50 učenika. Jedna osoba nije odgovorila na anketno pitanje.
Prema rezultatima ankete, 2 anketirane srednje škole (6,66%) nalaze se u Zagrebačkoj
županiji te u Splitsko-dalmatinskoj u istom omjeru (6,66%). U Primorsko-goranskoj te
41
Istarskoj je zabilježen jednak broj odgovora odnosno 3 škole za svaku županiju (10,00%).
Kako bi ispitanici mogli upisati županiju u kojoj se nalaze, a koja nije ponuđena u prve četiri,
dana je opcija Ostalo (66,66%). Osim u ponuđene četiri županije, anketirane škole nalaze se u
Dubrovačko-neretvanskoj (N=5), Osječko-baranjskoj (N=5), Gradu Zagrebu (N=4),
Krapinsko-zagorskoj (N=2), Bjelovarsko-bilogorskoj (N=1) te Koprivničko-križevačkoj
(N=1).
4.3.1. Broj računala za potrebe nastave u srednjim školama
Više od 30 računala koristi 16 anketiranih škola (53,34%), od 10 do 20 računala za nastavne
svrhe koristi 5 škola (16,66%) te od 20 do 30 računala posjeduje 9 škola (30,00%). Niti jedna
od anketiranih škola ne posjeduje manje od 10 računala koja se koriste u nastavne svrhe.
4.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u srednjim školama
Na pitanje o posjedovanju informatičke učionice, svih 30 anketiranih škola (100,00%)
odabralo je odgovor Posjedujemo informatičku učionicu.
4.3.3. Broj zaposlenih informatičara u srednjim školama
Prema odgovorima srednjih škola na pitanje o broju zaposlenih informatičara, najveći broj, 22
škole (73,33%) imaju zaposleno od 1 do 3 informatičara. Od 4 do 6 informatičara ima
zaposleno 4 škole (13,33%), Više od 6 samo jedna škola (3,33%), dok 3 škole (10,00%) od
ukupnog broja anketiranih srednjih škola nema zaposlenog niti jednog informatičara.
4.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u srednjim školama
Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje osigurava 10 srednjih škola
(34,50%), jednom godišnje 9 škola (31,03%), a jednom u nekoliko godina 8 škola (27,58%).
Za prva tri odgovora, broj odabira je gotovo isti, a to da informatička edukacija nikada nije
42
bila provedena su odabrale samo dvije škole (6,89%). Jedan ispitanik nije odgovorio na
anketno pitanje.
4.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe srednjih škola
Na pitanje o uslugama koje nudi Internet te koje se mogu upotrijebiti kao pomoćno sredstvo u
nastavi, komunikaciji te edukaciji i pronalasku novih znanja bilo je moguće odabrati više
odgovora s obzirom da se podrazumijeva kako se Internet danas koristi za različite sadržaje te
predstavlja veliku korist za učenike, nastavnike, ravnatelje te cjelokupno osoblje škole. Za
najveći broj anketiranih srednjih škola, njih 29 (96,66%) Internet je najbolje sredstvo pomoći
u nastavi čime se može doći do različitih nastavnih materijala i sadržaja. Komunikacija s
roditeljima i učenicima je druga po redu kategorija za 20 srednjih škola (66,66%). Sljedeće su
komunikacija s poslovnim parnerima za 17 škola (58,62%) te edukacija zaposlenika za 13
škola (43,33%). Posljednji odabir anketiranih škola je razmjena znanja s drugim školama što
uz pomoć internetskih sadržaja provodi 10 škola (33,33%).
4.3.6. Komunikacija srednjih školas učenicima i roditeljima učenika
Najčešći način komunikacije s učenicima i roditeljima učenika za 14 anketiranih srednjih
škola je još uvijek osobna komunikacija (50,00%). Telefonska komunikacija je također česta
za 6 škola, a jednak broj odgovora dobila je i komunikacija putem interneta (21,42%).
Kategorija Ostalo imala je dva odabira, pod što je navedena komunikacija putem e-Dnevnika
(N=1) te komunikacija putem web stranice što u suštini spada pod komunikaciju putem
interneta (N=1). Dvije osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.
