J.Stevenson: The history of Europe

Španjolsko istraživanje

- Španjolsko kraljevstvo je bilo glavni korisnik prvog doba velikih istraživanja, što je dovelo do velikog bogatstva, ali i straha drugih europskih sila- prvi bitni istraživač bio je Christopher Columbus iz Đenove (zanimala ga je kartografija, te je imao želju istraživati dalje od Atlantskog oceana)- najmanji brod njegove prve flote je bila Niňa- 1492. Kolumbo je isplovio iz Palose s tri broda: Pinta, Niňa i Santa Maria. Nakon 33 dana došli su na Bahame (Santa Maria se u međuvremenu vratila doma)- Kolumbo je na dvoru u Barceloni, na temelju osvojenog zlata, dobio pravo na još jedan pothvat- 1493. Kolumbo je isplovio s još većom flotom (17 brodova, 1200 ljudi), te je došao prvo do San Dominga, a od tamo do Hispaniole gdje je Kolumbo osnovao nasilje Isabella- njegova nova kolonija je bila u lošem stanju, nakon što se Kolumbo 1496. vratio u Španjolsku, kolonija je propala. Iako je propala, Kolumbo je još uvijek imao ugleda, stoga 1498. krenuo u novu ekspediciju- tijekom te ekspedicije otkrio je zemlju Južne Amerike, ali propašću kolonije Hispaniole smijenjen je, te se vratio u Španjolsku- Kraljevstvo je započelo naseljavanje Kariba- iz tih baza Španjolci su dalje osvajali Središnju Ameriku- 1513. Vasco Núnez de Balboa vodio je ekspediciju kroz Panamu do Pacifica- uništena su dva velika carstva Južne Amerike: meksičko carstvo Azteka i dominacija Inka u Peruu- u dolini Meksika, Azteci dominirali od Pacifika do Kariba, s populacijom od 20 mil. Ljudi- glavni grad bio je Tenochtitlan (danas Mexico City)- organizacija teritorija i uređenje institucija bile su sofisticirane i za tadašnju Europu- osvajanje Azteca proveo je Hernán Cortés, poznat i po osvajanju Kube- zarobio je kralja Montezuma, a preko njega je osvojio grad- Cortéz je imenovan guvernerom kolonije novih teritorija, ali zbog katastrofalne ekspedicije u Hondurasu, Cortéz je napustio nove zemlje i otišao u Španjolsku- osvajač Meksika je Francisci Pizzaro (zbog prijašnjih osvajanja imao je utjecaja u Panami)- građanski rat u Kraljevstvu Inka- prvo je zarobio kralja Atahualpa (kralj Inka), tražio je veliku otkupninu, vojska se u raspala, nakon toga je zauzeo gl.grad Cuzco i time je Peru osvojen- pobjeda u Meksiku 1535., a u Peruu 1543.

Sukob carstva

- u prvoj fazi istraživanja, sukob između Španjolske i Portugala je izbjegnut- zbog istraživanja obiju sila, došlo je do potrebe za granicama- Sporazum u Tordesillasu (1494.) dogovoren je uz pomoć pape- htjeli su podijeliti granicu interesa u Africi, i u zadnjem trenutku Portugalci su uspjeli pomaknuti liniju na temelju govora kako su njihovi brodovi prisiljeni isplovljavati duboko u Atlantski ocean zbog dobrog vjetra. Upravo ta granica će im pomoći u istraživanju Brazila- Portugal je još uvijek bio zainteresiran za istočnjačke začine- Francuzi su počeli napadati španjolske brodove

1

- 1523. Jean Fleury napao je dva broda i odnio blago iz Meksika Karlu V.- od 1530-ih Francuzi pljačkaju na području Kariba- francuski planovi da se nasele na Floridi i u Brazilu su spriječeni- zbog slabe prvotne kolonizacije, te zbog Vjerskih ratova Francuzi nisu bili toliko snažni, ali se umjesto njih javlja nova sila, Engleska- Englezi su se počeli miješati u osvajanja, posebice u španjolsku trgovinu robovima iz Afrike- međutim, prva faza Engleske kolonizacije nije bila toliko uspješna. Sir Walter Righ nije spasio koloniju na rijeci Roanoke- kolonija Virginia nije oživljena sve do 1607.- na kraju stoljeća kao nova kolonizacijska i trgovačka sila, javljaju se Nizozemci- ugradnjom portugalske krune u španjolsku, sva portugalska osvojena područja postala su mete za sve španjolske neprijatelje- velika nizozemska ekspanzija utjecala je na cijelu Europu (Levant, Baltik, Mediteran, Karibe i na afričko tržište)- u Amsterdamu je osnovana The long distance company- u Nizozemskoj je razvija svijet merkantilizma- 1602. osnovana je Ujedinjena kompanija istočne Indije, kasnije je nastala engleska verzija- time započinje razdoblje sukoba između Engleza i Nizozemaca

Henrik VIII i Elizabeta I

- pristupanje dinastije Tudor na englesko prijestolje 1485. slijedi period nestabilnosti i afera- Rat ruža (1450.-1485.) – kruna se mijenjala 7 puta dok je trajao rat među plemstvom- trijumf Henrika Tudora; daleki velški nasljednik Lancastera- Henrik VII imao je dva sina, Arthura i Henrika, nakon Arthurove smrti 1502. i nakon smrti Henrika VII 1509. na prijestolje dolazi Henrik VIII- Henrik VIII bio je tradicionalni aristokrat, ali se zanimao za kulturu renesanse- ubrzo je uveo Englesku u niz europskih afera- 1511. Engleska vojska bila je u Francuskoj, slaba izvedba nadoknađena je pobjedom nad Škotima kod Floddena 1513.- tijekom 1520-ih provode savez s carem Karlom V i francuskim kraljem Franjom I (Francis)- 1529. postalo je jasno kako Henrikova žena Katarina Aragonska neće roditi sina, i zbog toga dolazi do razvoda- Henrikov ministar kardinal Wolsey nije mogao riješiti taj problem, stoga se javljaju novi ljudi koji pokušavaju riješiti "kraljevu veliku stvar"- 1532. nova žena Henrika VIII je Anne Boleyn- Henrik je time odbacio svoju ženu, autoritet Pape, a Parlament je potvrdio englesku neovisnost od Rima, te su prihvatili i potvrdili kralja kao glavnog poglavara eng. Crkve- do 1540. Engleska je raspustila samostane, zbog čeka je Crkva ostala bez dosta zemlje- Henrik VIII umro je 1547., jedino je treća žena, Jane Seymour, rodila sina Edwarda VI- na prijestolje dolazi s devet godina zbog čega mu u vladavini prvo pomaže ujak, vojvoda od Somerseta. Njega kasnije zamjenjuju savjetnici na čelu s vojvodom Northumberlandom- do 1553. Engleska je razvila protestantsku crkvu i naselje- Edward je umro 1553., a na vlast dolazi Mary, kći Katarine Aragonske- Mary je bila gorljiva katolkinja, te je htjela ponovno uvesti katoličku vjeru- bila je udana za španjolskog kralja Filipa II- Mary umire 1558. Bez djece,a na vlast dolazi Henrikova kći Elizabeth (kći Anne Boleyn)- Elizabeta je vrlo brzo pokušala preokrenuti prijateljstvo sa Španjolskom i Maryne vjerske

2

prioritete- Engleska je postala najveći protivnik španj. moći (putovanja Hawkinsa, Drakea, Raleigh)- 1588. Isplovila je španjolska armada, Englezi su još bili neiskusni i nepripremljeni- Elizabeta je imala sreće, jer je španjolska flota poražena, te je time Engleska bila i boljem položaju- Elizabeta je imala mnogo iskusnih i dobrih ministara- njezino razdoblje je i razdoblje razvoja kulture (npr. Shakespeare)- umrla je 1603.

