SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Iva Sveško

ANALIZA ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA I POSLOVNE

INFORMATIZACIJE U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Analiza elektroničkog poslovanja i poslovne informatizacije u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Elektroničko poslovanje

Mentor: prof. dr. sc. Zvonko Čapko

Student: univ. bacc. oec. Iva Sveško

Studijski smjer: Informatičko poslovanje

JMBAG: 0081132619

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. Predmet istraživanja ....................................................................................................... 2

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................... 2

1.3. Cilj istraživanja ............................................................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode ......................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ................................................................................................................. 3

2. INFORMATIZACIJA POSLOVNIH I NASTAVNIH PROCESA U HRVATSKIM

ŠKOLAMA ......................................................................................................................... 5

2.1. Perspektive uvođenja IKT u hrvatske škole ................................................................... 5

2.2. Strategije informatizacije obrazovnog sustava Republike Hrvatske od 2000. godine ... 6

2.3. E-Škole: Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj ............................... 8

2.4. Prednosti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju i nastavi

hrvatskih škola ...................................................................................................................... 12

2.4.1. Prednosti primjene IKT u poslovnim procesima škola ...................................... 13

2.4.2. Prednosti primjene IKT u obrazovnim procesima škola .................................... 16

2.5. Razlozi nedovoljne informatizacije hrvatskih škola ..................................................... 18

2.6. Razvoj potrebnih komponenti za razvoj e-Škola .......................................................... 21

2.6.1. Razvoj infrastrukture .......................................................................................... 23

2.6.2. Razvoj kadrova ................................................................................................... 24

3. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA OSNOVNIH ŠKOLA U REPUBLICI

HRVATSKOJ ................................................................................................................... 25

3.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim

školama ................................................................................................................................. 25

3.2. Analiza informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama .......................... 27

3.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i

informatizacije osnovnih škola putem anketnog upitnika .................................................... 29

3.3.1. Broj računala za potrebe nastave u osnovnim školama ...................................... 30

3.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u osnovnim školama ................................ 30

3.3.3. Broj zaposlenih informatičara u osnovnim školama .......................................... 31

3.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u osnovnim školama ................ 31

3.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe u osnovnim školama ........ 31

3.3.6. Komunikacija osnovnih škola s učenicima i roditeljima učenika ...................... 32

3.3.7. Komunikacija osnovnih škola s poslovnim partnerima ..................................... 32

3.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u osnovnim školama ......................... 32

3.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u osnovnoškolskim predmetima . 33

3.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave u osnovnim školama .......................... 33

3.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u osnovnim školama ............................ 33

3.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u osnovnim školama ...................................... 34

3.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju osnovnih škola ....................................... 34

3.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima osnovnih škola ....................... 34

3.3.15. Stav osnovnih škola o projektu e-Škole ............................................................. 35

4. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA SREDNJIH ŠKOLA U REPUBLICI

HRVATSKOJ ................................................................................................................... 36

4.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u srednjim

školama ................................................................................................................................. 36

4.2. Analiza postojeće informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama .......... 38

4.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i

informatizacije srednjih škola putem anketnog upitnika ...................................................... 39

4.3.1. Broj računala za potrebe nastave u srednjim školama ....................................... 41

4.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u srednjim školama .................................. 41

4.3.3. Broj zaposlenih informatičara u srednjim školama ............................................ 41

4.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u srednjim školama .................. 41

4.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe srednjih škola .................. 42

4.3.6. Komunikacija srednjih školas učenicima i roditeljima učenika ......................... 42

4.3.7. Komunikacija srednjih škola s poslovnim partnerima ....................................... 42

4.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u srednjim školama ........................... 43

4.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u srednjoškolskim predmetima ... 43

4.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave srednjih škola ..................................... 43

4.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u srednjim školama .............................. 44

4.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u srednjim školama ........................................ 44

4.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju srednjih škola ......................................... 44

4.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima srednjih škola ......................... 45

4.3.15. Stav srednjih škola o projektu e-Škole ............................................................... 45

5. USPOREDBA REZULTATA ANKETNOG UPITNIKA OSNOVNIH I SREDNJIH

ŠKOLA ............................................................................................................................. 46

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 60

POPIS LITERATURE ...................................................................................................... 62

POPIS TABLICA .............................................................................................................. 64

POPIS GRAFIKONA ....................................................................................................... 64

1

1. UVOD

Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) kroz vrijeme dobivaju sve više na važnosti,

a njihov utjecaj na sve segmente društva je velik te postaje sve veći. Informacijsko-

komunikacijske tehnologije su postale baza razvoja te su prepoznate kao ključ uspjeha i

napretka, a njihov utjecaj na olakšavanje procesa u poslovanju je sve veći zbog čega

elektroničko poslovanje postaje sve važnije kroz vrijeme. Cjelokupno društvo korača prema

digitalizaciji, a informatizacija se uključuje u gotovo sve strategije i programe čija je osnovna

zadaća upravo razvoj i stvaranje informacijskog društva. Međutim, zaostajanje Hrvatske u

tom procesu je primjetno u mnogo segmenata, a jedan od primjera je obrazovni sektor.

Prihvaćanje konstantnih promjena je osnovni čimbenik stvaranja modernog informacijski i

informatički orijentiranog društva u kojem su glavni resursi informacija i znanje. Obrazovni

sustav je stoga ključan u generiranju promjena i informatički pismenih pojedinaca koji će

stvarati budućnost te koji će biti obrazovani u skladu s praksom suvremenog digitalnog svijeta

i ekonomije. No, hrvatski obrazovni sustav je zastarjeo te teško prihvaća i provodi promjene.

Prioritet razvoja e-škola je uvođenje tih principa u hrvatski obrazovni sustav, uz neophodnu

digitalizaciju samog poslovanja škola odnosno njihovog upravljanja kroz aplikacije za

pohranu podataka i nabavu resursa s krajnjim rezultatom smanjenja troškova i vremena za

navedene aktivnosti.

Kroz rad će se prikazati trenutna situacija primjene elektroničkog poslovanja i informacijsko-

komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, strategije projekta

digitalizacije školstva i perspektive budućeg razvoja Hrvatske kao zemlje znanja s modernim

obrazovnim sustavom te organiziranim i efikasno upravljanim školama.

U ovom dijelu prikazati će se analiza predmeta istraživanja, radna hipoteza, kao i pomoćne

hipoteze, cilj istraživanja, znanstvene metode te struktura cjelokupnog rada.

2

1.1. Predmet istraživanja

Informatizacija obrazovanja je dugoročna strategija školstva, kako u Hrvatskoj, tako i u

cijelom svijetu. Kako bi se ona uspješno provela potrebna je spremnost na velike promjene.

Stukturalne promjene poput informatizacije obrazovanja zahtjevaju mnogo vremena i velike

novčane investicije zbog čega u Hrvatskoj samo pokretanje takvih promjena traje godinama.

No, sustavne reforme poput informatizacije obrazovanja ne prestaju samom implementacijom

infrastrukture i promjenom oblika nastave i njenih programa. To je neprekidni proces

prilagođavanja novim izazovima doba čije su glavne odlike nestalnost, promjena te stalni

dotok novih informacija i rješenja.

Predmet istraživanja rada je elektroničko poslovanje i informatička opremljenost hrvatskih

osnovnih i srednjih škola te spremnost hrvatskih nositelja obrazovanja na velike reforme na

razini cjelokupnog sustava.

Objekt istraživanja su osnovne i srednje škole u Hrvatskoj te postojeća situacija primjene

informacijsko-komunikacijskih tehnologija te budućnost obrazovanja u Hrvatskoj kroz

primjenu navedenih tehnologija.

1.2. Radna hipoteza

Radna hipoteza koja će se namjerava dokazati ovim radom glasi: Primjena i implementacija

informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju osnovnih i srednjih škola u

Hrvatskoj te informatičko i informacijsko opismjenjavanje učenika i nastavnika su ključne

komponente razvoja efikasno upravljanih škola te kvalitetnog obrazovnog sustava spremnog

na daljnje promjene i unaprijeđivanje.

Ovako postavljena radna hipoteza implicira sljedeće pomoćne hipoteze.

1.) Implementacija hardvera i infrastrukture, stvaranje novog nastavnog programa te

educiranje zaposlenika odnosno nastavnika su tri ključne komponente informatičke

reforme obrazovanja

3

2.) Implementacija mentaliteta stalnog učenja, promjena i svladavanja novih vještina je

korak prema društvu koje je spremno na promjene bez velikog otpora i

unaprijeđivanje cjelokupnog sustava

3.) Kroz korištenje aplikacija za unaprijeđivanje rukovođenja školama znatno se smanjuju

troškovi i štedi vrijeme te povećava učinkovitost samog poslovanja škola

1.3. Cilj istraživanja

Na temelju definiranog predmeta i objekta istraživanja te radne i pomoćnih hipoteza definiran

je i cilj istraživanja odnosno njegova svrha. Cilj istraživanja je prikazati stupanj

informatiziranosti hrvatskih osnovnih i srednjih škola kroz anketni upitnik odnosno izravno

kontaktiranje. Rad sadrži analizu trenutne situacije informatiziranosti poslovanja hrvatskih

škola, no i sve potencijale za budući razvoj načina obrazovanja i poslovanja škola u

Hrvatskoj. U radu će se također prikazati dosadašnji tijek razvoja hrvatske obrazovne

strategije te dati pregled svih elemenata nužnih za provođenje strategije informatizacije

školstva u Hrvatskoj.

1.4. Znanstvene metode

Znanstvene metode na kojima se bazira istraživanje su induktivna i deduktivna metoda,

metoda analize i sinteze, metoda dokazivanja, metoda kompiliranja i anketna metoda na kojoj

se bazira istraživački dio rada u kojem su anketirane hrvatske osnovne i srednje škole.

1.5. Struktura rada

Rad je podijeljen u šest dijelova. Kroz navedene dijelove koji obuhvaćaju uvod te zaključak

razrađena su poglavlja koja se odnose na primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija

i elektroničkog poslovanja u hrvatskim školama.

4

U uvodnom dijelu postavljen je predmet, cilj i radna hipoteza rada, kao i znanstvene metode

te struktura rada. Uvodom se približava problematika istraživanja rada te se pružaju opće i

osnovne informacije o predmetu istraživanja.

U drugom dijelu rada se daje detaljniji uvid u informatizaciju poslovnih i nastavnih procesa u

hrvatskim školama s naglaskom na prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj

kroz strategiju E-Škole. Ovim dijelom se žele istaknuti sve komponente potrebne za izvršenje

prijedloga, kao i prednosti i nedostatke informatizacije nastave i poslovanja hrvatskih škola.

U trećem dijelu prikazuje informatizacija obrazovanja i primjena informacijsko-

komunikacijskih tehnologija u osnovnim školama te se analizira trenutna situacija primjene

IKT kroz rezultate anketnog upitnika.

Četvrti dio fokus stavlja na srednje škole i trenutnu situaciju njihove informatičke

opremljenosti, kao i stupanj upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije te se

prikazuju rezultati anketnog istraživanja.

U petom dijelu se prikazuje usporedba rezultata anketnog upitnika osnovnih i srednjih škola

kojom se želi prikazati razlika sadašnjeg stanja informatizacije i spremnosti na buduće

promjene u dva različita stupnja obrazovanja.

U šestom i posljednjem dijelu odnosno zaključku se rezimiraju rezultati istraživanja te se

prikazuje sinteza zaključaka svih dijelova rada.

Pri izradi rada korišteno je više izvora informacija odnosno proučavanje domaće i inozemne

literature, elektroničkih publikacija, postojećih istraživanja i sva literatura dostupna na

internetu.

5

2. INFORMATIZACIJA POSLOVNIH I NASTAVNIH

PROCESA U HRVATSKIM ŠKOLAMA

Uvođenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanje dotiče sve njegove

elemente, od načina prezentiranja nastavnog sadržaja, učenja te rukovođenja školama.

Osnovni cilj provođenja reforme obrazovanja u smjeru njegove informatizacije je stvaranje

društva znanja. Da bi se to ostvarilo sustav mora omogućiti suvremeno i kvalitetno

obrazovanje te promicati razvoj kompetentnih i istraživački nastrojenih učenika kroz

korištenje multimedijalnih i interaktivnih sadržaja koji promiču intelektualne i socijalne

sposobnosti.

2.1. Perspektive uvođenja IKT u hrvatske škole

Kako bi dosegli stupanj razvijenosti sukladan modernom društvu, potrebno je integrirati

informatičke procese u sve dijelove obrazovnog sustava te osuvremeniti nastavne programe i

uskladiti ih s aktualnim i modernim tehnologijama. Za stvaranje konkurentnog i kvalitetnog

obrazovnog sustava je nužno prihvatiti nove načine nastave i prezentiranja nastavnog sadržaja

s obzirom da je iz dosadašnje prakse moguće zaključiti da klasični oblici nastave u školama

više nisu dovoljni.

Nameće se važnost obnavljanja infrastrukture te prvenstveno stvaranja novih nastavnih

programa i edukacije nastavnika. Sinteza te tri komponente je ključna za razvoj nove

generacije učenika željnih znanja koji su spremni za moderni obrazovni sustav i tržište rada.

Također, od iznimne je važnosti osuvremeniti poslovanje škola koje i dalje koriste zastarjele

načine poslovanja za što se predviđaju velike financijske i vremenske uštede, kao i uštede

kapaciteta za pohranu podataka.

Proces informatizacije hrvatskog obrazovanja ozbiljnije je krenuo krajem devedesetih godina

nabavkom opreme i informatičkim opremanjem učionica hrvatskih osnovnih i srednjih škola,

a od tada se taj proces provodi postepeno i vrlo sporo, prvenstveno zbog nedostatka

financijskih sredstava.

6

U Hrvatskoj se važnost informatizacije obrazovanja prepoznao relativno rano te je u periodu

od 2000. godine do danas izdano više službenih dokumenata odnosno strategija, strateških

planova i projekata od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), Središnjeg

državnog ureda za e-Hrvatsku, Uprave za e-Hrvatsku, radnih skupina Predsjedništva i ostalih

kojima je osnovni cilj bilo unaprijeđenje sustava obrazovanja sa svim njegovim segmentima.

U nastavku će biti prikazani neki od najvažnijih planova i stratgija uključujući njihove

najosnovnije komponente i zaključke.

2.2. Strategije informatizacije obrazovnog sustava Republike Hrvatske od

2000. godine

U dokumentu pod nazivom E-Croatia: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske iz 2000.

godine koja je napravljena kao prilog za Strategiju razvitka Republike Hrvatske Hrvatska u

21. stoljeću su se postavili osnovni principi na kojima se planiralo graditi informatičko

društvo, od izgradnje informacijsko-komunikacijske infrastrukture do obrazovanja samih

građana i svih onih uključenih u proces. Unatoč i prijašnjim naporima da se projekt

informatizacije Hrvatske provede na više razina javnog djelovanja, a tako i u sustavu

obrazovanja, praksa je pokazala da se u tome nije uspjelo. Prema navedenom prijedlogu

strategije informatizacije Hrvatske: „Institucije vlasti nisu shvaćale presudni utjecaj

informacijske tehnologije na gospodarsku i demokratsku budućnost zemlje; državna uprava

na ovom području nije organizirana i ne obavlja potrebne upravne poslove; investicije u

opremu već se nekoliko godina neprestano smanjuju.“(Radna skupina predsjednika

Republike, 2000:3.). Time se među ostalim htjelo istaknuti nedostatke provedbe dotadašnjih

strategija i projekata koji su uključivali informatizaciju Hrvatske, a cjelokupnom strategijom

se nastojalo istaknuti u kojim pogledima će hrvatsko društvo napredovati ukoliko se buduće

strategije budu uspješno provodile, kao i kvalitetni načini provedbe tog procesa.

