br. 103-104, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

U hotelu „Mostar“ predstavljena je knjiga uglednog mostarskog neuropsihijatra i sveučilišnog profesora dr. Dragana Babića – „Psihijatrija: odabrana poglavlja“.Riječ je o prvome udžbeniku iz područja psihijatrije na hrvatskome jeziku u BiH, namijenjenom studentima Medicinskog, Zdravstvenog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Uz autora, o knjizi su govorili prof. dr. sc. Iko Skoko, prof. dr. sc. Helena Škobić i prof. dr. sc. Miro Jakovljević. Program je moderirala Misijana Brkić-Milinković, a uime Sveučilišta u Mostaru obratila se prof. dr. sc. Vesna Kazazić, pomoćnica rektora za nastavu, studente i pravna pitanja.

Predstavljena knjiga prof. dr. sc. Dragana Babića „Psihijatrija: odabrana poglavlja“

Prof. dr. sc. Iko Skoko, prof. dr. sc. Helena Škobić, prof. dr. sc. Dragan Babić, prof. dr. sc. Miro Jakovljević i Misijana Brkić-Milinković na predstavljanju knjige “Psihijatrija: odabrana poglavlja”. Foto: Stojan Lasić.

103-104

103-104

Andrić, Arapović, Brkić-Milinković, Crnokić, Galić, Grbavac, Grubišić,

Gudelj, Jukić Bandić, Kraljević, Kurevija, Marković, Martinac,

Matić, Matković, Nedić,Nosić, Pandža, Pehar,

Pupić, Škarica

Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - https://www.ceeol.com/search/journal-detail?id=185časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • rujan - prosinac 2018 • issn 1512-5475

Utemeljitelj i nakladnik: Matica hrvatska MostarRealizacija i distribucija: Zdravo društvo MostarZa nakladnike: Ljerka OSTOJIĆGlavni urednik: Josip MUSELIMOVIĆOdgovorna urednica: Ljerka OSTOJIĆTajnica: Vanja PRUSINAUredništvo: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ, fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ, Mira PEHARLektura i korektura: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ Grafičko oblikovanje: SHIFT kreativna agencija, Mostar

Telefon/faks: +387 36 323 501E-mail: [email protected]: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 MostarŽiroračuni: 338 100 220 201 2542 UniCredit Bank d.d. Mostar 161 02 000 115 000 30 kod RAIFFEISEN BANK BiHUplata iz inozemstva: UniCredit Bank d.d. Mostar SWIFT UNCR BA 22 IBAN: BA 39 338 060 481 699 95 75

Cijena: 10 KM, dvobroj 20 KM, za inozemstvo dvostruko

Mišljenjem Federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3.3.1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda.

br. 103-104, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

rukopisSanijela MATKOVIĆ: Transkripti u kamenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

književna radionicaPetar GUDELJ: Sonet za višecevne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Sanijela MATKOVIĆ: Probuđeni sonet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Borislav ARAPOVIĆ: Antemurale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Mate GRBAVAC: Sve po tri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Josip KUREVIJA: Oči zvijezda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Mato NEDIĆ: Epitafi zemlji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Suzana MATIĆ: Ono što smo dali ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: Bakin Božić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Tomislav PUPIĆ: Buđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Ivo Mijo ANDRIĆ: Prosijane misli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

učilišteDr. sc. Jelica GALIĆ: Dobno-spolna struktura stanovništva širokobriješke općine od 1961. do 2011. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63Mr. sc. Matej ŠKARICA: Stotinu godina poslije – ožiljci i tragovi Prvog svjetskog rata .78Doc. dr. sc. Boris CRNOKIĆ: Robotika i STEM: Budućnost u obrazovanju . . . . . . . . 85

mozaikAntonela MARKOVIĆ: Auguste Auguste Rodin - biografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

čitaonicaMate GRBAVAC: Tri pogleda na tri knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Mato NEDIĆ: Otočki mikrokozmos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114Vesna NOSIĆ: Riznica mudrih misli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116Blanka KRALJEVIĆ: Priče su svuda oko nas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Božena PANDŽA: Pogled na budućnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121Vinko GRUBIŠIĆ: Pogled u nedogled Miljenke Koštro . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ: O sestri Dominici i mirisima i bojama naših djetinjstava 126Milena JUKIĆ BANDIĆ: Prosinačka priča o dječaku i čarobnim škarama . . . . . . . . 129

ljetopisAnita MARTINAC: Zašto je Hrvat umuknuo u svojoj boli, zašto nije smio govoriti? . 131Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru, veljača – prosinac 2018.. . . 137

Motrišta br. 103-104, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja | 9

književna radionica

Petar GUDELJ

Sonet za višecevneKAMENI VJETAR

Dubrovnik, kamena čaša krvi.Kamena čaša meda.

Tko će oslikati, opisati i opasatiDubrovnik.

One zidine, kamena platna,pala s neba.

Kamene košulje, bijele, do zemlje,što su ih obukle polače.

Kamene dalmatike, do zemlje,što su ih obukle crkve.Kameni cvjetovi romaničkih i gotičkihbifora i trifora.

Barokno kameno bilje.

Konavli, kojima je stoljećimapjevala voda.

Kojima je stoljećima tekla krv.Kȁmenice za mozak.

Kamena jedra na moru.Kameni vjetar.

1970-ih

ZLATI SE MLJET

Melita. Melada.Medeni otok Mljet.

Puna ti usta medadok mu izgovaraš ime.

Mljetski rojevibenediktinskih pčela.

Dum Mavro Vetranovićs maticom spava.

Iz pera mu teče med.

Puni Velo i Malo jezero,male i velike knjige.

Sijevaju medene munjeiz Vetranovićevih rukopisa.

Zlati se Mljet.

Iz 1970-ih

10 | Motrišta br. 103-104, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

ZAŽUTJELO SE I ZAZLATILO

Zažutjelo se i zazlatilojugoistočno nebo.

Od dukata Miha Pracatai od lopudskih naranača.

Od topova i zvona Ivana Rabljaninai od Vetranovićevih pjesama.

Razlila se nebom od Revelina do BrôcāRabljaninova bronca.

Duša bi htjela u Dubrovnik,a Dubrovnik je ne će.

KAKO ĆEŠ SUTRA PRED DUBROVNIK

Napisao si: Mljet, gnijezdo munja.Evo te večeras u njihovu gnijezdu,u njihovoj kući.

Sjatile se oko tebe, ližu ulje s tvoga tanjura,piju iz tvoje čaše.

Najmlađa i najljepša među njimaspavat će noćas s tobom pod borom.

Pun Mljeta, soli, munjine i paučine,neobrijan, nenaspavan, crn,kako ćeš sutra stati pred Dubrovnik?

Mljet, Polače, 1. rujna 1980.

TAKO SAM URASTAO U DUBROVNIK

Naklao sam se koza,nalovio jeguljai naučio grčki.

Više sam posadio lozanego što ima u meni žila.

Više je kroza me proteklo krvinego Cetinom i Neretvomdo podne.

Nadrasle su me maslinei obrastao rdobrad.S tjemena su mi pasle mazge.

Pamtim Aristotelai znam sva pravilanjegove poetike.

Čitao Herodota,bio vuk.Slazio u Dubrovnik,čuvao grad.

Još mi se vide stope u stijeni:sedam stotina godinaprestajao sam na istom mjestu.

Ni okom nisam trepnuoniti sam otišaoda se napijem vode.

Nego sam čekao kišu,da me napoji kiša.Da mi se smiluje godina.

Tako sam urastao u Dubrovnik.


PČELE GRADA DUBROVNIKA

Bjehu to pčele grada Dubrovnikašto ih Dubrovčani šalju po zlatou Libiju.

Nije aurora borealis, to se rojevidubrovačkih pčela vraćaju iz Libijenatovareni zlatom i medom.

Svake godine u travnju dubrovački knezstane ispod Luže zvonare okružen rojevimai raspoređuje pčele:

Vi ćete u Bosnu Srebrenu, vi ćete u Serviju,vi ćete u Bulgariju.Od istoka do zapada, za Suncom i Mjesecom.

Po kap ulja iz Pulje,po kap srebra iz Novog Brda,po zrno pšenice iz Aleksandrije.

Da Rupe budu pune žita, kȁmenice mrsa,Revelin bronce:Ivanu Rabljaninu za topove i zvona.

Da nam Dubrovnik bude kamena i koštanakošnica. Među zvjezdane rojeve da leterojevi dubrovačkih pčela.

Iz 1970-ih

S MINČETE U VJEČNOST

Vlašići sletjeli s nebau Dubrovnik.

U Držićeve i Nalješkovićevepastirske igre.

U Novelu od Stanca.

Na Pilama prodavati kozliće,na Pustijerni iz mješine sir.

U ponoć izletjeti na Minčetu.S Minčete u vječnost.

PČELE VLADAJU DUBROVNIKOM

Protočen kroz peruniku,ja sam Dubrovnik.Ja sam Perunov sin, kralj meda.

U Dubrovnik, za zlatnim rojevima.Rojevi u oblicima jeruzalemskih kula.

Noću pred mojim lađama križod gorućega meda.

Križale se nad jarbolimamedene križarice munje.

Pčele vladaju Dubrovnikom.Ne govore: s knezom i članovimaMalog i Velikoga vijećaopće medom.

Za vijećanja, sleti pčela glasnicana usta dubrovačkoga knezai na jezik mu spusti kap meda.

Knez vijeću priopći odlukuVelikoga i Maloga vijećadubrovačkih pčela.

I Matice, čije je sijelou najvišoj dubrovačkoj kuli-tvrđaviMinčeti, pod Sjevernjačom zvijezdom.

Tako pčele upravljaju Dubrovnikom.

1970-ih, u Beogradu


VȀS U MUNJAMA I MEDU

Uvedoše nas među otoke,u vrijeme travanjskih jugovina.

Obnoć od zlata, obdan od srebra,vodili nas oblaci pčela.

Padale nam u katarke, pa je niz jarbolenaših lađa tekao med.

Hvatahu ga kalpacima i pregrštimamoji vojnici.Hranile su nas medom.

Ni oblaka ni zvijezda ne vidjesmo:samo pčele.

Njihova huka poput mjedenih trubapotresaše zrak.

Dovedoše nas pred Dubrovnik, ali nas,mada bjesmo križari iz Svete Zemlje,ne pustiše u nj.

Bjehu to pčele grada uljaníka,grada Dubrovnika,s čijih visokih tvrđava pucajumedeni topovi,a niz gradske zidine tekuvosak i med.

Tako ga upamtismo kad otplovismo:vȁs u munjama i medu.

Iz kasnih 1970-ih

RATNICE I BILJARICE

Pčele ratnice u Minčeti, Bokaru, Revelinu.Kapetan-pčela na Lovrijencu.

Po roj pčela ratnica čuva Sokol i Ston.

Pčele duhovnice i svećenice, triput godišnje,pričeste puk.

Napune Malu braću, Dominikance i Katedralu.

Mada govore i latinski i grčki,i sve sredozemne jezike, pčelama Gradai Republike najdraži je domaći, slovinski,hrvatski jezik.

Slušaju ga po poljima i dubravama,brdima i otocima.

Po Stonskomu ratu i Konavlima.

Zato dubrovački biskup i knezsamo hrvatski razgovaraju s pčelama.

Pčele vidarice, pčele biljarice, opskrbljujuapoteku Male braće su sedamdeset i sedam vrstaiscjeliteljskoga meda,što ga skupljaju sa sedamdeset i sedam vrstaljekovitih trava i ruda.

Medom iz pjesama dubrovačkih renesansnihi baroknih pjesnika.

Zvjezdanim medom što ga za bezmjesečnih noćiskupljaju sa zvijezda.

Kasnih 1970-ih, u Beogradu


SONET ZA VIŠECEVNE BACAČE

Što je Dubrovnik učinio Srbima, što li zgriješio pred srpskim bogom da ga, kao Jahve Sodomu i Gomoru, pretvara u pepeo i prah? Čime ih izazvao? Svojom ljepotom, uzno-sitošću, vječnošću? Licem upisanim u nebo, što je nalik Božjemu?

U bolu i bijesu, noćas, preko Austrije, preko Bosne, telefonski upadao u Beograd, u domove svojih prijatelja, srpskih pesnika. Njih ne bi doma. Traju Međunarodni oktobar-ski susreti pisaca, moji su prijatelji u Klubu književnika, u Skadarliji: piju i pjevaju, slave. Da, kažeš, u vas je mir. Podijelili Tolstoja: nama poslali rat, sebi ostavili mir. U miru vode oktobarske razgovore. Oktobar je listopad. Pada lišće, poneki zakašnjeli kesten, uvijek tebi na srce, jer je Beograd tvoj grad.

Po Beogradu padaju kesteni, po Dubrovniku mine. – Zovem iz Dubrovnika – kažeš Nataši. – Iz Dubrovnika? – jedva čuješ njezin začuđeni glas. – Imaš li kakvu poruku za nj? – Imam! Neka skupi sve pisce sonetâ o Dubrovniku, da mu zajedno napišu zadnji

sonet, sonet za višecevni raketni bacač, da nam ga ubace u Grad, preko Srđa. Bio ironičan, otrovan, bio ti stegnut, izobličen glas: Nataša to nije zaslužila. Jesu tvoji

prijatelji, koji su godinama, desecima godina, u Francuskoj 7, pisali prolegomenu za rušenje Minčete.

Sve je započelo sonetima. Nema srpskog pesnika koji nije napisao sonet o Dubrov-niku: od Dučića do njegovih praunučića. Započelo svojatanjem: pjesnika, pjesama, po-vijesti. Nastavilo svojatanjem zidina, kula, palača, gradskih vrata, Konavala, Primorja, otokâ. Stotine bizantskih lisica, pod zidinama, usnulim dubrovačkim golubicama pjeva-le-izvijale serenade: ne bi li im u zagrljaj pale s kulâ, ne bi li otvorile gradska vrata. Onda bi nastupili i proradili dobro naoštreni, dobro naslinjeni očnjaci.

Pokušali zavesti, osvojiti: sonetima, zvonjelicama, podoknicama, zlatnicima; pseudo-znanstvenim dokazima, krivotvorinama, mìtom i mítom. Bezočnim levantinskim laska-njem. Svoju srpsku Atinu na rasklapanje, koju su po potrebi svoje imperijalne politike seljakali od Budima do Mostara, htjeli jedno vrijeme smestiti u Dubrovnik, pa sa šatrom krenuti dalje, prema Splitu, Zadru, Zagrebu. Degeneriranim i pauperiziranim ostacima prestarjele vlastele, istančane krvi i pameti, u prošlom stoljeću, ponudili ministarske i poklisarske plaće, sinekure, zdjele leće. Jesu lukavi, ali se prevariše. Oslonili se, naslo-nili se, na trulo drvo. Od nekoliko crvotočnih aristokratskih stabala ne vidješe zdravu i mladu hrvatsku dubrovačku šumu: od vitalne Vitaljine do moćne Imotice, od Molunta do Stona.

Isti muzičari, ista partitura, samo su im u rukama drugi instrumenti. Sonete, čembala, lire i liriku, zamijenili divlji brđanski ratnički urlici, višecevni raketni bacači, topovnjače. Srpska vila više ne kliče sa Srđa, ne nadlijeće Grad. Kliču haubice (ha, ubice!), nadlijeću ga ratnički zrakoplovi, razorna nebeska mašinerija: raketiraju, bombardiraju, mitraljiraju. Ranjavaju, razaraju dubrovački krajolik: brda, otoke, ispod Grada more, iznad Grada nebo.

Kako će se, čime će se tim strašnim riječima oduprijeti Grad? Ta njih nije bilo i nema u Crijevićevim, Menčetićevim i Vetranovićevim pjesmama ni u traktatima topoljevačâ i zapovjednikâ dubrovačke brončane artiljerije, Paskoja Miličevića i Ivana Rabljanina.


Nema ih ni u puno kasnijemu Stullijevu Rječniku. Hoće li ga braniti duše velikih mužara, Zmaja s Minčete i Guštera s Lovrijenca? Još u rujnu 1378. Grad je bio potpuno naoru-žan topovima. Uzletite na tvrđave i kule, na svoje staro mjesto, vi velike brončane duše!

Ilija Crijević zapisa na topu što ga izli Ivan Rabljanin, 1528.: „Ja sam mužar, užas smrt-nicima, mojom munjom i nebo i sva zemlja grmi kad oblaka ni vidjeti nije.“

Udri, Ivanov tope! A na topu što je izliven 1515. kao da je zapisan jučerašnji, jutrošnji vapaj iz Dubrovni-

ka: »Svirajte u trube, sazovite na Sion skupštinu, skupite narod, saberite starce, skupite nejačad i dojenčad!«

Dubrovnik, krunu hrvatskih gradova, grad-razum, nitko razuman nije razarao. Razo-rila ga je i spalila nerazumna stihija, Velika tréšnja, 1667. i nerazumna stihija, Velika mržnja, 1991. Velika pervertirana ljubav divljaka i luđaka: Kad nije moja, neka je nema!

Bože, da mi je znati o čemu moji beogradski prijatelji, pisci dubrovačkih soneta, vode mudre oktobarske razgovore, dok na moj dragi Beograd padaju divlji kesteni, a na naj-draži Dubrovnik divljačke mine.

Napisao 21. listopada 1991. u Baškoj Vodi i preko Radio-Splita pročitao u vruljsku i bio-kovsku buru.

POST SCRIPTUM, POST DELETUM

Poruka pala u dlakovo uho: čuli, poslušali te prijatelji. Skovali sonet, dobro ga nabili mržnjom: popucala sva dubrovačka stakla. Prve njegove stope pale na Placu, u njihove stope, na Minčetu i Divonu, u Rupe, gdje je stoljećima disalo i mirisalo žito. Mine ispa-ljene iz Srpske akademije nauka i umetnosti, iz Francuske 7, dobro pogodile cilj.

Nikakvo čudo: SANU stotinu godina proučava Dubrovnik, sonet je najsavršenija pje-snička forma. Savršeni znanstvenički i umjetnički pogodci: u srce Dubrovnika, u naše srce.

Osmoliš, ime tvoje dubrovačke knjige, iscijeđeno iz bora, iz imena najljepše šume Sredozemlja, između Brsečina i Trstenoga, izgorjelo: izgorjela tvoja knjiga. Đavao uzeo u ruke tvoju knjigu ljubavi, cereka se nad tvojom knjigom. Za tvojim perom uputio svoje čete. Trag tvoga pera njuše, po njemu gmižu tenkovi. Gdje je udarilo slovo tvoga pi-saćeg stroja, sad udara minobacač, bestrzajni top. Nije im trznula, nije zadrhtala ruka: pogodili svako ime, svako slovo.

Zapalili Arboretum, zapalili Osmoliš. U uvalu Osmolište, kao krv, tekla borova smola. S visokih Brsečina, kao krv, teklo maslinovo ulje. Zvali u pomoć limuni iz dvorâ, jauka-le naranče. Ali, neuništiva je maslina: niče iz vlastita panja. Iz Osmolišta, iz pepelišta, niknut će nova šuma. Čempresova svila sukat će se i svijati svilenim dubrovačkim ne-bom. Samo će trag đavolskih papaka, njegovih bomba, raketa, granata, mina, ostati u svetoj dubrovačkoj zemlji. Neka je dubok i crn, neka boli: dublje ćemo ga, duglje ćemo ga pamtiti. Zato, nećemo liječiti rane na Minčeti i Placi. Neka ostanu otvorene, neka se zna: tu nas je pogodio sonet prevelike ljubavi.

Baška Voda, 6. prosinca 1991.


Sanijela MATKOVIĆ

TRANSKRIPTI U KAMENU

„Na početku bijaše Riječ“Hercegovina je udomi u kamenu.iz kamena potekoše naši; početci, završetci, sudbine, naše ime, povijest…… život, živ živcat!

PROBUĐENI SONET

Dosjetile se zvijezde u vidopoljskoj noći od kamene prašine ovremenit poemu.I rastvori se Hercegovina ko krilo majke prozbori tišinom kamena i modrinom rijeke.I gle iz prašine probuđen burom stasa kameni spavač.I progovori Vremenu, Moru, Nebu,…ponizan, na koljenima u molitvi za Madonu.

TI PRIČAŠ, A JA TE POSTOJANO SLUŠAM U ŠUTNJI

Pričaš mi priču izatkanu vjetrom o svojim: kraljevima i kraljicama, velikanima i mučenicima, o svojim herojima, svojim svećenicima težacima, ženama…ti pričaš a ja te postojano slušam u šutnji.Jer, tvoja je prošlost popudbina moje sadašnjosti. riznica blaga bez koje u budućnost krenuti ne mogu.U mom si koraku prisutna koliko i u mome stihu.Ti, hercegova Zemljo, kolijevko svjetlosti.


RODI MIŠLJU

Porodi misao zrelu k’o smokve. Izvorima žedna napoji. Dobrotom nahrani gladna.Ti što nekoć na slavonskim mrginjima, prosila si varićak žita.I ‘ko god da te upita ponosno kaži da si bila bez kruha bez ruha.No, ponosna nadživje sve nedaće i uz komad tuđe pogače ostavi svoje na životu.Danas svojima plodnom mišlju, kaži zagrmi istinom prozbori, da se ni zbog gladi ne ostavlja što se voli.Jer, uvik je bilo i obilja i suze,ali ponos ti nikad nitko ne uze Hercegovino!

MOSTARSKE KIŠE JESENJE

U posuđenoj jeseni k’o orasi niz obraz se kotrljaju neke čudne kiše mostarske klapajući glasnim kasom preko mostovai mostovi su mostarski kao i Listopad lipe ljudi šipci minareti zvonicisve osim menei pitam Grad imam li pravo na ovaj vjetar što s kišom pleše pripada li mi komad noći zvukovi što se u drvoredima koteOn šuti sve je utihnulodok padaju kao da hoće Neretvu opiti te neke čudne kiše mostarske!


fra DIDAKU BUNTIĆU

„gladna nahrani, žedna napoji…“I još k tomu mnogo toga odradila je i doradila tvoja ponizna duša.Tebi i Brijegu rijeke sužanja su dolazile,odlazeći s punim košarama s „pet kruhova i dvije ribe“s pjesmom, svjesni kako su hodili po GORI BLAŽENSTAVA.

A. B. ŠIMIĆU

Mjesto kistom oslikao si je pjesmopisom. Odijevajući u ode njene brijegove. I svaka molitva na putu, bila je za Hercegovinu; hraniteljicu, majku, sestru.… i danas dok pod tvojim i mojim brijegom sunce uskrisuje zore pjesnici se susreću na ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA. I po tko zna koji put baš tu se sastaje „naš različiti smisao“dok voda žuborom teče dok ljudi se muče radom Brijeg stameno stoji. …dostojan susjed neba.

TAJ BRIJEG

Dok ga promatram spoznajem kako se nekoć pod stoljetnim hrastom rodila duga i svojim bojama otkala Brijeg.Umivajući ga zorama, hranila ga molitvom, čvrsnući za nadolazeće nevere i oluje.Odrastao je poput feniksa. Nadrastajući uvrede i boli prerastao u izvorište smiraja.Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi, rađa, umire, putuje, moli. Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću.


Borislav ARAPOVIĆ

Stioçe Rázboriti,U ovom će spjevu čitatelj naići na poneki nesvakidašnji stilem. Iako sadrži dvadesetak tisuća riječi, u njemu se ne rabe glagoli. Ne rabe se ni velika slova, s iznimkom kad se spominju svetosti. Od razgodaka ne rabe se ni točka, ni zarez, ni dvotočje, ni točka sa za-rezom. Rabe se upitnik i uskličnik, ali svojevrsno; ne na kraju, nego na početku rečenice te između riječi. Iznimka od ovih stilskih posebnosti je citiranje nečega već objavljenoga.

Da bi se ovaj stihovez izričajem približio idiomu vremena u kojemu se većina napisano-ga zbiva, pisan je poglavito ijekavsko-ikavskim govorom, dakle jezikom prvih bosanskih franjevačkih pisaca.

Antemurale(Ulomci iz veće cjeline)

rodubosne srebrene

i hercegove zemlje humske uz 555 obljetnicu smrti

posljednjega kraljasvitle krune bosanske i humske

1463 - 2018uz 540 obljetnicu usnuća

katarine kraljicecvita zemlje ercegove

1478 – 2018

&….? di oni na koplju ti silnici di oni na peru junaci? di kozorogu di vuku tvom noćišta di imenom višega imena stratišta di vironazor ti onaj tvoj križni


? nad kojim ti tajnama stećci na straži koje prid njima nekad strmine koje sad nad njima tmine di krunska im bojišta opstanka di poprišta krunskog im nestanka ….

1435naru muratu

jednoga od prvih dana listopada misecalita Gospodnjega 1435 glasonoša s međa istočnih do bobov u sutisci kraljevskoga dvorcas izvišćem redovitim zapovidnika straža međašnih straža s onu stranu drine….Va ime Otca i Sina i Svetoga Duha, Amin...svitlom kralju stipanu tvrtku II kralju srbljem bosni primorju humskoj zemlji dalmaciji hrvatskoj donjim krajem zapad-nim stranam usori solim podrinju i k tomu

! svitli kralju ! po milosti Boga Svevišnjega neka kralj nam živ i zdrav nam do uvikpozdrav kralju od zapovidnika i vojnika straža kraljevskih sa i priko rike međe istočnečete pogranične kralju virne za kraljevstvo u smrt spremnesvakodnevnica nam lov uhoda i jednoga i drugog kova vire nevire i boje ove one preobojemanji veći upadi pljačkaša čarke okršaji pa i boji odboji po kraljevu dopuštenju glasonoša spreman k usmenomu opisu i odgovorima na pitanja . . . na prosudbu kralju još i ovu vististočni naš susid vazal turski despot poluslobodnog ostataka ostatka zemlje svetog save s turcima ne samo vazalski i prijateljski bratski već i svatovskisvoju ćer u harem sultanumaru muratu…..o sultanu muratu i sultaniji mu mari pero Istorije ne bez pohvale –

Od tih svih vladara on je, iz početka, imao najviše obzira prema despotu Đurđu. Kao posrednik je služila sultanija Mara, despotova kći, vaspitačica Mehmedova, koja mu je


otvorila evropski svet. Obnovio je odmah ugovor sa despotom i posredno, preko Mare, dao je Srbima na upravu Toplicu i Dubočicu.1

i u Prekomorskom putovanju Bertrandona de la Broquièreasavitnika filipa dobroga vojvode burgundskogaponešto nemalo o rastom malom muratu malo i o nemalom mu haremu

Jednako tako, on najviše uživa u piću i voli ljude koji puno piju, a rekoše mi da kao od šale iskapi 10 – 12 mjerica vina, što bi bilo 6 – 7 kvarata; pa kad se, dakle, dobro “nakiti”, nema toga što ne bi dao pa se njegovi ljudi vrlo raduju kad on pije, jer ih tada obasipa velikim darovima. /…/ Osim toga, najveći su mu užitak žene i dječaci, mladi sodomiti; ima 300 žena ili više njih, te 25 ili 30 dječaka, koji su češće s njime nego žene, a kad dječaci odrastu, obasipa ih velikim darovima i imanjima. Jednom je od njih dao svoju sestru za ženu i 25 tisuća dukata godišnjeg prihoda.2

sultan murat II na svit ovaj lita Gospodnjega 1403 ili 1404 a na onaj prerane mu 1451……..

&1454

? tko sad europsko predziđe krstianstva? tko sad europsko predziđe islama

u jajcu u tvrdom dvorcu kraljevskomkrunskog vića vićanjena pristolju kraljstipan tomašDei gratia rex Serbiae, Bosniae, Maritimarum partium, Chulmensium Terrarum, Dalma-

tiae, Croatiae, partis inferioris, Occidentalium partium, Usoriae, Soliae, Podriniae, etc

duž zidova luči sviće uljanicena prostranu iz teške hrastovine stoluzemljovidi vojvode i velmože i savitnici kraljevi na mucismeteni i zbunjeni u nedoumicinoćni satiu žilama otkucaji nečeg neznanog im usudnog

1 Vladimir Ćorović, Istorija srpskog naroda, Banja Luka, Beograd, 1997., knjiga. II., str. 133.2 Le Voyage d’Outremer de Bertrandon de la Broquière, Paris, 1892., str. 183. – 184.


! svitli kraljuturčinu bez tvrdog carskog krstianskoga grada mu u zaleđu na istokuruke sada slobodne za udar dalje k zapaduk zapadu na krunu tvoju

! svitli kraljumonstrumu u mozgu monstrumno azijskoj toj aždaji sve biće aspidnou sto lita prohujalihod godine onog silnog zemljotresa lita Gospodnjega 1354kojim galipolli krasni grad u pustošpa napušten od grka odmah kandži azijskoj u plinosmanu u europi prvi ugrabljeni gradu tih istom sto nam lita nesritnih jedna za drugom helade drevne zemlje osmanu u raljeza njima i zemlje carstva bugarskog istovrimeno i zemlje svetog savepa orlovske zemlje orlovskih plemena albanskihkandža već i priko dunava pa i vlahu suzerenski usud svitli kralju evo nakon svih tih nedaća tih kobnih litadopuštenjem Tvorca svitakrivovirniku u kandže sad i tisućlitno carsko žezloistočnog krstianstva stolni gradu tom dilu svita islamu antemurale svitli kralju za zemljama istočnoga obreda na redu sad i zemlje dvora rimskog tvoje kraljevstvoprva zemlja latinskoga zapadaisturena kao šaka u ovome dilu svita jedino još kraljevstvo samostalno i nezavisno? što zlotvoru drina ako mu i dunav samo pina

! svitli kraljunakon pada carskog grada? tko sad europsko predziđe krstianstva? tko sad europsko predziđe islama? tko antemurale christianitatisdosad carski grad odsad naše kraljevstvo? ne li ono odsad istureno predziđe ne samo križa već i krugozora europskog

! svitli kraljučasnog davnog konstantina grad do onog crnog utorka dvadeset i devetoga svibnja prošlog lita


na raskrižju europskog i azijskogistočnog krstianstva stožersvitli sveti svitioniknekad? sadtvojoj kruni poučakako europska ni jedna kruna i ni jedna sila pomorska ruku pomoći tom zaskočenom bratu u kobni mu časnitko osim onih pukih dvi tisuće neustrašivih i tek nešto samo rim u ponoć mu u pomoć? kakva nada od europe našem kraljevstvu

! svitli kraljus dopuštenjem kraljevim mi kralju savit! duž istočne međe našeg kraljevstvameđe prema osmanu i sluganima mumeđom drine lima morače i kotora do morauz stršeće već tamo naše tvrđenove zidine i kule utvrdeobrambeni lanacobrambeni bedem bosnohumskog kraljevstvabosnohumski krstianski antemuraleantemurale istoku

&

a franjevac i don glagoljaščelom duboko do zemlje od zemlje do neba rukama ...... Bože !jedini! !Gospodine! ! !Bože! ! ! ! ... u bosnu ne nekrstu ..- - - ne nekrstu u bosnu - - ne nekrstu u hum - - -

…..

&1463

i danas poj ptice crne na crnome poljurequiem poslidnjem bosanskom i humskom kralju

samo lita deset posli kalvarije aja sofijeposli usamljene pogibije tisućlitnog istočnoga krsta stožeraprid očima hladnim zapadnog mu bratausamljena kruna bosanska i humskausamljena prid dželatom sama


&

glasnici jahači s međa istočnih na zapinjenim konjima u znoju k bobovcu - !! turčin s istoka !! ko skakavaca ga bez broja

iz bobovca na konjima ko munje na sve strane glasnici -!! vlastelini velmože !! na oružje

*! s bospora buzdovan! pravac bobovac! prepad munjevit! i bosnu pod bospordo handžara handžar jatagan uz jatagan do štita štitprovalnik na mirni svit

*! bosni u dom grom ! !! trublje zov !! udar bubnja !! urlik !! poklik ! krik! provalnik !! razbojnik ! na kacigu turban bezdan muhamed na Krista polumisec kopljem križstrilu strila tresak blisak vreva metež horde horde pošast sablastna jednoga petorica na dvojicu ih trinaest trublja trublju zublja zublju

? a kralj stipanvelesvitla kruna nevelikog kraljevstva mladi kralj3

na pročelju kraljevstava velikih velike europekao i prid deset lita bizantsam usamljen sam zalud pozivi za pomoćzalud trublja do u ponoćza pozivom pozivniotkuda odziv? di sad njemu neka ruka pružena

3 Posljednji bosanski kralj, dvadeset dvogodišnji Stipan Tomašević Kotromanić; kraljevao 1461. – 1463.


? di sad bosni bratska ko drugima koplja duga bosanska i humskau boju za bosnu bosanski sad orao sam usamljen prid azijskim stoglavoms nešto virnih velmoža i odanih mu četa

nakon boja i razbojanakon boja neravna i izravnih izdajau kostopletu vire nevirepod križem u smrt u smrti pod križemrosa crvena po snoplju skošenudi provalnik na privaru krunjenu glavu i danas poj ptice crne na crnome poljurequiem poslidnjem bosanskom i humskom kralju

a po bosni sad nebranjenojprobita vrata i nož i vatra grabež bodež krv iz vrata! ! provala ! ! provalAAA!!!skršen križ posičen Krist oltar prevrnjen kalež oskvrnjen i sukljanje zelena dimai pasa pobisnilih laveži jauk i lelek bez ognja ognjište i ognjište u ognjui kuknjava žene vrisak dice očaj divicedivojčica dičaka plačpoganin poglavar poganskih mu duša nastranih i poganskih im ćudiisti gad ko i za provale u carski gradu hareme i jedne i druge i sebi i đavlima ko i on nakaznim

i oboren zvonik izlomljen zvon u dimu Raspeti i knjige i spisi u strci fratriu zbrci don glagoljaši... izbezumljeno zdvojno - - - ...Eli! ... Eli! ... Lema sabakthani ...?! - - - -

ovako to o tom dotad u bosni zluzulumu neznanu pero jedno bosansko pero u ratničkoj ruciruci plemićkoga roda roda od olova -


PoGubiv Gospodu,Brez Nigiedne Pravde,Vzegim Darxave,Isella, i GRADE.

CRIkVE gyim Razori,Neboechse Boga,CRIkVENO odnise,Sve sto Kii kod MoGa,4

tako i sluga oltarau snu i na javi on o bosni s bobovcem suzom perom vikom vik za vikomgorčinu iz srca - - - rukom litopisca s tugom iz crnine o crnini u crnilo o usudu mu bosne o usudu mu huma o usudu krune presvitle

Tako je za malo dana Mehmed, turski car, zauzeo više od 70 gradova, kaštela i tvrđa-va, utvrđenih ljudskom rukom i prirodom u Bosanskom kraljevstvu, zatim blago kraljeva i pretopljeno zlato u vrijednosti preko milijun, te je potčinio slobodan i ratnički narod, srce Ilirika, ropskom jarmu muslimanske tiranije. Tada su bile obeščašćene čiste svete gospođe, oskvrnjene djevice, ubijeni časni starci, polomljene noge nevinoj djeci, profa-nirani sveti hramovi, popaljeni oltari, sveti muževi ubijeni mačem, ili izvrgnuti ruglu. Tad je bezbroj ljudi dospjelo u ropstvo, odvedeno u barbarska područja u Trakiju i Aziju [...]. Velik je broj Bosanaca u ovom vihoru našao spas u bijegu prema obližnjim područjima hrvatske jadranske obale, čije su, nekoć plemenite obitelji sada nestale. Druge su obite-lji, kao obitelji knezova Kopić, Ćuprilić i mnogih drugih plemića, prihvatile Muhamedovu vjeru radi svojih posjeda, više cijeneći posjed od domovine. 5

&

u barbarluk bosna? a kud kamo zemlja humskasložna braća združena pod humskim nebomprovalniku prkosno

4 Iz spjeva pjesnika kapetana, ratnika Jure Radojevića Gizdelina, kneževskoga roda Radojevića od Olova u Bosni, izbjeglih pred Turcima u Dalmaciju, Skazangie Digia Xivota Isramotne smarti BaeZ-ita PetoGa Kralja Kuçhie Otmanovich koi, VZe kralevinu. BOSNV, tiskanoga u nastavku spjeva J. Radojevića Gizdelina, S.Kazanye [...] Okolisenie i Vzetyi, Grada, Bvdina, Padova, 1686., str. 43., ponovljeno izdanje Padova, 1743.

5 Iz rukopisnog izvornika fra Ivana Stražemanca Kopijarevića (Stražeman, 1673. – Velika, 1757.), Paraphras-tica et topographica expositio totius almae Provinciae Bosnae Argentinae fratrum minorum de opservantia [...], Velika, 1730., u prijevodu Stjepana Sršana, preuzetom iz dvojezičnoga izdanja, expositio provinciae Bosnae Argentinae – povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene, Zagreb, 1993., str. 61. – 63.


kljun i krila ptice s litice i ljut poskok Krist i njima i na svome svoj im svitlije od svitla suncana međama pod zastavama humana visovima i u zasidama strilciu tisnacima na padinama i po usponima kopljanici duž uvala i polja konjanici

po vrhovima planinskim na vrletima visvisinskimnad usicima gudurama klancimaduž putova duž rika križevi i stražena gazovima i na mostovima trostražeutrostručene dvostrukona lančanome mostu visokostina stini rukohvata nad rikom brzobistrom virvirovitom ustobočene tropletno

litopisca pero i o tom ovako – sultan je sjedinio svu vojsku te provalio u Hum i Hercegovinu, područje vojvode Kosa-čića, strašno ih opustošio pomoću svoje konjice koja je nanijela veliku štetu, pa čak se nije uzdržavala ni od opsjedanja gradova. No, ni Kosačićevi vojnici, koji su držali padine brda, nisu ostajali dužni barbaru. Naime, oni su u naletima svojim četama udarali sad pljačkaše, sad na turske tabore, obarajući ih te se opet brzo vraćali pod zaštitu brda. Čak su navalili na stan samog Murata te iz njega oteli dosta toga prije negoli se skupila barbarska vojska, te su se potom povukli u brda. 6

još karstianski stig na najvišem tornjuk nebu stršeće utvrde tvrde orlovskoga gnizda na orlovskom timorusa zidina k siveru s grudobrana k istoku s bedema k jugus litice sure nad izvorom k zapadu dozivanje straža

visoko s kruništa najvišeg tornja mrk dalek pogled ercega smrknuta brka ? dokle još ovaj samcati kamen? dokle na ovoj tvrđi moj a ne turčinov plamen? dokle još humska već ranjena krilas goleti surih na azijska strašila? dokle pod didovskim nebom ovaj ostatak sam sebi kralj

6 Ivan Stražemanac Kopijarević, isto djelo, 1993., str. 57. – 59.


upad horde bašibozuka7 ovdi i nalet jata janjičara ondijuriši akindžija8 na gornjoj neretviudari spahija9 na međašnim ravninama tu manje tu veće nam pobidea njih ko legija za legijom zloduha iz podzemlja na jednoga pet na dvojicu trinaest? dokle? dokle pod didovskim nebom ovaj ostatak sam sebi kralj10

reliquiae reliquiarumolim magni et inclyti regni bosniae ...11

&1463

protupohodpohod huma na turčina

iste godine te kobne protupohodpohod huma na turčinaaudicem fortuna est Neočekivani nagli pad Bosne bijaše osupnuo sav kršćanski svijet, to više što su slavodo-bitni Turci bili provalili također u susjednu Hrvatsku te poharali i nju i mletačku Dalmaciju. /…/ Sad je Turcima otvoren put i u samu Italiju, za kojom toliko čeznu da do kraja zatru kršćansku vjeru. Uz papu Pija II pregnula osobito Mletačka Republika da se sve mogu-će uredi kako bi se stalo na put daljnjem napredovanju turske sile. /…/ Osobitu pažnju svraćaju na hercega Stjepana Vukčića, koji je zajedno sa svojim sinovima Vladislavom i Vlatkom nakon odlaska sultana započeo boj sa zaostalim četama njegvim, te im redom otimao osvojene gradove u svojim područjima. /…/ Tako je Vlatko Vukčić, sin hercega Stjepana, još u srpnju oteo Turcima Ključ u Hercegovini, zatim oblast knezova Pavlovića sa šest kaštela, od kojih je jedan stajao kod Srebrenice. Drugi sin hercegov, više puta spomenuti Vladislav, bijaše u srpnju osvojio Ljubuški, a onda je provaljivao na sjever u Bosnu, gdje je sada zauzeo župu Ramu s Prozorom, zatim župu Uskoplje na gornjem Vrbasu s gradom Veselom Stražom.12

7 Vojnik neredovite turske vojske, okrutni pljačkaš (tur.).8 Tursko jurišno konjaništvo.9 Turski feudalni, teško naoružani konjanik.10 Dvadeset godina nakon osvajanja Bosne, Turci su uspjeli do kraja zaposjesti i Hercegovinu.11 “Ostaci ostataka nekad velike i slavne Kraljevine Bosne.”12 Vjekoslav Klajić, Povijest Hrvata, Zagreb, 1973., knjiga četvrta, str. 60. i 62.”


a i osman na bosne i tvrdog stinja od turbana očišćene krajeve nove udarehandžar jatagan

&1463

umom perom marno diplomatski kraljevskiza oslobođenje svoje porobljene krune

? a kud kamo sada udovica katarina majka kraljica ? uzorom na kneza lazara udovukoja žurno svoju i svog pogubljenog muža ćer milevu sultanu u haremnekrstu na dušekpa i sama dodvornički do sultanaponizno sa zagovornom molitvom za milost svomu sinu

? tim li putom mlada katarina ubojici bosanskog i svoga huma kralja? carski divan mekan harem eunuha tamnih posluga ? ili big od nekrstatamo-amo pa i u tuđinu? kamo cvite srebreni ¿ kamo ti to s tvojom pratnjom tajnopriko zemlje humske priko sinjeg mora do na tibru dvorapa i tamo s dvorom svojim s dvorkinjama svoga roda petnaest lita otmjeno i dostojanstvenoCatharina, regina Bosnaeumom perom marno diplomatski kraljevski za oslobođenje svoje porobljene krunei za izbavljenje svoje ugrabljene dice

&

? šaptom bosna pade? šaptom! ne li šakom? ne li bukom hukom hordi pošasti? ne li do nebesa vapijućom izdajom

bosno mila bosno jadnaako usud tvoj ti tebe šaptomusud tvoj ti prijatelje tvoje potresomjer


bosno ponosna i zemljo humska vatrena prva zemljo svita zapadnog u lance osmanu prvi hrvatski antemuraleprvi hrvatski zid plača

? ako tako što to braća ti po virigodine te iste kad i bosna osmanu u šakeglava crkve rimskeonaj pontifex kom’ prid dva lita stipan tajno pismo tajno s pozivom u pomoćs pozivom u pomoć mu prid grobnu noći on vitezima latinske europe pozivBulla cruciata contra TurcosEzechielis prophetae

¡ na nogepoziv na nov pohod ¡ poziv to na izgon osmana iz prve pale zemlje latinskoga krugozora ¡ izgon polumiseca iz krajnje zemlje zapada na međi s istokom¡ izgon iz bosne i zemlje humske¡ na okup¡ mačem iskup otkup¡ za oslobođenje bosnesvetog kraljevstva zemlje njezinoga kraljevskoga veličanstvakatarine kraljiceujedno i daljeturčina iz europepriko bospora i mora natrag ga u aziju

? kad¡ dogodine misec srpanj? di¡ zborno misto u anconi

1464nad nadama katarine zimske pomrčine

! zbiljadogodine lita Gospodnjega 1464kolovozu po svom obećanju i sam papa pio u anconu

¡ ali ¡! jaoza tri dana crna kosa bila kosturapontifexa dušu anđeo na krilu u visinu


di hosana on bez buke osmana i bosne? a vitezi vrli ko bezglave glaveokret kopljem pokret konjem svaki svojoj kućiod pohoda ništa nad nadama katarine zimske pomrčinea bosni noć ponoć na četiri vika

&1478

i u oporuci hum i bosna joj u srcu srce joj u humu i u bosni

nad nadama katarine kraljice sjaj blida polumiseca nad nadama katarine zimske pomrčine ali kraljica i dalje umom perom za oslobođenje svoje ograbljene kruneizbavljenje svoje ugrabljene dicemarno diplomatski kraljevski sve do prerane joj smrtii u oporuci hum i bosna joj u srcu srce joj u humu i u bosni

&

turčin turban harem harači raja uboga jadna i roblje kukavno golo i gladno i graja tiskoba uboštvo

! . . . harač harač rajo harač ili handžar! beže beže silni bežeamanet amanet za nametom nametruke odavno nam prazne . . .

u prsima škrgut zubabeže beže danas handžar na nassutra tebi dan bez jutra . . . .


kolac krv i sluz i voda criva drobina sukrvica drhtavicaniz konopac drhtaj srca u zemlji srebrenoj i zemlji kršnoj put križni križu križu križni put put križni stolitni13

kad pod turban handžar jatagan i ostatak zemlje ercegovesve do ušća rike zelene u vale sinjei kad i u novom14 gospodari novi! Bože latinskih i karstiana bosanskih i humskih? što još tvoje od svitle nam krune? što još naše od huma nam i bosne ? što sad kamo kako kuda kad

&1493

tu pod razdrtom mu zastavom ban juraj vlatković

? a hercega vlatka kosače sin juraj vlatković? i on ko i neki drugi? poljub papuči svog kralja ubojici? ne li i u žaru žege humskog sunca i u šumu šuma srebrnihkao neki odgovor i poskoka i orla imenu da časnom virnost čast i vira časnija i svitija svitija od šake pune a pognute glave te ban juraj vlatković orlovski u gradini na orlovskoj visini ban banovine jajačkekoja još i duga lita nakon utrnuća bosanskoga svitlamrtvom kralju na mrtvoj mu straži

pa kad krst i nekrst unakrsno koplja i na krbaviu kosidbi smrtiza rod časni i za viru svitu u tropletu

13 Suglasno turskim izvorima, u Bosni i Hercegovini je 1528./1529. bilo: katolika 360 000 (56%), musli-mana 220 000 (35%), pravoslavaca 55 000 (9%).

14 Novi, danas Herceg-Novi, naselje u Boki kotorskoj; osnovao ga je ban potonji kralj Tvrtko I., najveći procvat doživio je u vrijeme vladavine hercega Stipana Vukčića Kosače. Turci ga zauzimaju 1482. god.


na poljani srid gomila raskoljena gvožđaskršen skršten ukrštencvit s imenima velikana toga kobnog danameđu njima dimu svom na oltarime humsko-bosanskoga kamenai u smrti među svojima na svomi danas na krbavi i poskok i ptica na mrtvoj mu straži

! putničetu pod razdrtom mu zastavomban banovine jajačkejuraj vlatkovićsin hercega vlatka kosačena oltar antemurale

&1516 – 1526

pod zaštitu svetog save

Pravoslavlja u Bosni i Humu u srednjem vijeku nije ni bilo [...]. Brojniji prijelazi Hrvata, bilo ‘krstjana’, bilo katolika, dogodili su se za vrijeme velikih pro-gona katolika i njihovih vjeroučitelja od 1516. do 1526. godine. Svi oni koji nisu htjeli pristupiti islamu morali su se skloniti pod zaštitu Pravoslavne crkve, koja je već tada uživala posebne pogodnosti i slobode u Osmanskoj imperiji.15

Što se tiče teritorijalne crkvene organizacije, u predotomanskom razdoblju doista nema tragova nazočnosti Srpske pravoslavne crkve na tlu Bosne.Međutim, nakon dolaska Turaka, slika se počinje naglo mijenjati. Od osamdesetih godi-na 15. stoljeća spominju se pravoslavni svećenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekolik manastira podignuto u 16. stoljeću /…/. Te nove građevine još više iznenađuju kad se zna da je zakonom ka-nun-i raja bilo zabranjeno građenje novih crkava – očito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje. /…/ nije pretjerano kazati da je otomanski režim favorizirao Pravoslavnu crkvu. Pravoslavci su imali svoju središnju vjersku vlast u samom Otomanskom Carstvu, a katolici izvan njega /…/.16

.

