Gimnazija Dobrinja

Seminarski rad:

ATLETIKA(Bacačke discipline)

Uradila:Selma Mesihovic Profesor: Hadžiahmetović Sead

ATLETIKA

Atletika je jedna od temeljnih i

najraširenijih sportskih grana, a koja

obuhvaća: trkačke, bacačke i skakačke

discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti

zovemo je, što atletika istinski i

jest, kraljica sportova! Atletskim

vježbama stječe se fizička snaga,

izdržljivost, brzina i okretnost a učvršćuju

se svojstva volje kao sto su hrabrost, odlučnost i upornost.

Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u

toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utiče na

podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve

ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara.

Brojne su atletske discipline ali onu koju cu ja obradjivati su bacacke discipline.

Bacačke discipline

Bacanje koplja  datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i u lovu, ali i u nekim igrama.

Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje

koplja je vrlo zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom,

ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak i mala odstupanja od pravilne tehnike skratit

će dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove,ligamente i tetive.

Da bi razvio maksimalni potencijal bacač mora imati

kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da bi

hitac bio dobar bacač mora biti opušten.

Tehnika bacanja koplja

Tehnika bacanja koplja dijeli se na nekoliko faza :

1. zalet

2. započinjanje bacanja iz nogu i kukova sa efektivnim prijenosom težišta tijela samo

naprijed

3. torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke

4. blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka)

5. dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

→ Pravilnom tehnikom stičemo najvažniju komponentu: maksimalnu brzinu koplja u trenutku

izbačaja.

Zalet

Važna komponenta dobrog bacanja je zalet koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz

mjesta baci 48 metara sa zaletom bi trebao 63 do 69 metara. Glavni cilj zaleta je postići

maksimalnu kontroliranu brzinu trčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta,

bacaču će sve teže biti pravilno se postaviti tjekom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet

mora biti opušten.

Najbolji zalet je s laganim početkom, zatim postupnim ubrzanjem te postizanjem

maksimalne brzine tjekom "ukopavanja" stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta je od 8 do

15 koraka.

Odabrana dužina zaleta mora omogućiti :

postizanje maksimalne kontrolirane brzine u prijelaznim koracima

ravnomjerno i stalno ubrzanje od početka do kraja

opuštenost tokom cijelog zaleta.

Prijelazni koraci i mehanika bacanja

Prijelazni koraci počinju kad se sprava povuče natrag i traju do izbačaja. Prestizanje sprave

počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.

Dakle : → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.

Većina bacača koristi 5 koraka dok neki 3, a neki i 7. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni

iza težišta (kukova), stražnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju nogu koja je

ukopana. Kad se kukom trzne naprijed dolazi do istezanja mišića trupa te se stiče

dodatna snaga za izbačaj. Doskok stražnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti

prijenos težine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prijenos težišta sa

zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mekanim korakom). Taj se korak postiže

savijanjem noge u trenutku odraza (kod prijelaza u posljednji korak) te se težište nesmetano

kreće prema naprijed. Mekani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i

trupa i veću snagu za bacanje. Nakon zadnjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu,

desna je noga (kod dešnjaka) ispred težišta uzrokujući nagnutost prema nazad. Ta je

nagnutost naročito izražena kada se bacač snažno odrazi lijevom nogom tokom križnog

koraka. Uoči doskoka to se koljeno pasivno savija i omogućuje nastavak kretanja kukova dok

gornji dio tijela ostaje straga. Na taj način velika muskulatura nogu, kukova i trupa proizvodi

početnu snagu za bacanje, nakon čega slijede pokreti manje muskulature gornjeg

dijela tijela. Tako se postiže refleks istezanja koji proizvodi veću snagu od obične. U trenutku

kada su kukovi naprijed, tijelo je u obliku obrnutog slova C, sa ramenima povučenim natrag.