Programom e-Hrvatska 2007. koji se temeljio na europskom projektu pod nazivom e-Europe

2005. je ponovno naglašena važnost implementacije informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u sve segmente društva, od zdravstva, pravosuđa, poslovanja do obrazovanja i

javne uprave. Programom e-Hrvatske je definiran i podsegment e-Obrazovanje za 2006.

godinu prema kojem „Informacijsko-komunikacijska tehnologija potiče kreiranje ekonomskih

i socijalnih mreža pojedinaca i zajednica. Hrvatski školski web prostor i Hrvatski sustav za

7

e-obrazovanje logičan su korak prema uspostavi informacijske infrastrukture obrazovne i

akademske zajednice u Republici Hrvatskoj.“ (Središnji državni ured za e-Hrvatsku,

2006:42.). Dakle, navedenim programom koji je stvoren od strane Središnjeg državnog ureda

za e-Hrvatsku odnosno s državnog i institucionalnog nivoa je postavljen konačni temelj za

implementaciju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u sve pore društva i javne uprave.

Tim programom su se definirala područja koje će biti obuhvaćena informatizacijom te se

detaljnije prikazalo na koji način ju provesti i kako stvoriti prikladno okruženje za obavljanje

elektroničkog poslovanja. Kao ključni čimbenik za stvaranje e-Hrvatske je naveden pristup

širokopojasnom internetu (engl. Broadband Internet access) na području cijele države, kao i

zabačenih područja poput brdsko-planinskih područja, područja posebne državne skrbi i otoka

čime bi se povezala navedena područja s ostatkom Hrvatske kroz umreženu infrastrukturu i

internetsko pristupanje dostupnim uslugama. Širokopojasnost je najbitniji faktor stvaranja

učinkovitijeg sustava kroz primjenu principa elektroničkog poslovanja i digitalizacije u svim

sektorima poput elektroničkog zdravstva, elektroničke javne uprave, elektroničkog poslovanja

i elektroničkog učenja odnosno obrazovanja te na taj način označava prijelaz Hrvatske u

suvremeno društvo u skladu s trendovima.

Internet je postao velikim dijelom ljudskih života uključujući poslovanje, obrazovanje, razne

osobne potrebe i korištenje za pristup informacijama i društvenu uključenost. Istraživanjem

Eurostata o korištenju interneta od strane domaćinstava i individualnih korisnika za 2009.

godinu detaljnije je analizirana struktura korisnika prema njihovim karakteristikama, kao i

broj korisnika koji posjeduje pristup širokopojasnom internetu. Navedene statistike su

prikazale kako se 2009. godine broj korisnika s pristupom širokopojasnom internetu povećao

na polovicu europskih kućanstava, a najviše se internetom koriste visokoobrazovane osobe od

16-24 godina (Eurostat,2009:2.).

S obzirom da broj korisnika interneta u svijetu raste, taj trend je prisutan u Hrvatskoj, no u

nedovoljno velikom obujmu. Prema posljednjem istraživanju Eurostata iz 2014. godine

Hrvatska zaostaje u odnosu na europske zemlje te se prema pristupu internetu u kućanstvima

nalazi među najgore rangiranim državama.

8

Sljedeći grafikon prikazuje pristup internetu u kućanstvima te direktnu usporedbu između

2008. i 2013. godine.

Grafikon 1: Pristup internetu u kućanstvima

Izvor: Prilagodila autorica prema„Pristup internetu u kućanstvima“, Eurostat, 2014.,

Dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php/Information_society_

statistics __households_and_individuals/hr

Iz prikazanog grafikona je vidljivo kako je Hrvatska po pristupu internetu u kućanstvima

jednaka s Ciprom i Litvom te da se nalazi na dnu ljestvice. Nedovoljna digitaliziranost

hrvatskog društva je dakle prisutna na svim razinama, kako na razini individualnih korisnika,

tako i na razini cjelokupnog institucionalnog sustava. Informatizacija je glavna komponenta

stvaranja društva znanja koje barata informacijama na pravilan način zbog čega je nužno

konačno pokrenuti cijelu društvenu strukturu u tom smjeru.

2.3. E-Škole: Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj

Svi dosadašnji problemi hrvatskog sustava obrazovanja i njegove različitosti s praksama

europskih i svjetskih društava te manjka spremnosti na implementaciju informatičkih procesa

koji bi poslužili kao osnova za tranformaciju u suvremeno društvo znanja su prepoznati u

strategijama koje su donošene u periodu od 2000. godine do 2015. Međutim, one nisu

provedene u skladu s planiranim te Hrvatska i dalje zaostaje u odnosu na druge zemlje što se

da zaključiti iz mnogo različitih izvora. „Ulaganje u informacijsko komunikacijske

9

tehnologije i obrazovanje trebalo biti jedan od prioriteta razvijenih zemalja. Spremnost

državnih tijela na reforme koje će biti kvalitetno potpomognute legislativnim i regulatornim

aktima, ključan su čimbenik za uspješnu implementaciju informacijsko komunikacijskih

tehnologija u obrazovni sustav te razvoj informacijskog društva. Većina dokumenata iz ovog

područja u Hrvatskoj je donesena u razdoblju od 2000-te do 2010-te, međutim, njihova

provedba najvećim se dijelom ne odvija sukladno terminskim planovima navedenim u

dokumentima (Petrijevčanin-Vuksanović i Boras, 2010:93.). Od iznimne je važnosti da se

projekt poput uvođenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanje provodi na

nivou cjelokupnog obrazovnog sustava bez iznimki i poštivajući rokove. Također je

neophodno da postoji potpora na nacionalnoj razini i da se postavi u kategoriju onih od

nacionalne važnosti kako bi se ostvario krajnji cilj njegove provedbe.

Najaktualniji projekt informatizacije hrvatskog obrazovnog sustava je projekt pod nazivom

„e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu

stvaranja digitalno zrelih škola za 21. st.“. Nositelj i pokretač navedenog projekta je Hrvatska

akademska i istraživačka mreža – CARNet, dok je CARNet-ovo nadležno i mjerodavno tijelo

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kojemu je nadležna Vlada RH. CARNet-vim

projektom informatizacije i digitalizacije hrvatskog obrazovnog sustava s naglaskom na

osnovne i srednje škole „e-Škole“ se namjerava provesti cjelovita informatizacija školskih

poslovnih i nastavnih procesa, a definiran je kao „strukturni projekt razvoja digitalno zrelih

škola koji je pokrenuo CARNet. Takav razvoj podrazumijeva nacionalnu implementaciju

dosadašnjih pilot projekata kao što su e-Dnevnik, Škole 2.0, Nikola Tesla portal i drugi u dva

ključna područja:

· Informatizacija poslovnih i nastavnih procesa

· Primjena IKT-a u obrazovanju“ (CARNet, 2015.)

Projektom se namjerava razviti „nekoliko bitnih komponenata uključujući spajanje škola na

brzi i ultra-brzi Internet, izgradnja lokalnih mreža u školama, razvoj e-usluga za poslovne i

nastavne procese, primjena IKT-a u nastavi, digitalizacija obrazovnih sadržaja, nabava

potrebne IKT opreme za škole i nastavnike, te obrazovanje i podrška svim sudionicima

uključenima u proces informatizacije škola.“ (Kupres i Marković, 2013:6.). Dakle, postoji

mnogo segmenata na koje će utjecati projekt informatizacije škola.

10

Prema podacima preuzetima sa službene stranice CARNeta, projekt e-Škole će se provoditi u

dvije faze, odnosno kroz dva projekta. Prva faza pilot projekta će se provoditi u trajanju od

2015.-2017. godine u financijskom opsegu od 40.000.000 eura tj. 300.000.000 kuna te će

obuhvatiti 150 škola na području RH. Druga faza, veliki projekt će se odvijati od 2019.-2022.

te planira obuhvatiti 60% ukupnog broja osnovnih i srednjih škola u RH. (CARNet, 2015.).

Riječ je o velikom projektu koji se planira provesti kroz sljedeće desetljeće, a sve u svrhu

stvaranja digitalno zrelih škola koje će svoj obrazovni odnosno nastavni te poslovni aspekt

bazirati na korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Digitalna zrelost se pritom definira kao „spremnost škole i cijelog obrazovnog sustava na

prihvaćanje i iskorištavanje potencijala informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u

podršci unapređenju nastavnih i poslovnih procesa u školama i školskom sustavu.“ (Kupres i

Marković, 2013:5.). Shvaćajući potrebu za sveobuhvatnom digitalizacijom škola i obrazovnog

sustava CARNet je ovaj projekt pokrenuo kako bi se započeo dugoročni proces kojem je

konačni cilj postizanje digitalne zrelosti škola.

Razvoj digitalizacije škola se može podijeliti na etape, od početnog do stadija zrelosti. U

nastavku je priložen sistematski pregled osnovnih značajki škola prema stupnju njihove

digitalne zrelosti.

Tablica 1: Značajke škola prema stupnju digitalizacije

Digitalne početnice Digitalno osnažene Digitalno sposobne Digitalno zrele

Škole koje zaziru od

uporabe IKT-a

Škole bez sustavnog

pristupa IKT-a,

pojedinačna uporaba

moguća od strane

intrinzično

motiviranih

nastavnika

Sustavan pristup

uporabi IKT-a, s

ograničenim

resursima i bez

podrške šire

zajednice

Sustavan pristup

uporabi IKT-a u

podržavajućem

okružju s adekvatnim

sredstvima

Izvor: „Digitalna zrelost škola“, CARNet, 2014., Dostupno na: http://www.carnet.hr/

e-skole/digitalna_zrelost

11

Digitalno zrele škole od početnica razlikuje upotreba IKT kroz adekvatnu infrastrukturu,

pristup internetu te osoblje educirano za njeno korištenje.

Projekt e-Škole će se strateški provoditi na nacionalnoj razini, a škole sudionici će se opremiti

suvremenom tehnologijom za pomoć obavljanju poslovanja i nastave. Nastavnom osoblju,

kao i osoblju zaduženom za cjelokupno rukovođenje školama se planira osigurati neophodna

edukacija za optimalno i efikasno korištenje tehnologija i aplikacija koje će im biti dostupne.

Financijski obujam predviđen za provođenje projekta e-Škole je 143 milijuna eura kroz period

od 7 godina, a financirati će se iz strukturnih fondova Europske Unije te proračuna

nacionalnih i lokalnih jedinica. Predviđa se da će iznos sufinanciranja državnih jedinica biti

oko 15%, no detaljni financijski podaci kojima će se utvrditi konačni obujam sredstava uložen

u provedbu projekta će biti objavljeni tek nakon provedbe pilot projekta čime će se utvrditi

stopa financiranja strukturnih fondova, kao i stopa financiranja iz proračuna lokalnih tj.

državnih jedinica. e-Škole će koristiti dva strukturna fonda, Europski regionalni razvojni fond

(ERRF) te Europski socijalni fond (ESF) koji su predviđeni za financiranje obrazovnih

institucija i obrazovne infrastrukture. (CARNet, 2015.)

Projekt e-Škole koji će se provoditi na nacionalnoj razini će se razviti kroz implementaciju

ključnih faktora poput brzog interneta, mrežne infrastrukture, upotrebu IKT u poslovanju i

edukaciji itd. što se može prikazati u četiri međusobno ovisne komponente:

1. Razvoj e-usluga

2. Razvoj elektroničkog sadržaja

3. Razvoj infrastrukture

4. Razvoj ljudskih resursa i podrške na individualnoj i institucionalnoj razini (Hrvatska

akademska i istraživačka mreža – CARNet, 2014:2.)

Pod razvojem e-usluga se smatra stvaranje programskih rješenja za informatizaciju u školama,

a razvojem elektroničkog sadržaja odnosno nastavnog sadržaja u elektroničkom obliku bi se u

nastavne procese uključili i e-udžbenici koji bi smanjili troškove te olakšali postupak

kupovanja i nabavke udžbenika. Razvoj infrastrukture podrazumijeva nabavku računalne

infrastrukture te osiguravanje mrežne infrakstrukture kroz brz pristup internetu i svim

mrežnim sadržajima, dok razvoj ljudskih resursa znači osiguravanje kvalitetne i temeljite

edukacije te stvaranje digitalno kompetentnih nastavnika te rukovoditelja i osoblja škola na

svim razinama.

12

2.4. Prednosti primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u

poslovanju i nastavi hrvatskih škola

Mnoge su prednosti korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju,

neovisno o sektoru unutar kojeg neko poduzeće ili subjekt posluje. Prednosti primjene takvih

tehnologija su očite i u nastavnoj dimenziji te olakšavaju rad nastavnika i učenika.

Uvođenje suvremenih tehnoloških i programskih rješenja za olakšavanje rukovođenja

školama predstavlja velike prednosti u poslovanju škola poput povećavanja učinkovitosti

obavljanja poslovnih procesa obrazovnih institucija.

Postoje pozitivni i negativni faktori koji utječu na odluku o primjeni i stvarnu primjenu IKT

od strane nastavnika te su vidljivi u sljedećoj tablici.

Tablica 2: Pozitivni i negativni faktori nastavničke primjene IKT u školama

Pozitivni faktori Negativni faktori

Zanimljivija prezentacija nastavnog sadržaja Poteškoće u korištenju softvera/hardvera

Pomoć pri osmišljavanju novih te inovativnih

nastavnih sadržaja i projekata Potreba za većom tehničkom podrškom

Samopouzdanje pri korištenju IKT Nedovoljno vremena za korištenje IKT

Umrežavanje nastavnika i razmjena ideja Kontra-produktivno zbog nedovoljnih

tehničkih resursa

Izvor: Prilagodila studentica prema: “What Factors Support or Prevent Teachers from Using

ICT in their Classrooms?“, M. Cox, C. Preston and K. Cox, King's College London, 1999.,

Dostupno na: http://www.leeds.ac.uk/educol/documents/00001304.htm

Unatoč većinski pozitivnom kontekstu unutar kojeg se spominju IKT u školama, nastavnička

primjena istih je često popraćena negativnim faktorima. Kao što se može isčitati iz tablice,

pozitivni faktori nastavničke primjene vezani su za inovativnost, kvalitetnije učenje i

razmjenu znanja, dok se negativni faktori odnose na nedostatak stručne potpore i edukacije

što uvelike utječe na samopouzdanje nastavnika pri korištenju IKT.

13

Prema osnovnom nacrtu prijedloga e-Škole za cjelovitu informatizaciju nastavnih i poslovnih

procesa u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, provedba procesa informatizacije bi

trebalo povećati uspješnost hrvatskog obrazovnog sustava na svim razinama te rezultirati:

„1.) učinkovitim i transparentnim upravljanjem škole, smanjenim ukupnim sredstvima za

(objedinjenu) javnu nabavu, jednostavnim praćenjem kadrovske politike te brzom i

jednostavnom komunikacijom i razmjenom e-dokumenata između škole, njenih dionika i

osnivača,

2.) digitalno kompetentnim učenicima, s povećanom motivacijom za učenjem i nastavkom

školovanja, boljim ukupnim rezultatima, te konkurentnijima na tržištu radne snage nakon

završetka školovanja,

3.) digitalno kompetentnim nastavnicima osposobljenima pratiti napredak vlastite struke kroz

sve oblike stručnog e-obrazovanja i usavršavanja, pružati podršku samostalnom učenju i

razvoju kritičkih vještina kod (cjeloživotnih) učenika koji su u središtu nastavnog procesa, te

biti u korak s digitalnim svijetom u kojemu učenici velikim dijelom već žive.“ („e-Škole:

Prijedlog informatizacije školstva u Republici Hrvatskoj“, Hrvatska akademska i istraživačka

mreža – CARNet, 2014.). Prednosti primjene IKT su sveobuhvatne, uključujući nastavne i

obrazovne procese, s prednostima za sve strane uključene u procese, od učenika, do

nastavnika, ravnatelja te ostalih djelatnika škole.