15 Pavo Živković, Etnička i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do konca XVII. stoljeća, Sarajevo – Mostar, 1996., str. 137-138.

16 Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb – Sarajevo, 1995., str. 96.


&1557 – 1567/1568

!? di most ti onaj stari lančani?? onaj stari stariji od ovog staroga

u noći polumisec nad novim mostom kamenima most ko i polumisec savit nadvit nadut nad rikom divičanski zelenom!! oj riko riko rodu svom ti neba dar i diko!? di most ti onaj stari lančani?? onaj stari stariji od ovog staroga? di sad mu oni ercegovi divot lanci ? i on i oni mu u tamnici


Mate GRBAVAC

Sve po triHERCEGOVINA

Kameni cvijet duše hrvatskena vjetrometinama povijestii oslonac sigurne budućnosti.

HERCEGOVINA 2

Razbacani zaseocikao lastavičja gnijezdana bjelini neba – drhte!

MIRIS ZEMLJE

Prizida miriše kaduljom,a nebo pokrivadavno usnulog stanara.

KAMENICA

Pred kućom stara kamenica.U njoj se samo oblacii crni kos progledavaju.

MUDROST

Milost je znati veličinu stope,a mudrostbrzinu koraka uskladiti sa željama.

GANGA

U sivoj grudini još odzvanjaopori glas gangemojih davnih predaka.

MUDROST 2

To nije put kojih hodiš,već putokazkoji drugima ostavljaš.

POVJERENJE

Boca puna dragocjenosti.Kad se razbije– sve nestane u nepovrat.

PITANJA I ODGOVORI

Tko je u gorem položaju:Onaj tko pitaili onaj što odgovara.

ČEŽNJA

Ne pjevam o tebi,već o svojoj čežnjiza tobom.


ZNANJE

Kažu: Prašina je što ispuniprazninu tvoje osobnosti.Upamti: Čovječnost je njegovo srce.

OPROŠTAJ

Bog prašta beskrajno,a ljudido poniženja.

NEODLUČNOST

Ne posuđuj od meneneodlučnost.Nije kalup za tvoje korake.

ZABLUDA 2

Pametne sputavaju želje,mudre uvjerenja.Tko je u većoj zabludi?

VRIJEDNOSTI

Vrijeme često potiredobre,a zle uzdiže na pijedestal.

STAROST

U mladosti živiš,a u starosti prebirešpo zahrđalim strunama sjećanja.

STARAC I STARICA

Gledaju se i pitaju:Bože mili,kao da se odnekle poznajemo?

POPLAVA

Ljudi su kao i poplave:Dođu i prođu.Za neke – predugo čekanje.

MLADOST

Svijet napreduje snagom mladosti,a ne nemoćionih koji odlaze.

ISKUSTVO

Želim te šarmiratiiskustvom svojih godina,a ne godinama svog iskustva.

ŽELJA

Želja je kćerka potrebe,a blizankanestašne pustolovke.

ČAMAC I OBALA

Gleda čamac obalui čudi se:Gdje i zašto pobježe?

SVIJET

Kakav je to svijetu kojem ljubavnije dobitak?

PJESNIK

Sretni život uživaju,a oni drugio njemu pjevaju.


SNOVI

Izrodio sam svoje snove,a oni će me nadživjeti,nadići u prolaznosti.

ZAHVALA

Pokupio si sjaj zvijezda,darovao Ga meniza putovanje snom natopljeno.

VINO

U vinu se kupa i radost i žalosti jutro i predvečerje.A kralj – žuljevite ruke!

JEDINA CARSTVA

Carstva koja nemaju granica:Ljudska gluposti ljudska pokvarenost.

POVRŠNOST

Ne pozna ni površinu,a prozvaše ga površnim!

PRIJATELJSTVO

Jedni prijateljstvo pretvoriše u zlato,a drugizlatom kupiše prijateljstvo.

LJUDSKI HOD

Krilata nada i bezglava glupostisprepliću nitiljudskog teturanja kroz vrijeme.

ISTINA

Velike ideje i sjajne zamislirijekom suza patnikaotploviše u pakao.

SESTRE

Bolest i nepravdabrzo te zagrle,a presporo odgrle.

KNJIŽEVNOST

Književnost je lažkoja je istinitijaod najveće istine.

PARADOKS

Svaka pobjedau sebi nosi klicuvlastitog poraza.

KRIVOTVORINA

Ne govori moje riječijer će me optužitiza plagijat.


DAR

Što ti darovati?Moja pitanja?Zablude ne da. Osobno blago!

KRIMINALAC

Do prosjačkog nas štapa,a sada kao ministaro našem dobru skrbi.

ŽURBA

Budeš li se žurioništa velikopostići nećeš.

POGLEDI

Kad glavu naslonišna moju blizinupogledi nam miluju daljinu.

SVJETLO

Gle, kako se moćnitanjekad izađu na svjetlo danje!

RADOSTI I TUGE

Radosti svoje podijeliSa svima,Tuge drži u njedrima.


Josip KUREVIJA

Prije devet godina napisao sam svojoj Paulini pjesmicu za sretnu godišnjicu braka...danas je to punih 35 godina zajedničkog sretnog življenja... i ja ne mogu napisati ništa bolje od ovog... ponavljam zato svaki stih s istim onim zadovoljstvom i zanosom ljubavlju kao prvog dana...

Oči zvijezda

oči zvijezda trepću ljubomorne gladne snova snivanih za tebe

jadne beznadne pune svjetova tek u pjesmi važne strasne rese dane naše tajne jamče otkup potpune predaje

neka šapuću svim dubinama da jedan zmajski dah gori samo za tebe

ne žali zvijezde jedino će one popiti žar s naših usana zagrcnute od ljubomore što su tako mali znali odani i zaljubljeni plesati živi tren


Mato NEDIĆ

Epitafi zemljiU čast života i smrti mojega ocaTolisa, 28. 10. 1937. † Slavonski Brod, 18. 3. 2018.

ZEMLJO, MAJKO

Oči su tvoje kao oči anđelā: ni plave, ni zelene,ni crne, ni smeđe, ni crvene – u sebi sadrže sve boje.Grudi su tvoje kao grudi djevica: sramežljive, a milosrdne, izdašne u danima gladi, na radost u danima tuge.Pjesme su tvoje kao pjesme ptica: ljekovite za umornu dušu, blagodatne u danima sjetve i utješne u vremenu žetve.Ti si nam i majka i hraniteljica, i baka i odgojiteljica, i život i smrt i barka što nosi nas u zagrljaj vječnosti.Stvorena si i smrtna si, kao i mi što smo; od tebe smo, u nama si hodajuća, rađajuća.Zemljo, majko i kolijevko,uspavanko, dragovanko, tužbalice, zagonetko, počivaljko.

TVOJE IME

Ti u sebi nosiš svoje ime:Tvoje je ime zemljano,Tvoje je ime kameno.Ime ti je Stijena.Na tu je stijenu stalo čitavo tvoje imanje, na njoj si gradio sve što je potrebno za sretne dane, za blagostanje.

Ime ti je Pejo,Petar ti je ime,Ime ti je Stijena.

Tvoje je ime zemljano, Tvoje je ime vatreno,Ime ti je, kao Deset zapovijedi, u kamen urezano da ga čuvamo dovijeka u Kovčegu saveza, u Šatoru srca, u hramu od vode, kamena i sunca, u riječi što ju prenosimo djeci.


ŽIVOT

Raskrilila se zemlja, kao majka u porođajnim mukama. Iz krika si se rodio.

Sav si od zemlje i od vode. Voda i zemlja daju ti srce i misao.

Prolazan si. I vječan si. Kao zemlja. I kao voda. Kao sve stvoreno.

Jučer: pred tobom san.Danas: živiš.Sutra: za tobom prijeđen put.

VESELOST ZEMLJE

Razigrala se zemlja, kao što se znaju razigrati djeca.

U nosnicama miris proljeća, oranice još nezasijane, izbrazdala zemljina kora čeka sjeme, čeka tebe, možda mene.

Raspjevala se zemlja, kao što se znaju raspjevati žene.

ZEMLJA SE NE ZABORAVLJA

Iz zemlje izvire mir, onaj potajni, lutajući, što grli djecu dok spavaju, što daje snagu.

Kada pak djeca postanu ljudi, zemlja ih zove da joj vrate dah sreće nekada davno uvijene u snove.

Ne, ne zaboravlja zemlja nijednoga čovjeka jer svaki u sebi nosi njezine minerale, svaki joj vraća sebe.

BIT ĆE

Bit će da će biti i ne može biti da ne bude, kada ne bi bilo, čudo bi bilo nečuveno, to mora biti.

Bit će da će biti promjenjivo vrijeme, snijeg i kiša, ožujak će biti kada se njedra zemljina raduju – tada ćeš biti pozvan.


SLOVA OD ZEMLJE

Naš je narod klesao slova u kamenu, Tvojemu imenu, glagoljicu, bosančicu, latinicu, ali od zemlje kao da nije slova načiniti znao.

Ti si svoja slova baš od zemlje stvarao, njima si ispisivao snohvatice, dane pune strpljenja, ljubavi i rada, znoja i muke za komadić kruha.

Zemljana slova nisu ni glagoljica, ni bosančica, ni latinica – to su slova kojima se ispisuje trajnost – život izobilan smislom.

ZEMLJA SREĆE

Ima onih koji već godinama traže zemlju sreće. Okreću se u nedoumici i pitaju je li ta zemlja na bogatome Zapadu, na sunčanome Istoku, uređenome Sjeveru ili toplome Jugu.

Ti si, oče moj, zemlju svoje sreće našao još dok si bio dijete: u cvijetu si ju vidio, u zraci izlazećega Sunca, čuo si za nju u pjevu zavičajnih ptica, u srcu ti je kipjela.

MIRIS ZEMLJE U NAMA

Naše su kosti zemljane, i srce nam je zemljano. Miris se zemlje širi našim venama, riječne nam vode zapljuskuju utrobu.

Krv je naša lava izbačena iz zemljine nutrine, zagrijana željama naših srca, stvrdnuta u misli, u zamisli.

Pijesak i voda i zemlja stalno su u našim očima, u nosnicama, na rukama – od njih mijesimo svagdanju sreću.

ZEMLJA OD KOJE ŽIVIŠ

Ima li igdje bolja zemlja koja te radije nosi, koja te obilnije hrani, koja ti dariva veći mir?

Svaki je od nas samo od jedne vrste zemljine kore umiješen, svakoga je Bog pustio da se uzdigne do punine smisla.

Kada dođe dan lijeganja u zemlju, neka ti tijelo polože u onu rodnu, tvoju, plodnu, od koje si živio.


EVO ČOVJEKA

Zemlja je rekla:„Dođi! Spusti se u moju utrobu kao u majčino krilo!“Nebo se suglasilo sa zahtjevom zemlje.

Nisi krzmao. Spremno si rekao:„Evo me!“ I sišao si tamo gdje su svi tvoji predci odavno sišli.Nisi se uplašio.

Strah je ostao na površini zemlje. U zemlji si našao mir i blagoslov izliven preko majčinih i očevih ruku. One te kroz zemlju grle.

NEKA TEČE

Kada bi noć bila vječna, tama bi vladala po svoj zemlji i ljudi ne bi znali za dan.

Sunce ne bi sjalo, vječno bi umiralo, možda u bolima, kao i ljudi.

Kada bi dan bio vječan, zemlja se ne bi odmarala i ljudi bi jurili za pohlepom.

Kako postoje i dan i noć, tako i Sunce izlijeva svjetlost dobrima i zlima i život teče, teče.

ZEMLJA KOJA DIŠE

Zemljom su nam napunjene uši, i usta i jezici su otežali od ilovače, i grudi su nam zemlje pune, i svi su nam udovi zemljani.

Mi smo zemlja koja diše.Oči su nam pune krečnjaka i suza, rijeka zemaljskih, potoka planinskih i nebeske vedrine.

Ruke naše zemljane druge ruke dotiču, zemljana tijela grle i rađaju zemljane stvorove koji uzdišu i vole i žive do Božje volje.

PRIČA O ZEMLJI

Pričao mi je otac priču o zemlji:„Zemlja je, sine, sveta jer sazdani smo od njezina praha.

Ljubi ju, kao što ljubiš majku i oca, i sestru, i brata, i ženu i djecu svoju.

Grij ju na grudima i upij u sebe ljubav iz nje, udahni život koji je u zemlji vječan.

Ne traži sreću izvan zemlje – nema je; potraži ju u sebi, u zemlji od koje si – tamo ćeš ju naći.“


U KRUGU

Zemlja rađa ljude i ljudi rađaju ljude i ljudi postaju zemlja.

Vode natapaju zemlju i zemlja klice hrani i hranom hrani ljude.

Vode ispiru zemlju i ljude peru blagotvorno i ugodno osvježavaju svijet.

ZEMLJA U SVIMA I SVEMU

Nad zemljom je sto bjesova i ratovi, i bolesti i glad i jad svake vrste.

U zemlji je sto krjesova i klice, i korijenje i životinje, i žile i pokojni naši.

Zemlja grli sve i sve grli zemlju.

NIŠTA NE NESTAJE, SVE JE VJEČNO

Rastvorila si se, zemljo, kao krik iz usta razjapljenih, iz srca uplašena.

Rastegnula si svoje ruke i zagrlila si tolika tijela koja su hrana tvojoj snazi.

Izjela si misli rijekom polivene, želje, vjetrom kroz vrijeme nošene, nade skladane pjesmom srca.

Povrh tebe su, zemljo, ostali snovi utkani u život, u stvarnost koja ne blijedi.

ZEMLJINA PJESMA

Pjev zemlje je kao pjev ptica – godi ušima, srcu ugodi.

Glas zemlje je sličan božanskome – iskonom vječno odzvanja.

Uši su ljudske pune toga glasa, združuju svoju pjesmu sa zemljinom.


TAJNA U GRUDIMA ZEMLJE

Kada se moje srce stopi sa srcem zemlje, majke, hraniteljice, i kada riječi oca moga postanu tek uspomena što blijedi u beskraju vremena, šapnut ću zemlji tajnu o čovjeku, o postojanju kakvo sam upoznao i ona će ju, zalivena suzama, znati čuvati.

ZAGRLJAJ

Zemlja je rekla: „Dođi!“Svaki si puta poslušao.

Kada je zavapila: „Brani me!“,Nisi ju napustio.

Zemlja te zagrlila, oče!U zagrljaj si joj spremno pao.


Suzana MATIĆ

Ono što smo dali ljubavibez obzira na završni obračun ili srednje prolazno vrijeme bez obzira jesmo li pronašli pravog... pravu ili nam se naša čežnja uvijek smijala s jednog horizonta ispred, bez obzira na to jesu li nas vidjeli onakvima kakvi vjerujemo da jesmo ili smo uvjereni da su nas krivo čitali u baš svakom redu, bez obzira na slomove, razvode, prijevare... sve čvrste odluke koje su bile lažne uzbune, bez obzira jesmo li mogli razumjeti... jesu li nas razumjeli... jesmo li imali priliku dati što smo htjeli, jesmo li primili za čim smo žudjeli, bez obzira jesmo li sebi dopustili da nas zavole ili smo njima gadno otežavali, bez obzira jesmo li htjeli zalijepiti slomljeno jesmo li u tome uspjeli... ili smo ga smrvili u prah i zabili nogom u tlo nekoliko puta, bez obzira jesmo li ikada vratili što smo dugo uzimali, bez obzira na sve što smo bespovratno izgubili, bez obzira na sve... ono što smo dali ljubavi... zauvijek je naše.

... za sebe znam ali meni nije za vjerovati jer ja od danas opet imam jako kratku kosu na jako dugom vratu i nove naušnice i suknju do gležnjeva s 10 posto metalik vlakana i nisam više mršava jer imam još četiri kile manje i opet sam lijepa i prazna


i guglam pješačke mostove jer na koncu konca uistinu projektiram jedan most, a mostovi nisu moja struka i imala sam najčudniji dan, a cijeli prema istinitom događaju i nisam uručila jednu knjigu s posvetom, koja je imala “težinu” u naslovu i večeras sam guglala “love” (oko 4.530.000.000 rezultata 0,10 sek) jer po n–ti put vidim da ni to nije moja struka jer ja sam ogrezli lover po neznanju i ono što sam dala ljubavi... zauvijek je moje i ja znam kako se to nosi u kompletu s novom suknjom i s četiri kile manje i ja znam kako se to nosi pa i kada si lijep i prazan za sebe znam ali meni nije za vjerovati, kažem meni je uvijek bila nepodnošljiva lakoća postojanja i iako me jako brine taj most ja sam se i tako uvijek laćala zadataka koji su me nadilazili za sebe znam... ali dok gledam druge žene u lepršavom hodu i snažna muška ramena zanima me;

kako oni zauvijek nose ono što su jednom dali ljubavi?

Djelić koji nedostaje

ponekad osjećam kao da se čitavi svjetovi nestvarni, beskrajni, opojni, premreženi, snoviti... odmotavaju u mojoj unutrašnjosti. moja su prsa prepuna uspomena kojih se ne mogu sjetiti, ali ih osjećam snažno kao zvona i činele koje udaraju negdje duboko u meni, a ja na njih odgovaram kao eho i taj me daleki ritam potresa s moje strane opne, ali tanka ga opna svejedno drži, pa hodam... potresana vibracijama, ali ipak – hodam, koračam – po tlu... ne po oblacima. i nekad je čak sva moja misao svedena u taj korak, pa se koncentriram... koncentriram se... koncentriram se da zanemarim jeku tih svjetova u sebi, pa onda glasno brojim lijeva–desna jedan dva, lijeva–desna jedan dva... i podredim se toj mantri vojnički domoljubno i puna vjere naglasim svaki okomiti korak koji me dodirne s mojom zemljom odlučnim udarcem u patos.


a ponekad opet, ni ne čujem simfonije tih svjetova jer sam potpuno omađijana nekim drugim ritmom koji me preuzme ili ga sama odbubnjam prstima po jutarnjem stolu i zbog kojeg gizdavo, u oblaku parfema i potpeticama – od zemlje stvorim ksilofon. no dogodi se i da svi ti svjetovi... uspomena, snova, osjećaja... ta prenapučena eldorada nabreknu toliko da prisvoje i zauzmu baš svu moju nutrinu, pa se naguraju oko srca kao gomila u prepunom tramvaju i stisnu ga prečvrsto da više ne kuca nego samo podrhtava... da sav taj sumnjivi svijet koji cvjeta ispod pretanke kože i skeleta i tkiva koji bi me trebali štititi – nabuja tako da ga loše brane više ne mogu zadržati, i sva su potopljena kraljevstva najednom prekrivena plimom slanog mora, do zadnje kaverne... i kad nešto s ove strane opne... i najmanja sitnica poželi ući – to more nema kamo, nego se dizati do rubova konkavnih ogledala s besprijekornim smokey eyes efektom, pa se sramotno prelije iz mog korita, kroz oči s dimnom greškom, ali i usta i ruke koje se onda počnu pružati i stremiti i grabiti za onim čega nema

i uporno urezivati moje ime po onom čega nema. ... godinama pokušavam razriješiti te svjetove riječima, naći one riječi koje će ih moći obujmiti i povezati, isprati u situ... i po kojima će najednom sve imati smisla ...ali nema takvih riječi. nedostaju baš zato, jer je moje rebro iz kojeg su ti svjetovi viška, osmog dana stvore-ni, bilo – Nedostajanje.... svaka priča ima početak i sredinu i kraj, baš svaka, htjeli mi to priznati ili ne, ali neke priče nikad neću moći napisati, uvijek će nedostajati jedan dio... kao kod slomljene vaze, dio za koji nemam riječi – jer taj dio – on nedostaje i u meni... uostalom... može li slijepac imenovati boje? i zato sam uvijek tražila nekoga tko će, gledajući u lukove mojih iskrivljenih prstiju, moći vidjeti moje svjetove... nekoga tko će moći utopliti ono dijete u meni koje se ne može ugrijati zabunom smje-šteno u vitko tijelo uspješne žene. uvijek sam tražila nekoga tko će moći uprijeti prstom i prozvati taj dio koji mi nedostaje. i nekoliko sam puta u životu od vremena samopouzdanog stupanja jedne klinke u martama do vremena samopo-


uzdanog lupkanja potpeticama jedne baš nimalo klinke, srela ljude koji su nosili zjenice koje su izgledale kao da mogu vidjeti moje svjetove, u kojima bih, mislila sam, i ja kao u zrcalima napokon vidjela cijelu sebe, istovremeno –od pojasa na gore ... i u drugom smjeru, ljude koji mogu zacijeliti moju priču onim komadićem koji manjka. ali u stvarnom životu takve stvari ne postoje... u stvarnosti se trudimo i slušamo i govorimo i nadamo se i griješimo i opet pokušavamo... ali možemo samo naslutiti svjetove koje drugi nose u sebi. u stvarnosti smo sami sa svim svjetovima u nama... i možda je najviše od svega što je moguće – naći nekoga tko će uz nas strpljivo čekati dok se borimo i trudimo da pronađemo riječi koje je nemoguće izgovoriti, da bi onda njima ispričali neizrecivo... nekoga tko će nam nježno obrisati oči da opet progledamo kad od sebe više ne vidi-mo van... nekoga tko će nas držati kad krene navirati plima.

Što će donijeti jesen(Tessa K.)

Još jedne čizme. Kosu skraćenu na potiljku. Miris agruma pod noktima, na krivim prstima, potpuno pušački žutim od citrusnih kora koje gulim, i – od neutažive gladi organizma za južnim voćem – žutilo puti; kožu boje pergamenta po cijelom tijelu. Izgubljena trčanja zbog skraćenih dana i veliki balast dodatne energije… (a i tako je uvijek problem gdje deponirati zagađujuće viškove iste, koji se svakog jutra iz pepela rađaju u nekom svom perpetuum mobile izvoru, meni dalekom i nevidljivom, ali jednom ću pregorjeti zbog toga) … koja će se onda trošiti na jako loše načine. Na najgori mogući način. Ne bih vam se dopala. Možda je vrijeme za promjenu položaja.


... Pitam se često kako rukovati s tom osobom od stakla, koja dok se piše vječito kroči i vježba ravnotežu na istom visokom rubu, pa si je eto sama predložila jačanje otpornosti organizma na nadiruću hladnu frontu metodom koja nije nadoknada serotonina čokola-dom, kad istu nije voljela čak ni u djetinjstvu (a i danas joj je draže poljubiti znojava dječja čela od čokoladom umrljanijih obrazića), nego će, izrijekom, terapiju vjerojatno provoditi – na najgori mogući način. I uistinu ne treba biti previše pronicav da se shvati koji bi to način mogao biti. No ako se mene pita, ja, recimo, uopće nisam sigurna da bi serotonin usrećio Tessu. Vjerojatno bi samo meni dao prednost. Jer ta Tessa K. – bolećiva, čeznutljiva, čulna, slaba, putena, varljiva, lunatična, kronično elegična na tom svom tankom rubu… ona uistinu i definitivno jest ja i sve je u njoj moje; ja sam je stvorila, udomila, udahnula joj život, i ustvari je volim takvu kakva jest, kao što pisci, pretpostavljam, imaju slabost na one svoje likove koji nisu heroji; bar bih ja tako da sam kojim slučajem pisac. No, iako sam ja njen raison d’ętre, njen reason for reason, iako su i meni i prsti i put – žuti, iako i meni silno nedostaje trčanje i iako smo se obje jednako ošišale pa zadovoljno lovimo sebe u izlozima i još pikiramo iste čizme – ja definitivno nisam ona. Ne bih to mogla biti čak ni kad bih htjela. A ne bih htjela. Naravno da ne. Ona je moja emocija, ja sam njezina granica. Ona kad tone ona ima taj osjećaj da leti. Moj život je čisti let u kojem se ponekad ipak osjećam kao da tonem. Jogunaste smo obje i uglavnom svaka tjera svoje, pa čak i kad smo u istim crvenim san-dalama ili novojesenskom modelu čizama. Dok je rezultat neriješen, stvari funkcioniraju.

Kad je lito opožareno bez dijakritike

Ljetujem još uvijek. Nemam dijakritiku ovdje. Nemam ni samokritiku. Pa eto, snalazim se s čim imam. I što ja znam, in the meantime... puno toga. Mogla bih sada recimo ovdje pisati o požarima. Prvom požaru npr... Recimo kako sam gledala kako sve oko mene gori... kompletan horizont, kako i nebo gori, kako sam se skoro ugušila slučajno ulovljena u toj slici za naslovnice medija, kako sam sa strepnjom gledala kako plamen prebacuje hrbat brda i spušta se prema borovima uz koje sam na tjedan dana parkirala svog malog crnog, kako sam gleda-jući u djecu i opet bila potpuno sigurna da su oni moja najpouzdanija ekipa i za kroz


vatru i za kroz vodu... kako sam davala izjavu novinaru s indexa i kako sam mu rekla ali gledajte... ja vam mogu dati samo subjektivan opis, ja ne znam ništa, ja se o svemu informiram od prijateljice koja je u Zagrebu i koja ima struje, i kako je on rekao meni to i treba... subjektivan opis, i kako sam, bar što se se opisa tiče, bila na svom uobičaje-nom terenu, pogotovo jer je vatra već prebacila hrbat brda sve bliža mojoj objektivnoj čestici... kako mi je ista prijateljica poslije kroz smijeh rekla, o bože, a ja se informirala na indexu, ne znajući da si ti i na vrhu i na dnu piramide informacija. Mogla bih, recimo, pisati o tom prvom požaru... ali već jesam. O drugom požaru bih isto mogla pisati, on se dogodio na drugom otoku, precizno prekjučer, i mogla bih reći da nada zbilja najduže gori i da ugasne zadnja. I mogla bih, kažem, i o tome pisati, ali preduga je to priča čak i za subjektivno izvješće. Ispričala sam je prijatelju isti dan, i priču mi nimalo nije olakšala činjenica da se nakon istog po-žara na istom terenu, pa tako nekoliko puta... osjećam prilično glupo. Pa sam s nešto nevidljive dijakritike na trepavicama rekla: – Eto, zar nisam luda!? Rekao je s puno simpatije: – Jesi. Ali po Goetheu, istinska čežnja smije ići samo nedostižnome. I mogla bih još reći kako sam taj dan brzinski odradila svih preostalih šest neophod-nih koraka nakon požara na subjektivnim terenima, jer taj dio mi ipak sve bolje ide, redom... tuga, ljutnja, ljutnja zbog tuge, ljutnja zbog ljutnje... i tako – prečacem do sedmog, zaključno do točke u kojoj sam stabilno i stameno i osunčano i opet plesa željna. I možda je prijatelj, a možda je i Goethe, ali eto... neka u ovim ljetnim kronikama ostane zabilježeno i to da ću na sedmom koraku i dalje misliti da se osjećaji ne mogu imenovati, ali da se moraju moći riječima obuhvatiti, pa recimo Goethe... i da ću tu misao vjerojatno i dalje živjeti i pisati svoje neimenovane osjećaje, i najdrskije od sve-ga, reći ću još da ću na sedmom koraku, baš kao i u svih prethodnih šest, kao i svim mojim koracima prije (a ja smiješno hodam)... smatrati da jedina ja mogu znati jesu li moji osjećaji – pravi. I jako bih se uplašila kad bih izgubila taj my religion. A za završetak druge etape litnjih kronika reći ću još i ovo... Jednom sam pročitala – Strašan san... Bila sam riba i davala život za glad. Trenutno sam prisiljena pisati bez dijakritike. Da imam samokritiku napisala bih vjerojatno – Strašna stvarnost. Bila sam riba i davala život za san.


pa pometala kvačice po trepavicama. Ali nemam. A mislim da nemam baš izraženu ni kritiku. Lito je, a predamnom je još jedan grad na moru, kao treća faza ljeta u sedam minus četiri etape, grad na najudaljenijoj točki od ove na kojoj trenutno jesam. Pa nije kritika ako kažem da su neke stvari neoprostive. A toj rečenici čak ne treba ni dijakritika. Kunem se... to nije kritika. To je moj najpraviji osjećaj koji mogu obuhvatiti riječima kad gledam opožareni horizont... zbog nemara ili potrebe za poigravanjem vatrom ili fascinacije jednim plamenom... potpuno svejedno. Neke stvari izgore kao zadnje. Ostanu samo teški osjećaji koji, jer nisu zeleni, imaju kvalitetu negorivosti. A ako netko na indexu želi slike požara, žao mi je... negdje su duboko zakopane u piramidi emocija.

Pakiranja i zablude ...rupci i marame Slagala sam dječje stvari, tako šarene i krasne, iako sam manje pakirala, a više pre-skakala i zaobilazila taj na podu ozbiljeni, rastvoreni odlazak djece na jug; kontrirali smo zjapećoj pravokutnoj stvarnosti smijehom tri izvora isprepletena u deltu, a crveni se kofer punio od moje ruke kao u tetrisu, da ne ostane ni jedna pukotina… jer mjesec i pol… previše je to šarenih stvari koje će me sutra napustiti, treba ih dobro zbiti, a ni djeci se u prtljagu ne predaju vlastite pukotine. U svemu ostalom – pakiranje baš kao i uvijek: onako kako me naučila mama: – Najteže stvari na dno. I moglo me to pakiranje sjetiti i na drugo davno vrijeme u kojem sam baš voljela slaga-ti ispeglane muške košulje poskakujući u ukradenoj potkošulji... bosa; – Košulje na vrh – govorila sam – tako me naučila mati. – Ma ti si još dite od mlika – smijao se okradeni... I moglo me sjetiti, ali nije jer… pakiram se previše često, a po podu koji je samo bijeljeni parket, i tako svejednako plešem svejednako bosa, pa se tu ni nema za čime žaliti, jedino je rublje salivenije. A bilo je, kad sada mislim o tome, u tom danu jako puno pakiranja za samo jedan dan, jer sam samo nekoliko sati prije šarenog tetrisa složila i šatre jednog jako lošeg cirkusa s višemjesečnim predstavom još večeras u vašem gradu – u dno sebe.


Pa ajmo reć’; najprvo – teatar sjena… to na dno dna. Sjene su baš jako teške, kao i neispunjena obećanja čuda, kao i neispunjene želje bijega s cirkusom ili bijega iz jako lošega. I puno je to pakiranja za samo jedan dan, kažem, a opet… ja sam kći svoje majke; lišavati se nepotrebnog, zauvijek čuvati dragocjeno, dugo prati breskve za doručak i biti zadovoljna kad su sve stvari na svom mjestu pa i kad to traži truda, pa i kad na mjesto dođu propadanjem kroz mene u dno mene... Pa sam olakšana za jedno propadanje i pomno umivena pustila djecu u voćnjak, a po-gledom bačenim u daljinu, na tren okrznula i jednu odbjeglu cirkusku djevojčicu koja je balansirala tamo na obzoru, provocirajući svoje oblake. I činila je to besprijekorno vješto i slobodno, jer cirkuske djevojčice svoje ruke nikad ne opterećuju prtljagom, a elegantnim crvenim koferom samo u naizglednom životu. Nešto šarenih halja i lažnih dragulja najlakše je svezati u rubac, jer one eto vole baš tu riječ – rubac, pa i kad je marama svilenija i bolje prianja, jednako kao što vole muške potkošulje, vrtoglavice... bijeg.

Suzana Matić rođena je 21. 2. 1970. godine u Mainzu, u Njemačkoj. Odrasla je i školovala se u Zagrebu, gdje je završila Arhitektonski fakultet.

BIBLIOGRAFIJAPrvu knjigu „Samosanacije“, objavila 2012. godine u izdanju Algoritma. 2015. godine, kod istog nakladnika, objavljuje i drugu knjigu: „Koliko sam puta okidala s boka“. Godine 2016., u nakladi izdavačke kuće V.B.Z., objavljuje knjigu poezije „Drugojačija“. U rujnu 2017. godine u nakladi izdavačke kuće HENA-COM, izašla joj je knjiga kratkih priča: „Ne naginji se unutra“.


„Samosanacije“ su 2015. godine objavljene i u Beogradu, u izdanju izdavačke kuće Factum. U Rumunjskoj joj je 2017. godine izašla trojezična zbirka poezije „Poezii Alesee“, u izdanju Editure Pim.Priče su joj objavljene u Večernjem listu, Zborniku trećeg programa, Književnoj repu-blici, Fantomu slobode te Zborniku gornjogradskog književnog glasnika, a pjesme u časopisima Poezija, Artikulacije i Zarez. Višekratno je čitana u emisijama na Trećem programu Hrvatskog radija. Tekstovi su joj prevedeni na engleski u časopisima Relations i Underpass.

NATJEČAJI:Finalistica je međunarodnog natječaja za najbolju kratku priču u organizaciji festivala Odakle zovem, Podgorica, 2015. godine. Druga na međunarodnom natječaju za najbolju kratku priču „Lapis Histriae“, 2017. godine. Finalistica je natječaja za najbolju kratku priču u organizaciji Festivala europske kratke priče, 2017. godine. Finalistica je natječaja za najbolju kratku priču Zlatko Tomičić, u organizaciji Karlovač-kog književnog kruga, 2017. godine. Finalistica je natječaja za najbolju kratku priču „Moje drago serce“, u organizaciji Gra-da Ozlja, 2018. godine. Finalistica je natječaja za najbolju kratku priču, u organizaciji Festivala europske krat-ke priče, 2018. godine.

Danju radi kao projektantica. Noću piše.


Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ

Bakin BožićOd ranoga jutra iz bakine kuhinje dopiru mirisi. Oni imaju svoje ime. Božićni. Njihovo šarenilo draška nosnice. Od mirisa pečenke, do mirisa vanilin šećera u omiljenim bo-žićnim kolačićima među kojima primat drže – šape.

Mi, djeca, vrtimo joj se oko nogu, vučemo je za bošču.Baka smireno radi svoj posao. Badnji je dan i valja se pripraviti za Božić. Prva svijeća prije mise pali se kod Vlaškure. Pa idemo do Buljana… Na nas red dolazi negdje predvečer, pa paljenje svijeće kod Franca. Božić ćemo ove

godine ispratiti kod Anđelka…U kutu kuhinje krizban. Ne da baka pomisliti da ga mijenjamo!Stariji je, kaže, od nas sve djece zajedno. Srebrni, žuti, crveni, plavi, zlatni ukrasi, u

obliku kugli, vretena, kockica, lagano podrhtavaju uz svjetlost svijeća – onih pravih, voštanih, pažljivo upaljenih na par sati, na radost nas, unuka.

Posebnu draž bakinu krizbanu daju bombone omotane u blještave šarene papiriće. Donio Anđelko iz Njemačke cijelom komšiluku! Radosno smo, mi, djeca, sjećam se, uvijek dočekivala dolazak naših gastarbajtera,

jer bilo bi tu, u vrećicama, raznih bombona i čokoladica. Božić je tako dobivao poseban smisao.

Baka pjevuši U s’e vrime godišta. Mi, djeca, pokušavamo biti glazbena pratnja. Ne uspijeva nam baš, no ona, sva ozarena, miluje izboranom rukom naše obraščiće i tiho pripovijeda priču o malom Isusu u štalici. Napravi stanku tek da zaviri u lonac u kojemu se krčka sarma na suhome mesu. Mesu iz naše sušnice.

– Bit će ga do idućeg Božića – govori baka za sebe, dok rukom omotanom u kuhinj-sku krpu, podiže poklopac i viri u uzavreli lonac.

Prosinačka studen stegla oko kuće. Valja pripraviti drva za Badnji dan. Unosi ih tata, jer – nakon što je zauvijek otišao djed Mate, on je najstarija muška glava u kući.

Mi se poredamo uza zid i glumimo iznenađenje kada tata bane na kućna vrata.– Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja večer! – govori malo izmijenjenim glasom.– I s tobom, bogdo, zajedno! – nesinkronizirano dobacujemo mi, dječica, dok nam

radost svojom rukom oslikava obraze. Pa leti iz šaka pšenica posvuda po kući… Baka će to kasnije omesti. Neka badnjaci mirno gore u njezinoj staroj peći na drva! A

peć je, kaže, koju ne bi dala ni za suho zlato, starija od nje same.Pokrio bodljikavi mraz i studen sve okolo. Sviće još jedno božićno jutro. Većina nas

bila na polnoćki i sna nikad dovoljno. Neka… Božić je…


Svi na paljenje svijeće kod Vlaškure! Mi, djeca, još se razbudili nismo, ručice trljaju snene oči, ali sve vidimo i čujemo. Sli-

jedi molitva, paljenje svijeće, doručak prije božićne mise, na koju idemo u koloni, nas 20-ak.

Nitko se ne žali da je hladno. I ne pomišljamo ostati kod kuće. Istina, božićnu čaroliju, kao i svake godine, pokvare petarde, ali - što ćemo, Božić je, vrijeme radosti.

Svaka mala eksplozija nas na isti način prene, pa se zavučemo pod bakine skute. Ali, hrabri smo mi i ništa nas ne može zaplašiti u ovo mrzlo, a tako lijepo božićno jutro.

Na oltaru naše crkve na Gradini, jaslice što su ih radili mještani. S obje strane oltara žive jelke, nasmiješene crvenim kuglama božićne radosti.

Božićna pjesma, poput majčine ruke koja miluje svoje čedo, miluje sve nas. Život nas časti u svoj svojoj punini. Došao je mali Božić, došao je Spasitelj! Sjaj betlehemskog rođenja zadužio je cijeli svijet.

Nakon mise, ispred crkve gužva. Čestitamo Božić jedni drugima, a onda slijedi druže-nje u svakom domu. Mi, djeca, to jedva čekamo.

Najzabavnije nam je gledati – gdje sjesti. Želimo, pod svaku cijenu, među odrasle… Pa se veseliti i pjevati božićne napjeve zajedno s njima! Nije bitno znamo li svaki tekst;

na to, ionako, nitko ne obraća pozornost. Bitno je da smo svi zajedno. Trpeza puna, ne nedostaje ničega.

Sjaj božićnih svijeća priča svoju priču o rođenju maloga Isusa. Koji je došao da nas izbavi. Da spasi svijet.

Mi, djeca, znamo da je rođen u štalici, na slami, okružen životinjama… Pitamo baku – kako se nije smrznuo? Je li mu bilo hladno?

Baka strpljivo odgovara na naša pitanja… I idemo do naše kuće. Vrijeme je za naš Božić.Iz Brkića kuće ori se božićna pjesma. Djeca, ona nešto starija, bacaju petarde pa se

skrivaju iza dvorišnog zidića. Mi, pošto se plašimo, radije ostajemo uz bakine skute.Baka, mama, strina, tata, striko, iznose pladnjeve na stol… Ja sam zadužena donijeti

kolače koje je, danima pred Božić, pekla baka. Sva ponosna stavljam ih pred goste.– Kako su ti divni ispali! – govori mi Buljanova Anđa pa me miluje po glavi. – Hvala – sramežljivo protisnem kroz zube, a nešto mi drago… Super! Svi misle da je ovo ruku mojih djelo. Moj mali doprinos Božiću.Baka Iva sve odobrava svojim smiješkom. Neće me ona izdati! Svi misle da sam ja

radila božićne kolačiće…Božić 2018… Zagledana u krizban u svome domu, na trenutak se nalazim u prošlosti

i čujem glasove, vidim lica, osjetim mirise… Nema više bake… Nema Buljana, Anđe, Vlaškure, Anđelka, Drage, Franca, Žutke… Nema Božića moga djetinjstva.Nema šarenih bombona u blještavim papirićima i voštanih svijeća koje ponosno gore

na bakinu krizbanu bez namjere da ga, nedajbože, zapale. Ostaju samo uspomene i u njima slike prošlih Božića.Bakin osmijeh i ruke kojima odjednom uspijeva obgrliti svu svoju unučad…


Tomislav PUPIĆ

Buđenje

Umornom kretnjom fra Ignacije preko glave prebaci habit, provjeri jesu li svi izašli iz crkve, pogasi svjetla i krenu prema vratima. Jedva je čekao doći u svoj mali stan, iza crkve. Uz umor, nešto ga je i glava boljela. Odlučio je nešto lagano pojesti, leći, ne če-kajući svoje omiljene političke emisije na televiziji. Još je osjećao umor i bol u kostima, posljedice tek preležane gripe.

Onih nekoliko koraka, od crkve do stana, činilo mu se kao maratonska staza. Vani nije bilo nešto posebice hladno, ali on se lagano tresao od neke, njemu neobjašnjive hladnoće. Čuo je u narodu izraz za takvo njegovo stanje – zimica. Oči su mu se privikle na mrak, po ustaljenoj navici, popeo se uz nekoliko drvenih stepenica, ovaj put polako, nekako teško, na malu verandu ispred ulaznih vrata župnoga stana, kad pred vratima ugleda košaru. Tek kasnije primijetio je da je bila od pletenog pruća, najsličnija onoj što se nosi kad se ide u prošnju kod mladenke i njezinih roditelja. U prvom trenu pomislio je kako mu je neka dobra snaša spremila nešto za jelo – kakve kolače ili pitu, koju je volio, iznad svega, uslast pojesti. Za tu njegovu „slabost“ znali su svi u župi pa kad bi dolazio blagoslivljati kuće ili davati posljednje pomazanje, svugdje ga je čekala vruća pita. Bilo kakva. Volio je svaku, bez razlike.

Posebice su to koristile seoske udovice, ili cure za udaju, jer fra Ignacije bio je mlad, naočit momak, što u narodu kažu:

– Svaka majka bi ga za zeta poželjela! Nakon gotovo svake mise večernje, moglo se, negdje u mraku, čuti i ovo:– Eh, kud je požurio, pa se vjenč’o s crkvom!?Fra Ignacije bio je dobar i čestit župnik. Župa mu nije bila prebogata, ali nije oskudi-

jevao ni u hrani ni u piću, ali ni u društvu. Milodari su bili solidni, onako, prema moguć-nostima župljana, vjernika. Volio je fratar svoj posao. Bio je pokretač gotovo svih akcija u selu, inzistirao je na zajedništvu ljudi, vjernika i crkve. U politiku se nije miješao, ali na upite župljana znao je nadugačko odgovarati i pojašnjavati, nalazeći uvijek poveznice između biblijske riječi i trenutačne situacije. Nije konkretno preporučivao nijednu op-ciju, ali – pametnom je jednom dosta, govorio je, te ostavljao ljude same razmisliti što izabrati. Imao je i divan glas, solidnu glazbenu naobrazbu. Župljani bi govorili:

Pjeva k’o fra Ignacije!, za nekoga tko bi znao lijepo pjevati. Predvodio je i župni zbor koji je ukrašavao nedjeljne te blagdanske mise.

Ženu koja bi mu spremala i čistila mali župni stan, kuhala, prala i glačala, nije imao.


– Što će mi!? Nisam sakat, ne dao Bog nikome; imam ruke i noge, znam i sam sku-hati za sebe, znam oprati i glačati… – kazivao bi kad bi ga župljani i župljanke pitali kako se sam snalazi.

Jednom rukom podigao je košaru, drugom otvorio vrata stana i upalio svjetlo. Tada je čuo nešto što ga je sledilo u trenu. Dječji plač! Plač novorođenčeta, bebe. Brže-bolje podigao je tanki prekrivač s košare i ugledao pravo, živo novorođenče, živu bebu kako plače i poruku, pisanu velikim slovima:

OVO JE TVOJE!– Sveta Bogorodice, sveti Ante, dragi Isuse, što je ovo? Tko se to sa mnom tako šali?

– glasno se pitao i molio.Ostavio je košaru s djetetom i istrčao van, u mrak. Pomislio je kako je sve to nečija

neslana šala, kako netko viri kroz prozor, ne dao Bog!, i snima ga na mobitel, uživa kako se fratar preznojava u svojoj iznenadnoj muci.

– Tko je to! Izlazi, nemoj da te ja moram hvatati! Nekome ću noge polomiti i uši natrljati zbog ovakve šale! – vikao je fra Ignacije, ali jedini odgovor iz mraka bila je jeziva i zlokobna tišina, neki čudni mir.

Vratio se u stančić. Dijete je, u međuvremenu, blaženo zaspalo. Uzeo je krunicu, kle-knuo pred raspelo i počeo moliti.

Nije znao što bi s djetetom. Ako ode nekome u selo i požali se, potraži pomoć, bruka će puknuti, do biskupa. Ionako pričaju kako previše ide kod Dane, udovice, i dugo se zadržava.

– Taman da je valjano ispovidi, da valjano svrši posal… – zborile bi najviše župljanke, ali i zavidni župljani, jer za njih su vrata Danine kuće bila zamandaljena.

Fra Ignacije je, dok je studirao teologiju u Zagrebu, dok se nije zaredio i vjenčao s crkvom, živio nimalo svetačkim životom. Volio je, kao i većina mladih ljudi, otići u kafić, otići na ples, zapjevati, lumpovati.

Nisu mu bile daleke ni strane djevojke. Bio je naočit, pun znanja, umio je s njima. Samo, čim bi spomenuo što studira i što želi biti u životu, tu bi bio kraj idile i ljubavnog života. Zato ih je bilo – ne pitaj koliko!

Samo gospođa Slavica nije pravila problem oko njegova izbora budućeg poziva. Ra-zvela se od muža, lopova, koji je pokrao dnevni pazar iz trgovine u kojoj je radio, propio ga, prokurvao i otišao u zatvor.

Bila je starija od Ignacija, jednako vrele krvi, i, na koncu, voljela je mlađe muškarce. Bilo joj je samo važno zadovoljiti svoje ženske potrebe koje nisu bile nimalo male, nije željela nikakvu obvezu. Ignacije joj je dobro došao, jer je i on smirivao svoju mladalač-ku, vrelu krv.

Još dok je bio u takvoj vezi sa Slavicom, ljeto pred zaređenje, otišao je na more s dvo-jicom rođaka koji su radili u Austriji. Htio je još jednom, na miru, razgovarajući otvoreno s Bogom, preispitati svoj izbor, svoju odluku postati svećenikom, slugom Božjim, sa svim prednostima i poteškoćama takva budućeg života. Morao je, po povratku u Zagreb, i gos-pođi Slavici reći svoju odluku i izbor, te da više neće moći raditi ono što su dulje vrijeme radili. Gospođa je to primila s razumijevanjem i poželjela mu svaku sreću u životu i službi.