4.3.7. Komunikacija srednjih škola s poslovnim partnerima
Prema anketiranim srednjim školama, najčešći način komunikacije s poslovnim parnerima za
24 škole je putem interneta (80,00%) odnosno korištenjem e-pošte te putem web stranice
škole. Telefonska komunikacija je i dalje prioritet za 4 škole (13,33%), dok poštanskim putem
i telefaksom kao samostalnu opciju nije odabrala niti jedna škola. Opciju Ostalo izabrale su
dvije škole (6,66%). Jedna škola napisala je kako najčešće podjenako koriste telefonsku,
43
poštansku i internetsku komunikaciju (N=1), dok jedna škola za komunikaciju s parnerima
koristi kombnaciju telefonske i poštanske komunikacije te telefaks (N=1).
4.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u srednjim školama
Na pitanje o korištenju interneta za pristup obrazovnim sadržajima, vrlo često odabralo je 26
škola (86,70%), ponekada 3 škole (10%) te rijetko samo jedna škola (3,30%). Opciju Nikada
nije odabrala niti jedna anketirana srednja škola.
4.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u srednjoškolskim predmetima
Na pitanje o skupovima predmeta za koje se koriste računala bio je moguć višestruki odabir.
Anketirane srednje škole u najvećem omjeru koriste računala za Informatiku i Tehničku
kulturu što je bio najčešći odabir 23 škole (76,66%). Za Hrvatski jezik, Geografiju i Povijest
se računalima koristi 19 škola (63,33%), a za Biologiju, Kemiju, Fiziku i Matematiku gotovo
jednak broj, 18 škola (60,00%). Opciju Ostalo je odabralo 12 aketiranih škola koje računala
koriste za strukovne predmete (N=5), svih predmeta podjednako (N=4), strane jezike (N=1) te
glazbenu umjetnost (N=1).
4.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave srednjih škola
Kada je riječ o tehnologijama, pretpostavlja se da škole koriste kombinaciju različitih
tehnoloških rješenja kako bi postigle najbolji efekt pri podučavanju i približavanju novih
nastavnih sadržaja učenicima zbog čega je na ovo pitanje bilo moguće izabrati više odgovora.
Svi ispitanici, njih 30 (100,00%) označili su računala kao najčešću tehnologiju koju koriste
pri podučavanju. Sljedeći, s 25 odabira (83,33%) je projektor, zatim e-Dnevnik koji se
pokazao također korisnim u nastavi i administrativnoj djelatnosti nastavnika za 17 anketiranih
škola (56,66%). Pametne ploče što je relativno novija tehnologija koristi 12 anketiranih
srednjih škola (40,00%), videokonferencije 8 srednjih škola (26,66%), a tablet računala 7
škola (23,33%).
44
4.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u srednjim školama
Na pitanje o servisima koje koriste anketirane srednje škole, bilo je moguće odabrati više
odovora. Najčešće se koristi HUSO (Hosting usluga za srednje i osnovne škole) što je
odabralo 22 škole (81,48%), te zatim CMS za upravljanje sadržajem koristi 7 škola (25,92%).
Opciju Ostalo odabrale su 3 škole koje uz ponuđene servise koriste e-Dnevnik (N=2) te e-
Maticu (N=1). Tri osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.
4.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u srednjim školama
Na pitanje o preprekama informatizaciji nastave u školama, anketirane srednje škole imale su
mogućnost odabira više odgovora kako bi što konkretnije mogle izraziti svoje stajalište.
Najveća prepreka, za 26 škola (86,66%) je manjak financijskih sredstava za opremanje
informatičkih učionica. Nedovoljna informatička pismenost nastavnika i nespremnost na
promjene je odabir polovice osnosno 15 ispitanika (50,00%). Nedovoljna podrška
Ministarstva obrazovanja je prepreka za 12 škola (40,00%), kao i spora integracija
tehnologije u škole koja je dobila jednak broj odabira (40,00%). Neriješena osnovna pitanja
za funkcioniranje škola pod što se podrazumijevaju nedostatni kapaciteti za nastavu,
nedovoljan broj nastavnika, škole bez bežičnog interneta i slično predstavljaju prepreku za 11
škola (36,66%), a nedovoljna potpora stručnih osoba za jednak broj anketiranih škola
(36,66%).
4.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju srednjih škola
Na pitanje o prednostima upotrebe IKT u poslovanju škole, bio je moguć višestruk odabir.
Učinkovitija organizacija poslovanja te jednostavniji pristup bazama podataka i svim
željenim informacijama su odgovori koje su ispitanici najčešće odabirali s 24 odabira po
odgovoru (85,71%). Velike prednosti su i olakšana komunikacija s poslovnim parnerima i
dobavljačima za 22 škole (78,57%), zatim ušteda vremena u nastavi i poslovanju za 19 škola
(67,85%) te olakšana komunikacija s roditeljima učenika s jednakim brojem odabira
(67,85%). Za 16 škola (57,14%) jedna od prednosti je efikasnija suradnja s drugim školama.