2.4.1. Prednosti primjene IKT u poslovnim procesima škola

Primjena IKT u obrazovanju je izrazito važan segment informatizacije škola kojem se u

Republici Hrvatskoj još uvijek ne pridaje dovoljno pozornosti. Unatoč reformama kojima se

osim nastave nastoji osuvremeniti i poslovanje hrvatskih škola, one i dalje funkcioniraju na

ustaljenim principima.

Kvalitetan obrazovni sustav osim nastavne mora posjedovati i poslovnu kvalitetu koja se

očituje u razvijanju i njegovanju upravljačke odnosno korporativne kulture. Obrazovni

djelatnici su najvažniji čimbenici stvaranja upravljačke kulture kroz izravni utjecaj na

ostvarenje svih ciljeva obrazovne ustanove. Može se zaključiti da je: „ravnatelj ključni subjekt

o čijim sposobnostima i umijeću ovisi proces razvoja i kvalitete rada škole, što se u konačnici

reflektira kroz postignuća učenika. Njegove kompetencije imaju presudni značaj za kvalitetno

ostvarenje vizije, misije i ciljeva škole, a time i cjelokupnog nacionalnog obrazovanja.“

14

(Agencija za odgoj i obrazovanje, 2009:8). Međutim, čest je slučaj da obrazovni djelatnici

poput nastavnika teško prihvaćaju koncept cjeloživotnog obrazovanja te im, unatoč tome što

mogu biti izvrsni u svom polju, nedostaju osnovne tehnološke i menadžerske vještine nužne

za upravljanje institucijama poput škola.

Osnovna zadaća škola je njihova obrazovna funkcija odnosno stvaranje kvalitetnih i

obrazovanih novih generacija te, u skladu s time, poduzimanje svih potrebnih mjera za

uspješnost škole što uključuje profesionalno usavršavanje nastavnog osoblja, primjenu

inovativnih nastavničkih praksi, kao i implementaciju suvremenih tehnologija u nastavi i

administraciji.

U hrvatskom obrazovnom sustavu se kroz godine zanemarivala upravljačka komponenta

škola te uspješnost rukovođenja ravnatelja škola koji se mogu smatrati njihovim

menadžerima. Uspješno i efikasno vođenje škola podrazumijeva primjenu suvremenih

tehnologija koje će olakšati aktivnosti i posao djelatnika obrazovnih ustanova. Međutim, „sve

veća proračunska ograničenja utječu na početak procesa uvođenja tržišnih kriterija ponašanja i

u javni sektor (obrazovanje). Škole, kao neprofitne (netržišne) organizacije, u praksi djeluju

kao ustanove u čijem se funkcioniranju kombiniraju „tržišni“ i „netržišni“ kriteriji.“ (Labus,

Ružić i Blažeka, 2007:4.). Vidljivo je kako je u Hrvatskoj upravljačka autonomija škola i

dalje nedovoljno izražena zbog čega se hrvatski obrazovni sustav mora financijski oslanjati na

državu i na njene inicijative.

Članak 1. Zakona u ustanovama kazuje kako se djelatnost ustanova ne obavlja radi

ostvarivanja dobiti. Unatoč ograničenosti u financijskom smislu, škole imaju mogućnost

stjecanja dobiti kroz svoju djelatnost i aktivnosti koja se može investirati u daljnji napredak i

razvoj školskih procesa (NN 35/08). Na primjer, neke škole zbog prostornih i ostalih uvjeta

koje posjeduju imaju mogućnost ostvarivanja dobiti kroz davanje prostora u najam za

sportske aktivnosti ili obrazovanje grupa uključenih u cjeloživotno obrazovanje.

Primjena IKT u praksi europskih i svjetskih škola je pokazala velik doprinos olakšavanju

obavljanja administrativnih poslova škola. "IKT u školama predstavlja umrežavanje između

škola i unutar obrazovnog sektora te komunikaciju i povezanost prema eksternom svijetu kroz

Internet i Intranet. Umrežavanje ima mnoštvo pozitivnih strana za škole, uključujući lakšu i

kvalitetniju komunikaciju, centralno prikupljanje podataka i njihov nadzor, pristup

15

zajedničkim izvorima i informacija te standardizaciju administracijskih procesa." (Condie i

Munro, 2007:68). Digitalne tehnologije su utjecale na uloge i odgovornost rukovoditelja škola

na mnogo načina kroz promjenu njihovog funkcioniranja implementacijom održivih i

inovativnih tehnoloških rješenja.

Administrativno osoblje škole profitira od upotrebe IKT u svom dijelu poslovanja kroz

olakšavanje njihovih dnevnih aktivnosti koje uz pomoć programskih rješenja mogu obavljati

brže, jednostavnije i točnije. Programi za administraciju pomažu u financijskom dijelu posla,

održavanju komunikacije, sakupljanju podataka, procesiranju dokumenata i slično. Upotreba

IKT programa pomaže u rukovanju financijskih dokumenata škole, poput bilanci, plaća,

izvješća o auditu, podatke o učenicima, kao i podatke o evaluaciji škole.

Za obavljanje poslovnih djelatnosti, djelatnici škole imaju mogućnost upotrebe internetskih,

softverskih i hardverskih rješenja za potporu poslovanju. Koristeći Internet, djelatnici škole

imaju lakšu mogućnost komunikacije sa svojim učenicima i roditeljima učenika, kroz izravnu

komunikaciju putem e-maila, foruma, web stranice škole ili društvenih mreža. Također,

internetsko pretraživanje, komunikacija i upravljanje materijalima na Internetu poboljšava

poslovanje, te daje mogućnost za kvalitetnije upravljanje. Internet je stoga najdominantniji

faktor boljeg, bržeg i jeftinijeg pristupa administraciji i dnevnim zadacima menadžmenta

škole poput obrade, razmjene, pohrane i primanja informacija.

Hardver, uz Internet i razna softverska rješenja, olakšava procese u aministrativnim i

menadžerskim poslovima. Kompjuteri i ostala tehnolgija evoluiraju iz godine u godinu, a

njihovo konstantno napredovanje i razvoj predstavljaju priliku za poboljšavanje poslovanja

kroz nove mogućnosti koje nude. Kompjuteri se koriste za pohranu različitih dokumenata

administracije, učenika te ostalog osoblja čime se može provoditi evaluacija učenika i

zaposlenika odnosno uspješnost i efikasnost. Također, nove tehnologije poput pametnih ploča

i multimedijalnih projektora se koriste pri održavanju sastanaka, obučavanja osoblja, video

konferencije i prezentacije.

Menadžment škola nastoji koristiti različite softverske aplikacije u administrativnom aspektu

njihovog poslovanja. Najkorišteniji alati za potporu poslovanju i upravljanje podacima su

Microsoft Office alati, Word, Excel i PowerPoint, odnosno oni koji daju najviše mogućnosti u

svakodnevnom poslovanju.

16

2.4.2. Prednosti primjene IKT u obrazovnim procesima škola

Primjena IKT i suvremenih tehnologija jedna je od glavnih odlika informacijskog društva.

Osnovnu ulogu u stvaranju kompetentnih informacijski pismenih sudionika društva imaju

obrazovne ustanove kroz svoje nastavne sadržaje i programe. One predstavljaju ključan

čimbenik u približavanju Hrvatske prema informacijskom društvu s obzirom na njihovu

odgojno-obrazovnu funkciju. Pod informacijskim društvom se smatra: „ono društvo u kojem

postoji intenzivna proizvodnja i učinkovita distribucija informacija, i u kojem informacije

imaju bitan utjecaj na rad i gospodarske tokove, kao i na cjelokupan život ljudi.“ (Radovan,

2012:2.). Informacijska pismenost u širem smislu osnova je za razvoj takvog društva.

U sljedećoj tablici prikazana je razlika između obrazovnog sustava industrijskog i

informacijskog društva. Pritom su prikazane značajke nekih od procesa koji karakteriziraju

oba razdoblja.

Tablica 3: Razlika između obrazovnih sustava industrijskog i informacijskog društva

Industrijsko društvo Informacijsko društvo

Povremeno ocjenjivanje

Ispunjavanje sadržaja

Testiranje prema normama

Neautentično ocjenjivanje

Grupno formiranje sadržaja

Takmičarsko učenje

Učionice

Učitelj kao izlagač znanja

Memoriranje činjenica

Izolirane vještine čitanja

Knjige kao alati

Kontinuirano napredovanje

Učenje pomoću rezultata

Individualno testiranje

Ocjenjivanje prema izvođenju

Osobni planovi učenja

Kooperativno učenje

Centri za učenje

Učitelj kao trener ili pomagač u učenju

Razmišljanje i vještine u rješavanju problema

Vještine komuniciranja i pisanja

Napredne tehnologije kao alati

Izvor: Izradila i prilagodila autorica prema: Šehanović, Tatković i Žugaj, 2011:2.

Početkom 1990.-ih krenulo je razdoblje velikih društvenih promjena uzrokovanih

tehnološkim napretkom što je posljedično imalo utjecaj i na obrazovni sustav. Mnoge države

poput Hrvatske su trenutno u procesu mjenjanja formalnog obrazovanja i školskih ustanova

kako bi se one transformirale u dinamične sredine pogodne za prilagodbu promjenama.

17

Važnost IKT u potpori administrativnih funkcija je također bitan segment koji se smatra

velikom prednošću u olakšavanju posla i uštedi vremena nastavnika. „Računala omogućuju

značajnu redukciju mnogobrojnih administrativnih poslova, automatski bilježe vrijeme,

poslove i rezultate aktivnosti koje se pomoću njih obavljaju. Ekonomiziraju brojne poslove

koji se odnose na planiranje, organiziranje odgojno-obrazovnog rada, pripremanje materijala

za procjenu znanja i sposobnosti učenika kao i njihovo vrednovanje, analize napredovanja

učenika, nastavnika i ostalog školskog osoblja.“ (Radošević, 2013:17). Dakle, IKT u školama

ima utjecaj na nastavnike u okviru njihovog ukupnog obujma posla, uključujući planiranje,

pripremu nastavnih lekcija i administrativnoj funkciji njihovog posla, kao i način na koji su te

uloge koordinirane u širom kontekstu škole.

IKT imaju potencijal da obogate vještine učenika, da ih motiviraju i angažiraju u nastavi,

olakšaju proces prikazivanja nastavnih sadržaja učenicima i njihove primjene u praksi, kao i

da ojačaju nastavne procese i pomognu školama da se promijene način svog funkcioniranja.

Jedna od glavnih prednosti koje rezultiraju primjenom IKT je jednostavan i brz pristup

informacijama. Uz pomoć IKT, učenici mogu pretraživati e-knjige te mogu imati pristup

mnoštvu informacija, istraživanja i dodatne literature. Kritičko mišljenje i usmjerenost prema

obrazovanju kroz istraživanje su u porastu s rastom dostupnih informacija. IKT stoga

predstavlja moćno sredstvo za primjenu u obrazovne svrhe. IKT u obrazovanju znače mnogo i

za nastavnike koji kroz lakši pristup informacijama imaju priliku koristiti širok spektar

materijala za podučavanje.

Istraživanja o utjecaju IKT na škole i mišljenju učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika daju

pozitivne rezultate, s naglaskom na motivaciju učenika i nastavnika na mijenjanje uobičajenih

principa obrazovanja, a djelatnika i rukovoditelja škola na efikasniji rad i upravljanje

podacima.

Unatoč sve većoj važnosti i obujmu upotrebe IKT u školama, u Hrvatskoj još uvijek ne

postoji dovoljno literature koja obrađuje tu temu, kao niti konkretnih istraživanja percepcije

učenika, nastavnika i rukovoditelja o primjeni IKT. Međutim, u europskim zemljama su

provedena brojna istraživanja koja su prikazala načine na koji je IKT utjecala na sve

sudionike obrazovnog sustava. "Istraživanja o učinkovitosti administracije britanskih škola su

pokazala kako su centralizirani, kompjuterizirani sustavi za prikupljanje i raspolaganje

18

podacima dobar način poboljšavanja efikasnosti i smanjenja troškova. Također, smatra se da

internetska povezanost predstavlja poboljšani pristup nastavnim sadržajima, bolju

komunikaciju te da omogućuje sigurne načine pohrane povjerjivih podataka." (Condie i

Munro, 2007:7, Prijevod autorice).

Upotreba IKT od strane roditelja učenika ojačava vezu koju oni imaju sa školama, kroz

komunikaciju e-poštom koja rezultira jačom uključenošću roditelja u obrazovanje njihovog

djeteta u cjelosti. Primjenom IKT, učenici su u mogućnosti biti u toku s nastavnim

programom tijekom njihovog odsutstva iz škole, koristeći razne kurikularne izvore s

internetske stranice škole.

Umrežavanje škola primjenom interneta se pokazalo dobrim načinom potpore pri

administrativnim aktivnostima škole, prikupljanju i upravljanju podataka, izvještavanju i

komunikaciji s roditeljima, financijskom menadžmentu i razmjeni informacija između

zaposlenicima škole.

2.5. Razlozi nedovoljne informatizacije hrvatskih škola

Proces uvođenja IKT u hrvatske škole sustavno je započeo početkom ovog stoljeća, a

prvenstveno se očitovao u nabavci hardvera. Osnovni problemi dugogodišnje sporosti pri

uvođenju novih tehnologija su bili, te kada je riječ o njihiovom uvođenju na nacionalnom

nivou, visoke cijene novih softverskih i hardverskih rješenja, kao i nespremnost obrazovnih

djelatnika na promjene što je rezultat nedostatka znanja u području IKT-a. Međutim, u zadnja

dva desetljeća cijene računala postaju sve prihvatljvije zbog njihove šire primjene, a

suvremeni uvjeti života čine da su ljudi primorani koristiti moderne tehnologije i biti u skladu

s njima.

IKT su postale dijelom života cjelokupnog društva te kao takve predstavljaju nezaobilazan

alat u poslovanju i obrazovanju. Smanjenje cijene hardvera i promjena percepcije nastavnika i

djelatnika škola prema IKT su rezultirale početkom rješavanja problema zaostajanja

hrvatskog obrazovnog sustava i administrativnih djelatnosti škola za suvremenim

tehnologijama.

19

Postoje razne eksterne varijable koje utječu na poticanje obrazovnih djelatnosti na korištenje

IKT u nastavi i poslovanju. Sljedeći podaci prikupljeni su od sudionika britanskog

obrazovnog sustava, a predstavljaju sve utjecaje izvan sfere kontrole nastavnika i drugih

djelatnika škole. Osim unutarnjih postoje i vanjski utjecaji za korištenje IKT, a oni su:

· „Zahtjevi nacionalnog kurikuluma

· Promjene u društvu i porast korištenja Interneta i IKT

· Politika škole

· Stavovi kolega i drugih obrazovnih djelatnika

· Pritisak od strane roditelja i učenika

· Utjecaj lokalne obrazovne zajednice“ (Cox, Preston i Cox, 1999.)

Mnogi su eskterni razlozi za korištenje IKT, a najčešće se svodi na pritisak okoline kojom je

pojedinac okružen, u ovom slučaju nastavnik ili zaposlenik škole koji djeluje unutar sustava

koji u Hrvatskoj nije autonomiziran već se oslanja na državu i njene zakone kao glavni poticaj

za promjene.

Međutim, postoji velik broj čimbenika koji otežavaju implementaciju i primjenu IKT u

obrazovnim institucijama, a neki od njih su:

· „nedostatak vremena u sklopu nastavnog sata,

· nedostatak tehničke podrške (hardvera),

· nedostatak vještina i iskustava u obrazovnoj tehnologiji,

· nedovoljno prostora u školi za uspješnu uporabu računala u nastavi i učenju,

· brz razvoj informacijske tehnologije,

· nedostatak programske podrške (softvera),

· nedovoljno profesora u školi,

· nedostatak financijskih sredstava za nabavu računalne opreme,

· otpor pojedinih nastavnika prema uvođenju računala u škole,

· nedostatna izobrazba o mogućnostima primjene računala u školi,

· neusklađenost postojećih strategija poučavanja s novom tehnologijom,

· nedostatno obrazovanje nastavnika za uporabu računala u školi,

· sumnja u djelotvornost uporabe računala u nastavi i učenju

· pretpostavka da računala zahtijevaju poseban predmet i posebnog nastavnika koji ga

predaje“ (Topolovec, Mrkonjić i Vlašić, 1999:717.)