– Bože, ako želiš moje pokajanje za vezu s gospođom Slavicom, imaš ga, ali, molim te, nemoj me kažnjavati ovako kao sada! – molio je Ignacije, gledajući malo, čud-novato, savršeno biće kako spava.


Tog ljeta, prije zaređenja, na moru, izlazio je s rođacima u diskoklub. Tamo je upo-znao Sofiju, Talijanku. Zavadila se s mužem oko izbora mjesta ljetovanja, pa je svatko otišao na svoju stranu. Željela je osvetu mužu, a Ignacije, naočiti momak vrele krvi, bio je sredstvo počinjenja osvete.

Vodili su ljubav na svakom mjestu, u svako vrijeme i na sve načine. Ignacije je bio

siguran da ga Sotona iskušava i ometa u donošenju odluke hoće li se, konačno, zarediti ili ne. Nakon što je Sofija jedno jutro nestala bez traga i pozdrava, bilo mu je jasno kako je kušnjama došao kraj i da je Sotona doživio poraz. Tog jutra je donio konačnu odluku.

Od tada nije nikada imao nijednu ženu. Nije da Sotona nije pokušavao, dovodio u iskušenje mladog Ignacija. Posebice je bilo teško kada bi neka djevojka otkopčala jed-no dugme previše na košulji ili kada bi podigla malko previše suknju, kao slučajno. Nije da mu muškost nije radila kada bi pogledao neki malo slobodniji film. Za sve takove kušnje imao je svoje molitve, obraćao se Bogu za pomoć i razumijevanje. Zbog toga je, uglavnom, gledao, političke i glazbene emisije. To ga nije uzbuđivalo, samo nerviralo.

– Ne znam koja je cura u selu bila pred porodom. Ni žena! Svu sam djecu uredno krstio, sva su djeca upisana u knjigu rođenih župljana. Možda je neka, stara, dobro sakrivala trudnoću, možda ne smije pred muža jer nije njegovo!? Možda je neka žena ili cura iz druge župe!? I što baš poruka: OVO JE TVOJE! Kao stvar, Bože! Ti najbolje znaš da nisam bio ni s jednom ženom i nikako, ama baš nikako, nije moguće da je ovo dijete moje! – držeći još krunicu u ruci, klečeći, moleći, govorio je fra Ignacije. Nije osjećao bol u koljenima, ali ni koljena, od tolikog klečanja. Kao da je u nekakvoj kazni.

– Ujutro moram do grada, odnijeti dijete do časnih sestara, one će, valjda, znati što s njim. Pući će bruka, ali što se može!? Već vidim kako idem pred biskupa objašnja-vati mu odakle ovo dijete kod mene. Ipak, djetetov život je najvažniji… – razmišljao je fra Ignacije.

Još se nekoliko puta stresao od hladnoće. Nije ni osjetio kako se noć, polako, iskra-da i povlači, puštajući dan na brežuljak. Dan se uvlačio u stan, u crkvicu, kao lopov. Jutarnja svježina uvlačila se u mlade, čvrste kosti fra Ignacija. Sklopio je oči te započeo svoju jutarnju molitvu:

– Oče naš, koji jesi… Zdravo Marijo, milosti puna….Kako bijaše na početku…., prije nego skuha jutarnju kavu.

Kad je izmolio zadnje molitve, otvorio je oči. Shvatio je da leži u habitu, nepokriven, promrzao. Čaj na stolu, limun i tablete protiv temperature bili su na stolu. Pogleda oko sebe, još u bunilu.

– Hvala ti, Bože! – osmjehnuo se.Košare od pletenog pruća s djetetom nije bilo.Shvatio je: bio je to samo san.


Ivo Mijo ANDRIĆ

Prosijane misliU svijetu je promaknuće znak unapređenja.Kod nas je to znak da nam je nešto promaknulo!&Slijedili smo ih utabanim stazama.Nismo ni znali da su oni tapkali u mjestu!&Bio je obična nula.Sve dok mu nisu dopisali jedinicu!&Pao sam na ispitu,a da mu uopće nisam pristupio!&Stalan jesam.Ali, samo-stalan, nisam!&Možda ste vi ovaj aforizam prije mene napisali.Ali ga niste prije mene objavili!&Bitku jesmo izgubili.Ali, bitak – nismo!&Bili su u prvim borbenim redovima.Zato danas pjevaju borbene pjesme!&Predsjednikov autoritet je nesporan.Sporan može biti samo predsjednik!

&Neograničena sloboda vodi anarhiji.Anarhija vodi ograničenoj slobodi!&Otkad smo ušli u Europsku uniju,Ide nam kao po loju.Zato još brže klizimo... naniže!&Dobri ljudi stare, ali nikada ne zastarijevaju!&Smrt je izgubljeno finale života!&Smrt označava konac života.I to onaj koji je pukao!&Život ima smisla samo onda,kada je osmišljen.&Ništa nam nije padalo s neba.Osim kiše, snijega i leda!&Nisam svetac.Ne morate me moliti!&Bojim se visine.Zato nikada nisam bio na visokom položaju!


&U Saboru i na Vladi donose zakone i odluke.Ne donose nam sreću!&Rad unosi red, a nerad – nered!&Bolje je biti u govnima, nego u dugovima...kaže jedna suvremena hrvatska poslovica!&Ja sam ponosan čovjek.Zato uvijek dobijem... po nosu!&Nije se štedio na poslu.Zato nije ništa ni uštedio!&U zemlji punoj stranaca,svatko vuče na svoju stranu!&Važno nam je da je sudbina u našim rukama.Nije važno što su nama ruke vezane!&Umiremo od ljepote.Zato nam nije tako lijepo kao drugima!&Što će nam poljoprivreda,kada imamo dovoljno hrane ... iz uvoza!&Dobro je što nam je demokracija otvorila usta.Loše je što nam je zatvorila oči!&Budni smo.Zato sve manje sanjamo ljepšu budućnost!

&U socijalizmu se u zatvor išlo zbog riječi.U kapitalizmu se ide zbog djela.Znade to dobro i bivši premijer,Koji je prešao s riječi na djela!&Samo vješti plivači isplivaju iz dugova.Ostali potonu!&Jako sam zabrinut.Briga me za sve!&Nije problem što ljepota nije prijelazna.Problem je… što je prolazna!&Samo kremirani odlaze k nebu.Svi drugi završavaju u zemlji!&S kruške su pali samo oni, koji su bili na niskim granama!&Car je gol samo onda,kada ga skinu... s trona!&Slava živima!Hvala mrtvima!&Karijera mi je u usponu.Zato sporo napredujem!&Život nam je darovala majka.Za smrt se moramo sami pobrinuti!&Slobodni radikal uvijek je bio najopasniji radikal!&Pričam gluposti.Zato molim američke tajne službe da me ne prisluškuju!


&Pošteno govoreći, nema se tu što reći!&Više puta izgovorena laž kod nas, obično,postaje istinom.&Istina je da volimo lagati.Laž je da ne volimo istinu!&Tko upravlja carem, taj upravlja carstvom.&Gospodine premijeru:na Vašu izjavu nemamo što dodati.Možemo se samo oduzeti!&Samo lud čovjek ludo voli.Pametan voli mudro!&Pošteno sam živio.Red je i da pošteno umrem!&Ljubav je kao sunčeva zraka.Što je jača, više nas opeče!&Desni i lijevi doći će do centra,Tek onda kada zabiju – autogol!&Najlakše je okriviti Boga za nastanak ljudi.A onda molitvom iskupljivati njihove grijehe!&Dobar političar je direktan.Loš političar je – diskretan!&U Međugorju se često ukazuje Gospa.A meni se sve češće ukazuje... nevjerni Toma!

&Najteže je izaći na kraj s onima,Koji ne idu u krajnosti!&Znam da nemate pojma.Ali... imate li vi što drugo?&Bogati su na odmoru.A siromašni – na umoru!&Svima koji su nas zadužili,opraštamo sve naše dugove!&Banka vam je bila kao bogkada ste uzimali kredite.A gora je od đavolakada ih morate vraćati.&Sve što ste radili nabrzinu,trebate brzo zaboraviti!&Uočavamo samo ono što nam padne u oči!&Izgleda da me uhvatio Alzheimer.Dugova se više ne sjećam!&Živio je kao bubreg u loju.Zato je i umro od pretilosti!&Očekivanja moje žene,u potpunosti su ispunjena tek onda...kad smo se rastali!&Nismo mi zaostali.Mi smo samo malo izostali!&Država nam je nekada davala poticaje.Sada nam daje samo spoticaje!


&Tko je za? Nitko!Tko je protiv? Nitko!Tko je suzdržan? Nitko!Konstatiram da je odluka donesena jednoglasno!&Ako mislite isto što i ja,onda ništa ne mislite!&Naša stranka se slaže da idemo u koaliciju.Jedino tražimo da naši kandidati budu nositelji na svim izbornim listama!&Od slavljenja izborne pobjede neki se ne otrijezne...do kraja mandata!&Zna se tko je izborni pobjednik.A zna se i da je narod izgubio!&Mi smo pametan narod.Imamo znanja i za izvoz!&Naši političari ne vuku ni lijevo ni desno.Oni vuku na svoju stranu!&Dok mi Amerikance slušamo,oni nas prisluškuju!&Pravi revolucionari su samo oni koji su u stanju...i od evolucije napraviti revoluciju!&Pretvorba nam nije uspjela samo zato...što se nismo znali dobro pretvarati!&Nitko nije tako dobar kao Bog.Što taj sve oprašta!

&I Bog je digao ruke od onih,koji su digli ruke na druge!&Vezano uz brak imam jedno pitanje i...nekoliko odgovora!&Strašno je što nam je ova vlast napravila.Ništaaaaaaa!&Cilj opravdava sredstva.A meta – metak!&Budi bog s vama.S nama je već bio!&Neka Bog oprašta grijehe vjernicima.Nevjernicima, je ionako, sve oprošteno!&Istina je da imamo loše političare.Ali... ni narod nam nije puno bolji!&Od kraja osamdesetih kod nas sve sija. Prvo secesija, zatim agresija, onda tranzicijai na kraju kao šlag na tortu – recesija!&Ne znam koliko je sati.Ali zato znam da naš sat već dugo – stoji!&Ne bojimo se istine.Ali se zato istina boji nas!&Igramo se sa sudbinom.A sudbini nikada nije bilo do igre!&Prate nas u stopu.A mi pojma nemamo kamo idemo!


učilište

Dr. sc. Jelica GALIĆ

Dobno-spolna struktura stanovništva širokobriješke općine od 1961. do 2011. godine

1. Sažetak

Širokobriješka općina tradicionalno je emigracijsko područje koje već desetljećima de-populira. Šire je područje značajnije počelo depopulirati nakon Drugoga svjetskog rata, dok su gradski prostor i njegova okolica, postali središta imigracija, pošto su posta-la žarišta gospodarskog i općeg razvoja širokobriješke općine. Depopulacija je prvo počela u naseljenim mjestima planinskog dijela općine, iz razloga napuštanja tradici-onalnih gospodarskih aktivnosti, u prvome redu poljoprivrede – uzgoja duhana i sto-čarstva. Iseljavanjem stanovništva od 60-ih godina 20. st., zbog mogućnosti odlaska na privremeni rad u Zapadnu i Srednju Europu kao te djelovanje dvaju svjetskih ratova i Domovinski rat.

Ključne riječi: Široki Brijeg, depopulacija, dobno-spolna struktura, starenje stanov-ništva

Uvod

U ovome radu o dobno-spolnoj strukturi stanovništva općine Široki Brijeg, prikazan je jedan tradicionalni prostor gdje je natalitet bio vrlo visok, ali se, pod utjecajem gospo-darskih i društvenih promjena, od 60-ih godina prošloga stoljeća rapidno smanjuje. Time se mijenja i dobno-spolna struktura promatranog prostora.


Općina Široki Brijeg obuhvaća prostor niske Hercegovine u kojemu se mogu izdvo-jiti tri područja: gorski, prigorski i ravničarski kraj s različitim demografskim razvojnim obilježjima.

Širokobriješka je općina, uz manje oscilacije, već osamdesetih godina 20. st. bilježila stope rodnosti i fertiliteta karakteristične za brojne razvijene zemlje svijeta; danas tako-đer bilježi smanjenje rodnosti, čemu je uvelike pridonijela i dugotrajna emigracija. Na-dalje, početkom devedesetih godina 20. st., Bosnu i Hercegovinu je, osim procesa ge-neracijske depopulacije, zahvatila i prirodna depopulacija, koja se nastavila do danas.

Dva temeljna suvremena demografska procesa u širokobriješkoj općini su depopu-lacija i starenje stanovništva te je jasno kako je potrebno poduzeti hitne mjere za zau-stavljanje ili barem usporavanje ovih procesa. Međutim, da bi se uopće mogle donijeti učinkovite mjere, potrebno je imati dobar uvid u intenzitet i prostornu diferencijaciju navedenih procesa, koji se prostorno dosta razlikuju. Područja intenzivne depopulacije su planinski prostori, dok propulzivniji razvoj bilježi gradsko središte i njegova okolica te dijelovi uz prometnice i ostali građevinski atraktivni prostori. Demografski razvoj ši-rokobriješke općine potrebno je također promatrati kroz prizmu demografske tranzicije koja je u biti skup međusobno povezanih tranzicija kojima se mogu objasniti uzroci i posljedice populacijskih promjena.

Demografski razvoj rezultat je prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva koji, izravno ili posredno, djeluju na promjenu broja stanovnika te njihov sastav. Cilj rada je nadopuniti dosadašnje i predstaviti nove spoznaje o prostoru općine Široki Brijeg. Rezultati će se zasigurno moći primijeniti u različite svrhe: za potrebe prostornog pla-niranja, zaštite okoliša, planiranja socijalne politike, itd. Rad je potkrijepljen statističkim podacima i grafičkim prilozima. Analizirani podaci demografske statistike stavljeni su u korelaciju s prostornom stvarnošću te su dana uzročno-posljedična objašnjenja poje-dinih pojava i trendova.

Objekt istraživanja

Temelj društvenog i gospodarskog razvoja neke zajednice jest njezino stanovništvo. Između stanovništva i razvoja postoji snažna uzročno-posljedična veza, stoga je, pri proučavanju i analizi dosadašnjeg razvoja određenog područja i razmatranju njego-vih budućih razvojnih perspektiva, neophodno istražiti i demografske odlike prostora. Naime, društveno-gospodarski razvoj određenog prostora ima snažan utjecaj na de-mografski razvoj tog prostora, ali, isto tako, populacijske značajke i demografski re-sursi prostora ključni su za njegov opći razvoj. Promjene u kretanju broja stanovnika i njegovom sastavu mogu dvojako utjecati na razvoj – pozitivno (poticajno) ili negativno (destimulativno).

Objekt istraživanja su suvremena demogeografska obilježja prostora širokobriješke općine (bivša općina Lištica), te njihov međuodnos s općim razvojem ovoga prostora1. Dobno-spolna struktura širokobriješke općine, predmet analize, obuhvaća prostor koji

1 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju naseljenih mjesta i o izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenoj općini, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 14/04. Stupio na snagu 14. ožujka 2004. godine.


je funkcionalno vezan uz središnje gradsko naselje i gradsko središte Široki Brijeg. Po prvi put će se, od 1991. do 2011. godine, s demogeografskog aspekta, cjelovito anali-zirati dobno-spolna struktura širokobriješke općine. Populacijski razvoj širokobriješke općine dosta je slabo istražen u bosanskohercegovačkoj znanstvenoj literaturi; pozor-nost znanstvenika do sada je, uglavnom, bila usmjerena na proučavanje stanovništva u sklopu drugih istraživanja. Zbog svoga specifičnog demografskog razvoja, ovo je područje plodno tlo te potencijalni objekt istraživanja znanstvenika različitih struka (de-mografa, geografa, ekonomista, sociologa, itd.), no uglavnom ne postoje stručni članci koji bi detaljnije analizirali. Najznačajniju analizu demografskih procesa širokobriješke općine učinio je A. Markotić koji je analizirao demografske promjene širokobriješkog kraja u razdoblju 1948. – 1991. godine, i J. Galić koja je analizirala kretanje i strukture stanovništva općine Široki Brijeg od 1948. do 2011. godine.

Kod proučavanja demogeografskog razvoja širokobriješke općine, javljaju se proble-mi vezani uz nedostatak neobavljenih popisa stanovništva; 2001. i 2011., pa se autor ovoga rada služio procjenama koje su rađene na razini općine, kao i podacima vjerskih ustanova. Značajan problem koji se javlja prilikom analize demogeografskog razvoja širokobriješke općine, jest nedostatak podataka o prirodnom kretanju stanovništva tije-kom agresije na Bosnu i Hercegovinu, u razdoblju 1991. – 1995. godine.

Teritorijalni ustroj i obuhvat

Općina Široki Brijeg zauzima površinu od 388 km2, a graniči sa sljedećim općinama: Posušje (dužina granice iznosi 25,7 km), Grude (21,7 km), Ljubuški (6,8 km), Čitluk (15,5 km) i Mostar (48,3 km). Granica s Mostarom i Čitlukom ujedno je i granica s Her-cegovačko-neretvanskom županijom.

Statističko područje općine Široki Brijeg obuhvaća središnje naselje Široki Brijeg i 33 naselja ruralnog tipa: Biograci, Buhovo, Crne Lokve, Čerigaj, Dobrič, Dobrkovići, Doci, Donja Britvica, Donji Crnač, Donji Gradac, Dužice, Gornja Britvica, Gornji Crnač, Gornji Gradac, Gornji Mamići, Grabova Draga, Izbično, Jare, Knešpolje, Kočerin, Lise, Ljubo-tići, Ljuti Dolac, Mokro, Oklaji, Podvranić, Privalj, Potkraj, Rujan, Rasno, Trn, Turčinovići i Uzarići2. Najveće je naselje, površinom i brojem stanovnika, središnje gradsko naselje i općinsko središte Široki Brijeg. Prema posljednjem službenom popisu stanovništva provedenom 1991. godine, u 35 naselja općine živjelo je 26 503 stanovnika; od toga 5 039 stanovnika u središnjem gradskom naselju3. Prema procjenama iz 2011. godine, u općini Široki Brijeg živjelo je 27 137 stanovnika4.

Prvi prostorno-planski dokumenti koji su razmatrali problematiku demografskog ra-zvitka naselja Široki Brijeg bili su Prostorni plan općine Široki Brijeg iz 1987. godine, kao i Urbanistički plan Širokog Brijega iz 1982. i 1991. godine (izmjene i dopune). Tako

2 Zakon o utvrđivanju naseljenih mjesta i izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim op-ćinama – pročišćeni tekst, Službeni list SR Bosne i Hercegovine, br. 24/86, 33/90, 32/91 i Službene novine FBiH br. 14/04.

3 Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., uspo-redni podaci 1971., 1981. i 1991., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 1998.

4 Podaci iz župa općine Široki Brijeg i osobno istraživanje


je, prema prostornom planu općine, koji je kao konačnu vremensku granicu postavio 2005. godinu, ocijenjeno da će, krajem planskog razdoblja, na prostoru općine živjeti 28 564 stanovnika. Pritom je ustvrđeno da će Široki Brijeg, kao najjače privredno sre-dište, i dalje obuhvaćati veći broj stanovništva općine. Naime, kao rezultat statistike zabilježen je gubitak stanovništva iz svih naselja u općini, osim s područja gradskoga središta, na kojemu se ostvaruje trajni priljev stanovnika.

Biološka i dobna struktura stanovništva općine Široki Brijeg

Biološki sastav jest sastav prema spolu i dobu (starosti), jer je izravno uvjetovan prirod-nim kretanjem stanovništva (pri tzv. zatvorenom tipu populacije). No, to ne znači da je biološki sastav izvan utjecaja društveno-gospodarskih činitelja, već se u njemu ogleda-ju društvena i gospodarska zbivanja (Nejašmić, 2005.). Odrednice ovoga sastava obič-no se prikazuju zajednički, predočeno dobno-spolnom piramidom, no radi temeljitije spoznaje, analiziraju se odvojeno.

Struktura prema dobi i spolu, usko je povezana s razvojem stanovništva te utječe na gospodarski razvoj određenog područja. Iz navedene strukture proizlaze ključni kontingenti stanovništva za biološku reprodukciju i formiranje radne snage (Werthei-mer-Baletić, 1999.). Međutim, osim prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva, na biološki sastav određen utjecaj također imaju različite društveno-gospodarske prilike te je stoga struktura prema dobi i spolu, ujedno i odraz društveno-gospodarskih zbivanja. Isto tako, može se reći da postoji uzročno-posljedična veza između sastava stanov-ništva i njegove dinamike. Zbog ratova u kojima najveći broj stradalih čine muškarci i selektivnih migracija radne snage u ranoj fazi ruralnog egzodusa kada najvećim dijelom iseljavaju muškarci, zabilježeno je narušavanje sastava u korist žena. Međutim, sve su to izvanredne okolnosti koje mogu privremeno narušiti sastav prema spolu određene populacije, koji se, prestankom nepovoljnih trendova, s vremenom može uravnotežiti. Dob, odnosno starost stanovništva, u pravilu se određuje prema navršenim godinama života, ali se, ovisno o analizama, stanovništvo najčešće stavlja u određene starosne skupine. Za analizu dobne strukture stanovništva najčešće se koristi podjela na mlado (0 – 14), zrelo (15 – 64) i staro stanovništvo (65 i više).

Prema podacima popisa stanovništva iz 1971. godine, može se zaključiti da je dob-na struktura stanovništva širokobriješke općine još bila povoljna, s gotovo 34% mladog stanovništva (Tablica 1.). Najveći dio naselja u općini imao je udio mladog stanovništva – jednak ili veći od prosjeka čitave općine. Narušena dobna struktura obilježena znatno manjim udjelom mladog stanovništva od prosjeka bila je, uglavnom, karakteristična samo za brdska naselja zbog dugotrajnog iseljavanja stanovništva i niskih stopa rodnosti koje su već krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uzrokovale negativne stope prirod-nog kretanja. Izrazito smanjenje udjela mladog stanovništva od 1971. godine izravna je posljedica dugotrajnog smanjenja rodnosti te produljenja životne dobi stanovništva.


Tablica 1. Dobna struktura stanovništva općine Široki Brijeg prema popisima 1971., 1981., 1991. te procjena za 2001. i 2011. godinu

Stanovništvoo1971. 1981. 1991.* 2001.** 2011.***

Broj % Broj % Broj % Broj % Broj %

Mlado (0 – 14) 9158 34 6732 25 6117 23 5889 20 5381 20

Zrelo (15 – 64) 15761 57 16412 63 17083 65 20738 69 18006 66

Staro (65 i >) 2363 9 3060 12 3303 12 3325 11 3750 14

Ukupno 27282 100 26204 100 26503 100 29952 100 27137 100

*U starosnu skupinu 65 i > uključeno i stanovništvo o kojemu nema podataka o starosnim obilježjima.** Temeljeno na procjeni.*** Temeljeno na procjeni.

Izvori: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, pol i starost – 1. dio, rezultati po naseljima i općinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1983.; Po-pis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Strategija razvitka općine Široki Brijeg za razdoblje od 2006. do 2015. godine, Široki Brijeg, 2006.; podaci iz župa općine Široki Brijeg 2011. godine

Spolna struktura stanovništva

Sastav stanovništva prema spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanov-ništva i razlikuje se po pojedinim dobnim skupinama. Osnovni pokazatelji sastava pre-ma spolu jesu koeficijent maskuliniteta i koeficijent feminiteta. Iz usporedbe navedenih popisnih godina (Tablica 2.), jasno je uočljivo odudaranje 1971. godine od ostalih, a posebice u dobnim skupinama 40 – 60 godina. U navedenim dobnim skupinama oči-to je povećanje koeficijenta feminiteta koji iznosi 167,8. Ovaj nesrazmjer uzrokovan je njihovim stradavanjem u Drugome svjetskom ratu te većom smrtnošću muškog sta-novništva, kao i dugotrajnim odlaskom radno-sposobnog muškog stanovništva na pri-vremeni rad u inozemstvo, od šezdesetih godina 20. st. Zbog smanjenja ekonomske migracije i iseljavanja stanovništva na rad u inozemstvo te poboljšanja životnih, radnih i zdravstvenih uvjeta prema popisima 1991. i procjeni 2003. godine, muškarci su broj-niji u skupinama mladog i zrelog stanovništva te se, tek u dobi iznad 60 godina, omjer muškaraca i žena mijenja. Isto tako, zamjetno je povećanje koeficijenta feminiteta u najstarijim dobnim skupinama u odnosu na 1971. godinu, što je rezultat poboljšane kvalitete života i produljenja životnog vijeka stanovništva (Tablica 2.).


Tablica 2. Koeficijenti feminiteta i maskuliniteta po naseljima za 1971., 1981. i 1991. godinu

Naselje1971. 1981. 1991.

Km Kf Km Kf Km KfBiograci 90,1 110,9 94,5 105,7 93,9 106,4

Buhovo 84,2 118,6 85,2 123,3 81,7 122,3

Crne Lokve 96,3 103,7 100,4 99,5 94,0 106,3

Čerigaj 95,8 104,3 103,7 96,3 92,7 107,7

Dobrič 99,2 100,7 87,6 114,0 91,6 109,0

Dobrkovići 77,3 129,2 78,7 126,9 88,9 112,3

Doci - - - - 107,7 92,7

Donja Britvica 88,7 112,6 88,3 113,2 81,3 122,9

Donji Crnač 82,9 120,6 88,5 112,9 90,9 109,9

Donji Gradac 92,9 107,6 96,0 104,0 96,7 103,3

Duboko Mokro 81,8 122,1 90,9 109,9 96,0 104,1

Dužice 82,7 120,8 83,1 120,3 92,7 107,8

Gornja Britvica 102,6 97,4 103,7 96,3 103,4 96,6

Gornji Crnač 76,8 130,0 79,6 125,5 77,8 128,5

Gornji Gradac 103,2 96,8 89,8 111,3 98,2 101,7

Gornji Mamići 103,2 96,8 106,3 94,0 106,4 93,9

Grabova Draga 93,0 107,4 77,5 129,0 74,1 134,8

Izbično 87,2 114,6 84,6 118,1 93,2 107,2

Jare 85,1 117,4 94,9 105,2 92,5 108,0

Knešpolje 93,2 107,1 93,2 107,2 92,7 107,8

Kočerin 94,3 106,0 101,0 98,9 104,8 95,3

Lise 94,5 118,2 101,8 98,1 100,2 99,7

Ljubotići 89,3 111,8 93,58 106,5 93,2 107,2

Ljuti Dolac 92,9 107,5 97,3 102,6 101,0 98,9

Oklaji 80,2 124,5 84,0 118,9 91,9 108,7

Podvranić - - - - 95,6 104,4

Potkraj - - - - 114,0 87,7

Pribinovići 87,6 114,1 89,4 111,7 91,9 108,7

Privalj 92,9 107,5 93,54 107,0 96,2 103,8

Rasno 84,0 118,9 82,2 121,5 81,1 123,2

Rujan - - - - 114,4 87,3

Trn 92,5 108,0 95,2 105,0 104,1 96,0

Turčinovići 78,9 126,6 88,1 113,4 96,3 103,8


Uzarići 86,7 115,3 86,5 115,5 94,8 105,4

ŠIROKI BRIJEG 85,5 101,7 98,8 100,7 100,1 99,8

OPĆINA 89,5 111,7 92,8 107,7 108,5 92,2

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, pol i starost – 1. dio, rezultati po naseljima i općinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1983.; Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991.

Godine 1991. primjećuje se nizak koeficijent feminiteta za skupine 30 – 49 godina (120), što je rezultat selektivnog iseljavanja sa sela. Općenito govoreći, promjene u spolnoj strukturi stanovništva bilježe se u međupopisnom razdoblju 1991. – 2001. godi-ne, što je izravna posljedica ratnih događanja i iseljavanja (Slika 1).

Slika 1. Kretanje koeficijenata feminiteta i maskuliniteta općine Široki Brijeg 1971., 1981. i 1991. te procjena za 2001. godinu (izvor: Tablica 2.)

Iako su stope feminiteta i maskuliniteta ukupnog stanovništva indikativne, jer ukazuju na određene trendove, za podrobniju analizu i određivanje demografske perspektive određenog područja posebice je važno obratiti pozornost na brojčani odnos muška-raca i žena u proširenoj udajno-ženidbenoj dobi, o kojoj izravno ovisi bioreprodukcija populacije, što je izravna posljedica suvremenih selektivnih migracija stanovništva za koje je karakteristično povećano iseljavanje žena iz ruralnih krajeva.

Nakon Drugoga svjetskog rata, Široki Brijeg je zabilježio industrijski razvoj te je otva-ranje novih radnih mjesta u radno-intenzivnim industrijama potaknulo doseljavanje žena iz čitave općine. Budući da su u toj migracije najvećim dijelom sudjelovale žene u fertilnoj i radno-aktivnoj dobi, jasno je da je narušavanje omjera muškaraca i žena u fertilnoj dobi bilo neminovno. Temeljna negativna posljedica narušene spolne strukture u udajno-ženidbenoj dobi jest smanjen broj sklopljenih brakova, odnosno povećan broj neženja i neudatih žena.


Naravno, na bračni status utjecali su i neki drugi čimbenici. Pod utjecajem moderni-zacije društva prosječna dob pri stupanju u brak stalno se povećava. Neki od čimbe-nika koji uvjetuju kasnije stupanje u brak su težnja za postizanjem što većeg stupnja obrazovanja, čime se produljuje razdoblje školovanja, potom – težnja za osiguravanjem što boljih životnih uvjeta, kako za pojedinca, tako i za njegovu buduću obitelj u vidu rješavanja stambenog pitanja, pronalaska zaposlenja s relativno sigurnim i što višim osobnim prihodima, sve veća učestalost života u izvanbračnim zajednicama. Sve to utječe na odgađanje stupanja u brak. U pojedinim dijelovima neoženjenost i neudanost nisu rezultat osobnog izbora, već rezultat nepovoljnih demografskih prilika, odnosno narušenosti spolnog sastava u pojedinim dobnim skupinama (sociološkim rječnikom rečeno, radi se o poremećenom bračnom tržištu). Trend smanjenja sklopljenih brakova u širokobriješkoj općini, bilježi se od sedamdesetih godina 20. st., a posebno je vezano za depopulaciju sela koje se zapošljavaju u gradskim središtima, a muškarci ostaju na selu. Dakle, zbog narušene spolne strukture i nemogućnosti pronalaženja životne par-tnerice, u lokalnoj se sredini povećava broj neoženjenih muškaraca.

Godine 1971. u širokobriješkoj općini omjer muškaraca i žena u proširenoj udajno-ženidbenoj dobi bio je znatno narušen. Temeljni uzrok ovakvog nerazmjera broja muš-karaca i žena jest migracija na relaciji selo – grad, odnosno – njezina selektivnost po spolu koja je karakteristična za ovaj tip prostorne pokretljivosti. Dakle, osnovno obilježje sastava stanovništva širokobriješke općine po dobi i spolu u posljednjih nekoliko de-setljeća jest izrazito smanjenje udjela mlađih dobnih skupina uz istodobno zamjetno povećanje udjela najstarijih dobnih skupina, što je jasno vidljivo iz usporedbe dobno-spolnog sastava stanovništva 1971., 1981. i 1991. godine (Slike 1., 2. i 3.). Zbog nave-denih promjena, udjeli pojedinih dobnih skupina mladog, zrelog i starog stanovništva gotovo su se izjednačili, stoga je, u skladu s trendom opadanja rodnosti, za očekivati da će se dobni i spolni sastav stanovništva u budućnosti još više narušiti.

Slika 2. Spolno-dobna piramida stanovništva širokobriješke općine 1971. godine (izvor: Popis sta-novništva i stanova 1971., Stanovništvo, pol i starost – 1. dio, rezultati po naseljima i općinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.)


Osim na razini naselja, zanimljivo je analizirati promjenu dobno-spolnog sasta-va stanovništva po pojedinim dijelovima općine. Iako su 1991. godine svi dijelovi općine,zabilježili slične promjene u dobno-spolnom sastavu stanovništva u usporedbi s 1971. godinom, njihov intenzitet nije bio jednak. Naime, zamjetno smanjenje udjela mlađih dobnih skupina prisutno je u cijeloj općini.

Godine 1971. u općini je bilo 33% stanovništva u dobi do 14 godina, što ukazuje da je taj dio općine imao povoljnu dobnu strukturu stanovništva, posebice s obzirom na činjenicu da je samo 9% stanovništva bilo starije od 65 godina te da je 58% stanovništva bilo u proširenoj fertilnoj dobi (Tablica 3.). Iz navedenih podataka jasno je da je općina imala iznimno dobre biološke preduvjete za daljnji populacijski rast. Međutim, uslijed intenzivne deagrarizacije i depopulacije u kasnim godinama, gospodarskog uspona periferije te ratnih zbivanja u ovome području, tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća došlo je do (znatnog) smanjenja broja stanovnika, ali i narušavanja dobne strukture jer prevladava stanovništvo zrele i starije dobi. Rezultati procjene stanovništva 2011. godine pokazuju da je udio mladog stanovništva u općini znatno manji nego 40 godina ranije i iznosi svega 21%.

Slika 3. Spolno-dobna piramida stanovništva širokobriješke općine 1981. godine (izvor: Popis sta-novništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1983.)

Negativni trendovi narušavanja dobne strukture uslijed smanjenja rodnosti u razdoblju 1971. – 1991. godine, nisu zaobišli ni gradsko naselje. Pad udjela mladog stanovništva bio je, kao i u brdskim ruralnim naseljima, dosta izražen, ali u svim navedenim popisnim godinama nije znatno odstupao od prosjeka čitave općine. Udjeli zrelog stanovništva u svim dijelovima općine nisu se, u promatranom razdoblju, značajnije mijenjali, ali je zato došlo do znatnog povećanja udjela starijih dobnih skupina, što je u skladu s domi-


nantnim trendom starenja stanovništva. Najveće povećanje udjela starog stanovništva zabilježeno je u brdskim naseljima, tako da periferni dijelovi općine, prema posljednjim procjenama, imaju više starog stanovništva od prosjeka čitave općine. Godine 1971. je cijela općina Široki Brijeg imala više mladog (33%) negoli starog stanovništva (9%), iako su već tad brdska naselja, zbog negativne bilance mehaničkog i prirodnog kreta-nja, pokazivala tendenciju izjednačavanja udjela ovih dviju dobnih skupina. Posljednji neslužbeni podaci pokazuju da čak 65% stanovništva pripada zreloj skupini, a 14% čini staro stanovništvo.

Slika 4. Spolno-dobna piramida stanovništva širokobriješke općine 1991. godine (izvor: Popis sta-novništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., usporedni po-daci 1971., 1981. i 1991., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 1998.)

Povećanje udjela najstarijih dobnih skupina obaju spolova u odnosu na 1971. godinu, jasno ukazuje na produljenje životnog vijeka stanovništva koje je posljedica znatnog poboljšanja gospodarskih i socijalnih prilika, odnosno kvalitete života stanovništva. Ovakva promjena dobne strukture u drugoj polovini 20. st., ukazuje da jedan od najzna-čajnijih demografskih problema širokobriješke općine, koji je isto tako karakterističan za Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, ali i za sva razvijena društva – starenje stanovništva.

Kao što je već naglašeno, dugotrajno smanjenje rodnosti i negativna migracijska obi-lježja znatno su izmijenili dobnu strukturu stanovništva općine u posljednja četiri deset-ljeća, a najočitije promjene vidljive su u promjeni strukture mladog i starog stanovništva. Međutim, iako se udio zrelog stanovništva u ukupnom stanovništvu općine i pojedinih njezinih dijelova nije znatnije promijenio u promatranom razdoblju, struktura te dobne skupine ipak se znatno izmijenila. Zamjetno je smanjenje udjela mlađih dobnih skupina zrelog stanovništva (15 – 39 godina), uz istodobno povećanje udjela starijih dobnih sku-pina zrelog stanovništva (40 – 64 godine). Jedna od najznačajnijih posljedica ovakve


promjene težišta dobnog sastava stanovništva prema starijim dobnim skupinama jest i smanjenje broja stanovnika u fertilnoj dobi.

Ukoliko se usporede podaci popisa stanovništva 1971. i 1991. godine, svakako je najuočljivije smanjenje udjela stanovništva u široj udajno-ženidbenoj dobi (15 – 34 go-dine), koja je, ujedno, i temelj reprodukcije stanovništva. Selo je također zabilježilo značajan pad, čime je bioreprodukcijski potencijal ovog dijela regije također znatno umanjen, a izravne posljedice navedenog smanjenja jasno su vidljive u smanjenju rod-nosti. Povećanje broja stanovnika u dobnoj skupini 15 – 34 bilježi jedino urbani dio općine, ali navedeno povećanje nije se pozitivno odrazilo na rodnost koja, od početka osamdesetih godina 20. st., bilježi silazni trend. Zbog selektivne migracije žena i veće povezanosti muškaraca s obiteljskim imanjem, u oba dijela općine više je muškaraca nego žena u navedenoj kohorti. U isto vrijeme, u širokobriješkoj općini je taj omjer po-voljan, uz neznatno veći broj žena nego muškaraca.

Starenje stanovništva

Starenje stanovništva (ili demografsko starenje) podrazumijeva povećanje udjela sta-novništva starijeg od 65 godina u ukupnom stanovništvu. Svaki od tri populacijska pro-cesa (migracija, smrtnost i fertilitet) ima poseban utjecaj na dobno-spolnu strukturu stanovništva. U zatvorenoj populaciji, tj. bez prisustva migracije, fertilitet ima puno veći utjecaj na određivanje relativne dobne strukture od mortaliteta. Dakle, demografsko starenje stanovništva rezultat je snižavanja fertiliteta. U otvorenoj populaciji dobno-se-lektivna migracija također može dovesti do demografskog starenja, posebice u rural-nim sredinama i ostalim područjima zahvaćenim emigracijom. Migracija ima najupe-čatljiviji kratkotrajni učinak na raspodjelu stanovništva po dobi i spolu. Međutim, njezin dugotrajni utjecaj manje je važan. Mortalitet ima i kratkoročne i dugoročne posljedice na dobno-spolnu strukturu, ali taj utjecaj, ni u jednom slučaju, nije vrlo dramatičan. Ko-načno, fertilitet ima relativno slab kratkotrajni učinak, ali što se tiče dugotrajnog učinka, njegov je utjecaj u tom kontekstu puno važniji nego kod ostala dva procesa koja utječu na oblikovanje dobno-spolne piramide (Weeks, 1999.).

Indeks starosti 1971. godine u čitavoj širokobriješkoj općini iznosio je 25,8, što je upućivalo na relativno mladu dobnu strukturu stanovništva5. Ovi podaci jasno ukazuju da je, u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, rodnost bila dosta visoka te je imala povoljan učinak na dobru strukturu stanovništva. Međutim, ovako povoljnoj struk-turi pogodovao je i kraći životni vijek starijeg stanovništva. Nadalje, analizom popisnih podataka iz popisa 1981. i 1991. te procjena 2001. i 2011. godine o dobnom sastavu stanovništva, utvrđeno je da se indeks starosti višestruko pogoršao i prema posljednjim podacima iznosi 70, a kvantitativno govoreći, riječ je o 70 starih na 100 mladih stanovni-ka. Po navedenom pitanju sela su i dalje u najgorem položaju, jer gotovo 40% ruralnih naselja ima više od 45% starog stanovništva, a u nekima od njih više od polovine sta-novništva starije je od 65 godina (Tablica 3).

5 Indeks starosti analitički je pokazatelj dobnog sastava stanovništva i pokazuje brojčani odnos starih 60 i više godina i mladih 0 – 19 godina ili starih – 65 i više godina i mladih 0 – 14 godina. Kritična vrijednost indeksa starosti (demografska starost) iznosi 40,0 (40 starih na 100 stanovnika) (Nejašmić, 2006.).


Produljenjem životnog vijeka stanovništva te modernizacijom društva i tehnologije, došlo je do stvaranja sve većih razlika između mlađeg i starijeg stanovništva. Naime, mlađe stanovništvo, u pravilu, ima veći stupanj obrazovanja i češće migrira, što znači da ima veće mogućnosti zaposlenja i dobivanja bolje plaćenih poslova. Naprotiv, sta-rije stanovništvo nekoć je imalo značajan položaj u društvu, bilo je temelj zajednice, prenositelj znanja i iskustava, a danas, nažalost, teško može držati korak s društvenim i tehnološkim promjenama i stoga teže nalazi posao. Navedene promjene uzrokuju so-cijalnu segregaciju starijeg stanovništva, a često i fizičku udaljenost roditelja od djece. Djeca se iseljavaju iz roditeljskog doma, ponekad i na velike udaljenosti, tako da je, u ruralnim dijelovima, vrlo česta pojava dvočlanih i samačkih kućanstava.

Tablica 3. Indeks starosti i indeks mladosti po naseljima prema popisima 1971., 1981., 1991. godine

NASELJE1971. 1981. 1991.

Is Im Is Im Is ImBiograci 380,2 26,3 46,2 216,1 65,4 152,7Buhovo 17,3 576,6 54,2 184,1 113,9 87,7Crne Lokve 36,2 276,1 67,0 149,1 154,5 64,7Čerigaj 34,5 289,2 55,1 181,4 67,7 147,6Dobrič 44,3 225,2 48,4 206,2 52,8 189,1Dobrkovići 33,3 300,0 45,4 220,0 80,5 124,1Doci / / / / 100,0 100,0Donja Britvica 23,8 420,0 37,6 265,9 63,8 156,6Donji Crnač 21,5 463,2 43,5 229,7 76,2 131,1Donji Gradac 28,6 348,4 40,7 245,5 76,6 130,4Duboko Mokro 40,3 247,7 41,9 238,5 67,2 148,7Dužice 35,8 279,3 49,3 202,7 94,5 105,7Gornja Britvica 23,8 420,0 30,0 333,3 91,9 108,7Gornji Crnač 32,9 303,7 62,5 159,8 95,8 104,3Gornji Gradac 52,6 190,0 67,9 147,1 87,9 113,7Gornji Mamići 27,4 364,1 34,4 290,4 54,1 184,6Grabova Draga 52,8 189,0 134,2 74,4 163,6 61,1Izbično 28,5 350,0 44,4 225,0 73,7 135,5Jare 42,1 236,9 56,7 176,1 89,0 112,3Knešpolje 33,9 294,6 36,1 276,6 55,6 179,7Kočerin 23,5 424,0 31,5 317,1 27,9 358,0Lise 21,1 473,8 15,2 654,8 22,1 452,1Ljubotići 25,3 394,1 41,3 241,6 80,4 124,2Ljuti Dolac 29,4 338,9 41,9 238,5 65,4 152,7Oklaji 41,2 242,5 35,4 282,1 45,8 218,1Podvranić / / / / 79,1 126,3Potkraj / / / / 57,8 172,7


Pribinovići 31,1 321,0 41,7 239,2 63,5 157,3Privalj 26,9 370,8 46,0 217,2 77,5 128,9Rasno 33,5 297,9 52,0 192,1 92,6 107,9Rujan / / / / 84,4 118,3Trn 29,1 343,3 25,5 391,9 24,1 413,3Turčinovići 34,1 292,9 45,4 219,8 86,5 115,5Uzarići 36,6 273,0 48,4 206,6 85,5 116,9Široki Brijeg / / / / 24,0 415,1

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, spol i starost – 1. dio, rezultati po naseljima i općinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1983.; Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991.

U pravilu, žene žive dulje od muškaraca te se tako njihov omjer značajno narušava u najstarijim dobnim skupinama. Budući da je broj žena veći od broja muškaraca, pose-bice u najstarijim dobnim skupinama (75 i više godina), javlja se tzv. feminizacija starog stanovništva. Godine 1971. u širokobriješkoj općini je bilo 68 muškaraca na 100 žena u dobi od 65 i više godina, a tri desetljeća kasnije, taj je omjer još više narušen i iznosio je 43 muškaraca na 100 žena. Iako nisu u potpunosti točni pokazatelji, koeficijent ukupne dobne ovisnosti i koeficijent dobne ovisnosti starog stanovništva mogu ukazati na odre-đene trendove i probleme s kojima se suočava određeno područje, a koji proistječu iz stupnja opterećenosti stanovništva u radnoj dobi. Koeficijent dobne ovisnosti starog stanovništva ponekad se smatra boljim pokazateljem brzine demografskog starenja od indeksa starosti (Nejašmić, 2005.).

Međutim, uslijed starenja ukupne populacije širokobriješke općine, odnosno pove-ćanog broja stanovnika iznad 65 godina starosti, 2011. godine, na stotinu stanovnika u radnoj dobi, bio je 22 stanovnik u postradnoj dobi. Istodobno, koeficijent ukupne dobne ovisnosti se, unatoč povećanju broja starog stanovništva, smanjio sa 74 –1971. godine, na 53 – 2010. godine, kao posljedica izrazitog smanjenja mladog stanovništva (2011. godine udio mladog u ukupnom stanovništvu općine iznosio je 20% u odnosu na 1971. kada je taj postotak iznosio 33%). Analiza koeficijenata dobne ovisnosti na razini na-selja i pojedinih dijelova općine, također potvrđuje da je proces starenja stanovništva najizrazitiji u ruralnim naseljima, što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da se pritisak na stanovništvo u radnoj dobi povećao, utoliko više što je u pojedinim dijelovima općine nezaposlenost dosta visoka.

Zaključak

Promjene u prirodnom kretanju stanovništva širokobriješke općine odvijale su se uspo-redo s demografskom tranzicijom u Bosni i Hercegovini, uz određene posebitosti. Na-kon Drugoga svjetskog rata, prostor Bosne i Hercegovini bio je, kao i većina europskih zemalja, zahvaćen procesom modernizacije društva, koji se, prije svega, odnosio na intenzivniju industrijalizaciju i urbanizaciju zemlje, promjenu gospodarskog sastava sta-


novništva i zaposlenosti po sektorima (jačanje sekundarnog i tercijarnog, uz istodob-no smanjenje važnosti primarnog sektora), veću dostupnost obrazovanja (posebice za žene) i sve važniju ulogu žena u podjeli rada, poboljšanje higijenskih i zdravstvenih uvjeta života, itd.

Dobno-spolni sastav stanovništva čitave općine i njezinih pojedinih sastavnica znatno je narušen u usporedbi s istim u prvoj polovini 20. st. Naime, udio stanovništva dobne skupine 15 – 34 godine 2011. godine, znatno je smanjen u odnosu na 1971. godinu, što ima izravne posljedice na stope fertiliteta, jer upravo o ovoj kohorti stanovništva naj-većim dijelom ovisi natalitet. Uz smanjenje broja stanovnika u dobi 15 – 34 godine, koji su temelj reprodukcije stanovništva, najznačajniju ulogu u smanjenju nataliteta imale su društvene promjene u reproduktivnom ponašanju žena i promjena kolektivne društvene svijesti o suvremenoj obitelji i kvaliteti obiteljskog života.