Dvije osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.
45
4.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima srednjih škola
Kada je riječ o prednostima primjene IKT u nastavnim procesima, najveća prednost u toj
kategoriji za 28 anketiranih škola (96,55%) je kvalitetnije i jednostavnije približavanje
nastavnih sadržaja učenicima kroz primjenu multimedije i interaktivnosti. Jačanje motivacije
i produktivnosti učenika je prednost za 17 anketiranih škola (58,62%), a ubrzavanje procesa
učenja te stvaranje individualiziranog nastavnog programa za učenika prednost za 15 škola
po pojedinom odabiru (51,72%).
4.3.15. Stav srednjih škola o projektu e-Škole
Od ukupnog broja anketiranih srednjih škola, 13 škola (44,82%) podržava projekt e-Škole i
želi se uključiti, 12 škola (41,37%) je već uključeno u pilot projekt e-Škole, 3 škole (10,34%)
podržava, no ne želi se uključiti u projekt, a jedna škola (3,44%) nema stav. Jedna škola nije
odgovorila na pitanje o podršci prema projektu e-Škole.
46
5. USPOREDBA REZULTATA ANKETNOG UPITNIKA
OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA
U nastavku, biti će prikazana usporedba odgovora osnovnih i srednjih škola prikupljenih kroz
autorski anketni upitnik pod nazivom Istraživanje primjene informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u osnovnim školama te Istraživanje primjene informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u srednjim školama.
1) Usporedba broja zaposlenih
Sljedeći grafikon prikazuje broj zaposlenih u anketiranim osnovnim i srednjim školama.
Podaci koji će biti prikazani u narednim grafikonima su prikupljeni kroz autorsko istraživanje
informatizacije poslovnih i nastavnih procesa škola u Hrvatskoj.
Grafikon 7: Usporedba broja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Rezultati o broju zaposlenika škola za osnovne i srednje su gotovo jednaki što znači da
najveći broj osnovnih i srednjih škola koje su odogovorile na anketu ima više od 40
zaposlenika. Samo jedna anketirana osnovna škola ima do 20 zaposlenika za razliku od
anketiranih srednjih škola koje sve imaju iznad 21 zaposlenika.
2) Usporedba broja učenika
Broj učenika, kao i broj zaposlenih čimbenici su prema kojima se može zaključiti veličina
škole. U nastavku, dan je prikaz usporedbe broja učenika između anketiranih škola.
47
Grafikon 8: Usporedba broja učenika u anketiranim osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Najveći broj, u omjeru od više od polovice anketiranih osnovnih i srednjih škola ima više od
300 učenika. Uzevši podatke u obzir, moguće je zaključiti da većina ispitanika radi u većim
školama odnosno školama većeg kapaciteta koje uz to zahtjevaju veći broj zaposlenika, što se
slaže s prethodnim pitanjem.
3) Usporedba županija
Autoričin anketni upitnik poslan je na 190 adresa e-pošte osnovnih te 190 srednjih škola iz
različitih djelova Hrvatske. Kako bi se dobio bolji prikaz strukture samog uzorka, slijedi
prikaz usporedbe županija anketiranih osoba.
Grafikon 9: Usporedba županija u anketiranim osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
48
Najveći broj anketiranih osnovnih škola dolazi iz Primorsko-goranske županije, dok najviše
srednjih škola dolazi iz Osječko-Baranjske te Dubrovačko-neretvanske županije.
4) Usporedba broja računala za nastavu
U nastavku, priložen je grafikon usporedbe broja računala koje posjeduju anketirane osnovne
i srednje škole u svrhu nastave.
Grafikon 10: Usporedba broja računala za nastavu u anketiranim osnovnim i srednjim
školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Najveći broj osnovnih škola, 46% odgovorilo je kako posjeduju više od 30 računala koja
koriste u svrhu nastave, dok u srednjim školama također više od pola ispitanika odnosno
53,34% pripada školama koje posjeduju više od 30 računala koje se koriste za nastavne svrhe.
5) Usporedba posjedovanja informatičke učionice
U nastavku, prikazana je usporedba osnovnih i srednjih škola koja se odnosi na posjedovanje
barem jedne opremljene informatičke učionice za nastavne svrhe, a grafikon je prikazan na
sljedećoj stranici.