20

Iz navedenog je vidljivo kako za primjenu IKT u obrazovnim institucijama nije bitna samo

nabava hardvera, već je potrebno poduzeti niz koraka za kvalitetnu i uspješnu implementaciju

koja uključuje obrazovanje onih koji će korisiti tu tehnologiju, osiguravanje tehničke podrške

te prilagodbu nastavnih programa u skladu s IKT kako bi se izbjegao sukob između

tradicionalnih i modernih načina podučavanja.

Važnost informatizacije hrvatskih škola se spoznala 1980-ih godina, kada se shvatilo da je

informatika ključ za budućnost te se stoga krenulo s nabavom hardvera, no do današnjeg dana

je taj proces proveden površno, ne uzimajući u obzir neke od ključnih čimbenika poput

promjene statusa predmeta informatike u osnovnim školama kao obvezni predmet.

IKT su izrazito korisne u svim aspektima vođenja ustanova i organizacija, no kako bi se iskoristile

sve njihove mogućnosti potrebno ih je upotrebljavati na pravilan način. Prema svoj dostupnoj

literaturi, „primjetan je pozitivan kontekst u kojem se spominje IKT u obrazovanju, iako

moramo napomenuti da to uvelike ovisi o sadržajima i didaktičkim strategijama koje su

"upakirane" u IKT, jer tehnologija sama po sebi ne uči. U istraživanjima se ističe i

činjenica da se navike učitelja još nisu promijenile te da oni najviše upotrebljavaju IKT

kada se uklapa u njihov tradicionalan način poučavanja. Obzirom da IKT ima velike

mogućnosti, prava revolucija primjene IKT dogodit će se kad se načini poučavanja i

učenja preoblikuju tako da iskoriste maksimume tehnologija.“ (Kralj, 2008.). Za

najoptimalniju iskorištenost IKT u obrazovanju je nužna reforma obrazovnih sadržaja, te

kombiniran pristup nastavi kroz klasične principe u skladu s modernim tehnologijama.

Tehnologija predstavlja velik potencijal u svim segmentima poslovanja i obrazovanja, no

njeni pozitivni efekti se vide jedino ukoliko se ona koristi na pravi način.

Istraživanje TALIS (Teaching and Learning International Survey) iz 2013. godine koje

objavljuje OECD pod nazivom“Rezultati TALIS 2013: Međunarodni pogled na podučavanje

i učenje“ je obuhvatilo 34 zemlje, a u Hrvatskoj je istraživanje obuhvatilo 3.675 učitelja viših

razreda osnovne škole i 199 ravnatelja iz 200 osnovnih škola. Istraživanje TALIS prikazuje

stupanj edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika, zadovoljstva nastavnika i ravnatelja škola

svojim pozivom, načine njihovog podučavanja, te sve osnovne statistike vezane za djelatnost

podučavanja i upravljanja školom.

21

Prema istraživanju, nastavnici i ravnatelji svih europskih država koje su bile uključene u

istraživanje su izrazili dvije ključne komponente u kojima je potreban viši stupanj

profesionalnog razvoja od postojećeg, a to su podučavanje učenika sa specijalnim potrebama i

razvijanje vještina za upotrebu IKT u obrazovanju i podučavanju.

Postoji jasna potreba za unaprijeđivanjem informatičkih kompetencija nastavnika i

profesionalnim unaprijeđivanjem u baratanju IKT kako bi se osiguralo da su nastavnici

sposobni i spremni koristiti sve mogućnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija u

podučavanju nastavnog sadržaja učenicima. Prema statistikama TALIS-a, što se nastavnici

više uključuju u individualna i skupna istraživanja i projekte, posjete drugim školama te

umrežavanje nastavnika i razmjenu informacija o nastavnim tehnikama, postoji veća

mogućnost da će primjenjivati inovativne tehnike podučavanja, no „51% europskih učitelja

nikada nije promatralo nastavu drugih nastavnika, a 17% nikada nije sudjelovalo u grupnom

profesionalnom usavršavanju. Istraživanje je pokazalo pozitivnu poveznicu između korištenja

inovativnih praksi u obrazovanju i profesionalnog usavršavanja i kompetencija nastavnog

osoblja.“ (Europska komisija, 2014:7). Navedene statistike su očiti pokazatelji potrebe za

dodatnom edukacijom obrazovnih djelatnika u području IKT kako bi se osigurao njihov

profesionalni napredak, koji daljnje rezultira u napretku učenika i cjelokupnog obrazovnog

sustava.

Informatička pismenost hrvatskih nastavnika i djelatnika škola je na izrazito niskom stupnju

te zaostaje za pismenošću učenika. To rezultira niskom iskorištenošću trenutno dostupnih

tehnologija što predstavlja veliku kočnicu primjeni IKT u školama koje nude velike

mogućnosti olakšavanja poslovanja i podučavanja. Razvoj IKT je ključan preduvjet razvoja

kako društva u cjelini, tako i nastavnih i poslovnih tehnologija.

2.6. Razvoj potrebnih komponenti za razvoj e-Škola

Prodor IKT je neophodan za unaprijeđivanje obrazovnih i poslovnih procesa škole, no tempo

hrvatskih škola u povećanju stupnja primjene IKT je izrazito nezadovoljavajuć te koči

cjelokupni sustav u svom napretku.

22

Za razvoj uspješnih e-Škola koje iskorištavaju pune potencijale svega što im suvremena

tehnologija omogućava, potrebno je unaprijediti određene faktore koji do se do sada pokazali

ključnima za povećanje opće uspješnosti škola, kao i raznih drugih organizacija.

U mnogim svjetskim obrazovnim strategijama se konstantno ponavljaju ključni faktori koje je

nužno unaprijediti kako bi i cijeli sustav obrazovnih institucija funkcionirao na bolji i

efikasniji način. Postoji sedam strateških ciljeva koji su nužni za ostvarenje navedenog:

• „Sposobno vodstvo odgovorno za rezultate

• Bolje obrazovanje nastavnika i voditelja obrazovnih institucija

• Izgradnja digitalnih nastavnih sadržaja

• Primjena tehnologije u upravljanju

• Podrška e-obrazovanju i virtualnim školama

• Podrška širokopojasne (i bežične) mreže

• Poticajno financiranje“ (Hlede i Jovanovski, 2007:3).

Sinergija svih ovih ciljeva je nužna za ostvarenje misije projekata razvoja e-Škole.

Pritom, postoje tri osnovne komponente koje je potrebno razviti, a to su hardver, softver i

edukacija onih koji će se njima koristiti. Međutim, u Hrvatskoj se kroz godine radilo samo na

jačanju hardvera, dok su softverska rješenja odnosno sadržaja i IT usluga za mnoge potrebe

škola zanemareni, kao i informatička edukacija djelatnika koja bi trebala biti prioritet.

Informatizacija je preduvjet za razvoj građanske informatičke pismenosti te preduvjet

kvalitetnog obrazovanja. Kako bi se ona pravilno provela, “mora biti uspostavljena u svim

svojim segmentima: od izgradnje računalno-komunikacijske infrastrukture koja će osigurati

pristup globalnim informacijskim resursima, pa do osposobljavanja svih nastavnika i

profesora za učinkovitu uporabu informacijske infrastrukture u obrazovnom procesu i

prilagođavanja nastavnih programa novim uvjetima. Također je važno poticati nastajanje

digitalnih udžbenika, te stvaranje u elektroničkom obliku obrazovnih sadržaja i materijala.“

(CARNet za Strategiju RH, 2000). Uvođenjem IKT kroz navedene sadržaje se povećavaju

sposobosti i informacijska i informatička pismenost.

Potrebno je učiniti razliku između informacijske i informatičke pismenosti pri čemu se

informatička pismenost definira kao: „sposobnost korištenja računala i računalnih programa“,

a informacijska pismenost „predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje

23

znanja o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije koje su na

raspolaganju kako bi se riješio određeni problem ili donijela kakva odluka.“ (Nadrljanski,

2006:1.). Za ostvarivanje poslovnog uspjeha, djelatnicima je nužno usvojiti nova znanja i

vještine upravljanja informacijom i informatičkim tehnologijama te širokim spektrom sadržaja

koje one nude. Informatička i informacijska pismenost se stoga svrstavaju u opće oblike

pismenosti.

2.6.1. Razvoj infrastrukture

Razvijena infrastruktura predstavlja alat stvaranje, upravljanje i pohranu informacija i znanja,

kao i komunikaciju sa stranama koje također koriste inofrmatičku i informacijsku

infrastrukturu. Kao takva, predstavlja moćan alat pri komunikaciji, neovisno o udaljenosti

druge strane s kojom se uspostavlja komunikacija.

Osnovne odlike digitalno zrelih škola su visok nivo integracije IKT u cjelokupnu djelatnost

škole odnosno sistematiziran pristup upotrebi IKT u upravljanju školom i nastavnim

procesima. Taj tip škole funkcionira u okruženju s adekvatnim resursima što podrazumijeva

ne samo financijske resurse, već i informatički opremljene učionice i urede te informatički

pismene nastavnike i učenike. „Pristup zadovoljavajućoj ICT infrastrukturi jedan je od

najvažnijih čimbenika koji doprinose učinkovitoj upotrebi informacijskih tehnologija u svim

nastavnim predmetima i za sve učenike. Međutim, neki problemi s infrastrukturom i dalje

postoje te otežavaju integraciju novih tehnologija u poučavanje i učenje. Postojanje

suvremene ICT opreme u školama glavnu je preduvjet za uvođenje inovativnih nastavnih

metoda i uporabu interaktivnog softvera i online materijala.“ (Europska komisija, 2011:10).

Obnova infrastrukture je prvi korak u informatizaciji sustava obrazovanja na što se obavezno

nadovezuju edukacija i strategije njenog korištenja.

Za razvoj projekta e-Škole, potrebno je stvoriti infrastrukturu koju čine: „računalno-

komunikacijska infrastruktura, zakonska regulativa, sadržaji i sustavi potpore.“ (Matić,

2011:26.). Hrvatskim osnovnim i srednjim školama su danas na raspolaganju različiti sustavi

uz pomoć kojih mogu olakšati svoje nastavne, poslovne i administrativne zadatke. Sustavi za

pomoć i potporu poslovanju mogu biti računalna i informatička tehnologija, programski

resursi, kao i sadržaji i sustavi koji su dostupni putem interneta.

24

2.6.2. Razvoj kadrova

Kako bi se osigurala pravilna implementacija IKT u obrazovni i poslovni aspekt škola,

potrebno je educirati one koji će se tim tehnologijama i koristiti. „U ovakvom sustavu

obrazovanja, važno mjesto zauzimaju i tečajevi, seminari, radionice, treninzi, specijalizirana

predavanja, ali i obrazovni materijali, baze znanja i sustavi samoučenja i samotestiranja.“

(Matić, 2010:27.). Potrebno je poduzeti sve korake u pravilnom educiranju svih djelatnika

škole kojima IKT može poslužiti u obavljanju njihove djelatnosti, kroz povećanje efikasnosti

u izvršavanju dnevnih zadataka, do smanjenja vremena njihove provedbe.

Zaposlenici škole u što spadaju nastavnici, ravnatelji škola te administrativno osoblje su

najvažniji čimbenici u procesu informatizacije i stvaranja drugačijeg, digitalnog okruženja te

približavanja istog onima kojima će najviše koristiti odnosno učenicima. Izrazito je bitno

obučavati nastavnike te ostale zaposlenike škole kako bi u školama došlo do promjena i

načina podučavanja i učenja koje su usmjerene prema učenju i njegovim individualnim

potrebama. Međutim, većina nastavnika stječe edukaciju tek na početku uvođenja određene

nove tehnologije dok daljnje usavršavanje nije toliko često ili se ne provodi uopće.

Kako bi hrvatske škole bile konkurentne i u mogućnosti stvarati sposobne učenike sklone

istraživanju i kritičkom razmišljanju pri rješavanju problema, potrebno je stvoriti kvalitetan

kadar s kompetentnim vodstvom škola te nadležnih institucija što podrazumijeva jačanje

upravljačke kulture u školama kroz obrazovne i tehničke menadžere kako bi se nove

tehnologije uvodile uz adekvatnu stručnu potporu.

25

3. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA OSNOVNIH

ŠKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Proces informatizacije obrazovanja osnovnih škola je započeo sedamdesetih godina prošlog

stoljeća, s opremanjem prvih učionica računalima i javljanjem prvih knjiga o primjeni

računala u obrazovanju. Od tada, informatizaciju osnovnih škola se pokušava pokrenuti s

raznim incijativama, no bez obzira na to, ona se i dalje provodi sporadično i nedovoljno

efikasno. U ovom poglavlju biti će prikazana trenutna situacija prema studiji Europske

komisije o napretku digitalizacije obrazovanja Istraživanje škola: IKT u obrazovanju (Survey

of Schools: ICT in Education) za osnovne i srednje škole, istraživanju TALIS za 2013. godinu

te analiza ankete postojećeg stanja i stavova o informatičkoj opremljenosti i upotrebi

informacijsko-komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim školama.

3.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u osnovnim školama

Kroz godine, postojale su različite nacionalne strategije za povećanje upotrebe IKT u

školama, posebice kroz e-Učenje i razvoj digitalnih kompetencija. U skladu sa strategijama,

kroz desetljeća su se provela mnoga istraživanja koristi implementacije IKT u škole.

Nacionalni okvirni kurikulum za osnovne škole pokušava uključiti primjenu IKT u što više

područja podučavanja, te prepoznaje njenu važnost za učenike. Prema Nacionalnom

kurikulumu za osnovne škole radi se na uključivanju primjene IKT u što više nastavnih

područja s obzirom da „kako bi postali uspješni pojedinci, prilagodljivi brzim promjenama u

društvu, znanosti i tehnologiji, učenici trebaju steći znanja o tehnici i informacijskoj i

komunikacijskoj tehnologiji te razviti vještine i sposobnosti njene uporabe u različitim

okolnostima te razvijati svijest o njezinim mogućnostima, ograničenjima, prednostima i

nedostacima.“ (MZOS, 2014:106). Vidljivo je da je vrijednost IKT prepoznata za učenike, no

stvarna situacija njene primjene u praksi je slaba, posebice u osnovnim školama.

Nastavnici različitih predmeta su poticani da koriste IKT u nastavi. U periodu od 2010. i

2012. godine svi hrvatski nastavnici su morali proći osnovnu edukaciju od dva trening modula

o upotrebi IKT u obrazovanju koju je pokrenula Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s

26

CARNetom, a u planu je sistematska provedba informatičkog opismjenjavanja svih hrvatskih

nastavnika.

U sljedećem grafikonu moguće je vidjeti razliku između upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih

nastavnika u odnosu na europski prosjek i korištenje novih tehnologija od strane nastavnika

zemalja Europske Unije.

Grafikon 2: Usporedba upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih i nastavnika EU

Izvor: Prilagodila autorica prema ICT education survey, Europska komisija, 2011.

Grafikon prikazuje kako nastavnici hrvatskih osnovnih škola koriste IKT u više od 25%

lekcija više nego u odnosu na europski prosjek u četvrtom te osmom razredu osnovne škole

što je pozitivan pokazatelj sve češće upotrebe IKT i prepoznavanja njene koristi od strane

nastavnika. Hrvatska se time našla u kategoriji država čiji nastavnici ne zaziru od novih

tehnologija kada je riječ o upotrebi IKT u osmom razredu osnovne škole.