Izazov Istoka

- najbitnija bitka 16.st. je Mohačka bitka 25.8.1526., vojska kralja Ludovika II Jagelovića je poražena, kralj i velika većina plemstva su poginuli- smrću Ludovika II, dinastija Jagelovića je izumrla- Mađarska i Bohemia (češke zemlje?) kulturno i ekonomski su bile bliske Njemačkoj- na vlast dolazi Ferdinand Habsburški (na temelju ugovora i brakova), brat cara Karla V- zbog građanskog rata s Ivanom Zapoljem, Osmanlije sve više napreduju- sukob Osmanlija i Habsburgovaca jedan je od najbitnijih geopolitičkih sukoba I Europe- drugi sukob bio je na Baltiku- 1521. Švedska je proglasila nezavisnost- taj sukob upleo je i Poljsku, te je poljsko-litvanska unija imala bitnu ulogu- dalje na istoku je bila moć Moskovske kneževine- za vrijeme tsara Ivana, kneževina je imala dosta unutarnjih problema- kasnije u 16.st. Ivan (dobiva nadimak Grozni) se počeo miješati u europsku politiku- konstantno je bio u sukobu s Poljskom- Ivan umire 18.3. 1584.

Osmansko Carstvo

- krajem 15.st. jedan dio europskog teritorija bio je pod Osmanskom vlašću- pad Konstantinopola 1453. Je početak dvostoljetne pojave i opasnosti Carstva u Europi- prije pada Konstantinopola, Osmanlije su kolonizirali i osvojili veliki dio teritorija Bizanta- dvije kampanje, 1454. i 1455. uništile su Srbe- padom Nove Brne dala je Osmanlijama kontrolu nad njihovim srebrom i zlatom- pada grčki poluotok (1458.-61.), Hercegovina (1483.), Albanija (1468.-78.)- Osmanlije dolaze do Beograda 1520.- nakon poraza na Mohačkom polju, približavaju se Beču (1529.)- turska opasnost je prekinuta na kratko nakon pobjede cara karla V kod Beča- stvorena je Sveta Liga (Španjolska, Mletačka republika, Rim) koja je porazila osmansku flotu kod Lepanta 1571.- Europa je znala vrlo malo o životu Osmanlija, te i životu pod njihovu vlašću- Osmanlije nikada nisu pokušavale islamizirati Balkan, već su iskorištavali njihovu zemlju- uveli su poreze, zatim poreze koji su bili namijenjeni samo za sultana- timarski sustav; na temelju zasluga vojnici su dobivali zemlju- sistem je uvelike ovisio na osvojenim kršćanskim zemljama jer su na tim područjima regrutirali vojnike- vrlo poznati i značajni su bili janjičari (kršćanska djeca su odvođena kako bi služila sultanu)- veziri

3

- Osmansko Carstvo se temeljilo na uređenom društvu i civilizaciji

Religijski ratovi

- druga polovica 16.st. donijela je vjerske sukobe, pojava kalvinizma i reformacija- sve je to kulminiralo ratom koji je trajao 40 godina, te masakrima u Parizu i Antwerpenu- prva zemlja koja je osjetila utjecaj kalvinizma bila je Francuska- do 1555. Kalvinističke ideje su se osjetile i imale su sve više utjecaja u Francuskoj- crkve su bile osnovane u skoro svim većim gradovima- u nekoliko mjeseci između 1558.-9. pokret se promijenio; Mary umire u Engleskoj, i zamjenjuje ju Elizabeta- nakon što je francuski kralj Henrik II ozlijeđen, naslijedio ga je maloljetni sin Franjo II, čijim dolaskom na vlast dolazi do sve većih vjerskih tenzija- nakon iznenadne smrti Franje II 1560. Novu vladu vodila je kraljica majka, Katarina Medici- pokušala je smirit kalvinističku crkvu, koja je od 1555. imala oko milijun članova- vjerska konferencija u Poissyu održana je 1561., bio je to skup katoličkih biskupa i kalvinističkih pastora- Katarina je usprkos konferenciji proglasila ograničenu toleranciju- masakr protestantske zajednice dogodio se u ožujku 1562. u Vassyu, te je to bio signal za opći sukob- rat koji je započeo 1562.g. trajat će 36 godina- nakon Francuske, država koja je osjetila nove političke situacije, bika je Škotska- u Škotskoj plemići pod vodstvom Johna Knoxa pokušavaju uspostaviti protestantizam- Engleska vojska je intervenirala, te je pobjeda osigurana, ali je ta škotska revolucija omogućila trijumf reformacije- sve te situacije otežale su položaj Filipa II čiji je teritorij na sjeveru Nizozemske bio ugrožen- 1559. Filip II se vraća u Španjolsku- kalvinizam se vrlo brzi širio Europom- plemstvo zahtjeva vjersku toleranciju, pod vodstvom Williama Orangea koristili su to pitanje kako bi porazili Filipovu regentkinju Margaretu od Parme- 1566. Margareta je popustila i privremeno je ukinula zakone o herezi, čime su kalvinisti imali više slobode- kalvinisti tako šalju manje bande u katoličke crkve gdje odnose prikaze i kipove, te ih tako pripremaju za kalvinizam - plemstvo se povlači te pomažu Margareti da svlada kalviniste- 1567. kalvinističke crkve su zatvarane, te su kalvinisti ponovno u bijegu- vojvoda od Alve je zamijenio Margaretu kao regent- kalvinisti u progonstvu pomoću kampanja ratuju protiv Alve- 1572. mali broj vojnih trupa zauzima gradove na sjeveru Nizozemske- upornost Williama Orangea slomila je španjolsku vojsku- u Francuskoj Katarina Medici potpisala je mir 1560. u Amboiseu čime je obećala ograničenu toleranciju hugenota, te je započela turneju kralja Karla IX- kršćani i hugenoti su se mrzili, te se javljaju i sukobi 1567.-78. i 1568.-70. nakon kojih je potpisan mir u St. Germainu 1570.- Katarina Medici pokušala je putem braka između kraljeve sestre Margarete od Valoisa i vođe hugenota, Henrika od Navarre (kasnije Henrik IV) postići koaliciju mira- Nizozemsku hugenoti pozivaju Karla IX u pomoć- u Parizu katolici napadaju hugenote, te dolazi do pokolja; Bartolomejske noći

4

- protestantizam u francuskoj nakon toga preživljava kao vrlo mali pokret- William Orange ubijen je 1584., - pada Antwerpen, nizozemski revolt je u krizi, te engleska Elizabeta I šalje vojsku- poraz španjolske armade- u Francuskoj, Henrik od Navarre postaje Henrik IV, te se 1593. prebacuje na katoličanstvo- 1598. Potpisao je Nantski edikt kojim je dao slobodu odabira vjere i time je završen Građanski rat u Francuskoj

Apsolutizam i internacionalne veze

- apsolutizam je povezan s monarhijama, i najbolje se može razumjeti kao odgovor internim drušveno-političkim nemirima u Europi, ali i fiskalnim i društvenim pritiscima koji su posljedice rata- apsolutizam se ne izjednačava s despotizmom i tiranijom, već je to pojam koji opisuje formu vlasti u kojoj je jedna osoba držala vrhovnu vlast- neke monarhije su bile apsolutne, npr. Francuska i Danska- nije bilo jasno jesu li španjolski kraljevi ili Stuarti u Engleskoj dijelili vlast s Parlamentom/ Cortes (ne znam kako bi prevela, odnosi na Španjolsku) ili su imale savjetodavnu ulogu- u Rusiji je vladala autokracija bez ograničenja tsara- apsolutistički monarsi su znali kako je njihova vlast ipak ograničena, putem ustava su poštovali prava i privilegije stanovnika- rat je bio stalna pojava u 17.st., u razdoblju od 1600.-1720. mir je trajao samo 5 godina- Hugo Grotius: De jure belli pacis (On the law of war and peace, 1625.)- praktična strana reguliranja internacionalnih veza očitava se kroz mirovne kongrese- prvi veliki takav kongres održan je 1648. u Westphalii čime je završen Tridesetogodišnji rat- razvija se diplomacija, javlja se ideja o ravnoteži snaga u Europi- to bi značilo da niti jedna država ne može uživati hegemoniji- ratovi su se i dalje vodili u razdoblju od 1721. do francuskih revolucionarnih ratova 1792.

Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.)

