br. 113-114, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

113-114Andrić, Gavran, Grbavac,

Kutija, Marković, Mijović Kočan, Mišić, Mišur, Musa, Muselimović, Nedić,

Nikšić, Pavković, Pehar, Petrović, Pupić, Stjepanović,

Travančić, Volić

Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - https://www.ceeol.com/search/journal-detail?id=185časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • svibanj - kolovoz 2020. • issn 1512-5475

113-114

Miro Gavran i njegov Teatar GAVRAN, uvijek su dragi gosti u Mostaru, na Danima Matice hrvat-ske. Od prošle godine festival se može pohvaliti i Danima Mire Gavrana u sklopu Mostarskog proljeća, koji donose zanimljive kazališne i knji-ževne poslastice iz Gavranove radionice. O Mati-ci hrvatskoj i njezinu poslanju kao dugogodišnji Matičar i član Glavnoga odbora, kaže:“Vjerujem da ogranci iz BiH i zagrebačka Mati-ca hrvatska, zajedničkim snagama, mogu učiniti puno dobroga u afi rmaciji hrvatske kulture i svih

aspekata društvenoga života. Da nije bilo Matice u nekim manjim mjestima, gotovo da ne bi ni bilo kulturnog života, neka kapitalna izdanja nikada ne bi bila objavljena, a i briga za hrvatski jezik bi bila bitno skromnija. Matica je desetljećima bila i simbol nacionalnog ponosa i hrabrosti – stoga i danas smatram da Matica nema prava na šutnju, nego treba hrabro progovoriti o svim aspektima ugroze hrvatskog identiteta i kulture pa i biti za-govornikom istinske demokratizacije društva u kome živimo.”

Miro Gavran, uvijek drag gost u Mostaru

Akademkinja Ljerka Ostojić, akademik Josip Muselimović, Mladena i Miro Gavran

Utemeljitelj i nakladnik: Matica hrvatska MostarRealizacija i distribucija: Zdravo društvo MostarZa nakladnike: Ljerka OSTOJIĆGlavni urednik: Josip MUSELIMOVIĆOdgovorna urednica: Ljerka OSTOJIĆTajnica: Vanja PRUSINAUredništvo: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ, fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ, Šimun MUSA, Mira PEHARLektura i korektura: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ Grafičko oblikovanje: SHIFT kreativna agencija, Mostar

Telefon/faks: +387 36 323 501E-mail: [email protected]: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 MostarŽiroračuni: 338 100 220 201 2542 UniCredit Bank d.d. Mostar 161 02 000 115 000 30 kod RAIFFEISEN BANK BiHUplata iz inozemstva: UniCredit Bank d.d. Mostar SWIFT UNCR BA 22 IBAN: BA 39 338 060 481 699 95 75

Cijena: 10 KM, dvobroj 20 KM, za inozemstvo dvostruko

Mišljenjem Federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3.3.1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda.

br. 113-114, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

rukopisBožena VOLIĆ: Sreća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

književna radionicaBožena VOLIĆ: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Ivo Mijo ANDRIĆ: Ne žalim se . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Roberta NIKŠIĆ: Korčulom, uzduž i poprijeko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Marija MIŠIĆ: Moje su misli košmari ptica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Marija PAVKOVIĆ: Vani je rat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Žaklina KUTIJA: Duh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Tomislav PUPIĆ: M. Š. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Tvrtko GAVRAN: More što nemere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

učilišteIrena MUSA: Terorizam – carstvo nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Ivo MIŠUR: Kroatizacija – jučer, danas, sutra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

mozaikAntonela MARKOVIĆ: Prikaz skidanja Isusa s križa na portalu crkve u Elblagu u Poljskoj i prikazi skidanja Isusa s križa u Italiji u 12. stoljeću. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

čitaonicaJosip MUSELIMOVIĆ: Plemeniti kavgadžija pera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81Mate GRBAVAC: Život je čudesna pustolovina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84Mato NEDIĆ: U dubini riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Melida TRAVANČIĆ: Put u bajku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Zvonimir STJEPANOVIĆ: Duboko proživljene pjesme o starovirskoj Šokadiji . . . . . . 93Miro PETROVIĆ: Slikovnica za lektiru, učitelje i đake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

ljetopisStijepo MIJOVIĆ KOČAN: 1. Zvonarin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru: lipanj – kolovoz, 2020. . . . . 108

Motrišta br. 113-114, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja | 9

književna radionica

SREĆA

Zamotane maglom,tvoje riječi lepršaju…Tvoji pogledi tragaju…Oči snove kriju…Sreća u duši…silnice osmijeha…

Nikad više…

ŽIVOT

Život je privilegij, ma kakav bio.

Zagonetni sjaj uočima tajnu skriva.

Poslušaj srce, odbaci razloge,budi sretan.

Traži smisao u idiličnoj viziji vječnosti.Sve ovisi o tebi!

Ne odustaj, odbaci izlišnost.Sve je moguće, vjeruj sebi.

Božena VOLIĆ

PjesmePOSLIJE OLUJE

Razornom snagom te lomila,gnjevno bacala.

Misliš kakonije ti naudila…

Zastani na tren,pogledaj u dubinu,najskrovitiji dio sebe.

Osvrni se!Jesi li opazila,jesi li spoznala?

Promijenila si se…

Nisi više ista,jača si.

Jača si!

10 | Motrišta br. 111-112, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

BEZVRIJEDNA PATETIKA

odlazi isprve,nosi sve sa sobom

ne sudi si,nije prvi put,nije ni često, no neka je posljednji.

dosljednost slijedizaviri u sjećanje,posljednji put,zatreperi dušom,ne poželi povratak

bezglava oluja mrsi snoveputove zavila maglamisterij povratka ne rasvjetljujslijedi tragove snovado kraja.

koprena sjećanja pokidana je davnone sada nema poveznicavraćanje je obmana

ne boj se,preživjet ćeš

sve će to bitineka bezvrijedna patetika

PUT BEZ POVRATKA

poruši mostoveizgradi zidovezatvori srce

slobodan si onog trenakad ostaviš sve ono što ne možeš promijeniti

ne slušaj druge oni nisu ti u tvojoj kožiodredi se i odlučiodredi svoju kobtu je u tvojim rukama

ne plači, ne žali,sloboda se zasluži

biti bez novcaa biti bogatsiromaštvo je stanje duha

kad ti netko slomi krilane brinizarast će

besmislene riječi:poštovanje iz straha.vrijeme liječi,naviknut ćeš se

ni uspjesi a ni neuspjesi nisu konačniljubav prema sebi je li egoizam ili narcizam

ne vrijeđaj sebe kako bi drugima ugodio


PROLAZNOST

Raskošna,bijela ruža,tek ubrana,preda mnom.

Miris njen,moćan,mističan,lebdi, opija.

Nježne cvjetne,u kruni latice,rosom pokapane,ljepotu slave.

Za koji dan,samo sjenanekadašnjeruže ostaje.

Prolaznost jeodnijela…

Sjetu prolaznostiodagnaj…

Na nju se,Ne osvrći…

Sve prolazi,nađi snove.Neka ti budu,zvijezda vodilja.

PROMISLI

trenutka svakog,uživaj u životu,raduj se

trenutak istineće se ponoviti

sreću, radost,bol i tugu,najbolje sami sebi stvaramo.

ništa nije zauvijekdobro zapamti.čuvaj se sunca,zna opeći,ali… samo,ako mu dopustiš

želiš ići naprijed!?Idi…odbaci sve što te vuče nazad.

oprosti svima,nađi mir, smisao.to je budućnost,koju trebaš.


NOVI DAN

U noćnoj tmini,blješte,zvjezdanim prahom,pršte.

U snove vode,zatvaraju,zlatnim nitima,k’o lancima vežu.

Zvijezda padalica,nebom proleti,zaželi nešto,samo pazi!?

Kako vrijeme prolazi,želje se mijenjaju,život ih donosi,prolaznost gazi.

I dok neminovnost,milosti u poniznosti,beznađa nestaje,u noćnoj tmini,zvjezdani snovi.vječnost prizivaju.

U svjetlosti praskozorja,svilena koprena noćirastočena izminuće.

Mudrost postojanja,u vrtlogu života,snove briše …

svanuo jenovi dan

IZBORI SE

Prepoznaj ljepotu, oko sebe, u sebi.Nađi odraz duše.

Oko nas je zrcalo,Odrazi se vrte.

Imaš mogućnost birati,biraj…

Neodlučnost odbaci.Prigode su rijetke,navijek kratko traju.

Izbori se za snove,sanjaj…

Blizina pogrešnih boli.Kao i daljina voljenihtu ne možeš ništa.

Snove i sjećanja čuvaj…

Opreznost odaberi,odbaci dogme.

Vrijeme prolazi,živi po svome.

Uči iz grešaka,smionost trebaš…ne plaši se osuda.

Najteže sude,najveći grješnici.

Ne pokazuj tugu,bol … nitko nijesavršen.Priznaj mane, bar pokušaj.


KRAJ JE OBMANA

ne skrivaj sepod maskomodbaci jene troši snovekad jednom odune vraćaju se

sve je dovršenopriznaj, kraj jeotvori očiničeg više nema

varka je fikcijasilnica usudaistinu odnosi

ništa se ne događa bez razloga

kraj je obmana,kraj nije krajobmana je kraj,kraj je konackonac je kraj

neraskidljivo se veže poveži gadonosi početak

prihvati toživot je sansanjaj i živi

životno praviloza vječnostne postojiipak gledaj tražieh, nada postoji

traži što trebašako znaš što je toimaš maloznaj neki nemaju ništa

ne osvrći se iza sebene prebiri uspomenebudi svjestan

dogodilo se toga mnoštvone mogu zaboraviti

dogodilo sei što mogupamtim svakitren, detalj

kažu treba oprostitizaboraviti

kako? kako?

oh, ta naivnostnevina, glupa, bezveznaima li ponos mjeruizbor je težaktvoj je

vjeruješ lidobrota u ljudimapostoji li


VJERUJ

Poželi nešto, poželi odmah,možda…dogodi se čudo,i želja se ostvari.

Širom otvori oči,gledaj oko sebe,gledaj u nebo.Traži želju,nađi čudo.

Ništa ne vidiš!?

Nema ničega…pogledaj bolje,ne predaji se.Ignoriraj sujetu,nađi nevidljivi trag,misterij univerzuma.

Danas nemaš ništa,i nikog nemaš,siromah si.Nikom ništa ne značiš,ostavljen si.Život beskućnikau surovosti kriješ.

Kažu,siromaha, beskućnika, pa i ostavljenog blagoslovit će,moć mirakula.

Vjeruj…

FILOZOF

Zatvori vrata za sobom,odbaci ponos,zaboravi predrasude,nikad više nazad.Sve se događa s razlogom,ne žali za ničim.

Promijenio si seNisi više isti.Traži prijatelja,bez interesa,izbriši sujetu.

Ne gledaj unazad,Ne traži izgubljeno.

Odraz u očima,tajnu duše krije.Otkrij u njojmisterij neprolaznost

Vrijeme je stalo,kad ništa ne želiš.Zato,poželi nešto,poželi odmah!Otkrij u sebizdenac …želja …


UNIVERZUM ČEKA

Prema njemu idešSvaki danNe možeš seZaustaviti

Mnogi ne stignu do cilja …Ne ostare.Zastanu … iako nisu htjeli …

Nećeš otići Sve dok možeš vidjetiSjaj u nekim očimaVidjeti ljepotu Osjetiti drhtaj

Ako ti se to dogodiHoćeš li priznatiShvatitiPrihvatiti

Bore na licuUtisnute trajnoSmijehom i patnjamaPričaju…

A srce nijemoČuva tajnuO ljubavi koju smoU sebi nosili.

Zaustavi vrijemeZa mene Za nas Univerzum čeka…

FATUM POETE

Nebom komet proleti,a vedar je dan.Danas sve možeš,jer sunce sja.

Nebo bez oblaka,na licu osmijeh.Srce veselo treperi,u pogledu san.

Sjaj u očimausamljenog poete.

Drhtaj sreće s neba,u pogledu anđela.

Mudrost postojanjaskriva usud.Snovi dosljedno tražeazil potrebitih.

Tugu poetekao uljeza izbaci.Fatum neka je briše,razbaštini impresija.

Prezrela uzdržanost,odolijeva oluji,dok stihove sreće,niže poeta.

Ne boj se biti sretan,magnolija miriše.Fatum poete mrsi,žiće besmrtnosti.


PROVIZORIJ

U beskraju univerzuma,snovi izgubljeni,snovi nađeni.U labirintu smisla,meditativno rastočena,impresija traži mjesto.

Snovi su beneficijisključivo sanjara.Pouzdanje čine ideje,dobre i oskudne.U vrtlogu životabeznačajnost nestaje.

Univerzum ništavan,lažni mudroslov,uzdanica lažne opsjenei hinjene kreposnosti.

Najbolji pjesnicitužno pjevaju.Izdigni se iznad,za to si rođena…

ŠTO!? ZAŠTO!?

Nauči gledatioko sebeočima kojene vide

Nauči slušatišto drugi govoreušima koje ne čuju.

Nauči šetati nogama koje ne hodaju

Nauči voljetione koji to ne zaslužuju,i sanjati bez snova

otputuj daleko,ostavi sve,budi u društvunepoznatih usamljen

Što!? Zašto!?Kratko,Zato.Misao se uzdigla.


RAZMISLI

Pogledaj svoj dom,hladnoća srca ledi!Mrsi sjećanja vjetar,netom se zrcalo razbi.

Zaboravi sve,ništa ne reci.Bilo je to nekad davno!

Budi hrabar,sve se promijenilo.Pogledaj bez straha,ispred i iza.

Nauči razumjeti,nikad osuđivati,spokojno čekaj,znaj rastanak podnijeti.

Dotaknuti tugu,u duši razornu bol, osjetiti očajnu samoću,nesanicu, kamen u želucu…

Pobijedi srce, um,tiho se pročisti, oslobodi tereta,nikom ne sudi.

Ne javljaj se,objasni svima,kako si nestao,i da ne patiš nimalo.

Silno to želi i zbiljski misli!Svoj ponosni ego,sa sobom odnesi.

Pomiri lumen i žiće,gordost cvjeta u očima,ne želi ništa više,to je samo loš san.

Istina je sve što kažem,vjeruj mi,ne lažem,ne izmišljam.

Čista srca idi dalje!Savjest tvoja je sreća.Samoća je ponekad lijek.Čekaj novi početak.

Dostojanstvo sačuvaj,nikad se ne vraćaj.Zaboravi! Jesi li znao?Sve prolazi!

Svijet je pun snova.Nadaj se ponovno sanjati.Traži zaborav,pronađi sebe.

Potraži sreću, živi, uživaj,blagoslov neba neka je uz tebe,bez jala, bez osjećanja, bez tuge,ostaj, zaboravi.

Smionost imaj,ništa ti ne treba.Uživaj poslije svega,djeca skanu pjevaju…


ODA CVIJEĆU

Cvijet božanski dar,blagoslov boginja imuza pjesnicima.Sloboda, sunce, ljubav,ljepota, snovi, prolaznost,silnice su njegovihtajnih zavođenja.

Pupoljci propupali,razvili se, procvali …Cvjetne nježne krunice spram sunca izvili …Ozračjem milostisnove probudili,raspršili ih,u pjesme prelili!

Cvijeće savršenstvo bitka,nedostižni ideal uljudbe,u duše blagost širi.Odu cvijeću pjesnici pjevaju.Veličanstveno žićepuno ljubavi nadahnjuje.

Život je cvijet,oreol vječnog univerzuma,mistike snova i ljubavi.

Osluhnimo šapat, smisao, čudo koje nam daruje.Tajna postojanja u daruvječnosti prkosi prolaznosti.Ljepota okružena suprotnošću filozofska je provokacija.Odakle ljepotu donosi? Moć gdje mu se krije?Sjemenka i klica!?Sićušna i krhka,je li to ona?Misterij je vječni.

Jedan cvijet, dva, tri…raskošni vijenac,lepršavost života svijetu daruju.

Magičnost njegova skrivenaenigma je ljudima od stvoritelja podastrta.

Sreća to je.

PRIVID

U ledenom beskraju,impresivnog sivila, sleđeni snovi spavaju.besmisao bježi savjesti.

Privilegij besmrtnosti,pusti snovi sanjara.Bez ičeg opipljivog,iluzije ne rasipaj.

Predodžba, ideja, pojam, zor,smiraj u suton, sve,u ništavilu nestalo.

Logika siromaha je skromnost:– Bože, daj mi samo danas!

Logika nezasitnih:– Trebam još i još i još.

Razmisli…plaču zvijezde izgubljene…


Ivo Mijo ANDRIĆ

NE ŽALIM SE

Ne žalim se na vrijemeKoje je kroz mene prošloNije vrijeme odgovornoZa nesklad duha i tijela.

Ne krivim ljude Za manjak ljubaviSvatko svoju ljubavNosi u mislima.

Ne tražim milostZa učinjen grijeh Grijeh je stanje kojeIzmiče oprostu.

Ne otkrivam tajneOnima što šuteJer tajne ne voleKad ih prešućuju.

Nemam ništa protivListopadne kišeJesen ionako Trag ljeta izbriše.

Ne žalim se na vrijemeNije vrijeme sudac Našim životimaVrijeme je tek svjedokU našim kostima.

KRUGOVI POVIJESTI

Zaborav mržnju brišePamćenje osvetu spremaTek kad nas ne bude višeK’o onih kojih nema

Možda će ovim svijetomVladati mir i slogaMožda će cijelim planetomVrijediti zakon od Boga.

Sve dok se pobjede slaveDok živi mrtve žalePadat će nove glaveZa stare ideale.

Krug se zatvorit nećeKrv će i dalje tećiPuške će ubijat’ cvijećeSužnji će sanjat’ o sreći.

Pamćenje osvetu spremaAko se mržnja ne brišeZbog onih kojih nemaPovijest se iznova piše.


BEZ VIĐENJA

Ne uzimam tuđeDosta mi je mogaBilo bi najluđePotkradati Boga.

Ostajem na zemljiDaleko od nebaMeni osim kruhaSve drugo ne treba.

Zrak i voda tekuI kroz moje žileTu su brzu rijekuKrvlju napunile

Srce je k’o morePluća k’o jezeraU meni se boreDusi iz dva smjera.

Jedan vodi misliDrugi prema hoduJedan je na kopnuDrugi je na brodu.

Tako život tečeOd moga rođenjaDok glas ne izrečeZbogom – bez viđenja.

ZAPIS O MRŽNJI

Puno je praznine u ljudskim životimaNepopunjeno pravim stvarimaPuno je vremena istekloKroz pukotine samoćeKroz uske otvore misliI neostvarene nade i želje.

A sve je moglo biti drukčijeDa nismo trošili vrijemeNa nevažne stvariDa smo voljeli ono što nudi ljubavI uzimali ono što nam seOd srca daje.

No mi smo bili oholiKao slučajni pobjedniciKojima vrijeme ništa ne značiKoji su u svijet zalutaliKoje je donio sjeverni vjetar.Mi smo se igrali sa životomHladnim ga mačem probadaliŠutali kao blatnjavu loptuLomili njegove ruke i nogeNa kraju mu sabljom odsjekli glavu.

Puno je praznine u malom mozguA veliki je zagađen mržnjom.


Roberta NIKŠIĆ

Korčulom, uzduž i poprijeko

Bujna, raskošnaZelena ljepoticaU njedrima more, svoj porod čuva.Zemlju kamenu otimala a kamenu se klanjala.Čvrstom ga šakom gladilablagim dlanom milovaladvore sebi sagradilaNježnom čipkom uresilačempresima zaklonilazrikavcima trud svoj opjevala.Gospi posvetilaDa joj dani budu blage i tiheGospine bonace.

(Na putu Korčula – Vela Luka)

Fatamorgana

Netko se zaigraoi kule u zraku posadiosunce za čuvara im postaviotako da mu i za kišnih danasunce iz kamena isijava.

Korčula, 25. 7. 2017.

Stari kapetan

Dijete Pelješac snivalona more se otisnulokapetan postalood oca i zemlje se otelosvijeta vidjeloa uvijek blizu kuće bilo.Za daljinama čeznuloa sve otamo za kućnim vrtom patilopa se trajno nastanilo ni tamo ni ovamonego posvuda da ga imai more i kopno mu domovinakad se tako skrasiokćeri izrodiodvadesetih tamnih ljepoticamoru povjerio sv. Iliji zavjetovao.A kćeri skitnicena oca se ugledalesve do jedne s morem ljubovalesamo jednaona najdražaza kamen se vjenčala i usred mora blizu oca kuću svoju usidrila.

(u blaga srpanjska jutra, s pogledom na Korčulu i Sv. Iliju)


Dva čempresa

U divljoj ljepoti otoka VrnikaBog je podigao kapelu sebi i cvrčcima

Čovjek ljubomoran na tu dobrotukomad po komad raja Mu otimaood kapele uzimaoal’ ljepotu Božju nije sustizao.

Bog se nad njim sažalioi u vrt od kapele odveo.

– Ja i Ti smo ova dva čempresaposve sljubljenapa nalikuju na jednogaa opet su dva,penju se zajedno visinamane mogu jedan bez drugoga.

Kada Ti i Ja i sva naša djela budu k’o njih dvojicabit ćemo silni tek tadaKaplja tvoga znojaneće biti teškaa tvoja će ruka nježna dok kamen bude klesalaostavljat’ tragove mekog svog osrčjai blagog mog obličja.

Čovjek Ga sasluša ali ne poslušaneg’ se ljuto dovijašto znače ta dva čempresa.

Kadnekad mu doluta misaoona Božjai u kamenu se tad nastaneona dva čempresa.

Vrnik, 29. 7. 2017., kraj crkvice Gospina Pohođenja

Fado

za riječi koje nas ljube u ustaMore melankolijena Trgu svete Justinei balkoni na kojima se živi.Dlanu se otvara KorčulaK’o ispružena šaka svemira

(na Svetoga Roka, 2017.)


Marija MIŠIĆ

Moje su misli košmari ptica

*Moje su misli košmari ptica

što odlijeću u sumrak sjeveru,a snovi su krletka moje dušeoptočena tvojim pogledom.

I ruke su lanci i zagrljaji okovi,a sati su dukati od samoće.

I poklonjeno su biserjei dani dragulji moje čežnje za tobom.

*Ni riječ izustila nisam

i nije moj vapajpogled taj na meni zaustavio.

Ni riječ izustila nisami nije moja misao bila ta koja je,

u prolazu i sasvim slučajno,zapela pod tvojim dodirom.

Ni riječ izustila nisam.Ni vapaj,ni misao,

ni pogled i dodir,a svejedno znam.

Tražio si oduvijek jedino menei tebe sam jedinog oduvijek tražila,

za vječnost.

*Ako vjetar još šumi u krošnjama,

moje misli ispraćaju karavanei lutaju s jedva dočekanim kišama.

Ako su posljednji snjegovi pali,moje su riječi mraz

i leže na brazdama napuštenih njiva.


Ako sam krenula, ostat ćui ako ostanem, idem.

Moje molitve odavno odzvanjaju dalekim prostranstvima.

I među kapima su dalje od sadai bliže od sutra.

I među pahuljama dalje su od sebei bliže su tebi koji si početak svega što jesam.

*Hodočastim opet poljanama u suton

i odlazim opet, sebi se vraćam.Prebirem misli, putujem s jutrom.Daljinama istim uvijek koračam.

Zaboravljam tko si,ti što od mene ostavljen bivaš,

što klimneš samo, spomeni me.Zaboravljam tko si,

a nisu to tajne, jer što da se skriva,moj povratak tvoje je čekanje.

Putujem kažem, prebirem misli.Hodočastim pustim poljanama,

i tragovi svi su i drukčiji i isti,fragmenti samo među daljinama.

*Izgubit ćeš se jednom u gomili ljudi,

sam i napušten od svih.Ni okrenuti se možda nećeš,

a ostat ćeš valjda samo mornarodavno ispraćen mojim pogledom.

I ostat ću valjda samo napuštena svoja samoćaodavno ostavljena da ti budem luka

između tisuću tvojih svjetova.Uvijek tvoja kao što jesi zauvijek njezin, napokon dočekan.

I čaša crnog vina postat će opet more.Naše more bez obala.


*Moja si misao izgubljen u mnoštvu,u vrevi između gradskih tramvaja.Moja si misao pronađen na ulici,

na ulicama našega grada i naših gradova.Tuđih i prisnih, željo moja.

Kotrljaju se niz noć ulične svjetiljkei kaplju uz ulicu vodene lokve nekih davnih kiša.

Jantar. Jantarna noć i vječito ista misao

dok te pronalazim i dok te gubim, željo moja.

*More je ispralo stupove od soli u mojim očima

i srušilo je bedeme od misli,a ruže zalivene krvlju

ostale su riječi vrtova zaraslih prazninom.

Dok si na mjesečini oblikovao skulpture od zvijezda,

u kapima rose, zatočeno, ostalo je moje licena tvome dlanu.

*Svojom si me rukom dotaknuo

i ja još lutam pustošima hladnim.Rukom si me svojom obuhvatio

i koračam još uvijek tim stazama ledenim.I čekam dan bez povratka i bez riječi,

kraj bez ijednog više potrebnog koraka.I čekam ispružene dlanove tvoje.

Bez opravdanja,u tim pustošima i na toj hladnoći,

zagrljaj tvoj ja jedino trebam.


Marija PAVKOVIĆ

VANI JE RAT

Mi se i dalje saginjemo.Kupujemo marame debelih tkanina,

Vrućina zaključanih skloništaPojačava želju za otvaranjem prozora.

Vani je ratVrijeme nam pokriva stope

POZDRAVLJANJA Pokopali smo vrijemePočupali zadnje izdanke trave na njegovomGrobu. Tišina.Ptica.Hlad.

U HLADU

Sva težina ZaboravaIstresla se na pupoljke ružeZaspale u hladu osamljene klupe.

Pupoljci probili svilene tkanine Zaborava, Izvili se do nepremostivih visinaA za sobom baciliKrvavo trnje Istine.


Žaklina KUTIJA

DUH

Sa smetlišta riječiveličine planineproviri neki stih

kao mišiz rupice srca.I ja zaboravim

sav otpad svijetazureći

u bojažljivoprotrčavanje duha.

DUŠA

U punini bešćutnostitankoćutnih osjetilaotklizala u pustinju

još je Jedna.U tamnicišutjela je

štropot tijelaprestao je

ništasamo

nestala jejoš Jedna.