Izbacaj

Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako se zdjelica postavlja u smjeru bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiću se preko prsa te čvrsto blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka kretnje izbačaja pa će koplje još uvijek biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne muskulature trupa (naročito velikog leđnog mišića). To istezanje zbog "refleksa istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića te se bacačka ruka bičastom kretnjom povlači naprijed. Nakon izbačaja koplja mora se obuzdati kretanje tijela prema naprijed jer u protivnom dolazi do prestupa. To se postiže još jednim korakom naprijed.

Svjetski rekordi

Svjetski rekord u muškoj kategoriji (98.48 metara) drži Jan Železný iz Češke i postignut je 25. maja 1996. godine u Njemačkoj. Kod žena rekord drži Kubanka Osleidys Menéndez sa 71.70 metara, a rezultat je postignut 14.augusta 2005. godine u Helsinkiju, Finska.

Bacanje diska

Bacanje diska je atletska disciplina s rotacijskim kretanjima kojim bacač nastoji baciti spravu što dalje. Bacanje diska razvija snagu, brzinu okretnost i preciznost kretanja na bacalištu pa se i danas upotrebljava kao sredstvo za razvijanje učenikovih sposobnosti.

Tehnika bacanja diska

Za svladavanje cjelokupne tehnike važno je u metodici upotrijebiti predvježbe koje će nam to olakšati i omogućiti.

Pravilno držanje diska - Disk se drži distalnim člancima prstiju, ručni zglob je opušten i ravan. Prsti su razmaknuti. Vježba se zamah rukom koja mora biti potpuno opuštena u zglobu lakta i ramena.

Kotrljanje diska po ravnoj liniji uz izbačaj iz klečećeg položaja.

Bacanje s mjesta

Savjeti za bacanje diska

U bacanju diska važno je koristiti cijeli torzo i noge.

Dok izvodi bacanje, sportaš se podiže postupnim opružanjem nogu i tako dobiva dodatnu sliku za izbačaj. Nakon izbačaja kukovi su vrlo visoko. Desni se kuk snažno izbaci naprijed, što povećava snagu bacanja. Ako se prednje stopalo nalazi malo ispred tijela, kukovi neće

moći ići naprijed, jer nemaju kamo. Pokret izbačaja mora slijediti nos i donju čeljust, koji moraju biti okrenuti u smjeru bacanja. Svi ostali dijelovi tijela (kukovi, prsa itd.) moraju ići naprijed ispred ruke koja drži disk, čime se postiže efekt praćke ili biča. Što se duže disk kreće na taj način, imat će veću brzinu. U vezi s tim, vrlo je važna koordinacija lijeve ruke i stopala. Smjer leta diska ovisi o tome kamo je lijevo stopalo okrenuto u trenuku kad se kukovi podignu do kraja. Najbolja bacanja imaju nisku putanju, koja se kontrolira iz ramena bacača. Bacač mora disk baciti pod kutom od 22 stupnja.

Za razvoj sposobnosti bacanja u pravom smjeru mogu se koristiti drveni klinovi zabijenu u zemlju u svim smjerovima.

U bacanju diska postoje tri stila:

S okretnim momentom: okretanje na stopalu, zatim okretanje donjeg dijela tijela s prelaskom kruga, što gornjem dijelu tijela daje veći okretni moment za izbačaj;

S linearnom brzinom: ruke i noge ostaju blizu vertikalne osi radi brže rotacije, velik dio okretnog momenta je posljedica “sprinta” preko kruga;

Linearno kružan: ruke i noge su u početku izvan vertikalne osi, tijekom okreta se dovode u taj položaj, tako da se pokret postupno ubrzava.

Tezina diska:

Muskarci 2kg, Juniori 1,5 kg, Zene I juniorke 1 kg

Bacanje kugle

Bacanje kugle je atletska disciplina u kojoj bacač nastoji baciti kuglu što dalje. Ova atletska disciplina služi za razvijanje snage, brzine, specifične izdržljivosti i okretnosti. Osim bacanja koje je propisano atletskim pravilima, kugla se može bacati na razne načine. Pri tome u skladu sa uzrastom natjecatelja, upotrebljava se kugla različite težine.