Značajan utjecaj na demografske promjene imale su i urbanizacija, industrijalizacija te snažan razvoj središnjeg naselja, deagrarizacija i deruralizacija, tranzicija nataliteta, agresija na Bosnu i Hercegovinu u prvoj polovini devedesetih godina 20. st. te ne-primjerena populacijska politika. S obzirom na dominantne demografske trendove u općini Široki Brijeg, može se pretpostaviti da će reprodukcija, odnosno obnavljanje radne snage, u budućnosti biti smanjeno. Naime, na navedenu će činjenicu utjecati smanjenje stope prirodnog kretanja stanovništva prisutno na području širokobriješke općine već nekoliko desetljeća, što znači da će se smanjenje broja mladih stanovnika negativno odraziti na obujam radne snage. Istodobno, zamjetno starenje stanovništva također će utjecati na smanjenje obujma radne snage, ali i na povećanje obujma osoba s osobnim prihodom, tj. doći će do povećanja opterećenosti radno-aktivnog stanovniš-tva starim stanovništvom.

LITERATURA

1. Clarke, J. I. (1965.): Population Geography, Pergamon, Oxford.2. Cvitanović, A. (2002.): Geografski rječnik, Hrvatsko geografsko društvo, Zadar.3. Dugadžić, I. (2004.): Širokobriješka baština, Široki Brijeg.4. Galić, J. (2012.): Kretanje i strukture stanovništva općine Široki Brijeg od 1948. do 2011.

godine, Magistarski rad, Fakultet prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti, Mostar5. Jones, H. (1990.): Population geography, 2. izdanje, Paul Chapman Publishing Ltd.,

London.6. Marinović – Uzelac, A. (2001.): Prostorno planiranje, Dom Svijet, Zagreb.7. Markotić, A. (2006.): Promjene u demografskoj slici Širokog Brijega u 20. stoljeću,

www.pobijeni.info (http://www.pobijeni.info/dokumenti/samostan/Brig/ Promjene-demografske-slike.pdf, 21. 10. 2011.)

8. Nejašmić, I. (2005.): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i proce-sima, Školska knjiga, Zagreb.

9. Pejanović, Đ. (1955.): Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Srpska akademija nauka (posebna izdanja, knj. CCXXIX), Naučna knjiga, Beograd.

10. Sić, M. (2005.): Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb.


11. Vresk, M. (1998.): Grad i urbanizacija – osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb.

12. Weeks, J. R. (1999.): Population – An Introduction to Concepts and Issues, 7. izda-nje, Wadsworth Publishing Company, Belmont – Albany – Boston

13. Wertheimer-Baletić, A. (1999.): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.

Izvori:1. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine: Demografija, Tematski bilten 02/2007,

Sarajevo 2007. godine2. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, pol i starost – 1. deo, rezultati po

naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.3. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mje-

stima, Republički zavod za statistiku, Sarajevo, 1983.4. Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava

1991., uporedni podaci 1971., 1981. i 1991., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 1998.

5. Prostorni plan općine Lištica – nacrt 1990. g., Zavod za urbanizam Sarajevo, 1990.6. Stanovništvo – Usporedni podaci 1971., 1981. i 1991., Statistički bilten 265, Saraje-

vo, 1998.7. Stanovništvo Bosne i Hercegovine – Narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod

za statistiku, Zagreb, 1995.8. Statistički godišnjak BiH 1972., Republički zavod za statistiku, SR BiH, Sarajevo,

1972.9. Strategija razvitka općine Široki Brijeg za razdoblje od 2006. do 2015. godine, Široki

Brijeg, 2006.10. Zapadnohercegovački kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo,

2011.


Mr. sc. Matej ŠKARICA

Stotinu godina poslije – ožiljci i tragovi Prvoga svjetskog rataUz spomen na Veliki rat i njegovu tešku ostavštinu Europi i svijetu

Kada se spomene Prvi svjetski rat, većina ljudi koji su imalo informirani na društveno-povijesnoj razini, pomisli na rovove, blato i krv, strojnice, bodljikavu žicu i tisuće vojnika pod šljemovima ili gas-maskama, koji su, nakon časničke naredbe, srljali u pogibelj po nečijoj suludoj naredbi s vrha.

Drugi dio sugovornika ili ispitanika ne pomisli ni na što, osim na obilježje nekog veli-kog svjetskog sukoba koji je, eto, započeo u Europi i bio jako davno. I unatoč krvavom europskom oružanom mega-konfliktu koji je vrlo brzo prerastao u globalni te neslavno bio imenovan Velikim ili Prvim svjetskim ratom, i danas se o ovom oružanom sukobu u suvremenoj svakodnevici zna vrlo malo ili nedovoljno. U javnome, medijskom i kul-turnom pogledu danas se, uglavnom, govori o Drugome svjetskom ratu, koji je, i više nego dovoljno, zastupljen u domaćoj i svjetskoj književnosti, filmskoj umjetnosti (s obje strane Atlantika), kao i u zabavnoj elektroničkoj industriji koja, o temi brzopoteznog ili strateškog eliminiranja neprijatelja, svake godine zarađuje milijune i milijune dolara. Ne-običan je to oblik „zanimanja“ za prošla zbivanja, poglavito ako uzmemo u obzir mlade naraštaje koji bi trebali uživati u prihodi, životu i druženju, a ne u tematici uništavanja, sukoba ili traženja raznih oblika nadmoći nad drugima. No to je, izgleda, duboko usa-đeno u ljudskoj prirodi, poglavito kod muškaraca jer su žene mnogo manje involvirane u rasprave o oružju, nasilju, osvajanju i ratovima. Ujedno, u ratovima daleko manje i stradavaju.

Doista, Drugi svjetski rat nekako uvijek lakše pronađe put do stručne ili kavanske publike, i daleko više je zastupljen na televiziji, radiju, u tiskanim medijima, internetskim portalima. Jedan od razloga je i tehnološko-inovativne naravi, premda se u Prvome svjetskom ratu tehnologija – od prve ratne 1914. do zadnje 1918. godine, sve više kori-stila na bojišnicama. Strah od neprijatelja, želja za osvajanjem, a potom zadržavanjem osvojenog teritorija, pokrenuo je tako i veliku tehnološku utrku. Francuska vojska, uo-stalom kao i njemačka, velika sredstva ulaže u tehnologiju kao što je, primjerice, bom-bardiranje iz daljine pomoću velikih topova, a zatim i u zrakoplovstvo. Tadašnje vojske broje se u milijunima, a divizije su glavno mjerilo snage. Danas se taj veliki ratni sukob


čini – koliko destruktivan i demoralizirajući, toliko i zastario. Čini se kako su, osim va-trenog oružja, informacije te živi prijenos informacija pomoću zvuka, slike i tiskanih me-dija, doprinijeli rasplamsavanju općeg individuinog i nacionalnog interesa za određeni međunarodni sukob. Ipak, mediji u službi oružja i politike, tek će pravi zamah doživjeti nekih dvadeset i pet godina poslije, točnije u razdoblju 1939. – 1945., kada se medijske tehnologije tiska, radija i ranih oblika televizije, masovnije uprežu u ratne napore na svim stranama, koristeći iste u punoj snazi za potrebe ideoloških i nacionalnih obra-čuna kojima je tadašnja Europa bila zasićena. U Prvome svjetskom ratu sve je to još u začecima; primjerice – telefon i radio koriste se u ograničenim rasponima za prijenos vitalnih informacija – još se puno toga zasniva na običnom opažanju i izviđanju. Mreže odašiljača još su u eksperimentalnoj fazi, ali se pravovremen prijenos vijesti i informa-cija s bojišnice sve više uviđa kao esencijalan za održanje statusa napredovanja ili pak održanja na položajima. Propagandni stroj je pak u punom zamahu, a tehnike tiska i plakatnog oglašavanja uvelike se koriste na ulicama i trgovima Beča, Berlina, Pariza, Londona, Bruxellesa, Rima, Budimpešte, Sarajeva, Beograda,… Cilj je – neprijatelja oslikati što negativnije, gotovo animalno, bestijalno ili pak pokazati nadmoć one „prave strane“. Premda ove informacijske komparacije treba ostaviti za drugu prigodu, ipak – djelomično su na tragu odgovora – zašto je Drugi svjetski rat danas toliko popularizi-raniji od Prvoga?

S druge strane, u Prvom svjetskom ratu obračunavala su se carstva i monarhije, ta-kozvani stari režimi grabili su se za posjede i razne prevlasti na Starome kontinentu, afričkim, azijskim ili bliskoistočnim kolonijama, dok je Drugi svjetski rat – premda na-stavak nezavršenih poslova iz 1918. godine – bio izrazito ideološki, nacionalistički, a u određenim osnovama i rasni sukob. Oba rata, uz nemjerljivo ljudsku patnju i stradanje, nose jedan veliki šok, ogromnu društvenu destrukciju uz nazadovanje moralnih osobi-na čovjeka koji – ne samo da nije izvukao pouku iz prijašnjih stoljetnih pokolja, nego je vještine razaranja i ubijanja, u vrlo kratkom vremenu, usavršio do neslućenih razmjera. Tehnička otkrića zlorabe se za potrebe masovnog uništavanja, širenja panike ili uzbu-njivanja javnosti. U tom, uz ostalo, doprinose i otkriće eksploziva, uvođenje zrakoplova i zračnih bombardiranja, motora s unutarnjim sagorijevanjem za kamione i pokretni oklop, strojnica na zračno ili vodeno hlađenje i raznih vrsta automatskih pušaka pa čak i bodljikave žice (eng. barbed wire), koja je, od poljoprivrednih potreba za ograđivanje stoke na poljima Amerike, postupno prerasla u standardnu rovovsku i bunkersku opre-mu. Posebno ružna uporaba je bojnih otrova za napredovanje na bojišnici. Danas su isti – međunarodnim konvencijama strogo zabranjeni.

Prošlo stoljeće izrodilo je tako dva velika ili svjetska rata i, prema tome, spada u najna-silnije i najkrvavije stoljeće otkad je mjerenja vremena na zemlji. Sa završetkom Prvoga svjetskog rata u jesen 1918. godine, došao je i kraj velikim carstvima kao što su Austro-Ugarsko, Njemačko, Rusko te Tursko ili Osmansko Carstvo. Nastale su brojne manje nacionalne države u Europi, a pobjednici nad tadašnjim Centralnim ili Središnjim silama (Njemačka – Austro-Ugarska), točnije sile Antante (Srdačni savez: SAD, Velika Britanija, Francuska i Italija), diktirale su iz Pariza i Londona nove podjele, primjerice na Balkanu, jugoistočnoj i Središnjoj Europi. Dalje na istoku, Rusija se, u dosta nasilnom spletu doga-đanja, okrenula od monarhističkog i apsolutističkog starog režima da bi se, pak, otela ne-kome novom eksperimentu nazvanom socijalistička revolucija, koji će tek kasnije donijeti


čudne društveno-političke „euroazijske plodove“. U nasilnom vrtlogu i industrijsko-poljo-privrednim eksperimentima nastaje postupno Sovjetski Savez. Prije toga, 1917. godine, Rusija je zbog duboke unutrašnje krize, velikih vojnih gubitaka i sloma vladarske kuće Romanovih bila izbačena iz rata u kojem je očekivala mnogo, a dobila unutarnji prevrat. To je Nijemcima dalo svojevrsni poticaj za okretanje zapadnim naporima i izbacivanje Engleske i Francuske iz sukoba (Belgija je ionako već bila pregažena) jednim snažnim završnim probojem kojim bi se zauzeo Pariz, a London bi nastavili terorizirati iz zraka, novim zračnim oružjem – cepelinima. No olakšanje je bilo samo privremeno, jer je u rat uskoro stupila Amerika odstupivši od prijašnje politike izolacionizma i tzv. „nemiješanja u europske poslove“. Kraj rata donio je višemilijunske žrtve – po nekim procjenama preko 10 milijuna poginulih; još više ranjenih i brutalno osakaćenih ljudi, glad i nestašice, po-rušenu infrastrukturu brojnih europskih gradova i u blatu razaranja stvorio plodno tlo za neke nove ratove. U Europu se uvukla nesigurnost i nepovjerenje.

Svojevrsna zanimljivost za naše prilike, ovdje, na Zapadnom Balkanu i dijelu jugoi-stočne Europe (kako ovim krajevima vole tepati razni političari visokog ranga, geostra-tezi i diplomati), jest činjenica kako je Prvi svjetski rat iniciran u maloj i nemirnoj zemlji pod imenom Bosna i Hercegovina. Goruće balkansko istočno pitanje u ovoj je zemlji doživjelo kulminaciju početkom prošloga stoljeća. Problemi u ovoj zemlji dugo su, tako-reći, tinjali pod zemljom i titrali u zraku, a austrougarska vlast nastojala je, još od 1878. godine i Berlinskog kongresa, sputati izražene nacionalne težnje njezinih naroda za samoopredjeljenjem i osamostaljenjem. Srbi se nikako nisu mirili s njemačkim i austrij-skim pretenzijama na području Bosne ili zemljama zapadno od Drine. Hrvati su, pomalo sramežljivo, ali sve izraženije, zahtijevali sve veće slobode u odlučivanju i upravljanju, dakle – protivno velikomađarskim interesima i posezanjima koja se povlače još od sred-njovjekovne unije, odnosno gubitka vladara hrvatske krvi. Srpska posezanja sežu još u 19. stoljeće u vrijeme Vuka Karadžića i Ilije Garašanina. Obojica uzdižu srpska prava i težnje do granica obnoviteljsko-propagandnog i gotovo mitskog okvira. Srpske težnje sve su agresivnije, a Bosna, odnosno Rama i Humska zemlja, pa i veliki dijelovi Dalma-cije, tu se zrcale kao ogledno područje nekakve „prinčevine“ ili zemalja koje bi trebale biti pod srbijanskom krunom.

Niti Hrvati nisu bili zadovoljni svojim statusom u Hrvatskoj i BiH gdje su njihovi prvaci smatrali kako se narodu niječu nacionalna i povijesna prava. Posebice je u svojoj reto-rici i političkim nastupima bio žestok i nepokolebljiv Ante Starčević, dok mu je opreč-nost biskup Josip Juraj Strossmayer koji je pobornikom neke još nedovoljno definirane bratske unije ili zajedništva slavenskih naroda. U drugoj polovici 19. stoljeća tako sve više rastu nacionalne težnje za nekim oblikom državnosti na balkanskom poluotoku ili ujedinjenja. Starčević uvodi nove nacionalne poglede na hrvatsku samostalnost i slo-bodu od stranih okova, a kasnije će Antun i Stjepan Radić tu politiku ublažiti i pokušati prilagoditi burnom i opasnom vremenu u kojemu Hrvati traže svoje mjesto u zajednici europskih naroda. Istovremeno, oba kršćanska naroda, i Hrvati i Srbi, tražila su novi nacionalni put poslije okrutne osmanlijske vladavine, a smatrali su da im sada to Au-strougarska ponovno uskraćuje, kako bi očuvala svoj strateški interes na Balkanu i ne zamjerala se muslimanskom korpusu koji ionako nije profitirao od pada osmanlijske imperije nego naprotiv – izgubio je brojna prijašnja prava koja su počivala na prvotnim turskim osvajačkim uspjesima.


Na temeljima romantičarskog Ilirskog preporoda iz 19. stoljeća, te djelomično pansla-vizma, jača jugoslavenski pokret oko kojega se prvotno, oko pitanja jezika, kulture i naslijeđa, okupljaju pripadnici sva tri naroda. Oni su samo naizgled suprotstavljeni. No ako su razlike i naglašene, gube se kada je u pitanju jedinstvo oko nastupa protiv stranaca i strane uprave u ovom slučaju „švapske“ – kako se tada naglašavalo. U Mo-staru, kao multikulturnoj i multikonfesionalnoj gradskoj sredini koja je poprilično brzo napredovala od 1875. godine (izgradnja novih ulica, zgrada, mostova, plinske i elek-tromreže), u to prevratničko vrijeme se čak bratime pojedini Srbi, Muslimani i Hrvati. Okupljaju se već otprije oko kulturno-umjetničkih društava (Hrvoje, Gusle, Gajret), a česti su politički skupovi uz istupe javnih djelatnika otvoreno protiv navodne tiranije austrougarske okupacijske vlasti nad narodima u BiH. Puno bi sada vremena uzelo da počnem nabrajati sve pjesnike i umjetnike koji su stvarali u duhu bratstva južnoslaven-skih naroda, ali vrijedi spomenuti Aleksu Šantića i Ivu Andrića. Jedan sin i izdanak kršne Hercegovine, drugi brdovite i ponosne Bosne.

Mostar je u to vrijeme i jaka vojna baza AU Carstva ili Crno-žute Monarhije. U njemu su smješteni vojni kampovi kao što je Sjeverni lager (logor) te jedno vrijeme i operativna zračna baza s prvim izviđačkim dvokrilcima i balonima za podršku kopnenoj vojsci. Au-stro-Ugarska je bila svjesna nestabilnosti ove regije tako da je jačala svoje garnizone u Sarajevu i okolici, Jajcu, Banjoj Luci, već spomenutom Mostaru. S druge strane, među studentskom populacijom, jača i jedna druga militantna struja koja je, osim političkim, spremna boriti se i oružanim putem. Tu priliku vide i srbijanski vojni krugovi, posebice kod srpskih omladinaca koji su puni ideala i žestine.

…

Uzavrela atmosfera i sve jače političke tenzije rezultirale su krajnjim činom atentata na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i ženu mu Sofiju, dana 28. lipnja 1914. godine, prigodom posjeta glavnom gradu ove nove austrougarske pokrajine. To je bio događaj koji je uskoro pokrenuo nemili slijed događaja u ljeto 1914. godine. Toga ljeto slijede kazne za srbijansku vladu koje idu do granica – prvotno pravnog pa onda i vojnog ultimatuma. Već sljedeće godine Austro-Ugarska je do grla bila u ratu sa Srbijom, koju je odmah optužila da stoji iza orkestriranog atentata na njezinog prvaka koji je došao u prijateljski posjet podrške mladoj i nemirnoj pokrajini na istoku, a oni su ga, eto, „dočekali bombama i pištoljima“. Navodno se austrougarski car Franjo Josip, koji je ne tako davno posjetio Sarajevo i Mostar, nevoljko odlučio na pokretanje vojnog napada, a da je austrijski vojni vrh, u suradnji s njemačkim strukturama, igrao glavnu ulogu u pothvatu „kažnjavanja male buntovničke zemlje“ na europskom jugoistoku, uz ostalo – saveznice velike i opasne Rusije. Srbija se u prvim mjesecima grčevito branila, s obzirom na to da su je iz BiH i Hrvatske napadale opremljenije i nešto nadmoćnije postrojbe austrijske vojske. Vojni i civilni gubici na srpskoj strani su veliki, a niti druga strana ne prolazi bez ozbiljnih gubitaka i poteškoća u osvajanju srbijanskih, kao i teško prohodnih crnogorskih teritorija. Uvelike se koristi artiljerija uz podršku novog strojnič-kog oružja. Beograd je brzo osvojen, što predstavlja šok za Srbiju.

Što se tiče tehničkog pogleda rata, strojnice će biti od presudnog značaja na novo-otvorenom Zapadnom frontu ili teatru bojišta, gdje ih sve više koriste njemačke, en-gleske, francuske, talijanske postrojbe, kako bi zaustavile masivne pješačke prodore


neprijatelja. Osim strojnica, u borbi se počinju koristiti bojni otrovi, razne rasprskavaju-će granate, nagazne mine, tenkovi, bacači plamena. Na nebu se javljaju i prvi borbeni zrakoplovi što otvara vrata neslućenim razmjerima zračnog ratovanja. Jednom riječju, sav mehanizirani užas se od godine 1915./1916. sve više širio europskim bojišnicama. Tako se pojavljuje pojam industrijsko i mehanizirano ubijanje, što je svojevrsni uvod u užase Drugog svjetskog rata.

U Europi, Carska Njemačka ulazi u sukob na dva fronta snoseći ogromne terete u vojnim naporima kako bi na koljena bacila Francusku i Veliku Britaniju, ujedno iz bor-be izbacila Carsku Rusiju, dok se Austro-Ugarska, uz onaj sa Srbijom, involvirala u obračun s Kraljevinom Italijom i još žešće s Rusijom na europskom istoku (Poljska, Ukrajina). Gubici na obje strane broje se u stotinama tisuća vojnika, a patnja ranjenih, osakaćenih i onih s psihičkim traumama, nemjerljiva je. Među stradalnicima su i brojni Hrvati koji sudjeluju u različitim domobranskim postrojbama i pukovnijama. Oni koji su preživjeli, prenosit će priču usmeno ili pisano-stvaralački, poput hrvatskoga književnika Miroslava Krleže, njemačkog slikara Otta Dixa ili pak mladog Alojzija Stepinca koji će kasnije postati katolički svećenik i nadbiskup, žrtva za vjeru i narod hrvatski. Nekako u isto vrijeme u sličnoj poziciji je i Josip Broz, kasniji vođa jugoslavenskih komunista, zagorski i ruski đak. Ratne napore Italije prati i veliča prvotni socijalist i novinar Benito Mussolini, kasnije vođa talijanske krajnje desnice poznatije kao fašisti (prema rimskom snoplju, simbolu tradicije, odlučnosti i jedinstva). Adolf Hitler je vojnik Njemačke carske vojske, nekoliko puta ranjen, ujedno gorljivo uvjeren u pobjedu te opravdan cilj rata u kojemu se našla Germanija. Sve u svemu, ovaj rat iznjedrio je neke nove ideje i vođe koji će se poslije snalaziti u sklopu novoga svjetskog poretka koji su, uostalom, i sami pomogli dizajnirati.

Na drugoj strani, Kraljevina Italija mijenja stranu; na početku je uz Središnje sile da bi se, godine 1915., odlučila pridružiti Antanti kako bi dobila priliku za obračun s Austrijom i stjecanje novih pozicija na Jadranskom području. Žestoke borbe vode se i na gra-ničnim područjima Alpskog masiva i Jadranskog područja, točnije između talijanskih i austrougarskih postrojbi na teškom krševitom terenu s vrlo ograničenim pristupom pješaštvu. Talijani su prvo potisnuti, da bi pred kraj rata preuzeli ofenzivna djelovanja.

Od 1916. godine odnosi se usložnjavaju te ujedno dolazi do zastoja ili pat pozicije na strateškoj mapi. Sve strane se ukopavaju, što rat pretvara u statičan, brutalan i dehu-manizirajući. Ponegdje se linije ne pomiču niti metar mjesecima. Sustav rovova i tran-šeja svakim danom sve se više povećava, brojeći se, u konačnici, tisućama kilometara kroz nekad obradive površine, šume ili vrleti prirode. Osim metaka, granata i šrapnela, vojnicima prijete nametnici i razne bolesti. To je godina velikih bitaka i stradanja vojni-ka, pogotovo na zapadnim bojišnicama. Naime, nijedna strana nije spremna popustiti šaljući u borbu tisuće i tisuće novih vojnika, ukopavajući se dublje i pojačavajući linije svom silom novih komada topništva, bacača i strojnica. Sa stradanjem i nikad većom materijalnom destrukcijom, javljaju se i brojne bolesti, neimaština, glad. Kao da sve to nije dosta, uskoro se javlja i epidemija španjolske gripe koja odnosi još i veći broj ljudskih života. Europa u svojim predjelima ponovno nalikuje na neko srednjovjekovno pustošno podneblje.

Sve su to prateće pojave krvavog europskog sukoba koji je, od 1917. godine, ula-skom SAD-a odnosno njihovih ekspedicijskih snaga prerastao u pravi svjetski rat. SAD


još nisu imale razvijene vojne postrojbe i iskusne zapovjednike po uzoru na europske, ali i to će se uskoro promijeniti. Njemačka i Francuska već su bile iscrpljene, a „novi igrač“ u međunarodnim odnosima ulazi na scenu. Kapitulacijom Njemačke, u mjesecu studenom 1918. godine, završava konačno i Prvi svjetski rat. Nova karta Europe spre-ma se biti skrojena, ali ne više isključivo na temeljima imperijalnih prava i kolonijalističke politike već, znatnim dijelom, na novim demokratskom i socijalističkim temeljima.

Plameni jurišnici, kombinirana tehnika na kartonu (pastel, tuš, ulje), Matej Škarica, 2003.

Na našim područjima dogovorno nastaje nova država pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ili, nešto kasnije, od godine 1929., poznatija kao Kraljevina Jugosla-vija. Na svoju nesreću, Hrvati su se ponovno upustili u jednu opasnu pustolovinu pod krunom ponovno strane dinastije – u ovom slučaju Karađorđevića koji kasnije ne kriju apetite prema uvođenju diktature i slamanju oporbenih snaga. Da stvar bude još čud-


nija i nes(p)retnija, čitava scena bila je konstruirana u vanjskim centrima moći, Parizu i Londonu, a kumovala je i Tomas W. Wilsonova sve aktivnija američka vanjska politika (eng. Foreign Policy). Na kraju je stvorena Prva Jugoslavija, zemlja tri dominirajuća naroda: Srba, Hrvata i Slovenaca, naizgled „mirna višenacionalna kuća“, ali s tisuću problema koji vriju u društveno-političkom kotlu.

Ta državna tvorevina nestat će u travnju 1941. godine pod naletom njemačkih tenko-va i bombardera. U nepuna dva tjedna, njezina vojska se predala agresivnom njemač-kom vojnom stroju i generalima koji su stasali upravo u proteklom Prvom svjetskom ratu, učeći iz prijašnjih strateških propusta.

Općenito gledajući, u jednom kraćem razdoblju dogodilo se tako puno toga što će izmijeniti naličje našeg kontinenta i čije posljedice, na općem međunarodnom planu, osjećamo sve do danas. I kao da se sve ponavlja u vrtlogu teških iskustava, i danas američka politika s njihovim poluarogantnim diplomatskim diktatima, uvelike utječe na stanje stvari i relacije u poslijeratnoj dejtonskoj BiH koja ionako teško pronalazi put do oporavka. Jedino se pomalo tragikomično čini kako se Bosna i Hercegovina, država pod međunarodnim patronatom te na meti američkih, ruskih i turskih interesa, do da-nas nije puno odmaknula od tenzija i neriješenih nacionalnih pitanja, slično kao što je to bilo prije stotinu godina. Sve ostalo je duga, nimalo jednostavna i lagana priča… dok Dunav, Sava, Vrbas i Neretva protječu, kao u turski i austrijski vakat…


Doc. dr. sc. Boris CRNOKIĆSveučilište u Mostaru Fakultet strojarstva, računarstva i elektrotehnike

Robotika i STEM: Budućnost u obrazovanjuSažetak

U radu je prikazan osvrt na važnost primjene robotike u obrazovanju, odnosno u suvre-menoj jedinstvenoj obrazovnoj paradigmi koju integrira STEM područje. Jedan od naji-novativnijih tehnoloških koncepata trenutačno dostupnih jest ideja korištenja robota za podučavanje djece svih uzrasta, studenata, ali i kroz sustave cjeloživotnog učenja. Obra-zovni roboti posjeduju tehnološki napredna računala, uključuju inovativna inženjerska rješenja, a s njima je moguće upravljati, ne samo putem aplikacija, već i pomoću glasa i pokreta. Konstruiranje, sklapanje i programiranja robota idealan je način za podučavanje znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, odnosno STEM područja.

Ključne riječi: Robotika, STEM, obrazovanje

1. UVOD

Robotika općenito privlači sve više pozornosti i predstavlja neizostavan segment mo-dernog ljudskog društva. Antropomorfizam, odnosno, prikazivanje u ljudskom obliku nečega što nije ljudsko, oduvijek je bila opsesija ljudskog uma. U taj okvir jako dobro se smjestila uloga robota, odnosno, kroz robote, čovjek je kreirao sebi odgovarajuću zamjenu u određenim ograničenim segmentima ljudskog djelovanja. O takvom obliku antropomorfizma i o androidnim kreacijama, moguće je pronaći zapise već od 880. god. p.n.e., kada je Homer, u svome čuvenom djelu „Ilijada“, pisao o pokretnim tronoš-cima, a 350. god. p.n.e., Aristotel spominje mehanizme koji će biti korisni čovjeku i čiji se rad treba temeljiti na pokornosti i predosjećanju. Ovakvih i sličnih primjera je jako puno zapisano kroz povijest. Pojam ROBOT je prvi put uporabio češki književnik Karel Čapek 1921. godine (drama „R.U.R.“), pa tako i značenje pojma robot dolazi iz češkog jezika (robota), a znači najamnik, odnosno kmet.


U modernom ljudskom društvu roboti imaju ulogu sličnu onoj kako su to predviđali znanstvenici, filozofi i književnici kroz povijest. Naime, roboti obavljaju sve više zadaća umjesto ljudi, odnosno, roboti su neizostavni dio modernog ljudskog društva i pokretači četvrte industrijske revolucije. Ne postoji više segment ljudskog djelovanja u koji roboti nisu uključeni, pa tako, robote je moguće pronaći u tvorničkim proizvodnim linijama, u medicinskim ustanovama, na najopasnijim mjestima, u morskim dubinama i u zraku, u laboratorijima, na svemirskim postajama i površinama drugih planeta, na bojišnicama, u poljima – kod uzgoja voća i povrća, u domovima kao kućne pomoćnice i pomoćni radnici, ali i u obrazovnim institucijama. Ovo su samo neka od područja primjene robo-tike u modernom ljudskom društvu, pa su tako na Slici 1. prikazani neki tipovi robota, a koji imaju primjenu u nekim od prethodno navedenih područja.

Slika 1. Različite vrste robota prema mjestu i načinu primjene [1]

2. ZNAČAJ ROBOTIKE U RAZVOJU MODERNOG DRUŠTVA

Robotika je interdisciplinarna grana inženjerstva i znanosti koja uključuje strojarstvo, elektrotehniku, računarstvo i dr. Robotika se bavi projektiranjem, izgradnjom, rukova-njem i korištenjem robota, kao i računalnih sustava za njihovo upravljanje, procesiranje i obradu informacija sa senzora i aktuatora [2]. Robotika je grana tehnologije koja se bavi projektiranjem, izradom, upravljanjem i primjenom robota [3]. Robotika je indu-strija koja se odnosi na inženjering, konstruiranje i upravljanje robotima – široko i ra-znovrsno polje koje se odnosi na mnoge komercijalne industrije i potrošačku uporabu. Područje robotike općenito uključuje izučavanje kako svaki fizički izgrađeni tehnološki sustav može obavljati zadatke ili imati ulogu u bilo kojem sučelju ili novoj tehnologiji.


[4] Kroz ovih nekoliko definicija pojma robotika, moguće je djelomično sagledati okvir značaja i mjesta robotike u modernom društvu.

Prema IFR-u (engl. International Federation of Robotics), sve robote je moguće podi-jeliti u dvije velike kategorije: industrijski i servisni roboti. Prema standardu ISO 8373, in-dustrijski robot je automatski kontrolirani, reprogramabilni, višenamjenski manipulator programabilan u tri ili više osa, koji može biti fiksiran na mjestu ili mobilan za uporabu u aplikacijama industrijske automatizacije. [5] Industrijski roboti su bili prva vrsta robo-ta koji su ušli u masovnu primjenu za neku društveno korisnu aplikaciju. Industrijskih robota još ima mnogo više od svih drugih robota koji se proizvode za druge svrhe i namjene. Poslovi koji se ponavljaju, koji zahtijevaju veliku preciznost, radnje koje zahti-jevaju izdržljivost, pouzdanost i brzinu, mogu biti učinkovitije rađene pomoću robota. Industrijski roboti obavljaju poslove u autoindustriji, paletiranje i pakirane robe, odabiru minijaturne elektronske komponente iz kasete ili trake i precizno ih postavljaju na tiska-ne ploče u elektronsku industriju…

Grafikon na Slici 2. prikazuje procijenjenu godišnju isporuku industrijskih robota na kraju godine u razdoblju 2014. – 2016. g.

Slika 2. Procijenjena godišnja isporuka industrijskih robota na kraju godine u razdoblju 2014. – 2016. g. [6]

Prema istome standardu, ISO 8373, servisni robot je robot koji izvodi korisne zadaće za ljude i opremu, isključujući primjenu za industrijsku automatizaciju. Osobni servisni robot (servisni robot za osobnu uporabu) je servisni robot koji se koristi za nekomer-cijalne zadaće; najčešće ga koriste neobučeni operatori. Profesionalni servisni robot (servisni robot za profesionalnu uporabu) je servisni robot koji se koristi za komercijalne zadaće; najčešće ga koriste obučeni operatori. [7]

Servisni roboti imaju sve veći značaj, a uloga koju igra industrijska robotika, sada je replicirana na servisnu robotiku za širok dijapazon novih usluga u gospodarstvu, ali i drugim segmentima ljudskoga društva. Servisni roboti su sada spremni pomoći kirurzi-ma u operacijama, intervenirati u životno kritičnim ili opasnim okruženjima za operacije


traganja i spašavanja, djelovati na područjima kao što su poljoprivreda, šumarstvo, ru-darstvo, čišćenje, gradnja, rušenje, teretni prijevoz, ali i obrazovanje. Važnost primjene robotike u obrazovanju najbolje se ogleda u grafikonu na Slici 3. Raznolikost primjene servisnih robota, ali i rast proizvodnje različitih vrsta servisnih robota, zahtijeva obrazo-van kadar koji će zadovoljiti takve zahtjeve, odnosno imati znanja i kompetencije koje je moguće dobiti kroz uvođenje robotike i STEM područja u obrazovanje.

Slika 3. Broj proizvođača servisnih robota prema područjima primjene i prema regiji podrijetla [8]

Razmatrajući trenutačno stanje u Europi, ali i svijetu, mnoge analize su pokazale da robotizacija ima pozitivan učinak na porast zaposlenosti. Uvođenjem robota zadnje generacije u proizvodnju smanjuju su troškovi proizvodnje, to za sobom povlači auto-matski i smanjenje cijena proizvoda ali i porast potražnje za tim robama niže cijene. U konačnici, povećana potražnja za robom zahtijeva povećanje proizvodnje a to implicira povećan broj radnih mjesta. Također, netko mora proizvoditi i održavati sve te robote. Dokaz ovim tvrdnjama su podaci iz autoindustrije za razdoblje 2010.-2015. gdje su u Njemačkoj operativne zalihe robota u autoindustriji povećane za 3% na godišnjoj razini, a istovremeno je povećana i zaposlenost u istom sektoru za 2,5%., odnosno u SAD-u istom razdoblju u autoindustriji je instalirano 80 000 novih robotskih jedinica a istovremeno je otvoreno 230 000 novih radnih mjesta. Predviđa se da će od 2020. go-dine svako južnokorejsko kućanstvo posjedovati robota za različite namjene. U Japanu uporabu agrikulturnih od 2015. g., a od 2017. godine predviđaju uporabu robota u kućanstvima za obavljanje velikog broja svakodnevnih poslova.

Ako se promatra kroz povijest, svako tehnološki naprednije razdoblje donosilo je sa sobom veću potrošnju, a samim time veću proizvodnju i nova radna mjesta. Tako će biti i s ovom novom industrijskom revolucijom (Industrija 4.0) (Slika 4.). Industrija 4.0 uključuje „potpunu“ uporabu automatizacije i razmjene podataka u proizvodnim okru-ženjima koja obuhvaćaju područja poput kibernetičko-fizičkih sustava, interneta stvari, računarstva u oblacima, itd. S Industrijom 4.0 proizvođači će moći raditi “pametnije” tvornice u kojima mogu lakše prilagoditi proizvode za određene kupce. Robotika ima


značajnu ulogu u konceptu Industrije 4.0, a to pokazuje rast tržišta za pametne stro-jeve, uključujući autonomne robote, ekspertne sustave i digitalne asistente. Koncept Industrije 4.0 zahtijeva i visokoobrazovanu radnu snagu sa znanjima, kompetencijama i vještinama koja će biti na istoj razini s tehnologijama i visokosofisticiranim okruženji-ma budućnosti. U tome kontekstu, robotika i STEM u obrazovanju, trebaju doprinijeti izgradnji veze između obrazovnih institucija s jedne strane, te industrijskih okruženja, tehnološki naprednih sustava i digitalnog svijeta Industrije 4.0, s druge strane.

Slika 4. Industrijske revolucije i koncept Industrije 4.0 [9], [10]

3. ROBOTIKA I STEM U OBRAZOVANJU

Robotika je pokazala da je moćan alat za učenje, ne samo kao tema studiranja, već i za opće aspekte znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematičkog obrazovanja (STEM). STEM (engl. Science, Technology, Engineering and Mathematics) je obrazovni plan i program zasnovan na načelima obrazovanja koje je utemeljeno na četiri elementarne discipline, a to su: znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (Slika 5).

Slika 5. Elementarne discipline STEM područja


STEM područje sigurno predstavlja budućnost, ne samo obrazovanja, već općenito i svih gospodarsko-ekonomskih događanja u budućnosti. Prema istraživanjima organi-zacije Biocom iz SAD-a, ovo je sedam činjenica koje projiciraju važnost STEM obrazo-vanja u SAD-u [11]:

• Broj slobodnih radnih mjesta vezanih uz STEM je puno veći od broja kvalificiranih kandidata;

• Prosječna plaća u STEM poslovima je 70% viša od nacionalnog prosjeka;• Kansas i Missouri će trebati 185 000 dodatnih ljudi sa STEM obrazovanjem do

2018. godine;• Odjel za trgovinu daje podatke da je rast STEM poslova od 2008. do 2018. duplo

veći u odnosu na druge;• 8 od 10 najtraženijih uposlenika u uredu za zapošljavanje u SAD-u predstavljaju

STEM poslovi;• Ured za statistiku SAD-a: idućih 20 godina 80% poslova će zahtijevati tehničke

sposobnosti;• STEM uposlenici su nadležni za izgradnju društva i njegov napredak.

Kroz konvencionalno obrazovanje, ove četiri discipline se izučavaju zasebno, odno-sno, svaka od njih izučava se kroz zasebne predmete. U sklopu obrazovanih programa koji uključuju STEM, ove četiri discipline se integriraju u jedinstvenu obrazovnu paradi-gmu utemeljenu na praktičnom radu i realnoj interakciji. Središnji aspekt STEM obra-zovanja jest rješavanje problema, a roboti služe kao izvrsna sredstva za podučavanje vještina rješavanja problema u skupnim postavkama.

Na temelju rastućeg uspjeha programa obrazovanja koji uključuju robotiku diljem svi-jeta, sve više se radi na razvoju hardvera i softvera robota koji će biti isključivo u službi obrazovanja, počevši od najmlađih uzrasta i osnovne škole, pa sve do obrazovanja odraslih. Robotika postaje važan alat za podučavanje informatike, računarstva, strojar-stva, elektrotehnike i drugih inženjerskih disciplina na fakultetima. U nekim specifičnim domenama, roboti su pokazali da su bolji za poučavanje nego ljudi.

Dok se neki automatizirani sustavi koriste redovito za poduku u obrazovnim instituci-jama, drugi se koriste za podučavanje određenih društvenih vještina. Roboti se mogu koristiti za podučavanje društvenih vještina kao što su imitacija, samoinicijativnost po-našanja, a istražuju se kao potencijalno moćni alati za specijalno obrazovanje. Također, robotika i STEM dijele neke zajedničke karakteristike, te posjeduju mogućnosti kod učenika/studenata pobuditi i aktivirati emocionalni angažman i interakciju s fizičkim uređajima, oplemeniti načine stjecanja znanja uz učenje kroz rad i multidisciplinarno učenje, te pobuditi kreativno razmišljanje kroz konstruktivistički pristup. Obrazovanje koje uključuje robotiku i STEM pruža učenicima/studentima jedan interaktivni okvir za:

• upoznavanje s osnovama inženjerstva,• temeljno razumijevanje znanosti,• saznanja i učenje o nečemu iz realnog/stvarnog svijeta,• izučavanje mehaničkih sustava i materijala,• izučavanje elektronike i električkih sustava,• primjenu različitih koncepta programiranja,


• logičku primjenu matematike,• poticanje na razmišljanje i radoznalost radi istraživanja,• povezivanje problema visoke i niske razine,• izučavanje nesigurnosti i promjenjivosti u svijetu,• međusobna natjecanja radi uzbudljive evaluacije, te procjene učinka i njihovih

izvedbi,• razvoj „mekih vještina“ (engl. Soft Skills): timski rad, liderstvo i rješavanje problema.

Brojna su područja tehnike, ali i društva budućnosti, a koja su uključena u obrazova-nje temeljeno na primjeni robotike. Ovo su samo neka od njih: senzori i aktuatori, pre-poznavanje glasa, obrada slike, nove tehnologije, internet stvari, smart uređaji, digitalni svijet, Industrija 4.0, itd.

Roboti imaju intelektualnu i emocionalnu privlačnost koja nadilazi bilo koju drugu vrstu inženjerskog proizvoda. Roboti potiču interes za znanošću i povećavaju samopo-štovanje, te podučavaju osnovne životne vještine kao što su: rješavanje problema, od-lučivanje, postavljanje ciljeva i logičko razmišljanje. Roboti predstavljaju praktičnu pri-mjenu fizike, računarstva, inženjerstva i matematike, a mogu se koristiti za razmišljanje o konceptima humanističkih znanosti. Robotika u razredu nudi učiteljima mogućnost da sjedinjavaju mnoga druga područja znanosti i tehnike, a također se može koristiti i za podučavanje humanističkih znanosti (poput etike, filozofije itd.). Ona također omo-gućava studentima ostvariti svoj puni potencijal, krećući se od ideje do stvarnosti kroz praktične procese u kojima koriste svoje vještine, uključujući kooperativno rješavanje problema i kritičko razmišljanje. Robotika je disciplina vrijedna izučavanja jer roboti više nisu ograničeni na tvornicu ili opasnu okolinu; roboti su dio svakodnevnog života.

Obrazovna robotika, prije svega, fokusirana je na kreiranje robota koji će korisnicima pomoći u razvijanju što više praktičkih i didaktičkih kognitivnih i motoričkih vještina. Ovaj pristup je namijenjen i poticanju interesa za istraživanje i znanost kroz set različi-tih aktivnosti koje podupiru jačanje specifičnih područja znanja i vještina koje se kod studenata razvijaju kroz dizajn, kreiranje, montažu i rad robota. Robotski sustavi su primjenjivi i prilagodljivi za srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje, u jednostavnim, ali i složenijim znanstveno-istraživačkim projektima, te kroz treninge i obuke u programima cjeloživotnog učenja i obrazovanja. [12]

Uz već navedene pozitivne utjecaje robotike na različite segmente obrazovanja, je-dan od zanimljivih aspekata trenda rasta primjene robotike, kao osnove STEM obrazo-vanja, jest pristupačnost obrazovnih setova robotike, ali i cijene koje su učinile ovakva obrazovna pomagala dostupna apsolutno svima. Jednostavnost primjene robotskih obrazovnih setova omogućila je njihovu primjenu na svim razinama obrazovnog ciklusa – od predškolskog obrazovanja, pa sve do obrazovanja odraslih. U svijetu obrazovne robotike veliki je broj proizvođača koji obrazovnim institucijama nude veliki dijapazon različitih obrazovnih setova robotike po cijenama od 10-ak pa sve do nekoliko tisuća američkih dolara. Ovakve setove je vrlo jednostavno naručiti i preko interneta na stran-cima specijaliziranim za prodaju setova obrazovne robotike (robotshop.com) (Slika 6.), a i na stranicama široke potrošnje (e-bay.com, amazon.com, …).

Možda i najpoznatiji obrazovni roboti su oni eminentnog svjetskog proizvođača igrača-ka Lego, a prije svega tu je njihov najpoznatiji set robotike Lego Mindstorms, koji se koristi


diljem svijeta na različitim razinama obrazovnog ciklusa. Međutim, tu su još neki od često korištenih robotskih obrazovnih setova: mobilni robot Robotino, obrazovni mobilni robot Ozobot, Lynxmotion obrazovni roboti, OWI robotske ruke, obrazovni set robotike Wonder Workshop Dash and Dot Robot Pack, robot Meccanoid G15 KS Personal Robot, modular-ni set obrazovne robotike Cubelets SIX Kit, humanoidni robot Alpha 1S Humanoid Robot, obrazovni set robotike Quirkbot Robotic Creatures Kit, i mnogi drugi.

Slika 6. Različiti setovi obrazovne robotike na web stranici robotshop.com

Kompleti obrazovne robotike su vrlo jednostavni za uporabu i prilagođeni su svim starosnim kategorijama uključenim u obrazovanje. Hardverske komponente i softverski paketi su osmišljeni na način da je njima jednostavno rukovati, te da nije potrebna dugo-trajna i intenzivna izobrazba korisnika. Hardverska rješenja najčešće dolaze u dva oblika: kao već montiran/sastavljen komplet robotike kod kojeg nije moguće integrirati dodatne hardverske komponente ili kao modularni set robotike (tzv. Plug and Play hardver), pomo-ću kojega korisnici mogu kreirati različite verzije robota integrirajući različite hardverske komponente kao što su aktuatori, senzori, elektronika ili druge mehaničke komponente (Slika 7. a). Uz mogućnost primjene nekih od standardnih programskih paketa i okruže-nje, kao što su .Net, C++, C, C#, JAVA, MATLAB/Simulink ili LabView, kompleti obrazov-ne robotike većinom su orijentirani na primjeni tzv. Drag and Drop programskih okruženje i alata, a koji su najčešće kreirali sami proizvođači robotskih obrazovnih setova. U raču-nalnim grafičkim korisničkim sučeljima Drag and Drop je kretnja pokazivačkog uređaja u kojem korisnik odabire virtualni objekt – grabbing i povlačenjem ga premješta na drugu lokaciju ili na drugi virtualni objekt. Općenito, ovakav način programiranja robota može se upotrijebiti za pozivanje različitih vrsta radnji ili stvaranje različitih vrsta povezivanja izme-đu dva apstraktna objekta. Jedan od najčešće primjenjivanih Drag and Drop programskih okruženja je Scratch, kojim je moguće programirati interaktivne priče, igre i animacije. (Slika 7. b) Scratch pomaže prvo mladim ljudima da se uvedu u STEM područja u obra-zovanju, te naučiti kreativno i razmišljati i surađivati.


Slika 7. a) Modularni set obrazovne robotike LEGO MINDSTORMS EV3; b) Drag and Drop progra-miranje robota u programskom okruženju Scratch [13], [14]

4. ROBOTIKA U OBRAZOVANJU I STEM NA SVEUČILIŠTU U MOSTARU

Kao što se može vidjeti iz primjera kroz prethodna poglavlja, robotika i STEM će u bu-dućnosti predstavljati vrlo važne segmente u kreiranju programa izobrazbe za područja tehničke struke. U tome pogledu, a prateći nadolazeće trendove, Sveučilište u Mostaru posjeduje određene kapacitete za primjenu robotike i STEM područja u nastavnom procesu. Kao predvodnici toga trenda tu su Fakultet strojarstva, računarstva i elektro-tehnike (FSRE) te Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ). FSRE posjeduje nekoliko setova iz robotike a koji se primjenjuju u nastavnom proce-su, to su: mobilni mehatronički robotski sustav Robotino (proizvođač FESTO), Arduino obrazovni set te mobilni leteći robot (Dron).