- između katolika i protestanata, rat u kojem je gotova svaka europska sila sudjelovala- produžen je zbog ratova između Nizozemaca i Španjolske, Francuske i Španjolske, te zbog rata između baltičkih sila- rat je započeo kao pobuna protestantskog plemstva u Bohemii (češke zemlje?) - opirali su se protureformacijskoj politici i centralizaciji vlade kojoj je naginjao ministar kralja Matthiasa. Matthias je bio član Habsburgovaca i car Svetog rimskog carstva njem.- Matthias umire 1619., a nasljeđuje ga Fredinand II- Fredinand priprema protunapad, te su mu Španjolska i Katolička liga obećale pomoć- 1620. Fredinand je ugušio pobunu- Španjolci su okupirali Falačku (Palatinate) zbog čega izbija rat s Nizozemcima 1621.- pobjede austrijskih i španjolskih habsburgovaca alarmirale si ostale vlade, te je 1624. princ Svetog rimskog carstva… Kristijan IV od Danske intervenirao uz Englesku i Nizozemsku kako bi obranio protestantski dio Carstva- vojska Ferdinanda II pod vodstvom Wallensteina okupirala je veći dio sjevernog dijela Carstva, te je krenuo na Dansku koja se predala 1629.- Edikt o restituciji iz 1629.; prema tome sve zemlje koje su od 1552. postale protestantske

5

opet postaju katoličke- njemački protestantski plemići tražili su pomoć, te im je pomogao Gustav Adolf II, švedski kralj- 1630. Gustav ulazi u Njemačku, oslobađa njezin sjeverni dio, ali je uskoro poginuo- Praškim mirom 1635. Fredinand II je raskinuo Edikt o restituciji- 1635. Francuska je objavila rat Španjolskoj kako bi zaustavila prevagu Španjolske u zapadnoj Europi- Francuzi su podržali Šveđane financijski- rat Španjolske i Nizozemske se i dalje vodio, te je francuski ministra kardinal Richelieu zaključio kako su španjolske snage raširene po Europi dovoljno da Francuzi napadnu- također je nagovorio Šveđane da nastave rat- Tridesetogodišnji rat ušao je u završnu razarajuću fazu za Njemačku, Italiju te francusko- španjolsku granicu- preliminarni dogovori su započeti u Westphalii 1645., a dogovor je potpisan 1648.- dogovor je donio mir u Europu, osim Francuskoj i Španjolskoj koje su i dalje ratovale- Ferdinad II priznao je prava prinčeva, odrekao se nade kako će cijelo Carstvo ponovno prijeći na katoličanstvo- dogovoren je mir između Španjolske i Nizozemske, Švedska je dobila obali na Baltiku i na sjeverozapadu Njemačke- Francusko – španjolski rat završio je Pirenejskim mirom 1659., nakon toga Španjolska je bila u obrambenim uvjetima prema susjedu, te je njezina prevaga završila- novi strah je bila da bi sada Francuska mogla naslijediti Španjolsku u prevagi sila u Europi- drugi sukob bio je na Baltiku- Rusija i Poljska su ratovale- švedski kralj Karlo X iskoristio je rat kako bi Poljskoj oduzeo dio obale, uskoro su se uplele i Danska, Brandenburg, Nizozemska i Ferdinand II- 1660. Potpisana su dva mira. Mir u Oliviji čime je Švedska dobila još više teritorija, mir u Copenhagenu čime je završen rat između Švedske i Danske- Švedska je time postala najveća sila na Baltiku

Zemlje Beneluxa u 17.st.

- od 1560.-ih Španjolska je bila u ratu sa sedam provincija u sjevernoj Nizozemskoj, a 1609. potpisano je primirje na 12 godina- Španjolska nije priznavala samoupravu Nizozemske Republike- granica između Španjolske Nizozemske i Republike je bila otvorena- godinama je ekonomski oporavak i urbani rast bio cilj zemalja Beneluxa- kako se bližila 1621. Španjolci su se pripremali za novi rat- 1621. rat je ponovno započeo između Španjolske i Nizozemske, ali Španjolci još nisu mogli poraziti Nizozemce- nisu imali kontrolu nad Kanalom, također su morali ratovati s Francuzima na području Italije- 1635. Francuzi objavljuju rat Španjolskoj- Nizozemci su porazili španjolsku armadu 1639. u bitci kod Downsa- mirom u Westphalii Španjolci priznaju republiku- milijun Nizozemaca se borilo protiv Španjolske tijekom 80 godina- Nizozemska je imala decentraliziranu vladu- ekonomija se temeljila ne prekomorskoj trgovini- nizozemski brodovi su dominirali u trgovini na Baltiku i Sjevernom moru, te su bili istaknuti

6

i na Mediteranu i na Atlantiku- imali su svoje posjede u Aziji- visoko urbanizirana i obrazovana zemlja s fakultetima i školama- znanstvenici: Leeuvenhoek, Swammerdam, Huygens- poznati navigacijski i znanstveni instrumenti diljem Europe- umjetnici: Rembrandt, Vermeer, Hals, Van Goyen- nakon 1648. došlo je do nove opasnosti, ovaj put Francuska i Louis XIV- 1672. Louis je pokrenuo invaziju, a nepripremljena Nizozemska se srušila- Amsterdam se uspio spasiti jer se grad pretvorio u otok- William III Orange postao je stadbolder; glavni izvršni 'direktor' Republike i vojni zapovjednik- 1678. Potpisan je mir u Nijemegenu i William III je osigurao prednost republike- dolazi do ekonomskog oporavka- u Engleskoj je kriza dovela do zbacivanja Jakova II (James) s prijestolja, te pristupanja Williama III Orangea i njegove žene Mary koja je bila Stuart- veze s Francuskom su se poboljšale sve do Rata za španjolsko nasljeđe (1702.-1713.) kada se Republika povezala s Engleskom protiv Španjolske i Francuske- William III umire 1702., a Republika je podnosila sve veći vojni i financijski teret- Engleska je napustila savez s Nizozemskom i potpisala mir s Francuskom- Mir u Utrechtu (1713.), Engleska je osigurala teritorij i trgovačke koncesije nad Španjolskom- 1713. zemlje Beneluxa našle su se u slabijem položaju nego prije

Građanski rat i ustavna monarhija u Britaniji

- 1621. Donji dom skupštine izdaje 'Veliki protest', izjavu o pravima Parlamenta- tema o pravima krune i Parlamenta će se vodit sve do 1691.- Karlo I (Charles I) dolazi na prijestolje 1625., potpisao je savez s Francuskom i Nizozemskom- veza između kralja i Parlamenta završila je tako da je kralj 1629. raspustio Parlament na 11 godina- surađivao je s Williamom Laudom, nadbiskupom u Canterburyu, pokušao je provesti crkvenu liturgiju u sva tri kraljevstva. Naišao je na otpor.- 1640. ponovno je sazvao parlament kako bi odobrili kampanju, ali su oni odbili- Karlo je sazvao još jednu vojsku iz svojih izvora, ali je poražen od strane škotskih prezbiterijanaca. 1640. potpisan je mir u Reponu- iste godine po drugi put saziva Parlament- 1641. Javlja se katolička obnova u Irskoj i Karlo je bio suočen s raspadom autoriteta u sva tri kraljevstva- veza između Karla i Parlamenta je pukla, parlament je sad imao bazu i svoju vojsku u Yorku- nakon što je kralj odbio prijedloge Parlamenta, oni su ga proglasili nesposobnim za kralja i započeo je Građanski rat- iako je kralj pobijedio 1642. kod Edgehilla, vojska Parlamenta ga je umorila- 1643. Parlament ulazi u savez sa škotskim prezbiterijanicma, a vojsku Parlamenta, tzv. The New model army vodio je Oliver Cromwell- 1646. Karlo se predao, te ga je držao Parlament. Potajno je stupio u kontakt sa Škotima koji su ga podržavali, ali ih je 1648. Cromwell porazio- kralju se sudilo, te je pogubljen 1649.