Unatoč relativno čestoj upotrebi IKT u obrazovanju, istraživanje TALIS iz 2013. godine

pokazalo je i dalje nizak stupanj samopouzdanja nastavnika u primjeni IKT-a. Broj nastavnika

koji smatraju da im je i dalje potrebno usavršavanje vještina u podučavanju uz pomoć IKT je

19,7% što je više u odnosu na ukupni TALIS prosjek svih anketiranih država od 18,6%.

Grafikon na sljedećoj stranici prikazuje upotrebu korištenja IKT u nastavnom sadržaju te

usporedba prosjeka država Europske Unije i Hrvatske u 4. i 8. razredima osnovnih škola.

27

Grafikon 3: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama četvrtog i osmog razreda

hrvatskih i europskih osnovnih škola u 2011.

Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.

U četvrtim razredima osnovnih škola, IKT se koristi najviše u omjeru od 11-24% lekcija, dok

se prema prosjeku Europske Unije najveći broj nastavnika koristi navedenim tehnologijama

tek u 1-5% lekcija. U osmim razredima se tehnologije koriste češće, što je posljedica većeg

broja nastavnih predmeta te izborne nastave informatike, odnosno u 25-50% lekcija. Nema

većeg odstupanja u korištenju IKT u nastavi u osmim razredima hrvatskih i europskih škola.

Svakodnevica hrvatskih osnovnoškolaca uključuje čestu upotrebu računala i mobitela za

učenje i aktivnosti slobodnog vrijemena, no bez obzira na to komponenta informatičkog

obrazovanja u osnovnim školama je sustavno zanemarivana. „Nastava se informatike realizira

u okviru dodatne nastave (izborna nastava, klubovi mladih tehničara, dodatna nastava itd.) te

obuhvaća mali broj učenika. Nastavnici sami izrađuju program nastavnih sadržaja pa se ti

sadržaji razlikuju u pojedinim školama.“ (Matić, 2011:20). Unatoč potrebama da se

informatika podigne na razinu obaveznog predmeta, vlasti ne čine dovoljno za njenu

realizaciju zbog nemogućnosti dodatnog opterećivanja satnica učenika.

3.2. Analiza informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama

Prepreku kvalitetnijoj upotrebi IKT u rukovođenju i nastavnim procesima predstavlja hardver.

Postojeći problem hardverom u hrvatskim školama je starost računala u prosjeku od 6 do 7

godina, a trenutna ekonomska kriza stvara probleme u nabavci novih računala.

Prema istraživanju Europske komisije o upotrebi računala u edukaciji za Hrvatsku, broj

dostupnih računala po učeniku u hrvatskim školama je niži u odnosu na europski prosjek, no

28

kao i u većini država koje su bile obuhvaćene istraživanjem, viši razred najčešće znači i

povećan broj dostupnih računala. U grafikonu na sljedećoj stranici je prikazan broj učenika na

jedno računalo u osmom razredu hrvatskih osnovnih škola.

Grafikon 4: Broj učenika na jedno računalo u osmom razredu europskih osnovnih škola

Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.

Prema prikazanom grafikonu, vidi se pozicija Hrvatske u odnosu na ostale europske države,

kao i države regije. Hrvatska s devet učenika na jedno računalo se nalazi među zemljama s

najlošijim indikatorima informatičke opremljenosti obrazovnih institucija. Prosjek Europske

Unije je pet učenika na jedno računalo, s Švedskom, Norveškom te Španjolskom pri vrhu, dok

više od devet učenika po računalu imaju samo Bugarska, Italija, Rumunjska, te Turska.

Prema istom istraživanju, većina računala u hrvatskim osnovnim školama su stolna računala,

dok su laptopi prisutni u izrazito maloj mjeri. U usporedbi s europskim prosjekom od 7

učenika na jedno stolno računalo ne postoji toliko velika razlika s osmim razredima hrvatskih

osnovnih škola s 13 učenika na jedno stolno računalo, no zbog toga postoji veliki disrazmjer u

korištenju laptopa koji su spojeni na internet. Europski prosjek posjedovanja laptopa u osmim

razredima osnovnih škola je 14 učenika na jedno računalo, dok je hrvatski prosjek 56 učenika

na jedno računalo spojeno na internet.

29

3.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije osnovnih škola putem anketnog upitnika

Zbog provedbe što boljeg istraživanja o stavovima samih sudionika informatizacije nastavnih

i poslovnih procesa škola, anketirano je 190 osnovnih škola od 5. srpnja do 3. kolovoza 2015.,

dok je ukupan broj odgovora 50 što kao korijen od osnovnog broja anketiranih predstavlja

reprezentativan uzorak. Obrazac za anketiranje je stvoren pomoću alata Google Forms koji

omogućava uređivanje pitanja, kao i izgleda obrasca te njegovu obradu kroz davanje sažetka s

grafičkim prikazom odgovora. Opća struktura anketiranih škola je sljedeća.

Tablica 4: Struktura anketiranih osnovnih škola u broju i postotku

Broj zaposlenika škole

N %

Do 20 1 2,00%

Od 21 do 30 7 14,00%

Od 31 do 40 11 22,00%

Više od 40 31 62,00%

Broj učenika škole

Do 50 1 2,04%

Od 50 do 100 2 4,08%

Od 100 do 200 5 10,20%

Od 200 do 300 14 28,58%

Više od 300 27 55,10%

Županija

Zagrebačka županija 4 8,00%

Splitsko-dalmatinska 6 12,00%

Primorsko-goranska 17 34,00%

Istarska županija 5 10,00%

Ostalo 18 36,00%

Izvor: Izradila autorica prema autorskom istraživanju elektroničkog poslovanja i

informatizacije osnovnih škola

Pitanja o broju učenika i zaposlenih može dati odgovor o veličini škole. Prema strukturi

anketiranih osnovnih škola, najveći broj škola, njih 31 (62,00%), ima Više od 40 zaposlenika,

30

Od 31 do 40 zaposlenika ima 11 škola (22,00%), Od 21 do 30 7 ispitanih škola (14,00%), a

samo jedna ispitana osnovna škola (2,00%) ima Do 20 zaposlenika.

Na pitanje o broju učenika, najveći broj anketiranih škola, njih 27 odabralo je odgovor Više od

300 učenika (55,10%), Od 200 do 300 odabralo je 14 škola (28,58%), Od 100 do 200 učenika

ima 5 osnovnih škola (10,20%), Od 50 do 100 imaju dvije škole u omjeru od 4,08%, dok Do

50 učenika ima samo jedna škola (2,04%). Jedan ispitanik nije odgovorio na anketno pitanje.

Rezultati ankete prikazuju da se najveći broj odnosno 17 anketiranih osnovnih škola nalazi u

Primorsko-goranskoj županiji (34,70%.). U Splitsko-dalmatinskoj županiji nalazi se 6

anketiranih škola (12,00%), u Istarskoj županiji 5 (10,00%), te u Zagrebačkoj županiji 4

(8,00%) anketirane osnovne škole. Osim ponuđene četiri županije, bilo je moguće ispuniti i

opciju ostalo. Time su osnovne škole koje su sudjelovale u anketi mogle upisati županiju

kojoj pripadaju, ukoliko ona nije ponuđena gornjim izbornikom. Pod ostalo označile su

osnovne škole koje se nalaze u Gradu Zagrebu (N=6), Vukovarsko-Srijemskoj (N=2),

Varaždinskoj (N=2), Krapinsko-Zagorskoj (N=2), Karlovačkoj (N=1), Međimurskoj (N=1),

Virovitičko-podravskoj (N=1), Bjelogorsko-Bilogorskoj (N=1), Osječko-Baranjskoj (N=1) te

Požeško-Slavonskoj županiji (N=1), a njihov kumulativni omjer iznosi 36,00%.

3.3.1. Broj računala za potrebe nastave u osnovnim školama

Na pitanje o broju računala koja se koriste u svrhu nastave, najveći broj škola je odgovorilo

kako posjeduju više od 30 računala što je gotovo pola ispitanika, njih 23 (46%). Jednak broj,

13 ispitanika je po odgovoru je odgovorilo s između 10 i 20 te između 20 i 30 (26%), a samo

jedan ispitanik je odgovorio s manje od 10 računala (2,00%).

3.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u osnovnim školama

Nastavno na pitanje o posjedovanju informatičke učionice, svih 50 anketiranih osnovnih u

omjeru od 100,00% je odgovorilo da posjeduju informatičku učionicu.

31

3.3.3. Broj zaposlenih informatičara u osnovnim školama

Najveći broj ispitanih škola, 47 (94,00%) je označilo kako imaju zaposleno od 1 do 3

informatičara, dvije škole (4,00%) imaju 4 do 6 zaposlenih informatičara, a samo jedna škola

nema niti jednog zaposlenog informatičara (2,00%). Niti jedna od ispitanih škola nema

zaposleno više od 6 informatičara.

3.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u osnovnim školama

Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje osigurava 18 škola

(36,00%). Edukaciju jednom godišnje osigurava najveći broj ispitanih škola, njih 21

(42,00%). Jednom u nekoliko godina je označilo 9 (18,00%), a nikada čak dvije škole

odnosno 4,00%.

3.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe u osnovnim školama

Na pitanje o korištenju Interneta za pristup sadržajima, edukaciju i komunikaciju bilo je

moguće označiti više odgovora s obzirom da se podrazumijeva kako se Internet danas koristi

za različite potrebe, a posebice u nastavnim aktivnostima. Najveći broj ispitanika odnosno 44

anketirane osnovne škole (88,00%) su označile kako se internetski sadržaji koriste najviše za

pomoć u nastavi kao sredstvo pronalaska i prikaza inovativnih nastavnih sadržaja. Drugu po

redu važnost među ispitanim školama ima komunikacija s roditeljima i učenicima kroz on-

line pristup ocjenama učenika i razmjenu informacija što je 35 (70,00%) ispitanika označilo

kao jedan od prioriteta. Nakon komunikacije s roditeljima i učenicima, 32 škole (64,00%) su

označile da Internet koristi za komunikaciju s poslovnim parnerima. Edukacija zaposlenika,

prema 21 (42,00%) ispitanoj školi se provodi uz pomoć Interneta, a razmjena znanja s drugim

školama internetskim putem provodi 15 škola (30,00%).

32

3.3.6. Komunikacija osnovnih škola s učenicima i roditeljima učenika

Prema ispitanim školama, najčešći način komunikacije s učenicima i roditeljima za 29 škola

(58,00%) je osobnom komunikacijom kroz roditeljske sastanke i informacije. Druga najčešća

vrsta komunikacije, za 11 osnovnih škola (22,00%), je komunikacija putem interneta

primjenom e-pošte i web stranice škole čime je moguće dati sve opće informacije i novosti

učenicima i roditeljima bez potrebe za izravnom komunikacijom i u bilo koje vrijeme.

Telefonskom komunikacijom se koristi 9 ispitanih škola (18,00%). Jedna škola (2,00%) je pod

opciju Ostalo upisala svoj načešći način komunikacije s učenicima i roditeljima učenika kao

pisane poruke.

3.3.7. Komunikacija osnovnih škola s poslovnim partnerima

Najčešći način komunikacije s poslovnim partnerima za 32 škole (65,30%) je putem interneta

odnosno korištenjem e-pošte. Sljedeći način komunikacije s partnerima je telefonska

komunikacija što najčešće koristi 16 škola (32,65%). Jedna škola (2,04%) i dalje koristi

poštansku komunikaciju kao najčešće sredstvo interakcije s poslovnim partnerima, a sukladno

sve rijeđem korištenju telefaksa, niti jedna škola ga nije izabrala za najčešće sredstvo

komuniciranja. Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.

3.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u osnovnim školama

Na pitanje o učestalosti korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju, vrlo često je

odabralo 38 škole (79,16%), a ponekada 10 škola (20,83%). Nastavno na sve širu upotrebu

Interneta te njegove snažne edukacijske moći, niti jedna škola nije odabrala rijetko korištenje

Interneta za pristup obrazovnom sadržaju, kao niti nikada. Dvije škole nisu odgovorile na

anketno pitanje.

33

3.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u osnovnoškolskim predmetima

Na pitanje o grupi predmeta za koje se koriste računala je bilo moguće označiti više

navedenih odgovora te su rezultati bili gotovo podjednaki. Najveći broj, 30 anketiranih

osnovnih škola (61,22%) je označilo kako najčešće koriste računala kao potporu podučavanju

Informatike i Tehničke kulture. Vrlo blizu, u omjeru od 29 osnovnih škola (59,18%) koristi

računala za Hrvatski jezik, Geografiju i Povijest. Također, 23 (46,93%) škola je označilo da

računala koriste za predmete Biologija, Kemija, Fizika, Matematika, a 19 škola (38,77%) za

ostale predmete pod čim podrazumijevaju sve predmete u okviru razredne nastave (N=4),

svih predmeta, ovisno o potrebi nastavnog gradiva (N=2), sat razrednika (N=1), vjeronauk

(N=1) te tjelesnu i zdravstvenu kulturu (N=1). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.

3.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave u osnovnim školama

Za tehnologije koje se koriste u sklopu nastave bilo je moguće odabrati više odgovora pri

čemu se podrazumijeva da većina škola kombinira različite tehnologije kako bi uspjela svojim

učenicima približiti nastavne sadržaje na najzanimljiviji način. Najčešća tehnologija koja se

koristi u sklopu nastave su računala, što je odabralo 47 škola (94,00%), a izrazito česti su i

projektori koje često koristi 42 škole (84,00%). E-dnevnik, koji se počeo koristiti 2014.

godine koristi 24 ispitanih škola (48,00%), a kao nove tehnologije se još javljaju i pametne

ploče koje koristi 13 škola (26,00%) te tablet računala koje koristi 11 anketiranih škola

(22,00%). Videokonferencije se među ispitanicima najrijeđe koriste odnosno u postotku od

8,00% što uključuje četiri ispitane škole.

3.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u osnovnim školama

Od navedenih servisa koje su na raspolaganju školama, moguće je bilo odabrati više

odgovora. Ukupno 44 škole (89,79%) koristi hosting uslugu HUSO, 9 škola (18,36%) sustav

za upravljanje sadržajem CMS za škole, a samo jedna ispitana škola (2,04%) je uključena u

projekt e-Otoci. Od ostalih sadržaja, navedeni su CARNet (N=2), Škole 2.0 (N=1), Moduli

ICTedu (N=1) te E-matica (N=1). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.

34

3.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u osnovnim školama

Na pitanje o preprekama informatizacije nastave u školama, bilo je moguće odabrati više

odgovora kako bi ispitanici mogli što konkretnije izraziti svoj stav. Prema 42 ispitanika

(85,71%), najveća prepreka informatizaciji nastave je manjak financijskih sredstava za

opremanje informatičkih učionica. Sve ostale opcije dobile su gotovo ravnomjeran broj

odgovora. Nedovoljna informatička pismenost i nespremnost na promjene predstavljaju

prepreku prema 20 ispitanika (40,81%). Neriješena osnovna pitanja za funkcioniranje škola

velikim problemom smatra 19 (38,77%) ispitanika. Spora integracija tehnologije u škole i

nedovoljna potpora stručnih osoba imaju jednak broj odabira odnosno 16 ispitanika (32,65%)

po kategoriji svaki od problema smatra jednim od osnovnih prepreka. Najmanji postotak

odabira ima nedovoljna podrška Ministarstva obrazovanja koja predstavlja prepreku za 15

škola (30,61%). Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.

3.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju osnovnih škola

Na pitanje o prednostima upotrebe IKT u poslovanju škole je bio moguć višestruk odabir.

Prednosti primjene IKT u samom poslovanju škola su brojne kroz poboljšavanje kvalitete

obavljanja i ubrzavanja administrativnih djelatnosti što se vidi iz navedenih odgovora. Prema

40 ispitanika (80,00%), osnovna prednost IKT je jednostavniji pristup bazama podataka i

svim željenim informacijama. Učinkovitija organizacija poslovanja, prema 34 ispitane škole

(68,00%) također zauzima visoko mjesto na listi prednosti, zatim ušteda vremena u nastavi i

poslovanju za 31 školu (62,00%), olakšana komunikacija s poslovnim partnerima i

dobavljačima odabralo je 29 škola (58,00%), a olakšanu komunikaciju s roditeljima učenika

odabralo je 20 škola (40,00%). Najrjeđi odabir, s 13 škola (26,00%) je prednost efikasnije

suradnje s drugim školama.