Njemačka tvrtka Festo Didactic proizvela je nekoliko serija mehatroničkog mobilnog robotskog sustava Robotino (Slika 8. a) koji se koristi za obrazovanje, obuku, ali i u znanstveno-istraživačke svrhe. Robotino posjeduje raznolike vrste senzora, aktuatora i programskih sučelja koja su na najvišoj razini u svijetu mobilne robotske tehnike. Mo-bilni robotski sustav Robotino, primjenjiv je i prilagodljiv za srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje, u jednostavnim, ali i složenijim znanstveno-istraživačkim projektima te kroz treninge i obuke u programima cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Ovaj fascinan-tni i motivirajući sustav koristi se diljem svijeta u obrazovnim i istraživačkim institucija-ma. Širok je spektar mogućnosti kreiranja programa učenja ili istraživačkih projekata uz pomoć Robotina. Na predmetima diplomskog studija strojarstva, Mehatronički sustavi i Robotika, studenti imaju prigodu raditi s mobilnim robotom Robotino, odnosno kroz rad s robotom studenti mogu:

• učiti kako upravljati mehatroničkim sustavima s električnim pogonom,• upoznati se s osnovama, upravljanjem, konstrukcijom, mjernim veličinama i para-

metrizacijom upravljanja DC motora,• upoznati se s osnovama tehnologije električnih pogona,• razumjeti svesmjerni sustav pogona te načine upravljanja njime,


• znati pustiti u pogon mobilni robotski sustav kroz primjer Robotina,• znati realizirati senzorima navođeno upravljanje kretanjem mobilnog robota,• integrirati metode obrade slike u sustav upravljanja kretanjem mobilnog robota,• razviti senzorom navođeno autonomno kretanje mobilnog robota primjenom me-

toda razaznavanja objekata po boji,• montirati i integrirati dodatne senzore,• montirati i integrirati dodatne aktuatore i uređaje za rukovanje,• kreirati autonomnu navigaciju mobilnog robota.

Primjenom sustava kao što je Robotino, studenti mogu izučavati integriranje električ-kih komponenti u mehanički model radi testiranja funkcionalnosti modela. Odnosno, kroz analizu simuliranja i praćenje parametara sustava, moguće je pratiti je li fizički sustav optimalno sjedinjen s ulazno/izlaznim upravljanjem, fleksibilnošću i mjernim pa-rametrima. Prije primjene kreiranih algoritama, sve kretnje i ostale zadaće koje obavlja Robotino, moguće je simulirati u programskom sučelju Robotino SIM (Slika 8. c). Upo-rabom dijagnostičkog programa EA09 View, moguće je pratiti ponašanja sva tri motora, odnosno mjeriti parametre kao što su: brzina, jakost struje ili trenutačna pozicija, te mi-jenjati vrijednosti PID regulatora. Ovaj program je moguće vezati izravno na upravljačku jedinicu Robotina ili preko Robotino View (Drag and Drop programsko okruženje, Slika 8. b) i MATLAB sučelja.

Slika 8. a) Mobilni robot Robotino; b) Programsko okruženje Robotino View; c) Simulacijsko okruženje Robotino SIM

Na FPMOZ-u, u okviru nastave iz predmeta Programiranje robotskih sustava i Roboti-

ka u obrazovanju, studenti imaju prigodu upoznati se s robotikom općenitom, ali i s pri-mjenom različitih robotskih sustava, kao i s nastavom temeljenom na sinergiji područja koja obuhvaća STEM. Kroz predmet Programiranje robotskih sustava, studenti mogu:

• Diskutirati o robotici općenito, uključujući povijest i osnovne značajke robota.• Opisati konstrukciju i osnovne dijelove robotskih sustava, uključujući aktuatore,

senzore i upravljačku strukturu.• Razumjeti načine kretanja mobilnih robota, detektiranja i izbjegavanja prepreka.• Kreirati aplikacije mobilnih robota, od jednostavnih kretnji, detektiranja i izbjega-

vanja prepreka, do složenih interakcija s okolinom, u programskim alatima Robo-tinoView i Matlab/Simulink.

• Modelirati i simulirati aplikacije mobilnih robota u simulacijskom alatu RobotinoSIM.


• Koristiti alat RobotStudio za offline programiranje i simuliranje rada industrijskih robota.

• Povezati teorijske osnove programiranja i praktičnu primjenu za aplikacije na ro-botskim sustavima.

Kroz predmet Robotika u obrazovanju studenti mogu:• Upoznati se s načelima interakcije čovjeka i robota.• Sastaviti obrazovni robotski sklop.• Napraviti program pomoću grafičkog programskog alata.• Konstruirati jednostavni robotski sklop.• Kreirati vježbe i aplikacije s robotima, prikladne za obrazovno okruženje. • Programirati jednostavne i složene funkcije mobilnog robota Robotino.• Sastaviti i programirati Lego Mindstorms NXT obrazovni robotski komplet.

U sklopu kolegija Robotika u obrazovanju, koji se sluša na drugoj godini diplom-skog studija Informatike na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru (FPMOZ) te u suradnji sa SPARK poslovnim parkom iz Mostara, studenti pohađaju praktičnu radionicu iz robotike pod nazivom „Robotika je zabavna“. Radionica ima više ciljeva i praktičnih ishoda korisnih za studente, ali i FPMOZ, SPARK i osnovne škole.

Prvi cilj radionice je praktični rad s obrazovnim setovima iz robotike (mBot mobilni ro-boti) i stjecanje primijenjenih praktičnih znanja iz programiranja kroz robotiku (Scratch programski alat/okruženje).

Drugi cilj ove radionice je prezentiranje stečenih znanja kroz izradu praktičnih radova i obučavanje nastavnika, odnosno, prenošenje stečenih znanja nastavnicima osnovnih škola. Radionica se održava u SPARK-u. Sva računalna oprema, roboti i ostala poma-gala, za ovu je radionicu ustupio SPARK studentima. (Slika 10.)

Radionica se sastoji od sljedećih nastavnih jedinica:• Uvod u Scratch i mBot robote• Upravljanje LED diodama na mBot-u• Korištenje tipke na mBot-u• Upravljanje zvučnikom na mBot-u• Upravljanje motorima na mBot-u• Korištenje senzora za svjetlo na mBot-u• Korištenje senzora za udaljenost na mBot-u• Korištenje daljinskog upravljača• Korištenje senzora praćenje linije na mBot-u• Infracrvena komunikacija na mBot-u• Korištenje LED matrice


Slika 9. Radionica „Robotika je zabavna“, FPMOZ u suradnji sa SPARK“ poslovnim parkom

Predmet Robotika u obrazovanju u istom semestru slušaju i studenti na dislociranom studiju Informatike u Orašju, te oni također sudjeluju u ovoj radionici i to putem su-stava nastave na daljinu. U ovoj radionici sudjeluje oko 50 studenata, od toga oko 30 studenata radionici su nazočni u Mostaru, dok preostali studenti radionicu prate preko spomenutog sustava nastave na daljinu.

5. ZAKLJUČAK

U današnjem tehnološki dinamičkom svijetu, gdje je tehnološki napredak vidljiv na dnevnoj razini, jako je važno osigurati odgovarajuće obrazovne programe koji će pratiti sve izazove tehnološki sofisticiranog društva budućnosti. Konvencionalni kurikulumi s vremenom se mijenjaju, međutim, robotika je područje koje je konzistentno kroz raz-doblje razvoja i primjene, bez velike promjene u temeljnim postavkama, bez obzira na tehnološki napredak. Robotika i STEM discipline pomažu studentima da pronađu praktičnu primjenu znanosti, inženjerstva i matematike kroz zabavu. Ovakav pristup drži studente angažirane sve do trenutka dok ne pronađu rješenje problema te pojačava njihovu logičku percepciju i poboljšava analitičke i logičke sposobnosti.

Robotika se pokazala kao idealan okvir za podučavanje disciplina iz STEM područja, a STEM vještine su identificirane kao esencijalne za razvoj kreativnih mislilaca i inže-njera koji će imati vještine potrebne za poslove budućnosti. Robotika u učionici se po-kazala kao jako dobra praksa kroz pozitivne rezultate primjene s učenicima kao što je poticanje studenata više se usmjeriti na poslove i karijere iz STEM područja, te razviti potrebne vještine 21. stoljeća koje će im omogućiti uspjeh u budućnosti. Robotika po-staje sve popularnija u obrazovnoj zajednici jer svijet danas ulazi u četvrtu industrijsku revoluciju. Nova generacija studenata je jako povezana s tehnologijom. Stoga je posta-


lo neophodno daljnje uključivanje u ovo polje stvaranjem novih platformi kroz koje se mogu približiti novim tehnologijama kao što je robotika.

Svakodnevno se razvijaju novi alati za daljnje uključivanje učenika u STEM obrazova-nje, a STEM robotika je jedan od njih. Sve više škola, a ne samo sveučilišta, prepoznale su važnost o ovome konceptu te dolaze s novim idejama kako bi učenike angažirali kroz aktivnosti vezane uz robotiku i STEM.

Zbog važnosti primjene ovakvih koncepta u obrazovanju, vlade država diljem svijeta sve se više angažiraju kako bi potaknule nastavnike ubrzati implementiranje STEM ob-razovanja. Kroz različite programe oni žele uključiti robotiku u obrazovanje, jer u nekim državama je uočeno da se broj studenata u znanstvenom obrazovanju smanjuje. Na-dalje, u vrlo bliskoj budućnosti roboti će zamijeniti ljude u gotovo 70% aktivnosti koje danas obavljaju, odnosno mnoge poslove koje danas rade ljudi, obavljat će roboti, a veliki broj poslova koje danas poznajemo više neće postojati. Za ove izazove potreb-no je pronaći odgovarajuća rješenja i odgovore, odnosno nove, zanimljive i uzbudljive načine – kako podučavati učenike i studente one predmete koji će im pružiti potrebna umijeća i vještine za uspjeh u bliskoj budućnosti. Istina je da će zamijeniti većinu nas u određenim poslovima u budućnosti.

Međutim, postoji i pozitivna strana te priče, a to je da netko mora programirati te robote, strojeve, internet stvari i umjetnu inteligenciju. Učenje kako kodirati i kako pro-gramirati robote, današnjim studentima može omogućiti da budu predvodnici nove ere promjena.

Tijekom posljednjeg desetljeća i mnoge tvrtke eksperimentiraju s inovativnim nači-nima uključivanja djelatnika u smislene programe STEM učenja kroz različite oblike cjeloživotnog obrazovanja. Angažiranje studenata u STEM obrazovanju neophodno je za popunjavanje velikog broja novih radnih mjesta u budućnosti. Uz zalaganje akadem-ske zajednice, gospodarstva i državnih institucija, moguće je osmisliti i implementirati sveobuhvatno i učinkovito obrazovanje koje uključuje robotiku i STEM kao esencijalne discipline.

LITERATURA

1 Hugh Fox III, “Robot Classification by Application,” Techology Lessons. [Online]. Available: https://foxhugh.com/technology-lessons/robot-classification-exercise/. [Accessed: 03-Apr-2018].

2 Wikipedia, “Robotics,” Robotics. [Online]. Available: https://en.wikipedia.org/wiki/Robotics. [Accessed: 02-Mar-2018].

3 Oxford Dictionaries, “Robotics,” Robotics. [Online]. Available: https://en.oxforddictionaries.com/definition/robotics. [Accessed: 05-Mar-2018].

4 Techopedia, “Definition – What does Robotics mean?,” Robotics. [Online]. Ava-ilable: https://www.techopedia.com/definition/32836/robotics. [Accessed: 02-Mar-2018].

5 International Federation of Robotics, “Definition (ISO 8373:2012) and delimitation,” Industrial robots - definition and classification. [Online]. Available: https://ifr.org/img/office/Industrial_Robots_2016_Chapter_1_2.pdf. [Accessed: 20-Apr-2018].


6 International Federation of Robotics, “Executive Summary World Robotics 2017 In-dustrial Robots,” Frankfurt am Main, 2018.

7 International Federation of Robotics, “Definition ‘Service Robotics,’” Classification of service robots by application areas. [Online]. Available: https://ifr.org/img/office/Service_Robots_2016_Chapter_1_2.pdf. [Accessed: 20-Apr-2018].

8 International Federation of Robotics, “Executive Summary World Robotics 2017 Service Robots,” Frankfurt am Main, 2018.

9 G. Cline, “Industry 4.0 and Industrial IoT in Manufacturing: A Sneak Peek,” OpsPro Essentials, 2017. [Online]. Available: http://www.aberdeenessentials.com/opspro-essentials/industry-4-0-industrial-iot-manufacturing-sneak-peek/. [Accessed: 02-Apr-2018].

10 J. Jones, “Industry 4.0 & Beyond: The Prospects of Your Job Being Automated (Part 2),” 2016. [Online]. Available: https://sentifi.com/blog/industry-4-0-beyond-the-prospects-of-your-job-being-automated-part-2/. [Accessed: 02-Apr-2018].

11 visual.ly, “7 Interesting Facts About STEM Education,” Education, 2016. [Online]. Available: https://visual.ly/community/infographic/education/7-interesting-facts-about-stem-education. [Accessed: 04-Apr-2018].

12 B. Crnokić and S. Rezić, “Robots as an Important Factor in Development of Science and New Technologies,” in 1th Internacionalna konferencija „NOVE TEHNOLOGIJE“ razvoj i primjena „NT-2014“, 2014, vol. 1, no. 1, pp. 123–133.

13 LEGO, “LEGO MINDSTORMS Education EV3 Core Set.” [Online]. Available: https://education.lego.com/en-us/products/lego-mindstorms-education-ev3-core-set-/5003400. [Accessed: 25-Apr-2018].

14 S. Turner, “Scratch Robot Arm,” Robots and Physical Computing. [Online]. Avai-lable: http://robotsandphysicalcomputing.blogspot.ba/2015/07/scratch-robot-arm.html. [Accessed: 25-Apr-2018].


mozaik

Antonela MARKOVIĆ

Auguste Rodin - biografija

1. Auguste Rodin

1840. François-Auguste-Rene Rodin rođen je u Parizu 12. studenog kao drugo dijete Jeana-Baptistea Rodina i Marie Cheffer. Skromna obitelj pripada konzervativ-no-katoličkom nižem sloju.

1847. – 1853.Rodin pohađa katoličku školu Frères de la Doctrine Chrètienne, ali je već 1851. zbog loših ocjena premješten u internat u Beau-vis koji je vodio njegov ujak. Zbog kratko-vidnosti, teško je pratio nastavu.

1854. – 1859. Rodin je učenik škole Ècole Impèriale Spèciale de Dessin et de Mathèmatiques koja je, suprotno od Grande Ècole, nazva-na Petite Ècole. Godine 1856. osvaja prvu nagradu za crtanje. Godine 1857. napušta Petite Ècole des Beaux-Arts i prijavljuje se na Ècole des Beaux-Arts, gdje je položio crtanje, ali ne i kiparstvo. Prijemni nije po-ložio ni 1858., niti 1859. Od 1858. modeli-ra dekorativnu plastiku za različite zanats-ke ateliere kako bi zaradio za život.

1860. Nastaje njegova prva skulptura – bista nje-gova oca Jean-Baptistea Rodina.

1862. – 1863.Nakon smrti njegove sestre Marie pada u depresiju i stupa u red Pères du Très-Saint-Sacrament. Za vrijeme boravka u samostanu završava portret osnivača reda Pierre-Juliena Eymarda i time ohrab-ren, odlučuje slijediti svoj pravi poziv – ki-parstvo.

1864. Rodin uređuje svoj prvi atelier u neka-dašnjoj konjušnici u ulici Rue de la Rei-ne Blanche u Faubourg Saint-Marcelu.


Postaje suradnik u kiparskoj radionici Al-bert-Ernesta Carrier-Belleusea za kojeg radi do 1872. Upoznaje Rose Beuret koja mu je model, pomoć u atelieru i životna suputnica.

1865. Zbog nedovršenosti, odbijena je njegova maska Čovjek sa slomljenim nosom u Sa-lonu francuskih umjetnika.

2. Auguste Rodin,Čovjek sa slomljenim nosom, Bronca, Musée Rodin, Paris

1866. Rođen je Rodinov sin jedinac – Augus-te-Eugène Beuret.

1870. – 1871.Nacionalna garda ga je pozvala sudje-lovati kao dočasnik u njemačko-francus-kom ratu, ali je zbog kratkovidnosti kasnije otpušten. Budući da u Parizu nije mogao naći posao, nastavlja suradnju u Bruxelle-

su kod Carrier-Belleusea, gdje ostaje do 1877. Radi na dekoraciji građevina i spo-menika. Prvi put sudjeluje na izložbi.

1873. U siječnju sudjeluje na internacionalnoj izložbi u Londonu i poslovno surađuje s belgijskim kiparom Antoine_Joseph van Rasboroughom. Obojica rade na dekora-cijama za spomenike. Izložbi u Beču Ro-din dodaje i neke terakote.

1875.Salon je prihvatio mramorno djelo Čovjek sa slomljenim nosom, nakon što ga je Ro-din preoblikovao u bistu.

1876. Rodin odlazi na studijsko putovanje u Ita-liju. Posjećuje Rim i Firencu gdje je vidio djela svoga velikog uzora – Michelangela.

1877. Skulpturu Pobijeđeni postavlja u Cerc-le Artistique et Littéraire u Bruxellesu, a zatim pod nazivom Brončano doba i u sa-lonu u Parizu. Skulpura, nastala po uzoru na Michelangelov rad, a pokazuje ekstre-man realizam, izazvala je prigovore da je nastala po odljevu na živome modelu. Bez uspjeha Rodin je pokušao odbaciti optuž-be i dokazati izjavama svjedoka i fotogra-fijama da se radi o modelu, belgijskog vo-jnika Auguste Neyta.

1879. Rodin stvara dekoracije za vaze za manu-fakturu porculana u Sèvresu.

1880. Francuska vlada naručuje brončani od-ljev Brončanog doba i dodjeljuje Rodinu zadatak uraditi dekorativni portal za Mu-sée des Arts Décoratifs. Tada je umjetniku stavljen na raspolaganje atelier u Ruede


l`Université koji je zadržao sve do smrti. Za model plitkog reljefa za prikaze Dante-ove Božanstvene komedije, obećano mu je 8000 franaka, što je značilo Rodinov proboj. Iste godine izlaže u Salonu gip-sani model Ivana Krstitelja. Umjetnik je od početka osmislio skulpturu nadnaravne veličine kako bi se dokazao svojim kipar-skim umijećem nakon što je neopravdano ponižen pri pokazivanju Brončanog doba.

1881. Rodinov Adam izložen je u Salonu pod na-zivom Stvaranje ljudi, kao i brončana skul-ptura Ivana Krstitelja, koju je kasnije kupila država. U ljeto iste godine, u Londonu ga prijatelj Alphonse Legros podučava ba-kropisu.

1882. Rodin upoznaje 17-godišnju Camille Cla-udel koja mu postaje suradnica i koja mu je više od desetljeća bila ljubavnica. Rodin izlaže Ivana Krstitelja i Brončano doba na izložbi u Beču.

1883. Upoznaje se s Victorom Hugom i modelira njegovu bistu.

1884. Izlaže brončanu skulpturu Victora Hugoa i nailazi na pozitivne reakcije, a zatim stvara bistu Henri Rochefort.

3. Auguste Rodin, Henri Rochefort, Mramor, Musée Rodin, Paris

1885. Dobiva nalog Gradske uprave grada Ca-laisa uraditi spomenik u znak sjećanja na šest građana grada Calaisa. Oni su 1347., za vrijeme Stogodišnjeg rata izgubili život, kako bi oslobodili grad od opsade engles-kog kralja Edwarda III. Pri izradi spomeni-ka Rodin se nije držao koncepta gradske uprave da prikaže samo Eustachea de Saint-Pierrea, već stvara cijelu skupinu od šest građana.

1886. Skupina samostalnih figura koje su nasta-le u sklopu Vrata pakla, izložene su u gale-riji Georges Petit i to: Eva, Čovjek koji čuči i Ja sam lijep.

1887.Rodinu je dodijeljen križ Legije časti. Za Paula Gallimarda ilustrira izdanje knjige Charlesa Baudelairesa Cvjetovi zla.


1888.Za parišku Svjetsku izložbu, Francuska naručuje mramornu verziju Poljupca. Mi-slilac je prvi put izložen u Kopenhagenu, u malom formatu.

1889. Rodin organizira zajedničku izložbu s Cla-ude Monetom i pokazuje gipsani odljev Građani Calaisa, kao i mnoge fragmente Vrata pakla.16. rujna Rodin dobiva narudžbu od drža-ve da napravi spomenik Victoru Hugou, a koji je trebao biti postavljen u Pantheonu. U to vrijeme Rodin je osnivač Société Na-tionale des Beaux-Arts, institucije koja je djelovala suprotno od tradicionalnih in-stitucija kao što su Société des Artisted Français i državnog Salona.

1890. Završava Vrata pakla na kojima ne radi nikakve promjene, iako je mislio da nisu završena.

1891.Rodin dostavlja svoj drugi model za Spo-menik Victora Hugoa koji pisca prikazuje stojeći, i u bogatom alegorijskom progra-mu. Model je opet naišao na kritike, iako je prikaz bio najbliži službenom, akadem-skom i umjetničkom ukusu. Société des Gens de Lettres povjerava Rodinu rad na spomeniku njihova osniva-ča – pisca Honoréa de Balzaca. Predsjed-nik društva, a koji je i veliki ljubitelj Rodi-nove umjetnosti, potrudio se da baš Rodin dobije ovaj posao. Rodin se marljivo bacio na posao i proučavao postojeće portrete pjesnika, a zatim i odlazi u njegovu domo-vinu kako bi proučavao izraze lica ljudi iz njegove regije i kako bi našao model koji mu je po fizionomiji najsličniji.

4. Auguste Rodin, Mozart, Mramor, Musée Rodin, Paris

1892. Rodin je proglašen časnikom Legije časti.

1893.Rodin postaje predsjednik Sociètè Natio-nale des Beaux-Arts i predsjeda Odjelom za kiparstvo.

5. Gaudenzio Marconi, Brončano doba, Gips, 1877., Musée Rodin, Paris


6. Gaudenzio Marconi, Auguste Neyt, 1877., Otisak na aluminijskom papiru, Musée Rodin, Paris

7. Auguste Rodin, Ivan Krstitelj, Bronca, 1878., Musée Rodin, Paris

1895.Građani Calaisa postavljeni su 3. lipnja ispred vijećnice u Calaisu. Nasuprot Ro-dinovoj zamisli spomenik je postavljen na postolje, a okružen žicom. U prosincu Rodin kupuje vilu u Meudonu i useljava u nju zajedno s Rose Beuret. Otada je ta kuća bila njegovo stalno prebi-valište i tu je počeo sakupljati zbirku sred-njovjekovnih skulptura, suvremenih slika, kao i antičkih i drugih predmeta.

1896.U muzeju Rath u Ženevi održana je veli-ka izložba Auguste Rodin – Puvis de Cha-vannes – Eugene Carrière kada je prvi put na fotografijama prikazan velik broj Rodi-novih djela. Otada su fotografije sastavni dio svake Rodinove izložbe.Rodin počinje suradnju s amaterskim foto-grafom Eugèneom Druetom koji do 1900. radi za njega i dostavlja mu otiske za novi-ne i publikacije.

1897. Izdavač Goupil objavljuje faksimilno izda-nje od 142 Rodinova crteža za Danteov Pakao.

8. Ètiene Clementel, Vrata Pakla u paviljonu de l`Alma, 1900., Otisak na suhoj ploči, Musée Rodin, Paris


9. Eugène Druet, Rodinov spomenik za Victora Hugoa, 1897., Otisak na suhoj ploči, Musée Rodin, Paris

1898. Rodin sudjeluje na prvi izložbi Bečke se-cesije i pokazuje Spomenik za Victora Hugoa. U Salonu Nacionalnog društva likovnih umjetnosti (Salon de la Sociètè Nationale des Beaux-Arts) pokazuje Po-ljubac i veliku gipsanu verziju Balzaca. Zadnje djelo izazvalo je skandal nakon što ga je Društvo književnika (Sociètè des Gens de Lettres) odbilo.

10. Eugène Druet, Jean d`Aire (1887.), Otisak na suhoj ploči, Musée Rodin, Paris

1889. Rodin dobiva ugovor da radi spomenik za Puvisa de Chavannesa, koji, zbog moder-nosti, nikad nije realiziran. Rodin tada sudjeluje na IV. izložbi secesi-onista u Beču, kada prikazuje veću verzi-ju Henria Rocheforta. Ovu bistu kupili su secesionisti i darovali je državi Austriji za tada planiranu Modernu galeriju (sada Belvedere).

1900. Rodin sudjeluje na VII. izložbi secesioni-sta kada prikazuje portretnu bistu Alexan-drea Falguièrea. Sredinom veljače osniva se Rodinov institut, Rodinova škola za ki-parstvo i grafiku, a koji su zatvoreni već sredinom travnja zbog financijskih proble-ma. Rodin organizira gradnju paviljona na Place de L‘Alma kako bi tu, paralelno sa Svjetskom izložbom, prikazao i svojih 150 djela. Kontakti s kojima se tada povezao, doveli su do prodaje njegovih djela, ali i narudžbi za portrete.

11. E. Bauche, Rodin paviljon, Place de L’Alma, 1900.

1901.Rodinov paviljon je rastavljen, u vrtu u Meudonu rekonstruiran i prenamijenjen u atelijer. Rodin sudjeluje na IX. izložbi bečke sece-sije i tada prikazuje gipsane modele Eva,


Građani Calaisa, Brončano doba i monu-mentalnu glavu Balzaca.

1902.Rodin putuje na izložbu u Prag koju je or-ganiziralo umjetničko društvo Mànes. Upoznaje Isadoru Duncan i Rainera Ma-riu Rilkea koji mu postaje tajnik od rujna 1905. do svibnja 1906. godine. Tijekom godine stalni mu je gost fotograf Edward Steichen koji fotografira Rodina, kao i nje-gove skulpture. Tada je i nastala fotografi-ja Rodin – Mislilac, koja prikazuje Rodino-vu siluetu, oči u oči s Misliocem, dok se u pozadini vidi skulptura Victora Hugoa.

1903. Rodin pokazuje na XVI. izložbi secesio-nista, a koja je posvećena impresionizmu, mramornu Ruku Božju i mramornu por-tretnu bistu Alexandrea Faguièrea. Rainer Maria Rilke objavljuje biografiju o Rodinu.1904. U njemačkim gradovima održane su izlož-be Rodinovih djela. U Weimaru su Rodino-vi crteži izazvali skandal koji je doveo do otpuštanja direktora muzeja.

1905. Rodin postaje član Vijeća lijepih umjet-nosti i dobiva prve narudžbe za Augusta Thyssena.

1906. Velika verzija Mislioca postavljena je pred Pantheon.

1907. Održana je prva velika izložba Rodinovih crteža u galeriji Bernheim-Jeune u Parizu. Gipsani model Čovjeka koji korača, prika-zan je u Salonu Nacionalnog društva liko-vnih umjetnosti.

1908. Edward VII., kralj Engleske, posjećuje Ro-dina u Meudonu. Rainer Maria Rilke inicira izložbu u Beču kako bi Rodina predstavio i kao grafičara. Steichen fotografira Balza-ca na mjesečini.

1909.Jednofiguralni mramorni spomenik Victo-ra Hugoa, sličan onome za Pantheon, po-stavljen je u vrtove Palais Royala u Parizu. Tada nastaje i bista Gustava Mahlera po narudžbi Carla Molla, suosnivača i neka-dašnjeg predsjednika Secesije te očuha Anne Mahler, supruge poznatog sklada-telja.

12. Stephen Haweis & Henry Coles, Mislilac, 1903. – 1904., Musée Rodin, Paris


1910.U ožujku su prikazane fotografije Mislioca te crteži Edwarda Steichena. Edith Roose-velt posjećuje Rodina u Meudonu.

13. Auguste Rodin, Čovjek koji korača, Bronca, 1899., Musée Rodin, Paris

1911. Od siječnja do ožujka, Rodin sudjeluje na izložbi Kraljevske akademije umjetnosti u Berlinu. Wilhelm II. odbija prijedlog da Ro-dinu dodijeli Orden za zaslugu. Rodin tada dobiva narudžbu od države za bistu Puvis de Chavannesa. Čovjeka koji korača kupili su ljubitelji um-jetnosti i darovali Francuskoj za dvorište Palazzo Farnese u Rimu, gdje se nalazi Francusko veleposlanstvo.Engleska kupuje Građane Calaisa za Westminsterke vrtove.Rodin stvara mramornu verziju Gustava Mahlera kojeg prikazuje pod nazivom Mozart.

1912.Organizirana je Rodinova izložba u Tokiju. Muzej umjetnosti u Metropolitanu otvara Rodinovu prostoriju.

1913.Na izložbi Medicinskog fakulteta u Parizu antička umjetnička djela izložena su po-kraj Rodinovih.

1914.Rodin daruje Engleskoj 18 skulptura za Victoria & Albert muzej (ranije South Ken-sington Museum).Rodinovo zdravstveno stanje se pogorša-va.

1915. Rodin putuje u Rim gdje mu papa Bene-dikt XV. služi kao model za bistu.

1916.Rodin je doživio dva moždana udara. Ci-jelu svoju zbirku ostavio je Francuskoj. U prosincu zastupnici u Parlamentu odlu-čuju da će se osnovati Rodinov muzej u hotelu Bíron.

1917.Rodin ženi Rose Beuret 29. siječnja, a dva tjedna kasnije, 14. veljače, Rose umire.Rodin umire 17. Studenog. Pokopan je 24. studenog pokraj Rose na Meudonu. Iznad njegova groba postavljena je skul-ptura Mislioca.

1919. Rodinov muzej otvoren je 4. kolovoza.


LITERATURA

1. Bathler, Ruth, Rodin: the shape of genius, Yale University 1993.2. Corbet, Rachel, Rilke und Rodin: die Geschichte einer Freundschaft; You must ch-

ange your life, Berlin 2017.3. Grunfeld, Frederic V., Rodin: eine Bigraphie, Frankfurt am Main 1993.4. Rilke, Rainer Maria, August Rodin 1875 – 1926, Berlin 1994.

POPIS ILUSTRACIJA

• Slika 1., (23. 05. 2018.), URL: https://www.google.at/search?q=auguste+rodin+fotografije&rlz=1C1GCEA_

enAT781AT781&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ved=0ahUKEwjzor2evJzbAhXBECwKHXVUA0cQ7AkIOA&biw=1034&bih=615#imgrc=rFN7NL9L10G-bM:

• Slika 2.: Agnes Huslein-Arco/ Stephan Koja, Rodin und Wien (Kat- Belvedere, Wien 2010) str. 53.








• Slika 10., (23. 05. 2018.) URL: https://www.google.at/search?q=etienne+clementel+h%C3%B6llent%C3%BCr&r

lz=1C1GCEA_enAT781AT781&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwizxOGpwJzbAhXQJSwKHUibC6wQ_AUICygC&biw=1034&bih=615#imgrc=_

• Slika 11.: (23. 05. 2018.) URL: http://www.rodinthealmaproject.com/introductory-essay• Slika 12.: (23. 05. 2018.) URL: https://www.google.at/search?q=mislilac+rodin&rlz=1C1GCEA_enAT781AT781-

&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwixuNiPwZzbAhVGkywKHX6jBlUQ_AUICigB&biw=1034&bih=615

• Slika 13.: (24. 05. 2018.) URL: https://www.google.at/search?rlz=1C1GCEA_enAT781AT781&biw=1034&bih=6

15&tbm=isch&sa=1&ei=e7kFW-SiK4K6swGjhY_4Ag&q=rodin+der+schreitende&oq=rodin+der+&gs_l=img.3.1.0l6j0i30k1l4.17884.20717.0.23249.11.7.3.1.1.0.152.741.3j4.7.0....0...1c.1.64.img..0.10.690...35i39k1j0i67k1j0i5i30k1j0i8i30k1.0._PruwdgHl6k


čitaonica

Mate GRBAVAC

Tri pogleda na tri knjige

Elizabeta MEDIĆ: Tvorci vremena snova Na početku ovoga mog osvrta, pogovora ili recenzije, kako god to shvatili, moram reći: Ovo je predivna priča o ljudima i njihovim sudbinama, njihovim životima, osobnostima, snovima i željama, usponima i padovima, posrtanjima i uspinjanjima, ali ispričana na način koji je tako upečatljiv, osebujan i bogato metaforičan da vas, na prvu, veže uz priču tako da postanete skoro aktivnim sudionikom zbivanja, bogateći vas novim spo-znajama, novim vidicima i iznijansiranim stanjima duha tako da skoro postanete dio priče, a ne samo puki pratitelj fabule koja se odvija pred vašim očima.

Elizabeta Medić svojim drugim romanom „Tvorci vremena snova“, potvrđuje snagu i osebujnost svog pripovjedačkog stila, prepoznatljivost načina oblikovanja likova, nji-hova unutarnjeg svijeta, složenost njihovih društvenih, psiholoških, moralnih i drugih silnica koje, u sudaru sa svijetom, čine njihov život osebujnim i neponovljivim.

Radnju romana smjestila je na dalekom, hladnom i skoro nepristupačnom sjeveru koji ima rijetke kontakte sa svijetom. To je skoro kraj jedne civilizacije koja je zaboravila na mudrost, znanje i spoznaje ranijih vremena pa je osuđena na puko preživljavanje. Rijetko koji ljudi znaju čitati i pisati, a vjera u Boga davno je nestala, i samo zahvaljujući rijetkima, ideja o Bogu kao stvoritelju svijeta još živi.

A onda počinje priča o tome kako i u takvu svijetu apokaliptičnih i orvelovskih vre-mena, jedna iskra može potaknuti traganje, preokrenuti –kako čovjeka, tako i ljudsko društvo, pokrenuti skoro zamrli duhovno-spoznajni svijet ljudi i mukotrpno, ali sigurno uspinjanje u one prostore kada čovjekova misao, volja, snaga, vjera i optimizam, grade svijet dostojan čovjeka kao Božjeg vrhunca stvaranja.

Ovo je priča o ljudskim snovima koji sigurno čovjeka vode u predjele mašte kada je sve moguće, obogaćujući njegovu zbilju dajući stvarnosti smisao i opstojnost.

Zanese nas ta priča svojom lucidnošću, bogatstvom misli, iznenađujućom raznoli-kosti postupaka, neobičnim situacijama, ali i razjašnjenjima koja nas ne mogu ostaviti ravnodušnima. To je karakteristika samo dobrih pisaca, a Elizabeta je, to sa sigurnošću


mogu reći, ovim romanom potvrdila svoj talent, svoju književnu vrijednost i prepoznat-ljivost. Odavno nisam s toliko radosti i zadovoljstva čitao i uživao čitajući, kao što je bilo čitajući ovaj roman. To je pripovijedanje koje te veže uza sebe i ne pušta te do kraja.

Toliko puta ćete zastati, vratiti se na pročitanu misao, uspoređivati je sa svojim viđe-njem, jer vas vodi u nove prostore koje do tada niste dodirnuli ili ste ih svojom spozna-jom ili osjećanjem samo dotaknuli.

Njen način pripovijedanja ima sebi nešto od one markesovske vizije svijeta i načina pripovijedanja. Zato i nije čudo da sam, s toliko užitka, radosti i zadovoljstva, čitao ro-man drugi, treći put i svakim novim čitanjem nalazio nešto novo što me oduševljavalo.

Preko Seegala, glavnoga lika romana, iako se ostali likovi ne mogu nazvati sporedni-ma jer su do kraja cjelovite osobnosti, kompleksne ličnosti, pratimo duhovno sazrijeva-nje, proširenje spoznajnih, misaonih, ali kompleksnih duhovnih previranja.

Spoznaja Boga mu bijaše – kako strana, tako i suvišna. Po njemu, On je bio suvišan svijetu, izmišljotina koja samo opterećuje ionako bremenit i tegoban život. Ali za vrijeme besmislenog rata, a koji to rat nije besmislen!?, kada su oko njega ginuli njegovi subor-ci padajući kao snoplje pred razornim granatama, Seegal se sjeti molitve koju je često izgovarala njegova pokojna supruga Rosie i počeo je i sam moliti – ne samo riječima, već i srcem.

I, gle čuda! Od tog trena više ne gine ni jedan njegov suborac! Bog mu se javlja… ostalo pratite

sami!Ovo je roman o zanosnim, nikad ugaslim, vječnim i neponovljivim ljudskim snovima,

o zanosima koji tinjaju u nama, rastu s nama, prate nas na tom vijugavom životnom putu punom posrtanja i dizanja, traženja, gubljenja i nalaženja, trnovitoj stazi koju naša želja, nepokolebljiva volja i jasno zacrtan cilj, mogu ostvariti samo oni koji mogu uskla-diti stvarnost sa snovima. Snovi su krila koja nas preko provalija života prenose na nove, nikada dotad viđene obale i predjele. Čitajući ovaj roman doživjet ćete dirljivu priču o nama.

Na kraju ovoga kratkog osvrta na drugi roman Elizabete Medić „Tvorci vremena sno-va“, reći ću i ovo: Roman je svojom vrijednošću, kompleksnošću, raznolikošću – kako likova tako i događanja, načinom pripovijedanja, bogatstvom misli, osjećanja, analizom duhovnih stanja likova, slikanjem atmosfere društva, prodorom u najtamnije dubine duhovnog proživljavanja i doživljavanja čovjekova bića, potvrdio autoricu kao zrelu knji-ževnicu koja ima što reći na neponovljiv i zaista jedinstven način. Ne smijemo dopustiti da ovakav književni talent, zbog opće kulturne klime, ne dođe do potpune punine knji-ževnog stvaralaštva.

Anamaria ALPEZA: Djevojka plavih očiju

Nema većeg zadovoljstva do imati pred sobom novi književni tekst, novi roman mlade književnice koja je imala znanja, kreativnosti, stvaralačke snage, mašte i volje, svoje viđenje i doživljaj ljudi, zbivanja, svijeta kojem pripada, prenijeti u roman, i tako drugima ispričati priču o onome u što smo uronjeni kao i ona.


Prije dvije godine ova mlada autorica objavila je svoj prvijenac, roman „Ti si moj an-đeo“. Imao sam zadovoljstvo biti lektor i recenzent romana. Tada sam jasno rekao da se radi o talentiranoj pripovjedačici pred kojom stoji svijetla budućnost u tom – ne baš svijetlom svijetu književnog stvaralaštva. Davno je rečeno da se objavljivanjem prve knjige ne postaje književnik. To tek druga knjiga potvrđuje. Mlada, talentirana romansi-jerka ima što reći i ima i način na koji to može kazati na, zaista, osebujan, individualan, samo njoj znan način.

O prvom romanu rekao sam i ovo: „Anamaria zna pričati, vesti priču, voditi nas u taj svijet mladosti. Upoznaje nas s junacima koji nam, na trenutke, izgledaju nezrelima i površnima, nedoraslima da se sukobe s onima koji vladaju svijetom, ali što se dulje odvija priča, vidimo kako ti junaci i junaci dolaze do spoznaja koje će ih obilježiti, dati im snagu i hrabrost da smjelo koračaju svijetom, znajući što treba uraditi, odvajajući dobro od zla, istinu od laži.“

Ova misao, ali u složenijem i razgranatijem obliku, daleko nijansiranijem, može se prenijeti kao značajka ovog romana. Roman je veliki iskorak naprijed, potvrda da se njen pripovjedački stil razvija u pravom smjeru, da zahvaća daleko dublje u svijet ljud-ske psihe, kao i sve složeniju strukturu ljudskoga društva koje se, iz dana u dan, uslo-žnjava.

Vidimo sudar dva svijeta, svijeta seoske idile, jednostavnosti i otvorenosti, sa svijetom velegrada gdje nema milosti za one koji nisu prihvatili taj zakon jačega, moćnijega. Grad ruši individualnost, osobnost, različitost. Ima svoje zakone življenja, svoje odnose, svoju mrkvu i batinu. Čitajući roman, snalaženje i nesnalaženje glavnog junaka seoskog podrijetla, mentaliteta i razmišljanja, u gradu u kojemu studira, nesvjesno sam se pri-sjećao svog dolaska u Zagreb i svih onih sudara koji su se lomili preko mojih nejakih pleća. Skoro da sam se s njim poistovjetio. U tom trenutku sam u sebi rekao: „Bravo, Anamarija! Ti pričaš moju priču svojim ustima! Ti si ona koja moju priču i priču moje generacije koja završi škole u Hercegovini ispriča jezikom koji je sličan manirima najvr-snijih majstora pisanja!“

Čitajući o zgodama i nezgodama glavnog junaka s dolaskom u veliki grad, stalno sam radio usporedbu s onim što se meni i mojim kolegama događalo.

Autorica je izgradila i izbrusila svoj stil – prepoznatljiv, tečan, ali i razgranat, obogaćen slikovitošću, poniranjem u dubinu duševnih proživljavanja, oštrim zapažanjem onih na-izgled sitnih detalja, ali koji su dio jedne mozaične strukture koja plijeni i oduševljava. A to je ono što krasi darovite pripovjedače. Njena je rečenica kao melodija gibljiva, razgranata detaljima koji vode čitatelja u svijet junaka koji su nam bliski, prepoznatljivi, koji nose u sebi nešto naše.

Grad je zamka za mlade ljude. Puno toga nudi, ali ništa ne daruje besplatno. Sve tre-ba skupo platiti. Treba iskustvo steći na vlastitoj koži, opeći se, učiti, ali nikada, trebamo to znati, do kraja naučiti. Slabi potonu u traženju samoga sebe, utope se u masi koja ne trpi individualnost. Anamaria vodi smjelo svoga junaka, a roman je pisan u JA formi, kroz brojne zgode i nezgode, jer se drukčije ne može odrasti. To je znak da zaista dobro poznaje – kako sebe, tako i svoju generaciju, njezine dvojbe i trojbe, njene zablude i isti-ne, padove i podizanja, laži i podvale, poguren, ali i uspravan hod. A junaci sazrijevaju, čeliče se, oboružani znanjem i voljom grade život po mjeri svojih osjećanja. Potraga za srećom i ljubavlju je bila i ostala temeljna zvijezda vodilja svakog čovjeka. Ali, kako je


sve u životu i svijetu relativno, čovjek treba doći do spoznaje da se svoja sreća ne smije graditi na tuđoj nesreći.

Anamaria je postala vrsna romansijerka. To mogu jasno i nedvosmisleno reći. Izgra-dila je svoj svijet priče, našla svoj stil, teme, svoju metaforiku, zanimljivu građu, suvre-meni život, zanimljive likove preko kojih priča svoju priču o životu, o ljudima, o svijetu u kojemu živi.

Svojim romanima obogaćuje naš kulturni i književni život i treba je podržati da na-stavi, na opće i osobno zadovoljstvo, dalje pisati i tako bogatiti književno stvaralaštvo našeg naroda.

Mate SUŠAC: Kuća prepuna iluzija

U ovom osvrtu, recenziji, na najnoviji roman Mate Sušca – „Kuća“, obratit ću pozornost na samo nekoliko književnih, spisateljskih odlika romana – na način kako pisac oslikava svoje književne junake i jezično- stilske karakteristike pripovijedanja. To radim stoga jer bi se o puno toga zaista moglo dugo i iscrpno pisati, ali i ovaj uvid koji ću ponuditi, dovoljan je razlog budućim čitateljima dohvatiti knjigu i iščitavati je s punim i potpunim užitkom.

Sam uvod u roman kojim nas je pisac uvodio u priču, fabulu, daje naslutiti poantu koja se nameće i onda kada se roman pročita do kraja. Citirajući Matoša, a ovaj citira velikane prošlosti koji su govorili o kući kao ishodištu sigurnosti, polazištu i dolazištu nakon svih putovanja, stvarnih ili zamišljenih, domu koji je ponekad istovjetan pojmu čovjeka koji u njemu obitava ili je obitavao, domu koji se, isto tako, ponekad izjednača-va s domovinom, pisac nam da naslutiti temu koja će se provlačiti kao nit vodilja kroz čitavo njegovo djelo. Sve se vrti ili će se vrtjeti oko kuće, doma, sigurnosti, utočištu od svih nevolja, skloništu od svih nevera i zlih slutnji.

Glavni junak Ikas, a u Hercegovini nema čovjeka koji nema nadimak koji je skoro uvijek slika i prilika čovjeka koji ga nosi, s ponosom ili kao teret – svejedno, pregrmio je puno toga u životu. Okusio udarce koje život donosi, ne pitajući – mogu li se podno-siti, hoće li ostaviti trajne ožiljke, hoće li ih čovjek nadjačati ili će se pod naletom viših sila slomiti. Ikas je, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, bio u iskušenjima kojim putom krenuti: prihvatiti primamljivu ponudu sebi na korist, a drugima na štetu, ili krenuti za svojim snovima, s vjerom u Boga i dobrotu ljudsku, svjestan da dani koji slijede su dani tegobni i teški.

Radnja romana događa se u prijelomnom vremenu kada se lomio socijalizam i komu-nistička dogma, kada se počinje rušiti Jugoslavija kao kula iluzija, ali koja će povući za sobom rat, progonstva, ubojstva nevinih, hrabrost odvažnih, vrijeme koje rađalo slom iluzija, rađalo krvnike i žrtve, heroje i kukavice. Ikas je puno toga pregrmio i bacio iza sebe i vrativši se u zavičaj, u svoje Brotnjo. Želi obnoviti roditeljski dom, rodnu kuću i, duboko u podsvijesti, oživjeti ono doba kada se nije imalo, ali se sretno i zadovoljno ži-vjelo. Daleko prisnije, jednostavnije, prihvatljivije i ljudskije, nego onda kada se odraslo, zaradilo i imalo, ali puno toga i nepovratno izgubilo.

Pisac slika selo uronjeno u vrijeme poslije Domovinskog rata u Brotnju, a ta slika se može prenijeti na bilo koje selo u Hercegovini. Slika i prilika vremena koje je porušilo


ili narušavalo prijašnje odnose, materijalne, kulturne, duhovne i bilo koje druge vrijed-nosti. Ljudi se snalaze i snalaze, pokušavaju pronaći, moguće, ono što je nepovratno izgubljeno, otišlo u nepovrat. Neki ne mogu pobjeći iz prošlosti i sjećanja na nju, drugi grabe naprijed nesvjesni da su puno toga izgubili što novac i privilegije novoga doba ne mogu nadoknaditi. To su likovi puni ožiljaka, bolnih rana, preboljenih, ali nikada izbri-sanih poraza i razočarenja. Svi oni nose svoju prošlost i rado bi je se otarasili i započeli tamo gdje su se u djetinjstvu rodili snovi. Ali, da je to tako jednostavno…

Jezik kojim pisac piše i stilski jezični obrazac koji rabi čini ga jedinstvenim i prepo-znatljivim, a to je ono čemu treba težiti svaki pisac: stvoriti svoj prepoznatljivi stil izra-žavanja, prepoznatljivost slaganja misli i rečenica, način pripovijedanja, nizanja slika i metaforičnost jezičnog iskaza. Jezik njegovih junaka je jezik našega sela kojim se go-vorilo prije pedesetak, sto godina. To je vrijeme kada se jezični izraz brusio živeći među ljudima, izgrađujući sebe kao osobu, i bruseći govor u kojemu nema ništa suvišnoga, osim kada baš toga treba. Kad treba udariti, udara se izravno u glavu, bez obzira koliko se to sviđalo sugovorniku. Ta psovka nije vulgarna, jer je dio svakodnevne komunikaci-je, nosi u sebi i porugu kad treba, humor kad treba, šalu i dosjetku kad je za to trenutak.