IGRA

Tamogdje prestaje želja za pravdom

i kada je za istinu prekasnoNa putu

na kojem te nisu prepoznalinego si sam lutao

prepun do puknućaPočinje

Igra na rubu

BERAČ TIŠINE

Sav se život svede na dosljedno branje misli.Branje u tišini. Branje u buci.Ustuknula povrijeđenost buni se.Bujicom nadire nadahnuće ovlaštene rezignacije.Spoznaja ubran plod gravitacijom plovi.Slutnje neukorijenjene budućnosti spajaju niti pokidane tišine.Nakupine sjena kradu svjetlost pukotina.Berač misli podiže vjeđe...

PJESMA KOJU NE TREBA NAPISATI

Priča u parkuo revolucijipa evolucijievoluciji koja evoluirau Ništajoš jednu o uzaludnosti mijenakada je sve uvijek istosamo se mijenjaju odijelaA, misao čistasmiješnau svojoj naivnostiuvijek ostaje neizrečena.

*Umorna priča nakon jednoga tuluma u ožujku 2005.


ŽIVOT

bjelinabez krajabijeli se

brzina korakaodmjerava

daljinena putudo cilja

sjecištimaprljavih putanja

POGLED

Pogled plovinedodirom

Jasnostslikom plijeni

Škripa kočnicau daljini podsjeti na postojanje

odlutao u mirnoćupogled se vrati s putovanja.Na pragu blatnjave čizme.Na ogradi ostavljena kapa.Ispod cvijeta uzdignut stoji

izmet psa.

*Na Novom Bokanjcu 25. rujna 2011.

SJEKIRA UMA

Zagriz vremenaopožarenim oblacimasilinu putenu snaži

Rane zacijeljelenude se mirnoći dželataSjekira umaljupku misao brusi


OMČA

Mir samoću milujeu povoju od mraka.Sjene stazom pričajuomču misli snuju.

Umoran šetač nosi putstopama iz blata.Po stazi trag očišćenjaputokaz sjeni ostavlja

Omča misli steže sekraj staze nazire.U povoju od mrakamir samoću miluje.

*Krapanj, 2009.


Tomislav PUPIĆ

M. Š.U mom dvorištu, kod teretne stanice u Zenici, bilo nas je sedamnaestoro djece iz pet kuća. Sve su to bile radničke obitelji s jednom ili dvije plaće, te s posebnom stranicom u bilježnici trgovca Agana-Age, koji bi uredno zapisivao što se kupovalo tijekom mjeseca na veresiju, a plaćalo se kad se dobije plaća, što bi se danas reklo: na teku.

Plaće su stizale redovito, u željezari sedamnaestog, u rudniku dvadesetprvog, u bol-nici desetoga u mjesecu. Ago je bio stari, predratni, trgovac, uvijek s kapom francuzi-com na glavi i čoknjem rakije pokraj blagajne. Ne sjećam se da sam ga vidio kako sjedi, uvijek je bio na nogama, a nas djecu je znao u glavu čiji smo. Kako i ne bi kad su naši očevi redovno kod njega svraćali na meku rakiju, brlju, a majke tražile naše očeve kad bi im ponestalo novca ili strpljenja da kod kuće čame i čekaju njihov dolazak, jer rođaci dolaze na sijelo.

Dvorište kao dvorište, bilo je malo i tijesno, jer nas je bilo puno. Srećom, u školu se išlo u dvije smjene pa smo, uglavnom, subotom i nedjeljom, bili najglasniji, najbrojniji i naj-ratoborniji. Odmor od naše vriske i galame bio bi u prvim ljetnim mjesecima kada bismo išli na Janjićku adu ili Bistričak. Nosili smo paradajz, krastavce i paprike, faširane šnicle i obvezatno polovku rakije, brke. Ja sam imao i loptu gumenjaču, pravu bubamaru.

Dvorište je za suha vremena bilo prašnjavo tako da smo vazda bili prljavi. Dodatni be-laj bilo je i to što u stanovima nismo imali vodu niti kanalizaciju, nego je bila zajednička veš-kujna s betoniranim koritom i četiri česme i po jedan WC čučavac na dva stana, pa je pranje i kupanje bilo rijetko i vratolomno.

Rekoh već o jednom WC-u na dva stana, jedino je na našem, koji smo dijelili s bricom Milom, bilo tri kuće. Treća kuća, tj. sobičak u kojemu je živjela M. Š., bio je dozidan na zid stolarske radionice. Sobičak je bio mali, s niskom vratima i malim prozorom koji bi, s padanjem prvoga mraka, bio prekriven šarenom dekom koja je sprječavala zavirivanje unutra. Struja je bila dovedena iz stolarske radionice, a kad bi se tamo uključila pila ili blanja, žarulja u sobičku počela bi žmirkati, a onda bi se vani čulo promuklo i glasno, onako prijeteći:

– Gasi, hajvanu!Kao što sam rekao, u sobičku je živjela M. Š. Tako smo je zvali mi, djeca, ali i naši

roditelji jer je na svojoj šupi napisala bijelom masnom bojom svoje inicijale preko metar visoke, kako se ne bismo zabunili čija je to šupa. Šupe su bile s desne strane dvorišta, ravno preko puta njezinog sobička.


Pod u sobičku bio je sklepan od dasaka koje su bile prekrivene ručno rađenim ponja-vama. Lijevo od vrata stajao je stari tiš šporet na drva i ugljen, koji smo svi krali s vagona koji su iz rudnika išli na separaciju u Lašvu, i mali električni rešo.

Na stoliću kraj šporeta stajao je, nekad bijeli, bokal za vodu i ulubljeni lavor nad kojim su se prale ruke i umivalo lice. Iznad lavora visjelo je zrcalo, po rubovima već načeto i oguljeno. Uza zid, preko puta vrata, bio je stari kredenac. Gornji dio imao je dva stakla koja su se pomjerala lijevo-desno, iza koji su bile složene čaše i čašice, šalice, zdjelice, sve kičeraj i imitacija kristala.

Na kredencu je stajao i radio TESLA, koji je u gornjem desnom kutu imao zelenu lam-picu, kao znak ima li dovoljno napona. Kada bi lampica bila samo do polovice zelena, dolazilo bi do miješanja radiopostaja. Pa bi, uz ozbiljan glas spikera koji govori važne vijesti iz nesvrstanih zemalja, često išla glazba ili smijeh s nekih drugih programa.

U desnom kutu, bliže prozorčiću, bio je krevet, a uz njega stolić i dvije fotelje. Na stoli-ću stajala je uvijek spremna duga muštikla, DRAVA bez filtera i vječito prljava pepeljara.

Na krevetu bi sjedila M. Š. prekriženih nogu sebi u krilu. Imala je bistre, zelene oči, koje su se stalno radoznalo igrale i ocjenjivale sve i svakoga. Usta su joj bila namazana jarko crvenim ružom, čiji trag bi se teško prao i brisao s čašica i fildžana.

Nokti su joj bili lakirani onom istom nijansom boje kao i ruž, ali malo, izdajničko, crnilo ispod nokata nije se dalo sakriti.

Smijala se uvijek glasno, ponekad i preglasno, promuklo. Rijetko smo je viđali da izla-zi, ali je ona zato znala sve o nama, našim obiteljima. To je bilo zato što su naše majke, krišom bez znanja naših očeva, išle kod M. Š., na gatanje u karte i gledanje u fildžane, a očevi su, opet, bez znanja majki, išli na rakiju, cigaretu, itd.

M. Š. je jednoga dana, iznenada, na čudan način, nikada zaboravljen, ušla u moj dječački život.

Igrali smo nogomet u dvorištu, „na male“. Od kanti za smeće napravili smo golove, a lopta nam je bila namjerno probušena kako bi manje skakala. Ne videći od silne pra-šine, nerijetko smo umjesto lopte pogađali tuđe noge, što bi dovodilo do spominjanja uže i šire obitelji u negativnom kontekstu, propraćeno i psovkama kojih ne manjka u jezicima naših naroda i narodnosti.

U jednoj prigodi lopta se odbila od kante, tj. stative, i kao da ima oči, uletjela kroz otvorena vrata u sobičak u kojemu je živjela M. Š.

Kako sam bio najbliži potrčao sam za njom, jednom rukom pokucao na dovratak, a pogledom sam već tražio loptu po sobičku. U trenu dok su mi se još oči privikavale na polutamu, ugledao sam M. Š. kako sjedi na krevetu, nogu, kao i obično, prekriženih, i pućka dimove iz svoje duge muštikle. Sljedećeg trena brzo je podigla suknju, a ja sam u međunožju ugledao nešto crno. Već su mi se oči privikle na polutamu sobička, tako da mi se svaki detalj urezao duboko u sjećanje i mali mozak, kao i ono što je rekla tada, svojim umornim, promuklo teškim glasom:

– Štas’ zino! Pod stolom je, jebla te ona! – pokazujući na loptu, nemarno je i polako spustila suknju s izrazom dosade i razočarenja što u sobičak ne utrča netko stariji.

Zgrabio sam loptu, brže-bolje istrčao u dvorište, i ostatak igre odigrao zbunjen i upla-šen, kao u bunilu.

Predvečer, kad je otac došao kući, ja sam ga čekao prekriven do grla, a on je, smrde-ći na rakiju i suho meso, samo upitao:


– Stara, je l’ sve u redu i na broju?Ja sam ga tada jedini mogao nešto upitati jer sam bio najmlađi i njegov mezimac. Po-

lako sam mu ispričao što mi se tog popodneva dogodilo i pitao ga – što sam ono vidio kod M. Š. između nogu? On je slušao, onako na pola uha, žaleći što se on nije našao tamo umjesto mene. Zbog umora, omamljenosti rakijom i skorodolazećeg sna, misleći kako bi me umirio, bez suvišnih pojašnjavanja, on mi u pola glasa reče:

– To je, bolan, bio ben, madež, pulja!?Pretpostavio je kako ću ovo pulja najlakše razumjeti jer sam i sam na desnoj nozi imao

veliki ben, koji sam kao sasvim mali zvao pulja, jer nisam znao izgovoriti riječ prljavo.Zahvaljujući mom ocu, svojoj dječačkoj naivi i M. Š., dugo sam vjerovao u to da sve

žene između nogu nose veliki ben. To je trajalo sve do četvrtog osnovne kada je jedan moj drugar, na satu tjelesnog odgoja, izvadio novine ČIK koje je ukrao od neopreznih roditelja. Objašnjavao nam je, kao veliki znalac glupanima, što je što na ženskom tijelu. Tada sam bio još zbunjeniji nego onda, kada sam, onako iznenada, vidio međunožje kod M. Š. Bilo me je sram priznati drugovima svoju dugogodišnju zabludu i neznanje, ali sam ujed-no bio ljut i na oca što mi nikada kasnije nije niti probao objasniti što sam to uistinu vidio.

Odavno sam se već odselio iz starog dvorišta. M. Š., kao i svoje stare susjede, go-tovo i ne viđam, i bio sam skoro izbrisao iz memorije taj događaj iz djetinjstva, kada sam jednoga dana, lijepog proljetnog, u šetnji Kamberovića poljem u Zenici, s mojom suprugom, sinom i kćeri, slučajno susreo M. Š.

Ja sam nju prepoznao u trenu, a ona mene po sličnosti s mojim, tada već pokojnim, ocem. – Pljunuti Zvonko! K’o da ti je on ćaća, jebo sliku svoju! Oklen ti žena, balo mali? Vidi koliki si, a ovo su ti žena i djeca? Uh, što se ostarilo, a znam te kad si jezikom sline svoje liz’o! Slušal’ on mlada, djeco, sluša li vas ćaća, ako ne sluša još ga ja mogu i smijem opaliti po guzici! Djeca su ti lijepa, na ćaću, jel’ de mlada, ti valjda znaš ko im je ćaća! – gurkala je zavjerenički moju ženu laktom i rafalno pitala sve o meni i mojima.

Ni ja ni žena nismo stigli reći ni pola rečenice, a ona je već bila na petoj. Ionako je sve znala.

Kada je htjela poći uzela je mene pod ruku, odvela me malko u stranu, namignula mi, lopovski, i upitala:

– Ho’š opet da vidiš ben? – nasmijala se opet kao nekada, prije nekih dvadeset godi-na, iskreno i promuklo.

Otišla je mahnuvši mojoj ženi i djeci, a meni se smijući, iz naših života onako kako je i ušla, iznenada.

Nakon nekih pola godine umrla je, kako sam čuo, onako kako se i smijala, promuklo i iskreno.

Ja sam, gledajući je kako odlazi, stajao savladan, spuštenih ruku, kao bokser u ringu kad primi više točnih direkta u glavu.

Nisam vidio ni suprugu, ni djecu, ni rijeku Bosnu. Vidio sam samo sobičak, dvorište, pokojnog oca i podignutu suknju. Zamišljao sam kako su se moj otac i M. Š. slatko smijali skupa dok joj je on govorio o meni i mom iskustvu i neka me svašta ne uči jer je još rano.

A je li moj otac provjeravao je li ono doista bio ben, ta tajna je otišla s njima.


Tvrtko GAVRAN

More što nemereAko iđe more biti što nemere onda je to u BiH. Gradila Austrija prugu uz Krivaju od Zavidovića prema Olovu.Počelo se dobro zarađivati pa bome i slaviti.Jedne nedilje zakažu dernek u Carevoj Ćupriji.Do tada se teferiči nisu zakazivali, već su bili održavani i znati određenog dana stoljećima.Kad je došla Austrija, počelo se sve mijenjati pa i derneci zakazivati.Radnici počeli stizati sa svih strana.I kako je i očekivati, nastalo rivalstvo između domaćih i stranaca. Jedne nedilje na derneku dođe do tuče.Prvo pljuske, pa kočevi pa noževi. I natjeraju s noževima stranci trojicu naših.Oni bježe put Krivaje. Ovi za njima.Jedan se naš vine priko Krivaje i spasi glavu. Oni drugi ne mognu i stranci ih iskrižaju k’o repu.Došao sud na očevid. Krivaja široka.Nije moguće da je preskočena van znanosti i pameti.Svi s čudili, a jedan od sudaca rek’o: U Bosni je moguće i što nije moguće. Onima što su iskrižani srećom, rane nisu bile smrtonosne i oba prežive.Onaj što je preskočio fasuje kilu (bruh), patio se dok je živ i na kraju od toga i umro.Umrli su, kad je došlo vrijeme, i ona dvojica od sušice. Svakako bi umrli davno i da nije bilo što je bilo. Namjestili sad moćnici veleposlanika iz Austrije.Mjeri on koliko je široka rijeka Krivaja.Da je kako treba zvalo bi se Pravdaja. I da je pravo opet bi se zvalo Krivaja. U ono vrijeme svjedoci nisu govorili što je bitno, tko je počeo i kako je teklo već: Tako bilo suđeno.Bili su mudroslovi.Sad svjedoci zaštićeni – tajni.Tko će im vjerovati? Ne treba ni preuđivati onomu stoje suđeno.I kako god da je sad, u BiH tako je suđeno. Džaba pričaju ovi što pričaju.


Ne znaju oni ništa.Kad će biti? Bit će kad je suđeno.Tako je to za vrijeme Austrije odgovoreno.Tako će se i red i poredak uspostaviti.Nije odgovor na sva pitanja: Kad bude suđeno. Ima i drugih odgovora: Ako Bog da, kad Bog da, daće Bog komu hoće.Ivan Malić Roditelj na Badnjak ujutro počeo piti jedini litar rakije što je ima u kući.Nemoj bolan – kaže mu žena – da počastimo tko dođe čestitati.Daj ti meni sad – veli Ivan, a čestitanje će Bog dati.Nisu se dobro ni smirili, a u kuću im banu iz Breze sin Frano s pletarom rakije od pet litara.Jesam li ti rek’o – kaže Ivan – dat će Bog, a ti bi meni gušt pokvarila, jedan je život.U to vrijeme su sve žene nosile široke dimije. Samo Irena uske k’o preslica.Što uske? To je čitatelju na volju. Komu zapis s lijepom Irenom nije lijep, kažem: U Bosni more bit i što nemere.


učilište

Irena MUSAFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected] 323.28Izvorni znanstveni članak

Terorizam – carstvo nasiljaSažetak

Suvremeno društvo zagazilo je u novi društveni reljef gdje stare mape nisu od koristi. Još od kraja dvadesetog stoljeća do danas, društveni život prate brojne krize: kriza iden-titeta, ekološka kriza, gospodarska kriza, migrantska kriza; k tomu još možemo dodati kontinuirano širenje nasilja gdje zločin i terorizam zauzimaju, nedvojbeno, prvo mjesto. Tema ovoga rada je terorizam koji je dugo vremena ostajao dijelom unutarnjih sukoba, a kroz posljednje desetljeće 20. stoljeće, postaje globalan te uglavnom izmiče kontroli nacionalnih država. Danas je riječ o svjetskom razlijevanju terorizma koji se, kao i virusi, može pojaviti bilo kada i bilo gdje. Teroristi našega doba, teroristi samoubojice, lišeni su svake sputanosti, i kao takvi, nositelji su apsolutne surovosti koja u sebi objedinjuje zločin, priznanje i samouništenje. Svaki teroristički akt je akt nasilja koji izravno pogađa žrtve, a za cilj ima širenje straha u široj društvenoj zajednici. Suvremeni čovjek živi u kul-turi straha u kojoj se vodi borba između nas i njih, s tim da se nikada pouzdano ne zna tko su to mi, a tko oni. Terorizam počiva na nasilju. Iako je nasilje staro koliko i ljudsko društvo, nije ga jednostavno sociološki objasniti jer ne postoji nikakva tendencija, da se ono,, s razvojem civilizacije smanjuje; naprotiv: ono postaje sve razornije, efikasnije i masovnije; nasilje ima sposobnost da se pojavljuje u najrazličitijim formama, tako da njegovi mnogi aspekti ostaju teško dostupni objektivnom znanstvenom istraživanju.

Ključne riječi: terorizam; teror; rat protiv terorizma; Sjedinjene Američke Države; tero-rističke skupine; Al-Qaida; nasilje; moć


UVOD

Posljednjih desetljeća ljudsko društvo su zahvatili globalizacijski procesi kojima se u cijelome svijetu postupno ukidaju ograničenja protoka usluga, robe, ljudi i ideja među različitim državama, kontinentima i regijama svijeta. Globalizacijom svijet postaje „glo-balno selo“, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji koja ne poznaje ni granice ni carine. Pre-kasno se otkrilo, kako i koliko se neograničene informacije mogu koristiti u negativne, destruktivne svrhe. To je ona točka u kojoj se nada iz devedesetih godina 20. stoljeća pretvorila u strah, a mogućnosti novih tehnologija – u prijetnju. Terorizam i njegov utje-caj na stabilnost i sigurnost – jedna je od najaktualnijih tema na području međunarod-nih odnosa i sigurnosti. Posljednjih godina terorizam se širi svijetom i povećava se broj terorističkih napada. Prema fenomenu terorizma različito se odnose i na njega gledaju određene društvene grupe, narodi i države. Nakon 11. rujna 2001. godine, terorizam je postao predmetom neprekidnih rasprava – kako političara, tako i javnih dužnosnika, stručnjaka za sigurnost, medija i društvenih znanstvenika. Sav uloženi intelektualni trud u istraživanju tog fenomena urodio je oskudnim rezultatima. Međutim, postoji suglasje oko toga da je akt terorizma primjena nasilja, da ima politički cilj, te da se taj cilj želi postići izazivanjem straha i nesigurnosti u dijelu ili cijeloj populaciji.

U 21. stoljeću teroristi – novi globalni akteri – svoje aktivnosti usmjeravaju na ciljano izazivanje katastrofa, što je tema drugoga poglavlja ovoga rada. Danas teroristi kori-ste moderne i sofisticirane metode u planiranju svojih akcija. Suvremeni terorizam ne poznaje granice, poprilično je nepredvidiv i razoran jer iza sebe ostavlja veliki, i sve veći broj žrtava. Iako je borba protiv ovog globalnog problema današnjice sve teža i zahtjevnija, države postaju sve spremnije i odlučnije obračunati se s terorom i nasiljem. U trećemu poglavlju analizira se nasilje. Terorizam je jedan od oblika nasilja u suvreme-nom svijetu. U tom kontekstu postavlja se pitanje – zašto određene osobe sudjeluju u terorističkim akcijama ili akcijama političkog nasilja?

1. TERORIZAM

Riječ terorizam1 dolazi od latinske riječi terror što označava strah, užas, zadavanje stra-ha, izazivanje straha i trepeta, strave, jeze; primjena nasilja sve do fizičkog uništenja protivnika; strahovlada. Povijest terorizma seže do drevnih vremena, kada se na razne načine, od zastrašivanja do tjelesnog nasilja, nastojalo poraziti svoje protivnike. Teror je, u najširem smislu, strahovlada, a u novije vrijeme to je izazivanje straha nasilnim djelovanjem s političkim ciljem.2 U političkom smislu riječ „teror“ najprije se koristila za označavanje masovnog progona protivnika jakobinske vlasti u Francuskoj revoluciji krajem 18. stoljeća. Kasnije se terorom nazivaju slične mjere kolektivnog zastrašivanja, bilo da su potpuno arbitrarne ili zasnovane na represivnim zakonima koji ne uvažavaju osnovna prava osumnjičenog i optuženog (staljinizam, nacizam, latinoameričke dikta-

1 KLAIĆ, Bratoljub: Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1978., str., 1345.

2 PRPIĆ, Ivan – PUHOVSKI, Žarko – UZELAC, Maja: Leksikon temeljnih pojmova politike, abeceda demokracije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 124.


ture) i podrazumijevaju primjenu mučenja, tjelesnog kažnjavanja i niz surovih načina izvršavanja smrtne kazne.3 Teror je bitno novovjekovni fenomen, stoga što tek nakon Francuske revolucije postoji jasna i rasprostranjena svijest o pravima čovjeka.

Terorizam se označava kao upotreba organiziranog nasilja (atentati, otmice, ucjene) protiv pojedinaca, skupina ili društvenog i političkog poretka i sustava. Cilj je izazi-vanje straha i nesigurnosti, odnosno ugrožavanje i slabljenje sigurnosti neke zemlje. Terorizmom se služe podjednako pokreti za nacionalno ili klasno oslobođenje, ilegalne skupine i paravojne postrojbe koje teže osvajanju vlasti, kao i fundamentalistički vjerski pokreti. Terorizam u načelu najčešće označava organizirani tip devijantnosti, odnosno devijantno ponašanje organizirane grupe. Austin Turk terorizmom označava organizira-no političko nasilje, usmjereno u pravilu na ljude na položaju, a s ciljem eliminiranja ot-pora izazivanjem maksimalnog straha kod pojedinaca. Krajnja namjera je da se izazove ili poveća strah od mogućnosti da i sami možete biti meta napada i žrtva (definicija iz 1982. godine). Sve do 20. stoljeća pojam terora bio je poprilično neutralna riječ, i vrlo često instrument političke borbe. U novije vrijeme taj pojam postao je mnogo složeniji, što otežava davanje jedne općeprihvaćene definicije, a do danas su „američki i britan-ski znanstvenici, kao i službenici upravne vlasti, izveli više od 260 definicija vezanih uz terorizam“4. Iako ne postoji suglasje oko određenja samoga pojma, postoji suglasje oko toga da je akt terorizma primjena nasilja, da ima politički cilj, te da se taj cilj želi postići izazivanjem straha u dijelu ili cijeloj populaciji.

Opća skupština Ujedinjenih naroda kaže kako su teroristička djela i aktivnosti usmje-rene ka poništavanju ljudskih prava, osnovnih sloboda i demokracije, prijetnja terito-rijalnom integritetu i sigurnosti država, destabiliziraju legitimno konstituirane vlade, ugrožavaju pluralističko građansko društvo i negativno utječu na ekonomski i druš-tveni razvitak država.5 Iako Ujedinjeni narodi bezrezervno osuđuju sva djela, metode i aktivnosti terorizma kao kriminalne i neopravdane, bez obzira na motiv, definiranje terorizma predstavlja problem oko kojega još nije moguće pronaći jedinstveno rješe-nje. Problem se javlja kada teroristu jedan dio društva naziva teroristom, a u drugom dijelu društva postaje simbol borca za slobodu. Različita gledanja na počinjenje istoga akta, stvaraju problem u definiranju terorizma. Problem je što i društvo kao cjelina ne posjeduje dovoljno razvijenu društvenu svijest o terorizmu kao zločinu, bez obzira na to kojoj društvenoj grupi njegovi počinitelji pripadaju. Sporovi nastaju i kada se treba odrediti element zbog čega se terorizam osuđuje. Najčešće se kao razlog za osudu navodi da terorizam pogađa „nevine“; tada se dolazi do zaključka da je u ovom kon-tekstu pojam nevinosti jako rastegljiv. Npr. za ekstremne protivnike kapitalizma nije bio nevin nitko tko uživa u blagodatima eksploatacije. Zato se putokazi traže u međunarod-nom pravu i predlaže analogija s humanitarnim pravom. Međutim, analiza pokazuje da pravila humanitarnog prava kodificirana u Ženevskim konvencijama iz 1949. godine i njihovim protokolima iz 1977. godine zabranjuju terorizam, a da ga pritom ne definiraju. Ovo je rezultat neslaganja država oko toga – kada je teror „opravdan“ kao sredstvo za postizanje dobrih ciljeva. Postojeće službene definicije ne odgovaraju precizno na

3 MIMICA, Aljoša, BOGDANOVIĆ, Marija: Sociološki rečnik, Zavod za udžbenike, Beograd, 2007., str. 620.4 BABIĆ, Vladica: Cyber terorizam – suvremena sigurnosna prijetnja, Novi Travnik, 2015., str. 27.5 Usp. ALISPAHIĆ, Bakir: Terorizam – što je to, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti me-

đunarodnog prava, Sarajevo, 2007., str. 100.


svako pitanje. Primjerice, „ne povlače jasnu granicu između međunarodnog terorizma i agresije, kao ni između terorizma i otpora.“6 Michael Lapsley, u svojoj knjizi Od žrtve do pobjednika, između ostalog, govori o nasilju, teroru i užasu koje su ljudi sposobni uraditi jedni drugima. Za vrijeme aparthejda u Južnoj Africi instrumenti nasilja su bili brojni. Suzavac, tenkovi, pucnjava iz vatrenog oružja, trovanja, misteriozni nestanci, pisma-bombe i druge eksplozije, otkrili su što je aparthejd zaista bio – sustav zasnovan na brutalnosti i teroru. Međutim, strukturalno i sustavno nasilje su bili manje vidljivi, ali nepokolebljiviji, nego gola sila policije. Kada su bijelci koristili nasilje protiv crnaca, to se nazivalo zaštitom zakona i reda, kada crnci uzmu oružje, to se nazivalo nasiljem ili terorizmom. Bio je to sustav koji je obrnuo moralni red: dobro je nazivano zlim, a zlo dobrim. Jezik je iskvaren u pokušaju da se opravda ono što se opravdati ne može.7 Osamdesetih godina 20. stoljeća tortura je postala norma južnoafričkog načina života, jer u to su vrijeme i represije i otpor bili najsnažniji. Tortura je postala dio arsenala držav-nog terorizma, instrument čija je primarna svrha bila slomiti volju ljudi da pružaju otpor i budu slobodni.