49
Grafikon 11: Usporedba posjedovanja informatičke učionice u anketiranim osnovnim i
srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Na pitanje o informatičkoj učionici, odgovori za osnovne i srednje škole bili su orijentirani
samo prema jednom odgovoru u omjeru od 100% odnosno svi ispitanici su odgovorili da
posjeduju informatičku učionicu.
6) Usporedba broja zaposlenih informatičara
Grafikon 12 prikazuje usporedbu broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i
srednjim školama, a prikazan je u nastavku.
Grafikon 12: Usporedba broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i srednjim
školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
50
Gotovo sve ispitane osnovne škole, 94% imaju zaposlena 1 do 3 informatičara, dok je u
srednjim školama taj odgovor također prevladao s 73,33%. U slučaju srednjih škola, jedna
škola ima zaposlenih više od 6 informatičara za razliku od anketiranih osnovnih škola od
kojih ni jedna nije odabrala to kao odgovor. Prema ostalim dostupnim odgovorima, škola s
više od 6 zaposlenih informatičara se nalazi u Zagrebačkoj županiji te spada u veće škole s
više od 300 učenika i više od 40 zaposlenika.
7) Usporedba učestalosti informatičke edukacije za zaposlenike škole
Sljedeći grafikon prikazuje učestalost edukacije za zaposlenike koja za svrhu ima pružanje
znanja upravljanja informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i služenje informatičkim
rješenjima za potporu podučavanju i poslovanju škole.
Grafikon 13: Usporedba učestalosti informatičke edukacije u anketiranim osnovnim i
srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje u najvećem omjeru provodi
34,50% anketiranih srednjih škola, dok u se u 42% osnovnih škola takva vrsta edukacije
provodi jednom godišnje, no više puta godišnje je također vrlo čest odgovor s 36% odgovora.
Ukupno 4% osnovnih škola te 6,89% srednjih škola nikada ne provodi informatičku edukaciju
za svoje zaposlenike.
51
8) Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja
Internetski sadržaji se koriste za različite svrhe, a u školama se najčešće koriste kao pomoć u
edukaciji ili za olakšavanje poslovnih zadataka. U nastavku, prikazan je grafikon na kojemu
se može vidjeti za koje poslove internet koriste osnovne, a za koje srednje škole.
Grafikon 14: Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja u anketiranim osnovnim i
srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Osnovne škole u omjeru od 88% najčešće koristi internet kao pomoć u nastavi, što je također i
najčešći odabir za 96,66% anketiranih srednjih škola. Ostali odgovori su odabirani u
jednakom omjeru za srednje i osnovne škole. Nakon pomoći u nastavi, sljedeći najčešći
odabir je komunikacija s roditeljima i učenicima, zatim komunikacija s poslovnim partnerima,
edukacija zaposlenika te posljednje razmjena znanja s drugim školama.
9) Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima i roditeljima učenika
Sljedeći grafikon prikazuje najčešće načine komunikacije s učenicima škole te njihovim
roditeljima u anketiranim osnovnim i srednjim školama.
52
Grafikon 15: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima škole i roditeljima u
anketiranim osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Najčešći način komunikacije s roditeljima učenika za 58% anketiranih osnovnih i 50%
srednjih škola je osobna komunikacija. Za srednje škole, komunikacija putem interneta je
korištena u jednakom omjeru kao i telefonska komunikacija, dok za osnovne škole internetska
komunikacija prevladava.
10) Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima
Grafikon u nastavku prikazuje najčešće načine komunikacije s poslovnim partnerima u
osnovnim i srednjim školama te usporedbu navedenog.
Grafikon 16: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima u
anketiranim osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
53
Prema 80% anketiranih srednjih škola, najčešći način komunikacije s poslovnim partnerima je
putem interneta, kao i osnovnim školama, no u nešto manjem omjeru od 65,30% gdje veliku
ulogu u komunikaciji i dalje zauzima telefonska komunikacija (32,65%). U osnovnim, kao i u
srednjim školama, telefaks više nije uobičajeno niti često sredstvo komunikacije te se kao
takav često ne koristi niti u jednoj anketiranoj školi.
11) Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju
Usporedbu odgovora o učestalosti korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju
moguće je vidjeti iz grafikona koji slijedi.