7

- 1649. Cromwell vodi ekspediciju u Irsku, 1650. u Škotsku gdje ga napada Charles II, koji ulazi u Englesku, ali ga je Cromwell porazio 1651. kod Worcestera- general Monck je dovršio osvajanje Škotske- škotski parlament je raspušten- Britanija je postala ustavna pod nazivom Commonwealth- 1654. Commonwealth je postao protektorat pod Cromwellom- 1658. Cromwell umire, te dolazi do velike mogućnosti raspada sustava- 1660. General Monck je okupirao London, sazvao Parlament i pozvao Charlesa II, koji se vratio na prijestolje- kraljev brat Jakov II (James II) je bio nasljednik, ali je bio katolik te su ga pokušali izopćiti kako ne bi došao na vlast. Kuća Lordova je odbila prijedlog- Jakov II dolazi na prijestolje 1685. promovirao je katolike u vojsku i na sud- imao je sin James, koji je bio kršteni katolik, kćer mu je bila Mary, žena Williama III Orangea- James II se slabo odupro Williamu III, te je otišao u Francusku- Parlament je proglasio kako je James abdicirao, a William III i Mary imaju pravo na prijestolje. To je potvrđeno 1689. u Deklaraciji o pravima- Engleska je ostala ustavna monarhija- Jamess II pokušao je vratiti krunu kampanjom u Irskoj- 1690. William je porazio Jamesa u bitci kod Boynea, te se vratio u Francusku- Mary i William su tako ostali vladari triju kraljevstva

Francuska Louisa XIV (kralj sunca)

- Francuska je bila najveća i najmnogoljudnija zemlja zapadne Europe (22 mil. stanovnika)- društveno-politički kolaps je bila stalna opasnost- pobune se javljaju 1620-ih i 1630-ih- dok je bio maloljetan, umjesto Louisa XIV vladala je ako regentkinja, njegova majka Anna od Austrije- ustanak Fonde 1648.-1653.- Francuska je stabilna jedino kad je apsolutna monarhija na vrhuncu moći- Louis XIII umro je 1643., regentkinja je bila Anna od Austrije kojoj je pomagao kardinal Mazarin koji je pripremao Loisa XIV za vlast- nakon što je Mazarin umro 1661. Louis je vladao osobno- važni savjetnici: Colbert, Le Tellier, Phélypeaux- savjetnici su raspravljali s kraljem, ali je kralj sam donosio odluke- postavio je kraljevske predstavnike, intendants, u provincije da nadziru provođenje politike- bio je protiv hugenota, te je tisuće natjerao da se preobrate dok su drugi pobjegli- 1685. takva politika je prekinula Nantski edikt kojim su hugenoti bili legalno prihvaćeni- 1672. Louis je pokrenuo invaziju na Nizozemsku- 1682. dovršen je Versailles- društvo dvora je bilo striktno uređeno, cilj je bio stvoriti kraljevstvo u kojem je kraljeva volja nadmoćna

8

Rat za španjolsko nasljeđe

- 1600. španjolski kralj vladao je Portugalom, dijelom Italije, Španjolskom Nizozemskom i Franche-Comté u Francuskoj- car Karlo V (Karlo I u Španjolskoj) podijelio je svoje naslijeđe na te zemlje, osim Portugala koji je naslijedio njegov sin Filip II, 1578.- Filipovi habsburški nasljednici Filip III, IV i Karlo II zadržali su isti teritorij, osim što su izgubili provincije u Nizozemskoj, Portugalu i Franche-Comté- Filip V, prvi Bourbon, je izgubio Italiju i ostatak Nizozemske- povezanost Španjolske i ostalih teritorija bila je na temelju dinastijskih brakova- Španjolska se sastojala od tri kraljevstva: Aragon, Kastilja i Navarra- svako je kraljevstvo imalo svoj sastav, zakone i institucije, kralj je bio u Madridu (Kastilja)- Španjolska je bankrotirala 1607,1627,1647,1666.- konstantno je bila u ratu od 1560-ih do 1713.- 1625. Ministar Olivares je proglasio Union of Arms, program prema kojem bi svi kraljevi teritoriji pridonijeli tako što bi svoje ljude dali u vojsku- 1640. pobune u Kataloniji i Portugalu- Katalonci poduži pobunu nakon nasilja kastiljske vojske, priznaju Louisa XIII kao princa i puštaju francusku vojsku u Barcelonu- mir je potpisan s Nizozemskom, nakon toga je vojska dostupna Filipu IV- financijski i vojni zahtjevi Madrida naveli su Portugal na pobunu- Španjolci nisu mogli osvojiti Portugal, 1668. priznaju nezavisnost Portugala- nakon Pirenejskog mira s Francuskom 1659. Španjolska doživljava razvoj trgovine, ekonomije, raste populacija- Karlo II nije imao nasljednika- Louis XIV tvrdio je kako njegov sin ima pravo na krunu preko majke Marije Tereze, koja je bila sestra Karla II- drugi pretendent je bio car Leopold I koji je htio Španjolsku za sina Karla - Karlo II umro je 1700., te je ostavio sve teritorije unuku Louisa XIV, Filipu V- Louis XIV je nagovarao druge vlade da ujedini Francusku i Španjolsku- 1702. Leopold I, Engleska, Nizozemska i druge države proglasile su rat protiv Španjolske i Francuske- Engleska i Nizozemska ulaze u Španjolsku, Madrid pada 1706.- Katalonija, Aragon i Valencija su se digle protiv Filipa V- Gibraltar je pripao Englezima- Filip V je zauzeo madrid, i porazio protivnice Aragon, Kataloniju i Valenciju- mir je potpisan 1713. u Utrechtu- Filip V je ostao bez teritorija, osim Španjolske

Švedska, Rusija i Baltik

- do 1660. Švedska je bila dominantna sila na Baltiku- švedski kralj Gustav II Adolf je povećao teritorij nakon zauzimanja poljske obale,te sjeverno njemačke obale- Gustav II provodio je svoju politiku sve do mira u Olivu 1660., nakon toga mira veliku dio Baltika bio je pod Švedskom- Rusija se oporavljala od razdoblja pobuna 1598.-1613.- Michael i Alexis Romanov u Rusiji

9

- unutarnji nemiri su bili stalna prijetnja miru, 1648. Javljaju se pobude diljem zemlje, 1650-ih Ortodoksna Crkva je podijeljena Velikom shizmom- 1667.-71. Alexisu su prijetnja Kozaci s Volge- intervenirao je u Poljsku i Ukrajinu, 1667. mirom u Andrusovu osigurao je zemlje istočno od Dnjepra, uključujući Kijev i Smolensk- Rusija i dalje nije imala izlaz na Baltik- Švedska je kao saveznica francuske upletena u rat protiv Nizozemske, te je poražena 1675. u bitci kod Fehrbellina- gubitci u ovom ratu su Švedskoj nadomješteni mirom u Nijmegenu 1678.- u sljedećem francuskom ratu protiv Lige Augsburga, Švedska je bila neutralna- u Rusiji je bio novi tsar, Petar I Veliki, vladao je zajedno s bratom Ivanom V (umro 1696.)- Petar I trebao je saveznike, te je putovao zapadnom Europom- Poljska i Danska su potpisale savezništvo s Petrom- plan je da podijele Švedsko carstvo i na Baltiku stvore regiju bez prevlasti bilo koje države- 1700. koalicija je otvorila Veliki sjeverni rat (1700.-21.)- u isto vrijeme se odvijao rat za španjolsko nasljeđe- Rusija je nakon rata izašla kao dominantna sila istočne Europe- Petar I u Rusiji je bio nezaustavljiv i nasilan, ali je htio modernizirati Rusiju na temelju Zapadne Europe- postavio je crkvu pod svoju vlast, prevladao je moć plemstva- provodi reforme (prohibicija tradicionalnih haljina i brada)- 1703. osnovan St Petersburg, simbol "prozora prema zapadu"- Danci su potpisali mir u Kopenhagenu u kolovozu 1700.- švedski kraj Karlo XII porazio je Ruse kod Narve, ušao je u Poljsku i zauzeo Varšavu- napadom na Saksoniju, osigurao je kandidaturu na poljsku krunu mirom u Altranstadtu 1706- nije mogao pristupiti Moskvi, prelazi Dnjepar i odlazi u Ukrajinu- Šveđani su poraženi 1708. kod Pultave, Karlo je pobjegao u Tursku- Petar je zauzeo baltičke provincije Livoniju i Estoniju 1710., Finsku 1714.- ostatak švedske zemlje pripao je Dancima i Prusiji- 1715. Petar je osnovao bazu Mecklenburg- moć Švedske je prekinuta, Karlo XII je umro u opsadi Frederickshalda 1718.- mir je potpisan 1721. u Nystadtu- Rusija postaje dominantna sila na Baltiku- nakon Petrove smrti 1725. Rusija će postati jedna od bitnih suučesnika u podjeli Poljske