3.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima osnovnih škola

Na pitanje o prednostima primjene IKT u nastavnim procesima je bio moguć višestruk odabir

s obzirom da je prednosti mnogo te su moguće u više različitih segmenata učenja i

podučavanja. Približavanje nastavnih sadržaja učenicima kroz primjenu multimedije i

interaktivnosti je prvi odabir gotovo svih anketiranih osnovnih škola, odnosno njih 44

35

(89,79%). Jačanju motivacije i produktivnosti učenja također pridonosi upotreba IKT, smatra

31 anketiranih škola (63,26%), dok 29 ispitanika (59,18%) smatra da primjena IKT ubrzava

proces učenja. Najrjeđi odabir ispitanika, njih 23 (46,93%) je stvaranje individualiziranog

nastavnog programa za učenike. Opciju Ostalo je označila jedna škola (2,04%) koja smatra

da je dostupnost najnovijih informacija također jedna od najbitnijih prednosti upotrebe IKT u

nastavi. Jedna škola nije odgovorila na anketno pitanje.

3.3.15. Stav osnovnih škola o projektu e-Škole

Od anketiranih osnovnih škola, 23 škole (46,00%) su već uključene u pilot projekt

informatizacije, e-Škole. 25 anketiranih škola koje do sada nisu uključene u navedeni projekt

ga podržavaju i žele se uključiti (50%). Ukupno dvije anketirane škole podržavaju, no ne žele

se uključiti u projekt (4%). Odgovor Ne podržavamo nije odabrala niti jedna škola.

36

4. INFORMATIZACIJA OBRAZOVANJA SREDNJIH ŠKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Stanje informatičke opremljenosti te upotrebe IKT u hrvatskim srednjim školama je za

nijansu bolje u usporedbi s osnovnim školama. Danas su gotovo sve hrvatske srednje škole

opremljene barem jednom informatičkom učionicom, a korištenje i važnost primjene IKT u

predmetima osim informatike i ostalih tehničkih predmeta varirira, no i dalje je na višem

stupnju nego u osnovnim školama. Međutim, zbog koncepcijskih nedostataka strategija

informatizacije i sporosti njene provedbe informatiziranost poslovanja i nastave u hrvatskim

srednjim školama je i dalje daleko ispod europskog prosjeka. U nastavku će biti prikazana

analiza trenutne situacije primjene IKT te stanja informatičke opremljenosti u hrvatskim

srednjim školama kroz istraživanja provedena kroz zadnjih pet godina koja se tiču navedene

problematike.

4.1. Trenutna situacija primjene informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u srednjim školama

Uvođenje IKT u nastavu i poslovanje srednjih škola utječe na rast kompetencija svih

uključenih u proces, a najviše na učenike koji time stvaraju nove vještine nužne za njihovo

daljnje školovanje i sudjelovanje u tržištu rada što je izrazito bitno posebice krajem

srednjoškolskog obrazovanja. Trenutno postoji velika diskrepanca između potreba učenika te

onoga što im njihovo obrazovanje zaista nudi.

Sljedeći grafikon prikazuje konkretne postotke korištenja IKT u nastavnom sadržaju.

Grafikon 5: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama trećih razreda srednjih škola

Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.

37

U hrvatskim školama, učestalost korištenja IKT pri podučavanju nastavnih lekcija je blizu

europskog prosjeka u svim razredima osnovnih i srednjih škola. U trećim razredima hrvatskih

gimnazija jedan od pet nastavnika koristi IKT kao pomoć u podučavanju više od 75% lekcija.,

dok u strukovnim školama 18% te tek za 1% manji u odnosu na Europsku Uniju.

Hrvatskim učenicima i nastavnicima su na raspolaganju mnoge aplikacije te sustavi za pomoć

u učenju i vođenju administrativnih poslova poput e-Dnevnika, e-Matica te upisi

elektroničkim putem. E-Dnevnik je web aplikacija koja je prvi put uvedena u upotrebu

školske godine 2011./2011. godine kao pilot projekt u tri srednje škole, a danas ga koristi više

oko 400 škola diljem Hrvatske među kojima je i oko 300 srednjih škola. „Uz postojeće

funkcionalnosti koje sada ima razredna knjiga u papirnatom obliku, aplikacija ima i dodanu

vrijednost kroz sustav izvještaja koji omogućavaju analize pri pedagoškom praćenju i izradi

izvještaja koji se pripremaju za sjednice nastavničkog vijeća.“ (CARNet, 2014.). Time se

omogućuje jednostavnije upravljanje podacima o učenicima što uvelike smanjuje vrijeme koje

osoblje škole troši na administraciju i evaluaciju uspjeha pojedinih učenika te nastavnika.

Dopuštanjem nastavnicima da imaju pristup podacima samo onih učenika kojima drže nastavu

omogućeno je objektivnije ocjenjivanje. Također su smanjeni rizici od gubljenja, krađe i

unišitavanja podataka o učenicima. Povezana s aplikacijom e-Dnevnik je i aplikacija e-Matica

koja služi za „unos najvažnijih podataka o učenicima i djelatnicima osnovnih i srednjih škola.

Aplikacija je zamišljena kao digitalni oblik Matične knjige koja se u školama ručno ispunjava.

Na kraju školske godine omogućen je ispis svjedodžbi na temelju unesenih podataka o

obrazovanju učenika.“ (CARNet, 2014.). Ona predstavlja bazu podataka lakog pristupa s bilo

koje lokacije koja spojena na internet.

Upisi u srednje škole su po prvi put provedene elektroničkim putem školske godine

2013./2014. godine čime su se učenici imali mogućnost upisati svoje željene srednje škole

putem Nacionalnog informacijskog sustava za online prijave i upise. Ciljevi navedene

inicijative prema CARNetu su:

· Informatizirati proces upisa u srednje škole tj. dobiti centralno mjesto za online prijave

i upise na programe obrazovanja u sve srednje škole u Republici Hrvatskoj

· Dobiti jednostavan, transparentan i brz online upis u željenu školu bez nepotrebnih

administrativnih poslova, kako za učenike i roditelje tako i za školu

· Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta osigurati točnu evidenciju o upisanim

učenicima i njihovom uspjehu (CARNet, 2015.)

38

Naveden projekt je jedan od ključnih u informatizaciji hrvatskog srednjoškolskog obrazovanja

te češće upotrebe IKT u olakšavanju njegovih procesa kroz smanjivanje vremena na

administraciju te pojednostavljivanja upisivanja i davanja mogućnosti upisa više srednjih

škola.

4.2. Analiza postojeće informatičke opremljenosti u hrvatskim osnovnim školama

Uz edukaciju školskog osoblja te nacionalne i školske politike, veliku komponentu u stvaranju

digitalno zrelih škola čini infrastruktura. Nedostatak kvalitetne infrastrukture je problem

hrvatskih srednjih škola, kao i cjelokupnog obrazovnog sustava na nacionalnom i europskom

nivou. Opremljenost hrvatskih srednjih škola je ispodprosječna te predstavlja prepreku u

aktivnoj primjeni IKT od strane učenika, nastavnika te administrativnog osoblja škola.

Nastava predmeta informatike u gotovo svim srednjim školama je obavezna kroz sve četiri

godine što je donekle utjecalo na poboljšavanje njihove informatičke opremljenosti,

prvenstveno zbog potrebe za adekvatnim informatičkim učionicama u kojima se može

provoditi nastava informatike. Nastava informatike ima neke specifičnosti te zbog toga što

„ona ne može funkcionirati bez adekvatnih nastavnih pomagala i prostorije odnosno računalne

opreme i računalne učionice. Računalne učionice su učionice opremljene računalnom

opremom za učenike, računalom namijenjenim nastavniku te stolovima za računala i

stolcima.“ (Radošević, 2013:16). Nastava informatike, koja je u Hrvatskoj obavezna od 1993.

godine je stoga imala utjecaj na stvaranje okruženja koje je neophodno za njeno izvođenje.

No, kao i u slučaju osnovnih škola, osnovni problem stanja informatičke opremljenosti je

nedostatan broj računala na učenike koji su vrlo često zastarjeli i spori.

U većini europskih zemalja, viši razred najčešće predstavlja i veći broj računala za nastavne

potrebe, što je slučaj i u Hrvatskoj. Prema istraživanju ICT in education survey iz 2012.

godine, Hrvatska je po broju učenika na jedno računalo u trećem razredu gimnazija bila

ragirana na desetom mjestu s 5 učenika na jedno računalo što je blizu europskom prosjeku s 4

učenika na jedno računalo. U trećim razredima strukovnih srednjih škola, Hrvatska se nalazi u

srednjoj grupi država koje pripadaju europskom prosjeku s 5 učenika na jedno računalo.

39

Sljedeći grafikon prikazuje brzinu pristupa internetu u trećim razredima gimnazija te

strukovnim srednjim školama te uspoređuje navedenu brzinu s prosječnim rezultatima država

Europske Unije.

Grafikon 6: Brzina širokopojasnog prijenosa u hrvatskim i europskim srednjim školama

Izvor: Prilagodila autorica prema ICT in education survey, Europska komisija, 2011.

Prikazani grafikon pokazuje da je najčešća brzina širokopojasnog pristupa internetu u

hrvatskim gimnazijama od 10-30 megabita u sekundi, a istu brzinu ima 30% hrvatskih

strukovnih škola. Vidljivo je kako brzinu veću od 100 mbps-a dostiže 16% gimnazija i

strukovnih škola što je veće u odnosu na europski prosjek od 10% za gimnazije i 11% za

strukovne škole.

4.3. Rezultati autorskog istraživanja trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije srednjih škola putem anketnog upitnika

Kako bi se provela usporedba odgovora osnovnih i srednjih škola te njihovih percepcija stanja

IKT u obrazovnim i poslovnim procesima hrvatskog obrazovnog sustava, anketirano je 30

srednjih škola u periodu od 5. srpnja do 3. kolovoza 2015.Kao i za osnovne škole, u svrhu

anketiranja, napravljen je anketni obrazac pomoću alata Google Forms s različitim oblicima

pitanja. Anketa je poslana na 190 adresa e-pošte hrvatskih srednjih škola odnosno njihovih

ravnatelja i voditelja informatičkih kabineta, koje su prikupljene putem njihovih web stranica,

a struktura anketiranih škola je predstavljena u tablici.

40

Tablica 5: Struktura anketiranih srednjih škola u broju i postotku

Broj zaposlenika škole

N %

Do 20 0 0,00%

Od 21 do 30 6 20,00%

Od 31 do 40 6 20,00%

Više od 40 18 60,00%

Broj učenika škole

Do 50 0 0%

Od 50 do 100 2 6,89%

Od 100 do 200 8 27,60%

Od 200 do 300 2 6,89%

Više od 300 17 58,62%

Županija

Zagrebačka županija 2 6,66%

Splitsko-dalmatinska 2 6,66%

Primorsko-goranska 3 10,00%

Istarska županija 3 10,00%

Ostalo 20 66,66%

Izvor: Izradila autorica prema autorskom istraživanju elektroničkog poslovanja i

informatizacije osnovnih škola

Najveći broj ispitanika, 18 srednjih škola ima više od 40 zaposlenika (60,00%), dok od 21 do

30 te od 31 do 40 zaposlenika ima jednak broj, 6 ispitanih srednjih škola po odgovoru

(20,00%). Niti jedna anketirana srednja škola nema do 20 zaposlenika.

Na pitanje o broju učenika, najveći broj anketiranih škola, njih 17, odgovorilo je kako imaju

više od 300 učenika (58,62%). Od 100 do 200 učenika ima 8 škola (27,60%), dok od 50 do

100 te od 200 do 300 učenika ima 2 škole po odgovoru u jednakom omjeru (6,89%). Niti

jedna škola nema do 50 učenika. Jedna osoba nije odgovorila na anketno pitanje.

Prema rezultatima ankete, 2 anketirane srednje škole (6,66%) nalaze se u Zagrebačkoj

županiji te u Splitsko-dalmatinskoj u istom omjeru (6,66%). U Primorsko-goranskoj te

41

Istarskoj je zabilježen jednak broj odgovora odnosno 3 škole za svaku županiju (10,00%).

Kako bi ispitanici mogli upisati županiju u kojoj se nalaze, a koja nije ponuđena u prve četiri,

dana je opcija Ostalo (66,66%). Osim u ponuđene četiri županije, anketirane škole nalaze se u

Dubrovačko-neretvanskoj (N=5), Osječko-baranjskoj (N=5), Gradu Zagrebu (N=4),

Krapinsko-zagorskoj (N=2), Bjelovarsko-bilogorskoj (N=1) te Koprivničko-križevačkoj

(N=1).

4.3.1. Broj računala za potrebe nastave u srednjim školama

Više od 30 računala koristi 16 anketiranih škola (53,34%), od 10 do 20 računala za nastavne

svrhe koristi 5 škola (16,66%) te od 20 do 30 računala posjeduje 9 škola (30,00%). Niti jedna

od anketiranih škola ne posjeduje manje od 10 računala koja se koriste u nastavne svrhe.

4.3.2. Posjedovanje informatičke učionice u srednjim školama

Na pitanje o posjedovanju informatičke učionice, svih 30 anketiranih škola (100,00%)

odabralo je odgovor Posjedujemo informatičku učionicu.

4.3.3. Broj zaposlenih informatičara u srednjim školama

Prema odgovorima srednjih škola na pitanje o broju zaposlenih informatičara, najveći broj, 22

škole (73,33%) imaju zaposleno od 1 do 3 informatičara. Od 4 do 6 informatičara ima

zaposleno 4 škole (13,33%), Više od 6 samo jedna škola (3,33%), dok 3 škole (10,00%) od

ukupnog broja anketiranih srednjih škola nema zaposlenog niti jednog informatičara.

4.3.4. Edukacija u području informatičke pismenosti u srednjim školama

Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje osigurava 10 srednjih škola

(34,50%), jednom godišnje 9 škola (31,03%), a jednom u nekoliko godina 8 škola (27,58%).

Za prva tri odgovora, broj odabira je gotovo isti, a to da informatička edukacija nikada nije

42

bila provedena su odabrale samo dvije škole (6,89%). Jedan ispitanik nije odgovorio na

anketno pitanje.

4.3.5. Korištenje internetskih sadržaja za različite potrebe srednjih škola

Na pitanje o uslugama koje nudi Internet te koje se mogu upotrijebiti kao pomoćno sredstvo u

nastavi, komunikaciji te edukaciji i pronalasku novih znanja bilo je moguće odabrati više

odgovora s obzirom da se podrazumijeva kako se Internet danas koristi za različite sadržaje te

predstavlja veliku korist za učenike, nastavnike, ravnatelje te cjelokupno osoblje škole. Za

najveći broj anketiranih srednjih škola, njih 29 (96,66%) Internet je najbolje sredstvo pomoći

u nastavi čime se može doći do različitih nastavnih materijala i sadržaja. Komunikacija s

roditeljima i učenicima je druga po redu kategorija za 20 srednjih škola (66,66%). Sljedeće su

komunikacija s poslovnim parnerima za 17 škola (58,62%) te edukacija zaposlenika za 13

škola (43,33%). Posljednji odabir anketiranih škola je razmjena znanja s drugim školama što

uz pomoć internetskih sadržaja provodi 10 škola (33,33%).

4.3.6. Komunikacija srednjih školas učenicima i roditeljima učenika

Najčešći način komunikacije s učenicima i roditeljima učenika za 14 anketiranih srednjih

škola je još uvijek osobna komunikacija (50,00%). Telefonska komunikacija je također česta

za 6 škola, a jednak broj odgovora dobila je i komunikacija putem interneta (21,42%).