Terorizam je sredstvo kod kojeg nasilje i zastrašivanje prati želja da se, uz mali napor, izazovu najveći politički učinci; ekonomičan je, jer se njime mogu služiti i pojedinci i vrlo male grupe koji inače nemaju dovoljnu političku moć. Teroristički akt uvijek šalje poruke, ohrabruje i potiče sve one pojedince koji s teroristima dijele isto nezadovoljstvo ili iste ciljeve. Prekretnica u terorizmu dogodila se 11. rujna 2001. godine. Tada je fran-cuski teoretičar Jean Baudrillard u svojoj knjizi Duh terorizma zabilježio: „Terorizam je, kao i virusi, svuda. Danas je riječ o svjetskom razlijevanju terorizma koji je svuda spre-man probuditi se kao dvostruki agent. Sva vidljiva moć ne može ništa protiv beskrajno male, ali simboličke smrti nekoliko pojedinaca“.8 Očigledna je činjenica, da je rođen novi terorizam, novi vid akcije koji igra igru i prisvaja pravila igre da bi ih lakše narušio. Ne samo da se ti ljudi ne bore jednakim oružjem, pošto u igru uvode vlastitu smrt, nego su prisvojili i sve oružje dominantne moći. Danas teroristi, ističe Baudrillard, raspolažu oružjem koje pripada sustavu, raspolažu još i fatalnim oružjem: vlastitom smrću. Da su se sustavu suprotstavili njegovim oružjem, bili bi odmah eliminirani. Da su mu se su-protstavili samo svojom smrću, iščezli bi isto tako brzo u beskorisnom žrtvovanju – što je terorizam gotovo stalno činio do sada, zbog čega je bio osuđen na poraz. Samoubi-lački terorizam bio je terorizam siromašnih, dok je ovo terorizam bogatih.

1.1. Povijesni aspekti terorizma

Začeci terorizma potječu još iz 1. stoljeća kada su se zeloti borili protiv rimske vladavine na današnjem području Palestine. Najradikalniji među njima organizirali su ubojstva i to najčešće u vrijeme masovnih okupljanja. Tada bi u gužvi pojedinci prišli žrtvi i zadali nekoliko smrtonosnih uboda bodežom i nestali neprimijećeni u masi ljudi. Poslije takvih

6 CHOMSKY, Noam: Hegemonija ili opstanak. Američke težnje za globalnom dominacijom, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004., str. 212.

7 Usp. LAPSLEY Michael, KARAKASHIAN Stephen: Od žrtve do pobjednika: borac za slobodu i ljud-ske duše, Gariwo, Sarajevo, 2012., str. 81.

8 BAUDRILLARD, Jean: Duh terorizma, Arhipelag, Beograd, 2007., str. 11.


događaja proširio bi se strah među narodom.9 Individualne terorističke akcije motivira-ne osobnim i političkim strastima, u kojima su ubojstva i nasilje bili metode za stvarne, radikalne promjene, bile su poznate još od antičkog doba. U 7. stoljeću nastali su ha-ridžije, jedna od najstarijih vjersko-političkih organizacija u islamu.10 Istaknuti primjer terorizma su i asasini. Oni su bili prva skupina koja je, planirano i organizirano, koristila ubojstva kao političko oružje. Razvili su doktrinu opravdavanja ubijanja religijskih i po-litičkih protivnika. Kao branitelji vlastite religijske autonomije, vlastitog načina života, asasini su, uz haridžije, i prvi oblici „svetog rata“, čije ideje bitno utječu na suvremene islamističke ideologije.11

U srednjovjekovnom razdoblju terorizam se javlja kao nasilje koje pojedinac koristi u suprotstavljanju državi. Takvo nasilje je bilo karakteristično i za vrijeme apsolutnih monarhija, u praksi i teoriji zabilježeno kao razdoblje prenaglašene suverenosti vlada-ra. „No kako je ta snažno centralizirana struktura države ubrzo došla u sukob s razvo-jem društva, s novom ekonomskom i političkom energijom koja je nagrizala rigidne i nadiđene političke okvire monarhije feudalnog tipa, javlja se protest kao rezultat tog antagonističkog odnosa. Protest izražavaju, kako snage koje brane postojeće forme vladanja, tako i snage koje zagovaraju radikalne reforme.“12 Nasilje apsolutne monar-hije proizvelo je individualne i skupne akcije u kojima su korištena teroristička sred-stva u političke svrhe. Političko ubojstvo postalo je formalno povezano s terorizmom kroz Ženevsku konvenciju o terorizmu, 1937. godine. Suvremeni teoretičari nastanak terorizma povezuju s jakobinskom diktaturom. Uspostava „vladavine terora“ bila je početak fenomena koji je, u nešto više od dva stoljeća, postao globalna prijetnja, najopasniji politički i sigurnosni fenomen suvremenog svijeta. Cijelo 19. i početak 20. stoljeća, preplavljeni su primjerima terorističkih aktivnosti. Uoči Prvoga svjetskog rata, terorizam se dodatno usložio i promijenio. Tada je terorizam dobio revolucio-narne konotacije i postao sredstvo revolucionarne borbe kao okvira za preuzimanje vlasti i temeljite političke i društvene promjene.13 U Prvome, i Drugom svjetskom ratu terorizam se iskazuje u vidu metoda za kreaciju straha i kroz drastično kršenje pravila ratnog prava. To je dovelo do stradanja milijuna civila i do uništenja vojnog ljudskog potencijala i materijalnih dobara. Terorizam je dugo ostajao dijelom unutarnjih suko-ba; tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća postaje sve prisutniji fenomen i oponašanjem se širi izvan okvira ratova i sukoba što se vode unutar pojedine zemlje. Države su smjesta počele provoditi posebne protuterorističke mjere kako bi uklonile skupine poput Baader-Meinhoffa u Njemačkoj, Crvenih brigada u Italiji i Izravne ak-cije u Francuskoj. Slični napori poduzimali su se i protiv baskijskog separatističkog pokreta ETA-e te IRA-e.

Međutim, kroz posljednje desetljeće 20. stoljeća, terorizam je, na dva načina, po-stao globalan te uglavnom izmakao kontroli nacionalnih država. Prvo, kako to poka-

9 Usp. HAVEL, Boris: Arapsko-izraelski sukob. Religija, politika i povijest Svete zemlje, Naklada Lje-vak, Zagreb, 2013., str. 216.

10 Usp. BILANDŽIĆ, Mirko: Sjeme zla. Elementi sociologije terorizma, Plejada- Zagreb i Synopsis – Sarajevo, 2010., str. 60.

11 Isto, str. 61.12 BASIĆ, Munib - LJELJAK, Husein: Terorizam i civilna zaštita, Slovo, Mostar, 2008., str. 91.13 TOWNSHEND, Charles: Terorizam, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2003., str. 57.


zuje i teroristička skupina Al-Qaida14, teroristi su stvorili onu vrstu plošnije, umrežene svjetske organizacije što postaje tako važnom odrednicom vremena u koje se ulazi, i zapravo, izbacili su iz igre tradicionalnije, hijerarhijski ustrojene protuterorističke naci-onalne organizacije. Drugo, terorizam je potražio utočište u propalim državama poput Afganistana, Somalije i drugih teritorija izvan kontrole bilo koje priznate vlasti.15 Doseg globalnog terorizma postao je razvidan 11. rujna 2001. godine, kada je, tisuće ljudi, pri-padnika osamdeset različitih naroda poginulo u New Yorku i Washingtonu, promijenivši za nekoliko desetljeća unaprijed sliku svijeta o samom sebi. Iako postoji neslaganje sa periodom koji se može označiti kao početak modernog međunarodnog terorizma, nedvojbeno je, da se naglo razvija sa tehničko-tehnološkim napretkom koji je u drugoj polovici 20. stoljeća omogućio teroristima daleko veći stupanj mobilnosti i proširio nji-hove ambicije. Terorizam svoju masovnost dobiva u 20. stoljeću, dok se „globalni tero-rizam“, sveprisutan u sadašnjem vremenu, pojavljuje u 21. stoljeću. Globalni terorizam spada u nove rizike, geopolitičkog je karaktera, proizvod je globalizacije i masovnih komunikacija.

2. NOVI GLOBALNI AKTERI

Jedanaestog rujna 2001. godine, svijet je svjedočio jednome od najvećih zločina novoga doba. U plamenu je buktio i rušio se simbol američkoga financijskog života na Manhatta-nu. Zajedno sa zastrašujućim slikama užasa iz New Yorka i Washingtona, kao globalni akteri etablirale su se terorističke skupine. „Terorističke mreže su, moglo bi se reći, ‘nevla-dine organizacije nasilja’. One djeluju kao te organizacije civilnoga društva – deteritorijal-no i decentralno, dakle s jedne strane lokalno, a s druge strane nadnacionalno. ... Sada je nadnacionalna ugroženost od strane subdržavnih počinitelja i mreža, ta koja je izazov za sve države. Kao prije toga na području kulture, tako smo sada i na vojnom području doživjeli smrt udaljenosti, pa čak i kraj državnog monopola na moć u civilizacijskome svijetu u kojemu, u krajnjoj konzekvenciji, u rukama odlučnih fanatika, sve može postati raketom.“16 Prije su teroristi pri izvođenju svojih nedjela pokušavali spasiti vlastite živote. Današnji teroristi samoubojice lišeni su svake sputanosti, i kao takvi, nositelji su apsolut-ne surovosti koja u sebi objedinjuje zločin, priznanje i samouništenje.

Terorističke aktivnosti u našem stoljeću predstavljaju ciljano izazivanje katastrofa. Tu ne djeluju uniformirani, već nevidljivi počinitelji, koji 11. rujna nisu začeli strah u

14 Al-Qaida, poput ostalih džihadnih organizacija, ima ćelije u mnogim zemljama. Njeni ciljevi su izni-mno općeniti i ambiciozni, ništa manje od povratka na islamsku vladavinu u državama od Pakistana do Sjeverne Afrike, pa i u južnoj Španjolskoj (ranije Al Andalus, danas Andaluzija). Kad joj se ukaže prilika, ne preže od uporabe nasilja širokih razmjera. Ciljevi Al-Qaide su teritorijalni, ali ona nije država. Prije sliči na nevladinu organizaciju koja svoju pokretačku snagu nalazi u osjećanju misije. Ne može se nazvati osvajačkom silom, ali zajedno s drugim radikalnim grupama, predstavlja jaku prijetnju mnogim zemljama, osobito ako nuklearni terorizam postane stvarnost. Vidjeti više: GID-DENS, Anthony: Evropa u globalnom dobu, Clio, Beograd, 2009., str. 245. – 255.

15 Usp. RISCHARD, Jean-François: Točno u podne. 20 globalnih problema. 20 godina za rješavanje, Golden marketing –Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 103. – 118.

16 BECK, Urlich: Moć protiv moći u doba globalizacije. Nova svjetskopolitička ekonomija, Školska knjiga, Zagreb, 2004., str. 35.


Americi, ali su ga saželi i uvećali silinom jednog događaja: velikim brojem žrtava i sim-bolikom mete. U skladu s američkim stilom, odmah je pokrenuta rasprava o načinu na koji bi Amerikanci trebali uzvratiti, jer Amerika nije samo žrtva terorističkog napada, već ujedno i globalni šerif, tužitelj, svjetski sudac, porotnik i izvršitelj kazne. Američki predsjednik George W. Bush odmah se poslužio dodatnom političkom moći, steče-nom zbog percepcije terorističke ugroženosti, te objavio rat protiv terorizma. „Pozvao je cijeli svijet da sudjeluje u predstojećoj borbi. Tko nije s nama, taj je s teroristima – bila je njegova poruka svijetu.“17 Daleko najsilnija zemlja svijeta smatra se najne-sigurnijom zemljom svijeta. Amerika nameće svijetu pitanje američke sigurnosti kao najvažnije svjetsko pitanje. I europske zemlje ugrožava međunarodni terorizam, ali zbog te ugroženosti nije napravljena svjetska doktrina. Naime, Europljani i Amerikanci bili su ujedinjeni u borbi protiv opasnosti terorizma, ali su njihove razlike u pogledu najboljeg načina suprotstavljanja neprijatelju, postale veće od njega samog. „Za Was-hington, Europljani su bili ‘izdajnici’ kada nisu podržali odluke američkih lidera. Za Europljane, Amerika je postala isto toliko velika prijetnja za stabilnost u svijetu kao i sami teroristi, jer je ‘pretjerana reakcija’ Washingtona vodila u nepotreban i potencijal-no fatalan ‘sukob civilizacija’.“18 Objava rata nevidljivom neprijatelju ostat će u SAD-u kao presedan. Terorizam će zauzeti mjesto komunizma kao pojam svjetskog „nepri-jatelja“, ističe F. William Engdahl, a te nove teroriste moglo bi se naći bilo kada i bilo gdje. Po washingtonskoj definiciji rata protiv terorizma, najviše terorista se može naći u islamskim zemljama, koje, nekim slučajem, posjeduju većinu svjetskih zaliha nafte. Afganistan je, pod vlašću fundamentalističke islamske vlasti talibana, pružio utočište Saudijcu Osami bin Ladenu. Njegova organizacija Al Qaida postat će prva meta Bus-hova novoproglašenog rata protiv terorizma. Pentagon je bombardiranje Afganistana nazvao „Operacija trajna sloboda“. Riječ „sloboda“ odnosila se, vjerojatno, na slobo-du kojom je američka vojska razarala Afganistan, kako je to razočarani afganistanski narod kasnije s ironijom spominjao19. Afganistanske žrtve ginu u potpunoj anonimno-sti; tisuće ljudi, žena i djece u gradovima i selima Afganistana, ostali su mrtvi i satrti pod američkim bombama između 7. listopada i 31. prosinca 2001. godine. Krajnje okrutnosti nalaze svoj legitimitet u „svjetskom antiterorističkom ratu“20. Iz američke perspektive, definicija kojom se imenuje terorist i terorizam izgleda vrlo jednostavno: teroristom se smatra svaki čovjek, a terorističkom svaka društvena grupa koju SAD označi kao takvu. Sjedinjene Američke Države, sila koja jamči mir i stabilnost, potom pripremaju napad na Irak, unatoč protivljenju svjetske zajednice. Službeni odgovor Washingtona bio je da Sadam Husein ima skladište oružja za masovno uništenje i da je povezan s terorističkom organizacijom Al Qaidom. Vojna faza invazije na Irak završila je za nekoliko tjedana. Otpor je bio tek simboličan. Borbe su službeno progla-šene završenim u svibnju 2003. godine. Kako inspektori UN-a nisu u Iraku pronašli ni

17 BÜLOW, Andreas: CIA i 11. rujna. Međunarodni terorizam i uloga tajnih službi, Detecta, Zagreb, 2005., str. 21.

18 MOΪSI, Dominique: Geopolitika emocija. Kako kulture straha, poniženja i nade utječu na oblikovanje svijeta, Clio, Beograd, 2012., str. 143.

19 Usp. ENGDAHL, F. William: Stoljeće rata. Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak, Detecta, Zagreb, 2008., str. 407. – 443.

20 Vidjeti više, ZIEGLER, Jean: Novi gospodari svijeta i oni koji im se protive, Izvori, Zagreb, 2003., str. 47.


biološko, ni kemijsko, ni nuklearno oružje, George Bush je počeo govoriti o „strategiji slobode“ kao o američkoj strategiji na Srednjem istoku.

Prve tri godine trećeg tisućljeća obilježili su: teroristički napad u SAD-u, potom ra-zaranje Afganistana i Iraka. U međuvremenu, u svijetu raste sve veća zabrinutost jer dolazi do razotkrivanja „globalnih muslimanskih mreža koje preusmjeravaju financij-sku pomoć i pružaju političku, pa čak i paravojnu podršku teroristima21, što djeluje zastrašujuće. Sve veća zabrinutost zbog mogućih terorističkih napada na europskom tlu, pokazala se opravdanom 11. ožujka 2004. godine, kada su teroristi iz marokanske islamističke borbene skupine, za koju se sumnja da je povezana s Al Qaidom, dignuli u zrak nekoliko putničkih kompozicija u središtu Madrida, i tom je prilikom poginula 191 osoba, a ranjeno je više od 1500 ljudi. Ovaj teroristički napad potresao je europski kontinent. Nakon toga, Al Qaida je, 7. 6. 2005., izvela teroristički napad u Londonu, čije su posljedice – 52 osobe mrtve, 700 ozlijeđenih. Osobito od 2010. godine, europ-ske zemlje potresaju teroristički napadi; opet je meta bio London, zatim Oslo, Utoya, Toulouse, Bruxelles, Nantes, Dijon, Tours, Paris, Nica, Berlin, Stockholm, Manchester, Barcelona itd. Suvremeni terorizam poprimio je šire razmjere, i nema zemlje na svijetu za koju bi se moglo reći da nije moguća meta terorističkog napada. Naime, teroristički napadi u novije vrijeme nisu usmjereni samo protiv određenih država, nego su to na-padi svih nezadovoljnih skupina unutar određene grupacije, bila ona vjerska, ekonom-ska, politička ili bilo koja druga. Danas se govorenje o terorizmu pretvorilo u kulturno afektiranje kojim se pokazuje nesigurnost i tjeskoba. Pomutnja koja okružuje značenje prijetnje nije spriječila pretvorbu terorizma u kulturni znak straha, koji sve više služi kao kulturni simbol egzistencijalne nesigurnosti.22 Kada proizvođači straha žele pokazati da neki problem predstavlja egzistencijalnu prijetnju, oni ga uspoređuju s terorizmom kao kulturno prihvaćenim simbolom straha.

2.1. Zapad i protuzapad

Zapadni političari s obje strane Atlantika postavljaju pitanje: „Zašto nas mrze?“ Američ-ka politička elita „ne zna“ zašto diljem svijeta postoji tako snažno antiameričko raspo-loženje, a britanski političari s nevjericom se pitaju o „domaćem terorizmu“ (terorizmu uzgojenom kod kuće). Još od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća pa nadalje, dok su politički vidljivi muslimani sebe počeli definirati pomoću religije, Europljani su se počeli pitati – kako muslimane integrirati i pretvoriti ih u lojalne građane. „Iz tih i drugih razloga muslimani su u Europi unutarnji neprijatelj, njihova se kultura i politička nazoč-nost ne može asimilirati, nego ih valja suzbijati i neutralizirati: zakonitom primjenom na-silja, agresivnom asimilacijom, promicanjem liberalnoga tumačenja islama, nijekanjem prava muslimanima da dovode iz domovine supruge koje su prijenosnice kulture.“23 Nakon terorističkih napada u New Yorku, Madridu, Londonu i drugim mjestima, nazoč-nost muslimana u Europi ne vidi se više kao kulturna prijetnja s kojom se moglo nositi.

21 RIFKIN, Jeremy: Europski san. Kako europska vizija budućnosti polako zasjenjuje američki san, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 317.

22 Vidi: FUREDI, Frank: Poziv na teror. Rastuće carstvo nepoznatog, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.23 PAREKH, Bhikhu: Nova politika identiteta. Politička načela za međuovisni svijet, Politička kultura,

Zagreb, 2008., str. 91.


Teroristički napadi imali su traumatičan učinak u Europi u kojoj se širi strah od islama kao religije u čije su ime počinjeni napadi. Mnoge europske zemlje razvijaju nova oruđa, kao što su: pomniji nadzor nad muslimanima, bolja doušnička mreža, oštriji protutero-ristički zakoni, zatvaranje ljudi pod sumnjom, zakonsko proglašavanje tzv. „veličanja terorizma“ kaznenim djelom, nadgledanje džamija, zabrana dolaska imama iz inozem-stva, stroži nadzor nad obrazovanjem imama i njihovim propovijedima, traženje od muslimanskih vođa da preuzmu veću odgovornost za ponašanje njihovih vjernika itd. Europski dužnosnici „rat protiv terorizma“ izražavaju putem više eufemizama jer žele izbjeći poistovjećivanje neprijatelja s muslimanskom vjerom; oni se ne žele upustiti u rat s islamom. To je jedan od razloga zašto im je teško imenovati neprijatelja24. Religijski identitet može biti vrlo važan, ali to je samo jedna pripadnost od mnogih. Pitanje koje moramo postaviti nije: je li islam miroljubiva ili ratoborna religija, već – kako religiozan musliman može spojiti svoje vjersko uvjerenje s drugim obilježjima osobnog identiteta i drugim obavezama i vrijednostima25? Doživjeti nečiji religijski identitet kao sveobuhvatni identitet bilo bi vrlo zabrinjavajuća dijagnoza.

Neosporna je činjenica da su od, prestanka hladnoga rata, terorizam, kao i ukupna svjetska politika, napravili zaokret. U tom kontekstu ne treba izostaviti ni fenomen glo-balizacije čije je djelovanje pridonijelo produbljivanju jaza između siromašnih i bogatih dijelova svijeta. Noam Chomsky kao izvor nezadovoljstva u nerazvijenim dijelovima svi-jeta, osobito u islamskom svijetu, navodi globalizaciju koja omogućuje odljev bogatstva ka Zapadu i malobrojnoj zapadno orijentiranoj eliti s korumpiranim i brutalnim vladari-ma. Međutim, smatra kako je najveći izvor nezadovoljstva i bijesa prema Americi, u nje-noj politici duplih standarda; na neki način produženju kolonijalističke politike; odnosu prema izraelsko-palestinskom pitanju itd. Sve su to razlozi zbog kojih se Amerika u islamskom svijetu smatra vodećom terorističkom zemljom.26 Ljudi u siromašnim, dugo-godišnjim ratovima razorenim, islamskim regijama svijeta, svakodnevno gledaju raza-ranje i ubojstva svojih sunarodnjaka, za što automatski krive Ameriku. Gledaju otmice

24 Zapadni dužnosnici teško nalaze prikladne oznake za neprijatelja u ratu protiv terorizma. Često koriste oznake: „islamski ekstremisti“, „militantni džihadisti“, „islamski fašisti“, „islamski radikali-sti“ – očigledno je da su sve ove oznake povezane s muslimanskom vjerom. U travnju 2006., dužnosnici EU-a daju naputak da se, umjesto pojma „islamski terorizam“, koristi fraza „teroristi koji zloupotrebljavaju islam“.

25 Vidjeti: SEN, Amartya: Identitet i nasilje. Iluzija sudbine, Masmedia, Zagreb26 Noam Chomsky nudi niz odgovora na pitanje: „Zašto nas mrze?“ Tako navodi primjer: u časopisu

Far Eastern Economic Review, u broju od 1. kolovoza (2002), međunarodno priznati stručnjak za ovu regiju Ahmed Rashid piše da u Pakistanu „raste gnjev zbog američke podrške koja (Muša-rafovu) vojnom režimu omogućuje odgađanje uvođenja demokracije u toj zemlji“. Ljudi koji vole Amerikance i koji se dive Sjedinjenim Državama, naročito slobodama što ih uživaju njezini građani, oni mrze službenu američku politiku koja im osporava pravo na te iste slobode. Zato bombastični govori Osame bin Ladena nakon 11. rujna – o američkoj podršci korumpiranim i okrutnim režimima ili o američkoj „invaziji“ na Saudijsku Arabiju, primjerice nailaze na stanovito razumijevanje čak i među onima koji ga preziru i koji ga se boje. Terorističke skupine nadaju se podršci ogorčenih, ljutitih i frustriranih ljudi i očekuju da oni ojačaju njihove redove. Veliki dio svijeta smatra Washin-gton terorističkim režimom. SAD je poduzimao akcije ili je podržavao akcije drugih zemalja, koje odgovaraju američkoj definiciji „terorizma“. Nadalje, rezultati istraživanja međunarodnog javnog mnijenja što ga je pod kraj rujna 2001. provela agencija Gallup pokazuju da je malo onih koji podr-žavaju „vojni napad“ SAD-a na Afganistan. Najmanju podršku napad je dobio u Latinskoj Americi, u regiji koja je više od ikoje druge iskusila američke intervencije. Vidjeti više: CHOMSKY, Noam: Intervencije, Profil International, Zagreb, 2008.


ljudi diljem svijeta i njihovo prebacivanje u Guantanamo, u kojemu se drže bez odvjet-nika i bez suđenja do daljnjeg. Amerika je ratom protiv terorizma, svjesno ili nesvjesno, nastavila ciklus akumulacije nasilja koje je, iz dana u dan, eskaliralo kao svakodnevna pojava. Washington tako živi u svom paradoksu: s jedne strane govori o značenju za-padnih vrijednosti, kao što su demokracija i ljudska prava, s druge strane istovremeno krši ta načela. Možda je jedan od najvećih uspjeha Al Qaide bio što je primorao Ameriku izdati svoje osnovne vrijednosti.