Osmansko Carstvo

- glavni grad Osmanskog Carstva je Konstantinopol, Carstvo se protezalo od Perzije, kroz Levant do Egipta, uz obali Sjeverne Afrike, sve do Balkana, kroz većinu Ugarske, do granice s Poljskom do Crnog mora- multi-etnička, multi-jezično i multi-religiozno Carstvo temeljilo se na vojnim osvajanjima- vojska je uživala najveći položaj u Carstvu, vršila je utjecaj na politiku, rušila je sultane- Carstvo nije islamiziralo pokoreno stanovništvo, ali su zahtijevali poslušnost- Konstantinopol je bio centar politike, trgovine i religijskog značaja- sultan je imao nekoliko žena i mnogo djece, te bi njegov nasljednik proizašao iz velikog broja djece ili bi ga naslijedio brat. Vjerovali su kako bog bira sultana- sultan se savjetovao sa općim vijećem (divan), ali je imao i individualne savjetnike; veliki

10

vezir- 1656. sultan Mehmed IV postavio je za velikog vezira Mehmeda Köprölu- dolazak Köprölua označio je novu fazu širenja Carstva prema središnjoj Europi- rat protiv Perzije završio je 1639.- postignuta je politička stabilnost u Konstantinopolu- javlja se pitanje provincije Transilvanije; ona je bila polu-autonomna pod Turskom vlašću- sredinom 1650-ih princ George Rákóczy je postao samostalan, te je prijetilo odvajanje od Carstva- Osmanlije su provalili u Transilvaniju, porazili su i ubili Rákóczya 1660.- proglasili su rat protiv Ugarske i Leopolda I 1663. kako kralj ne bi povratio dijelove Ugarske- provalili su u Ugarsku, ušli u Austriju, ali su poraženi 1664. u bitci kod St Gotharda kada su Leopoldu u pomoć pristupile vojske iz Njemačke, Francuske i drugih zemalja- 1664. Leopold I potpisao je Vašvarski mir- mir je potpisan na 20 godina, kako se bližio kraj mira Carstvo je odlučilo napasti Leopolda I- veliki vezir, Kara Mustafa, pristupio je ugarkom vođi pobunjenika i ponudi im je da njihova regija bude polu-autonomna pod vlašću Carstva. Ponuda je prihvaćena- 1683. Mustafa je poveo vojsku i krenuo na Ugarsku i Austriju- 1683. dolazi do opsade Beča, ali su Osmanlije odbačeni- papa Inocent XI 1684. oformio je Svetu Ligu (Austrija, Mletačka Republika, Ugarska), cilj je bio obrana katoličanstva. 1687. pristupa i Rusija- do 1689. Većinu bitaka dobila je Liga, Mlečani su povratili kontrolu nad Jadranom i otocima- austro-ugarska vojska povratila je većinu Ugarske, Transilvanije i Hrvatske- Beograd je osvojen 1688., međutim Osmanlije ga zauzimaju opet 1690., sljedeće godine ulaze u Ugarsku, te zauzimaju dijelove Jadranske obale- mir je potpisan u Carlowitzu 1699., većina Transilvanije i Ugarske je vraćena Leopoldu, a Dalmacija Mlečanima- potpisali su odvojeni mir s Rusijom 1700. u Konstantinopolu, te su predali Azov

Habsburška Monarhija

- početkom 17.st. kralj monarhije je bio i veliki vojvoda Austrije, kralj Bohemie, kralj Ugarske, i car Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti- španjolska grana dinastije vladala je Španjolskom i njezinim posjedima u Europi i izvan- 1618.-1648. Habsburgovci se bili zaokupljeni Tridesetogodišnjim ratom- pokušali su smanjiti autonomiju teritorija Carstva, i povratiti katoličanstvo, ali neuspješno- Ferdinand III (1637.-1657.), Leopold I (1657.-1705.)- većima ugarskog teritorija bila je pod Osmanlijama još od 1526., Habsburgovci su držali samo "Kraljevsku Ugarsku", dio zemlje koji je graničio s Austrijom- Osmanska invazija 1663. → Vašvarski mir 1664.- Leopoldova nesposobnost podigla je plemstvo na pobunu 1664., porazio ih je 1670.- konfiscirao je posjede plemstva zbog čega je izazvao pokret Kuruc; cilj je bio zamijeniti Leopolda francuskim ili poljskim kraljem. Shvatio je Leopold svoj neuspjeh te je povukao većinu svojih odluka- 1683. prekinuta je opsada Beča, to je početak Leopoldova preporoda- bio je član Svete Lige, prekinuo je pokret Kuruc- mir u Carlowitzu označio je njegov trijumf u središnjoj Europi- drugi sukob u kojem je Leopold sudjelovao je bio Rat za španjolsko nasljeđe- Karlo II od Španjolske umro je 1700. I ostavio je prijestolje francuskom princu

11

- Leopold je bio spreman za borbu, ali samo uz pomoć Engleske i Nizozemske- svi su ušli u rat na provokaciju Louisa XIV- Veliki savez, kojeg je oformio Leopold, borio se sve do mira u Utrechtu 1713.- tada je car bio Leopoldov sin Karlo, a mirom je španjolska kruna ostala kod Bourbona Filipa V, ali je Austro-ugarska osigurala zemlje u Italiji i Španjolskoj Nizozemskoj- Habsburška Monarhija je bila snažna sila pod Karlom VI, ranjiva jedino od Rusije i Pruske- nakon Sjevernog rata Rusija je postala prijetnja s istoka, Prusije se uzdigla pod Frederickom Williamom, nakon toga pod vodstvom Fredericka Velikog- Karlo VI nije imao muške nasljednike, ali je osigurao nedjeljivost zemlje nakon smrti- Pragmatička sankcija; tim dekretom austrijske zemlje bi trebale biti nedjeljive, a u slučaju kada nema muškog nasljednika kraljeve kćeri ga nasljeđuju, ili kćeri njegova brata- Karla je naslijedila Marija Terezija- savez između Austrije i Španjolske 1725. bio je kratak- Habsburška monarhija sudjelovala je u ratu za poljsko nasljeđe 1733.-1738., što je dovelo do gubitka zemlje u Italiji, ali i francuske podrške u pitanju Pragmatičke sankcije- Karlo VI umro je 1740., te se nakon toga javlja nekoliko pretendenata: Marija Terezija, Karlo Albert, izbornik Bavarie, Filip V iz Španjolske, August III iz Saksonije- Frederick Veliki iz Prusije ponudio je Mariji Tereziji potporu protiv drugih pretendenata ako će se njegova vlast u Silasiji (mislim da je tu riječ o Šleskoj) prihvatiti- nakon što je to odbijeno započeo je Rat za Silesiju (Šlesku) ili Rat za austrijsko nasljeđe- Francuska, Bavarija, Španjolska, Saksonija, i Pruska su udružile snage 1741.- Marija Terezija se povukla u Ugarsku, te se povezala s Engleskom- nakon toga zauzela je Bavariu i okupirala Prag- priznala je Silesiju (Šlesku) Fredericku Velikom mirom u Breslau 1742., međutim Frederick se bojao austrijske moći te je obnovio rat- 1748. Potpisan je mir u Aix - la – Chapelleu, Marija Terezija je priznata na prijestolju, vladala je 40 godina- izgubljena je Silesija (Šleska)- provodila je reforme

Austrija, Rusija i Poljska

- velika carstva na istoku, Austro-Ugarska i Rusija, prikazale su neke od najvećih problema vlade u Europi 18.st.- Austro-Ugarska se sastojala od velikih, prvenstveno ruralnih djelova teritorija, okupljnih pod vladavinu Habsburgovaca, s razlikama u vjeri i jeziku- Rusija je bila još više ekonomski zaostala i također je bila suočena s problemom veličine i raznolikosti- u oba slučaja, prosvijećeni vladari nastojali su provesti reforme u svojim državama, a da pritom zadrže nemilosrdnu politiku prema ranjivim susjedima