Grafikon 17: Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju u u anketiranim
osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Na pitanje o korištenju interneta za pristup obrazovnom sadržaju, u najvećoj se mjeri
odgovaralo s vrlo često, s 79,16% osnovnih škola te 86,70% srednjih škola. Povremeno
korištenje interneta za pristup obrazovnom sadržaju je drugi odabir osnovnih i srednjih škola,
dok je jedna srednja škola odabrala odgovor rijetko za razliku od osnovnih škola kod kojih taj
odgovor nije dobio niti jedan odabir. Niti jedna osnovna ni srednja škola nije odabrala
odgovor nikada.
54
12) Usporedba korištenja računala u svrhu nastavnih pomagala
Na pitanje o korištenju računala kao nastavnih pomagala, bilo je moguće odabrati skupinu
predmeta u kojima se ona koriste najčešće. Grafikon 18 prikazan u nastavku prikazuje
usporedbu nastavnih predmeta u kojima se koriste računala u osnovnim i srednjim školama.
Grafikon 18: Usporedba korištenja računala kao nastavnih pomagala u anketiranim osnovnim
i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Anketirane osnovne i srednje škole najčešće koriste računala za predmet informatike te
tehničke kulture s 59,18% osnovnih škola i 63,33% srednjih škola, zatim za hrvatski jezik,
geografiju i povijest, skup predmeta biologije, kemije, fizike i matematike te ostale predmete
u manjoj mjeri.
13) Usporedba najčešćih tehnologija korištenih u sklopu nastave
U pitanju o tehnologijama korištenim za nastavne potrebe dano je više odabira te su ispitanici
morali odabrati koju najčešće koriste. Po prikazanom grafikonu koji slijedi moguće je vidjeti
usporedbu rezultata za osnovne i srednje škole.
55
Grafikon 19: Usporedba korištenja različitih tehnologija za nastavne svrhe u anketiranim
osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Najčešća tehnologija koja se koristi su računala, u omjeru od 94% za osnovne te 100% za
srednje škole. Anketirane škole u jednakom omjeru koriste projektor koji je sljedeći po
učestalosti korištenja, zatim e-Dnevnik, pametne ploče te tablet računala. Pametne ploče se
češće koriste u srednjim školama, s ukupno 40% odabira. Korištenje videokonferencija i
internet prijenosa prevladava u većem broju srednjih škola, dok se u osnovnim rijeđe koriste.
14) Usporedba korištenja obrazovnih sustava u osnovnim i srednjim školama
Osnovnim i srednjim školama su na raspolaganju različiti sustavi, a na priloženom grafikonu
koji slijedi moguće je vidjeti usporedbu sustava koji se koriste u anketiranim školama.
Grafikon 20: Usporedba korištenja obrazovnih sustava i usluga u anketiranim osnovnim i
srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
56
Većina škola odnosno 89,9% osnovnih i 81,48% srednjih koriste sustav HUSO, dok se u
manjoj mjeri koristi CMS za škole. Jedna osnovna škola je uključena u projekt e-Otoci, dok
niti jedna srednja škola nije uključena u navedeni projekt.
15) Usporedba stavova o preprekama informatizaciji nastave u školama
U sljedećem grafikonu prikazana je usporedba stavova o preprekama informatizaciji nastave
ispitanika anketiranih osnovnih i srednjih škola.
Grafikon 21: Usporedba stavova o preprekama provedbi informatizacije anketiranih osnovnih
i srednjih škola
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Stavovi anketiranih škola o preprekama informatizaciji obrazovnog sustava u Hrvatskoj daju
gotovo jednake rezultate za osnovne i srednje škole. Anketirani ispitanici osnovnih i srednjih
škola se slažu da je manjak financijskih sredstava za opremanje informatičkih učionica
osnovna prepreka procesu informatizacije. Vidljivo je podudaranje u gotovo svim stavovima,
od nedovoljne informatičke pismenosti nastavnika i nespremnosti na promjene do nedovoljne
podrške Ministarstva obrazovanja. Razlika je prisutna pri odgovoru neriješena osnovna
pitanja za funkcioniranje škola koji su u većoj mjeri birale osnovne škole s 19 u usporedbi s
11 odabira za srednje škole.
57
16) Usporedba stavova o prednostima u poslovanju
U sljedećem grafikonu prikazana je usporedba rezultata odgovora anketnog upitnika na
pitanje o prednostima koje IKT imaju u poslovanju.