3. NASILJE, DRUŠTVENE NEJEDNAKOSTI I OSJEĆAJ NEPRAVDE

Nasilje se obično definira kao oblik agresivnog ponašanja, pri čemu se ulaže svjestan napor da se izazove bol ili ozljeda. Promatrano sa sociološkog aspekta, nasilje se shvaća veoma široko – kao sve ono što prinudno onemogućuje i ograničava reali-zaciju i razvoj pozitivnih ljudskih mogućnosti. Nasilje podrazumijeva sve one akte i aktivnosti koje koriste nasilnici u odnosu na žrtve, s ciljem da se žrtvama nasilja nane-se bol i patnja ili izazove strah, kako bi se njihovo ponašanje stavilo pod kontrolu na-silnika. Iako nasilje spada u red najstarijih društvenih fenomena, nije ga jednostavno sociološki objasniti. Razlozi tomu su brojni, neki od njih su: iako je nasilje staro koliko i društvo, ne postoji nikakva tendencija, da se ono, s razvojem civilizacije, smanjuje; naprotiv, ono postaje sve razornije, efikasnije i masovnije; nasilje ima sposobnost da se pojavljuje u najrazličitijim; iako nasilje ima samostalno djelovanje i značaj, ne može se promatrati izolirano od drugih njemu sličnih i s njim povezanih društvenih pojava, kao što su agresija, anomija i društveni sukobi. U sociološkim teorijama kao jedan od najznačajnijih tipova manifestacije devijantnosti je terorizam, koji, kao krajnje slojevita pojava, najčešće označava organizirani tip devijantnosti; dakle, devijantno ponašanje organizirane grupe. Prema američkom sociologu Robertu Mertonu, devijantna pona-šanja su nusprodukt ekonomskih nejednakosti i odsustva istih mogućnosti za sve. Mertonovi radovi upućuju na jednu od glavnih zagonetki u proučavanju kriminologije: zašto se nastavlja rast stopa kriminala i nasilja onda kad cjelokupno društvo postaje bogatije? Ističući suprotnost između povećanih želja i stalnih nejednakosti, Merton ukazuje na osjećaj relativnog lišavanja kao važnog elementa devijantnog ponašanja. Pojedinci, koje Merton naziva buntovnicima, odbacuju postojeće vrijednosti i sredstva za njihovo ostvarenje, ali oni imaju jaku želju da ih zamijene novim, i da na taj način rekonstruiraju društveni sustav. U ovu kategoriju spadaju članovi radikalnih političkih skupina. Teoretičari teorije društvenih sukoba: nove kriminologije27 istraživali su način formiranja i upotrebe zakona u društvu. Na osnovi toga zaključili su da su zakoni sred-stvo koje moćni koriste da bi zadržali svoj privilegirani položaj. Odbacili su ideju da su zakoni „neutralni“ i da se na isti način primjenjuju na sve u društvu. Neravnoteža moći u društvu ne ograničava se samo na donošenje zakona. Moćni, ne samo da stvaraju zakone, nego ih i krše, smatraju istraživači, ali rijetko za to odgovaraju. Ova i slična istraživanja povezana s „novom kriminologijom“ bila su značajna za uključivanje i

27 Vidjeti više: WALTON Paul – YOUNG Jock: The New Criminology Revisited, Macmillan, London, 1998.


drugih pitanja u rasprave o devijantnom ponašanju kao što su: društvena pravda, moć i politika. Ona su pokazala da pojedinci iz svih društvenih slojeva čine kaznena djela, dakle: društvene devijacije se događaju na svim razinama društva, i trebaju se tumačiti u kontekstu nejednakosti i rivalskih interesa koji vladaju između različitih društvenih skupina.

Nasilje se najčešće povezuje s moći; iako su to posebni pojmovi, obično se javljaju zajedno. Za razliku od moći, nasilje se može opravdati (korištenje nasilja u samoobra-ni), ali ne može imati legitimnost. Nasilje ne zavisi o brojnosti ili mišljenju, već o sred-stvima, sredstva nasilja uvećavaju i umnožavaju ljudsku snagu. Oni koji suprotstavljaju nasilje pukoj moći, uskoro će shvatiti da se ne sukobljavaju s ljudima već s ljudskim proizvodima, čija nehumana i destruktivna djelotvornost raste u proporciji s razdalji-nom koja odvaja protivnike. Nasilje može uvijek uništiti moć. Pobjeda nasilja nad moći najočiglednija je u korištenju terora radi očuvanja dominacije. Politički govoreći, nije dovoljno reći da moć i nasilje nisu jedno te isto28. Moć i nasilje su suprotnosti. Tamo gdje jedno od njih vlada apsolutno, drugo je odsutno. Nasilje može uništiti moć, ali je potpuno nesposobno da je stvara.

Postavlja se pitanje: zašto određene osobe sudjeluju u terorističkim akcijama ili akci-jama političkog nasilja? Terorističko nasilje mogu potaći ekonomske, kulturne, političke, religijske i druge razlike unutar država, ekstremni nacionalizam i šovinizam, vjerska zastranjenost, neostvarene političke ambicije, krutost sustava, zakona, propisa, osje-ćaj nesigurnosti29, osjećaj inferiornosti, osjećaj beskorisnosti i poniženosti itd. Globalno siromaštvo i nejednakosti dovode se u vezu s globalnim nasiljem u svijesti mnogih ljudi, čak i onda kada ta povezanost nije empirijski utemeljena. Siromaštvo, neimaštinu i bijedu prati ne samo gospodarska slabost, već i politička nemoć – to su uvjeti u koji-ma se može proizvesti provokacija za protivljenje utemeljenim formalnim i neformalnim normama i vrijednostima. „To ne mora nužno dati ljudima hrabrost i stvarnu sposobnost učiniti bilo što na nasilan način.“30 Siromašni i gladni ljudi su najčešće previše slabi i klonuli duhom, ne posjeduju instrumente nasilja, te ne čudi da su vrlo često intenzivnu i raširenu patnju i bijedu, pratili istodobno neobičan mir i tišina31. Siromaštvo možda

28 Vidjeti više: ARENDT, Hannah: Eseji o politici, Antibarbarus, Zagreb, 1996.29 Gdje počinje i kako se širi nasilje, dobro ilustrira prilog Normana Cousinsa. On uzima primjer In-

dije koja se 1947. godine raspala i podijelila na tri dijela. U sukobima koji su tada izbili, život je izgubilo na stotine tisuća ljudi, a dvanaest milijuna je izgubilo svoje domove i bježalo pred terorom i nasiljem. To se dogodilo u vrijeme raspada države i zakona kad je ljude obuzeo strah, i kad su glasine lomile uzajamno povjerenje. U tim danima ljude je zahvatila panika. Svaki incident potaknut glasinama, stvarao je nove glasine, a zločini se provode u ime osvete. U takvim trenucima ne samo da ološ dolazi na površinu, nego upravo ti najgori elementi nameću svoj model ponašanja cijelom društvu. Vidjeti više: KUVAČIĆ, Ivan: Uvod u sociologiju, Golden marketing – Tehnička knjiga, Za-greb, 2004., str. 479. – 487.

30 ZIEGLER, Jean: Imperij srama. Refeudalizacija svijeta, Izvori, Zagreb, 2007., str. 23.31 Primjerice, godine gladovanja 1840-e u Irskoj bile su među najmirnijim, i malo je bilo pokušaja izglad-

njelih masa da napadnu brodove koji su plovili niz rijeku Shannon natovareni bogatom hranom, noseći je od – izgladnjelih Iraca do dobro nahranjenih Engleza koji su imali veću kupovnu moć. Irce nije pratio glas o popustljivoj poslušnosti, pa ipak su godine gladovanja, uglavnom bile godine reda i zakona. Za vrijeme gladi u Irskoj možda je bilo mirno, ali sjećanje na nepravdu i društvena gorčina zbog političkog i ekonomskog zanemarivanja, imale su za posljedicu žestoko otuđenje Iraca od Brita-nije, a velikim dijelom su pridonijele nasilju koje karakterizira anglo-irske odnose više od 150 godina. Vidjeti: SEN, Amartya: Identitet i nasilje. Iluzija sudbine, Masmedia, Zagreb.


neće dovesti do izravnog nasilja, ali bilo bi pogrešno zaključiti da ne postoji veza iz-među siromaštva i nasilja. Siromaštvo i gospodarska nejednakost nisu u mogućnosti izravno izazvati terorizam ili utjecati na vođe terorističkih akcija, ali ipak mogu pomoći pri stvaranju plodnog tla za novačenje vojnika pješaka za obuku u terorističkim kampo-vima32. Ekonomske nejednakosti u svijetu pridonose retorici globalne nepravde, koja, u prikladno prilagođenom obliku, može poticati atmosferu nasilja i odmazde. Terorističko nasilje i zločine protiv nedužnog pučanstva moramo vrlo oštro osuditi. Za njih se ne mogu naći nikakve isprike niti olakotne okolnosti. Borba protiv terorizma mora nužno pretpostavljati borbu protiv siromaštva, gladi i uskraćivanja pravde.

ZAKLJUČAK

Suvremeni svijet još nije uspio odgonetnuti – što je to terorizam? Danas nemamo kon-senzusa o pojmu terorizma; isto tako – nemamo ni suglasnosti o uzrocima koji dovode do pojave terorizma. Terorizam se označava kao uporaba organiziranog nasilja, od-nosno kao organizirani tip devijantnosti – devijantno ponašanje organizirane skupine – upereno protiv pojedinaca, skupina ili društvenog i političkog poretka i sustava. Po-stoji suglasje da je teroristički akt primjena nasilja, da ima politički cilj, te da se taj cilj želi postići izazivanjem straha u dijelu ili cijeloj populaciji. Terorizam je napad na mir i demokratske vrijednosti. Terorizam ne počinje „bombom“, počinje ideologijom mržnje pohranjenom u srcu čovjeka.

Enigmatičan je broj brutalnog terorističkog nasilja i svih njegovih pojavnih oblika. Terorističke aktivnosti su kompleksne, nedovoljno razjašnjene, naročito kada je riječ o njihovim nositeljima i uzrocima koji ih potiču na terorističke akcije. Brojni uzroci potiču ljude na sudjelovanje u terorističkim akcijama ili akcijama političkog nasilja. Dakle, uzro-ci terorizma su raznovrsni, složeni i teško ih je kontrolirati, stoga je teško i predvidjeti teroristički akt u svakodnevnom društvenom životu. Danas znanstvenici ističu značaj pronalaženja individualnih uzroka terorističkog ponašanja, osobito nakon što su neke napade počinile mlade osobe koje su rođene i odrasle na Zapadu. Dok su prije tero-risti bili uglavnom siromašniji, neobrazovani mladi ljudi, danas su to sve više mladi sa srednjom ili visokom stručnom spremom, iz ekonomski situiranih slojeva društva. Iako je siromaštvo plodno tlo za novačenje terorista, nezaposlenost, marginalizacija i siro-maštvo sami po sebi ne vode u terorizam, ali proizvode proširenu apatiju ili antipatiju prema širem društvu. Stvaraju klimu u kojoj vlada ravnodušnost ili čak tiho i pasivno suučesništvo u terorističkim aktivnostima. Identitetski vakuum kod mladih ljudi, što ga stvara otuđenje od obitelji i od šire društvene zajednice, može ispunjavati opsesivni religijski identitet, koji postaje bitan pokretački motiv za privlačenje mladih u terorističke aktivnosti. Što je dublji procjep između onoga što bi osoba trebala biti ili misli da bi trebala biti, i onoga što osoba zapravo jest, to je veća mogućnost za osjećaj manje vrijednosti, osjećaj beskorisnosti, osjećaj nepravde i nezadovoljstva – zapravo, osjećaj svega onoga što može biti okidač za pogrešan izbor. Konačno, nije moguće zaviriti u

32 Vidjeti više: MUSA, Irena: „Trgovina ljudima – ropstvo 21. stoljeća“, u: HUM časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Mostar, vol. XII, no. 17. - 18., 2017., str. 105. -107.


čovjekov um ili u grupni um. Relativni prioriteti nekog čovjeka ili grupe upoznaju se tek u retrospektivi, po onome što ekonomisti nazivaju „otkrivena preferencija“. Samo ono što su ljudi učinili i ono što su rekli, daje ključ za razumijevanje onoga što oni „stvarno“ hoće. Dijagnoza dolazi poslije događaja, a ne prije njega.

LITERATURA

• ALISPAHIĆ, Bakir: Terorizam – što je to, Institut za istraživanje zločina protiv čovječno-sti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2007.

• ARENDT, Hannah: Eseji o politici, Antibarbarus, Zagreb, 1996.• BABIĆ, Vladica: Cyber terorizam – suvremena sigurnosna prijetnja, Novi Travnik, 2015.• BASIĆ, Munib - LJELJAK, Husein: Terorizam i civilna zaštita, Slovo, Mostar, 2008.• BAUDRILLARD, Jean: Duh terorizma, Arhipelag, Beograd, 2007.• BECK, Urlich: Moć protiv moći u doba globalizacije. Nova svjetskopolitička ekonomi-

ja, Školska knjiga, Zagreb, 2004.• BILANDŽIĆ, Mirko: Sjeme zla. Elementi sociologije terorizma, Plejada- Zagreb i

Synopsis – Sarajevo, 2010.• BÜLOW, Andreas: CIA i 11. rujna. Međunarodni terorizam i uloga tajnih službi, Detecta,

Zagreb, 2005.• CHOMSKY, Noam: Hegemonija ili opstanak. Američke težnje za globalnom dominaci-

jom, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.• CHOMSKY, Noam: Intervencije, Profil International, Zagreb, 2008.• DAHRENDORF, Ralf: Svijet bez oslonca. Globalizacija i anomija, Europski glasnik, br.

9, Zagreb, 2004.• ENGDAHL, F. William: Stoljeće rata. Anglo-američka naftna politika i novi svjetski po-

redak, Detecta, Zagreb, 2008.• FUREDI, Frank: Poziv na teror. Rastuće carstvo nepoznatog, Naklada Ljevak, Zagreb,

2009. GIDDENS, Anthony: Evropa u globalnom dobu, Clio, Beograd, 2009. • GRABOVICA, Almir: Terorizam i prevencija terorizma u Bosni i Hercegovini, Znakovi

vremena, Sarajevo, 2015.• HAVEL, Boris: Arapsko-izraelski sukob. Religija, politika i povijest Svete zemlje, Nakla-

da Ljevak, Zagreb, 2013.• LAPSLEY Michael, KARAKASHIAN Stephen: Od žrtve do pobjednika: borac za slobo-

du i ljudske duše, Gariwo, Sarajevo, 2012.• LAQUEUR, Walter: The New Terrorism. Fanaticism and the Armsof Mass Destruction,

New York, Oxford University Press, 1999.• KLAIĆ, Bogoljub: Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice, Nakladni zavod MH, Za-

greb, 1988.• KUVAČIĆ, Ivan: Uvod u sociologiju, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb,

2004.• MATIĆ, Renato: Društvena promocija bezakonja. Uvod u sociologiju devijantnosti, Hr-

vatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003.• MIMICA, Aljoša, BOGDANOVIĆ, Marija: Sociološki rečnik, Zavod za udžbenike, Be-

ograd, 2007.


• MOΪSI, Dominique: Geopolitika emocija. Kako kulture straha, poniženja i nade utječu na oblikovanje svijeta, Clio, Beograd, 2012.

• MRŠIĆ, Zdravko: Globalizacija i gospodarski nacionalizam. Tijesan novi svijet, A. D., Zagreb, 2007.

• MUSA, Irena: „Trgovina ljudima – ropstvo 21. stoljeća“, u: HUM časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Mostar, vol. XII, no. 17. - 18., 2017.

• PAREKH, Bhikhu: Nova politika identiteta. Politička načela za međuovisni svijet, Poli-tička kultura, Zagreb, 2008.

• PICKETTY, Thomas: The Capital in the 21st Century, The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, 2014.

• PRPIĆ, Ivan – PUHOVSKI Žarko – UZELAC Maja: Leksikon temeljnih pojmova politike: abeceda demokracije, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

• RIFKIN, Jeremy: Europski san. Kako europska vizija budućnosti polako zasjenjuje američki san, Školska knjiga, Zagreb, 2006.

• RISCHARD, Jean-François: Točno u podne. 20 globalnih problema. 20 godina za rje-šavanje, Golden marketing –Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.

• SEN, Amartya: Identitet i nasilje. Iluzija sudbine, Masmedia, Zagreb• ŠUĆUR, Zoran: Siromaštvo. Teorije, koncepti i pokazatelji, Pravni fakultet, Zagreb,

2001.• TOWNSHEND, Charles.: Terorizam, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2003.• TURK, T. Austin: Social Dinamics of Terrorism, Annals, American Academy of Political

and Social Science, Vol. 463 , 1982.• WALTON Paul – YOUNG Jock: The New Criminology Revisited, Macmillan, London,

1998.• ZIEGLER, Jean: Novi gospodari svijeta i oni koji im se protive, Izvori, Zagreb, 2003., • ZIEGLER, Jean: Imperij srama. Refeudalizacija svijeta, Izvori, Zagreb, 2007. • ZINN, Howard: Terorizam i rat, Prometej, Zagreb, 2003.


Irena MUSAUniversity of Mostar, Faculty of Humanities and Social Sciences

TERRORISM – THE EMPIRE OF VIOLENCE

Summary

The modern society has stepped into a new sosial relief where the old maps can’t be used anymore. Ever since the end of 20th century till now,social life is followed by nu-merous crises:crisis of identity,ecological crisis,economical crisis, migrant crisis; and we can add continuously spreading of violence where the crime and terrorism are ta-king the first place without a doubt. The theme of this paper is terrorism which has been a part of internal conflicts for a long time, and throughout the last decade of 20th centu-ry it has become global,and mainly out of control of national countries. Today we are tal-king about global spreading of terrorism, which just like viruses can show up anywhere. Terrorists of our age, terrorists suicadals, they are deprived of all restraint, and as those are representatives of apsolute cruelty,which in itself unites crime, confession, and se-lfdestruction. Every terrorist attack is attack which directly effects victims, and its goal is spreading fear in wide social community. A modern man lives in a culture of fear in which there is fight between them and us, keeping on mind that we can never precisely say who are we,and who are they. Terrorism rests on violence. Although, violence is old as a human race, it is not easy to explain it socially, because there is no tendency that it will decrease with development of civilisation, on the contrary, it’s becoming more de-structive, more efficient and more massive, violence is able to appear in various forms, so its aspects remain difficult to approach in an objective scientific research.

Key words: Terrorism, war against terrorism, The United States of America, terrorists, Al Qaida, violence, power.


Ivo MIŠUR

Kroatizacija – jučer, danas, sutraSažetak

U radu će se analizirati fluidnost pojma nacionalnost, uvjetovana društvenim i političkim promjenama. Prikazat će se kratak kronološki pregled promjena u administrativnom poimanju izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti u Republici Hrvatskoj. Obradit će se fenomen nestanka Jugoslavena s popisa stanovništva. Također se analizirati kadrovsko hrvatstvo u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: nacionalnost, Hrvati, narod, kroatizacija, nacija

1. Uvod – od administrativne kroatizacije do liberalizacije

U jednom dokumentarcu o Bošnjacima u Hrvatskoj jedan hodža mudro priča o samoi-dentifikaciji: „Ako ne znaš tko si, pitaj roditelje! Ne dobiješ li odgovor, pokušaj metodom eliminacije te pitaj sam sebe što nisi. Budeš li i tada u neznanju, otiđi kod susjede. Oni će ti reći tko si i što si!“1

U Republici Hrvatskoj se administrativnoj nacionalnosti nije pridavala pozornost, sve dok, serijom zakona, pripadnici nacionalnih manjina nisu dobili posebna prava. Sve do 2012. godine promjena nacionalnosti u Republici Hrvatskoj bila je otežana. Bilo je po-trebno otići u ured državne uprave te dati posebnu izjavu. Ukoliko je postojao pismeni trag da se osoba prije izjasnila jednom nacionalnošću, ovaj upis se nije mogao promije-niti. Nacionalnost je prilikom upisa rođenja davao roditelj, a poslije se mogla promijeniti samo jednom2. Članak 4. Ustavnog zakona RH o pravima nacionalnih manjina kaže: Svaki državljanin Republike Hrvatske ima: pravo slobodno se izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine u Republici.

Nižerangirani službenici su u Zakonu o državnim maticama vidjeli prepreku za promje-nu narodnosti. Zakonom je propisano da se, nakon rođenja, upisuje ime i spol djeteta,

1 Granice identiteta, (Hrvatska, gost. Idriz ef. Bešić) 2018. ur. Amela Jordamović, RTV BIR, Sarajevo, 5. 7. 2018. (https://www.youtube.com/watch?v=0QYAdVCc-rI&t=5s, pristupljeno 18. 4. 2020.)

2 Saša Vejnović, „Nacionalnost je stvar osobnog izbora”, (http://arhiva.portalnovosti.com/2013/07/nacionalnost-je-stvar-osobnog-izbora/ pristupljeno 31. 1. 2020.)


datum, sat i mjesto rođenja, nacionalnost i državljanstvo, a za roditelje – OIB, ime i prezime, datum i mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje, prebivalište i adresa. Prema zakonu, naknadno se može upisivati matični broj građana i OIB, prizna-nje i utvrđivanje očinstva i majčinstva, kao i njihovo osporavanje, skrbništvo, posvoje-nje, lišenje i vraćanje roditeljske skrbi, sklapanje i prestanak braka, promjena imena ili prezimena, promjena spola, državljanstva i smrt te naknadni ispravci grešaka i druge promjene podataka koje se upisuju u državnu maticu rođenih. U ovih trinaest točaka o nadopuni i promjeni upisa u maticu rođenih, nije navedena kategorija narodnosti3.

Do 2012. godine je dio službenika tumačio izjašnjavanje nacionalnosti kao jedno-kratno i konačno. Ministarstvo uprave je tumačilo da ne postoji zakonska mogućnost mijenjanja nacionalnosti. Novi ministar uprave Arsen Bauk tada je županijskim uredima poslao naputak da se narodnost može promijeniti više puta te naglasio da “u ostvariva-nju tog prava nema zakonskog ograničenja broja izjašnjavanja, s obzirom na to da se radi o slobodno izraženoj volji građana, pa makar je i više puta izražavali”. U Pripremi registra birača za održavanje izbora za zastupnike u Hrvatski sabor za izbore 2015. godine, pisalo je da: Ako evidencija na kojima se temelji upis u registar birača ne sadrži podatak o nacionalnoj pripadnosti, birači mogu dati pred nadležnim uredom izjavu o nacionalnoj pripadnosti ili ispraviti upisani podatak. Pripadnike nacionalnih manjina, koji će napuniti 18 godina do dana održavanja izbora, nadležni uredi dužni su u svojim oba-vijestima biračima pozvati da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti4.

Za pripadnike nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj koji imaju pravo na izbor izrađuje se izvadak po osnovi nacionalne pripadnosti. Zakon o registru birača. Ustavni sud je, 29. srpnja 2011. godine, ukinuo dopunjenu odredbu članka 19. Ustavnog zako-na koji je omogućavao dvostruko pravo glasa nacionalnim manjima koje je omoguća-valo glasovanje za manjinske i za hrvatske stranke na istim izborima5. U Hrvatskom sa-boru je osigurano osam mjesta za pripadnike manjina. Ukupno dvadeset dvije manjine imaju pravo na svoje predstavnike u zakonodavnom domu RH.

Od izbora 2012. do 2015. godine, 36 840 birača je promijenilo nacionalnost. Od toga je 3075 Hrvata, od kojih je najviše njih, 850, postalo Romima. Od ukupno 5822 osobe koje su promijenile nacionalnost od studenog 2015. do kolovoza 2016., najviše je onih koji nisu imali upisanu nijednu nacionalnost. Od ukupno 4758 takvih birača, 3867 ih se počelo osjećati Hrvatima, a 547 Srbima6.

Više od sto godina nakon paljenja mađarske zastave na Trgu bana Jelačića, ponovno Mađar silom hoće Hrvatsku da je pomađari. Od studenog 2015. do rujna 2016. godine, upis u Mađare obavila su 364 građana Hrvatske. Svrha ove mađarizacije je bila ostvari-

3 Saša Vejnović, „Jednom Hrvat, zauvijek Hrvat”, (http://www.forum.tm/vijesti/jednom-hrvat-zauvijek-hrvat-4148, pristupljeno 1. 2. 2019.)

4 Priprema Registra birača za održavanje izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, (https://uprava.gov.hr/UserDocsImages/Izbori%20za%20Hrvatski%20sabor%202015/Priprema%20registra%20bira%C4%8Da%20za%20odr%C5%BEavanje%20izbora%20za%20zastupnike%20u%20Hrvat-ski%20sabor%20-%20RASPIS.pdf, pristupljeno 2. 2. 2020.)

5 Enis Zebić, „Ustavni sud ukinuo dvostruko pravo glasa za manjine”, https://www.slobodnaevropa.org/a/ukinuto_dvostruko_pravo_glasa_za_manjine/24281189.html

6 Suzana Lepan-Štefančić, „5822 birača u Hrvatskoj promijenila nacionalnost u godinu dana”, (https://www.vecernji.hr/izbori2016p/5822-biraca-u-hrvatskoj-promijenila-nacionalnost-1110542-w pristupljeno 31.01.2020.)


vanje prava za glasovanje za kandidata mađarske stranke u Hrvatskoj koji je pretendi-rao na Sabor. Romi su prodavali svoju nacionalnost za nekoliko stotina kuna i postajali Mađarima. Današnji mađaroni ili neomađaroni žive većinom u Baranji7.

Da bi bio pripadnik određenog naroda, potrebno je osjećati se tako, ali također biti prihvaćen od ciljane nacionalne zajednice. U Srbiji su se 2011. godine 1834 njena sta-novnika izjasnili kao Egipćani. Na Kosovu ih je iste godine bilo 11 524. Riječ je o sta-novništvu koje se na prijašnjim popisima izjašnjavalo Romima. Jedan dio tvrdi da su još u srednjem vijeku došli iz Egipta. Stari naziv za Rome je bio Jeđupci jer se vjerovalo da su došli iz Egipta. Iako su institucije balkanskih Egipćana pisale veleposlanstvu Egipta, Arapi im nisu odgovorili. Egipat ih ne želi priznati kao svoje, vjerojatno zbog mogućih daljnjih komplikacija kao što su dobivanje državljanstva, kao i nedostatku zanimanja za ovu skupinu, iako se oni sami tako osjećaju8.

2. Etničko samočišćenje – Jugoslaveni

Najmasovnija kroatizacija u povijesti odvijala se početkom 1990-ih. U SR Hrvatskoj je 1953. živjelo 16 170 Jugoslavena. Svoj vrhunac ova novokomponirana nacija doživlja-va u valu nacional-jugoslavizacije početkom osamdesetih pa se tako 1981. godine na području Hrvatske 379 057 građana, u nacionalnom pogledu izjasnilo – Jugoslaveni-ma. Deset godina kasnije, u SR Hrvatskoj živjelo je 183 tisuće stanovnika više, ali se bilježi nagli pad brojnosti Jugoslavena. Tek 106 041 građanin se 1991. godine izjasnio s velikim J. Očito je da je više od 273 tisuće ljudi promijenilo svoju nacionalnost9. Popis je rađen u ožujku 1991., dakle prije bilo kakvih ratnih operacija i stradanja. Još je sve bilo na mitinzima i prijetnjama. Zasigurno su se već mjesec dana nakon popisa („Kr-vavi Uskrs“) mnogi prestali identificirati s Jugoslavijom. Dejugoslavizaciji je doprinijelo proglašenje hrvatske nezavisnosti u lipnju. Buđenje iz sna te dez-iluziranje, hrvatski Jugoslaveni su zasigurno doživjeli najesen, padom Vukovara.