Kategorija Ostalo imala je dva odabira, pod što je navedena komunikacija putem e-Dnevnika

(N=1) te komunikacija putem web stranice što u suštini spada pod komunikaciju putem

interneta (N=1). Dvije osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.

4.3.7. Komunikacija srednjih škola s poslovnim partnerima

Prema anketiranim srednjim školama, najčešći način komunikacije s poslovnim parnerima za

24 škole je putem interneta (80,00%) odnosno korištenjem e-pošte te putem web stranice

škole. Telefonska komunikacija je i dalje prioritet za 4 škole (13,33%), dok poštanskim putem

i telefaksom kao samostalnu opciju nije odabrala niti jedna škola. Opciju Ostalo izabrale su

dvije škole (6,66%). Jedna škola napisala je kako najčešće podjenako koriste telefonsku,

43

poštansku i internetsku komunikaciju (N=1), dok jedna škola za komunikaciju s parnerima

koristi kombnaciju telefonske i poštanske komunikacije te telefaks (N=1).

4.3.8. Internet za pristup obrazovnom sadržaju u srednjim školama

Na pitanje o korištenju interneta za pristup obrazovnim sadržajima, vrlo često odabralo je 26

škola (86,70%), ponekada 3 škole (10%) te rijetko samo jedna škola (3,30%). Opciju Nikada

nije odabrala niti jedna anketirana srednja škola.

4.3.9. Korištenje računala kao nastavnih pomagala u srednjoškolskim predmetima

Na pitanje o skupovima predmeta za koje se koriste računala bio je moguć višestruki odabir.

Anketirane srednje škole u najvećem omjeru koriste računala za Informatiku i Tehničku

kulturu što je bio najčešći odabir 23 škole (76,66%). Za Hrvatski jezik, Geografiju i Povijest

se računalima koristi 19 škola (63,33%), a za Biologiju, Kemiju, Fiziku i Matematiku gotovo

jednak broj, 18 škola (60,00%). Opciju Ostalo je odabralo 12 aketiranih škola koje računala

koriste za strukovne predmete (N=5), svih predmeta podjednako (N=4), strane jezike (N=1) te

glazbenu umjetnost (N=1).

4.3.10. Korištenje tehnologija u sklopu nastave srednjih škola

Kada je riječ o tehnologijama, pretpostavlja se da škole koriste kombinaciju različitih

tehnoloških rješenja kako bi postigle najbolji efekt pri podučavanju i približavanju novih

nastavnih sadržaja učenicima zbog čega je na ovo pitanje bilo moguće izabrati više odgovora.

Svi ispitanici, njih 30 (100,00%) označili su računala kao najčešću tehnologiju koju koriste

pri podučavanju. Sljedeći, s 25 odabira (83,33%) je projektor, zatim e-Dnevnik koji se

pokazao također korisnim u nastavi i administrativnoj djelatnosti nastavnika za 17 anketiranih

škola (56,66%). Pametne ploče što je relativno novija tehnologija koristi 12 anketiranih

srednjih škola (40,00%), videokonferencije 8 srednjih škola (26,66%), a tablet računala 7

škola (23,33%).

44

4.3.11. Korištenje obrazovnih sustava i usluga u srednjim školama

Na pitanje o servisima koje koriste anketirane srednje škole, bilo je moguće odabrati više

odovora. Najčešće se koristi HUSO (Hosting usluga za srednje i osnovne škole) što je

odabralo 22 škole (81,48%), te zatim CMS za upravljanje sadržajem koristi 7 škola (25,92%).

Opciju Ostalo odabrale su 3 škole koje uz ponuđene servise koriste e-Dnevnik (N=2) te e-

Maticu (N=1). Tri osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.

4.3.12. Prepreke informatizaciji nastave u srednjim školama

Na pitanje o preprekama informatizaciji nastave u školama, anketirane srednje škole imale su

mogućnost odabira više odgovora kako bi što konkretnije mogle izraziti svoje stajalište.

Najveća prepreka, za 26 škola (86,66%) je manjak financijskih sredstava za opremanje

informatičkih učionica. Nedovoljna informatička pismenost nastavnika i nespremnost na

promjene je odabir polovice osnosno 15 ispitanika (50,00%). Nedovoljna podrška

Ministarstva obrazovanja je prepreka za 12 škola (40,00%), kao i spora integracija

tehnologije u škole koja je dobila jednak broj odabira (40,00%). Neriješena osnovna pitanja

za funkcioniranje škola pod što se podrazumijevaju nedostatni kapaciteti za nastavu,

nedovoljan broj nastavnika, škole bez bežičnog interneta i slično predstavljaju prepreku za 11

škola (36,66%), a nedovoljna potpora stručnih osoba za jednak broj anketiranih škola

(36,66%).

4.3.13. Prednosti upotrebe IKT u poslovanju srednjih škola

Na pitanje o prednostima upotrebe IKT u poslovanju škole, bio je moguć višestruk odabir.

Učinkovitija organizacija poslovanja te jednostavniji pristup bazama podataka i svim

željenim informacijama su odgovori koje su ispitanici najčešće odabirali s 24 odabira po

odgovoru (85,71%). Velike prednosti su i olakšana komunikacija s poslovnim parnerima i

dobavljačima za 22 škole (78,57%), zatim ušteda vremena u nastavi i poslovanju za 19 škola

(67,85%) te olakšana komunikacija s roditeljima učenika s jednakim brojem odabira

(67,85%). Za 16 škola (57,14%) jedna od prednosti je efikasnija suradnja s drugim školama.

Dvije osobe nisu odgovorile na anketno pitanje.

45

4.3.14. Prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima srednjih škola

Kada je riječ o prednostima primjene IKT u nastavnim procesima, najveća prednost u toj

kategoriji za 28 anketiranih škola (96,55%) je kvalitetnije i jednostavnije približavanje

nastavnih sadržaja učenicima kroz primjenu multimedije i interaktivnosti. Jačanje motivacije

i produktivnosti učenika je prednost za 17 anketiranih škola (58,62%), a ubrzavanje procesa

učenja te stvaranje individualiziranog nastavnog programa za učenika prednost za 15 škola

po pojedinom odabiru (51,72%).

4.3.15. Stav srednjih škola o projektu e-Škole

Od ukupnog broja anketiranih srednjih škola, 13 škola (44,82%) podržava projekt e-Škole i

želi se uključiti, 12 škola (41,37%) je već uključeno u pilot projekt e-Škole, 3 škole (10,34%)

podržava, no ne želi se uključiti u projekt, a jedna škola (3,44%) nema stav. Jedna škola nije

odgovorila na pitanje o podršci prema projektu e-Škole.

46

5. USPOREDBA REZULTATA ANKETNOG UPITNIKA

OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA

U nastavku, biti će prikazana usporedba odgovora osnovnih i srednjih škola prikupljenih kroz

autorski anketni upitnik pod nazivom Istraživanje primjene informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u osnovnim školama te Istraživanje primjene informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u srednjim školama.

1) Usporedba broja zaposlenih

Sljedeći grafikon prikazuje broj zaposlenih u anketiranim osnovnim i srednjim školama.

Podaci koji će biti prikazani u narednim grafikonima su prikupljeni kroz autorsko istraživanje

informatizacije poslovnih i nastavnih procesa škola u Hrvatskoj.

Grafikon 7: Usporedba broja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Rezultati o broju zaposlenika škola za osnovne i srednje su gotovo jednaki što znači da

najveći broj osnovnih i srednjih škola koje su odogovorile na anketu ima više od 40

zaposlenika. Samo jedna anketirana osnovna škola ima do 20 zaposlenika za razliku od

anketiranih srednjih škola koje sve imaju iznad 21 zaposlenika.

2) Usporedba broja učenika

Broj učenika, kao i broj zaposlenih čimbenici su prema kojima se može zaključiti veličina

škole. U nastavku, dan je prikaz usporedbe broja učenika između anketiranih škola.

47

Grafikon 8: Usporedba broja učenika u anketiranim osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Najveći broj, u omjeru od više od polovice anketiranih osnovnih i srednjih škola ima više od

300 učenika. Uzevši podatke u obzir, moguće je zaključiti da većina ispitanika radi u većim

školama odnosno školama većeg kapaciteta koje uz to zahtjevaju veći broj zaposlenika, što se

slaže s prethodnim pitanjem.

3) Usporedba županija

Autoričin anketni upitnik poslan je na 190 adresa e-pošte osnovnih te 190 srednjih škola iz

različitih djelova Hrvatske. Kako bi se dobio bolji prikaz strukture samog uzorka, slijedi

prikaz usporedbe županija anketiranih osoba.

Grafikon 9: Usporedba županija u anketiranim osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

48

Najveći broj anketiranih osnovnih škola dolazi iz Primorsko-goranske županije, dok najviše

srednjih škola dolazi iz Osječko-Baranjske te Dubrovačko-neretvanske županije.

4) Usporedba broja računala za nastavu

U nastavku, priložen je grafikon usporedbe broja računala koje posjeduju anketirane osnovne

i srednje škole u svrhu nastave.

Grafikon 10: Usporedba broja računala za nastavu u anketiranim osnovnim i srednjim

školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Najveći broj osnovnih škola, 46% odgovorilo je kako posjeduju više od 30 računala koja

koriste u svrhu nastave, dok u srednjim školama također više od pola ispitanika odnosno

53,34% pripada školama koje posjeduju više od 30 računala koje se koriste za nastavne svrhe.

5) Usporedba posjedovanja informatičke učionice

U nastavku, prikazana je usporedba osnovnih i srednjih škola koja se odnosi na posjedovanje

barem jedne opremljene informatičke učionice za nastavne svrhe, a grafikon je prikazan na

sljedećoj stranici.

49

Grafikon 11: Usporedba posjedovanja informatičke učionice u anketiranim osnovnim i

srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Na pitanje o informatičkoj učionici, odgovori za osnovne i srednje škole bili su orijentirani

samo prema jednom odgovoru u omjeru od 100% odnosno svi ispitanici su odgovorili da

posjeduju informatičku učionicu.

6) Usporedba broja zaposlenih informatičara

Grafikon 12 prikazuje usporedbu broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i

srednjim školama, a prikazan je u nastavku.

Grafikon 12: Usporedba broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i srednjim

školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

50

Gotovo sve ispitane osnovne škole, 94% imaju zaposlena 1 do 3 informatičara, dok je u

srednjim školama taj odgovor također prevladao s 73,33%. U slučaju srednjih škola, jedna

škola ima zaposlenih više od 6 informatičara za razliku od anketiranih osnovnih škola od

kojih ni jedna nije odabrala to kao odgovor. Prema ostalim dostupnim odgovorima, škola s

više od 6 zaposlenih informatičara se nalazi u Zagrebačkoj županiji te spada u veće škole s

više od 300 učenika i više od 40 zaposlenika.

7) Usporedba učestalosti informatičke edukacije za zaposlenike škole

Sljedeći grafikon prikazuje učestalost edukacije za zaposlenike koja za svrhu ima pružanje

znanja upravljanja informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i služenje informatičkim

rješenjima za potporu podučavanju i poslovanju škole.

Grafikon 13: Usporedba učestalosti informatičke edukacije u anketiranim osnovnim i

srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Edukaciju u području informatičke pismenosti više puta godišnje u najvećem omjeru provodi

34,50% anketiranih srednjih škola, dok u se u 42% osnovnih škola takva vrsta edukacije

provodi jednom godišnje, no više puta godišnje je također vrlo čest odgovor s 36% odgovora.

Ukupno 4% osnovnih škola te 6,89% srednjih škola nikada ne provodi informatičku edukaciju

za svoje zaposlenike.

51

8) Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja

Internetski sadržaji se koriste za različite svrhe, a u školama se najčešće koriste kao pomoć u

edukaciji ili za olakšavanje poslovnih zadataka. U nastavku, prikazan je grafikon na kojemu

se može vidjeti za koje poslove internet koriste osnovne, a za koje srednje škole.

Grafikon 14: Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja u anketiranim osnovnim i

srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Osnovne škole u omjeru od 88% najčešće koristi internet kao pomoć u nastavi, što je također i

najčešći odabir za 96,66% anketiranih srednjih škola. Ostali odgovori su odabirani u

jednakom omjeru za srednje i osnovne škole. Nakon pomoći u nastavi, sljedeći najčešći

odabir je komunikacija s roditeljima i učenicima, zatim komunikacija s poslovnim partnerima,

edukacija zaposlenika te posljednje razmjena znanja s drugim školama.

9) Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima i roditeljima učenika

Sljedeći grafikon prikazuje najčešće načine komunikacije s učenicima škole te njihovim

roditeljima u anketiranim osnovnim i srednjim školama.

52

Grafikon 15: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima škole i roditeljima u

anketiranim osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Najčešći način komunikacije s roditeljima učenika za 58% anketiranih osnovnih i 50%

srednjih škola je osobna komunikacija. Za srednje škole, komunikacija putem interneta je

korištena u jednakom omjeru kao i telefonska komunikacija, dok za osnovne škole internetska

komunikacija prevladava.

10) Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima

Grafikon u nastavku prikazuje najčešće načine komunikacije s poslovnim partnerima u

osnovnim i srednjim školama te usporedbu navedenog.

Grafikon 16: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima u

anketiranim osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

53

Prema 80% anketiranih srednjih škola, najčešći način komunikacije s poslovnim partnerima je

putem interneta, kao i osnovnim školama, no u nešto manjem omjeru od 65,30% gdje veliku

ulogu u komunikaciji i dalje zauzima telefonska komunikacija (32,65%). U osnovnim, kao i u

srednjim školama, telefaks više nije uobičajeno niti često sredstvo komunikacije te se kao

takav često ne koristi niti u jednoj anketiranoj školi.

11) Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju

Usporedbu odgovora o učestalosti korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju

moguće je vidjeti iz grafikona koji slijedi.

Grafikon 17: Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju u u anketiranim

osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Na pitanje o korištenju interneta za pristup obrazovnom sadržaju, u najvećoj se mjeri

odgovaralo s vrlo često, s 79,16% osnovnih škola te 86,70% srednjih škola. Povremeno

korištenje interneta za pristup obrazovnom sadržaju je drugi odabir osnovnih i srednjih škola,

dok je jedna srednja škola odabrala odgovor rijetko za razliku od osnovnih škola kod kojih taj

odgovor nije dobio niti jedan odabir. Niti jedna osnovna ni srednja škola nije odabrala

odgovor nikada.

54

12) Usporedba korištenja računala u svrhu nastavnih pomagala

Na pitanje o korištenju računala kao nastavnih pomagala, bilo je moguće odabrati skupinu

predmeta u kojima se ona koriste najčešće. Grafikon 18 prikazan u nastavku prikazuje

usporedbu nastavnih predmeta u kojima se koriste računala u osnovnim i srednjim školama.

Grafikon 18: Usporedba korištenja računala kao nastavnih pomagala u anketiranim osnovnim

i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Anketirane osnovne i srednje škole najčešće koriste računala za predmet informatike te

tehničke kulture s 59,18% osnovnih škola i 63,33% srednjih škola, zatim za hrvatski jezik,

geografiju i povijest, skup predmeta biologije, kemije, fizike i matematike te ostale predmete

u manjoj mjeri.

13) Usporedba najčešćih tehnologija korištenih u sklopu nastave

U pitanju o tehnologijama korištenim za nastavne potrebe dano je više odabira te su ispitanici

morali odabrati koju najčešće koriste. Po prikazanom grafikonu koji slijedi moguće je vidjeti

usporedbu rezultata za osnovne i srednje škole.