Historija

Prepostavlja se da su se prva natjecanja u bacanju kugle održavana u Velikoj Britaniji.

Povijesničari bilježe da su se vojnici oko 1346. godine natjecali u bacanju topovskog kugli

teškog 16 funti (7,257 kg). U početku se bacalo iz mjesta i to jačom i slabijom rukom.

Vremenom su se iskristalizirala pravila bacanja koja su se odnosila i na prostor iz kojeg se

bacala kugla.

Prvi službeni rezultati vode se u Velikoj Britaniji od 1860. godine, kad je H. Williams bacio

kuglu 36 stopa tj 19,972 metra.

Daljina bacanja kugle određena je:- brzinom izbačaja- visinom izbačaja- kutom izbačaja

Visina izbačaja Visina sprave pri izbačaju određena je tjelesnom visinom bacača i položaja njegovog tijela. Visok bacač kojemu su trup i ruka nisko (jer se ne drži ispravno) može imati manju visinu izbačaja od nižeg bacača koji je potpuno uspravljen te koristi odraz. Da bi dužina bacanja bila dobra, visina izbačaja mora biti što veća, s tim da su drugi

parametri na odgovarajućoj razini.

Ugao izbačaja

Optimalan ugao izbačaja ovisi o brzini i visini izbačaja. Da bi se postigla što veća dužina bacanja, s povećanjem brzine treba smanjiti ugao. Na primjer, ako je kugla izbačena s visine od 1.98 m pri brzini od 12.8 m/s, optimalan ugao će biti 41 stepen (izračunato prema zakonima fizike projektila).

Tehnika(Aktivnost bacanja kugle podjeljena je na nekoliko faza):

1. Polazni položaj i priprema za poskok , 2.poskok, 3.izbačajna pozicija, 4.faza izbacivanja

(maksimalnig napora) te zatim 5.faza održavanja ravnoteže.

Polazni položaj i priprema za poskok

Bacač se postavlja leđima okrenut smjeru bacanja. Težina tijela se nalazi na zamašnoj nozi. Trup

opružen i uspravan. Ruka u kojoj se nalazi kugla je povijena u laktu, te pridržava kuglu uz vrat,

dok je druga u uzručenju. Tijelo se nalazi u potpunoj statičnoj ravnoteži

Postoje dvije pozicije iz kojih počinje poskok:

- Neposredan način (pozicija)- Pozicija “vage”

Poskok

Poskok ili klizajući poskok je pokretačka snaga u prvoj fazi bacanja i završava se dolaskom u

izbačajnu poziciju odnosno u trenutku kad obje noge uspostave kontakt s tlom. Početak

klizajućeg poskoka treba biti opušten, slobodan ali ne prebrz. Brz početak klizajućeg poskoka

prouzročuje gubitak ravnoteže tijekom njegovog izvođenja i ne omogućava pravilno preticanje

sprave.

Izbačajna pozicija (dešnjaci)

Desna noga je u centru kruga Lijeva noga vanjskim dijelom stopala dodiruje unutarnju površinu

segmenta Težina tijela nalazi se na desnoj nozi, koja je povijena, trup leđima okrenut u pravcu

bacanja i pretklonjen u suprotnom smijeru Lijeva noga je opružena u zglobu koljena

Faza izbacivanja (maksimalnig napora)

Za vrijeme izbacivanja karakeristično je kretanje tijela gore i naprijed povezano s istovremenim

okretanjem tijela do frontalnog položaja u smijeru bacanja uz neprestano narastanje brzine. Vrlo

bitno za bacanje u cjelini je povezivanje klizajućeg poskoka s aktivnošću izbacivanja.