Najjugoslavenskiji gradovi u Hrvatskoj 1991. godine bili su: Beli Manastir (7,86%), Vu-kovar (7,27%), Daruvar (5,49%), Pula (5,44%), Osijek (5,05%), Petrinja (5,10%), Bjelovar (3,98%). Pretežno gradovi na sjeveru. U Dalmaciji je najviši postotak Jugoslavena bio u Makarskoj 3,22%, a brojčano u Splitu (5100). Godine 2001. ostalo ih je 176, a 2011. bilo ih je 33110. Jugoslaveni nisu nestali ili iseljeni s područja Hrvatske. Oni su primjer etnič-kog samočišćenja, odnosno autodejugoslavenizacije. Uslijed nagle promjene društve-nih i političkih okolnosti, spontano je došlo do napuštanja jugoslavenskog identiteta.

Jugoslaveni su se zatekli u zanimljivoj situaciji kada je, odlukom Saveznog vijeća SFRJ, 27. travnja 1992., stvorena zajednička srpsko-crnogorska država – Savezna Re-publika Jugoslavija. Većina zemalja priznala ju je kao novu državu, a ne nasljednicu

7 „Romi postaju Mađari?! ”, (http://www.glas-slavonije.hr/310650/4/Za-sitan-novac-i-obecanja-Romi-postaju-Madjari pristupljeno 31.01.2020.)

8 Rubin Zemon, Balkanski Egipćani: Istina O Egipćanima Sa Kosova i Metohije, (2001), 559 Jakov Gelo, Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima, Državni

zavod za statistiku Republike Hrvatske, (1998).10 „Jugoslaveni u Hrvatskoj”, (https://p-portal.net/jugoslaveni-u-hrvatskoj/, pristupljeno 31. 1. 2020.)


SFRJ koja je prestala postojati11. Jugoslaveni koji su početkom devedesetih godina ostali živjeti izvan granica treće, Miloševićeve Jugoslavije, de facto su postali jugosla-venska dijaspora. Pitanje je – jesu li tu krnju Jugoslaviju uopće smatrali svojom? Štovi-še, jugoslavenska nacija je 1991. godine ostala bez svoje zemlje, a dobila drugu istoi-menu zemlju koja nije bila njihova. Prilično shizofrena situacija! Valja znati da je velik broj Jugoslavena ostao živjeti unutar novostvorene države. Pitanje – jesu li SFR Jugoslaveni i Savezni Jugoslaveni, unutar nove države, bili jedan narod? Da je, kojim slučajem, pro-vedeno istraživanje i da se pokazalo da nisu, bila bi to nevjerojatna situacija slična onoj u Africi s dvjema državama imena Kongo.

Svaka sumnja je otklonjena 4. veljače 2003., preimenovanjem države u Srbiju i Crnu Goru kada su i Savezni Jugoslaveni postali nedržavna nacija, slično kao Kurdi i Laponci. Za razliku od Hrvata i Srba koji su etničke nacije, Jugoslaveni su bili državna, politička nacija, formirana prema francuskom modelu. Nestankom države, nestala je i nacija. Pozivanje na jugoslavenstvo danas nije kulturni obrazac, već nostalgija dijela starije populacije koja bezbrižne dane svoje mladosti veže za propalu državu.

Jugoslavenstvo u javnom diskursu u Hrvatskoj nije nacionalna odrednica, već eti-ketiranje desnijih medija kojima se opisuje djelovanje lijevo orijentiranih pojedinaca i organizacija za koje oni smatraju da se protive hrvatskoj državnosti. Sinonim za jugosla-venstvo je, dakle, antihrvatstvo. Zanimljiv je istup bivšeg splitskog gradonačelnika koji je svoje protivnike nazvao urbanim Jugoslavenima. Hrvatska predsjednica je, prilikom prekida utakmice koju su izazvali hrvatski navijači, huligane nazvala orjunašima. Jugo-slaveni bi se danas u Hrvatskoj trebali pisati malim j, jer imenica označava vršitelja dje-latnosti. Unatoč tome, u uporabi nije glagol koji bi označavao djelovanje antihrvatskih elemenata kao npr. jugoslaviranje.

Kad smo već kod malih i velikih slova, valja prepisati zgodu s početka devedesetih. Tadašnji predsjednik Tuđman je hrvatskog diplomata Hidu Bišćevića pitao – je li on mu-sliman s velikim ili malim m? Da mu se dodvori, on je rekao da je musliman s velikim h.

Nacionalnost se, u pravilu, nasljeđuje po pravu krvi (ius sanguinis) ili stječe rođenjem na tlu neke zemlje (ius solis). Nasuprot ova dva pojednostavljena tradicionalna pogleda na nacionalni identitet, nalaze se pojedinci koji su tijekom života bili, postajali i presta-jali biti pripadnici drugih naroda. Ukoliko se netko za života na pitanje o nacionalnosti izjasni različito, može se reći da je riječ o trans-narodnoj osobi. Transnarodne osobe su oni pojedinci koji osjećaju da pripadaju narodu različitom od onoga u kojem su odrasli i u koje ih okolina svrstava. Na engleskom jeziku bi naziv za ovaj fenomen bio trans-ethnicity12, a ne trans-nationality. Nacionalnost se tretira na sličan način kao seksualnost u pojmu transseksualnost. Trans-Hrvat bi bio netko tko se prije izjašnjavao drugom nacionalnošću, a Hrvatom postao u određenom trenutku iz raznih pobuda ili ponuda, kako će se obraditi u radu.

11 „A Guide to the United States’ History of Recognition, Diplomatic, and Consular Relations, by Co-untry, since 1776: Kingdom of Serbia/Yugoslavia, Office of the Historian”, (https://history.state.gov/countries/kingdom-of-yugoslavia, pristupljeno 31. 1. 2020.)

12 Trans-ethnicity je pojam koji se koristi za osobe koje su odrasle u jednoj kulturi, a smatraju da pri-padaju drugoj. Primjer je bjelkinja Rachel Dolezal koja samu sebe smatra Afroamerikankom, iako je podrijetlom Europljanka.


Nagli porast broja Hrvata na popisima 1991. i 2001. godine, daje naslutiti da se najve-ći broj današnjih trans-Hrvata prije nekoliko desetljeća izjašnjavao Srbima i Jugoslave-nima, čiji se broj značajno smanjio. Većina se konformistički kroatizirala, da se uklope u novim društvenim i političkim okolnostima. Moguće je da dio bivših Srba skriva svoje podrijetlo te se javno hrvate, a u svoja četiri zida srbuju13. Ništa novo, ništa za osudu! Na Kosovu su stoljećima živjeli kripto-katolici koji su u javnosti obdržavali sve muslimanske običaje, a u svoja četiri zida se tajno krstili, čuvali svete slike pred kojima su se molili. Običaj je prenošen generacijama te su tek prije desetak godina kada je ova zemlja stekla neovisnost, javno obznanili tko su i što su. U Hrvatskoj se najviše skrivaju Romi. U Međimurju je jedna obitelj promijenila prezime u Kovačić, iz čiste koristi. Nekoliko su puta posjećivali banku da bi dobili kredit, ali nikako dobiti odobrenje. Tek kad su se riješili romskog prezimena, sredstva su odobrena14.

3. Bosna i Hercegovina – hrvatstvo kao profesija

Ukoliko ti vlastita nacionalnost omogućuje novčanu korist, tada iskorištavaš dio svog identiteta za vlastitu dobit. Ako je pak nacionalnosti tvoja temeljna kvalifikacija za posao, onda si etnobiznismen. Odredbe Ustava i Izbornog zakona BiH jasno kažu da članovi Predsjedništva BiH mogu postati pripadnici triju konstitutivnih naroda, a isto vrijedi za Dom naroda Parlamenta BiH u koji se bira po pet Hrvata, Srba i Bošnjaka. Krajem 2009. godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je prihvatio tužbu bosanskoher-cegovačkih državljana Jakoba Fincija, sefardskog Židova iz Sarajeva i Derve Sejdića, Roma, koji su se pobunili radi ove diskriminacije15.

Zanimljivo je da su veleposlanička mjesta raspoređena po nacionalnom ključu. Tako BiH u Italiji može predstavljati isključivo Hrvat. Zakon nije smetao Nerkezu Arifhodžiću, bivšem veleposlaniku BiH u Turskoj i bivšem Bošnjaku, koji je, nakon umirovljenja, postao Hrvatom i zauzeo poziciju veleposlanika u Rimu. Bezbroj je primjera nacio-konverzija u BiH u novije vrijeme. Zanimljivo je da na važnim mjestima u BiH sjede neobični amalgami Bošnjaci – pravoslavci, Hrvati – muslimani, Srbi – katolici i slične fotelji-potrebne formulacije.

Transnarodni pojedinac je npr. poznati redatelj Emir Kusturica koji je od Muslima-na postao Srbin. On je doduše i transreligiozan jer se kasnije krstio. Istražujući svoje porijeklo pronašao je šukun-šukundjeda pravoslavca koji se islamizirao. Spoznaja o pretku kršćaninu dovela ga je do ideje da je on, zapravo, cijeli život bio islamizirani Srbin, samo što to nije znao. Kusturica sam sebe ne smatra nacionalnim konvertitom, već povratnikom među svoje16. Dio Muslimana nije prihvatio ime Bošnjak te se nastavio

13 „Hrvatski pravoslavci malo-pomalo prelaze u katolike“ Slobodna Dalmacija, (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/hrvatski-pravoslavci-malo-pomalo-prelaze-u-katolike-87300, pristupljeno 18. 4. 2020.)

14 Kristina Turčin, „MLADA OBITELJ ‘Odbile su nas četiri banke, a čim smo romsko prezime Oršuš promijenili u Kovačić, dobili smo kredit za kuću“, Jutarnji list, (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat-ska/mlada-obitelj-odbile-su-nas-cetiri-banke-a-cim-smo-romsko-prezime-orsus-promijenili-u-kova-cic-dobili-smo-kredit-za-kucu/575086/ pristupljeno 18.04.2020.)

15 Dragan Maksimović, „Može li se u BiH ukinuti diskriminacija’’, https://www.dw.com/hr/mo%C5%BEe-li-se-u-bih-ukinuti-diskriminacija/a-19317976, pristupljeno 31. 1. 2020.)

16 „KUSTURICA: Ja nisam PREOBRAĆEN, ja sam samo KRŠTEN”, (https://www.telegraf.rs/vesti/1922834-kusturica-ja-nisam-preobracen-ja-sam-samo-krsten, pristupljeno 31. 1. 2020.)


nacionalno izjašnjavati nacionalnošću koja je prvi put definirana Ustavom SFRJ 1974. godine. Tisuće muslimana u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji su odbile zaključ-ke Bošnjačkog sabora 1993. te se ne osjećaju Bošnjacima17. Kako definirati Bošnjake i Muslimane u međusobnom odnosu i pravnom aspektu prema Muslimanima iz Ustava SFRJ? Današnji Bošnjaci i Muslimani su sljednici ustavnih Muslimana iz SFRJ, međutim ustavna i zakonska definicija manjine Muslimana danas nije dovoljno definirana. Razlog ovomu je ponajprije nedostatak inicijative od samih pripadnika ove nacionalne manjine te njihovih organizacija koje bi definirale ciljeve. Ovaj podatak upućuje da se tako izjaš-njavaju nezainteresirani za nacionalne identifikacije, ponajprije bošnjačku. Nedostatak organiziranog djelovanja i okupljanja u budućnosti će pridonijeti smanjivanju brojnosti Muslimana s velikim M.

Masovne promjene nacionalnog identiteta u novije vrijeme zahvatile su i Crnu Goru. Crnogorci su od popisa 1948. godine bili natpolovična većina u SR Crnoj Gori, iako je od popisa do popisa bilježen njihov kontinuirani pad u udjelu stanovnika. Još 1991. go-dine činili su 61,86% pučanstva s 380 467 ljudi. Za vrijeme SFRJ drugi najbrojniji narod su bili Muslimani koji su, na zadnjem popisu SFRJ, imali udio od 14,57% stanovnika Crne Gore18. Situacija se dramatično mijenja na popisu 2002. godine. Ne samo da je pao udio Crnogoraca u ukupnom stanovništvu na 43,16%, već je njihov broj pao s 380 467 iz 1991. na 267 669 pripadnika. Drugi najbrojniji narod su postali Srbi koji su, u dvanaest godina, porasli s 9,34% na 31,99%, odnosno s 57 453 na 198 41419.

4. Zaključak

Već nas bliža povijest i današnjica uči da nacionalnost nije uvijek čvrsta i kontinuirana već je za pojedince vrlo fluidan i oportun pojam. Društvene i političke okolnosti uvjetuju pogodnosti, odnosno nepogodnosti, pripadanja određenoj zajednici. Vremena i prilike se mijenjaju vrlo brzo te smo svjedoci da se na našim prostorima nacionalnosti formira-ju i rasformiraju unutar nekoliko desetljeća.

Sigurnost u očuvanje kontinuiteta jednog naroda svakako daje nacionalna država. Nedržavne nacije ostavljene su nesigurnosti na vjetrometini vremena. U takvim okolno-stima, paradoksalno očuvanju nacionalnog identiteta, pomaže diskriminacija i margina-lizacija od većine kojom se povećava kohezija i samosvijest diskriminirane zajednice, kao što je slučaj kod Roma. Židovi pak nisu bili na rubu društva kao Romi, ali su bili stigmatizirani. Židovstvo se očuvalo ponajprije jer je njihov identitet srastao u etnoreli-gijski amalgam.

17 „Stanovništvo prema narodnosti i vjeri“, Popis stanovništva Republike Hrvatske 2011. (https://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_12/H01_01_12.html pristupljeno 18.04.2020.), „Nacionalna ili etnička pripadnost – podaci po naseljima“, Popis stanovništva SR Jugoslavije 2002., https://www.stat.gov.rs/sr-latn/oblasti/popis/prethodni-popisi/, pristupljeno 18. 4. 2020.)

18 Savezni zavod za statistiku i evidenciju SFRJ, popis stanovništva za teritorijalnu organizaciju, op-ćine i pripadajuća naseljena mjesta, 1991. godine. (https://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1991/pdf/G19914018.pdf pristupljeno 18.04.2020.)

19 „Nacionalna ili etnička pripadnost – podaci po naseljima“, Popis stanovništva SR Jugoslavije 2002., (https://www.stat.gov.rs/sr-latn/oblasti/popis/prethodni-popisi/ pristupljeno 18. 4. 2020.)


Unovčavanje vlastitog identiteta je nešto što se događa stoljećima, a danas je, za-konima o manjinama, doseglo vrhunac svoje zlouporabe. Ovakva praksa je legalna, ali nesumnjivo nemoralna. Najveći gubitnici ovakve rabote su pripadnici manjina koje zastupaju beskrupulozni predstavnici.

Život u nacionalnoj državi drugog naroda neminovno vodi postupnom prihvaćanju vri-jednosti, običaja i kulturnih obrazaca većinskog naroda. Vrijeme kod manjina nosi svoje, a to je asimilacija. Zanimljivo je da nijedna ozbiljnija snaga u Hrvatskoj ne zagovara kro-atizaciju, tj. poticanje manjina na prihvaćanje hrvatske nacionalnosti kao vlastite. Zoran Milanović je, još dok je bio premijer, načeo temu pričajući o političkim Hrvatima. Zapad-ne demokracije su prihvatile multikulturalnost kao svoje društveno-kulturno usmjerenje, ali uz imigrante se vječito veže pojam integracija. Oni koji prihvate određene vrijednosti, postaju punopravni članovi društva, a oni drugi ostaju na njegovu rubu, u getoima. Zapadna integracija je ništa drugo doli deminutiv za asimilaciju kojim se zavaravaju imigranti, a i zapadnjaci sami.

Croatization – Yesterday, Today, Tomorrow

Summary

The paper will analyze the volatility and fluidity of the notion of nationality. A brief chro-nological overview of changes in the administrative understanding of nationality dec-laration in the Republic of Croatia will be presented. The phenomenon of the disappe-arance of the Yugoslav population from the census will be addressed, as well as the monetization of Croatianness in Bosnia and Herzegovina.

Keywords: nationality, Croats, nation, Croatization, people


mozaik

Antonela MARKOVIĆ

Prikaz skidanja Isusa s križa na portalu crkve u Elblagu u Poljskoj i prikazi skidanja Isusa s križa u Italiji u 12. stoljećuDie Kreuzabnahmedarstellung der Prämostratenserkirche auf dem Elbing in Polen und Kreuzabnahmedarstellungen in Italien im 12. Jahrhundert

Zusammenfassung

Die Ikonographie spielt eine wichtige Rolle, um die christliche Kunst verstehen zu können. Die romanische Kunst in Schlesien trat zusammen mit dem Christentum und dem Beginn der sakralen Architektur auf. Zu dieser Zeit, das heißt am Ende des 10. Jahrhunderts und bis zum Anfang des 13. Jahrhunderts, waren die Orden in Schlesien von großer Bedeutung. Die schlesische Plastik im 12. Jahrhundert zeigt norditalienisc-he Einflüsse, was man auf dem Tympanon der Prämostratenserkirche auf dem Elbing sieht, womit ich mich in dieser Arbeit ikonographisch und stilistisch beschäftigen werde.

Im Folgendem werde ich mich mit den Evangelien als literarische und ikonographis-che Grundlagen befassen, sowie auch mit der Ikonographie und den Darstellungsfor-men in Italien im 12. Jahrhundert.

In dieser Arbeit werde ich der Frage nachgehen, wie das Verhältnis der romanischen Plastik zur Antike sowie wie die wechselseitige Verbindung zwischen Kunst und Religi-on beschaffen ist.


Sažetak

Ikonografija ima važnu ulogu kako bi se razumjela kršćanska umjetnost. Romanika se u poljskoj pokrajini Šleskoj pojavila zajedno s pojavom kršćanstva i sakralne arhitekture. U to vrijeme, od kraja 10. do početka 13. stoljeća, redovi su odigrali važnu ulogu u po-krajini Šleskoj. Šleska plastika u 12. stoljeću pokazuje utjecaje iz sjeverne Italije, što se ujedno može vidjeti na timpanonu crkve u Elblagu. Važno je istaknuti da je romanička umjetnost u Poljskoj još nedovoljno istražena.

Rad se bavi ikonografijom i stilom portala u Elblagu, kao i ikonografijom i oblicima prikazivanja iste tematike u 12. stoljeću u Italiji, a ujedno nastoji odgovoriti na pitanja odnosa romaničkog kiparstva i antike, kao i povezanosti umjetnosti i vjere.

Uvod

„Ne mijenjaju se samo oblici umjetničkog izraza, nego i potrebe za izrazom i njiho-vi sadržaji. To čini umjetnička djela različitih vremena u osnovi neusporedivim.“1 Tako objašnjava Meyer u knjizi Europäische Kunstgeschichte osnovne pojmove promatranja umjetnosti i dodaje da je utjelovljenje vjerskih prikaza glavna osnova svake europske umjetnosti.2

Kada se istražuje umjetnost u Šleskoj, primjećuje se nedostatak dovoljnog pregleda o sačuvanim spomenicima, manje nego u ostalim pokrajinama. Za romaničku umjetnost u Šleskoj bile su važne dvije osobe: grof Petar Wlast i Otto von Bamberg, kancelar cara Hen-rika IV. O umjetnosti u Šleskoj piše Erich Wiese, njemački povjesničar umjetnosti, sljedeće:

Čak i u ovim vremenima bogatog i dragocjenog stvaranja, ne smije se ovdje slobodno, „na granici zapadnjačke umjetnosti“, očekivati izvor umjetničkih mi-sli, nikakve spomenike čija je pojava plodno djelovala na druge krajeve. Tko se pozabavi pitanjem „utjecaja“, naići će u Šleskoj na još nedovršeno područ-je istraživanja. Šleska nije stilistička provincija bez osobnosti.3

Erwin Panofsky objašnjava u svojoj knjizi Die deutsche Plastik des 11. bis 13. Jahr-hunderts da je romanička umjetnost 12. stoljeća preuzela plastičnost antike, ali je „pro-dubila stilističku suprotnost“.4 Peter Meyer naglašava da se u umjetnosti zrcali odnos prema okolini i prema vlastitoj tjelesnoj i duhovnoj egzistenciji.5 Pritom on naglašava:

Besmisleno je objasniti umjetničko djelo iz sociološke situacije vremena nje-gova nastanka ili samo ga htjeti objasniti, ali, u svakom slučaju, ova situacija ima udjela u unutarnjoj izgradnji umjetničkog djela.6

1 Meyer 1978., str. 9.2 Meyer 1978., str. 9.3 Griesbach/Grundmann/Landsberger/Laubert/Masner/Seger/Wiese 1927., str. 132. 4 Panofsky 1924., str. 16. 5 Meyer 1978., str. 11. 6 Meyer 1978., str. 11.


Norbert Schneider objašnjava u svojoj knjizi Geschichte der mittelalterlichen Plastik po-sao kipara u srednjem vijeku: „Kiparstvu i slikarstvu pripisana je funkcija služenja vjeri. Oboje su bili otvoreni mediji, tj. u svom značenju za viši smisao koji im je prvo mentalno pa onda religijski, morao biti pridodan.“7 Schneider se pozabavio i plastikom na građe-vinama 11. stoljeća i tvrdi, da ona ima ulogu da propovijeda i uvjerava u osvješćivanje.8

Portal crkve sv. Vincenta u Elblagu, u pokrajini Šleskoj u Poljskoj, pokazuje i danas romanički stil, iako je portal u velikoj mjeri oštećen. Radi se o dvostranom timpanonu koji prikazuje šest scena iz Kristove mladosti, ali prikazuje i Marijinu smrt.

Scena skidanja s križa, koja se na ovom portalu nalazi, prvi put se pojavljuje u krš- ćanskoj umjetnosti u 9. i 10. stoljeću i postoje dva načina na koji je ta scena prikazana: prvi je narativni tip, a drugi je simbolički. Prvi tip prikazuje se između scene raspeća i polaganja u grob, a drugi je izveden iz kompozicije raspeća.

Uzori za nastanak ove teme bile su scene muke: raspeće, polaganje u grob, uskrsnu-će, a oblici prikaza držali su se strogo zapisanog u Evanđeljima.

Kiparstvo u Šleskoj

Romanička umjetnost u Šleskoj obuhvaća vrijeme od kraja 10. do početka 13. stoljeća. Važan kulturološki faktor su u 12. stoljeću imali redovi. To je vrijeme kada su se počeli graditi značajni samostani. Benediktinci, augustinci i premonstratenški red9 požurivali su naseljavanje Nijemaca u velikoj mjeri. 12. stoljeće pokazalo je napredak jer su osni-vani samostani i samostanske crkve. A najpoznatiji donatori toga vremena bili su: grof Petar Wlast i njegova žena Maria, Jaxa von Miechów, knez Boleslav I. i biskup Walter. Zahvaljujući Petru Wlastu izgrađena je trobrodna benediktinska bazilika u Elblagu, „(…) najraskošnije romaničko graditeljsko djelo Poljske.“10 U samostanskoj crkvi nalazi se dvostrani timpanon koji prikazuje scene Marijine smrti i skidanje s križa. „Ovaj portal koji je za istočnu Europu najraskošniji i za kojeg se i danas tvrdi da je kasno datiran i to nakon sredine 12. stoljeća, nastao je pod utjecajem Niccole Ferrare. Njegov idealni program napojio se duhovnošću i umjetnošću benediktinaca.“11 Crkva koju je grof Petar Wlast osnovao, uništena je 1529. godine, a portal je ponovno upotrijebljen na južnoj strani crkve sv. Magdalene u Elblagu.

Romanička skulptura u Italiji

Italija, majka europske kulture, bila je izložena različitim utjecajima kultura za vrijeme stranih vladavina u srednjem vijeku. Utjecaji se mogu naći sa sjevera i sa sjeverozapada Europe, ali i s bizantskog istoka, dok su na Siciliji i Apuliji primjetni oni iz islamskog svi-

7 Schneider 2004., str. 10. 8 Schneider 2004., str. 49. 9 Norbert von Xanten je osnovao ovaj red 1120. s 40 sljedbenika, u mjestu Premóntré pored Laona.

Živjeli su prema idealu siromaštva, nosili su bijeli habit od neobojene ovčje vune. Kao pravilo reda, odabrali su Pravilo sv. Augustina. Papa je potvrdio novu zajednicu 1126. godine. Tada je počeo njihov uspon, i kroz stotine sjedišta od Portugala do Baltika, ovaj je red postao važan diljem Europe.

10 Dehio 2005., str. 19. 11 Dehio 2005., str. 20.


jeta.12 U 12. stoljeću nailazi se u umjetnosti u Italiji na dijalog između antike i francuske skulpture. Promatra li se talijanska skulptura toga vremena, jasno je da nije monumen-talna, ali je talijanski kipar Benedetto Antelami iznimka (sl.1.).

1. Benedetto Antelami, Skidanje s križa, mramor; Italija, Parma, 1178.

Skulptura je u 12. stoljeću u Italiji imala funkciju služenja vjeri, ona je bila dio reljefa, građevina i crkvenog namještaja. Ornament je igrao važnu ulogu, ali postojale su ja-sne razlike između ornamentalnog i figuralnog. U Francuskoj se prepoznaje postojanje simbioze između arhitekture i skulpture, dok u Italiji skulptura na arhitekturi djeluje pri-slonjeno, ona nije oslobođena od zida. Zanesene geste koje vidimo na skulpturama u Souillacu i Moissacu nisu karakteristične, kako za talijansku tako i za poljsku skulpturu. Tematika talijanske skulpture „(…) je svojim sadržajem najviše okrenuta zemaljskom svijetu ljudi i njihovim prirodnim i socijalnim uvjetima“.13 Giuseppe Delogu smatra da su ti prikazi slikovna enciklopedija glavnih misli toga doba.14 On to objašnjava na sljedeći način: „Apstraktni simbolizam bizantske umjetnosti suočava se s romaničkom skulptu-rom i njenim slikovnim prikazom; duhovnost mistike i teologije predstavlja njene prikaze koji naglašavaju ljubav i život na zemlji.“15

U topografskom smislu razlikuju se dvije skupine koje su se razvile pod stranim utje-cajima: na sjeveru se primjećuje franačko-njemački utjecaj, a na jugu bizantsko-nor-mandijski. U obje skupine Delogu vidi latinsko-rimsku tradiciju.16

12 Poeschke 1998., str. 14. 13 Poeschke 1998., str. 15.14 Delogu 1942., str. 15. 15 Delogu 1942., str. 15. 16 Delogu 1942., str. 15.