55

Grafikon 19: Usporedba korištenja različitih tehnologija za nastavne svrhe u anketiranim

osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Najčešća tehnologija koja se koristi su računala, u omjeru od 94% za osnovne te 100% za

srednje škole. Anketirane škole u jednakom omjeru koriste projektor koji je sljedeći po

učestalosti korištenja, zatim e-Dnevnik, pametne ploče te tablet računala. Pametne ploče se

češće koriste u srednjim školama, s ukupno 40% odabira. Korištenje videokonferencija i

internet prijenosa prevladava u većem broju srednjih škola, dok se u osnovnim rijeđe koriste.

14) Usporedba korištenja obrazovnih sustava u osnovnim i srednjim školama

Osnovnim i srednjim školama su na raspolaganju različiti sustavi, a na priloženom grafikonu

koji slijedi moguće je vidjeti usporedbu sustava koji se koriste u anketiranim školama.

Grafikon 20: Usporedba korištenja obrazovnih sustava i usluga u anketiranim osnovnim i

srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

56

Većina škola odnosno 89,9% osnovnih i 81,48% srednjih koriste sustav HUSO, dok se u

manjoj mjeri koristi CMS za škole. Jedna osnovna škola je uključena u projekt e-Otoci, dok

niti jedna srednja škola nije uključena u navedeni projekt.

15) Usporedba stavova o preprekama informatizaciji nastave u školama

U sljedećem grafikonu prikazana je usporedba stavova o preprekama informatizaciji nastave

ispitanika anketiranih osnovnih i srednjih škola.

Grafikon 21: Usporedba stavova o preprekama provedbi informatizacije anketiranih osnovnih

i srednjih škola

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Stavovi anketiranih škola o preprekama informatizaciji obrazovnog sustava u Hrvatskoj daju

gotovo jednake rezultate za osnovne i srednje škole. Anketirani ispitanici osnovnih i srednjih

škola se slažu da je manjak financijskih sredstava za opremanje informatičkih učionica

osnovna prepreka procesu informatizacije. Vidljivo je podudaranje u gotovo svim stavovima,

od nedovoljne informatičke pismenosti nastavnika i nespremnosti na promjene do nedovoljne

podrške Ministarstva obrazovanja. Razlika je prisutna pri odgovoru neriješena osnovna

pitanja za funkcioniranje škola koji su u većoj mjeri birale osnovne škole s 19 u usporedbi s

11 odabira za srednje škole.

57

16) Usporedba stavova o prednostima u poslovanju

U sljedećem grafikonu prikazana je usporedba rezultata odgovora anketnog upitnika na

pitanje o prednostima koje IKT imaju u poslovanju.

Grafikon 22: Usporedba stavova o primjeni IKT u poslovanju u anketiranim osnovnim i

srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Pri prednostima u poslovanju, najveća prednost za anketirane škole je jednostavniji pristup

bazama podataka i svim željenim informacijama, s 80% odabira osnovnih te 85,71% srednjih

škola. Olakšana komunkacija s poslovnim partnerima i dobavljačima je veća prednost za

srednje škole, dok osnovne većom prednosti smatraju uštedu vremena u nastavi i poslovanju.

17) Usporedba stavova o prednosti upotrebe IKT u nastavnim procesima

Prema grafikonu koji je prikazan na sljedećoj stranici moguće je isčitati stavove ispitanika o

prednostima primjene IKT u podučavanju i za ostale nastavne svrhe.

58

Grafikon 23: Usporedba stavova o prednostima upotrebe IKT u nastavi u anketiranim

osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

Od ponuđenih prednosti primjene IKT u nastavnim procesima, najveća prednost za 89,79%

osnovnih i 96,55% srednjih škola je približavanje nastavnih sadržaja učenicima kroz

primjenu multimedije i interaktivnosti. Jačanje motivacije i produktivnosti učenika je drugi po

redu najčešći odabir anketiranih osnovnih i srednjih škola. Za srednje škole, ubrzavanje

procesa učenja i stvaranje individualiziranog nastavnog programa za učenike ima jednaku

važnost, dok ubrzavanje procesa učenja za 59,18% osnovnih ipak prevladava po važnosti.

18) Projekt e-Škole

Posljednji grafikon prikazuje usporedbu stavova anketiranih ispitanika osnovnih i srednjih

škola te njihovu podršku odnosno manjak iste za pilot projekt CARNet-a e-Škole.

Grafikon 24: Usporedba stavova projektu e-Škole u anketiranim osnovnim i srednjim školama

Izvor: Autorsko istraživanje trenutnog stanja elektroničkog poslovanja i informatizacije

osnovnih i srednjih škola

59

Na pitanje o podršci novom pilot projektu e-Škole, 46% osnovnih te 44,82% srednjih škola

podržava projekt i žele se uključiti u njega dok je druga polovica već uključena u pilot projekt

što pokazuje veliku zainteresiranost i potrebu za uvođenjem IKT u obrazovni sustav kako bi

se olakšala nastava i poslovanje.

60

6. ZAKLJUČAK

Obrazovanje kao jedan od glavnih čimbenika napretka ima značajnu ulogu u društvu. Razvoj

nove generacije škola podrazumijeva razumijevanje potreba današnjih učenika, kao i

implementacija novih te efikasnijih načina poslovanja i upravljačke kulture u škole.

Informatizacija obrazovnog sustava u Hrvatskoj je počela 70-ih godina prošlog stoljeća, no

unatoč mnogim strategijama i incijativama kroz posljednja dva desetljeća, primjena

informacijsko-komunikacijskih tehnologija u hrvatskim osnovnim i srednjim školama je i

dalje na niskoj razini.

Informatizacija hrvatska škola ne znači samo nabavku hardvera i u skladu s tim informatičko

opremanje učionica i ureda, već je za njenu uspješnu implementaciju neophodna i stručna

pomoć pružena nastavnicima te ostalom osoblju škole. Tehnologija je alat uz čiju se pomoć

mogu postići bolji rezultati, no za adekvatnu upotrebu, potrebno je da osobe koje će se njom

koristiti posjeduju znanja o iskorištavanju svih njenih mogućnosti. Stoga je pri procesu

uvođenja novih tehnologija nužno na pravilan način obrazovati kadrove koji će se sami

koristiti navedenim tehnologijama.

Dosljedno provođenje projekata informatizacije obrazovnog sustava je ključ za suvremene

škole koje će svojim učenicima moći ponuditi obrazovanje sukladno njihovim potrebama i

potrebama tržišta rada, kao i obrazovanje koje ih čini kompetentnima za procese

cjeloživotnog obrazovanja. Nužan je organiziran i promišljen pristup kako bi se iskoristile sve

prednosti računala i novih tehnologija, kako u nastavnom aspektu škola kroz drugačije

približavanje nastavnih sadržaja učenicima, tako i u poslovnom aspektu škola kroz

jednostavnije vođenje administrativnih poslova, uštedu vremena u obavljanju navedenih

poslova i komunikaciji s poslovnim partnerima.

Prema analiziranim i uspoređenim odgovorima autorskog anketnog upitnika, moguće je

zaključiti kako se stavovi anketiranih osnovnih i srednjih škola podudaraju u gotovo svim

kategorijama s manjim odstupanjima što pokazuje kako je situacija primjene IKT u hrvatskim

školama vrlo slična, neovisno o stupnju obrazovanja koje nude i njihovoj veličini. Većina

ispitanika, koji su uključivali osoblje škole poput nastavnika te ravnatelja, je zainteresirano za

61

što češću upotrebu IKT u poslovanju i nastavi s obzirom da su vidljivi njeni pozitivni efekti

na sve segmente njihovog djelovanja.

Autorskim istraživanjem prikazanom u ovom diplomskom radu, analiziran je stupanj

informatizacije poslovnih i nastavnih procesa u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Sve

veći značaj korištenja IKT u organizaciji navedenih segmenata djelatnosti škola vidljivi su

kroz rezultate anketnog upitnika. Prema istraživanju, anketirane škole u najvećem omjeru

posjeduju više od 30 računala koja se koriste samo za nastavne svrhe. Također je prikazano

kako se internetski sadržaji vrlo često koriste u podučavanju, a za razliku od uobičajene

prakse posljednjih nekoliko desetljeća kada su se računala koristila isključivo u nastavi

predmeta informatike, istraživanje je prikazalo kako se danas računala u sve većem omjeru

koriste i za predmete poput hrvatskog i stranog jezika, povijesti i geografije. Osim za

podučavanje, IKT se sve češće koriste u organizaciji poslovanja te komunikaciji s poslovnim

partnerima i dobavljačima.

Ukoliko želimo stvoriti kvalitetno okruženje za podučavanje i učenje moramo neprestalno

ulagati u obrazovni sustav i njegov razvoj u cjelini. Utjecaj tehnologije na škole i cjelokupni

obrazovni sustav su višestruke zbog čega se ne treba zanemarivati njihova važnost već ih

prihvatiti kao alat modernog doba i iskoristiti sav potencijal koji one nude kao takve.

62

POPIS LITERATURE

Internet

1. „E-Croatia: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske“, 2000., Radna skupina predsjednika RH, <http://www.poslovniforum.hr/tp/strategija.asp>

2. „e-Dnevnik“, CARNet, 2014., <http://www.carnet.hr/e-dnevnik>

3. "e-Matica", CARNet, 2015., http://www.skole.hr/skole/eMatica>

4. "e-Upisi", CARNet, 2015., <http://www.skole.hr/skole/e-Upisi>

5. „Financiranje“; CARNet, 2015. <http://www.carnet.hr/e-

skole/o_projektu/financiranje>

6. „Internet usage in 2009 - Households and Individuals“, Eurostat, 2009.,

<http://ec.europa.eu/eurostat/documents/4168041/5945665/KS-QA-09-046-

EN.PDF/3fcb6ed2-5796-4d87-bfa7-4778dd77cbd5?version=1.0>

7. "Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje", Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2011. <http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2685>

8. „Operativni plan provedbe Programa e-Hrvatska 2007. za 2006. godinu“, 2006., Središnji državni ured za e-Hrvatsku,

<http://www.hakom.hr/userDocsImages/javnarasprava/rkazic/159/plan_provedbe_e-

Hrvatska_za_2006[1].pdf>

9. „Opis projekta“, CARNet, 2015., < http://www.carnet.hr/e-skole/opis_projekta>

10. „Ravnatelj škole – upravljanje – vođenje, Agencija za odgoj i obrazovanje, 2009., <http://www.azoo.hr/images/izdanja/Ravnatelj_skole-upravljanje-vodjenje_2009.pdf>

11. Strategija razvitka "Hrvatska u 21. stoljeću", CARNet, 2000., <http://cn.carnet.hr/arhiva/2000/20000505strategija/index.html>

12. „Što su e-Škole“, Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNet, 2015.,

<http://www.carnet.hr/e-skole/sto_su_e-skole>

13. Teaching and Learning International Survey: 2013., Europska komisija, 2014.,

<http://ec.europa.eu/education/library/reports/2014/talis_en.pdf>

63

14. „Utjecaj obrazovnih tehnologija na podučavanje, L. Kralj, Edupoint, 2008., <http://edupoint.carnet.hr/casopis/65/clanci/1.html>

Radovi

1. „Hrvatska na putu prema europskom informacijskom društvu: koraci prilagodbe“, I. Petrijevčanin Vuksanović, D. Boras, 2010

2. "e-Škole: Prijedlog informatizacije sustava školstva u RH", D. Kupres, T. Marković, Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNet, 2013.

3. „e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrelih škola za 21. st.“, Hrvatska akademska i istraživačka mreža –

CARNet, 2014.

4. „Teorijski modul – Upravljanje financijama, A.Labus, Č. Ružić, D. Blažeka, 2007., <http://www.ssmb.hr/libraries/0000/3923/teorijski_modul__FINANCIJSKO_UPRAVLJ

ANJE_-_lektorirano.pdf>

5. "The impact of ICT in schools - a landscape review", R. Condie, B. Munro, Quality in

Education Centre, University of Strathclyde, 2007.

<http://dera.ioe.ac.uk/1627/1/becta_2007_landscapeimpactreview_report.pdf>

6. „What Factors Support or Prevent Teachers from Using ICT in their Classrooms?“, M. Cox, C. Preston and K. Cox, King's College London, 1999., prijevod studentice,

<http://www.leeds.ac.uk/educol/documents/00001304.htm>

7. "Nastavnici i učenici u procesu informatizacije hrvatskog školstva", Zbornik radova drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija, V. Topolovec, Mrkonjić, Z. Vlašić, 1999.

8. „Računala u nastavi“, P. Radošević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013.

64

POPIS TABLICA

Tablica 1: Značajke škola prema stupnju digitalizacije ........................................................... 10

Tablica 2: Pozitivni i negativni faktori nastavničke primjene IKT u školama ......................... 12

Tablica 3: Razlika između obrazovnih sustava industrijskog i informacijskog društva .......... 16

Tablica 4: Struktura anketiranih osnovnih škola u broju i postotku ........................................ 29

Tablica 5: Struktura anketiranih srednjih škola u broju i postotku .......................................... 40

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Pristup internetu u kućanstvima .............................................................................. 8

Grafikon 2: Usporedba upotrebe IKT u lekcijama hrvatskih i nastavnika EU ........................ 26

Grafikon 3: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama četvrtog i osmog razreda

hrvatskih i europskih osnovnih škola u 2011. .......................................................................... 27

Grafikon 4: Broj učenika na jedno računalo u osmom razredu europskih osnovnih škola ...... 28

Grafikon 5: Učestalost nastavničkog korištenja IKT u lekcijama trećih razreda srednjih škola

.................................................................................................................................................. 36

Grafikon 6: Brzina širokopojasnog prijenosa u hrvatskim i europskim srednjim školama ..... 39

Grafikon 7: Usporedba broja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama .............................. 46

Grafikon 8: Usporedba broja učenika u anketiranim osnovnim i srednjim školama ............... 47

Grafikon 9: Usporedba županija u anketiranim osnovnim i srednjim školama ....................... 47

Grafikon 10: Usporedba broja računala za nastavu u anketiranim osnovnim i srednjim

školama ..................................................................................................................................... 48

Grafikon 11: Usporedba posjedovanja informatičke učionice u anketiranim osnovnim i

srednjim školama ...................................................................................................................... 49

Grafikon 12: Usporedba broja zaposlenih informatičara u anketiranim osnovnim i srednjim

školama ..................................................................................................................................... 49

Grafikon 13: Usporedba učestalosti informatičke edukacije u anketiranim osnovnim i

srednjim školama ...................................................................................................................... 50

Grafikon 14: Usporedba svrhe korištenja internetskih sadržaja u anketiranim osnovnim i

srednjim školama ...................................................................................................................... 51

65

Grafikon 15: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s učenicima škole i roditeljima u

anketiranim osnovnim i srednjim školama ............................................................................... 52

Grafikon 16: Usporedba najčešćeg načina komunikacije s poslovnim partnerima u

anketiranim osnovnim i srednjim školama ............................................................................... 52

Grafikon 17: Usporedba korištenja interneta za pristup obrazovnom sadržaju u u anketiranim

osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 53

Grafikon 18: Usporedba korištenja računala kao nastavnih pomagala u anketiranim osnovnim

i srednjim školama ................................................................................................................... 54

Grafikon 19: Usporedba korištenja različitih tehnologija za nastavne svrhe u anketiranim

osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 55

Grafikon 20: Usporedba korištenja obrazovnih sustava i usluga u anketiranim osnovnim i

srednjim školama ...................................................................................................................... 55

Grafikon 21: Usporedba stavova o preprekama provedbi informatizacije anketiranih osnovnih

i srednjih škola ......................................................................................................................... 56

Grafikon 22: Usporedba stavova o primjeni IKT u poslovanju u anketiranim osnovnim i

srednjim školama ...................................................................................................................... 57

Grafikon 23: Usporedba stavova o prednostima upotrebe IKT u nastavi u anketiranim

osnovnim i srednjim školama ................................................................................................... 58

Grafikon 24: Usporedba stavova projektu e-Škole u anketiranim osnovnim i srednjim školama

.................................................................................................................................................. 58

66

66