KATARINA VELIKA- dominantna figura za upravljanje Rusijom nakon Petra Velikog bila je Katarina II.- ona je bila njemačka princeza, kći princa od Anhalt-Zerbsta, guvernera Stettina i pruskog feldmaršala; udala se za Petra, nećaka vladajuće ruske carice Elizabete- nasljedivši rusko prijestolje, Petar III. vladao je samo nekoliko mjeseci prije nego ga je ubila grupa plemića, od kojih je jedan bio Katarinin ljubavnik

12

- iako ona poriče bilo kakvu umiješanost, čini se da je poticala, odnosno bila umješana u ubojstvo- nakon što je sama preuzela prijestolje, ubrzo se pokazala kao teška vladarica s jakim sklonostima prema prosvijećenom vladanju- poput Fridrika Velikog, i ona se dopisivala s vodećim filozofima, uključujući Voltairea, te je pomogla objavljivanje kasnijih svezaka Diderotove i D'Alambertove Enciklopedije- 1765. imenovala je Zakonodavnu komisiju koja bi istražila reformu ruskog društva- nastalo je nekoliko praktičnih reformi, uglavnom zato što Katarina nije bila spremna na predaju značajnije moći, tvrdeći da rusko prostranstvo treba jednog, apsolutnog vladara- bio je i slučaj da su reforme koje su njoj bile omiljene, poput emancipacije kmetova, naišle na ogorčenost od strane plemića, na čije se podrške i pomirenje Katarina oslanjala- ta ovisnost ojačana je i Pugačevim ustankom 1773., na čelu s kozačkim vođom Emelyanom Pugačevim- ustanak je ugušen uz znatne napore, prisiljavajući Katarinu da prepozna svoju ranjivost- kao rezultat toga, 1785. njezina vladavina zamislila je Povelju plemstva, koja je definirala status plemića kao „neotuđivo pravo“- na njenoj vlastitoj zemlji došlo je do emancipacije, dok je u drugim područjima ruskog života bila u mogućnosti uvesti reforme- cenzura je ukinuta, a strane knjige prevedene- zakon je kodificiran, a mučenje i smrtna kazna smanjeni- vjerska tolerancija bila je proširena, ne samo prema ostalim ne-ortodoksnim kršćanima, već i prema židovima i muslimanima- administrativne reforme tražile su modernizaciju pokrajinske uprave, povećavajući broj plaćenih dužnosnika s 12 000 na 27 000- posljednje godine njene vladavine bile su više pod reakcionarnom fazom, prouzročenoj djelom izbijanjem francuske revolucije i njenom spoznajom da bi daljnje reforme mogle potkopati krhku političku ravnotežu koju je ona postigla- u vanjskoj politici, Katarina je već bila pokazala svoju nemilosrdnost, konsolidirajući svoje carstvo i proširujući granice na štetu Poljske u tri podjele koje su uslijedile nakon 1772.- ratovi protiv Turske 1768.-1774. i 1787.-1792., te rat protiv Švedske 1788.-1790., proširili su ruski teritorij i njihov utjecaj u velikoj mjeri

AUSTRO-UGARSKA- ostavština Marije Terezije bila je reformirana i sposobna habsburška država, ali ono što je još uvijek dominiralo je konzervativni i katolički utjecaj kojem je ona davala prednost- birokratski, država nije bila toliko efikasna kao Pruska, niti tobože liberalna u mnogim stvarima kao Katarinina Rusija- Josip II., sin Marije Terezije, u potpunosti je apsorbirao ideje prosvjetiteljstva- kao ko-regent od 1765., pronašao je svoje ideje frustriranima na svakom koraku s konzervativizmom Marije Terezije- nakon njezine smrti 1780., Josip je ubrzao reforme i dokazao da je jedan od najupornijih od vladara prosvjetiteljstva- tražio je reforme gotovo svakog aspekta društva, te je u 9 godina objavio 6206 reformatorskih edikta- crkva je stavljena pod državnu kontrolu i vjerska tolerancija je uvedena, uključujući uklanjanje većine invalidnosti u židovskoj zajednici- uvedene su obrazovne reforme i radne službe za kmetove i seljaštvo su smanjene

13

- cenzura je bila praktički ukinuta, smrtna kazna je uklonjena za gotovo sva kaznena djela, zakon je kodificiran,a krivovjerje i vračanje su uklonjeni iz područja kaznene nadležnosti- u Josipove smrti 1790., Ugarska je bila na rubu pobune, a austrijska Nizozemska je svjedočila oružanom ustanku- Josipovi planovi za reforme su se gotovo svuda pokazali previše naprednima, čak i za neke od njihovih predloženih korisnika, seljaštvo i kmetove, koji su trebali cijeniti sve što je bilo učinjeno za njih- plemići nisu bili spremni pokoravati se njegovoj volji, te su ga suočavali s velikim izgledima za oružanu pobunu- na smrtnoj postelji, Josip II. je rekao: ˝Ovdje leži princ čije su namjere bile čiste, ali je imao nesreću da vidi sve svoje planove kako propadaju.˝

PODJELA POLJSKE- kakva god su načela prakticirali Fridrik Veliki, Katarina Velika i vladari habsburških zemalja, pokazivali su malo milosti u međunarodnim aferama- tri sile su surađivale u podjeli Poljske u 3 faze, 1772., 1793. i 1795., kroz kombinaciju tajnosti i nemilosrdnosti- to je bio čin gotovo bez presedana, namjerno uništavanje jedne od najvećih i najstarijih europskih država- poljski problem bila je njihova unutrašnja slabost, s izbornom, a ne nasljednom monarhijom- kao rezultat, monarhija je postala pijun u međunarodnoj diplomaciji- Sejm je bio osakaćen praksom liberum veta- prava svakog člana da izrazi nezadovoljstvo i prekine postupak- iako je Poljska gusto naseljena, s populacijom od 11 mil. ljudi, imala je malu vojsku i bila je bez središnje riznice- kada je 1763. umro poljski kralj, Katarina Velika pogurala je svog ljubavnika Stanislava Poniatowskog na prijestolje- Katarinini pokušaji da nametne vjersku toleranciju u Poljskoj izazvali su zavjeru protiv ruskog utjecaja, The Confederation of Bar (??)- kako bi ugušili opoziciju, u prvoj podjeli Poljske sudjelovale su 3 sile; Poljska je izgubila trećinu svog teritorija, a ruske snage su prisiljavale poljski parlament da prihvati podjelu- međutim, situacija nije bila totalni gubitak za Poljsku, jer je Stanislavu bilo dopušteno modernizirati program- rješenje je trajalo samo 20 godina, dok su daljnji pokušaji bili ponuđeni od strane poljskog parlamenta, kako bi se pokrenule značajne reforme, uključujući i modernu vojsku od 100 000 vojnika- druga podjela Poljske dogovorena je između Rusije i Pruske; provedena je 1793., kada je poljski parlament bio prisiljen prihvatiti smanjenje na malu državu od 4 mil. stanovnika- ovo poniženje izazvalo je nacionalni ustanak u proljeće 1794., pod Kosciuzkovim vodstvom, koji je konačno poražen na kraju godine- 3 sile odlučile su staviti konačan pečat na poljsku neovisnost 1795.; Poljska je izbrisana s mape Europe, i nije tamo vraćena u više od 100 godina

POTRAŽNJA ZA ZASTUPANJEM

- kritika aktualnih političkih institucija bila je jedna od najistaknutijih i univerzalnih značajki prosvjetiteljstva