Romanička kiparstvo i njegov odnos prema antici

Odnos romaničkog kiparstva prema antici ima dva pitanja: pitanje povijesnih odnosa obje epohe i pitanje odnosa njihove biti i njihovog razvoja. Herbert von Einem napisao je u svom članku Die Monumentalplastik des Mittelalters und ihr Verhältnis zur Antike: „Jasno je da drugo pitanje mora biti važnije, ako se ne može jasno govoriti o povijesnim vezama. Sama činjenica da je Zapad u srednjem vijeku dosegnuo kiparstvo antike, za-htijeva usporedbu i vrijednosni sud.“17 Von Einem polazi od toga da svako utvrđivanje pojedinačnih veza ostaje nedovršeno, ukoliko nisu potaknuti samostalnim razvojem srednjovjekovnog kiparstva.18

Nije bila klasična grčka antika koja se suprotstavila srednjem vijeku, nego kasna an-tika rimskog karaktera.

Klasična antika donijela je umjetnost na ograničeno tlo i ostala je povezana na tom tlu, a koja je, unatoč doticajima sa stranim kulturama, ostala u svom prirodnom i du-hovnom izričaju. Za razliku od nje, umjetnost kasne antike je bila nadnacionalno usmje-rena. Obuhvaćala je različite nacionalnosti, kulture, ona je izjednačavala nacionalne i kulturološke razlike (…)19

Peter Mayer objašnjava da je srednjovjekovno kiparstvo, samo po sebi, kontradiktor-no, jer daje prikaze ljudi s ciljem da služi religiji.20

Vjera i umjetnost

Umjetnost se u srednjem vijeku figuralno izjašnjava. Kurt W. Forster to objašnjava: „Skulptura katedrala ilustrira pritom velike svemirske prikaze na kojima se zrcali skola-stika, nebo, priroda, ljudska bića i sveti događaji.“21 Kada želi objasniti srednjovjekovno kiparstvo, on spominje „povijesnu dijalektiku“, misleći na to da antika u svojoj opipljivo-sti nosi nepoznat elemenat u kršćansku umjetnost.22

Edward Scribner Ames smatra da se kroz ceremoniju može iskazati umjetnički izri-čaj i da se ceremonija mijenja pod utjecajem mjesta i povijesti.23 Ali kada se misli na kršćanstvo koje je središnja tema srednjeg vijeka, važno je istaknuti da ono nosi u sebi simbol odnosa između života i smrti, a umjetnost povezuje oblike i simbole, kako bi se izrazila. Ona povezuje stvarnost i idealizam i objašnjava sadašnjost s naslijeđem proš-losti. Umjetnost je stoga povezujuća i ona objašnjava smisao života. Ames naglašava da u tome umjetnik ima važnu ulogu.24 I upravo se zbog umjetnosti ljudi osjećaju bolje.

Kada se u romaničkom prikazu skidanja s križa traži veza između umjetnosti i vjere, dolazi se do zaključka da umjetnost živi kroz vjeru, a vjera kroz umjetnost.

17 Von Einem 1948., str. 120. 18 Von Einem 1948., str. 120. 19 Von Einem 1948., str. 120.20 Mayer 1947., str. 199. 21 Forster 1961., str. 6. 22 Forster 1961., str. 7.23 Ames 1928., str. 371. 24 Art is just this interpretation of the artist, his enlargment of the meaning and potency of life. He

makes natural events vibrant with his own imaginative conception of their ideal portent.


Timpanon crkve sv. Vincenta u Elblagu

Dvostrani timpanon (sl. 2. i 3.) pripadao je crkvi premonstratenškog reda u Elblagu u Poljskoj. Nakon što je crkva 1529. godine uništena, timpanon je premješten na južnu stranu crkve sv. Magdalene. Zygmunt Świechowski, poljski povjesničar umjetnosti, na-pisao je da prednja strana timpanona prikazuje Krista kako pokušava spasiti Adama i Evu i dobrog razbojnika, dok druga strana prikazuje Marijinu smrt.25

2. Timpnanon, Skidanje s križa, kasno 12. stoljeće; crkva sv. Vincenta, Elblag, Poljska

3. Timpanon, Marijina smrt, kasno 12. stoljeće; crkva sv. Vincenta, Elblag, Poljska

25 Świechowski 1983., str. 55.


Świechowski isto tako opisuje i kapitele koji su se nalazili uz ovaj timpanon, a koji su prikazivali Adama i Evu koji su bili razdvojeni stablom spoznaje. Smatra da su svi ovi prikazi povezani: grijesi Adama i Eve otkupljeni su Kristovim raspećem.26 I Wiese i Świechowski su mišljenja da stil na timpanonu sliči stilu u sjevernoj Italiji i to stilu 12. stoljeća. Sličnost se može vidjeti ako se pogleda rad talijanskog kipara Benedetta An-telamija. Świechowski vidi kod Antelamiija i francuske utjecaje: „U isto vrijeme se mogu vidjeti francuski utjecaji – kako kod ovog majstora, tako i generalno u skulpturi sjeverne Italije krajem 12. stoljeća.“27

Tko je bio Benedetto, zvani Antelami? Nigdje ne postoji siguran literarni dokaz o njemu. Kurt W. Forster naglašava u svojoj knjizi Benedetto Antelami: „Nikakav dokaz o rođenju ili smrti ne daje nam podatak o njemu; on je došao odnekud, stavio je svoj nat-pis na reljefnu ploču Skidanje s križa u katedrali u Parmi i dodao je da je djelo završeno 1178. godine.“28 Forster smatra da je Benedetto upravo u Provansi primio odlučujuće utjecaje, što se može u njegovim djelima i prepoznati, a reljef Skidanje s križa (sl. 1.) opisuje kao „trokut ritmičkog ponavljanja“.29Antelami pronalazi iz francuskog utjecaja svoj talijanski jezik.

Spušteno Isusovo tijelo s Nikodemovim ljestvama stvaraju horizontale i vertika-le, dok vrh čine lik Marije i Crkve i na taj način stvaraju trokut. Lijevo su oni koji iščekuju, a nalaze se pod osovinom križa, s ritmičkim ponavljanjem krivine s nagnutim ljestvama i Isusom koji se naginje prema Josipu iz Arimateje, desno je spuštena glava Sinagoge i skupina znatiželjnih vojnika.30

Giuseppe Delogu smatra da Antelami povezuje lombardsku tradiciju s bizantskim utjecajima, ali i sa sveprisutnom klasičnom antikom.31Jasno je onda koji su elementi utjecali na razvoj ovog reljefa: jasna izgradnja i ritmička podjela figura su bizantski, line-arni ornament je orijentalan, gornji okvir podsjeća na provansalsku umjetnost, personi-fikacije Crkve i Sinagoge dolaze vjerojatno iz karolinško-otonske umjetnosti, klasični su prikazi simbol sunca i mjeseca.32

Marijina smrt (sl. 3.) je tema druge strane timpanona. Tema je prikazana u zonama što je karakterično za obradu tema za djela koja su rađena u slonovači. Iznad Marije, koja leži na krevetu, nalazi se Isus s Marijinom dušom, a koja je prikazana kao dijete, i svi skupa su okruženi nebeskim zborom. Reljefnost je ovdje postignuta kroz vertikalne i ho-rizontalne redove i kroz okvire koji okružuju scene. Panofsky napominje da se ovi motivi približavaju stilu romanike i da se ovdje može prepoznati iluzionizam kasne antike.33

26 Świechowski 1983., str. 55.27 Świechowski 1983., str. 55. 28 Von Matt/Forster 1961., str. 9. 29 Von Matt/Forster 1961., str. 10. 30 Von Matt/Forster 1961., str. 10.31 Delogu 1942., str. 14.32 Delogu 1942., str. 14.33 Panofsky 1924., str. 116.


Evanđelja i drugi literarni izvori kao ikonografska podloga

Kada se istražuje određena tema, važno je znati njeno podrijetlo. Biblija je sigurno je-dan od najvažnijih literarnih izvora, kada se radi o kršćanskim temama. Prema Erni Rampendahl:

Evanđelja su […] jedini nama preneseni izvori, kojih se umjetnik mogao držati, kada je htio prikazati temu skidanja s križa. Ni Apokrifi, a ni Legende ne izvje-šćuju o ovoj sceni; sva daljnja opisivanja, koja se odnose na taj događaj, osla-njaju se, ako ne strogo na kratke priče iz Biblije, onda na likovnu umjetnost.34

Kao što je već spomenuto, tema skidanje s križa se prvi put pojavila u 9. stoljeću nakon ikonoklazma, pri čemu skidanje s križa postaje nova tema u ciklusu muke. Bi-blija malo o tome izvještava, a Evanđelja po Marku i Luki spominju je u jednoj rečenici. Pritom Marko piše opširnije:

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik koji također iščekivaše Kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izdubenn iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.35

Luka daje skraćenu verziju Markovog Evanđelja:I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše Kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga ski-nu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko pološen. Bijaše dan Priprave; a subota je svitala.36

Evanđelja po Mateju i Ivanu izvještavaju o polaganju u grob, ali ne opisuju skidanje s križa. Matej piše sljedeće:

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja veliki kamen na grobna vrata i otiđe.37

34 Rampendahl 1916., str. 4-5. 35 Markus: 15, 45-46, u: Thompson Studienbibel 1984., str. 1118.36 Lukas: 23, 50-53, u: Thompson Studienbibel 1984., str. 1238.37 Matthäus: 27, 57-59, u: Thompson Studienbibel 1984., str. 1158.


Evanđelje po Ivanu spominje još Josipa i Nokodema:

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

Bogdanka Kos smatra da se prikazi iz 9. i 10. stoljeća strogo drže Evanđelja. „Od ikonografskog prototipa u pariškom kodeksu Gregora iz Niceje (sl. 4) Marija i Josip su prisutni u prikazima skidanja s križa u Kapadokiji i Konstanopolu.“38 U Kapadokiji i Orijentu Isus se prikazuje sa savinutim koljenima, dok u Bizantu, Italiji i na Balkanu prevladava zakrivljena linija tijela.39

4. Skidanje s križa, Pariz, Nacionalna biblioteka; Homilije sv. Grgura iz Niceje, minijatura, Konstantinopol, 860-886.

38 Kos 2005., str. 9.39 Kos 2005., str. 10.


Od 10. do 12. stoljeća ova se tema pojavljuje u Bizantu na diptisima, a kasnije u za-padnoj umjetnosti na koricama Evanđelja i relikvijara. Erna Rampendahl objašnjava da se, s vremenom, desna Kristova ruka oslobađa i da Marija Krista dodiruje prekrivenim rukama.40 Motiv prekrivenih ruku pojavljuje se u scenama jadikovanja ili u antici pri pre-uzimanju nečeg svetog.

U 11. stoljeću pojavljuju se različiti prikazi Kristova tijela. Prikazivan je kako pada s križa, okreće svoje lice udesno, a desno mu je rame spušteno. Iz takvog prikaza nastaje u bizantskom prikazu skidanja s križa karakteristična linija tijela, a nastaje i drugi tip koji prikazuje Krista s obješenim rukama.41

Jasno je da su Evanđelja utjecala na razvoj ove teme, ali od 11. stoljeća šire se opisi Evanđelja. Najvjerojatnije je Nicejski koncil (787. godine) utjecao na bizantske prikaze skidanja s križa. Umjetnici su se morali držati strogih propisa Crkve, zbog čega nastaju isti elementi iste teme. Od 11. stoljeća ova tematika se pojavljuje kao samostalan prikaz i na diptisima, a „prikaz Marije postaje pojam za bol i tugu i to je doprinos humanom karakteru u bizanskoj umjetnosti od 9. do 11. stoljeća.“42 Ali još nije jasno kako je Ni-kodemus zauzeo mjesto u prikazima skidanja s križa. Prvi put se spominje u spisima Diatesseron Tacijana Sirijskog u 2. stoljeću. Drugi trag nalazimo u 10. stoljeću na istoku kod Simeona Metafraste kako opisuje Nikodema kako vadi čavle iz Spasiteljevih nogu i ruku.43

Evanđelja po Marku, Mateju, Luki, spominju Josipa iz Arimateje opisujući ga kao uglednog vijećnika, ali samo Ivanovo Evanđelje ne spominje njegov društveni status.44 Tijekom vremena Josip će biti prikazivan nekada kao stariji čovjek, a nekada kao ugled-ni, dok će Nikodem biti prikazan kao mladić.45 U djelu Grgura Nicejskog obojica su prikazana s kratkom odjećom (sl. 4).

U bizantskoj umjetnosti su stolica i ljestve posebni motivi, dok se u Kapadociji oni ne pojavljuju. Bogdanka Kos objašnjava razvoj ovih motiva:

Prvo stoje obojica radnika na stolicama, onda ostaje Josip na stolici, dok Nikodem dobija ljestve.Treća faza je promjenljiva: ili obojica stoje na svojim ljestvama, koja su nagnuta na križ, ili Josip stoji na jednostavnim i na križ na-gnutim ljestvama, a Nikodem ima duple ljestve i na kraju Nikodem silazi kako bi izvadio čavle iz Isusovih nogu, a Josip stoji na svojim ljestvama.46

Sunce i mjesec su motivi koji se u scenama skidanja s križa javljaju iznad krakova križa. „Već je starokršćanska umjetnost potaknuta zapisima iz Evanđelja o pomračenju sunca koje nastupa za vrijeme Kristova raspeća.“47 Od 11. stoljeća, umjesto njih, po-javljuju se tugujući anđeli. Zmija se pojavljuje u scenama razapinjanja, veoma rijetko u scenama skidanja s križa, a križ stoji na Adamovom grobu, koji je obilježen lubanjom.

40 Rampendahl 1916., str. 14.41 Kos 2005., str. 11.42 Kos 2005., str. 12.43 Pickering 19790., str. 215. 44 Markus: 15, 45-46; Lukas: 23, 50-53; Matthäus: 27, 57-59; Johannes: 19, 38-40.45 Kos 2005., str. 15.46 Kos 2005., str. 16. 47 Rampendahl 1916., str. 15.


Može se reći da je došlo do uzajamnog utjecaja književnih izvora i umjetnosti, a iko-nografija djeluje, kad promjene možemo pratiti kroz tekst. Tekstovi se mogu identificira-ti, a likovni prikazi dodati tekstu.

Počeci prikaza teme skidanje s križa u kršćanskoj umjetnosti

U ikonografskom razvoju teme skidanje s križa postoje dva različita elementa. Na jednoj strani je mjesto događaja, Golgota, na kojem su Kristove noge prikovane na križ, dok su jedna ili obje ruke odriješene. Na drugoj strani naglašava se Kristov pokret tijela, gdje je Kristovo tijelo prikazano kako pada s križa i kako traži reakciju sudjelovatelja scene.

Scena prikaza skidanja s križa pojavljuje se prvi put u Homilijama Gregora iz Niceje u 9. stoljeću. Krist je prikazan na križu, Nikodem odvezuje njegovu desnu ruku, Josip iz Arimateje podupire svojim tijelom tijelo Kristovo. Djevica Marija i Ivan Evanđelist stoje na desnoj strani tugujući i svi sudionici imaju aureolu, dok se sunce i mjesec nalaze iznad križa.

Razlikuju se dva načina prikaza skidanja s križa: narativni i simbolički. U narativnim prikazima skidanje s križa je između scene raspeća i scene s tri žene na Kristovu grobu. Početkom 10. stoljeća ova tema dobiva više na značenju, a prikazi Marije s vremenom nestaju iz ove scene. Simbolički prikaz skidanja s križa izveden je iz scene raspeća. U 12. stoljeću počinje zanimljiva faza razvoja ove scene, a svoj vrhunac dostiže u 13. stoljeću i završava s Ducciom u 14. stoljeću.

Prikazi skidanja s križa i raspeća u Italiji u 12. stoljeću i početak bizantskih utjecaja

Na Zapadu su rijetki prikazi skidanja s križa prije 11. stoljeća; tek od 12. stoljeća do-lazi do različitih ikonografskih prikaza. Na Zapadu se pojavljuju i bizantski i orijentalni utjecaj.48 Različiti prikazi skidanja s križa na Zapadu moraju se preciznije objasniti, jer ti prikazi imaju istu kompoziciju i osobine kao prikazi raspeća.

U Italiji je razvoj ove scene počeo tek nakon Konstantinopola. Scena raspeća razvila se do sredine 11. stoljeća na Bizantu, a ikonografija scene skidanja s križa počinje se razvijati od toga trenutka. U Italiji to traje do sredine 13. stoljeća, dok se nije došlo do rješenja kako prikazati Isusovu smrt i muku uopće.49

Kada je 1054. godine došlo do raskola između Zapada i Istoka, kardinal Humbert da Silva kritizirao je bizantsku Crkvu. Smatrao je da bizantska Crkva s prikazom mrtvog Krista čini „antikršćansku humanizaciju Gospodina“50, koja je svojestvena samo Bizantu. Poslije otonskog razdoblja i sve do 13. stoljeća, u Italiji gotovo da i nema prikaza mrtvog Krista na križu. Postojali su samo u Bizantu i na Zapadu stari prikazi raspeća s prikazima mrtvog Krista.

48 Kos 2005., str. 2749 Kos 2005., str. 2850 Nagatsuka 1979., str. 28.


Početkom 11. stoljeća u Bizantu se pojavljuje prikaz mrtvog Krista (sl. 5. i 6.). U obje-ma scenama skidanja s križa i raspeća, Krist se pojavljuje kao mladić s bradom i s dugom smeđom kosom i u objema scenama prikazana je aureola s upisanim križem, a Krist nosi dugu maramu preko bokova. U prikazu Kristove smrti vide pojedini dokaz Utjelovljenja. 51

Zapadna ikonografija prikazivala je mrtvog Krista na različite načine. Bilo je potrebno jedno stoljeće dok je prikaz Kristove smrti na križu prihvaćen u Italiji. Prikaz raspeća sli-jedilo je bizantsku ikonografiju, dok je skidanje s križa preuzelo orijentalne motive kao, na primjer, u staroj Tokali crkvi (sl. 7). Ovdje se vidi da su Kristove ruke oslobođene, dok Nikodem kleči i vadi čavle iz Kristovih nogu.

5. Skidanje s križa, Grčka, Phocis, Hosios Loukas Katholikon; kripta, mozaik, 11. stoljeće

51 Kos 2005., str. 28.


6. Raspeće, Grčka, Phocis, Hosios Loukas Katholikon; kripta, mozaik, 11. stoljeće

7. Skidanje s križa, Turska, Göreme, Tokali crkva (stara crkva); freska, prva polovica 10. stoljeća


Marija uzima obje ruke svoga sina, dok se njegovo lice naginje na njenu glavu. Bog-danka Kos ovdje vidi ikonografsku nepovezanost u sceni muke Kristove, ali se istovre-meno primjećuje motiv koji je karakterističan za gotičku umjetnost.52 Rana djela koja prikazuju skidanje Krista s križa, u zapadnoj umjetnosti slijede arhetip pariškog kodek-sa (sl. 4), dok drugi slijede kompoziciju iz Hosios Loukasa u Grčkoj (sl. 5) ili iz Nereza u Makedoniji (sl. 8).53

8. Skidanje s križa, Makedonija, Nerezi, Sv. Panteleimon; freska, 1164.

Ponekad dolazi do toga da novi prikazi skidanja s križa do detalja kopiraju svoje uzo-re, dok se ponekad razvije potpuno novi oblik prikazivanja te scene.

U 11. i 12. stoljeću u Italiji se nailazi na primitivne prikaze skidanja s križa. Freska iz San Polo fuori le mura (sl. 9) slijedi kompoziciju bizantskog načina prikazivanja. Krist je ovdje prikazan sa oslobođenim rukama, dok se tijelom naginje na Josipova ramena. Josip grli Isusa i priprema se da ga uhvati. Marija je prekrila ruke i nalazi se, zajedno s uplakanim Ivanom, pored križa, kao i u scenama raspeća. Ivan u jednoj ruci drži knjigu, dok drugu drži ispred svog tužnog lica. Ova scena skidanja s križa bi se mogla okarakterizirati više kao raspeće nego kao skidanje s križa i svoj uzor ima u pariškom kodeksu (sl. 4).

Na jednu fresku u Castel Appianu u Italiji (sl. 10) iz 12. stoljeća utjecala je rana bizant-ska tradicija, za što postoji više obilježja; od dva muškarca jedan oslobađa ruku, dok drugi oslobađa Kristove noge. Ovaj prikaz čuva tradiciju prvog bizantskog tipa. Josip na ovom prikazu podupire Kristovo tijelo.

52 Kos 2005., str. 30. 53 Nagatsuka 1979., str. 30.


9. Skidanje s križa, Rim, San Paolo fuori le mura, freska, 1050. – 1062.

10. Skidanje s križa, Castel Appiano, Italija; freska, sredina 12. stoljeća


Novo u ovoj sceni je da se pojavljuju ova tri čovjeka. „Zapadna ikonografija slijedila je bizantsku tradiciju, u kojoj se uvijek počinjalo oslobađanjem ruku ili su prikazivane scene u kojima su se oslobađale noge jer su ruke već bile slobodne.“54

Tek se u 12. stoljeću primjećuje da se Nikodem bavi time da izvadi čavle iz Kristovih nogu.

U Toskani se nailazi na drugi bizantski tip koji se razvijao krajem 11. stoljeća. Njegov vrhunac razvoja je freska samostanske crkve sv. Panteleimona u Nerezima u Makedoniji (sl. 8) iz 1164. godine.55 Na prikazu je Josip koji grli Krista oko bokova, dok Krist beži-votno pada s križa, a Marija ga pokušava uhvatiti za gornji dio njegovog tijela. S time nastaje presječena linija, a njegov gornji dio tijela je gotovo horizontalan.

Postoji očigledna sličnost između scene skidanja s križa iz Santa Maria Assuanta u Rozanu u Italiji iz druge polovice 12. stoljeća (sl. 11) i između scene raspeća iz Nacio-nalnog muzeja u Pizi (sl. 12), iz prve polovice 13. stoljeća. Ovaj način prikaza da se lice naginje, može se naći samo u Italiji.56

11. Skidanje s križa, Rozano, Italija, Santa Maria Assunta; florentinska škola, druga polovica 12. stoljeća

54 Kos 2005., str. 31. 55 Nagatsuka 1979., str. 31. 56 Kos 2005., str. 32.


Barisanus, talijanski kipar iz druge polovice 12. stoljeća, napravio je troja bronča-na vrata: u Traniju 1175. godine, u Ravellu 1179. godine i u Monrealeu 1186. godine (sl. 13., 14., i 15.). Ukrasio je mozaicima i katedralu u Monrealeu u kojoj se nalazi prikaz skidanja s križa na lijevom zidu sjevernog transepta (sl. 16).

12. Skidanje s križa, Piza, Italija, Nacionalni muzej; prva polovica 13. stoljeća

Ovdje se vidi kako Josip stoji na ljestvama i kako podupire Kristovo tijelo. Kri-stova glava je obilježena aureolom s upisanim križem i nosi dužu maramu. Križ je okružen s dva anđela i na brdu se jasno vidi lubanja. Lijevo stoje dvije svete žene i Djevica Marija. Sve osobe u sceni imaju aureolu. Između brončanih vrata i moza-ika se primjećuje sličnost. Barisanusa je inspirirala bizantska ikonografija.57 Kipar prikazuje Mariju u Monreale mozaiku kako uzima Krista za ruku, dok ju u Ravellu prikazuje kako svoj obraz naslanja na Kristovu glavu.

57 Nagatsuka 1979., str. 32.


Kompozicija u Monrealeu slijedi bizantski tip iz Hosios Loukasa u Phoci (sl. 8). U Monrealeu padaju beživotno Kristove ruke, dok ga u bizantskom tipu prikaza Marija podupire.58 Josip stoji na ljestvama i podupire Krista otraga, Marija uzima njegovu ruku i približava svoje lice Kristovom, Nikodem odstranjuje čavle iz Kristovih nogu, dok Ivan stoji sa strane. To je bio bizantski model prikaza skidanja s križa, koji se u 12. stoljeću širio Italijom.

Na Zapadu je prevladavao prikaz Krista kako se naslanja na lijevu stranu. Taj bi prikaz mogao biti pod utjecajem orijentalnog modela ili rezultat eksperimentiranja s kompozicijom. Barisanus stvara prikaz s poljupcem, što je u takvim prikazima novina. Time je ova ljudska blizina između sina i majke talijanski način prikazivanja odnosno Barisanusov.59

13. Skidanje s križa (druga scena u najgornjem registru); katedrala u Traniju, Italija; bronca, 1175. godine

58 Nagatsuka 1979., str. 32. 59 Kos 2005., str. 34.


14. Skidanje s križa, katedrala u Ravellu, Italija; bronca, 1179. godine

15. Skidanje s križa (prva scena u srednjem registru), katedrala u Monrealeu, Sicilija; bronca, 1186. godine


16. Skidanje s križa, katedrala u Monrealeu, Sicilija; mozaik, 1174. – 1182. godine

Zaključak

Kada se radi o srednjovjekovnoj umjetnosti, mora biti jasno da se radi o umjetničkim djelima koja su usmjereni na vjeru i trebaju pomagati ljudima u njihovim životima. Kao što srednjovjekovna umjetnosti živi kroz kršćanstvo, tako i antika živi kroz romaniku. Dvostrani portal crkve u Elblagu, unatoč teškom oštećenju, pokazuje sjevernotalijanske utjecaje. Portal dolazi iz još uvijek nedovoljno istraženog područja.

Skidanje s križa se kao tema prikaza prvi put pojavljuje u 9. i 10. stoljeću i postoje dva tipa prikaza ove teme: narativni i simbolički tip. Prvi se pojavljuje u narativnim ciklusima muke, u kojima je prikaz skidanja s križa prikazan između scene raspeća i polaganja u grob. Drugi, simbolički tip, je izveden iz kompozicije raspeća. Uzori za razvoj ove teme bile su scene muke: raspeće, polaganje u grob i uskrsnuće.

Zbog ikonoklazma prvi prikazi mrtvog Krista se pojavljuju u scenama raspeća, iz čega s poslije razvila scena skidanja s križa. Prvi prikaz skidanja s križa nalazi se u pariškom kodeksu Gregora iz Niceje. Prvi oblici prikaza ove scene strogo se drže onoga što je napisano u Evanđeljima. Istovremeno nastaju u Kapadociji napredna rješenja prikaza scene skidanja s križa, a ovdje se mogu naći gotovo svi oblici, koji su se kasnije dalje razvijali u Bizantu, Italiji i cijeloj Europi.