Faza održavanja ravnoteže

Zajedničko djelovanje svih sila u smjeru bacanja mora biti u završnoj fazi zaustavljeno kako

bacač ne bi prestupio preko prednjeg ruba kruga. Nakon završenog izbacivanja kugle bacač

poskokom vrši izmjenu položaja nogu. Upravo taj pokret osigurava bacaču održavanje ravnoteže.

Kugla se mora izbacivati s ramena samo s jednom rukom. U trenutku kada atletičar u krugu

zauzme stav za početak bacanja, kugla mora dodirivati ilibiti vrlo blizu vrta ili brade, a šaka s

kuglom ne smije se spustiti niže od zauzetog početnog stava u tijeku bacanja. Bacač tijekom

bacanja ne smije dovesti kuglu iza ravnine ramena.

Kugla je načinjena od željeza, te mora biti posve okrugla, glatke površine bez ikakve hrapavosti.

U bacanju kugle nije dozvoljeno: Korišenje kugle koje nemaju važuću svjedodžbu IAAF-a.

Preinake na spravi. Omatanje vrpcom dva ili više prstiju. Uporaba vrpce na šaci (osim zbog

zaštite otvorenih rana). Uporaba rukavica.

Krug za bacanje kugle je promjera 2,135 m. Zaustavna greda je široka 11,2 do 30 cm, visoka 10

cm (iznad razine unutarnjeg kruga) i duga 1,22 m (uzduž unutarnjeg lučnog ruba) Unutrašnjost

kruga je od betona, asfalta ili drugog tvrdog i hrapavog materijala. Natjecatelj ne smije ničim

poprskati ili namazati unutrašnjost kruga ili svoju obuću.

Tezine kugle:

Seniorke i juniorke 4kg, Seniori 7,26 kg, Juniori 5kg

Bacanje kladiva

Bacanje kladiva je jedna od atletskih bacačkih disciplina.

Historija

Prva natjecanja u ovoj disciplini zabilježena se u Velikoj Britaniji, gdje su zabilježeni prvi

postignuti rezultati. Bacao se teški kovački čekić, koji je zbog duge drvene drške diktirao

kretanje sa zamasima pretežno u horizontalnoj ravni. Kasnije je drvena drška zamjenjena

lancem, a zatim žicom. U početku se bacalo sa linije, zatim iz kruga prečnika 2,5 m i iz kruga

prečnika 2,135 m.

Iz Velike Britanije ta disciplina se prenjela u sudjedne, a kasnije i u ostale zemlje. Ipak

bacanje kladiva zbog posebnih uslova pod kojima se izvodi (posebno bacalište, zaštitna

mreža, opasnost od kidanja žice i sl.) nije tako rasprostranjena disciplina, kao što su druga

bacanja.

Na daljinu bacanja utječu tri faktora:

Brzina izbačaja, ugao izbačaja i visina

izbačaja.

Brzina izbačaja se pokazala kaonajvažniji

faktor.

Idealan ugao izbačaja je 44 stepena, iako

mnogi vrhunski bacači bacaju i pod uglom od 38 do 40 stepeni. To je zato što se pri strmijem

uglu ne može postići ista brzina izbačaja.

Maksimalna brzina izbačaja postiže se produžavanjem puta vrtnje kladiva prije izbačaja. Što

je veći radijus rotacije, put je veći. To se postiže suprotnim položajima zdjelice, ispruženim

rukama i opuštenim ramenim pojasom. Savijanjem koljena i zauzimanjem povišene sjedeće

pozicije, bacač produžuje radijus rotacije.

Kad se ruke sasvim ispruže, uz opuštanje ramenog pojasa, izgledaju kao da su se istegnule i

više od njihove normalne dužine. Rezultat toga je veći polumjer, duže vučenje i veća brzina

kladiva. Široki zamasi pomoći će i zauzimanju dobrog položaja za vrtnju.