Grafikon 22: Usporedba stavova o primjeni IKT u poslovanju u anketiranim osnovnim i
srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Pri prednostima u poslovanju, najveća prednost za anketirane škole je jednostavniji pristup
bazama podataka i svim željenim informacijama, s 80% odabira osnovnih te 85,71% srednjih
škola. Olakšana komunkacija s poslovnim partnerima i dobavljačima je veća prednost za
srednje škole, dok osnovne većom prednosti smatraju uštedu vremena u nastavi i poslovanju.
17) Usporedba stavova o prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima
Prema grafikonu koji je prikazan na sljedećoj stranici moguće je isčitati stavove ispitanika o
prednostima primjene IKT u podučavanju i za ostale nastavne svrhe.
58
Grafikon 23: Usporedba stavova o prednostima upotrebe IKT u nastavi u anketiranim
osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
Od ponuđenih prednosti primjene IKT u nastavnim procesima, najveća prednost za 89,79%
osnovnih i 96,55% srednjih škola je približavanje nastavnih sadržaja učenicima kroz
primjenu multimedije i interaktivnosti. Jačanje motivacije i produktivnosti učenika je drugi po
redu najčešći odabir anketiranih osnovnih i srednjih škola. Za srednje škole, ubrzavanje
procesa učenja i stvaranje individualiziranog nastavnog programa za učenike ima jednaku
važnost, dok ubrzavanje procesa učenja za 59,18% osnovnih ipak prevladava po važnosti.
18) Projekt e-Škole
Posljednji grafikon prikazuje usporedbu stavova anketiranih ispitanika osnovnih i srednjih
škola te njihovu podršku odnosno manjak iste za pilot projekt CARNet-a e-Škole.
Grafikon 24: Usporedba stavova projektu e-Škole u anketiranim osnovnim i srednjim školama
Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije
osnovnih i srednjih škola
59
Na pitanje o podršci novom pilot projektu e-Škole, 46% osnovnih te 44,82% srednjih škola
podržava projekt i žele se uključiti u njega dok je druga polovica već uključena u pilot projekt
što pokazuje veliku zainteresiranost i potrebu za uvođenjem IKT u obrazovni sustav kako bi
se olakšala nastava i poslovanje.
60
6. ZAKLJUČAK
Obrazovanje kao jedan od glavnih čimbenika napretka ima značajnu ulogu u društvu. Razvoj
nove generacije škola podrazumijeva razumijevanje potreba današnjih učenika, kao i
implementacija novih te efikasnijih načina poslovanja i upravljačke kulture u škole.
Informatizacija obrazovnog sustava u Hrvatskoj je počela 70-ih godina prošlog stoljeća, no
unatoč mnogim strategijama i incijativama kroz posljednja dva desetljeća, primjena
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim i srednjim školama je i
dalje na niskoj razini.
Informatizacija hrvatska škola ne znači samo nabavku hardvera i u skladu s tim informatičko
opremanje učionica i ureda, već je za njenu uspješnu implementaciju neophodna i stručna
pomoć pružena nastavnicima te ostalom osoblju škole. Tehnologija je alat uz čiju se pomoć
mogu postići bolji rezultati, no za adekvatnu upotrebu, potrebno je da osobe koje će se njom
koristiti posjeduju znanja o iskorištavanju svih njenih mogućnosti. Stoga je pri procesu
uvođenja novih tehnologija nužno na pravilan način obrazovati kadrove koji će se sami
koristiti navedenim tehnologijama.
Dosljedno provođenje projekata informatizacije obrazovnog sustava je ključ za suvremene
škole koje će svojim učenicima moći ponuditi obrazovanje sukladno njihovim potrebama i
potrebama tržišta rada, kao i obrazovanje koje ih čini kompetentnima za procese
cjeloživotnog obrazovanja. Nužan je organiziran i promišljen pristup kako bi se iskoristile sve
prednosti računala i novih tehnologija, kako u nastavnom aspektu škola kroz drugačije
približavanje nastavnih sadržaja učenicima, tako i u poslovnom aspektu škola kroz
jednostavnije vođenje administrativnih poslova, uštedu vremena u obavljanju navedenih
poslova i komunikaciji s poslovnim partnerima.