Na prikazima su Kristove ruke prikazane slobodne, Josip iz Arimateje drži cijeli teret Kristovog tijela, dok Marija grli obje njegove ruke.

U Bizantu dolazi tek od 11. stoljeća do slobode u prikazima. Kristovo tijelo ima oblik polukruga i više je prikazivan sprijeda. U bizantskim prikazima razlikuju se dva tipa:


kod prvog se od 11. stoljeća primjećuje međusoban utjecaj između raspeća, skidanja s križa, polaganja u grob i Piete. Od kraja 11. stoljeća razvija se drugi bizantski tip: Josip drži Kristovo tijelo odozada, a Marija pokušava uhvatiti njegovo cijelo tijelo. Kristovo tijelo često je prikazivano u obliku jedne slomljene linije.

Nakon raskola između Istočne i Zapadne Crkve, kardinal Candida je 1054. godine kritizirao bizantski način prikaza mrtvog Krista na križu. Osnivanjem franjevačkih redova i zbog njihovih misijskih uloga u Bizantu, na Zapadu se prikaz mrtvog Krista pojavljuje tek od 11. stoljeća.

Literatura

Ames 1928Edward Scribner Ames, Religion and Art, u: The Journal of Religion, Vol. 8, 3, 1928, str. 371-383.Degen 1965Kurt Degen, Die Bau- und Kunstdenkmäler des Landeskreises Breslau, Frankfurt am Main 1965. Dehio 2005Georg Dehio, Handbuch der Kunstdenkmäler in Polen, Schlesien, Berlin 2005.Delogu 1942Giuseppe Delogu, Italienische Bildhauerei, Eine Anthologie vom 12. bis 19. Jahrhun-dert mit 180 Kupfertiefdruckbildern, Zürich 1942. Forster 1961Kurt W. Forster, Benedetto Antelami, Skulptutren im Dom und am Baptisterium zu Par-ma, Zürich 1961. Griesbach/Grundmann/Landsberger/Laubert/Masner/Seger/Wiese 1927August Griesbach/ Günther Grundmann/ Franz Landsberger/Manfred Laubert/Karl Ma-sner/Hans Seger/Erich Wiese, Die Kunst in Schlesien, Berlin 1927.Hauke/Stobbe 1964Karl Hauke/Horst Stobbe, Die Baugeschichte und die Baudenkmäler der Stadt Elbing, Stuttgart 1964.Kos 2005Bogdanka Kos, Die Ikonographie der Kreuzabnahme, Wechselwirkung Byzanz-Italien-Balkan im XII und XIII Jahrhundert, Wien 2005. Meyer 1978Peter Meyer. Europäische Kunstgeschichte, München 1978. Migne 1857-66J. P. Migne, Patrologia Graeca, Paris, 1856-66. Nagatsuka 1979Y. Nagatsuka, Descente de croix: son développment iconocraphique des origines jusqu`àla fin du XVe siècle, Tokyo 1979.


Panofsky 1924Erwin Panofsky, Die deutsche Plastik des elften bis dreizehnten Jahrhunderts, München 1924.Pickering 1970F. L. Pickering, Literature and Art in the Middle Ages, Coral Gables, Florida 1970. Poeschke 1998Joachim Poeschke, Die Skulptur des Mittelalters in Italien, Band 1, Romanik, München 1998.Rampendahl 1916Erna Rampendahl, Die Ikonographie der Kreuzabnahme vom 9.-16. Jahrhundert, Berlin 1916. Quermann 2006Caroline Quermann, Der Marientod von Hugo van der Goes, Distanzen als Gegenstand der Bildanalyse, Kromsdorf 2006. Schiller 1980Gertrude Schiller, Ikonographie der christlichen Kunst, Bd. 4, 2, Maria, Gütersloh 1980. Schneider 2004Norbert Schneider, Geschichte der mittelalterlichen Plastik, Köln 2004.Świechowski 1983Zygmunt Świechowski, Romanesque art in Poland, Warsaw 1983.Thompson 1984Markus: 15, 45-16. Hier aus: Thompson Studienbibel, Bibeltext nach der Übersetzung Martin Luthers. Neuhausen-Stuttgart 1984. Von Einem 1948Herbert von Einem, Die Monumentalplastik des Mittelalters und ihr Verhältnis zur Anti-ke, u: Antike und Abendland, 1948, Vol. 3, str. 120-151.


čitaonica

akademik Josip MUSELIMOVIĆ

Plemeniti kavgadžija peraPromišljajući o ukupnom djelovanju književnika, novinara, kolumniste, galerijskog vodi-telja, kulturnog i društvenog djelatnika i vrsnog komunikacijskog stručnjaka Darka Juke, u prvom redu u kontekstu njegovih nepunih 39 godina života i punih 20 godina karijere, nameće mi se zaključak kako Juka slijedi riječi derviša čijim ustima veliki Meša Selimović progovara: Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha.

Naš pjesnik nad pjesnicima, urednik nad urednicima i pedagog nad pedagozima Miro Petrović, koji očinski bdije nad Matičinim Motrištima, unutar korica 86. izdanja na-šeg časopisa, uvrstio je jedanaest poetskih zapisa Darka Juke. Tad mi je rekao da je, dok brigu brinemo i muku mučimo nad svakim Mostarskim proljećem – Danima Matice hrvatske Mostar, on miran jer uvijek tu negdje, na raspolaganju stoji Darko Juka. Tim je Miro htio reći da je Juka onaj tip čovjeka koji je sposoban riješiti problem, unijeti se u projekt, predati se cilju, ali i koji, prije svega, iskreno i bezuvjetno voli ovaj naš grad, ovu našu Maticu, ovo naše Proljeće, ovu našu kulturu, onu svoju i našu zlokobno usmr-ćenu Galeriju Aluminij, ovaj naš kamen, i ne da nam zaboraviti sve ono i sve one koji su tukli i koji tuku tu našu kulturu i taj naš kamen. Juka je bio znamen umjetničke Galerije Aluminij, on je kulturni zanesenjak koji ne staje pred preprekama, on se ne zaustavlja, on prodire, on pomiče i svoje i naše društvene limite, on ne prestaje propitivati i bez ustezanja kritizira i svakom ispisanom ili izrečenom kritikom zapravo nastoji oplemeniti, prodrmati, probuditi i naše društvo i one koji ga mijenjaju u nepovrat.

Jednako kao i njegov rad na kulturnom planu, njegove kolumne su prodorne i britke; kao i njegove pjesme, njegove su kolumne tople; kao i njegova proza, njegove su ko-lumne potresne i prosvjetiteljske. Onako kao što je Šenoa lomio skučene provincijske okvire u kojima smo bili zarobljeni, tako i Juka lomi skučenost postratne mostarske stvarnosti, nesebično pomažući svima nama koji nastojimo mijenjati današnjicu zarad sretnije sutrašnjice, da raširimo svoja krila u punini. Tako su široka i Matičina jedra pod kojim, kao jedan od nas, kao matičar-radilica, djeluje i Darko Juka, ponosni nositelj Kristalne matice Vjekoslav Šutej i Velike povelje Matice hrvatske Mostar.

Knjiga Jukine crtice okuplja impozantnih 100 njegovih kolumnističkih zapisa, iz niza serijala, gdje dominiraju Jukine crtice i Da sam ja netko. Nije ih odabrao složiti krono-


loški, nego je slijedio logiku tematike i međusobne srodnosti pa, od prve do posljednje stranice koje čitamo s lakoćom i neutaženom željom za još spoznaja, upozorenja i zna-nja, brodimo kulturom, zaboravljenom poviješću, intrigirajućom mistikom, bezuvjetnim rodoljubljem i društvenim devijacijama današnjice na koje se Juka precizno obrušava poput jastreba u neuhvatljivom sunovratu s nebeske visine. Njega ljuti nepravda, on bjesni nad malograđanštinom i surovošću naših dana, on vapi za širinom, nesputa-nošću i poštenjem. Juka prijekorno upozorava na suvremene obrazovne sustave, na intelektualno degradirajuće televizijske programe, on našoj djeci otvara galerijska vrata, naše nastavnike i profesore poziva na izložbe, povratak knjigama, on traži od svih nas da mladima širom otvaramo vrata znanja i mudrosti i onih vrijednosti bez kojih duše poput Juke i pate i trpe i biju ljuti boj, ne štedeći se, ne kalkulirajući je li, možda, mudrije zašutjeti, odložiti olovku, odmaknuti se od tipkovnice.

Njegov osvrt na mostarsku izložbu Safeta Zeca u cijelosti sam prenio u svojoj ne-djeljnoj kolumni na stranicama Večernjeg lista. Za taj me tekst upitao čitav niz intelek-tualaca naših dana. Takva preciznost u dijagnozi stanja u kojem se ovo društvo nalazi impresionira umne širine izvan naših granica i zato nam trebaju autori poput Juke i zato je, povrh svega, Matica hrvatska Mostar, bez zadrške, podržala izdavanje ove knjige u svojoj nakladi. Zato sam prihvatio njegov poziv da budem recenzent ove zbirke njego-vih promišljanja.

Juka je izravan i jasan, otvara nam mnoštvo puteva za razmišljanje i nakon čitanja, potiče nas na reakciju, katkad na mirnu evoluciju, katkad i na revoluciju, ustanak. On ne krije kada je bijesan, jasno ističe kada je ponosan, ostavlja na papiru toplinu roditelja, uspijeva se staviti u ulogu staloženog učitelja, biti sredstvo nacionalnoga (pre)odgoja, biti škola domoljublja, ali i pritom svemu – biti strog i beskompromisan dušmanin sva-kom primitivizmu i onima u čijim se djelima taj primitivizam utjelovljuje, bez obzira na visinu društvene ljestvice koju takvi zauzimaju. Kada postavlja dijagnozu i upozorava na devijaciju koja nas košta ili se tek iza brda valja, Juka cilja u samo središte mete i u to središte pogađa!

On ne dopušta bahatost i popovanja, iz takta ga izbacuju licemjerja i dvostruki/ tro-struki aršini, on iz grubog stiska zaborava trga narodnu memoriju, diže pisane posthu-mne spomenike zaboravljenim velikanima, onako kako razgolićuje sramotno uništenje spomeničke baštine Mostara, on pati zbog spaljenih knjiga i razorenih gradskih dr-voreda, zaplače nad ugaslim životima, ali ne da se očaju. Nikad! Kao da nas drži za ruku i pripovijeda nam priču, Juka spretno vodi čitatelja kroz povijest naših krajeva, od vjetreničkih dubina i tamo usnulog leoparda, preko mistike umrlih blagajskih der-viša i jednometarskog podveleškog šišmiša, Titovog konjičkog mastodonta, ramskih narodnih predaja, drevnih goranačkih legendi, čitlučkih stećaka, sve do niza zapisa iz prošlosti mostarskih ulica s kojih Juka skida sloj po sloj sedimenta što namjernih, što nenamjernih zaborava.

Čini se, u jednom trenutku, da spaja nespojivo, a onda zapanji pitkom vezom koju isplete između bosanske sevdalinke i Štulićeva rocka, drevnih jemenskih Uzrita i nje-mačkog romantizma, hrvatske pučke pjesme i Haydnova skladateljskog genija, nježnog Olivera Dragojevića i zaboravljene ratne pjesme HVO-a. I kada se upušta u raspravu o američkim filmskim ostvarenjima, i kada znalački analizira kazališne komade, i kada dir-ljivo piše o sudbini svojih umrlih prijatelja, i kada oživljava sjećanja na Jakovljevića, Zov-


ku ili Pichlera, i kada argumentirano ruši službenu povijest i prijašnjih i posljednjih ratnih zbivanja na ovim prostorima, i kada nasrće na opasne političke kompromise, i kada se obrušava na lažna moraliziranja moralnih vertikala balkanskog i međunarodnog main-streama, zapanjuje i oduševljava količina podataka, zrelost argumentacije, iskustvenost njegovih relativno mladih godina, ozbiljnost i obim iščitanih djela na koja se poziva.

Ne volim etikete – piše Juka u jednoj od svojih kolumni. Međutim, ne strahuje od tog da mu ih lijepe i da će mu ih lijepiti zato što nepopustljivo detabuizira dogme. On nas, u svom završnom tekstu ove knjige, provocira podsjećanjem da smo, negdje u me-đuvremenu, izgubili cojones. On parafrazira poruku iz čuvenog Andrićevog nekrologa Matošu i poručuje nam: Svi hrčemo! Nitko nije budan!

Onako kako se u Kranjčeviću sjedinio pjesnik i nepokolebljiv pravaš, tako se i u Juki lako da iščitat sjedinjenost pjesničke topline i pripovjedačke spretnosti s intelektualnom snagom i političko-domoljubnom zrelosti. U njemu osjetim upravo onaj pozitivno-drski matoševski duh zbog kojeg je Veselko Tenžera, 1978., za ovog vjerojatno najvećeg među hrvatskim pjesnicima, napisao da je kavgadžija pera i da je uspio da se o njemu i nakon smrti loše govori. Duboko žaleći zbog činjenice da su projekti televizijske emisije Kulturno, s Darkom Jukom, serijala kolumni Jukine crtice, prevrijedno postojanje Ga-lerije Aluminij, danas redom pogašeni, javno preporučujem Jukino britko pero nekim našim hrabrijim medijima, jer nam ova snaga u javnom prostoru treba, možda više nego ikada prije! Parafrazirajući Tenžeru onako kako Juka parafrazira Andrića, zaključujem: Juka je plemeniti kavgadžija pera i o njemu će moralne vertikale našeg vremena zasi-gurno loše govoriti! Zato i vrijedi!


Mate GRBAVAC

Život je čudesna pustolovinaAnte Tomić: Putovanja svijetom i duhom, MH Čitluk, 2019.

Čitajući novu knjigu Ante Tomića Putovanja svijetom i duhom, nisam se mogao oteti dojmu da šećem nekim nezamislivo lijepim vrtom u kojemu, jedna do druge, žive najra-znovrsnije biljke od kojih svaka ima svoj dio neba, svoj dio sunca, ima svoju boju, oblik, svoj miris i posebnost, a opet sve skupa čine nerazrušivo jedinstvo života koji nije ništa drugo do jedna čudesna pustolovina.

Putujući životom i svijetom, otkrivajući čudesna pojavljivanja života u svim dijelovima našeg doma kojeg Zemljom zovemo, otkrivajuće toliko različitih zemalja, predjela, na-roda, rasa, religija, ideologija, toliko različitih običaja, načina rješavanja svakodnevnih problema u kojima se odvija život ljudi, Tomić je zadivljenim i toplim okom promatrača otkrivao ono što nas veže u zajednicu ljudi, ono po čemu jesmo ono što jesmo, što se kao neugasivo svjetlo ljudskosti prenosi iz generacije u generaciju, od naroda do naro-da i vodi u pravedniji, bolji i ljudskiji svijet. Toliko različit na prvi pogled, a uistinu toliko sličan, podjednako i krhak i tvrd, trajan i lomljiv, podložan mijenama, ali uvijek vođen ljudskom mišlju da može uvijek biti i bolji i ljepši i humaniji. Iskustvo se stječe živeći s ljudima i među ljudima. To je cjeloživotna škola. Da bi prihvatio iskustvo drugih, čovjek se mora kretati među najrazličitijim ljudima, ljudima svih generacija, različitih karaktera, znanja, pogleda na život jer s istomišljenicima samo tapkamo na istom mjestu.

Sva ta iskustva, osobne poglede na svijet, ljude, život, stvarnost u koju smo uronjeni, Ante je pretočio u misli, u riječi, u slike kako bi ljudima ispričao svoju osobnu priču da je moguć bolji i život i svijet, bolja sadašnjost i budućnost. Prošlost ionako ne možemo mijenjati. A jadan je onaj koji ju je natovario na leđa i stalno je nosi sa sobom.

Zagledaj se usebe

i kao dijeteslobodno zakorači…

Da bi mogao u životu ostvariti sebe, potpunog i samostalnog, obdarenog duhom, idejom i osjećajem, moraš se osloboditi predrasuda, loših i sebičnih navika, ružnog i zlog što te čini malim i jadnim, a oboružan ljubavlju, dobrotom, suosjećanjem, pleme-nitošću, hrabrošću i vjerom kao slobodan čovjek, otvorena uma i srca, dosegnut ćeš istinsku slobodu i život ćeš pretvoriti u čarobnu pustolovinu. Kukavice i ljudi bez jake volje ni jednu želju, ni jedan san u stvarnost pretočiti ne mogu.


Samodisciplina i poniznost čineJUNAKE.

Služiti druge, biti uvijek uz ljude kad ih tvoja pomoć, nazočnost, tvoja pružena ruka, siguran hod i ohrabrujući osmijeh diže iz pepela, iz blata na svjetlo dana, pokazujući im osobnim primjerom da se sve može, ako ukrotiš ono neumjereno u sebi. Poniznost je vrlina koja te izdvaja i čini čovjekom. Ne razbacuj se u radosti, ne poklekni u žalosti! Čovjek mora imati viziju, mora imati snove i ciljeve, ali i upornost da se mogu ostvariti na prihvatljiv, ljudski način, ne gazeći i uništavajući snove i vizije drugih.

Ljude često zaslijepi vanjsko blještavilo svijeta u koji je uronjen, zanese ga ta varlji-vost, izgubi ono što ga čini čovjekom i tragedija je na vidiku. Približava se neumitno i nezaobilazno. Tomić nas stalno u svom razmišljanju vraća nama samima. Sve je u nama. Cijeli svijet i cijeli svemir se kroz naš život zrcali, vrije, živi ili umire. Gomilajući materijalna bogatstva oko sebe i oko svojih, mi se distanciramo od ljudi, izoliramo do isključenosti, ograđujemo se zidovima koji postaju zatvorske ograde nas samih. Strah je stanje u kojem živimo, uništava nas iznutra, i na koncu postajemo ruine od ljudi. Ljud-sko bogatstvo se mjeri količinom materijalnih i duhovnih dobara koje smo dali drugima. To je ona radost koju doživimo kada darujemo drugome ono što oni nemaju, što im je potrebito, što ih uzdiže u vlastitim očima. Sve treba vježbati. Sve to pred nama postoji kao mogućnost, a na nama je to pretočiti u akciju, u djelo, u život. Vježbati treba i duh i tijelo, dobrotu i ljubav, zahvalnosti i upornost sve dotle dok to postane prirodno kao disanje.

Volimo, a ne pričamo o ljubavi, darujemo, a ne govorimo o bogatstvu, pomažemo, a ne govorimo o tome.

Bahatost u konačnicidovodi do

NEUSPJEHA.

Uspješni ljudi rade marljivo, istrajno, uvijek razmišljaju pozitivno, vole ljude s kojima rade iza koje rade. To je jedino ispravan put koji vodi uspjehu. Oni koji se odvoje od ljudi, gledaju ih svisoka, lako navuku gnjev ljudi na sebe, izoliraju se od njih, a to je po-četak kraja bahatosti i bahatih ljudi. Dovoljno se osvrnuti oko sebe da možemo vidjeti žive primjere ovakvog neuspjeha i kraja. Ljudi upijaju u sebe svakodnevno najrazličitije ideje, misli, osjećaje, stanja duha i ako ne naprave pravu selekciju, mogu završiti pre-puni negativnih misli, ideja, životnih varki koje ih vode na marginu društva, izolaciju i u konačnici u propast. Čovjek obavlja selekciju. O njemu ovisi hoće li se napuniti pozitiv-nim stanjima duha, plemenitim osjećanjima i dobrim mislima. Sami smo krivi za sve što nam se događa. Nitko drugi. Tvorci smo svoje sreće i svoje nesreće.

Onaj tko stalnoučii

tražiUSPJET ĆE.


Čitajući knjigu, čitatelj se treba zaustaviti na svakoj misli pretočenoj u stihove ili u obliku stiha, kako bi na osobnom promišljanju, osobnoj životnoj istini, usvojenoj misli ili načinu rješavanja životnih problema, mogao provjeriti njezinu vjerodostojnost i istini-tost. Vidjet će da su mnogi ljudi startali u životu s istih ili sličnih pozicija, ali su se, zbog osobnog snalaženja ili nesnalaženja, načina rješavanja životnih problema, osobnog sagledavanja i rješavanja životnih situacija, toliko udaljili jedan od drugoga da ih drugi prepoznaju kao uspješne ili neuspješne ljude. Čovjek uči dok je živ. Ako toga nije svje-stan i tu životnu maksimu nije primijenio u osobnom životu, zaostaje i udaljava se od cilja kojem je pošao. Kad završiš neku školu, fakultet, neku vještinu ili slično, stječeš pravo prijaviti se na određeni posao.

Ako ne budeš stalno se usavršavao, pratio nove spoznaje, radio na osobnom samo-učenju, zaostat ćeš. Pregazit će te drugi, sposobniji. Napredovat će, a ti ćeš svakim danom nazadovati. Globalizacija svijeta je neminovnost. To je utakmica u kojoj se ne svira kraj. Uspješni idu dalje, ostvaruju ciljeve, a drugi im ni sluge ne mogu biti. Dosta misli o zahvalnosti nalazimo u ovoj knjizi. Pisac nas upozorava na tu osobinu ljudi da bi pokazao kako zahvalnost vodi čovjeka dobru, a nezahvalnost u propast. Živimo među ljudima, pomažemo im ili ne pomažemo, pomažu nam ili ne pomažu, ali trebamo znati da smo tu, jedni do drugih. Stav zahvalnosti vodi dobru. Ne zaboravljaj dobro, opraštaj zlo. Uspješni ljudi su zahvalni ljudi, ne zaboravljaju i čine dobro. Zahvalnost nam daje krila da letimo kroz život jer nas nosi radost. Nezahvalan čovjek ne leti, zato mu život proleti, a da nije ni svjestan da ga uistinu nije ni živio.

Život se svaki dan nudikao novo iskustvo,

nova radost,doživljaj,

napredak.

Što nas to sputava da svaki dan napredujemo, da se okupamo u radosti ugodnih doživljaja i obogatimo nekim novim iskustvom? To su naše navike, uhodani obrasci po-našanja, naš karakter i predrasude, uhodani obrasci gledanja na svaku novinu. Čim se nešto kosi s tim, kod određenih ljudi izaziva neugodu, negodovanje, rušenje uhodanog ritma. Život nam nudi nešto novo, a mi se držimo staroga k’o pijan plota. Otvorimo se, izađimo iz konzerve u koju smo se zakapijali i pođimo u tu čarobnu pustolovinu što se život zove. Teška vremena i neprilike su odličan učitelj, i dobri učenici tada ne propu-štaju tu jedinstvenu priliku dokazati svoju snalažljivost, svoju volju i upornost gurajući i sebe i druge naprijed, u napredak. „Njegujući samokontrolu svog uma, stižete najdalje na vječnom putu postojanja.“ Hod ljudski je nezaustavljiv i stalan je. O nama ovisi jesmo li predvodnici tog napretka ili oni koji stoje na mjestu. Stajati na mjestu znači nazadovati jer se jaz svakim danom produbljuje između njih i onih koji guraju i vode svijet napret-ku. Ljudska patnja se rađa iz neznanja. Učenjem se prosvjetljujemo i time uništavamo patnju, nastavljamo putem radosti.


Samo čovjek koji vlada sobomje slobodan čovjek.

Samokontrola svojih misli jeključ SLOBODE.

Čovjek kojeg stalno muče dvojbe, nesigurnost, strah, nezahvalnost, koji je rob svo-jih strasti, loših navika, negativne energije, koji ne vlada samim sobom nije slobodan čovjek. Tek kada ima samokontrolu nad onim što jest, ima u sebi istinsku slobodu koja je preduvjet svih drugih pozitivnih stanja kojima čovjek ulazi u svijet stvaralaštva, na-pretka, radosti i suosjećanja. Čovjek postoji sada, upravo sada, u ovom trenutku. Ako nismo njegov gospodar i tvorac, kako možemo izgraditi ono što tek dolazi kad u sebi nemamo niti sjenku njegove predodžbe? Svjesnim izborom uma i duha možemo graditi budućnost našeg života.

Čitajući misli i razmišljanja Ante Tomića, putujući njegovim duhom, bogatimo svoj osobni duh, bogatimo svoje misli, svoja razmišljanja, vrludamo zapletenim putovima ljudske duše kako bismo pobijedili osobni strah i nagomilane nelagodnosti, i siguran sam da će čitatelji dublje zaviriti u sebe sama i pokušati naći ono što ih udaljava od toga da budi puni pozitivne energije, oboružani radošću, suosjećanjem i razumijeva-njem na tom putu u izgradnju kako svog osobnog svijeta, tako i svijeta i života čiji su dio. Svakim danom možemo istražiti nove spoznaje, biti bolji prema drugima, mijenjati svoju podsvijest, loše navike i predrasude, loše misli i osjećanja, jer naša istina o nama samima nas dovodi na novu razinu osobnoga rasta. „Pobjednik je onaj koji vidi vrijed-nosti u drugima. Učiti iz svake situacije je odlika uspješnih ljudi. Slobodu možeš vidjeti tek kada se zagledaš u sebe.“ Ovo su samo neke misli nad kojima će se, siguran sam, ljudi zadržati i koje će ih natjerati da se konačno pogledaju, urone u sebe same kako bi vidjeli kuda i kako dalje.

Ante je svestrana ličnost: uspješan gospodarstvenik, čovjek koji vodi brigu o svakom svom zaposleniku, pjesnik, plesač, glazbenik, maratonac, svjetski putnik koji je obišao i proputovao više od stotinu zemalja, koji se upoznao s toliko kultura, naroda, koji se po-peo na toliko vrhova planina, čovjek koji je fotografijom zaustavio brojne nezaboravne trenutke s tog čudesnog putovanja. Na nama je uživati u ovoj knjizi, u njegovim mislima i razmišljanjima, u njegovim fotografijama. Siguran sam da će mnogi poželjeti poći, kao i on, u tu čudesnu pustolovinu putovanja svijetom i duhom.


Mato NEDIĆ

U dubini riječiAnte Žužul: Čuvati na tamnom mjestu, Naklada Bošković, Split, 2019.

Premda se ne čini uvijek da je tako, ali između reći i šutjeti – veliki je prostor. Taj je prostor ispunjen mislima, promišljanjima, doživljajima, zapažanjima. U duši svakoga čovjeka, napose u pjesnikovoj duši, prelamaju se silnice vanjskoga svijeta ostavljajući svjetleću prugu. Pjesnik upravo od tih silnica znade načiniti pjesmu.