Pisac majstorski kombinira i uklapa dijalog u kratke deskripcije ili pripovijedanje, ali to čini tako da čitatelja ne zamara suvišnim i nepotrebnim, već ga vodi naprijed u priču podržavajući njegovu pozornost na zavidnoj razini. A to je osobina svakog dobrog pis-ca da zna zavesti čitatelja, uvesti ga u priču i držati mu pozornost do kraja.

Ovo je roman o našim ljudima, roman o jednom vremenu čiji smo sudionici, manje ili više, osobno bili, ili kroz priču naših bliskih bili intimno vezani jer se ticala kako nas tako i naših najbližih i dragih. Čitajući roman, u meni su se neprekidno rađale asocijacije na slična događanja koja su se događala oko mene, događala meni ili ljudima koje sam dobro poznavao ili za njih bio intimnije vezan.

Knjiga je da se čita, a siguran sam da će se ovaj roman čitati, iako ima broj stranica koje će one, nesklone čitanju duljih tekstova, u početku staviti u dvojbu: „Kad ću to pročitati?“

Ali, zar se knjiga mora pročitati u jednom danu? „Kuća“ će naći svoje stanare koji će ući u nju i ugodno s njenim junacima prolistati

vrijeme o kojemu uvijek treba poslušati priče onih koji su to vrijeme obilježili ili koje je to vrijeme obilježilo.


Mato NEDIĆ

Otočki mikrokozmosMirjana Buljan, Apsirtov pupak, Meandarmedia, Zagreb, 2017.

Polazeći od legende o Apsirtu i Medeji koju je tako vješto stavila u usta jednoj starici koja ju priča mladeži, Mirjana je Buljan (Niš, 1931.) pripovjedački zagnjurila među ja-dranske otoke nazvane Apsyrtides, jer legenda kaže da je to otočje nastalo od dijelova Apsirtova tijela koje je Medeja, za osvetu, raskomadala i razbacala po moru. Njezino se pripovijedanje ukotvilo na otoku Cresu, u Malome Starom Gradu, kako autorica na-ziva Osor. Govoreći o otočnome životu, Mirjana Buljan ukazuje na zanimljivosti života u jednoj malenoj, izdvojenoj sredini koja, istina, ljeti oživi zbog dolaska brojnih turista, ali koja puninu svoje draži ima baš onda kada otočani (ili oni koji su s kopna doselili na otok pa su otočanima s vremenom postali) ostanu sami. Stanovnici njezina gradića međusobno se dobro poznaju, zato što ih je jako malo. Oni žive kao proširena obitelj, brinu jedni o drugima i onda kada je to potrebno i poželjno, još više kada je to nepo-trebno i nepoželjno.

Zbirka Apsirtov pupak sastoji se od devetnaest novela koje su međusobno povezane mjestom i vremenom radnje, ambijentom, ali i likovima. Pojedini se likovi tako pojavljuju u više novela te je jedna tema iz njihova života ispričana u jednoj, a nastavljena u drugoj noveli, čime je autorica postigla čvršću kompozicijsku strukturu djela koje tako, premda je zbirka novela, prerasta u svojevrstan roman o otoku i o njegovim stanovnicima.

Pripovjedački pristup Mirjane Buljan veoma je zanimljiv. Ona pripovijeda s lakoćom, nenametljivo, jasno i duhovito. U njezinim se opisima otkrivaju čari otoka, ali autorica ne zapada u sladunjavo kazivanje o moru i njegovim dražima, o užitcima koje ono pruža turistima. Namjera joj je, ponajprije, prikazati život otočana, dakle – i njihov odnos pre-ma moru, a taj se odnos prilično razlikuje od onoga koji imaju turisti. Govoreći o životu u izoliranoj sredini, u malome gradu, gotovo selu, autorica pravilno bira pripovjedačku formu novele želeći kratkom formom, na jednostavan i duhovit način, oslikati otočku stvarnost. U tome se pothvatu pokazala vrsnom poznavateljicom otočkih problema pa i jezika kojim se služe otočani. Premda će njezini likovi rijetko progovoriti lokalnim go-vorom, u samome se pripovijedanju, kao i u opisima, dakle, u autorskome se kazivanju pojavljuju lokalizmi koji doprinose boljemu dočaravanju lokalnoga kolorita.

Pridržavajući se pravila o pisanju novelističke proze, autorica na kraju svake novele nastoji izreći nešto novo, to jest, iznenaditi čitatelja. Zato su završetci novela uvijek zani-mljivi, efektni i poticajni za razmišljanje. Uz to, u svakoj je noveli ispričan jedan događaj, okarakteriziran jedan glavni lik, a sporedni su likovi minimalizirani. Time se autorica


uklapa u suvremeno shvaćanje novele kao kratke prozne vrste u kojoj nema mjesta epskoj, pripovjedačkoj širini. Ipak, vještim pripovijedanjem, Mirjana je Buljan prevarila teoriju književnosti koja, između ostaloga, definira i novelu: ona je uvezivanjem više novela koje se događaju na istome mjestu, a u kojima se pojavljuju isti likovi, proširila svoje kazivanje, a samim tim kao da je proširila i pristup noveli kao književnoj vrsti.

Na kraju, vjerujem kako nije suvišno napomenuti da su novelističku zbirku Apsirtov pupak prepoznali i članovi prosudbenoga povjerenstva koje je imenovala Zaklada „Terra Tolis“ iz Tolise (Bosna i Hercegovina), koji su upravo ovu knjigu odabrali kao najbolju između dvadeset osam naslova pristiglih na natječaj za Književnu nagradu „Fra Martin Nedić“, kojom je ove godine u Tolisi nagrađena zagrebačka autorica Mirja-na Buljan. Lakoćom pripovijedanja i duhovitošću, autorica će, sigurno, i u budućnosti privući čitatelje svojim djelima.


Vesna NOSIĆ

Riznica mudrih misliMartin Prcela, Dicta collectanea/ Zbirka misli, Gimnazija “Mati-ja Mesić”, Slavonski Brod, 2018.

Riječ aforizam dolazi iz grčkoga jezika (aforizein – omeđiti, razlučiti), a znači “zbijeno izrečena, jezgrovita, smislena, sažeta, duhovita misao o životu i svijetu; kratka rečenica puna smisla» (Bratoljub Klaić).

Aforizam, kao i većina književnih vrsta, potječe iz antike. Čuveni grčki liječnik Hipo-krat, iz V. i IV. stoljeća prije naše ere, napisao je prvu zbirku kratkih izreka pod naslovom Aforizmi. Hipokratova zbirka započinje čuvenom izrekom – Život je kratak, a stjecanje umijeća dugotrajno (poznatija je u prijevodu na latinski jezik Ars longa, vita brevis!). Ova misao je postala “najizvorniji oblik aforističkoga izricanja životnih spoznaja” (Igor Mandić). Hipokratovi aforizmi bili su “medicinski recepti iliti upute za očuvanje zdravlja” (Igor Mandić).

Iz područja medicinske znanosti aforizam je, u XVI. stoljeću, s Francisom Baconom prešao u književnost, osamostalivši se kao knjiženi oblik. U XVII. i XVIII. stoljeću po-sebno su ga pisali Francuzi (Michel de Montaigne, Blaise Pascal, Charles de la Ro-chefoucauld), u XVIII. i XIX. Nijemci (Johann Wolfgang Goethe, Heinrich Heine, Arthur Schopenhauer, Friedrich Nietzsche), a u nas, Hrvata, u XIX. i XX. stoljeću, pisali su ga Ante Starčević, Fran Kurelac, Antun Gustav Matoš i Antun Branko Šimić. Tek 1960-ih godina, nakon pojave glasovitog poljskog aforističara Jerzyja Leca, vođe cijele jedne istočnoeuropske aforističke škole, počinje se u Hrvatskoj snažnije razvijati aforistička književnost. Aforizmi se u nas objavljuju u humorističkim rubrikama ozbiljnih tjednih listova ili u satiričko-humorističkim listovima (hrvatska povijest bilježi oko 300 takvih listova: najpoznatiji su zagrebački Kerempuh, splitski Berekin i koprivnički Feferon). U novije vrijeme pojavljuju se i različita književna izdanja aforizama hrvatskih autora.

Stanislav Šimić, književni kritičar i publicist, brat Antuna Branka Šimića, u svojoj knjizi Jezik i pjesnik, ovako je definirao aforizam: “Aforizam je što prostranija i što dublja i što bistrija misao u što manjem prostoru jezika, a može živjeti nezavisno i o tekstu ako je u kojem, i kad je oblikovan sam.”

Josip Vidmar, književni kritičar, aforizam pak određuje na sljedeći način: “Aforizam je koncentrirana misao, pa u svijetu misli znači ono što u književnosti znači pjesma.”

U teoriji književnosti aforizam se naziva i sentencija, maksima, gnoma ili krilatica te poslovica. Dok jedni teoretičari prave određene razlike među tim nazivima, drugi ih smatraju različitim imenima za istu književnu vrstu (Milivoj Solar).


Aforistički izričaj ima svoje značajke koje ga odvajaju od ostalih jednostavnih knji-ževnih oblika među koje su ga svrstali teoretičari književnosti. Vidmar naglašava da je aforizam koncentrirana misao; Šimić podcrtava da je aforizam bistra misao koja može postojati samostalno izvan konteksta u koji je utkana. Time su odredili samo neke zna-čajke aforizma. Aforizam još odlikuje sadržajna zbijenost, misaona gustoća, duhovi-tost, ironičnost i sarkastičnost, poentiranje i laka zapamtljivost, kao i česta uporaba određenih stilskih izražajnih sredstava, posebno antiteze i ironije, metafore, hiperbole i paradoksa.

“Kada nešto imaš reći svijetu, onda to napiši!”, savjetovao je Lav Nikolajevič Tolstoj. Martin Prcela, profesor latinskog jezika u mirovini, ima što “reći svijetu” pa je stoga sa-kupio i preveo 2 980 izreka koje je ukoričio u knjigu pod naslovom Dicta collectanea / Zbirka izreka.

Knjiga je tiskana u povodu 100. obljetnice prve slavonskobrodske gimnazije, današ-nje Gimnazije “Matija Mesić”. Izdavač je Gimnazija “Matija Mesić” (za izdavača: ravna-telj Zlatko Markovinović).

Knjigu su za tisak pripremili i recenzije napisali Tomislav Đurić i Đuro Došlić, profesori latinskoga jezika, a lektorirala i korigirala Branka Pecić, profesorica hrvatskoga jezika.

Tomislav Đurić oblikovao je korice i knjigu tehnički uredio. Knjiga je tiskana u Tiskari Best u Slavonskom Brodu, na početku 2018. godine.

Autor u Predgovoru navodi da je koristio različite izvore izreka. Kao glavni izvor na-vodi knjigu Blago latinskog jezika, Zvonimira Doroghyja, zatim udžbenike latinskoga jezika, Bibliju, elektroničke medije i tiskovine.

Dicta collectanea/ Zbirka izreka strukturirana je u tri poglavlja.Prvo poglavlje – Dicta collectanea/ Zbirka izreka, sadrži izreke napisane na latin-

skom jeziku koje su poredane po abecedi prve riječi. Uz svaku se nalazi i prijevod na hrvatski jezik.

Drugi dio – Zbirka izreka/ Dicta collectanea, sadrži iste izreke napisane na hrvat-skom jeziku, koje su, također, poredane po abecedi. Uz svaku izreku nalazi se i prijevod na latinski jezik.

Treći dio – Appendix/ Dodatak, oblikovan je u pet potpoglavlja. Prvo potpoglavlje – Diverbia, historiae et dicta/Dijalozi, povjestice i izjave, donosi dijaloge, povjestice i izjave nekih značajnih osoba iz razdoblja antike.

Drugo potpoglavlje – E poetis Romanorum/ Iz rimskih pjesnika, sadrži izabrane tekstove pojedinih rimskih pjesnika.

Miscelanea/ Miješano – treće potpoglavlje, donosi priče, dijaloge, anegdote i viceve, ponajviše iz suvremenog života, zatim izabrane domaće zadaće i duhovite izreke uče-nika Gimnazije “Matija Mesić” na hrvatskome jeziku koje su prevedene na latinski jezik.

Četvrto potpoglavlje – Carmina/ Pjesme, sadrži pjesme na oba jezika: Gaudeamus igitur, a potom uglazbljene pjesme suvremenih hrvatskih skladatelja i pjevača zabavne glazbe. Svakoj pjesmi dodan je prijevod: studentskoj pjesmi na hrvatski jezik, a uglaz-bljenim hrvatskim uspješnicama – na latinski jezik. Imagines discipulorum/ Slike uče-nika – peto potpoglavlje, donosi dvedeset i dva crteža učenika koji su pohađali izbornu nastavu iz Latinskoga jezika. Svaki crtež ilustracija je jedne latinske izreke pridodane crtežu.


***

Aforizam kao književni oblik definiran je u prvom aforizmu u drugom poglavlju: „Afori-zam je kratka izreka koja puno govori.”

Dakle, aforizam je prikladan za izražavanje važnih životnih iskustava. Autori aforizama promatrali su život u njegovim dvojbama – zrcalima i odrazima.

Aforizmi su odraz razmišljanja u jednom (davnom) vremenu i o jednom vremenu:Roma locuta causa finita. Rim je rekao, problem riješen. Omnes viae Romam ducunt. Svi putovi vode u Rim.Ave Caesar, morituri te salutant. Zdravo Cezare, oni koji će umrijeti pozdravljaju te. Hannibal ad (ante) portas. Hanibal na vratima (opasnost).Iako je većina izreka nastala u antici, mnoge od njih imaju svevremensko značenje:Homo, memento te tantum hominem esse. Čovječe, sjeti se da si ti samo čovjek!Vitae, non scholae discimus. Za život, ne za školu učimo.Quisque calcem Achillis, suum vulnerabilen locum habet. Svatko ima Ahilovu petu,

svoje ranjivo mjesto. Carpe diem! Iskoristi dan!

Iščitavajući ove kratke refleksije, zastajemo pred njihovim britkim izričajima. Iznenadi nas njihova oštroumnost, zabljesne iskonski sažeta moralna pouka:

Purus vultus est pulcherrimum hominis ornamentum. Čist obraz je najljepši čovjekov ukras.

Qui pudorem amisit, cito ac vultum perdet. Tko izgubi stid, uskoro će i obraz. Amicum serva ut guttam aquae in palma. Prijatelja čuvaj kao kap vode na dlanu. Conscientia recta est pulvinus tenerrimus. Čista savjest je najmekši jastuk.

***

Knjiga Dicta collectanea/ Zbirka izreka, velika riznica mudrih misli i fraza, ima izni-mnu vrijednost.

Autor i suradnici, članovi Stručnoga vijeća Latinskoga jezika, uložili su u nju velik trud. Suvremena aforistika u Hrvatskoj ovom knjigom dobila je respektabilnu publikaciju koja bi se trebala nalaziti u mnogim kućnim zbirkama knjiga, a obvezatno u školskim i grad-skim knjižnicama.


Blanka KRALJEVIĆ

Priče su svuda oko nasMiljenka Koštro: Pogled u nedogled (priče); Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Ogranak Matice hrvatske u Imots-kome i HKD Napredak Posušje; Posušje, 2018.

Nakon tri zbirke pjesama: Cvijetnjak na kamenjaru, 2003., Miris vječne mladosti, 2004., Čarolija svitanja, 2008. i romana Biti Viktor, 2016., Miljenka Koštro se, očito svjesna knji-ževne zrelosti, predstavlja knjigom pripovjedne proze: Pogled u nedogled.

Riječ je o 61 priči koje su, po definiciji, najbliže noveli, a koje su joj većinom objavlji-vane u Listu za sretno djetinjstvo Cvitak.

Priče, kako ih zove autorica, svuda su oko nas. Samo ih treba zabilježiti, kaže. I po-zorno gleda i bilježi.

Uzalud ćete tražiti u Miljenkinim pričama velike sudbinske događaje koji mijenjaju svijet ili doživljaje izvanserijskih ljudi – heroja, supermana i ostalih akcijskih junaka. Nje-zini su likovi mali, obični ljudi koje svakodnevno susrećemo u svome okruženju i njihov stvarni život. Slobodno možemo reći da autorica piše o onome boljem dijelu čovječan-stva prikazujući odnose tipa (baka-unuk, prijateljice, prijateljstvo u životinjskom svijetu). Priče su to bez velikih uzbuđenja, bez izvanrednih života i životnih dosega. Nema u nji-ma ni zvučnih imena s impresivnim životopisima i dubokim mislima koje nas ostavljaju bez riječi.

Takav je šestogodišnji Karlo i njegova baka ili školske kolegice Antica i Meri, a potom i likovi iz životinjskog svijeta – zeko, koka ili antropomorfno stablo, svibanj i žuti ili crveni cvijet.

Nisu Miljenkini likovi ni slojevito ili bogato psihološki iznijansirani, već su više dani tip-ski. Svaka ova priča može stajati samostalno, jer nisu vezane ni prostorno, ni vremen-ski, ni likovima. Jedina poveznica, zapravo je pripovjedač(ica) u trećoj osobi jednine. Najčešće teme o kojima piše autorica su one iste o kojima razmišlja svaki suvremeni čovjek – prolaznost, neizvjesna budućnost i strah za sudbinu svojih najbližih.

Osobno mislim da je ovakvim, samo na prvi pogled neatraktivnim pričama, teže pri-vući čitatelja i zadržati njihovu pozornost, ali u tome i jest snaga kvalitetnih pripovjedača kakav Miljenka Koštro uistinu jest. U ovoj knjizi novela autorica ne koketira s modernim stvaralačkim postupcima (kao u romanu Biti Viktor), nego se odlučuje za dobru staru naraciju (više):


Karlo je pitao i pitao, a baka je neumorno odgovarala na njegova pitanja. Na kraju je zamolio baku da mu nakratko posudi svoje naočale. Baka k’o baka, rado je unuku ispu-nila želju. Onako znatiželjan, stavio je bakine naočale na svoje oči. Vrtjelo mu se od njih u glavi, ali znatiželja je bila jača. Kako su one sve uvećavale, pa i baku i bakine bore na licu, Karlo je uzviknuo:

– Bako, bako, narast ćeš! U budućnosti ćeš biti još starija i bore na licu će ti biti još veće!

– Dijete, vjeruj svome pogledu, ali upamti i ono što ti je baka pričala. Kada nađeš odgovor na jedno pitanje, ubrzo susretneš drugo. No, ne brini zbog toga. I to je pogled na budućnost.

– Bako, ipak su ovo tvoje naočale. Još dugo kroz njih gledaj na budućnost. Meni su malo...čudne.

Karlo je baki vratio naočale. – Hoću, budućnosti moja. Njezin pogled je govorio više od riječi.

I deskripciju (manje):

U mjestu Koprivica, proljetna ljepota je cvala i izvirala sa svih strana. Proljeće, iskusni umjetnik, oživilo je šume i vrtove, po livadama je prosulo šareno cvijeće. Između dva brežuljčića i stijena, kroz gusto šiblje, stidljivo je migoljio bistri poto-čić. Žamori, žubori, živahan i čist.

Činjenica je da su ove tople ljudske vješto ispričane novele protkane Miljenkinim lir-skim intermezzima (Cvijete lijepi, cvijete žuti, diži glavu i manje se ljuti, pa ćeš i još ljepši biti, ljepotu ne možeš skriti), pune dobrote i s nostalgičnim mirisom neke bolje, ljudskije prošlosti objavljivane u Listu za sretno djetinjstvo Cvitak. No, to ne znači nužno da one pripadaju samo dječjem svijetu i dječjoj književnosti. To, po mom mišljenju, nije isklju-čivo i samo dječja književnost, jer tko kaže da se pripovijedanje o strpljivosti, vjernosti, upornosti i zdrava znatiželja, ne može odnositi i na nas odrasle i zrele ljude. Doduše, pokatkad ili dosta često, zaboravimo zrnca dobrote od kojih smo bili satkani kao djeca, jer nesmiljeno vrijeme u kojem živimo od nas traži ponašanje po nekim novim pravilima. Upravo nas, na tu našu nekadašnju bezazlenost, podsjećaju ove novele. Nakon objav-ljenoga petog naslova, s pravom možemo ustvrditi da je ovom posljednjom knjigom Miljenka Koštro potvrdila svoju književnu svestranost.


Božena PANDŽA

Pogled na budućnostMiljenka Koštro: Pogled u nedogled (priče); Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Ogranak Matice hrvatske u Imots-kome i HKD Napredak Posušje; Posušje, 2018.

Nakon uspješno objavljenog prvijenca – romana Biti Viktor (2016.) te triju zbirki poe-zije – Cvijetnjak na kamenjaru (2003.), Miris vječne mladosti (2004.) i Čarolije svitanja (2008.), književnica Miljenka Koštro priređuje 61 kratku priču u prozi pod nazivom – Po-gled u nedogled.

Koštro se pojavljuje prvi put i kao ilustratorica, čije ilustracije, ponekad, čak na ap-straktan način, prate priče, potiču čitatelja na razmišljanje i ukazuju na to da se pred njim nalazi mnogo više od kratkih priča za djecu.

Priče su, uistinu, namijenjene mlađoj publici, iako i stariji čitatelji mogu pronaći tračke djetinjstva, a pogotovo u priči Stara kamena kuća.

Koštro idilično vraća starije generacije u vrijeme kamena i motike, ognjišta, ruku sklo-pljenih za večerom, ne dopuštajući ujedno zaborav nekim davnim vremenima, vreme-nima njezina djetinjstva te se, istovremeno, obraća svoj djeci svijeta riječima: I ja sam bila dijete. Mnoga pitanja sam postavljala svojim roditeljima. Kao dijete, neke odgovore nisam razumjela, ali me to nije spriječilo da i dalje postavljam pitanja, da tragam…, što je dočarala u priči Pitaš me, dijete...

Autorica veliku pozornost stavlja na kamen, kao i u romanu Biti Viktor: Kamen hladan, pokoren, a pogled gladan traži nedorađene detalje (59). Kamen je za nju više od obična kamena; kamen predstavlja određenu postojanost,

nedorečenost i vapnju za daljnjim oblikovanjem, baš kao što njezina proza teži povratku u svoj poetski izričaj od kojega nikako ne može pobjeći, s obzirom na to da je priče za-počela i završila pjesmama koje putuju kroz vremeplov života. Mnoge priče obogaćene su stoga kratkim stihovima poput: Cvijete lijepi, cvijete žuti,/ diži glavu i manje se ljuti,/ pa ćeš i još ljepši biti, ljepotu ne možeš skriti…/, u priči Cvjetovi za majčin dan. Putujući kroz četiri godišnja doba, autorica naglašava cikličnost života, neprestanu vrtnju u krug kao simbol beskonačnog, besmrtnoga, stapajući se u neograničeni pravac vječnosti bez točnih naznaka vremena i prostora (Biti Viktor, 82).

Lakoća jezika kojim se autorica obraća djeci, budi u njoj novu Brlić-Mažuranić, a ra-zigranost priča i smisao za dječji jezik, približava je Paljetku i mnogim imenima koji su dali doprinos dječjoj književnosti.


Na sasvim jednostavan način, Koštro se poigrava mjesecima kroz godinu, kako bi što lakše uspjela doprijeti do mladih umova, novih generacija u kojima ona vidi smisao svoga stvaranja, odgajajući ih na određen način, i ukazujući na ono što je moralno ispravno, a što ne. No, isto tako, ostati u dječjem razmišljanju poput Meri koja je opro-stila Antici, ali nije zaboravila, u priči Izgubljeni novčić.

U svojim kratkim pričama Koštro djecu animira za kršćanske blagdane, ali na jedan zabavan i razigran način, gdje dočarava i sam smisao blagdana koji je više od šarenih pisanica i darova pa djeci želi reći da u tim danima misle na druge: Mama i tata naučili su ga da za Božić treba biti posebno dobar i darežljiv, te potrebnima pomoći…, progo-varajući u priči Kućica od snijega.

Autorica ne može, a i ne želi, pobjeći od moralnih načela koja su, duboko u njoj, usađena, te kroz priče šalje određenu poruku – kako bismo se trebali ponašati, ali i što je kršćanski ispravno. Priče su protkane metaforičnošću jezika te su simbioza između proznog i poetskoga, spoj smrtnog i besmrtnog, prirode koja svakodnevno umire i svakodnevno se rađa. Kod autorice sve počinje rađanjem, vjerom i nadom, pa tako i priče počinju proljećem, simbolom rađanja prirode i šećući kroz godišnja doba lagano se vraćaju na taj isti novi početak.

Priče su, može se reći, nastavak Viktora, primjeren mlađoj publici koja će, u stilski lakšem i prilagođenijem izričaju, pronaći nove ideje, kopati po mašti, snivajući o Cipe-licama radoznalicama ili pak zamišljati igru s Mišićem Vitom. I nije nikakvo čudo što se autorica odlučila za ime Vito, kad sama riječ vita znači život, kao i ime Viktor, čime želi reći da u njezinom svijetu nema gubitnika, svi su pobjednici na određen način, a život je taj koji uvijek pobjeđuje.

S velikim povjerenjem i sigurnošću može se potvrditi da je ime Miljenka Koštro ime za koje će se sigurno čuti izvan granica i koje će imati odjeka među svim generacijama čitatelja. Ime majke koja je, ponajprije, kao i Brlićka, pisala za svoju djecu, slučajnim odabirom stavila dio duše na papir, te obogatila književnost i za djecu i za odrasle.


Vinko GRUBIŠIĆ

Pogled u nedogled Miljenke KoštroMiljenka Koštro: Pogled u nedogled (priče); Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Ogranak Matice hrvatske u Imots-kome i HKD Napredak Posušje; Posušje, 2018.

Nakon triju zbirka poezije Miljenke Koštro (Cvijetnjak na kamenjaru, 2003., Miris vječ-ne mladosti, 2004. te Čarolije svitanja, 2008.), zatim romana Biti Viktor (2016.), koji je po mnogočemu jedinstven u novijoj hrvatskoj prozi, pred nama je Koštrin – Pogled u nedogled, zbirka od 61 kraćeg teksta, od kojih bismo neke mogli smatrati književnim vinjetama, a neke – pjesmama u prozi.

Koštrini prozni zapisi obuhvaćaju sva četiri godišnja doba, a već se u Uvodnoj priči (pod naslovom Pogled na budućnost), iz razgovora prvašića Karla s bakom, gleda na budućnost, gleda u neizvjesnost i nedogled kroz posuđene nove bakine naočale, što nam ukazuje da se budućnost, donekle, sagledava kao ono što je stvoreno tradicijom, radom, zalaganjem, ljudskim vrijednostima. No literatura se obdržava –ne samo opi-som, nego i konfliktom, pa pozitivne osobine najlakše i najčešće dolaze do izražaja kad su u kušnji, tj. kad su stavljene nasuprot negativnih rušilačkih snaga.

Nestašna ruka kradljivica, naravno, djeluje noću, kad po mraku obere vinograde, a dan ostavlja da gospodar vinograda vidi štetu koja mu je nanesena. Obećano je da ćemo u drugoj priči saznati kako je na koncu prošla Nestašna, ali u tekstu Novi nestašluci ne-stašne ruke, saznajemo da se zlu nije stalo na kraj: nasuprot dobrog duha Meleka, koji je bijel, veseo i dobronamjeran, Nestašna ruka se udružila sa zlim duhom Vilanom (crn je i prevrtljiv) pa su se, motornom pilom, dali na rezanje tuđih stabala, za kojima svi žaluju. Dok je dobri duh Melek otišao možda negdje drugdje svojom blagošću spašavati sklad i ljepotu prirode, pitanja o Nestašnoj ruci i Vilanu ostaju otvorena, pod upitnikom.

Prizvuci mitologije, dobra vila, vjetar koji se, na sasvim naravan način, diže s planina i kreće prema selu, žedan pije rosu s lišća, potok koji se tuži na nedolično vladanje ljudi prema njemu, iako ih baš on obdržava na životu, hod iz mjeseca u mjesec ističući značajke svakoga od njih, pa onaj pravi razbukt života u prirodi, čine ove čitke tekstove i zanimljivim i poučnim.

S romanom Biti Viktor, ove stranice povezuje vjera u istinsku mogućnost povezanosti ljudskog htijenja, energije i uspjeha. Tako npr. u tekstu – Kad se hoće…, Mirna je tri


tjedna provela s bakom, a savjeti njene praroditeljice upute su – ne samo jednoj osobi, i ne samo za jednu školsku godinu, nego za sav život. Ove tekstove povezuje smisao za odricanje, suživot s drugima, za pomoć slabijima i potrebnijima. U tom smislu valja posebno ukazati na tekst Odreci se.

I nije mogao biti bolja izabran neki dan za početak ovih tekstova (Proljeće) negoli Maj-čin dan: mjesec je svibanj, dan ljudske Majke i mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji.

Istina, zašli smo duboko u proljeće, vrijeme u kojemu je i Uskrs, taj najznačajniji kr-šćanski blagdan. Tu se opisuje svakako i ono uzblagdansko, tradicionalno, kao što su uskrsni zeko ili pisanice.

Ove jasno pisane i dojmljive proze nerijetko ističu opće humane značajke koje život čine ljepšim, ugodnijim, radosnijim. Izgubljeni (odnosno pronađeni) novac i neprijatelj-stvo među dvjema djevojčicama, ipak završava – oprostom (Oprostila je Antici, ali nije zaboravila). Naravno, to nas dovodi na pomisli o mnogo ozbiljnijim međuljudskih odno-sima, a takvi se osjećaji nerijetko iz ovih tekstova dadu naslutiti. Tu valja spomenuti i one tekstove za koje bismo rekli da imaju obrasce u basnama, u najširem značenju te riječi.

U tekstu Paukova mreža, maloj mušici (naivka koja čita samo nježne, romantične priče i lijepe pjesme) koja se zaplela u mrežu svemoćnog pauka (koji tvrdi da nije uzalud pleo mrežu jer bitan je interes!), ne preostaje ništa drugo nego na različite načine moliti i pri-voliti pauka da je oslobodi. Pa kad je spomenula i ono kako na zemlji ima mjesta za sva-koga, pauk s visoka dodaje kako je naporna i da uopće ne prati trendove i ovo vrijeme…

Gledajući je slavodobitno, kao da je ona iz nekog drugog vremena, pauk kaže: Da bar ja imam krila, iiii…

No, tako neujednačenu raspravu prekine neki velik kukac koji zgrabi pauka i u trenu ga proguta. Muhu kao da nije ni primijetio, ili je nije htio primijetiti. Rekli bismo: nijedna veličina nije zauvijek, svaka bahatost nađe svoju mjeru.

Ili uzmimo tekst Ježurkove nevolje: Nevoljni je jež Ježurko uvjeravao da je bezopasan sa svojim boljkama, ali da bi stvar-

no bio uvjerljiv, počupao je svoje bodlje i odložio ih negdje na sigurno. No kad je vidio da ne može (pre)živjeti bez njih, htio ih je ponovno staviti, ali… Zar nije isto i s prevelikim nastojanjem nekog naroda da se drugima svidi? Zar ne živimo u takvim vremenima?

Povezivanje suvremene tehnologije s basnama je dotaknuto, ali tek u kontekstu po-vratka prirodi, tradiciji, kao npr. u tekstu Kad se hoće. U posjetu baki, Mirna se vratila prirodnom tijeku života, samo se triput dnevno koristila mobitelom, a i na videoigrice je gotovo zaboravila.

Ovi tekstovi koji se mogu izvrsno uklopiti u školski program, imaju često ekološke po-ruke: posječenim stablom koje je oborila motorna pila, narušen je čitav jedan ekološki sklad. Ili: takorekući – jednokratnom uporabom oraha, odnosno orahova stabla, koje je davalo i plodove i ugodan hlad za odmor, ali koje je posječeno kako bi se mogli obrati njegovi plodovi, iza sebe ostavlja samo panj, pustoš.

Opomene o očuvanju zdravih međusobnih dječjih, a samim tim i onih najtemeljnijih općeljudskih odnosa, te očuvanje prirode kao zaštita ljudskog opstanka i postojanja, nikako ne djeluju nametljivo, jer riječ je o tekstovima i ugođajima koje u sebi sadrže, ispričanim živim, svakodnevnim razgovornim jezikom. Obraćajući se djeci, njihovim je-zikom, autorica se, zapravo, obraća svima, znajući da tako polazi iz samih temelja. Nerijetko govorni sklopovi povezani rimom odraz su govora jednog kraja gdje rima nije


rijetkost u svakodnevnom govoru. A tekst Svibanjske ljepote, povezan je akrostihom Svibanj.

U Proljetnoj pjesmi čitamo: Zar postoji ljepša pjesma od one koju pjeva proljetno jutro? Nakon dočitavanja ovih tekstova, mogli bismo dodati: Zar postoji ljepši život od onoga usklađenog s prirodom i s iskonskim Božjim zami-

slima, kad je ta priroda predana čovjeku na upravljanje i na uživanje njenih blagodati?


Misijana BRKIĆ-MILINKOVIĆ

O sestri Dominici i mirisima i bojama naših djetinjstavaEmil Raspudić: Sestra Dominika; Ogranak Matice hrvatske u Čitluku i Udruga Cvrčak; Čitluk, 2018.

Susret s pričama Emila Raspudića uvijek u meni probudi neku nostalgiju, davna sjeća-nja na djetinjstvo; uspomene kao da se izvuku skrivene ispod jastuka pa me razbude i prodrmaju, donesu mirise i slike davno prošlih dana, jer sva su djetinjstva, sva mlade-naštva – i slična i različita u isto vrijeme.

I s pripovijetkom Sestra Dominika dogodio se – povratak. Bljesak i sjećanje. Oživjele su ponovno neke srcu drage slike, miris pokošene trave, sijena, poljskoga cvijeća pr-pošnog u svojoj ljepoti, dani provedeni s bakom, u kući moga djetinjstva.

Emil Raspudić neraskidivim je nitima vezan za svoje djetinjstvo i likove toga doba. Njegova Planina i Selo, njegov djed, baka, metafora su svega onoga lijepa, uzvišena, što se u dječjoj glavi, dječjim sanjama, zbivalo u to vrijeme. Stoga i ne čudi što Planinu i Selo piše velikim slovom, odajući im, i na taj način, dužno poštovanje, pokazujući koliko su mu srcu mili. Istu matricu koristi i u priči Sestra Dominika.

On piše:Posebno se sjećam bake i njenog blagoga osmijeha. Moram priznati da sam nju naj-

više voljela, a osjećala sam da je i ona meni najviše bila privržena. Meni, kao najmlađoj u kući, poklanjala je posebnu pozornost.

Velika obitelj i puna kuća čeljadi, ispunjavali su me neizmjernim zadovoljstvom. Uz roditelje, braću i sestre, djeda i baku, u kući su živjele i dvije tetke, a nas djece bilo

je devetero – pet dječačića i četiri djevojčice. Imali smo imanje na Selu i Planini. Pobliže rečeno, imanje u Planini nalazilo se između dvije gorostasne planine – Vrana i Čvrsnice.

Naša kuća nalazila se na vrhu Dugoga polja, bliže Vran planini nego Čvrsnici, uz poznatu srednjovjekovnu nekropolu stećaka u Dugom polju. Ustvari, ovi stećci bili su unutar naše-ga imanja. Od svoga najranijeg djetinjstva i prvog upoznavanja s našim imanjem u Poljima, prvim susretom s cjelokupnim krajolikom, ostala sam zadivljena ljepotom prizora.

Premda je ovo priča o sestri Dominici i njenome putu od skromne, ali okretne i pa-metne seoske djevojčice do časne sestre, o putu na kojemu je mnogo i lijepih i teških trenutaka, različitih prepreka, ne mogu se oteti dojmu da i u ovoj priči ima puno osobna autorova doživljaja.


Kroz lik Dominike, kao da oslikava neku njemu posebno dragu osobu, možda sestru, rodicu, prijateljicu. Može to biti i izmaštan lik, ali na savršen način uklopljen u mjesto i vrijeme. S dodirom nečega biografskoga i intimističnog.

Pripovijetka Sestra Dominika podijeljena je u 16 poglavlja ili cjelina. Kada bi poglavlja imala naslove, oni bi mogli biti:

1. Djetinjstvo u Planini, 2. Hodočašće u Sinj i odluka, 3. Susret sa svećenikom, 4. Odla-zak u samostan, upoznavanje, 5. Prvi dani redovništva, 6. Školovanje, 7. Božja zaručnica, 8. Život u samostanu, 9. Vrijeme poraća, 10. Zaljubljivanje, 11. Sjećanje na prošlost, 12. Život u Africi, 13. Oproštaj s Afrikom i povratak, 14. Susret s poglavaricom i spoznaja, 15. Povratak u rodni kraj, tuga i sjećanje, 16. Epilog.

Osobito volim Raspudićeve razigrane opise pejzaža, prirodnih ljepota… Njegove re-čenice, same po sebi, omogućavaju nam čuti tu negdje, oko nas, izmaštani zuj pčela, smijeh u polju, udahnuti čist planinski zrak, miris livade i poljskoga cvijeća.

Tako Raspudić piše:Primicalo se proljeće. U vrtu su se vidjele bijele glavice visibaba. Širio se miris jasmi-

na. Osjećala sam proljetni polet. Ubrzo će i Cvjetnica. Taj blagdan u meni budi uspo-mene na rodni kraj i dom. Na rascvjetane livade. Na vesele pastire koji pjevaju proljeću.

Malo sam se zanijela sjećajući se proljeća provedenih u mojoj dragoj Planini. Lijepih dana moje rane mladosti…

Došlo je i ljeto. Pjesma cvrčaka razlijegala se na sve strane. Činilo se da ih ima po-svuda. Veselili su se ljetnoj vrućini, baš kao što sam i ja voljela topla ljeta i svježe večeri.

Ili:Livade i proplanci bili su okićeni zelenim livadama, a poneki cvijetak stidljivo je provi-

rivao između vlati guste trave. Blago se odmah razmiljelo po pitomim proplancima. Ptice neumorno cvrkuću i pjevaju planinsku pjesmu budilicu i dobrodošlicu novim stanovni-cima. Pastiri se dozivaju i razdragano pjevaju, veseleći se ugodnom proljetnom jutru…

Živopisnim rečenicama mami nam osmijeh na lice i onaj topli zagrljaj djetinjstva koji nam tako često nedostaje.

Kroz lik sestre Dominike, na izvrstan način, dočarava sazrijevanje jednoga mladoga bića, njezina razmišljanja, dvojbe, odluke.

Po svršetku fakulteta opet se mogu odlučiti kamo dalje krenuti. Ako i tada budem željela biti časna sestra, mogu poći u samostan.

Ali – je li to pravi poziv za mene? Je li to zaista ono što će me usrećiti i u potpunosti ostvariti sve moje želje i nadanja?

Što ako se ne uklopim u život u zajednici, u samostanu? S druge strane, u meni je sve više tinjala želja i odlučnost da želim taj poziv. Ta želja, iz dana u dan, sve je više rasla. Možda je i činjenica da su u našu kuću često navraćali svećenici i časne sestre, doprinijela mojoj želji da postanem časna sestra. Činilo mi se da i oni nisu bez ljudskih mana, poteškoća, padova, kao što smo i mi, obični ljudi.

Bože moj, pa ako i ne budem izdržala kao časna sestra, uvijek se mogu vratiti svojoj kući! Sigurno znam da mi moji ne bi zamjerili.

Raspudić donosi priču o životu kroz nekoliko različitih povijesnih i društvenih mijena, sredina, a kroz epizodu o zaljubljivanju časne sestre u mladoga svećenika i o njegovim istim (naravno – s obje strane neuzvraćenim) osjećajima, zapravo poručuje da su i oni


samo ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama, iako je ta ljubav i počela i završila samo na platonskoj razini.

Osobito su mi upečatljiva dva trenutka. Kada Dominika priopćava roditeljima da želi u časne, u kojemu se miješaju različiti osjećaji i s njezine i sa strane njezinih roditelja, te povratak, nakon mnogo godina, u rodni kraj, u kojemu nema više ništa od onoga što je ostavila, samo sjećanja i ruševine. Ovdje autor provlači motiv o iseljavanju i raseljavanju s vjekovnih ognjišta.

Također, kroz pripovijetku se provlači, rekla bih, neizostavan majčin lik. Prvo Domini-kine majke, pa Dominike kao „majke“ u misiji, u Africi, pa majčinske figure poglavarice samostana koja je ostavila itekakav trag u njezinu životu.

Pripovijetka Sestra Dominika pisana je pitkim, laganim jezikom, s puno opisa i jezič-no-stilskih figura; dijalozi su kratki i efektni, uvijek u službi dodavanja „začina“ glavnoj radnji.

Upravo zbog njezine tematike, zbog pitkosti i neke posebne emocije koja ju oslikava, primjerena je i za djecu i mladež i odrasle. Svatko od njih u ovoj priči o životu, stasava-nju, odrastanju, odlukama i dvojbama, može pronaći djelić sebe. Može uroniti u boje i mirise djetinjstva.

Bez straha da će ga netko pogrešno shvatiti ili mu se, čak, i podrugljivo nasmijati. Kakva patetitka, kakve gluposti!, možda reći.

Raspudić je upravo sve to vješto izbjegao. A ujedno podsjetio na sve ljepote našega djetinjstva, rodnog kraja, ostatke nam davne prošlosti, naše korijene i naša ognjišta na kojima, nažalost, vatra odavno ne plamti. Ali barem ostaje tinjati sjećanje i kazivanja koja se prenose s naših starih na mlade, da se ne zaboravi.

Stoga, veselimo se njegovim novim pričama, poput ove o časnoj Dominici.


Milena JUKIĆ BANDIĆ

Prosinačka priča o dječaku i čarobnim škaramaSonja Škobić: Čarobna tajna, Udruga Zdravo društvo, Mostar, 2018.

Čarobna tajna četvrti je naslov književnice Sonje Škobić koja se, nakon prve knjige pri-povijetki Kuća okrenuta moru (2014.), pisanoj za nešto zreliju publiku, okrenula pisa-nju za djecu, savršeno prilagodivši književni izričaj tom najosjetljivijem i najzahtjevnijem čitateljstvu.

Uslijedile su slikovnice za djecu Mačak Kiki (2017.) te maštovita priča Ptica iz snova (2018.), kroz koju književnica ostaje dosljedna u naglašavanju ljepote odnosa ljudi i životinja.

Svojim pričama autorica pobuđuje senzibilitet prema životinjama i njihovim potreba-ma. Kroz svoje tekstove odlučno promiče njihova prava, razvijajući ljubav i empatiju prema slabijima i nemoćnijima.

Čarobna tajna, najnovija u nizu ispričanih priča književnice Škobić, zanimljiva je i bajkovita slikovnica o dječaku koji je u naslijeđe od djeda dobio čarobne škare, kao i znanje rukovanja njima.

Slikovnicu je ilustrirala Lara Dorin, odjenuvši joj čudesno ruho satkano od ljupkih ilustracija koje, kao preslikane iz dječje glave, jasno progovaraju, uprizorujući svaki detalj fantastične priče kroz koju se isprepliću dječakova sjećanja na situacije i vrijeme provedeno s djedom te živopisne slike zimske idile.

Radnja je smještena u toplinu obiteljskog doma, a sve se odvija u prosincu. Predblag-dansko raspoloženje očituje se u bogatim opisima tradicionalnog ukrašavanja kuća i okućnica, ne zanemarujući važnost božićnog duha koji karakteriziraju osjećaj veselja, uzbuđenja, ali i sjete zbog vremena koje je prošlo.

Kroz vještinu rukovanja čarobnim škarama i izradu božićnih ukrasa, dječak želi vratiti vrijeme provedeno s djedom te se trudi činiti isto što i on. Odlučan je u namjeri da saču-va zajedničke uspomene, ali i ispuni obećanje koje je davno dao djedu.

I ova priča Sonje Škobić upućuje nas na dobro, uči nas odanosti, cijeni i uvažava iskrenost, slavi ljubav, poštuje tradiciju i priželjkuje radost u srcu i mir u duši.

Slikovnica Čarobna tajna pisana je velikim tiskanim slovima kako bi u njoj uživali i najmlađi čitatelji. Kroz duge rečenice, slikovite opise i iskrenu emociju, književnica


Škobić već je izgradila prepoznatljiv stil izražavanja, donoseći na književnu scenu novu svježinu obojenu nevinom dječjom razigranošću i lepršavošću.

Zbog svega navedenog, slikovnicu Čarobna tajna preporučujem svima, čvrsto vjeru-jući kako će njena toplina ozariti brojna lica i zagrijati mnoga dječja srca u ovo hladno, predblagdansko vrijeme


ljetopis

Anita MARTINAC

Zašto je Hrvat umuknuo u svojoj boli, zašto nije smio govoriti?Ante Čuvalo: Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću 1945. – 1952.

Djelo je premijerno predstavljeno u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, 2. listopada o.g. Tada sam i nabavila svoj primjerak i, obradovana temom, s velikim zanimanjem vrlo brzo pročitala knjigu.

Premda je to bilo ranije nego što sam znala da ću imati čast večeras vam govoriti o ovoj znakovitoj knjizi, nisam se udubljivala u brojne iznesene činjenice, proučavala podrubnice ili posebno iščitavala priložene dokumente. Čitala sam opušteno, jer su me ponijele činjenice koje su i meni samoj nedostajale dok sam ranije proučavala to razdo-blje u svrhu pisanja romana, sukladno istom povijesnom vremenu.

Prvo što sam pomislila nakon čitanja ove knjige bio je žal što sam tek sada imala prigodu pročitati ovako jednu kvalitetnu knjigu koja je sažeto, a opet iscrpno, dala vje-rodostojnu sliku onoga kako je živio hrvatski čovjek u hercegovačkim selima od 1945. do 1952. Pomislila sam:

Eh... koliko bi mi truda uštedio jedan ovakav uvid nekoliko godina ranije…

Jer detaljno obrađena građa iz dva hercegovačka sela iz okolice grada Ljubuškoga, gotovo da se može preslikati i na sva druga sela u Hercegovini. Tako da pobrojana imena ne znače ništa više, osim da je riječ o hrvatskom puku i odnosu tadašnje vlasti prema njima.

Kako sam i čula tada na predstavljanju, nakana nije bila nikakvo prozivanje, niti tko je bio odbornik, niti oznaš, niti tko je dobivao kazne u selu. Jednostavno, svako ime i svaki dokument ovdje je, prije svega, radi utvrđivanja povijesnih činjenica. Zbog toga ovu


knjigu preporučujem svakom tko želi znati istinu o poraću nakon Drugog svjetskog rata, ili piše kakav ozbiljan rad o toj temi pa i svim kolegama književnicima radi rasvjetljavanja tog zamračenog doba koje su nam silom željeli obrisati iz memorije.