Prema analiziranim i uspoređenim odgovorima autorskog anketnog upitnika, moguće je
zaključiti kako se stavovi anketiranih osnovnih i srednjih škola podudaraju u gotovo svim
kategorijama s manjim odstupanjima što pokazuje kako je situacija primjene IKT u hrvatskim
školama vrlo slična, neovisno o stupnju obrazovanja koje nude i njihovoj veličini. Većina
ispitanika, koji su uključivali osoblje škole poput nastavnika te ravnatelja, je zainteresirano za
61
što češću upotrebu IKT u poslovanju i nastavi s obzirom da su vidljivi njeni pozitivni efekti
na sve segmente njihovog djelovanja.
Autorskim istraživanjem prikazanom u ovom diplomskom radu, analiziran je stupanj
informatizacije poslovnih i nastavnih procesa u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Sve
veći značaj korištenja IKT u organizaciji navedenih segmenata djelatnosti škola vidljivi su
kroz rezultate anketnog upitnika. Prema istraživanju, anketirane škole u najvećem omjeru
posjeduju više od 30 računala koja se koriste samo za nastavne svrhe. Također je prikazano
kako se internetski sadržaji vrlo često koriste u podučavanju, a za razliku od uobičajene
prakse posljednjih nekoliko desetljeća kada su se računala koristila isključivo u nastavi
predmeta informatike, istraživanje je prikazalo kako se danas računala u sve većem omjeru
koriste i za predmete poput hrvatskog i stranog jezika, povijesti i geografije. Osim za
podučavanje, IKT se sve češće koriste u organizaciji poslovanja te komunikaciji s poslovnim
partnerima i dobavljačima.
Ukoliko želimo stvoriti kvalitetno okruženje za podučavanje i učenje moramo neprestalno
ulagati u obrazovni sustav i njegov razvoj u cjelini. Utjecaj tehnologije na škole i cjelokupni
obrazovni sustav su višestruke zbog čega se ne treba zanemarivati njihova važnost već ih
prihvatiti kao alat modernog doba i iskoristiti sav potencijal koji one nude kao takve.
62
POPIS LITERATURE
Internet
1. „E-Croatia: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske“, 2000., Radna skupina predsjednika RH, <http://www.poslovniforum.hr/tp/strategija.asp>
2. „e-Dnevnik“, CARNet, 2014., <http://www.carnet.hr/e-dnevnik>
3. "e-Matica", CARNet, 2015., http://www.skole.hr/skole/eMatica>
4. "e-Upisi", CARNet, 2015., <http://www.skole.hr/skole/e-Upisi>
5. „Financiranje“; CARNet, 2015. <http://www.carnet.hr/e-
skole/o_projektu/financiranje>
6. „Internet usage in 2009 - Households and Individuals“, Eurostat, 2009.,
<http://ec.europa.eu/eurostat/documents/4168041/5945665/KS-QA-09-046-
EN.PDF/3fcb6ed2-5796-4d87-bfa7-4778dd77cbd5?version=1.0>
7. "Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje", Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2011. <http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2685>
8. „Operativni plan provedbe Programa e-Hrvatska 2007. za 2006. godinu“, 2006., Središnji državni ured za e-Hrvatsku,
<http://www.hakom.hr/userDocsImages/javnarasprava/rkazic/159/plan_provedbe_e-
Hrvatska_za_2006[1].pdf>
9. „Opis projekta“, CARNet, 2015., < http://www.carnet.hr/e-skole/opis_projekta>
10. „Ravnatelj škole – upravljanje – vođenje, Agencija za odgoj i obrazovanje, 2009., <http://www.azoo.hr/images/izdanja/Ravnatelj_skole-upravljanje-vodjenje_2009.pdf>
11. Strategija razvitka "Hrvatska u 21. stoljeću", CARNet, 2000., <http://cn.carnet.hr/arhiva/2000/20000505strategija/index.html>
12. „Što su e-Škole“, Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNet, 2015.,
<http://www.carnet.hr/e-skole/sto_su_e-skole>
13. Teaching and Learning International Survey: 2013., Europska komisija, 2014.,
<http://ec.europa.eu/education/library/reports/2014/talis_en.pdf>
63
14. „Utjecaj obrazovnih tehnologija na podučavanje, L. Kralj, Edupoint, 2008., <http://edupoint.carnet.hr/casopis/65/clanci/1.html>
Radovi
1. „Hrvatska na putu prema europskom informacijskom društvu: koraci prilagodbe“, I. Petrijevčanin Vuksanović, D. Boras, 2010
2. "e-Škole: Prijedlog informatizacije sustava školstva u RH", D. Kupres, T. Marković, Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNet, 2013.