14

- sustavi vlasti su ispitivani zbog svoje korisnosti, te je ispitivano obrazloženje za vršenje vlasti- iz ovog pregleda raslo je opravdanje za širu zastupljenost, oblikovano od posebnih snaga za rad u Britaniji, Francuskoj i sjevernoj Americi- tradicionalni pogledi na monarhiju i druge institucije poput feudalizma sada su teme za raspravu, i gdje je moguće, prosvijećeni mislioci nastojali su staviti državu i društvo na racionalnije tlo- vjerovanje u božansko pravo kraljeva bilo je teško održati uz prosvijećeno nepovjerenje prema vjeri- iskustvo iz vjerskih ratova u 16. i 17. st. stvara skepticizam prema vjerskoj osnovi političke vlasti- primjeri vjerske netrpeljivosti ometali su učinkovite vlade država, i bili su među prvim ciljevima pisaca kao što je Voltaire- u njegovoj povijesti o vladavini Luja XIV., on je osudio ukidanje Nantskog edikta iz 1685.- ostvarivanje osobne slave i dinastičkih ambicija kroz rat također je bilo osuđeno kao štetno od strane prosvijećenih pisaca- kao rezultat toga, razvija se racionalna kritika vlade, koja je vidjela dužnost vlade u poboljšanju života svojih građana- prosvijećeni mislioci nisu u početku protiv monarhije, pod uvjetom da ona djeluje prema načelima prosvjetiteljstva- ogrezli u klasičnom učenju, mnogi pisci 18.st. izražavaju zavjetima divljenje prema vladarima u antici koji su kombinirali prosvjetiteljska pravila i apsolutnu moć- vladari više nisu bili iznad zakona, ali je bilo poželjno vježbanje moći unutar kodificiranih i pisanih okvira zakona- 1748. u djelu „O duhu zakona“, Montesquieu je istražio apsolutne i uravnotežene oblike vlasti u mnogim državama- posebno impresioniran svojim iskustvom u Britaniji, Montesquieu je zagovarao ono što je vjerovao: ustavna ravnoteža temelji se na podjeli vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku- - poziv na političku zastupljenost promovirao je dalje Russeau, koji je tvrdio da je jedino opravdanje za ostvarivanje političke vlasti leži u općoj volji cijelog naroda- tzv. „doba demokratske revolucije“ ustvari znači da razni pramenovi misli dolaze zajedno- prosvjetiteljstvo je osiguralo racionalnu osnovu prema kojoj se ispituju postojeće institucije- Major John Cartwright 1770.-ih u djelu „Anglo-saksonska sloboda“ tvrdi da su opće biračko pravo i frekventniji parlamenti postojali prije nametanja Norman Yokea 1066.- iz bilo kojeg izvora, zahtjev za zastupanje i za prava pojavio se u drugoj polovici 18.st. s ogromnim utjecajem na Francusku, Britaniju i sjevernu Ameriku

Britanija u 18.st.

- Slavna revolucija 1688.-1689. postavila je Britaniju na put parlamentarne monarhije- procvat trgovine i poljoprivrede dopustili su hanoverskom nasljeđu mirnu pojavu- pod vodstvom Sir Roberta Walpolea, Britanija je postala stabilno i bogato društvo- izborna korupcija koja je poduprla sustav došla je pod izazov 1760.-ih- zamjena Jamesa II. s Williamom i Mary 1688.-1689. je uvod u razdoblje političke stabilnosti nakon previranja u 17.st.- osiguranje protestantske sukcesije na prijestolje, potvrđeno u Povelji o naseljavanju 1701., i redoviti sastanak parlamenta za glasovanje o financijskim zalihama za krunu koja proizvodi

15

temeljne stabilnosti, vjerovali su tzv. „bijes stranke“ u vrijeme vladavine kraljice Anne (1702.-1714.)- iako su je mnogi anglikanci prezirali, Povelja o toleranciji 1689. dala je ne-konformistima ili onima drugačijeg mišljenja slobodu bogoštovlja- unatoč nekim manama, učinkovitost vjerske tolerancije je postignuta- kraj rata za španjolsko nasljeđe 1713. pod Utrechtskim ugovorom ušutkalo je glavne nesuglasice koje su se pojavile u vođenju vanjske politike- nus-proizvod rata je razvoj novih financijskih instrumenata, kao što su Engleska Banka (1694.) i Nacionalni Dug, koji su osigurali financije za rat- Nacionalni Dug, sustav stalnog duga u kojemu vlada plaća godišnje interese svojim povjerenicima, osnovao je interes u režimu- kao rezultat toga, pristupanje Georgea I. od Hanovera prošlo je relativno mirno- neuspješan Jakobitski ustanak 1715. potvrdio je moć Whigovaca kao najžešćih pristaša hanoverske i protestantske sukcesije

USPON WALPOLEA- Sir Robert Walpole pojavio se kao jedna od najvećih figura među Whigovcima- Walpole je bio poznat po svojoj industriji, profesionalnosti i financijskoj sposobnosti- Južnomorski mjehurić 1720.-1721. pogodio je hanoverski režim i napravio Walpoleu ugled- pomama špekulacija u dionicama Južnomorske tvrtke je složena od vladinog poticanja dioničara u Nacionalnom Dugu da razmijene svoje vladine dionice za udjele u tvrtki- kada je mjehurić prsnuo, tisuće su bili uništeni, uključujući mnoge vladine dioničare- Walpole, koji nije bio direktno upleten u skandal, spasio je situaciju i ponovno uspostavio povjerenje u vladu- on je tada bio u mogućnosti osigurati se u uredu- temelj Walpoleove moći ležao je u kontroli koju je vršio nad Domom zajedništva i u povjerenju koje je uživao na dvoru; time je postao kraljev prvi ministar, odnosno premijer- Walpole je razmjestio njemu dostupno pokroviteljstvo da osigura pravilo bez presedana na više od 20 godina- njegov mandat na vlasti potpomognut je Sedmogodišnjom poveljom 1716., što je značilo da je izbore potrebno sazvati svakih 7 godina (suprotno Trogodišnjoj povelji 1694., prema kojoj su se izbori sazivali svake 3 godine)- općine s malim biračkim tijelom, tzv. džepne ili trule četvrti, korištene su za očuvanje njegove vlasti- „Robinokracija“ se činila sigurnom, ali Walpole se preračunao u svojoj namjeri da povisi poreze putem probne sheme 1733.- to je rezultiralo nezadovoljstvom koje ga je prisililo da odustane- njegovu redovnu mirovnu politiku, koja je bila namjenjena da osigura lojalnost običnih članova parlamenta držeći poreze niskima, zaobišli su usponom ratobornog patriotizma- na čelu s trgovcima koji su željeli usvojiti još agresivniji pristup za trgovinu sa španjolskim kolonijama, pozivi na rat protiv Španjolske dosegli su vrhunac s aferom „Uho kapetana Jenkinsa“, navodno rastrganom od strane španjolskih obalnih čuvara- suočen sa zahtjevima za rat, Walpole je priznao, ali dokazano nerado ratni vođa, i to je omogućilo njegovim neprijateljima da okupe domoljube da im pomognu u njegovoj propasti- 1742., nakon uzastopnih poraza, Walpole je bio prisiljen dati ostavku- njegov pad je pokazao da ključ političke moći sada leži u Domu zajedništva- sjemena parlamentarne vlade sada su bila čvrsto utvrđena

JAKOBINIZAM

16

- raseljena linija Jakobinaca pokušala je preoteti prijestolje 1715. kada je Earl od Mara nastojao povećati potporu za sina Jamesa II., Jamesa Edwarda Stuarta, „ starog pretendenta“- iako je ustanak, poznat kao „15“, imao potporu u Highlandsu/Gorju, nije uspio generirati dovoljno sljedbenika u Engleskoj kako bi predstavljali ozbiljnu prijetnju- nakon 1715., jakobinizam nije uspio kombinirati sastojke za uspješno oduzimanje snage- inozemne potpore je nedostajalo u ključnim trenutcima kada je hanoverska vlada djelovala najslabije, i kako su godine prolazile, hanoverski režim činio se sve sigurnijim- pad Walpolea i rat za austrijsko nasljeđe osigurali su novu priliku za Jakobince- obećavajuću francusku podršku vodio je Charles Edward Stuart, „mladi pretendent“, da bi napravili drugi pokušaj na prijestolje- sletjevši u Highlands/Gorje u kolovozu 1745., proglasio je svog oca kraljem i podigao brdske klanove u pobuni poznatoj kao „45“- Charles je krenuo zauzeti Edinburgh i porazio je vojsku poslanu na njega u Prestonpansu, ali ustanak je imao manjinu sljedbenika, čak i od brdskih klanova- nadajući se većoj potpori u Engleskoj, Charles je otišao prema jugu, dosežući do Derbyja, ali velika hanoverska vojska između njega i Londona prisilila ga je da se povuče- u travnju 1746., Charlesova vojska od 5 000 iscrpljenih i slabih gorštaka/brđanina je poražena u Culloden Mooru od strane vojske kojom je zapovijedao vojvoda od Cumberlanda- iako je Charles pobjegao u Francusku, nemilosrdna kampanja u Highlandsu/Gorju, zloglasna Clearances/Dozvola, slomila je moć klanova zauvijek