Ponovno vraćanje na čitanje, donijelo mi je još veće zadovoljstvo jer sam, s divlje-njem, pratila paralele i meridijane posložene na povijesnom mozaiku koji je pred nas ovim djelom postavio ugledni profesor Ante Čuvalo, na čemu mu neizmjerno zahvalju-jem.

Knjiga „Komunistički totalitarizam na djelu – hercegovačka hrvatska sela (1945. – 1952.)“ podijeljena je u četiri dijela, na ukupno 500 stranica.

U prvome, najopsežnijem dijelu, autor je, u 19 poglavlja podijeljenih po temama, pra-tio tijek – od donesenih odluka Mjesnog narodnog odbora do njihovog provođenja, ili neprovođenja te kažnjavanja pučanstva zbog neučinjenog i sl. Osobno me se dojmilo da je autor prvo vrijedno razdvojio i sortirao arhivski materijal režimske ostavštine, koji je, kako doznajemo u predgovoru, slučajno sačuvan, te da su se poglavlja sama namet-nula. Ovakvu knjigu nije nimalo lako predstaviti jer mi se sve u njoj čini važnim, ali ipak ću što sažetije proći kroz nekoliko tema kako bih približila njeno značenje.

Prvo poglavlje opisuje listopad 1944. i dolazak partizana u Ljubuški gdje nije pružan otpor, niti je bilo borbi, ali, svejedno, slavilo se tzv. „oslobođenje“ kroz razdoblje vla-davine totalitarnog komunističkog sustava. S partizanima koji su se u Ljubuški spustili s Biokova, stigla je i „crvena revolucija“ koja je odmah otpočela s čišćenjem klasnih neprijatelja, svećenika, „slugu okupatora“, uglednih seljaka i svih koji su bili mogući kontrarevolucionari, odnosno osobe nesklone novoj vlasti. Pljačka je počela odmah. Nakon što su pokrali bogatije „narodne neprijatelje“ pa i na način da su ih lišavali života, od seljaka su uzimali – nekome „po kazni“, nekome „po potrebi“, što god su mogli i trebali.

Radi vjerodostojne slike moram pročitati i Oglas od 9. veljače 1945. u kojemu je na-glašeno:

Sva lica od 17 pa do 40 godina života imaju se javiti u ovu Komandu u sobu mobiliza-cijskog oficira do 16. ovoga mjeseca. Sva ona lica, poslije isteka naznačenog roka koji se ne jave ovoj Komandi biti će smatrana kao narodni neprijatelj i kao takve ćemo ih progoniti iz ovoga kraja na teške prisilne radove.

Istog dana, Komanda mjesta objavila je i drugi oglas u kojem kaže: Svaki onaj koji ne preda na vrijeme oružje, a kod istog se pronađe, smatrat će se po-

magač okupatora tj. škripar i protivnik naše borbe. Ovakva lica biti će predana vojnom prijekom sudu i kažnjavat će se smrću i teškim prisilnim radom van Hercegovine.

3. lipnja1946. (znači nakon narodnog oslobođenja), zabranjeno je svako kretanje ci-vilnih osoba od 8 sati navečer do 4 u jutro.

Nakon „čišćenja“ terena i revolucionarnog podređivanja masa „narodnoj vlasti“, kao pripomoć Narodnoj miliciji OZNA-e (Udbi) i KNOJ-u, utemeljena je i Seoska narodna milicija formirana, u prvom redu, od provjerenih i ambicioznih simpatizera nove vlasti, odnosno “drugova” koji su u osjetili priliku osobnog probitka. Naravno, bilo je i onih koji su prinuđeni „dokazivati se“. Iz dopisa je vidljivo i zanimljivo da nova vlast nije oslobo-dila narod, kako se to desetljećima tvrdilo, nego ga podredila svojim revolucionarnim ciljevima.


Važno je istaknuti da su, po dolasku partizana, kotorske vlasti naredile seoskim odborima praviti razne popise. Tako da je sve popisano – od ljudi, stoke, dobara pa i osnovnih stvari. Slijedile su zabrane i svaki oblik slobode pod tim revolucionarnim totalitarizmom je umuknuo. Jasno to možemo vidjeti i u naredbi koju Hercegovački okružni narodni odbor, a po naredbi Saveznog ministarstva unutarnjih poslova u Beo-gradu, šalje kotarskim odborima da treba „odmah sravniti sa zemljom sva neprijatelj-ska groblja Švaba i Talijana, kao i njihovih pomagača ustaša i četnika“. U toj naredbi posebno je istaknuto da ostaci talijanskog groblja u Višićima kod Čapljine budu sa zemljom sravnjeni.

U poglavlju o stanovništvu autor iznosi precizne podatke, popise, statistike – kako ži-vih žitelja, tako i žrtava rata i poraća. Svakako se ovdje koriste i podaci iz ranije objavlje-noga djela „Od Bleiburga do Ljubuškog“, istoga autora, koja je jedna od najkvalitetnijih knjiga koja obrađuje ovu temu.

Slažem se s autorom koji je zamijetio kao podaci koje su tada prikupljali mjesni odbo-ri odmah u poraću, danas, vjerojatno, leže u arhivama bivše OZNA-e, odnosno njenih pravnih nasljednika, a povjerenstva po općinama još muku muče s pravljenjem popisa i provođenjem istraživanja o poimeničnim žrtvama iz rata. Također, u istome poglavlju, navedeni su podaci o porušenim i oštećenim kućama, povratnicima iz iseljeništva, po-ratna teritorijalna i administrativna podjela Bosne i Hercegovine na okruge te kotareve i mjesne narodne odbore, a njihova uloga i kadar koji je biran za odbornike, obvezno organiziranje „konferencija“, imalo je za cilj stvaranja slike o bliskosti vlasti i naroda. U tu svrhu poslužili su i „narodni tužitelji“ koji su bili oči i uši javnog tužiteljstva i OZNA-e, odnosno, nakon 1946., UDBA-e.

Tzv. „narodni tužitelji“ nisu bili državni zaposlenici, niti primali plaću, ali im je drago-voljni rad otvarao „vrata milosti“ režima kojemu su revno služili. Također, u ovome po-glavlju zanimljivo je pročitati kako i kakve su komisije kotarski i gradski narodni odbori formirali, te kako su se birali oprobani aktivisti u iste. Temeljna svrha tih tzv. komisija bila je – nametnuti nadzor, totalnu kontrolu nad životom, imovinom i radom pojedinca i naroda. U istu svrhu angažirani su i evidentičari i statističari, narodni inspektori pa i zbo-rovi birača koji su provodili izbore. Autor u ovom poglavlju navodi dužnosnike mjesnog narodnog odbora, njihove plaće i opise poslova.

U posebnom poglavlju Masovne organizacije, autor je obradio teme: Narodna fronta, Antifašistička fronta žena, Narodna omladina, Crveni križ, ratni invalidi, bivši borci i bu-dući vojnici, te Mjesna komunistička partija.

Totalitarni komunistički režim nametnuo je što treba učiti, misliti, znati, osjećati, ve-ličati, i ponižavati, a sve ostalo bilo je zabranjeno i kažnjivo. Bilo je to opasno vrijeme za Hrvate jer im nije bilo dopušteno doznati – ni o prošlosti svoga naroda, niti što se sve dogodilo u Drugome svjetskom ratu, gdje su nestali njihovi sinovi, muževi i očevi, a kamoli nešto reći o Bleiburgu i križnim putovima, broju žrtava i logorima, ili ubojstvu katoličkih svećenika. Postojala je samo „službena“ istina koja se morala prihvatiti. Ili je slijedila kazna!

Čitatelj ovoga djela suosjeća sa životom seljaka kroz poglavlje – Prehrana – život na kartice.

Meni osobno ovo je bilo vrlo zanimljivo i korisno poglavlje jer mi je ostalo nerazriješe-no u dosadašnjem istraživačkom radu tog razdoblja. Znala sam o planskoj raspodjeli,


potrošačkim karticama i kupnji na točkice, ali prvi put nailazim na ovako precizno objaš-njeno provođenje mjera, što rasvjetljava i neke druge nejasnoće.

Citirat ću jednu rečenicu: Oni koji ne bi državi predali određenu količinu duhana, pa-muka, vune, mesa i obitelji koje su imale „viška radne snage“, a nitko iz obitelji nije „dragovoljno“ pošao na „industrilizaciju“, „na prugu“, na „radnu akciju“ nisu mogli dobiti kartice za žito i druge potrepštine.

Unesene su informacije s tablica „sledovanja“ i točno se vidi koje su to odobrene količine žitarica, odnosno hrane po osobi. Jasno je da se prehranom prisiljavao narod na provođenje zacrtanih revolucionarnih mjera.

S obzirom na to da je narod bio uglavnom gladan, a i to malo što su proizveli otimala je „narodna vlast“, bili su primorani odlaziti na sezonski rad u branje kukuruza u Slavo-niju, Bačku i Srijem.

Navest ću sa stranice 121.:Umjesto da po hercegovačkim krškim poljima rastu žitarice, moralo se uzgajati pamuk,

kikiriki, arpadžik, a kruh se tražio u žitnorodnim krajevima da se ne bi skapalo od gladi. No, odbornici su i to kontrolirali i uglavnom zarađeni kukuruz se opet otimao; bez ob-

zira na učinak, radnik je mogao zaraditi samo “sledovanje”, višak je prisvajala država, odnosno Partija.

Kako autor kaže novim poglavljem – Stoka je bila upregnuta u revoluciju, jer je, po popi-sima stoke, određeno tko koliko mora godišnje predati mesa, masti, mlijeka, vune, jaja…

Jedan od glavnih neprijatelja revolucije, bile su čak i koze. I o tome autor u poseb-nom poglavlju iznosi sve detalje o zabranama i mjerama. No, zanimljivo je da ni koze nisu bile iste pred vlastima, jer su se domaće smicale, a sanske ostajale, te u istočnim dijelovima Hercegovine njihov život je bio pošteđen u odnosu na zapadni dio, bar prvih godina tzv. petogodišnjeg plana.

Obvezni – prisilni otkupi, dali su jasnu sliku da su narodnoj vlasti bili važniji veliki re-volucionarni projekti, nego život naroda. Iz podataka unesenih u ovu knjigu jasno je da je sve bilo pod kontrolom tzv. narodne vlasti, odnosno Komunističke partije.

Poljoprivreda – kontrolirana sjetva žitarica, sadnja, brojanje i branje te otkup pamuka, kao i ostalo prisilno sađenje bilja – kikirikija, arpadžika, sezama, maka te krmnog bilja, umjesto tradicionalnih i dobro prihvaćenih kultura koje su prehranjivale narod u godi-nama prije komunizma, iz današnjeg gledišta djeluju suludo. Ali sve je to naš čovjek morao podnositi zbog golog preživljavanja.

U poglavlju o duhanu, dopustite da pročitam jedan kratki ulomak:„Monopolci“ su iz duhanske stanice stizali brojati duhan nekoliko tjedana nakon sad-

nje. Na svakoj parceli morala je biti ploča od čvrstog materijala, a na njoj je pisalo ime vlasnika i ime parcele. Poslije brojanja, „monopolac“ bi napisao u svoju knjigu i na spo-menutu ploču koliko je strukova posađeno na dotičnoj parceli. Kada bi duhan izrastao (procvjetao), „monopolci“ bi dolazili procijeniti koliko bi na svakoj parceli trebalo biti osušena duhana, odnosno – na koliko duhana će vlasnik biti zadužen predati državi. Ako „monopolac“ nije došao prije nego se duhan počeo brati, vlasnik je morao ostaviti u jednom redu 15 – 30 (ovisno o veličini parcele) nebranih strukova, da službenik može procijeniti težinu duhana kada dođe.

Slično je bilo i s vinogradima, vinom i pečenjem rakije, o čemu se također vodila stro-ga evidencija, te se određivalo i koliko se kotlarine moralo predati tzv. „narodnoj vlasti“.


Kotlarina je bila 0,75 ili 1 litra (ovisno kome) rakije po ispečenom kotlu (kazanu), kako navodi autor, a prema predočenoj arhivskoj građi.

Također, vlasnici mlinica dužni su bili predati ujam, odnosno određeni postotak od rada, kao i zanatlije i gostioničari i vlasnici ostalih obrta.

Svi porezi i nameti uglavnom su se naplaćivali preko Mjesnih narodnih odbora, te se prema odbornicima, stvarala odbojnost puka. Odbornici su, uglavnom, bili probrani i podobni ljudi, bilo iz mjesta ili sa strane koji su uživali privilegije i nerijetko provodili i samovolju uz provođenje odluka kotarskih odbora.

Uz poreze na zemlju „zemljarina“, i kuću „kućarina“ plaćao se i porez na vino i rakiju „točarina“. O svemu tome mjesni odbori vodili su popise, ne samo radi zaduženja „viško-va“, tj. radi „otkupa“ nego su popise morali slati u Poreski referat pri Kotarskom odboru. (Str. 251.)

U ovome poglavlju obrađeni su i narodni zajmovi i samodoprinosi, a uz poreze, seljak ih je morao šuteći trpjeti, dok je komunistička vlast na njegovu znoju i žrtvi gradila novo socijalističko društvo.

Strogi nadzor „narodne vlasti“ bio je i nad radnom snagom, tj. popisima radnika i „viš-kom radne snage“, obavljalo se, kako autor navodi, gonjenje u industriju i popunjavanje frontovskih brigada koje su radile na izgradnjama cesta, željeznica, objekata, tunela i sl.

„Višak radne snage“ je, u prvom redu, dolazio iz kućanstava koja su imala malo zemlje, a veći broj ukućana. Također, onima koji nisu htjeli ući u mjesnu Seljačku zadrugu, bila je djelomično oduzeta zemlja, prvenstveno oranica, i to je kod nekih stvorilo višak radne sna-ge, kojom su popunjavale tzv. frontovske brigade. Bio je to zapravo progon neposlušnog seljaka, koji su to s pravom zvali prisilni rad, premda nisu bili sudski kažnjeni…(Str. 264.)

Dopusnice su se morale tražiti za bilo koji rad pa i sezonsko branje kukuruza. Zakon o Petogodišnjem planu razvitka Narodne republike Bosne i Hercegovine, predvidio je putne nedjelje ili Nedjelje drumskog saobraćaja, pošumljavanja, i sl., na što se sve se-ljak morao odazvati i dati sve što se tražilo – od dobara do radne snage.

Po istom načelu podignuti su i zadružni domovi i seljačke radne zadruge, o čemu autor, u posebnim poglavljima, donosi sve podatke – od formiranja, gradnje, pa i do članstva u istima. Istovremeno, „narodna vlast“ zabranila je djelovanje svim kulturno -umjetničkim društvima ili bilo kakva okupljanja i skupna djelovanja, koja su postojala prije tog razdoblja.

Također ukinuta je i Gimnazija u Ljubuškom, koju su časne sestre milosrdnice u 1928./29. izgradile između Humca i Ljubuškog. Čak su se i knjige stavile pod nadzor jer su se skupljale po kućanstvima u svrhu stvaranja Narodne knjižnice, gdje su, naravno, ostale samo novoj vlasti podobne knjige.

U tekstu nailazim na zanimljivu rečenicu na strani 323., a ona glasi: Osim za potrebe knjižnice, knjige su oduzimane, u prvome redu, jer su one bile opa-

sno oružje protiv jednoumlja. Trebalo ih je istrgnuti iz ruku potencijalnog neprijatelja i one s kontrarevolucionarnim sadržajem, spaliti na lomači. Vidljivo je kako je i kultura bila pod nadzorom.

Organiziranje novih škola, domovi, stan i ishrana za učitelje koji su ciljano dovedeni s drugih područja, nadzor nad zdravstvom, uvođenje cijepljenja, kontrola čatrnja i buna-ra, također su detaljno opisani u ovom poglavlju.


Posljednje poglavlje prvoga dijela obrađuje vozila i uvođenje registracija, pa i dozvole za bicikla. U knjizi postoje popisi s vlasnicima istih u to vrijeme pa je to zanimljivo pogle-dati. Ovaj najobimniji dio knjige, završava popisom imena kotarskih i raznih dužnosnika u poraću koja su spomenuta u pregledanim materijalima tijekom pripreme knjige.

Moram posebno naglasiti kako na kraju svakoga poglavlja ima mali ulomak s podna-slovom Sjećanja, a odnosi se za stvarna sjećanja svjedoka toga vremena, koje je autor zabilježio. Očarala me duhovitost našeg čovjeka koji je znao pokazati mudrost te, i na taj način, pružati otpor tzv. „narodnoj vlasti“, čuvajući svoje dostojanstvo.

Drugi dio knjige, na samome početku (str. 345.), donosi jednu vrlo jasnu rečenicu koja, ustvari, govori o čemu je ovaj dio, a ona glasi:

Osim raznih popisa (ljudi, stoke, zemlje, proizvodnje – svega), građani su morali od države, odnosno od mjesnih narodnih odbora – najniže instance „narodne vlasti“ – tražiti svakojake dozvole i potvrde što je bila još jedna strana komunističkog svakodnevnog totalitarizma.

Znači u ovome dijelu možete pročitati niz popisa – tko je i za što imao odobrenje, dopusnice i potvrde. Ali i ne samo to, nego u posebnim poglavljima autor je obradio i poimenične slučajeve (ne)podobnih, odnosno karakteristike istih, te objasnio provo-đenje kazni i progona. Zanimljivo je pročitati zbog kakvih se sitnica išlo na saslušanje. Također se u ovom djelu nalaze i poimenične dopusnice za npr. berače kukuruza, va-garice i sl.

Treći dio ove knjige sadrži prijepis dokumenata, koje je autor izdvojio kao najzanimlji-vije, a u četvrtom dijelu možemo pogledati preslike istih i sličnih. Na neki način, autor je sve rečeno u prvome dijelu, potkrijepio dokazima u ostala tri djela knjige.

Uraditi jednu ovakvu knjigu s toliko iznesenih podataka, potkrijepiti dokumentima i u podrubnicama dodatno objasniti i uputiti na izvor, veliki je rad.

Kako na kraju knjige autor navodi da je izdvojio ova dva sela i detaljno ih obradio, a isto se može napraviti s ostalim selima sačuvanih arhiva, jasno je da bi se dobila ista slika, samo druga imena i brojevi. A taj konačan rezultat je najvažniji i vjerujem da je to bila autorova svrha.

Ono što smo doznali čitanjem ovako jedne kvalitetne i dokumentima potkrijepljene knjige, iz korijena mijenja sliku koju je nametnuo totalitarni komunistički režim, i s em-patijom se vraća u to vrijeme s namjerom da shvati – zašto je Hrvat umuknuo u svojoj boli, zašto se o svemu nije smjelo govoriti?

Razdoblje o kojemu ova knjiga govori jest razdoblje golog preživljavanja u okrutnom totalitarnom režimu. Razdoblje je to koje nije dalo čovjeku niti odžalovati svoje žrtve, niti tražiti svoje poginule i ubijene. Na neki način, i ova knjiga je spomenik tome vremenu i podnesenoj žrtvi.

Zahvaljujem još jednom autoru na ovom djelu i iskreno čestitam – kako na ovome, tako i svim dosadašnjim te želim još mnogo uspješnih predstavljanja novih djela.

Vama hvala na pozornosti.


Mira PEHAR

Kronika kulturnih događanja u Mostaru, veljača – prosinac 2018.1. 2. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održan koncert Dražena Zeči-ća, koji je u Mostaru nastupio nakon deset godina. Publiku je počastio i pjesmama sa svog novog albuma Ja te volio nisam.

1. 2. – 2. 2. U organizaciji SPKD-a „Prosvjeta“ održan je 5. internacionalni Šanti-ćev festival djece pjesnika. Na festival je pristiglo 1 470 radova iz svih zemalja regije. Stručni ocjenjivački sud je odabrao 22 finalista. Prvoga dana u Ćorovića kući održan je školski sat o životu Alekse Šantića. Druge večeri otvorena je izložba pod nazivom Aleksa Šantić u zbirci Muzeja Hercegovina. Nakon izložbe, održana je finalna večer „Šantićevog festivala djece pjesnika“. Po ocjeni stručnoga ocjenjivačkog suda (Miljen-ko Buhač, Alma Fazil Obad i Božo Kijac), treće mjesto zauzeo je Boris Nočeski iz Prile-pa (Makedonija) s pjesmom Deca na tagata, druga je bila Katarina Kovačević iz Belog Potoka (Srbija) s pjesmom Ja sam alas što peca zvezde, dok je pobjednik ovogodišnjeg festivala Vojislav Durmanović iz Bijeljine (BiH) s pjesmom Mostarka.

4. 2. U Vladikinu dvoru, u organizaciji SPKD „Prosvjeta“ Mostar, održana tradicio-nalna Svetosavska besjeda, u povodu blagdana Svetog Save, koju je prvi put u Mo-staru davne 1883. godine organizirao pjesnik Aleksa Šantić. Održano je predavanje o svetom Savi, učitelju i prosvjetitelju, prvom srpskom arhiepiskopu, utemeljitelju Srpske pravoslavne crkve, osnivaču manastira Hilandar.

8. 2. U Galeriji kraljice Katarine predstavljena knjiga Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995., autora Tihomira Dujmovića. Riječ je o knjizi koja analizira sudbinu novinara iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH) i donosi jezivu statistiku i popis novinara koji su tada pisali. U programu su, uz autora, sudjelovali Vinko Kraljević i Anita Martinac

9. 2. U Galeriji Rondo otvorena izložba na kojoj je predstavljen novi ciklus radova autora Josipa Mijića. Posebnost izložbe je da je cijeli ambijent bio u crnoj boji, a povje-


sničar umjetnosti Tomislav Ćavar je istaknuo kako Mijić u ovom ciklusu analizira odnos čovjeka prema prirodi i prema svemiru.

12. 2. U Kosači predstavljene knjige Otkopana istina Širokog Brijega i Od Širokog do Bleiburga i nazad, autora Velimira Mabića. Knjige su plod osmogodišnjeg istraživač-kog rada na prikupljanju vjerodostojnih informacija o događajima s kraja Drugoga svjet-skog rata i poraća u Širokom Brijegu, utemeljenih na autoriziranim iskazima svjedoka. Dvoknjižje je izašlo u nakladi Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg i Odjela za Drugi svjetski rat i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora.

13. 2. U franjevačkoj kapelici crkve sv. Petra i Pavla, u spomen na pobijene her-cegovačke fratre 1945. godine, održan koncert Simfonijskoga orkestra Mostar i Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno matematičkih i odgojnih zna-nosti Sveučilišta u Mostaru. Izveden je Requiem u F-duru za soliste, mješoviti zbor i orkestar, P. Giazotto/T. Albinana, a sve pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića.

14. 2. U Kosači održan tradicionalni Valentinovski koncert Simfonijskog orkestra Mostar. Na programu su bile popularne pop-balade, a solisti su bili devet mladih afir-miranih pjevača iz Mostara. Simfonijskim orkestrom dirigirao je maestro Damir Bunoza, koji potpisuje i aranžmane.

16. 2. Održana večer ljubavne poezije. Poeziju je govorila Anita Martinac. U glazbe-nom dijelu nastupili su Emil Bevanda i Ana Puljić. Organizator pjesničke večeri je udru-ga „Hrvatska žena“, a održana je u Napretkovu domu u Mostaru.

27. 2. U Galeriji Aluminij otvorena samostalna izložba mostarske akademske grafi-čarke Ane Bilić Prskalo pod nazivom Red hrama leptira. Izloženo je dvadesetak slika, uglavnom rađenih u tehnici ulja na platnu, te nešto manje njih u tehnici akrila na platnu.

27. 2. U hotelu Bristol predstavljena knjiga Moje nedovršene priče, autorice Vesne Šunjić. To je, kako reče jedan od promotora, knjiga o izgubljenom vremenu.

7. 3. U sklopu programa „Književna srijeda“ u Otvorenoj čitaonici Društva hrvat-skih književnika Herceg-Bosne, predstavljeno je književno stvaralaštvo Stanislava Bašića, pjesnika, pisca za djecu, književnog kritičara i novinara, potpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskome jeziku, 28. siječnja 1971. godine. Kroz Bašićevo književno djelo nazočne je vodio književnik Ivan Baković.

13. 3. U organizaciji udruge Werk i Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, pod pokroviteljstvom Grada Mostara, u Galeriji kraljice Katarine, otvorena je izložba ko-jom je Mostar obilježio sto godina od završetka Prvog svjetskog rata. Prikazana izlož-ba je, ustvari, privatna kolekcija Manuela Martinovića, člana udruge Werk, koja se, inače, bavi austrougarskim fortifikacijama u i oko Mostara. Kroz određene primjere povijesnog oružja, numizmatike, medaljarstva i ostale građe, posjetitelji su imali priliku percipirati do-gađaje koji su se odvijali u razdoblju 1914. – 1918. godine na našim prostorima.


16. 3. U Centru za kulturu predstavljena Monografija Gazi- Husrev-begove bibliote-ke, izdane u povodu 480 godina postojanja i djelovanja te kulturne institucije.

20.03. U Galeriji Aluminij otvorena izložba pod nazivom Pasionska baština iz rizni-ce Karmela svetog Ilije, u sklopu koje je izložena i relikvija Svetog križa. Taj je križ sto-ljećima dijeljen i slan u župe, puku na štovanje. Izložbu je otvorio kardinal Vinko Puljić. O izložbi je govorio i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić koji je, između ostaloga, istaknuo kako je na izložbi prikazano dvadeset križeva, što je izvrsna priprava za Veliki tjedan i Uskrs. O izložbi je govorio i Darko Juka, direktor Aluminijevih Korporativnih ko-munikacija, koji je istaknuo da izložba nije samo za katolike i kršćane, već za sve ljude koji žele doživjeti nešto jedinstveno i umjetnički vrijedno. Prior Karmela sv. Ilije pater Zvonko Martić, idejni začetnik ovoga događaja, kazao je kako izložba prikazuje tek djelić svoje riznice stare nepunih dvanaest godina.

20. 3. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održan korizmeni, huma-nitarni i jubilarni koncert akademskog zbora Pro Musica. Zajedno je obilježeno je 10 godina klape Drača, 15 godina klape Narenta, 15 godina akademskog zbora Pro Musica i 25 godina djelovanja maestra don Dragana Filipovića. Uz zbor i navedene klape, nastupili su i: klape Bura, Studenac i Herceg, solisti gosti Vlado Garić i Mate Akrap, te solisti Monija Jarak, Josipa Krezić, MiaTadić, Pava Ćorić, Karlo Miličević, Hrvoje Merdžo, Josip Aničić i don Dragan Filipović. Novosadskim Big Bandom ravnao je Fedor Vrtačnik.

20. 3. U Francuskom institutu u Mostaru otvorena je izložba razglednica pristiglih na natječaj „Frankofono kinematografsko naslijeđe“, namijenjen učenicima mostar-skih osnovnih i srednjih škola. Na natječaj je pristiglo 39 radova iz osam škola. Inače, 20. ožujka obilježava se kao Međunarodni dan frankofonije.

21. 3. U sklopu programa „Književna srijeda“ u Otvorenoj čitaonici Društva hrvat-skih književnika Herceg-Bosne, predstavljeno književno stvaralaštvo književnika Grge Mikulića, člana Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. O Mikulićevom knji-ževnom stvaralaštvu govorila je književnica Marina Kljajo-Radić, a program je vodio književnik Ivan Baković.

22. 3. U Kosači održan koncert Četiri godišnja doba Vivaldi & Svjetlost života – klasič-na harmonika i klavir solo, u izvedbi maestra Nihada Hrustanbegovića..

22. 3. U Kosači predstavljen roman Rebro, autora Ante Marinčića, objavljen u na-kladi Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, u knjižnici Suvremenici. Uz autora, knjigu su predstavili Marina Kljajo-Radić, Ivan Baković i Dževad Galijašević.

23. 3. U Narodnom pozorištu Mostar premijerno je izvedena predstava Neće biti smak svijeta. Riječ je o praizvedbi po tekstu i režiji Adnana Lugonića. Igraju: Ajla Ham-zić, Dina Mušanović i Šerif Aljić. Scenografiju i kostimografiju predstave radila je Sabina Trnka.


26. 3. U organizaciji Ministarstva kulture i turizma Republike Turske, Međunarodne organizacije turkijskog svijeta (TURKSOY), Yunus Emre instituta, uz potporu Mini-starstva obrazovanja i znanosti Federacije BiH i Generalnog konzulata Republike Turske u Mostaru, održan koncert Turkijski svijet u svim svojim bojama. Sudjelovalo je sedamdeset sudionika iz različitih zemalja, a njihova najznačajnija poveznica je turski jezik, odnosno turkijski jezici kao jedna jezična skupina.

2. 4. U Kosači održan koncert nekada najpopularnije grupe na ovim prostorima Srebrnih krila, predvođenih Vladom Kalemberom.

2. 4. Na Uskrsni ponedjeljak, u mostarskoj je katedrali održan koncert Simfonij-skog orkestra Mostar i Mješovitog zbora Marija. Nastupili su: Monija Jarak – mezzo-sopranistica, Hrvoje Merdžo – bariton, te tenor Željko Drljo. Izvedbom je ravnao Damir Bunoza. Riječi zahvale, u ime organizatora, uputio je don Niko Luburić.

8. 4. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače otvoreno jubilarno 20. izdanje Dana Matice hrvatske – Mostarskog proljeća 2018. Predsjedništvo Matice hrvatske Mostar dodijelilo je Veliku povelju i Kristalne matice s imenom maestra Vjekoslava Šu-teja, hrvatskome članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću i predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović, koji su, ujedno, i visoki pokrovitelji ovogodišnje jubilarne manifestacije. Priznanja su dodijeljena i nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću, predsjedniku Matice hrvatske akademiku Stjepanu Damjanoviću, neka-dašnjem federalnom ministru kulture Gavrilu Grahovcu te Dubrovačkim ljetnim igrama. Dvadesete Dane Matice hrvatske otvorio je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čo-vić. Nazočne su pozdravili predsjednica Matice hrvatske Mostar prof. dr. Ljerka Ostojić i direktor Croatia osiguranja d. d., generalnog sponzora festivala, Ivan Luburić. Nakon svečanosti otvaranja, publika je uživala u rock operi Isus Krist Superstar (Jesus Christ Superstar), autorskog dvojca T. Ricea i A. Lloyda, u izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija i Zagrebačke filharmonije.

10.4. – 14. 4. Održan 21. međunarodni sajam gospodarstva Mostar 2018., na kojem se predstavilo više od 750 izlagača iz 20 zemalja. Zemlja partner ove godine bila je Srbi-ja. Na ceremoniji otvaranja sudjelovali su visoki izaslanici iz brojnih zemalja svijeta i čel-nici zemalja iz okruženja – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, premijer Bugarske Boyko Borisov, premijer Hrvatske Andrej Plenković i hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Opću sajamsku izložbu pratile su i tradicionalne podsajamske manifestacije – Sajam turizma i sajam Knjiga i nakladništva.

11. 4. U sklopu Mostarskog proljeća, u Kosači održan koncert Ansambla narodnih plesova i pjesama LADO. U 69 godina postojanja, Lado je održao više od 5 000 kon-cerata na gotovo svim kontinentima.

12. 4. U sklopu 20. dana Matice hrvatske – Mostarskog proljeća, u suorganizaciji MH Mostar i Galerije Aluminij, otvorena veličanstvena izložba pod nazivom Riječ boje i boja riječi – ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci, dubrovačkog slikara


Antuna Masle, a u Mostar je stigla kao dar Dubrovačkih ljetnih igara. Izloženo je 38 djela dubrovačkog zanesenjaka od kista i pera, jedinstvenog stvaratelja preminula prije pola stoljeća. Postav su pomno odabrali Antun Karaman i Nikolina Putica. O izložbi su govorili Darko Juka, direktor Korporativnih komunikacija Aluminija, akademik Josip Mu-selimović, počasni predsjednik Matice hrvatske Mostar, Ivana Medo Bogdanović, rav-nateljica Dubrovačkih ljetnih igara i Zora Dujmović, federalna ministrica kulture i sporta koja je i otvorila izložbu.

12. 4. Premijerno izveden glazbeno-poetsko-scenski kolaž Hercegovina, V. dio, po-sljednji u nizu glazbeno-scenskih kolaža o Hercegovini, kojima se promovira poetsko blago i čuva baština hrvatskoga jezika. Poeziju su govorili: Jelena Kordić Kuret, Velimir Pšeničnik Njirić i Robert Pehar.

12. 4. U Kosači izvedena predstava Govorite li hrvatski?, autora i glumca Joška Ševe. Na ovo pitanje, autor odgovara na najbolji način – stihovima i monolozima ne-kih od najvećih hrvatskih pjesnika i pisaca. Tako se u predstavi mogu čuti tekstovi Iva Vojnovića, Ivana Gundulića, tekst Baščanske ploče, Marina Držića, Ivana Kozarca, Tina Ujevića, Drage Ivaniševića…

12. 4. Gost programa Književni most Narodnog pozorišta Mostar bio je Ivan Lovre-nović, pisac, novinar i urednik.

16. 4. U sklopu Mostarskog proljeća 2018., u Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba suvremenih talijanskih umjetnika, zahvaljujući talijanskom umjetniku i foto-grafu Atili Maleteu, velikom zaljubljeniku u Mostar. Nazočne su pozdravili Danijel Vido-vić, ravnatelj Kosače te Dragan Marijanović, u ime Matice hrvatske Mostar. O izložbi je govorio Atila Malete, a otvorio ju gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.

16. 4. U sklopu Mostarskog proljeća 2018., u Kosači odigrana predstava Parovi po tekstu Mire Gavrana, a u izvedbi Teatra Gavran iz Zagreba. To je najambicioznija predstava ovog teatra u proteklih četrnaest godina. Režiju potpisuje Robert Raponja, a igraju: Ana Vilenica, Ivica Jončić, Mladena Gavran, Jakov Gavran, Ivan Glowatzky i Sara Moser.

18. 4. U Galeriji kraljice Katarine odigrana humoristična predstava Audicija za mo-dernu školu, u izvedbi Dramske sekcije Gimnazije Mostar. Prihod od ulaznica ide u humanitarne svrhe.

19. 4. U organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, na Filozofskom je fakultetu predstavljena knjiga Prilozi za povijest HZ HB, koju je napisao dr. sc. Jadranko Prlić. O knjizi su govorili akademici Jakov Pehar i Frano Ljubić te Ivan Anđelić, ravnatelj Hrvatskog leksikograf-skog zavoda BiH.


20. 4. Svečanom ceremonijom i prvom predstavom u konkurenciji, otvoren je 15. međunarodni festival komedije Mostarska liska 2018., koji se ove godine održava pod sloganom – Energija osporavanja: tko se to tamo smije?. Festival je otvorio Rašid Hadžović, ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a. Prve večeri odigra-na je Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, u produkciji HNK Mostar, po tekstu Ive Brešana i režiji Ivana Lea Lema. Stručni ocjenjivački sud u sastavu: Zijah A. Sokolović, Nedžad Begović i Atila Aksoj, jednoglasno je dodijelio nagradu Mala liska za najboljeg glumca/glumicu večeri Robertu Peharu. Predstava je odigrana u Narodnom pozorištu Mostar, koje je i organizator Festivala.

20. 4. U Galeriji kraljice Katarine predstavljena monografija Specijalna policija u domovinskom ratu 1990. – 1996., u organizaciji Udruge Specijalne policije HR HB.

21. 4. Predstava Ćelava pjevačica Eugena Ionesca, u režiji Lajle Kaičkije i produkciji Narodnog pozorišta Mostar, izvedena je kao druga u konkurenciji 15. međunarodnog festivala Mostarska liska. Stručni ocjenjivački sud je jednoglasno dodijelio nagradu Mala liska Saši Oručeviću. Predstava je izvedena u Narodnom pozorištu Mostar.

22. 4. U Narodnom pozorištu Mostar odigrana predstava Narodnog pozorišta RS-a iz Banje Luke i Pozorišta Prijedor Sabirni centar, po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Marka Misirače. Mala liska dodijeljena je Aleksandru Stojkoviću.

23. 4. U Narodnom pozorištu Mostar izvedena predstava Mirna Bosna Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, po tekstu Borisa Lalića, a u režiji Saše Peševskog. Malu lisku stručni žiri dodijelio je cijelom glumačkom ansamblu (Feđa Štukan, Gordana Boban, Vanesa Glođo i Davor Golubović).

24. 4. U sklopu Mostarskog proljeća, u Kosači odigrana baletna predstava Alisa u zemlji čuda, u izvedbi Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo. Koreografiju potpisuje Aleksandar Ilić, glazbu Darja Janošević, kostimografiju Neira Sinanbašić i Melisa Musić, a scenografiju Vedran Hrustanović.

24. 4. Na festivalu Mostarska liska izvedena predstava Sarajevskog ratnog teatra (SARTR-a) –Jedvanosimsoboakalomistobo, koju je režirao Aleš Kurt. Malu lisku za najboljeg glumca/glumicu stručni ocjenjivački sud dodijelio je glumcu Davoru Sabi. 25. 4. Na festivalu Mostarska liska izvedena predstava Ustav Republike Hrvatske Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba. Autori teksta su Ante Tomić i Rajko Grlić, predstavu je režirao Vinko Brešan. Malu lisku za najboljeg glumca/glumicu stručni žiri jednoglasno je dodijelio glumcu Borku Periću.

26. 4. Na festivalu Mostarska liska izvedena je predstava Sirena i Viktorija, u pro-dukciji Forzenga iz Beograda, po tekstu Aleksandra Galina, u režiji Radoslava Milen-kovića, kao posljednja u konkurenciji 15. međunarodnog festivala Mostarska liska. Malu lisku za najboljeg glumca/glumicu stručni ocjenjivački sud jednoglasno je dodijelio glu-mici Mileni Pavlović..


26. 4. U Galeriji Aluminij predstavljena knjiga putopisa Hercegovačkim krajolicima – od Rame do Huma, autora Mateja Škarice. Ovo živopisno djelo za koje autor kaže kako nas poziva na ponovno putovanje Humskom zemljom, u podnaslovu ističe kako je riječ o zbirci putopisa i osvrta po Herceg-Bosni, a objavljeno je u nakladi Ramske zajednice Zagreb.

26. 4. U kapelici školskih sestara franjevki u Mostaru održan koncert Studija glaz-bene umjetnosti Fakulteta prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. U izvedbama su sudjelovali: Mješoviti zbor Studija glazbene umjetnosti, ko-morni pjevački ansambl Pro arte te solisti Nikolina Zovko – mezzosopranistica, Marin Vites –kontratenor, Hrvoje Merdžo i Marijo Bevanda – baritoni te Sara Marolt – vokal. Umjetničko vodstvo – mr. art. Katja Krolo-Šarac. Na programu su bila djela: Rheinberge-ra, Bacha, Lukačića, Warrena, Markovića, Purcella, Stevena, Schütza, Širole, Palestrina i Jakobsa.

26.4. Glazbena diva Amira Medunjanin 15. obljetnicu karijere obilježila koncertom u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, a uz pratnju Simfonijskog orkestra Mostar i Ante Gele.

26. 4. U Abraševiću promoviran roman Trganje, autora Almina Kaplana, izašlao u nakladi Synopsisa. Uz autora, roman su predstavili književnici Srđan Gavrilović i Adnan Žetica.

27. 4. U Galeriji kraljice Katarine predstavljena knjiga Čuvari bleiburške uspomene: Počasni bleiburški vod 1952. – 2017., autora Bože Vukušića, tajnika Počasnog blei-burškog voda (PBV). Uz autora, o knjizi je govorio Vice Vukojević, predsjednik Poča-snog bleiburškog voda te don Željko Majić. Knjiga je predstavljena pod pokrovitelj-stvom Hrvatskog narodnog sabora BiH.

27. 4. U Narodnom pozorištu je, dodjelom nagrada, završen 15. međunarodni fe-stival komedije Mostarska liska 2018. Stručni žiri je jednoglasno dodijelio sljedeće nagrade: Velika liska – Grand Prix festivala za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je predstavi Jedvanosimsoboakalomistobo, Sarajevskog ratnog teatra SARTR, Sarajevo. Velika liska/ Plaketa Ahmet Obradović – nagrada za najbolju režiju, dodijeljena je Alešu Kurtu. Velika liska za najbolju glumicu dodijeljena je Maji Salkić, Velika liska za naj-boljeg glumca Davoru Sabi. Specijalna nagrada – Velika liska dodijeljena je predstavi Jedvanosimsoboakalomistobo. Specijalna nagrada- Velika liska dodijeljena je Anti To-miću i Rajku Grliću za tekst predstave Ustav Republike Hrvatske, a Dragutinu Brozu za scenografiju iste predstave. Žiri medija jednoglasno je Veliku lisku dodijelio predstavi Jedvanosimsoboakalomistobo.. Najbolja predstava po odluci publike je Mirna Bosna, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva.

27. 4. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održane Melodije Mostara. Prije natjecateljskog programa, publika je glazbom zaplovila u prošlost; izvedeno je de-set najuspješnijih pjesama s prošlih festivala, od 1995. pa do danas. U natjecateljskom


dijelu programa izvedeno je 15 pjesama, a pobjednikom je proglašen Diego Zuliani iz Istre. Nagradu mu je uručio predsjednik Vlade HNŽ-a Nevenko Herceg.

2.5. U Galeriji Aluminij otvorena izložba pod nazivom Likovni kaleidoskop, aka-demskog slikara Željka Mucka iz Koprivnice. O izložbi je govorio Mario Vasilj, dekan Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, koji je i organizator izložbe.

2.5. – 5.5. Organizirana 5. po redu likovna kolonija Krešimir Ledić. Kolonija je ove godine okupila četrdeset umjetnika koji su stvarali likovna djela o temi Hercegovina u očima umjetnika. U sklopu kolonije održane su i likovne radionice za učenike osnovnih škola, a učenici su imali priliku upoznati akademske umjetnike i njihov rad prilikom stvaranja. Koloniju Krešimir Ledić je organizirao Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, u sklopu XX. dana Matice hrvatske – Mostar-skog proljeća 2018., u Kampusu u Rodoču.

3.5. U amfiteatru Kosače, u povodu održavanja 55. Šimićevih susreta, upriličen je poetski kolaž tijekom kojeg su studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru čitali stihove poznatog pjesnika. „Ovogodišnji Šimićevi susreti se organiziraju u povodu 120. obljetnice od rođenja A.B. Šimića i 93. obljetnice od njegove smrti“, rekao je Ivan Sivrić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, organizatora manifestacije. Ovogodišnje, jubilarne, 55. Šimićeve susrete, koji se održavaju pod pokroviteljstvom hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, otvorila je federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović.

4. 5. Svečanom akademijom i dodjelom književne nagrade Antun Branko Šimić, za-vršeni su ovogodišnji Šimićevi susreti koji su se održavali od 30. 4.– 4. 5. 2018.Ovogo-dišnja dobitnica književne nagrade Antun Branko Šimić je Marina Kljajo-Radić za knjigu Pjesništvo Lucijana Kordića (njena doktorska radnja), u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

4. 5. U galeriji Rondo otvorena izložba grafičkog ciklusa pod nazivom Zvuk tišine, mlade akademske grafičarke Ane Šimić. Na otvorenju je govorio mostarski umjetnik Dalibor Nikolić, a izložbu je otvorio Dario Pehar, donedavno predsjednik DHLU-a u F BiH.

5. 5. Otvorena radna izložba radova nastalih tijekom likovne kolonije Krešimir Le-dić, koja se održana u Kampusu u Rodoču.

5. 5. U sklopu XX. dana Matice hrvatske – Mostarskog proljeća 2018., odigrana lutkarska predstava Bajka o sreći, autorice Izabele Degorske, u izvedbi Lutkarskog kazališta Mostar. Režiju potpisuje Jaroslaw Antonink. Likovnu opremu je radila Eva Far-kasova, glazbu Bogdan Szczepanski, a lutke izradio lutaka Rafal Budnik. U predstavi igraju: Tibor Oreč, Marta Haubrich, Jadranka Popović Miljko i Ivan Nevjestić. Pre


7. 5. U MC-u Pavarotti održan koncert Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodo-slovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Mostarska publika imala je priliku poslušati raznolik i bogato osmišljen program koji je pripremila prof. mr. art. Katja Krolo-Šarac. Nastupili su: baritoni Hrvoje Merdžo i Marijo Bevanda, solisti – Sara Marolt i Pere Tokić, Bartol Pelajić na udaraljkama, uz klavirsku pratnju Katje Krolo Šarac, te Mje-šoviti pjevački zbor Studija glazbene umjetnosti. Publika je uživala u repertoaru baroknih moteta, u američkoj duhovnoj glazbi, u elementima narodnog izričaja obojenog balkan-skim tlom te romantičnoj baladi koju su pjevali i snimali umjetnici širom svijeta.

7.5. U sklopu XX. dana Matice hrvatske – Mostarskog proljeća 2018., u Hrvatsko-me domu hercega Stjepana Kosače, odigrana predstava Buža Živka Jeličića, u izvedbi HNK Split. U predstavi glume: Ksenija Prohaska, Snježana Sinovčić Šiškov, Joško Ševo i Trpimir Jurkić. 8. 5. Održan 3. veliki koncert duhovne glazbe Evo, činim sve novo, u organizaciji Župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista, na igralištu spomenute župe. Nastupili su župni bendovi i zborovi: Vis BIOS, VIS Ljubljeni učenik, VIS Otkrivenje, Župni zbor sv. Ivana, Zbor mladih Aquila, Dječji zbor Anđeli sv. Ivana, te gosti iz Županje – Zbor mladih Ae-ternum.

9. 5. Otvorena izložba učenika dizajnera interijera Srednje građevinske škole Jurja Dalmatinca. Učenici se osposobljavaju za samostalno projektiranje i izradu projektne dokumentacije pri uređenju i dizajniranju interijera različitih namjena. U sklopu izložbe predstavljeni su i drugi smjerovi Srednje građevinske škole. Izložba je otvorena u ma-njem izložbenom prostoru u Galeriji kraljice Katarine.

9. 5. U sklopu XX. dana Matice hrvatske – Mostarskog proljeća 2018., u Hrvatsko-me domu hercega Stjepana Kosače, održan koncert Sjećanje na Arsena, homma-ge velikom umjetniku i prijatelju Mostara i Dana Matice hrvatske. Nastupili su: Ma-tija Dedić, Gibonni, Black Coffee i Marko Ramljak.

11. 5. Predstavljena knjiga Treće lice jednine, autora Nedžada Maksumića. Ro-man Treće lice jednine nagrađen je na natječaju Fondacije za izdavaštvo BiH za 2017. Promotori knjige, uz autora, bili su pjesnik i književni kritičar Mile Stojić te književnik i predsjednik Udruženja književnika BiH Hadžem Hajdarević.

11. 5. U Galeriji kraljice Katarine održana promocija zbirke poezije i kratkih priča za djecu pod imenom Nebeski letači, autorice Milene Jukić Bandić. Zbirka je po-svećena tragično preminulim učenicima lani i Luki lovriću, a izdana je u povodu prve godišnjice njihova stradanja. O knjizi su, uz autoricu, govorili književnica Sonja Jurić, urednica zbirke i Kristina Ćavar, akad. slikarica. Moderatorica programa bila je Ana- Marija Dedić.