3. „e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrelih škola za 21. st.“, Hrvatska akademska i istraživačka mreža –
CARNet, 2014.
4. „Teorijski modul – Upravljanje financijama, A.Labus, Č. Ružić, D. Blažeka, 2007., <http://www.ssmb.hr/libraries/0000/3923/teorijski_modul__FINANCIJSKO_UPRAVLJ
ANJE_-_lektorirano.pdf>
5. "The impact of ICT in schools - a landscape review", R. Condie, B. Munro, Quality in
Education Centre, University of Strathclyde, 2007.
<http://dera.ioe.ac.uk/1627/1/becta_2007_landscapeimpactreview_report.pdf>
6. „What Factors Support or Prevent Teachers from Using ICT in their Classrooms?“, M. Cox, C. Preston and K. Cox, King's College London, 1999., prijevod studentice,
<http://www.leeds.ac.uk/educol/documents/00001304.htm>
7. "Nastavnici i učenici u procesu informatizacije hrvatskog školstva", Zbornik radova drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija, V. Topolovec, Mrkonjić, Z. Vlašić, 1999.
8. „Računala u nastavi“, P. Radošević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013.
64
POPIS TABLICA
Tablica 1: Značajke škola prema stupnju digitalizacije ........................................................... 10
Tablica 2: Pozitivni i negativni faktori nastavničke primjene IKT u školama ......................... 12
Tablica 3: Razlika između obrazovnih sustava industrijskog i informacijskog društva .......... 16
Tablica 4: Struktura anketiranih osnovnih škola u broju i postotku ........................................ 29
Tablica 5: Struktura anketiranih srednjih škola u broju i postotku .......................................... 40
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1: Pristup internetu u kućanstvima .............................................................................. 8
Grafikon 2: Usporedba upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih i nastavnika EU ........................ 26
Grafikon 3: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama četvrtog i osmog razreda
hrvatskih i europskih osnovnih škola u 2011. .......................................................................... 27
Grafikon 4: Broj učenika na jedno računalo u osmom razredu europskih osnovnih škola ...... 28
Grafikon 5: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama trećih razreda srednjih škola
.................................................................................................................................................. 36
Grafikon 6: Brzina širokopojasnog prijenosa u hrvatskim i europskim srednjim školama ..... 39
Grafikon 7: Usporedba broja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama .............................. 46
Grafikon 8: Usporedba broja učenika u anketiranim osnovnim i srednjim školama ............... 47
Grafikon 9: Usporedba županija u anketiranim osnovnim i srednjim školama ....................... 47
Grafikon 10: Usporedba broja računala za nastavu u anketiranim osnovnim i srednjim
školama ..................................................................................................................................... 48
Grafikon 11: Usporedba posjedovanja informatičke učionice u anketiranim osnovnim i
srednjim školama ...................................................................................................................... 49
Grafikon 12: Usporedba broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i srednjim
školama ..................................................................................................................................... 49
Grafikon 13: Usporedba učestalosti informatičke edukacije u anketiranim osnovnim i
srednjim školama ...................................................................................................................... 50
Grafikon 14: Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja u anketiranim osnovnim i
srednjim školama ...................................................................................................................... 51
65
Grafikon 15: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima škole i roditeljima u
anketiranim osnovnim i srednjim školama ............................................................................... 52
Grafikon 16: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima u
anketiranim osnovnim i srednjim školama ............................................................................... 52
Grafikon 17: Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju u u anketiranim
osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 53
Grafikon 18: Usporedba korištenja računala kao nastavnih pomagala u anketiranim osnovnim
i srednjim školama ................................................................................................................... 54
Grafikon 19: Usporedba korištenja različitih tehnologija za nastavne svrhe u anketiranim
osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 55
Grafikon 20: Usporedba korištenja obrazovnih sustava i usluga u anketiranim osnovnim i
srednjim školama ...................................................................................................................... 55
Grafikon 21: Usporedba stavova o preprekama provedbi informatizacije anketiranih osnovnih
i srednjih škola ......................................................................................................................... 56
Grafikon 22: Usporedba stavova o primjeni IKT u poslovanju u anketiranim osnovnim i
srednjim školama ...................................................................................................................... 57
Grafikon 23: Usporedba stavova o prednostima upotrebe IKT u nastavi u anketiranim
osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 58
Grafikon 24: Usporedba stavova projektu e-Škole u anketiranim osnovnim i srednjim školama
.................................................................................................................................................. 58
66
66
top related