Bacač mora trajanje jednonožnog oslonca (kada je tijekom rotacije samo jedno stopalo na

tlu) svesti na minimum. Kladivu se ubrzanje dodaje tijekom oslonca na obje noge, i dok je

ono u najvišem položaju, koljeno na suprotnoj strani od kladiva se savija, spušta se težište i

bacač snažno povlači kladivo prema dolje. Na svakom okretu desna noga (kod dešnjaka) se

podiže i dotiče tlo ranije nego u prijašnjem okretu.

Tehnika bacanja kladiva

Ravnoteža je jedan od najvažnijih faktora vrhunskog bacanja. Da bi se postigla maksimalna

brzina i dobro bacanje, pokreti moraju biti tečni. U ovoj su disciplini principi dinamičke

ravnoteže (ravnoteže u kretanju) prilično složeni. Riječ je o ravnoteži koja se mora postići

između kladiva i bacača u kretanju. Masa bacača veća je od mase kladiva, pa se nešto mora

dodati sa strane kako bi se održala ravnoteža. To "nešto" je polumjer vrtnje kladiva koji je

duži od polumjera vrtnje bacača. Brzina kladiva povećava centrifugalnu silu što dodatno

pomaže održavanju ravnoteže.

Zamasima se postiže centrifugalna sila koja će se suprostaviti masi bacača u početku vrtnje.

Kada se kladivo kreće prema dolje bacač ga mora ubrzati. Brzina pokreta se tijekom svakog

kružnog zamaha postupno povećava. Kod prvog zamaha kladivo se nalazi dolje i desno. U

drugom zamahu bacač mora osjetiti spravu i kontrolirati njezinu široku kružnu putanju čija se

najniža točka nalazi u razini koljena.Pomoću okreta se povećava brzina glave kladiva.

Tijekom okretanja bacač mora osjetiti spravu i kontrolirati je - bacač počinje polako da bi

završio eksplozivno u doskoku za sljedeću fazu.

U modernoj tehnici smjer kretanja nije paralelan sa smjerom bacanja, već je pod uglom od

10 do 20 stepeni. Na taj se način produžuje put ubrzanja sprave. Za razliku od klasične

tehnike, u modernoj se tehnici desnim stopalom ranije dolazi na podlogu. To omogućuje

dužu primjenu sile od gore prema dolje. Ova tehnika za ubrzanje sprave koristi prednost

gravitacije i inercije tijela i omogućuje primjenu sile na dužoj putanji.

U ovoj fazi izbačaja se sastaju svi prethodni faktori. Ogromnom povlačenju kladiva bacač se

odupire položajem tijela i snagom nogu. Kada glava kladiva dostigne maksimalnu brzinu pod

optimalnim uglom sprava se ispušta i odlijeće. U tom trenutku glava kladiva oslobođa su od

mase bacača i počinje faza leta.

U početnim zamasima

- Savijanje laktova i podizanje ramena- Savijanje trupa prema naprijed- Nedovoljno savijanje

nogu- Najniža točka njihanja kladiva je predaleko ispred bacača- Nedovoljno prednje i gornje

njihanje kladiva- Predalek položaj šaka kad se prelazi preko glave- Nema suprotnih kretnji kukova

u odnosu na ramena- Tijekom okreta trupa udesno i "susretanja" kladiva nema podizanja lijeve

pete

U okretima

- S okretom se počinje prekasno, pa kladivo ide ispred tijela- Tjelesna težina nije na savijenoj

desnoj nozi- Presporo kretanje desne noge tijekom okreta i predaleko od lijeve- Savijanje glave i

gornjeg dijela tijela prema naprijed- Savijanje u laktovima- Stopala se ne okreću za 180

stupnjeva, pa bacač završava na lijevoj strani kruga- Ispružanje lijevog koljena pa se završi na

desnoj strani kruga- Putanja kladiva je prestrma

Nakon izbačaja

- Zaustavljanje vrtnje umjesto da se ona slijedi- Nagaz izvan prednje polovice kruga.

Tezina kladiva: - Seniori – 7,26 kg- Juniori – 5 kg- Seniorke i juniorke – 4 kg