11. 5. U Centru za kulturu održana promocija knjige Segmenti psihologije umjetno-sti, autora prof. dr. Ismeta Dizdarevića. Riječ je o knjizi koja govori o odnosu između


znanstvene psihologije i umjetnosti. Koliko to psihologija pomaže umjetnicima u njiho-vu stvaralaštvu, a, s druge strane, koliko je umjetnost značajna za psihologiju. O knjizi su, uz autora, govorili Ibrahim Kajan, Amir Pušina i Drago Marić.

14.5. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održana tradicionalna mani-festacija Večernjakov pečat, izbor osoba koje su obilježile proteklu godinu u BiH. Oso-bama godine, između ostalih, proglašeni su nogometni izbornici koji su BiH učinili pla-netarno prepoznatljivom, a nijedan nije izbornik bh. reprezentacije. Zlatko Dalić odveo je Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo, Vahid Halihodžić – reprezentaciju Japana, Vladimir Petković je, sa Švicarskom, skupio rekordan broj bodova u kvalifikacijama, dok Mladen Krstajić sa Srbijom gradi put uspjeha. I ovogodišnji 17. po redu Večernjakov pečat još se jednom pokazao kao događaj kojeg se naziva „Europskim Oscarom“.

15. 5. U Kosači promovirana knjiga Tko je ubio Zvonka Bušića, autora Tihomira Dujmovića. Nakon promocije izvedena je kazališna predstava istog naziva. Scensku adaptaciju predstave potpisuje Robert Kurbaša, koji nastupa u ulogama Zvonke Bušića i novinara, dok se u ulozi Julienne Bušić izmjenjuju Ana Vilenica i Lucija Dujmović.

17. 5. U sklopu XX. dana Matice hrvatske, u organizaciji MH Mostar i galerije Alu-minij, otvorena je velika samostalna izložba livanjskog akademskog slikara Ivice Vlašića. Izloženo je oko sto djela livanjskih krajolika i plemenitih konja, a dominiraju ulja na platnu, s ponešto pastela, akvarela, grafika i dvadesetak živopisnih crteža. Na radove ovog slikara osvrnuli su se: Igor Brešan, povjesničar umjetnosti, Darko Juka, voditelj Galerije Aluminij te akademik Jakov Pehar. U ime Matice hrvatske Mostar nazoč-ne je pozdravio Gordan Jurišić, član Predsjedništva Matice hrvatske Mostar. Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini.

19. 5. Predstavljena knjiga Ogledalo duše, autorice Jelene Rozić. Ogledalo duše zbirka je tekstova s istoimenog bloga. Autorica za knjigu kaže da je to zb(i)rka osjećaja i trenutaka skupljenih kroz godine i okupljenih na jednome mjestu.

20. 5. Održana smotra izvornog folklora Hrvata u BiH. Poruka manifestacije koja je održana u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače i koja je okupila KUD-ove od Posavine do mora, bila bi da je kultura način očuvanja identiteta naroda.

24. 5. U Galeriji kraljice Katarine predstavljena knjiga Južnoslavensko pitanje, pre-tiskano izdanje hrvatskog prijevoda knjige publicista i političara Ive Pilara. Radi se o jednoj od tri najvažnije hrvatske knjige 20. stoljeća, kako je u predgovoru naveo Slo-bodan Prosperov Novak. Knjigu je Pilar napisao na temelju svog iskustva. Obišao je sve južnoslavenske zemlje, upoznao ljude i na temelju toga obradio uzroke i posljedice svih zbivanja u ovom dijelu Europe. O knjizi su govorili dr. sc. Dražen Švagelj, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima u čijoj je nakladi objavljen novi pretisak, Silvio Jergović, dr. sc. Ivona Šego Marić, Hrvoje Janković i Anita Martinac. Knjiga je napisana za vrijeme dok je Pilar živio u Tuzli, objavljena je u Beču 1918. na njemačkom jeziku. Na


hrvatski jezik preveo ju je Fedor Pucak, a objavila Matica hrvatska 1943. Pretisak prvoga hrvatskoga izdanja objavljen je 1991. u Varaždinu. Organizatori mostarske promocije su Odjel za drugi svjetski rat i Domovinski rat HNS-a i Središte hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH.

24. 5. U maloj dvorani Kosače predstavljena knjiga Prostor, vrijeme i krik, akade-mika Zdravka Kordića. Knjiga je nastajala od samih prvih pjesama 1972., do zadnjih pjesama 2017. Na predstavljanju, uz autora, sudjelovali su: Marina Kljajo- Radić, Marko Tokić, Ivan Sivrić, predsjednik DHK HB i Ivan Baković. Promociju je organiziralo Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne.

27. 5. Hrvatska glazba Mostar je, koncertom na platou ispred Hrvatskog doma her-cega Stjepana Kosače, proslavila svoj 129. rođendan. Na programu su bili najpo-znatiji svjetski hitovi – Final Countdown, Smoke on the Water, Billie Jean, Guantanamera, Muppet Show, Proud Marry…Koncertom je dirigirao maestro Damir Bunoza.

27. 5. U Galeriji kraljice Katarine, Simfonijski orkestar Mostar održao je koncert u spomen na preminulog člana violinistu Vasilija Buzmakova, jednoga od glavnih kotačića Simfonijskog orkestra i pedagoškog djelatnika. Na programu su se našla djela Mozzarta, Vitalija, Bacha i Masseneta, a kao solisti, na violini, nastupili su: Ana Pešut, Azra i Alma Dizdar, Ante Slišković i Anica Milićević.

1. 6. U hotelu Bristol predstavljena knjiga Nebeske jabuke, autorice Diane Bura-zer. O knjizi su, uz autoricu, govorili književnici: Mile Stojić, Miljenko Buhač i Nedžad Maksumić.

2.6. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba likovnih radova Napretkove radi-onice crtanja i slikanja. Svoje likovne radove izložila su 33 mlada umjetnika, 7 izlaga-ča starijeg uzrasta i 26 izlagača mlađe grupe. Izložena djela stvorena su kroz školsku 2017./18. godinu, pod vodstvom akademskih slikara i grafičara Mirjane Drežnjak Nale-tilić i Marija Naletilića.

2. 6. U Kosači izvedena plesna predstava Erigoland – kraljevstvo plesa, i time je proslavljeno uspješnih 15 godina ŠPK Erigo, jednoga od najstarijih i najuspješnijih mostarskih klubova. Predstava je nastala kao rezultat projekta Dajmo djeci alternativu, čiji je cilj pokazati i naučiti djecu o kazališno-plesnoj predstavi.

5. 6. Izložbom čuvenog bh. umjetnika Safeta Zeca pod nazivom Svjetlost, retros-pektivom slika, crteža i grafika zatvoreno je ovogodišnje jubilarno izdanje Dana Mati-ce hrvatske – Mostarsko proljeće. O izložbi je govorila predsjednica Matice hrvatske Mostar Ljerka Ostojić te počasni predsjednik Josip Muselimović koji su naglasili kako je izložba premašila sva očekivanja i kako su ponosni na manifestaciju i sretni što je Safet Zec u Mostaru. Izložbu je otvorio gradonačelnik Ljubo Bešlić kazavši da je izložba Safeta Zeca veliki likovni događaj, a njen naziv Svjetlost ima svoju simboliku jer grad je Mostar opjevan kao grad svjetlosti, kojemu nesvakidašnji sjaj daju njegove rijeke,


mostovi, nebo i njegovi ljudi. Izložba je otvorena u predvorju Kosače, oba izložbena prostora Galerije kraljice Katarine i Galeriji Rondo.

5. 6. Predstavljena knjiga Sveta zemlja – knjiga sjećanja, fra Antonija Šakote. Uz autora, knjigu su predstavili fra Ivan Dugandžić i fra Milan Lončar. Tekstovi koje fra Antonio donosi u knjizi, plod su njegova trogodišnjeg studija u Jeruzalemu. Knjiga je predstavljena u kripti crkve sv. Petra i Pavla.

5.6. U Centru za kulturu predstavljena nova knjiga Martine Mlinarević Sopte Huzur. Knjiga Huzur je priča o borbi, suočavanju s najtežim ljudskim strahovima, o radosti te miru kao konačnom cilju i potpunom ljudskom ispunjenju.

7. 6. Održan programski koncert polaznika Mostar Rock Schoola. Na koncertu je zasviralo trinaest bendova u atriju Pavarottija.

7. 6. U sklopu Dana Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru, u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, odigrana predstava Bo(R)ba, autorsko djelo mostarske studentice Nine Lončar. U predstavi glumi 18 studenata Sveučilišta u Mostaru.

10. 6. U Galeriji kraljice Katarine održan Festival mladih talenata Hercegovine. Kon-cipiran je u dva cjelovečernja koncerta. Na prvome se predstavilo 13 mladih violinista iz glazbenih škola Mostara, Širokog Brijega, Čitluka te Viteza. Na drugom koncertu svoje glazbeno umijeća pokazali su srednjoškolci Muzičke škole I. i II. stupnja Mostar, mladi umjetnik na klaviru Luka Sakić, studentica Muzičke akademije Univerziteta Istočno Sa-rajevo violinistica Ana Pešut te student Studija glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveuči-lišta u Mostaru pijanist Marko Palameta. Koncert su otvorile već afirmirane glazbenice Tamara Arsovski iz Sarajeva i Alma Dizdar iz Mostara. Sve soliste pratio je Simfonijski orkestar Mostar, pod ravnanjem maestra Igora Tatarevića.

16.6. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održano prvenstvo Bosne i Hercegovine u modernim plesovima 2018., u organizaciji Saveza modernih plesova u Bosni i Hercegovini te tehničkog realizatora – Športskog plesnog kluba (ŠPK) Zrinj-ski iz Mostara. Okupilo se više od 1200 izvođača iz 26 plesnih klubova diljem Bosne i Hercegovine.

18. 6. Na trgu ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače premijerno izve-den multimedijalni projekt Zagrebačkog orkestra mladih (ZOM) Mozart u vrtu, koji je osmislio Mostarac Igor Tatarević, a tradicionalno se izvodi svakoga ljeto pod otvo-renim nebom u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj. Tradicionalne operne arije iz poznatih Mozartovih opera (Figarov pir, Čarobna frula i dr.), uz pratnju Simfonijskog orkestra Mostar i Zagrebačkog orkestra mladih, pjevale su mlade sopranistice Nikolina Zovko iz Mostara i Ivana Duvnjak iz Zagreba, kontratenor Marin Vitas iz Splita te tenor Kenan Hasić iz Srebrenika. Hrvatsko-bečki pijanist Petar Klasan svirao je Koncert za klavir u A-duru. Japanski umjetnik Sho Akamatsu izveo je na violini Mozartov Rondo u C- duru. Veličanstveni glazbeni vatromet propratilo je dvoje glumaca HNK Mostar Bojan


Beribaka i Angela Bulum, u ulogama W.A. Mozarta i njegove sestre Nannerl i tako uveli publiku u čudesni svijet Mozartovih pisama i njegova kreativnog procesa.

21. 6. U Centru za kulturu otvorena izložba Italian Urban Landscapes – Urbani pejzaži. Postavka se sastoji od 40 panela koji pokazuju „najinovativnije projekte i stambena rješenja suvremene talijanske arhitekture. „Projekti koji su prikazani su do-bili talijansku nagradu za najbolji projekt 2016. godine“, rekao je veleposlanik Italije u BiH Nicola Minasi na otvorenju. Cilj izložbe je – promocija stila Made in Italy. Organiza-tori izložbe su, uz Talijansko veleposlanstvo u BiH, Sveučilište u Mostaru i Univerzitet Džemal Bijedić.

21. 6. U Galeriji Aluminij otvorena zajednička izložba radova pod imenom Senzibi-litet percipiranja, triju bh. autorica mlađega naraštaja Nelise Baždar, Adine Kero i Ire Skopljak.

23. 6. U dvorištu Centra za kulturu otvorena Međunarodna kulturno-turistička ma-nifestacija Mostarsko ljeto 2018., izložbom mladog mostarskog slikara Anela Pale te koncertom francuske kantautorice Pomme. Ovogodišnje Mostarsko ljeto trajat će do 19. 8. 2018., a bit će izvedeno četrdeset različitih sadržaja na nekoliko lokacija u gradu. Manifestaciju organiziraju Centar za kulturu, Narodno pozorište Mostar, Pozorište lutaka Mostar, Narodna biblioteka Mostar i Muzej Hercegovine.

25. 6. U Galeriji kraljice Katarine održan diplomski koncert baritona Hrvoja Merdže. Otpjevao je vrhunska djela skladatelja kao što su Händel, J. S. Bach, A. Vivaldi, R.V. Williama, uz glasovirsku pratnju doc. mr. art. Amele Plosko.

25. 6. U školskom dvorištu održana izložba radova maturanata Srednje škole li-kovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića. Trinaest maturanata ponosno je predstavilo svo-je radove kroz koje su iskazali talent, znanje, iskustvo prikupljeno kroz četverogodišnje školovanje.

26.6. U Centru za kulturu održana književna večer s Dževadom Karahasanom, u organizaciji Narodne biblioteke Mostar, u sklopu Mostarskog ljeta

27. 6. U Centru za kulturu održana promocija knjige Spoznaja – 19 jednostavnih koraka da postignete svoj cilj, autorice Elvise Kovačević. Autorica je svoja znanja stjecala u SAD-u i Kini, a u ovoj knjizi predstavlja strategije i psihološke procese, put do ostvarenja osobnih i profesionalnih izazova.

28. 6. U Centru za kulturu održana promocija knjige Katalog kamene arheološke zbirke Muzeja Hercegovine Mostar, autora Edina Mulovića, u sklopu Mostarskog ljeta.

29. 6. U sklopu Mostarskog ljeta, na platou Starog mosta, održan koncert turskog vojnog orkestra Mehter.


29. 6. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, promocija knjige Mujaga Komadina, autora Ibrahima Kajana, u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva.

29. 6. – 30. 6. Održan šesti po redu Mostar Summer Fest. Prve večeri festival je, la-ganim jazz ritmovima, otvorio sjajni mladi bend iz Mostara Smooth Groove, nakon njih rock grupa Nešto između, zatim poznata sarajevska grupa Helem nejse, Let 3, Tram 111, Urban & 4, Nipple people, Bittipatibi. Druge večeri nastupili su: Stoposto, Prof. SterMa, Ischariotzcky, Bad copy, Letu štuke i Prljavo kazalište. Festival je održan u indu-strijskoj zoni grada Mostara.

5. 7. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, otvorena fotoizložba pod nazi-vom Svjetlost Juga i Sjevera, autora Faruka Kajtaza, koja se bavi motivima dva grada u različitim dijelovima Europe – Mostara i Stockholma.

5. 7. U Galeriji kraljice Katarine osamnaesti Susreti hrvatske izvandomovinske liri-ke u Mostaru okupili su pjesnike iz cijeloga svijeta i probudili brojne emocije. U glazbe-nom dijelu programa nastupio je Gudački kvartet Simfonijskog orkestra Mostar. Susreti su održani u organizaciji Matice hrvatske Ogranak Čitluk i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.

8. 7. U dvorištu Centra za kulturu priređena večer s glumcem Sergejom Trifu-novićem. Publika je uživala u recitiranju odabrane poezije, a Trifunović, kao rođeni Mostarac, Mostarce je počastio i čitanjem svoje autorske pjesme. Večer je održana u organizaciji Narodnog pozorišta Mostar, u sklopu kulturne manifestacije Mostarsko ljeto 2018.

13. 7. U Narodnom pozorištu Mostar, u sklopu Mostarskog ljeta, odigrana pred-stava Prst, Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a, kosovske spisateljice Doruntine Ba-aśha, u režiji Sabrine Begović Ćorić. U predstavi igraju: Selma Alispahić, Amila Terzi-mehić i Ana-Mia Milić.

16. 7. U Centru za kulturu otvorena izložba likovnih radova pod nazivom Mostar i Hercegovina, autora Miodraga Miličevića.

18. 7. U dvorištu Instituta Yunus Emre, u sklopu Mostarskog ljeta, održan koncert pod nazivom Flamenco sevdah.

19. 7. U zajedničkoj organizaciji Galerije Aluminij i Kulturnog centra Trebinje, otvo-rena izložba – Suvremena umjetnička scena Trebinja, na kojoj su se umjetnici iz tog hercegovačkog grada predstavili s dvadesetak radova. Nazočnima su se obratili direk-tor Odjela Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka te urednik umjetničkog programa Kulturnog centra Trebinje Milijan Vukojević. O izložbi je govorio docent na Katedri povijesti i teorije umjetnosti na Akademiji likovne umjetnosti u Trebinju Dragan Čihorić. Izložba je upriličena u zajedničkoj organizaciji Galerije Aluminij.


19. 7. – 20. 7. Održan šesnaesti po redu Mostar Blues & Rock Festival na Sportskom centru Kantarevac u Mostaru. Festival su otvorili gradonačelnik Ljubo Bešlić i Wiliam Ozkaptan, šef ureda OSCE-a u Mostaru. Prve večeri nastupili su: Henrik Freischlader, Lucky Peterson & The Organization St., Tamara Tramell te Goran Bare i Majke. Druge festivalske večeri nastupili su: Mostar Rock School, Zona B, Todd Sharpville Band i Električni orgazam.

21. 7. U Galeriji kraljice Katarine održan koncert Malih violinista Mostara i Vele Luke, pod vodstvom prof. Renate Prizmić Linarić, uz glasovirsku pratnju prof. Silvije Vukojević.

22. 7. Održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar i Mladena Vojičića Tife, u po-vodu obilježavanja Europske godine kulturne baštine te 14. obljetnice završetka obno-ve Staroga mosta i upisa Mostara na UNESCO-ov popis.

22. 7. Otvorena izložba dokumentarne građe pod nazivom Ljubav kroz kapljice kiše, u povodu jubileja ansambla Mostarske kiše – 20 godina kontinuiranog i uspješnog djelovanja.

23. 7. Umjetničko društvo Mostarske kiše koncertom je proslavilo 20. obljetnicu uspješnog djelovanja. Koncert je priređen na platou ispod Starog mosta.

27. 7. Predstavljen cjelokupni stvaralački opus Vladimira Pištala, jednog od naj-značajnijih srpskih književnih pripovjedača današnjice. U programu predstavljanja, uz autora, sudjelovali su: mostarski književnik Dragan Marijanović, nakladnik srbijanske iz-davačke kuće Agora Nenad Šaponja te direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka. Predstavljanje je održano u organizaciji Galerije Aluminij, SPKD-a Prosvjeta Mostar i Matice hrvatske Mostar u Salonu 2 Galerije Aluminij.

27. 7. – 28. 7. Održan Festival dječje poezije, u organizaciji SPKD-a Prosvjeta.

29. 7. Održani 452. tradicionalni skokovi sa Starog mosta. U kategoriji skokova na glavu u konkurenciji sudjelovala su 22 skakača, a pobijedio je Lorens Listo. U kategoriji skokova na noge pobijedio je Igor Kojić.

1.8. U dvorištu Centra za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, održan koncert turske komorne glazbe u izvedbi TURKSOY orkestra, u organizaciji Generalnog konzulata Republike Turske u Mostaru i Yunus Emre instituta.

4. 8. Otvorena izložba radova polaznika likovne kolonije Ostajte ovdje u miru i pri-rodi. Ovu likovnu koloniju organiziralo je SPKD Prosvjeta Mostar a odvijala se na Rujištu od 14.do 16. srpnja. bašti Ćorovića kuće u sklopu Mostarskog ljeta 2018.

4.8. Monodramu Da kraj bude lijep izveo slovenski redatelj i glumac Robert Walti. Autor spomenute monodrame je francuski pisac marokanskih korijena Mohamed El


Khatib, koja je dirljiva autobiografska povijest, a tekst je 2016. Nagrađen najvažnijom francuskom nagradom za dramu (Grand Prix de Litérature dramatique). Monodrama je izvedena na ljetnoj sceni Centra za kulturu u sklopu Mostarskog ljeta 2018.

11.8. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, predstavljena knjiga Mostar-sko ljeto – programska i foto dokumentacija 1979. – 2008., autora Salke Šarića. Uz autora, knjigu su predstavili Nedžad Maksumić, Šemsudin Zlatko Serdarević i prof. dr. sc. Edim Šator.

14.8. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, održana promocija dviju izni-mno zanimljivih knjiga koje se tiču grada Mostara. Jedna je – Perom i kamerom o Mostaru, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare. Druga knjiga je Stambol u Mostaru, autora Tibora Vrančića. Knjigu je ilustrirao Miodrag Miličević, slikama u akvarelu.

17. 8. U Kosači predstavljena knjiga Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti, autora biskupa Mile Bogovića. Uz autora, knjigu su predsta-vili povjesničar fra Robert Jolić i povjerenik Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij u hercegovačkim biskupijama fra Miljenko Mića Stojić.

19.8. Dječjom predstavom Lakonoga u čarobnoj šumi, u izvedbi Pozorišta lutaka Mostar, zatvoreno je Mostarsko ljeto 2018. Predstavu je režirao Rijad Ljutović, a igraju Armin Omerović, Andrea Aković i Filip Radovanović.

12. 9. U Centru za kulturu predstavljen roman Koraci jedne Une, autorice prim. dr. Vesne Oborine. To je njeno prvo prozno djelo, a riječ je o autobiografskoj priči o odra-stanju jedne djevojčice

12. 9. Izvedena predstava Mostarske priče, inspirirana Eminom Alekse Šantića. U predstavi igraju Mirela Mijačank Koralić, Ivan Skoko i Igor Vidačković. Režiju potpisuje Tanja Miletić Oručević, a koprodukcijski partner je HNK Mostar. Premijera je odigrana u Muzeju Hercegovine, u okviru projekta „Sunčana strana F BiH“.

13. 9. Otvorena velika retrospektivna izložba slika s likovne kolonije Didak. U su-radnji s HKUD-om Didak župa Gradnići, Galerija Aluminij ugostila je 60 umjetničkih djela pedeset slikara iz BiH, Hrvatske i Crne Gore koji su stvarali pod okriljem te kolonije. Izložbu je obilježio 14. rođendan kolonije koja nosi ime fra Didaka Buntića, čuvenog franjevca, prosvjetitelja, humanista i graditelja, koji je opismenio i unaprijedio Herce-govinu. Nazočne je pozdravio župnik Župe Gradnići fra Nikola Rosančić, istaknuvši nužnost očuvanja gradnićke i hercegovačke starine za naraštaje koji dolaze. O izložbi je govorio Darko Juka, direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija, a izložbu je otvorio predsjednik Vlade HNŽ-a dr. Nevenko Herceg.


14.9. U Kosači održan koncert pijanistice Yoko Nishii iz Japana pod nazivom Prija-teljstvo Japana i Mostara, u organizaciji HAZU-a, Napretka i Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače. Yoko Nishii je u svojoj domovini snimila dvostruki CD s cjelokupnim glasovirskim opusom Dore Pejačević i album je objavljen u izdanju diskografske kuće Herb Classies, a u povodu 130. obljetnice rođenja Dore Pejačević.

17. 9. U Centru za kulturu otvorena retrospektivna izložba nagrađenih likovnih radova studenata završnih godina i apsolvenata Studija likovnih umjetnosti na visokoš-kolskim ustanovama u F BiH. Izložba je organizirana u povodu 1. salona akademske knjige koji se održavao u Mostaru 18. 9. – 22. 9. Riječ je o 30 likovnih ostvarenja iz po-dručja slikarstva i kiparstva te grafike i grafičkog dizajna.

17. 9. Koncertom Večer Beethovena, Simfonijski orkestar Mostar u Kosači je otvo-rio novu sezonu. Mostarski glazbenici, potpomognuti kolegama iz Sarajeva, Stoca, Trebinja, Splita, Korčule, Dubrovnika, Rijeke i Osijeka, na početku koncerta odsvirali su uvertiru Egmont, a potom je uslijedila najpoznatija od svih simfonija velikog majstora bečke klasike – Peta simfonija u C-molu. Japansko-hrvatski umjetnik Sho Akamatsu na violini je izveo jedini Beethovenov Koncert za violinu u D- duru. Dirigirao je maestro Igor Tatarević.

19. 9. U sklopu „Književne srijede“ u Otvorenoj čitaonici Društva hrvatskih književ-nika Herceg-Bosne, predstavljeno književno stvaralaštvo književnika i novinara Dragana Marijanovića. O njegovu književnom djelu govorili su profesor i književnik Ivan Sivrić, predsjednik DHK HB, profesor i književnik Ivan Baković, voditelj tribine te akademik Josip Muselimović.

19.9. U organizaciji HAZU-a u BiH, u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, predstavljena knjiga Iznad crte – moja vizija europske Bosne i Hercegovine, autora dr. Dragana Čovića, hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. O knjizi su, uz dr. Čovića, govorili: Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Ugo Vlaisavljević i Marija Pejčinović Burić, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Repu-blike Hrvatske. Knjiga sadrži nešto više od sto njegovih govora u različitim prigodama u zadnjih petnaestak godina.

20.9. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba umjetničkih djela nastalih na pe-toj Likovnoj koloniji Krešimir Ledić. O izložbi je govorila prodekanica FPMOZ-a Sve-učilišta u Mostaru Sanja Tipurić Spužević. Predstavljeni su radovi 42 umjetnika. Izložba je upriličena u sklopu manifestacije Jesen na FPMOZ-u.

20. 9. Predstavljena izdavačka djelatnost Instituta za jezik, Sarajevo – Zbornik Slovo o Hamzi Humi, Slovo o Aleksi Šantiću, A. B. Šimiću i Zuki Džumhuru te knjiga Ciceron i prirodno pravo, autora Zdravka Lučića. Predstavljanje je upriličeno u sklopu 1. salona akademske knjige u Mostaru, koji je organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Zajednica nakladnika BiH, s ciljem popularizacije i promoviranja znanosti.


20. 9. Predstavljeni naslovi iz edicije Memoria Bosniaca Nacionalne i univerzitet-ske biblioteke BiH iz Sarajeva: Književna i politička djelatnost Jovana Kršića između dva svjetska rata, Kulturno-historijska zaostavština Mehmed-bega Kapetanovića Ljubu-šaka i Kulturno-historijska zaostavština Silvija Strahimira Kranjčevića, u sklopu 1. salona akademske knjige u Mostaru.

25. 9. U Galeriji kraljice Katarine održan solistički koncert na klaviru Josipa Boš-njaka, koji je ujedno i program njegovog diplomskog koncerta na Umjetničkoj akade-miji u Splitu u klasi doc. Jadranke Garin.

28. 9. U Kosači izvedena hit komedija Obično veče Milana Laneta Gutovića, kaba-retska predstava, one man show…

1. 10. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba 18 bugarskih umjetnika, nastali su u sklopu kolonije Art Simpozija Jahorina 2018. Riječ je o 36 slika rađenih tehnikom akrilika i ulja na platnu. Izložba je otvorena u organizaciji Veleposlanstva Republike Bu-garske u BiH i Grada Mostara, a otvorio ju je gradonačelnik Ljubo Bešlić.

2.10. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba slika i skulptura četvorice talijan-skih umjetnika iz regije Veneto.

2.10. U foajeu Male scene HNK Mostar održana prva bh. promocija nove zbirke pjesama Marka Tomaša Trideset deveti maj, objavljene u izdanju beogradske izda-vačke kuće LOM te zagrebačke naklade Jesenski & Turk.

3. 10. U sklopu „Književne srijede“ u Otvorenoj čitaonici DHK HB, predstavljeno književno stvaralaštvo Srećka Marijanovića, autora pet zbirki pjesama. O njegovom književnom djelu govorili su prof. dr. Antun Lučić i profesor i književnik Ivan Sivrić, pred-sjednik Društva. Voditelj tribine prof. Ivan Baković i prof. Tina Laco govorili su stihove Srećka Marijanovića.

3. 10. U novom Poligonu Offline u Galeriji Rondo gostovao je talijanski prozaist, esejist i prevoditelj Giovanni Agnoloni. Teme su bile, između ostalih, i znanstveno- fantastična književnost u Italiji, položaj autora u medijima i kulturnoj javnosti te ulozi festivala i rezidencija.

6. 10. U Kosači održana promocija knjige Sinovi zemlje svete, četvrte zbirke Daniele Škegro, poznate kantautorice, književnice i kolumnistice. Ovo je zbirka u kojoj su obje-dinjene pjesme i kolumne pisane za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.

6. 10. Otvorena kulturna manifestacija Šantićeve večeri poezije. Organizatori SPKD Prosvjeta Gradski odbor Mostar i SPKUD Gusle, na svečanosti otvaranja poručili su kako žele poslati poruku da je Aleksa Šantić pjesnik i ponos cijeloga Mostara te da Šantić svojim univerzalnim porukama mira, ljepote, ljubavi i tolerancije ujedinjuje sve ljude. Nakon svečanog otvaranja u Šantićevoj kući, u Narodnom pozorištu izvedena je predstava Pjesnici pjevaju, posvećena laureatima književne nagrade „Aleksa Šantić“.


8. 10. Na 99. Šantićevim večerima poezije u Mostaru održana je Večer pjesnika, koji su ušli u uži izbor za književnu nagradu „Aleksa Šantić“. Domaćin večeri bio je književ-nik Veselin Gatalo. Večer je održana u Vladikinu dvoru, a u povodu 50 godina dodjele nagrade „Aleksa Šantić“.

8. 10. U kapelici školskih sestara franjevki održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar pod nazivom Miholjski barok. Na programu su bila djela: Koncert za obou u D-molu Aleksandra Marcella, Sonata za trubu i gudače Henryja Purcella, Svita sv. Pavla Gustava Holsta i glavna tema iz filma Misija – Gabrijelova oboa, Ennia Morriconea. Solistice su bile mlade umjetnice iz HrvatskeIva Ledenko i Ana Korade. Koncertom je dirigirao maestro Igor Tatarević.

11.10. U Galeriji kraljice Katarine, u sklopuŠantićevih večeri poezije, upriličena Večer sevdaha, starogradskih pjesama i Šantićevih skladanih pjesama, uz poeziju Mi-roslava Mike Antića i Duška Trifunovića.

12.10. U Kosači promoviran roman Ubojstvo u Busovači, hrvatskog književnika Željka Kocaja, dobitnika ugledne književne nagrade Ranko Marinković. Roman je iza-šao u nakladi čitlučkog Ogranka Matice hrvatske. Roman su, uz autora, promovirali mo-starska kantautorica i književnica Daniela Škegro i književnik Ivan Vrljić. Predstavljanje je organiziralo HKD Napredak, Glavna podružnica Mostar.

12. 10. U Centru za kulturu otvorena izložba Srednjovjekovne povelje i pečati bo-sanskih vladara i vlastele. Organizatori izložbe su Muzej Tešanj i Muzej Hercegovine Mostar. Izložene su kopije dokumenata i replike pečata, čiji se originali nalaze u Držav-nom arhivu u Dubrovniku. To je vrijedna kolekcija od 16 povelja i pisama i 16 pečata. Izložba je priređena u povodu obilježavanja nekoliko važnih datuma iz povijesti srednjo-vjekovne Bosne, kao što su 829. obljetnica objave Povelje Kulina bana i 525. godišnjica pada Srednjovjekovne Bosne pod otomansku vlast.

16. 10. U hotelu Mostar predstavljen znanstveno-književni opus i knjiga Moj životni put, prof. emeritusa akademika Bože Žepića, u povodu 80 godina života i 40 godina rada i djelovanja na Sveučilištu u Mostaru. Na predstavljanju su, uz autora govorili, predsjednik HAZU-a u BiH akademik Jakov Pehar, akademik Josip Muselimović, prof. dr. Snježana Pehar, prof. dr. Dragan Babić, prof. dr. Ivana Stipanović, a pozdravne riječi uputio je i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH. Program su glazbeno ople-menili Marija i Luka.

18. 10. U organizaciji Galerije Aluminij i Rektorata Sveučilišta u Mostaru, otvorena je izložba radova iz ciklusa Piknik, dubrovačkog slikara Miše Baričevića. Postav ima trideset slika rađenih u tehnici akrila na platnu, a njima autor slavi život, prijateljstvo i radost susreta. O izložbi je govorio povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, a otvorio ju je Darko Juka, direktor Odjela korporativnih komunikacija Aluminija.


19.10. Na Maloj sceni HNK Mostar premijerno izvedena predstava Zečja rupa, au-tora Davida Lindsaya-Abaira. U predstavi glume: Jelena Kordić Kuret, Ermin Bravo, Sanda Krgo Soldo, Vanja Matović i Amar Rakić. Redateljica predstave je Lajla Kulukčija.

19. 10. U sklopu Šantićevih večeri poezije u Centru za kulturu, otvorena izloža cr-teža i slika Zdravka Krulja, umjetnika iz Crne Gore. Izložbu je otvorio Radivoje Krulj, predsjednik Srpskog prosvjetno kulturnog društva Prosvjeta.

19. 10. – 20. 10. Održan Interdisciplinarni skup posvećen pjesniku Aleksi Šantiću, u povodu 150 godina od rođenja mostarskog pjesnika. Skup je održan u organizaciji Pen Centra u BiH.

20. 10. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače svečano otvoreni petnaesti po redu Dani fra Didaka Buntića. Nakon otvaranja, izveden je baletni koncert Šapat šume, a izveli su ga učenici Osnovne muzičke škole „Mladen Pozajić“ iz Sarajeva i uče-nici Osnovne glazbene škole „Brotnjo“ iz Čitluka. Ovaj projekt obuhvaća 70 učenika s kojima radi 30 nastavnika.

20. 10. Svečano otvoren Treći mostarski strip vikend, najveći festival stripa u Bosni i Hercegovini. Predsjednik udruge MoStrip iz Mostara Dubravko Šimić treću godinu organizira festival stripa u gradu na Neretvi, a manifestacija je nastala iz velike potrebe za zdravim humorom. Popularni likovi poput Alana Forda, Zagora, Dylana Doga, kroz burzu stripa, izložbu radova gostujućih crtača i maketara, ponovno su oživjeli među brojnim ljubiteljima stripa u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače.

23.10. U hotelu Bristol održana promocija knjige Pred zidom, autora Seada Đulića.

26. 10. U galeriji kraljice Katarine otvorena tradicionalna revijalna izložba Jesenji salon, koja, na neki način, predstavlja godišnji presjek likovne scene. Predstavilo se 47 umjetnika iz raznih dijelova BiH i Hrvatske. Uz već poznata imena predstavilo se i mnoštvo mladih autora koji žele sudjelovati u javnom i kulturnom životu BiH. O izložbi je govorila i otvorila ju Ana Šimić, predsjednica Društva hrvatskih likovnih umjetnika u F BiH. U sklopu programa dodijeljena je nagrada Vlado Puljić, a dobila ju je Božena Radoš.

26. 10. U Vladikinu dvoru otvorena izložba dokumentarne građe autora Zlatka Ser-darevića, novinara i publicista, posvećena pjesniku Aleksi Šantiću.

26. 10. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, Sveknjiževnom večeri, za-vršeni su 19. humski dani poezije. Prvi dio večeri – Spomenimo se prijatelja, posve-ćen je preminulim književnicima: Radovanu Marušiću, Stjepanu Džalti, Vladi Puljiću, Peri Budaku, Ivanu Aliloviću, Ljudevitu Rupčiću, Marku Matutinoviću Caru, Stanislavu Čarapini Ćulaniću i Nenadu Valentinu Borozanu. U drugome dijelu nastupilo je 30 afir-miranih pjesnika, mladih pjesnika i gostiju.


27. 10. Predstavljena knjiga Antikvarnica snova, autora Želimira Altarca-Čička. Ova iznimno zanimljiva publikacija napisana je na čak 440 stranica koje prati 200 raritetnih fotografija, objavljenih prvi put. Uz autora, o knjizi su govorili Mili Tiro, Željko Martinović i Boris Čerkuč. Promocija je održana u Pavarottiju, a nakon promocije knjige, održan je koncert Bad blues banda Bulevar.

28.10. U Narodnom pozorištu Mostar, dodjelom književne nagrade „Aleksa Šan-tić“, svečano su zatvorene 99. Šantićeve večeri poezije. Jednoglasnom odlukom Upravnog obora mostarske Prosvjete, nagradu „Aleksa Šantić“ dobio je hrvatski knji-ževnik Luko Paljetak iz Dubrovnika, pjesnik golemog pjesničkog opusa u kojemu se doticao i Alekse Šantića.

4. 11. U Galeriji kraljice Katarine održan koncert sakralne glazbe pod nazivom – Tko pjeva, dvostruko misli, Akademskog zbora Pro Musica. Na programu su bila djela G. P. da Palestrine, J. Arcadelta, W. A. Mozarta, C. Francka, D. Filipovića, T. L. de Victorija, G. F. Handela i dr.

8. 11. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba fotografija Tropletova natječaja – Obitelj – susret generacija. O izložbi je govorio Miroslav Nikolić, predsjednik HKZ Troplet i fotograf Ivan Kelava, član ocjenjivačkog suda. Cilj izložbe jest promicanje tra-dicionalnih i obiteljskih vrijednosti. Prvo mjesto i fotoaparat Canon EOS 1300 D, kao nagradu za najbolju fotografiju, osvojila je Stela Visković.

8. 11. U Pavarottiju predstavljena knjiga Kintsugi tijela, autorice Senke Marić. Riječ je o romanu prvijencu zasnovanom na vlastitom iskustvu borbe s karcinomom dojke.

13. 11. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače HKZ Troplet organizirala je Susret s autorom, na kojemu je predstavljen prof. dr. Ante Čuvalo i njegove tri izni-mno vrijedne knjige: Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945.- 1952.), Croatian Martyrs for the Faith (Hrvatski mučenici za vjeru) i 100. obljetnica pravaške saborske interpelacije 1918. – 2018.; Grozote u Odesi 1916. – 1917. U predstavljanju su, uz autora, sudjelovali: Anita Martinac, književnica, Hrvoje Mandić, povjesničar i fra Miljenko Mića Stojić, voditelj Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. Nazočne je pozdravio Miroslav Nikolić, predsjednik Tropleta. Predstavljanje je održano u organizaciji Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovin-skog rata u BiH.

15. 11. U Galeriji kraljice Katarine, u sklopu Tropletovih dana kulture, otvorena prodajna izložba Pejzaži Herceg-Bosne, mladih i kreativnih učenika Srednje škole li-kovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića iz Mostara. Sredstva prikupljena prodajom usmjerit će se za izgradnju spomenika žrtvi Vukovara u Mostaru.

15. 11. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru otvorena izložba Mato Kajić – Svjetlopis pod bosanskim nebom. O izložbi su govorili rektor Zoran Tomić, dekan Fil. fakulteta Ivica Musić, Dražena Džeko – ravnateljica Franjevačkog muzeja i galerije


Gorica te Damir Zorić, pročelnik Studija povijesti umjetnosti. Izložba je otvorena u su-radnji s Franjevačkim muzejom i galerijom Gorica.

19. 11. Predstavljena knjiga Eseji, ogledi, studije autorice prof. emeritus Elbise Ustamujić. Promocija je održana u Centru za kulturu.

19. 11. U kapelici franjevačke crkve sv. Petra i Pavla, održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar pod nazivom Večer Mozarta. Solisti su bili Nikolina Vukoja – flauta (Široki Brijeg) i Marko Zavišić – klarinet (Zagreb). Koncertom je dirigirao maestro Igor Tatarević.

20. 11. U Kosači održana promocija zbirke pjesama Što se smiješ, autorice Ane Marić. Uz autoricu, knjigu su predstavili pjesnik i profesor Ivan Vrljić i prof. dr. Antun Lučić.

21. 11. U Centru za kulturu otvorena retrospektivna izložba slika poznatog mo-starskog slikara Vladimira Vlade Puljića Sjećanje na duh jednog vremena, jedne umjetnosti i čovjeka, u povodu 10. godišnjice smrti. O izložbi je govorio Senad Đulić, direktor Centra za kulturu. Publici se obratio i Vladin sin Validan Puljić, a u umjetničkom dijelu programu sudjelovao je glumac Robert Pehar.

22. 11. Otvorena izložba pod imenom #Musthave, mostarske ak. kiparice Vesne Vuge Sušac. Svečanost otvorenja provokativnoga, suptilno humornog, ali nadasve preciznog u satiričnoj poruci koju odašilje postava imena #musthave, ispunila je Sa-lon 1 Galerije Aluminij. Čin otvaranja izložbe vodio je Darko Juka, direktor Odjela korporativnih komunikacija Aluminija i voditelj Galerije Aluminij koja je ugostila ovu „koščatu“ raskoš, kao jednu od najprovokativnijih izložbi koja je ikad u njoj postavlje-na. Izložbu su zajednički organizirali Galerija Aluminij, Rektorat Sveučilišta u Mostaru i FPMOZ Sveučilišta u Mostaru. Nazočne je pozdravila prorektorica za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mostaru prof. dr. Sanja Bijakšić. Izložbu je otvorio prof. dr. An-tun Karaman.

24.11. U prepunoj galeriji kraljice Katarine, svečanim je koncertom, hercegovački bariton Ferdinand Zovko, obilježio 50 godina umjetničkog rada. Bila je to prekrasna večer opera, opereta i operni arija. Zovkini gosti bili su: Dubravka Šeparović Mušović – mezzosopranistica, Dubravka Šulje – sopranistica, Nino Stojić – bariton, Mirjan Bukmir – tenor i Meliha Kulukčija, klavir. Riječi zahvalnosti i poštovanja Zovki su izrazili mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, županijski ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa Rašid Hadžović, a prigodnim riječima obratio se i akademik Josip Muselimović. Gradonačelnik Bešlić je, uručujući mu dar Grada Mostara, zahvalio Zovki na promociji Hercegovine u svijetu i čestitao na umjetničkom dostignuću. Večer je vodila Alma Fazil-Obad.

27. 11. Projekcijom igranog filma Sam samcat Mostarca Bobe Jelčića, svečano je otvoreno dvanaesto izdanje Mostar film festivala (MOFF-a). Festival je, uz prigodnu svečanost u velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, otvorio gra-


donačelnik Mostara Ljubo Bešlić. U okviru MOFF-a održat će se i konferencija Balkan Cinema Meeting, radionica Masterclass, Filmski razgovori…

30.11. U hotelu Mostar održana promocija knjige Psihijatrija: odabrana poglavlja, sveučilišnog profesora dr. sc. Dragana Babića. Knjigu su promovirali: prof. dr. sc. Helena Škobić, prof. dr. sc. Miro Jakovljević i prof. dr. sc. Iko Skoko, a moderatorica programa bila je Misijana Brkić Milinković.

3.12. Svečanom dodjelom nagrada u Hrvatskom domu Nagrada za najbolju mušku glavnu ulogu dodijeljena je Frani Maškoviću za ulogu u filmu Osmi povjerenik, a na-gradu za najbolju glavnu žensku ulogu osvojila je Irena Kovačević za film Družinice. Najbolja ženska sporedna uloga dodijeljena je Nadiji Cvitanović za ulogu u filmu Osmi povjerenik, a mušku sporednu –Srđanu Todoroviću za ulogu u filmu Južni vjetar. Naj-boljim debitantom proglašen je Marko Vasiljević za ulogu u filmu Zaspanka za vojnika, a žiri je posthumno dodijelio Plakatu Mostar film festivala za filmsku glumu i cjelokupan filmski opus glumcu Nebojši Glogovcu. Žiri natjecateljskog dijela programa 12. festivala činili su: Miro Barnjak, Jelena Jovanov Perić i Branka Bešević Gajić, a odluke su done-sene jednoglasno.

4. 12. U Galeriji Rondo predstavljena nova linija nakita Rozeta stare franjevačke, autoricâ Nade Komadine i Martine Miličević. Riječ je o rozeti u limitiranoj ediciji od 50 komada, u pozlati i čistoj srebrnoj boji. O izložbi je govorio Danijel Vidović, ravnatelj Hr-vatskoga doma hercega Stjepana Kosače. Organizatori izložbe su Arhitektonski brend Fasada i Kosača.

4.12. U punoj velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, održana promocija drugoga dijela Male zbirke hercegovačkog žargona odnosno eroGAG rječnika. Predstavljači su bili Slobodan Tomić, Ante Cash i Boris Čerkuč, a na predstav-ljanju su nastupile i Dream Team babe iz Ljubuškog.

6. 12. U Galeriji kraljice Katarine predstavljena notna zbirka maestra Živka Ključe – Majci Božjoj, kraljici Hrvata. Vješto pero maestra Ključe posvetilo se marijanskim napjevima, pokazujući širinu skladateljskog glazbenog interesa. Više od dvadeset oda-branih, vjernicima dobro znanih napjeva, kao i skladateljevih autorskih skladbi, odzva-nja klapskim zvukom. Ova notna zbirka plod je autorova dugogodišnjeg rada, a u njoj se zrcali kultura, umjetnost i duhovnost hrvatskoga naroda koji se oduvijek, molitvom i pjesmom, utjecao Blaženoj Djevici Mariji.

8. 12. U Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače održan tradicionalni, 26. po redu koncert, Gradu s ljubavlju – HKUD-a Sveti Ante iz Cima s prijateljima. Kao go-sti nastupili su: HKUD Zora iz Đakova, Harmonikaški ansambl iz Zenice, HKUD Linđo Neum, klapa Katarina Buna i Mješoviti zbor Sveti Ante 39.

U hotelu „Mostar“ predstavljena je knjiga uglednog mostarskog neuropsihijatra i sveučilišnog profesora dr. Dragana Babića – „Psihijatrija: odabrana poglavlja“.Riječ je o prvome udžbeniku iz područja psihijatrije na hrvatskome jeziku u BiH, namijenjenom studentima Medicinskog, Zdravstvenog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Uz autora, o knjizi su govorili prof. dr. sc. Iko Skoko, prof. dr. sc. Helena Škobić i prof. dr. sc. Miro Jakovljević. Program je moderirala Misijana Brkić-Milinković, a uime Sveučilišta u Mostaru obratila se prof. dr. sc. Vesna Kazazić, pomoćnica rektora za nastavu, studente i pravna pitanja.

Predstavljena knjiga prof. dr. sc. Dragana Babića „Psihijatrija: odabrana poglavlja“

Prof. dr. sc. Iko Skoko, prof. dr. sc. Helena Škobić, prof. dr. sc. Dragan Babić, prof. dr. sc. Miro Jakovljević i Misijana Brkić-Milinković na predstavljanju knjige “Psihijatrija: odabrana poglavlja”. Foto: Stojan Lasić.

103-104103-104

Andrić, Arapović, Brkić-Milinković, Crnokić, Galić, Grbavac, Grubišić,

Gudelj, Jukić Bandić, Kraljević, Kurevija, Marković, Martinac,

Matić, Matković, Nedić,Nosić, Pandža, Pehar,

Pupić, Škarica

Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - https://www.ceeol.com/search/journal-detail?id=185časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • rujan - prosinac 2018 • issn 1512-5475

br. 103-104, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

Documents