PITT STARIJI- rat za španjolsko nasljeđe završio je 1748., ali kolonijalno rivalstvo između Britanije i Francuske izbilo je 1756. u ratu u sjevernoj Americi- Pitt Stariji izgradio je svoj ugled suprotno Walpoleovoj neradoj ratnoj politici 1739.-1742.- postao je državni sekretar/predsjednik vlade, učinkoviti premijer 1757.- njegova snaga i vještina u izboru osoblja bila je da se rat preokrene, što je kulminiralo pobjedama u Quebecu i Plesseyju 1759., što je dalo Britaniji nadmoć nad Kanadom, kao i Indijom- prisiljen od ureda novog kralja, Georgea III., 1761. Pitt je ipak osnovao mogućnosti za trgovinu i daljnje osvajanje

REFORME- pristupanje Georgea III. izazvalo je krizu u političkim pitanjima- pokušaj neiskusnog mladog kralja da istjera snažnu figuru Pitta i Newcastle je doveo do zahtjeva za reformu parlamenta- metropolitski temeljen radikalist Johnatan Wilkes napao je Georgea III. u svojim novinama „Sjeverni Britanac“- njegovo uhićenje učinilo je „Wilkes i Slobodu“ popularnim krikom u Londonu- bio je izabran članom parlamenta, ali je tehnički zanijekao svoje mjesto, Wilkes probuđen podrškom mafije na kraju priznaje parlament (??)- za vrijeme američkog rata za nezavisnost, nezadovoljstvo političkim sustavom također je pokazala Yorkshire udruga Christophera Wyvilla 1779., koja je zahtjevala kraj korupcije u parlamentu- računi za skromne parlamentarne reforme uvedeni su u ranim 1780.-im, a radikalnije ideje, poput općeg biračkog prava, bile su podržane od strane tijela kao što je Westminsterska udruga

17

AMERIČKA REVOLUCIJA

- Španjolske, Francuske i Britanske kolonije = SAD- Španjolski utjecaj – Texas, New Mexico, California, Florida- Francuska je okupirala veliki dio uz rub engleskih kolonija na Atlanstkoj morskoj

obali- 13 kolonija iz 17.st naraslo je do pol 18. na 2 milj stanovnika i našle su se u konfliktu

sa Britanskom vladom (koja je vidjela napredak kolonije tijekom uspjeha u 7god ratu )

Boston tea party- Ugovor iz Pariza doveo je kraju 70 god konflikata između Britanije i Francuske na

Sjeveru Amerike- Francuzi su dali Britancima kontrolu nad svim posjedima istočno od Mississippia, i

nad cijelom Kanadom- Ali Britanci su imali velike dugove i bojali su se da će Francuzi vratiti staru moć- U pokušaju da se stvori tampon zonu između njihovih kolonija, Francuskih i

Indijanaca dovelo je do Proglasne linije (Proclamation line )1763. -Južno od Allegheniesa zabranjeno daljno proširenje iza te točke

- Problem je nastao kad je britanska vlada povećala poreze da bi platila rat- Stamp Act 1765 – nametanje legalne dokumentacije, - Pobuna protiv Stamp acta dovela je do suradnje izmedu kolonija- 1765. 9 kolonija je poslalo prestavnike u Stamp act konges u NY, nekoliko godina

kasnije Stamp act je ukinut, a Britanska je vlada donijela Declaration Act po kojem moze oporezivat kolonija ko to hoće (na papir, čaj, staklo) to je dovelo do sukoba između britanskih trupa i prosvjednika (Bostonski masakr 1700, umrlo 5)

- Boston je ostao centar protiv Britanaca- Bostonska čajanka (otrastiti se jeftinog čaja iz sjeverene amerike u korist Istočne

indijske komapnije )– prosinac 1773. grupa ljudi bacila čaj u luku - Reakcija Britanaca – zatvaranje bostonske luke i ukidanje kolonijalne vlade što je

izazvalo opći otpor- Rezultat- sazivanje Prvog Kontinentalnog kongresa u Philadelphii 5.9.1774.

Predstavnici 12 kolonija i kasnije Georgia, pričalo se o osamostaljenju ali je izglasan embargo na trgovinu s Britanijom i pozvalo se na podizanje vojske

- Britanska vlada je smatrala da su kolonije u stanju buntovnosti, u pokušaju rješavanja toga došlo je do sukoba u Massachusettu 19.4.1775

- Bitka na Bunker Hillu 17.7 – 1. velika bitka, Britanci uspješni- Georgea Washinghton zapovjednik američke vojske, pokrenuo napad na Kanadu, ali

nakon mnogih uspjeha poraženi na Novu godinu 1775, Quebec

Deklaracija Nezavisnosti

- 4.7.1775. Konges donio Deklaraciju Nezavisnosti (u duhu radikalnog prosvetiteljstva,uspostavljeni temelji vlade) prekinute veze s Britancima

- Thomas Pain, jedna od potpisnika, autor pamfleta Common Sense (ohrabrivao radikalni pristup)

- Ono što je počelo kao bojkot poreza postalo je prvi primjer konstrukcije modernog društva na temelju filozofskih ideja

- Britanci su okupirali Long Island i NY 1776, ali ih je G.Washington spriječio

18

- Još dva napada Britanaca koji su ohrabrili Francuze da se pridruže ratu protiv Britanaca

- Francuze vodio markiz de Lafayette, kasnije važan u Francuskoj revoluciji- 1779. Španjosla se pridružila ratu - 19.10.1781. general Cornwallis se predao Washingtonu i prekinuo britansku odluku o

nastavku rata- Poraz vladavine lorda Northa doveo je do kraja rata- mir 1783. ugovorom u Versaillesu - George Washington 1. Američki predsjednik- Američka revolucija je bila poticaj za ostale demokratske ideje, posebno u Francuskoj

BORBA PROTIV DESPOTIZMA U FRANCUSKOJ

Raspodjela vlasti

- Za vrijeme Luja XIV. politička je moć bila koncentrirana samo na dvor, nije bilo predstavničke institucije, zadnje zasjedanje generalnih staleža je bilo 1614.

- Parlament je imao neku ulogu zakonodavstva ,ali su to bili odvjetnici koji nisu imali predstavnika Britanskog parlamenta

- Francuska je još uvijek društvo povlaštenih redova- Plemstvo je zapostavljano za politička prava, služi dvoru i crkvi- Crkva i dalje zauzima važno mjesto u državi i sukobljavala se sa piscima i misliocima

prosvjetiteljstva- Srednja klasa lištena političkih prava traži titule - Ratovi i vojska su iscrpili blagajnu- Tijekom 7 godišnjeg rata, Francuska nije ništa osvojila, a izgubila je većinu

prekomorskih teritorija- Francuska je ratovala protiv Fridrika Velikog i Velike Britanije - Luj XVI. i žena Maria Antoinetta

Pokušaji reforme

- Ministar financija Turgot, nasljednik Necker - Propast temeljne financijske reforme, zov za promjenom- Ideje Rousseua u Emilu i Društvenom ugovoru rasprotranjene u intelektualnim

redovima

Generalni staleži- Parlament u parizu odbio je registrirati novi porez na zemlju za bogate - Ministar Brienne predlaže zamjenu svih predstavnika parlamenta, to prihvaća LuJ XV- Prijedlog Lafayetta je pozivanje Generalnih staleža, oni se sastoje od predstavnika

svih staleža, sastali su se 4 i 5.5.1789. - 17.7. buržoazija (3 stalež ) se proglasila Narodnom skupštinom- Počela je francuska revolucija

19