Ante Žužul se u književnosti pojavio 1978. godine objavivši zbirku pjesama Zvjezdana smrt, da bi 1982. svoj pjesnički govor nastavio zbirkom Otvorite škure, a 1986. činilo se da je taj govor zaokružio i zatvorio zbirkom Licem zemlje. Međutim, više od tri de-setljeća poetske samoizolacije (da se poslužim izrazom, koji je, nažalost, u posljednje vrijeme postao veoma učestao) nisu značila u životu Ante Žužula povlačenje iz svijeta poezije. Ta su tri desetljeća bila obilježena šutnjom, zato što je pjesnik sebi dao onaj tako bitan prostor koji se proteže između – reći i šutjeti. Koliko je njegova šutnja bila plodonosna, svjedoči zbirka Čuvati na tamnom mjestu, koja se pojavila 2019. godine.

Pjesnik je zbirku otvorio izvrsnim ciklusom Izgubljeni zanati. U njemu je donio pjesme čiji naslovi započinju zamjenicom ja koja personificira samoga pjesnika, njegovu zagle-danost u svoju unutrašnjost, u svoj bogati duhovni svijet. Kao što se vanjski, tako se ni duhovni svijet ne može razvijati ako sebi dopustimo nedjelovanje, ako se povučemo u nerad. Zato se pjesnik u prvoj pjesmi zbirke predstavlja riječima:

Ja veziljaVez svoj – Šutnjama probadam(Ja vezilja)

Cjelokupni njegov poetski govor u prvome ciklusu ima za cilj ukazati na čovjekovu potrebu stvaranja, rada za opće dobro, ali i za sebe samoga, djelovanja u cilju samoo-stvarenja. Poetski je izraz jednostavan, sažet, razliven u slobodni stih. Riječi su blago-datne, od njih se zidaju kule i gradovi, snovita skrovišta za one koji su ih u duši njegovali i za one koji znaju ući u dubinu riječi. Ante Žužul zrelo promišlja o životu, a svoja promi-šljanja vješto ugrađuje u stih. Pritom se neodoljivo drži onoga što je njemu prirođeno, ne želeći se puno oslanjati na uzore, pokušavajući stilski ostati dosljedan sebi.


U drugome poetskom ciklusu objavljenome u ovoj zbirci, naslovljenome Zovem te žutim glasom, izdvaja se pjesma Peračice nad vodama. U ovoj pjesmi pjesnik sažima biblijska iskustva o životu koji je u prapočelima satkan od zemlje i od voda, koji se hra-ni zemljinim tvarima i vodenim sokovima kako bi opstajao i prenosio se kroz vrijeme, od iskona do vječnosti. U toj je pjesmi do izražaja došlo i pjesnikovo životno iskustvo, i iskustvo maštanja i hvatanja neuhvatljivoga, pokušaja izgovaranja neizgovorivoga, iskonskoga i vječnoga slova života. Peračice su Ispirale zvijezde/ I naginjale se nad svoje grudi/ Čekale da zanoći/ Da se mogu pokazati mjesečini. One (Rukama podizaše bijela platna)/ Obljubio ih vjetar mlad. Motiv bijeloga platna, poznat iz Tadijanovićeve pjesme Dugo u noć, u zimsku bijelu noć (gdje njegova mati bijelo platno tka) kod Žužula se prometnuo u simbol nevinosti, ženske čistoće, kao što je to i kod Tadijanovića sim-bolom radinosti, ali i majčinske čistoće, što u oba slučaja vodi ukazivanju na ženu kao roditeljicu, nositeljicu životne klice.

Premda su Žužulove pjesme uglavnom spjevane slobodnim stihom, s izrazitim osje-ćajem za poetski ritam, u zbirci je moguće pronaći i pjesme spjevane vezanim stihom. Uvrštavajući i takve pjesme, autor se želi osloniti na tradiciju i ukazati čitatelju da je važno poštovati korijene jer bez tradicije, bez očuvanja spoznaje o onima koji su nam prethodili, ne možemo u suvremenome svijetu očuvati svoju zasebnost.

Jedna od pjesama u kojima se naslućuju odjeci poetske tradicije naslovljena je Tamo negdje. Ova pjesma poziva na čitateljevu potragu za riječju, za smislom poetske poru-ke, za smislom života općenito. Suvremena nas umjetnost uči da slobodno možemo tumačiti značaj umjetničkih djela, njihove poruke i pouke. Tamo negdje, u daljini, u dubini riječi, nalaze se odgovori. Jedan čovjek nešto zna, a svi ljudi sve znaju – kaže na-rodna umotvorica. Jedan umjetnik vidi jedno, svi umjetnici vide sve – tako bi se mogla parafrazirati spomenuta izreka. Gdje su odgovori na vječna pitanja? Gdje su spoznaje za kojima tragamo? Ante Žužul kaže:

Nije lijevoNije desnoTamo negdje

Poetski govor Ante Žužula ponuđen u zbirci Čuvati na tamnom mjestu čvrst je i stabi-lan, ukorijenjen u hrvatsku pjesničku tradiciju, ali je i samosvojan, autorski prepoznatljiv. Samim naslovom zbirke autor čitatelju sugerira da mu nudi osjetljiv proizvod, kako je to uobičajeno sugerirati na ambalaži prehrambenih proizvoda. Dakle, ovim proizvodom treba znati rukovati, treba ga znati upotrebljavati. Ako mu pristupimo s pozornošću, dugo će nam trajati, tada ćemo se njime moći krijepiti. Domišljat naslov za izvrsnu zbirku, zaista!


Melida TRAVANČIĆ

Put u bajku(Lidija Pavlović-Grgić: Gdje živi bajka?, Tešanj, Planjax, 2019.)

Piše li neko uopće danas bajke? Gdje je bajka? Što se s njom dogodilo? Možda bi bilo najbolje ovim pitanjima skrenuti pozornost na svijet današnjice u kojemu skoro da nema više bajke. Niti je pišemo, a još manje živimo. Književnost za djecu svela se na priče koje su sve više okrenute modernom svijetu (što je i logično jer živimo u vremenu postmodernizma i raznih drugih izama), koje promoviraju i fokus postavljaju na neke druge vrijednosti; najčešće se bave ekologijom i zaštitom okoliša, nastojeći tako „spa-siti“ i čitatelja i planet. I sve je to pohvalno, ali – što se dogodilo s bajkom? Zašto je sve manje čitamo, a još manje pišemo? Hoće li nam ostati samo svjetski poznate bajke ili ćemo oblikovati, ispričati nove bajke sa starim motivima? Ipak, nije sve tako izgubljeno, mnogo rjeđe, ali ipak – postoje pojedinci koji pišu bajke. Jedna od njih je i Lidija Pavlo-vić-Grgić i njena nova knjiga za najmlađe Gjde živi bajka?

Metaforički naslov, ali i pitanje koje autorica postavlja – kako sebi, tako i čitateljima, od onih najmlađih do najstarijih, koji će djeci i kazivati pet bajki iz ove knjige: Hlado, Sedma suza, Polovica pjesme, Tu gdje zastade konjic, Pauk Reno traži prijatelja. Na pitanje postavljeno u naslovu, autorica će nastojati dati odgovor koji ukiva u svaku od navedenih bajki. I u ovim pričama mi nailazimo na poznate i prepoznatljive motive koji su kakrakteristični za bajke: zla maćeha koja maltretira dječaka, svog pastorka, ali, na kraju, kako to najčešće i biva (i kako u bajkama i treba biti) njegova bol i nesreća pro-laze i on je spašen njene torture. Drugi prepoznatljiv motiv (ne samo u bajkama, nego i u književnosti općenito) jest potraga za pravom ljubavi, motiv prerušene princeze koja svoju sreću traži mimo raskoši i sjaja dvorca u kojemu je odrasla, i koja ju pronalazi u trošnoj kućici među „običnim“ svijetom. Također, nezaobilazan motiv jest različitost i način na koji prihvaćamo druge i drugačije, odnosno – ovdje je u prvome planu pitanje: kako pronaći prijatelja i kako prihvatiti različitosti (bajka o pauku Reni)? Kroz cijelu knji-gu snažno je prisutna ideja na kojoj je knjiga i postavljena da se dobro dobrim vraća, i da nad zlom uvijek trijumfira dobro, kako i treba biti u bajkama, u jednom izmještenom i pomjerenom svijetu. Jer bajke nam pomažu usvojiti pozitivne vrijednosti, one pomažu da dijete razvije sposobnost intuicije, da zahvaljujući postupcima likova uoči razliku između dobra i zla, istine i laži.

Na koncu, u bajkama je neminovan sretan kraj, što je, zapravo, tijumf dobrog i isprav-nog načina promatranja svijeta i svladavanja prepreka na koje junaci najčešće nailaze. I u bajkama Lidije Pavlović-Grgić princeza pronalazi ljubav, pauk Reno prijatelje, dječak


se oslobađa zle maćehe, odbačeno i neželjno dijete postaje voljeno i vraća se obitelji. Sve su ovo prepoznatljivi motivi modela tzv. pojmovnih parova (dobro-zlo, stvarno-ne-stvarno, lijepo-ružno), bez kojih radnja bajke ne bi bila ni moguća. Potrebno je naglasiti da su događaji u bajkama arhetipske situacije u kojima se skoro svaki čovjek barem jedanput nalazi/susreće tijekom svog života. Život nije statičan, kao ni ljudi; sve se kre-će, vremenom mijenja, nailazimo na razne situacije koje zahtijevaju brzo reagiranje da bi se sačuvala glava, a način na koji se u takvim situacijama nalazi i način na koji ih glavni junak rješava, pronalazi izlaz iz najbezizlaznijih situacija i pobjeđuje neprijatelja (stvarnog ili imaginarnog), predstavlja model ispravnog djelovanja u različitim životnim situacijama.

U pojedinim pričama utisnute su i legende, kao što je ona o nastanku Konjica i Bo-račkog jezera, priča koja se prenosila usmenim putem i koju je djevojčica slušala pred spavanje od svoje bake, a koju je sada odrasla žena odlučila zapisati i tako „otrgnuti“ od zaborava. Lidija Pavlović-Grgić ne odstupa od klasičnog modela bajki, ali svakako da u ovu knjigu utiskuje nešto drugačiji pristup razvoju situacija i događaja, kao i grad-nje i karakterizacije likova, utiskujući u nju novi pečat, svojstven samo njoj. Autentičan je način na koji Lidija Pavlović-Grgić kroz pisanje nastoji doći u doticaj sama sa sobom, onda i s drugima. Jer to i jest cilj umjetnosti, u ovom slučaju književnosti: vraćanje sebi, djetinjstvu i to je, prije svega, razgovor sa sobom. Autorica istražuje sebe, svoje mogućnosti kroz svoj umjetnički rad i nastoji nešto od istinskih ljudskih vrijednosti (u ovom slučaju oblikovanih i sačuvanih u djetinjstvu) kroz svoje djelo prenijeti i drugima, i na taj način komunicirati s čitateljima, onim najmlađim, kojima su ove bajke ponajprije i namijenjene. U tome Pavlović-Grgić uspijeva. Ova autorica piše s lakoćom, vođena stvaralačkom energijom u koju su sakupljene intenzivne emocije koje ne blijede, niti njihova jačina popušta do samoga kraja. A čitatelji uživaju od prve do posljednje priče u bajkovitim predjelima, prirodi, nebu, drveću, suncu i proplancima, po kojima se razlije-vaju dječji radosni usklici, i u jednome takvom ambijentu čitatelju ne preostaje ništa dru-go do – sjediniti se s prirodom. Upravo takvo osjećanje prigodom čitanja izaziva knjiga Gdje živi bajka?, knjiga koja otvoreno i izravno poručuje kakvi i mi i svijet koji gradimo (i u kojem živimo ili barem to pokušavamo) treba biti, knjiga koja nas vodi u jedan nježni i bezbrižni svijet u kojemu hrabro srce i plemenita glava mogu prijeći svaku prepreku. Pet bajki u ovoj knjizi djeluju odgojno i umnogome obogaćuju život najmlađih čitatelja. Dovoljni su naslovi priča i nekoliko prvih rečenica teksta da čitatelj napusti vrijeme i prostor realnog svijeta i uđe, barem na tren, u jedan magični svijet i nađe se u u potrazi za mjestom u kojem živi bajka.

Kroz priču ili, bolje kazati, kroz viziju Lidije Pavlović-Grgić, otvaraju nam se vrata jed-noga drugog svijeta u kojemu stvarnost prelazi u maštu, otvaraju nam se vrata svijeta u kojem obitavaju vile, vilenjaci, prinčevi i princeze, ali i zle maćehe, svijeta nestvarnog, ali koji je oblikovan tako da ni trena ne posumnjamo da on postoji. Jer je priča Lidije Pavlović-Grgić ispričana vjerodostojno i mi, usprkos tome što znamo da je to bajka, ne sumnjamo u njenu istinitost; za nas, čitatelje, u tom trenutku dok listamo knjigu, oživljavaju svi ti likovi i s njima prolazimo kroz sve situacije koje im se dogode. To je majstorski izvedeno, i to baš svakom autoru ne polazi za rukom. Ova autorica svoj doživljaj stvarnoga (često je ta stvarnost i okrutna i tužna) transformira u svijet mašte, njene ljepote i naglašene imaginarnosti. I to je onakav svijet kakav treba postojati, kakav


bi autorica voljela da postoji, svijet po „našoj mjeri“: bez zla, bez užasa, boli i patnje, svijet u kojemu su svi sretni, takav svijet oblikuje Lidija Pavlović-Grgić i u takvom svijetu smješta svoje priče i pokazuje nam gdje živi bajka ili bi barem trebala živjeti. Takav svijet je u nama, ne mimo nas.

Vraćanje svijetu u nama, vraćanje radosti, sreći i djetinjstvu koje umnogome obilježi cijeli čovjekov život, uvodi nas književnica Pavlović-Grgić, koja djeci omogućava sretno i zdravo djetinjstvo, pričajući, maštajući, smišljajući za njih priče, jer ona zna da bajke imaju nemjerljivu vrijednost u psihičkom sazrijevanju djeteta. Knjigom Gdje živi bajka?, naglašavajući samim naslovom vrijednost bajke, ona nas i poziva da svi zajedno tra-gamo, otkrijemo i ispričamo nove bajke ili onim starim damo novo ruho. Autorica ove knjige ne dopušta da bajka bude ni potisnuta ni zamijenjena nekim drugim odgojnim i obrazovnim pričama za najmlađe koje, takoreći površno, šturo, prenose neke poruke za djecu. Ona ne odustaje od toga, pa makar na tom putu bila sama, ispričati nam i pokazati kako je svijet i u nama i oko nas bajkovito mjesto.


Zvonimir STJEPANOVIĆ

Duboko proživljene pjesme o starovirskoj ŠokadijiMato Zlatko Damjanović: PARADIJA KRAJ VRLIJA; Općina Strizivojna, Strizivojna, 2019.

„Blago onome tko obrađuje svoj vrt“, izjavio je rimski pjesnik Horacije. Mato Zlatko Da-mjanović s ljubavlju, s punim srcem i dušom, obrađuje svoju zavičajnu baštinu. I onda kada je dobro, ili manje dobro. Poštovati i ljubiti svoj prostor, zavičaj, domovinu – to je bogatstvo i sreća. Poštovati i ljubiti svoj narod, to je vrlina! Tradicija je relevantni dio hrvatske kulture i dobro je polazište – kako za život, tako i za sve umjetničke izričaje. Pojam „pučki pisac“ ima više tumačenja. Što bi to, zapravo bilo, u književnoj stvarnosti točno značilo, teško je sa sigurnošću ustvrditi. I znanstvenici nisu jedinstveni u stajali-štima. Pučka se književnost pojavljuje još u srednjem vijeku. Živjela je između usmene i pisane književnosti. Bilježila je svakodnevlje, nije težila nekim većim novitetima, ali je zasigurno oplemenjivala životni i poetski prostor. Zvučna i predvidljiva rima, naglašeno slavonizirani tekst, meko oko i nadasve toplo srce, glavne su značajke „šokačkog puč-kog pjesništva“. Danas pučku književnost stvaraju pisci iz puka, ali i intelektualci raznih profesija. Time se ona približila suvremenoj književnosti, naravno, uz zadržavanje tzv. „narodnog stiha“. Vladimir Rem uočava da je osnovna značajka hrvatskih narodnih pjesama iz Slavonije osjećaj čvrste povezanosti sa svojim krajem. Kroatist, stilist, znan-stvenik Ivo Frangeš iznosi zanimljivu tvrdnju, koju trebamo uvijek imati na umu; kazuje da „književnosti nisu samo oni vrhovi na kojima sije vječno sunce ljepote, nego i klanci i nizine iz kojih se stremi vrhuncima“.

Otpora prema pučkoj književnoj tradiciji ne bi trebalo biti. Odmah treba reći i biti iskren da u pučkoj književnosti možemo razabrati jako uspjele pjesme, dobre, ali i one koje imaju slabiju literalnu vrijednost. Tu možemo primijeniti onu: „puno je zvanih, a malo odabranih“. Ali isto tako mogli bismo kazati i za moderno, postmoderno pismo. Pa nisu u njemu same uspješnice! Kod narodne se književnosti manje uspješni, lošiji uratci lakše, brže uočavaju, dok modernisti svoje pjesme uvijaju intelektualnim, ali i počesto i kvaziintelektualnim, nerazumljivim, fantazirajućim plaštem, i onda se čovjek teže odlučuje za kritičko mišljenje. Zavičajno pismo je potrebito, korisno, treba ga i dalje poticati, naravno i usavršavati, modernizirati, a ne negirati! Uostalom, i o samom pos-tmodernizmu vode se, već četiri desetljeća, žive rasprave i do danas nema jedinstve-


noga mišljenja o njegovu točnom značenju! Mnogi povjesničari književnosti i teoretičari najčešće samo ukazuju na neke osobine postmodernizma. To i ne čudi jer je pjesništvo najsubjektivniji književni rod!

Pokušat ću kroz tri gradbena elementa pjesničkog stvaranja (a to su: osjećaj – misao, mašta i jezik) opisati Matino pjesnikovanje. Imamo često slučaj kod modernih liričara da izbjegavaju osjećaje, poezija im je doduše misaona, ali hladna, daleko od svake sentimentalnosti. Oni tvrde da ne žele patetično pisati. O tome bi se dalo puno pričati. Poezija, je prvenstveno osjećaj (čežnja, bol, pa i patnja). „Bol je izvorni stvaralački čin, oznaka čovjeka, psihološko-emotivno stanje, doživljaj svijeta, temperatura u kojoj se oblikuje stih“, kazuje Jure Kaštelan. Prije nego što čovjek počne pisati trebao bi naučiti pravilno misliti. Priznat ćemo, to uopće nije lako. Život je puno složeniji od samoga raz-mišljanja o njemu. Različiti smo, a to je, u jednu ruku, i dobro.

Odmah treba reći da stvaranje ni iz čega naprosto nije moguće. Svi naši postupci, pa tako i kreacija, rezultat su sveukupnosti znanja, dojmova, iskustva, promišljanja, pro-življenosti i, naravno, pročitanoga. S Matom sam ponajviše pričao o zavičajnim piscima i zaključio sljedeće: Mato je puno toga pročitao, puno toga zna, a čovjek koliko zna, toliko i može! Njegovi pređi, obitelj po selu zvanoj Čukeljovi, imali su sklonost prema knjizi i pisanoj riječi. Mato posjeduje i poveliku osobnu biblioteku, koju sam imao prili-ku malo razgledati. Puno toga zna o Ivanu i Josipu Kozarcu, Mari Švel Gamiršek, Anti Kovaču, Slavku i Miroslavu Mađeru, Ivi Balentoviću, Vladimiru Kovačiću, Vanji Radaušu. Mogao bih još nabrajati, ali tu ću se zaustaviti. Svi ovi spomenuti književnici imaju utje-caj na Matino stvaralaštvo, a Radauš i Kovačić, možda, najviše. Stalno naglašava da je za njegovo promišljanje, pa ako hoćete i svjetonazor, jako utjecao nekadašnji župnik iz Strizovojne Mitar Dragutinac, i na tomu mu je zahvalan.

Čudna je u pjesništvu jedna stvar: kada se piše o tramvaju, asfaltu, zagušljivom zra-ku, onda ste urbani, moderni pjesnik, a kada se piše o njivi, šumi, kanalima, onda ste ruralni (pučki), staromodni, i nekako mi se čini, da se takve pjesme, začuđujućom lako-ćom, na prvo čitanje, svrstavaju u tzv. niže književne oblike. To nije dobro, ne treba se trendovima udvarati. Da, Mato Damjanović je ruralni pisac, ako hoćete seljački, ali su njegove pjesme gradskih dometa! I narodna pjesma može biti umjetnička, a modernitet se može postići i na temeljima zavičajnosti. Nema uzvišene teme, ne postoji uzvišena forma pisanja! Sama tema, a posebice ako je ona regionalna, ne bi trebala djelovati od-bijajuće na književne kritičare, nego treba isticati da je kod djela najvažniji etički, estet-ski, umjetnički učinak, pa makar on bio i parcijalan jer teško je napisati puno književno vrijednih pjesama. A tko ih to ima?

Mašta kao druga gradbena sastavnica pjesništva je jako bitna. Ona je, ustvari, kreativ-na duševna snaga, koja potiče imaginaciju. Zvonimir Balog kazuje da je poezija dubin-ska igra duše. U svakom živom biću Mato prepoznaje dušu, ali nju vidi i u predmetima, primjerice – ormanu. I u pravu je. Taj orman je stvaralo ljudsko biće, božje stvorenje, i to s velikom duhovnošću, a sve što je dragi Bog stvorio, potencijalno je sveto. Premda je za pisanje dobre umjetnički oblikovane pjesme potrebno najprije nadahnuće, neop-hodno je da u čovjeku živi dar za stvaranjem tananih niti pjesme jer će ga taj dar učiniti pjesnikom. Mašta, imaginacija su svemirske dimenzije, to je Božji dar. Mato je izrazito nadareni pjesnik.


Pjesništvo je događaj u jeziku. Jezik kao treći gradbeni element također je poseban u Matinom pjesništvu. Njegova mila ikavica sve nas osvaja. On živi s njom, on se po njoj prepoznaje, on je tetoši, s njom se diči, ona je sastavni dio njegove duševne konstitu-cije. Nazivi stvari, predmeta, rukotvorina, zemljišta, običaja, jela iz starinskog šokačkog života, vrve u njegovim pjesmama, primjerice: svirale od kukuružnjaka, komad kruva s bilom masti, šipka šećera s goda, crna pregača, ormani, otkano platno, lužnica, praćak, stupka…

Mato ima 54 godine, a po ovom spomenutom vokabularu kao da ima 84! Nema sumnje, Mato Zlatko Damjanović je veliki pisac, a veliki pisac intuitivno nosi u sebi sva pravila književnoga stvaranja te ih na orginalan način primjenjuje u djela. To se posebno uočava kod ritmičke organizacije pjesme. Dakle, sva tri gradbena elementa pjesničkog stvaranja (osjećaj-misao, mašta i jezik) kod Matinog pjesništva su podjednako snažna, moćna, i zato je njegovo stvaralaštvo impresivno, posebno i ponajbolje.

Devet Matinih pjesama je uglazbljeno: „Kolebu“ i „Jabuku staru“ izvode Najbolji hr-vatski tamburaši, Mijo-Jagrić Miša pjeva „Uvenule đurđice“, a Dike – „Prodaje se kuća“. Ostale pjesme pjevaju njegovi prijatelji iz pjevačke skupine Strossmayer. Pjesme su pohranjene i na zasebnom CD-u. Dakle, knjiga „Paradija kraj vrlija“ sastoji se od 104 pjesme, a za njezinu kvalitetu jamče tri velika književna imena: akademik Stjepan Da-mjanović, akademik Josip Užarević i doktor znanosti Stanko Andrić. Ova činjenica i ova imena sama po sebi puno govore i najbolja su preporuka za čitanje.

Književnost nije samo prijenosnik društvenih utjecaja, ona je djelatnost samoodržanja čovjekova. Zato i nema ljudske zajednice koja nema svoje književnosti i ne živi s njome. Pjesnički putovi su uvijek veoma strmi. Uspjeh se osvaja polako. Književna afirmacija je duga i spora. Matina pjesma „Koleba“ uvrštena je u čitanku za 5. razred osnovne škole te sam uvjeren da će uskoro biti još snažnije prepoznat na državnoj razini i biti svrstan uz bok pjesnika koji pripadaju središnjem korpusu hrvatske književnosti.


Miro PETROVIĆ

Slikovnica za lektiru, učitelje i đakeZdravka Mila Marijanović; Cvjetna priča, Lijepa riječ Tuzla, edicija Dobra vila, Tuzla, 2020.

Cvjetna priča je slikovnica, koja je primarno namijenjena djeci, premda su njen tekst i njene poruke namijenjeni svima podjednako: i djeci predškolskog uzrasta, đacima osnovnih škola, kao i njihovim roditeljima te bakama i djedovima. Dakle svima – kako mladim, tako i zrelim čitateljima.

Inače, o vječnom pitanju razlike između tekstova za „malene“ i tekstova za „velike“ hrvatski književni povijesničar, prevoditelj i književni kritičar Antun Barac piše: Razlika između knjiga za odrasle i za djecu može biti samo u tome da hrvatske knjige za djecu, koje su dobre, mogu čitati i odrasli i djeca, a knjige za odrasle mogu razumjeti samo odrasli. Ali i jedne i druge moraju stvarati umjetnici i one vrijede toliko koliko doista po-tječu od umjetnika.

Slikovnica Zdravke Mile Marijanović Cvjetna priča je nadahnuta i do kraja zanimljiva priča, napisana kao razgovor između šarenih cvjetova, koji su, to svi znamo, toliko različiti među sobom, po bojama, po mirisu i po svome izgledu. Uostalom, na ovom svijetu u svemu postoje razlike. Te razlike mogu ponekad biti razlog za nesporazume, mogu biti kamen spoticanja, ali mogle bi učiniti sretnijim i ljepšim sav ovaj naš svijet, u kojemu, upravo te razlike, mogu biti i pravo bogatstvo, na sveopću radost čovječanstvu.

Pogledajmo sada u tekst slikovnice: Dok je vedro nebo i dok sunce sja, dok vjetrić tiho pjevuši u krošnjama, razgovaraju i pomalo se hvale: visibabe, ljubičice, jorgovani, tulipani, zumbuli, karanfili i ruže.

Usred njihovog razgovora, pa i samohvaljenja, dolijeće pčelica Maja, koja im, sa smi-ješkom, kaže: Svi ste prelijepi i od svih ja čovječanstvu radost činim – moj med je za sve ljude: očiju plavih, zelenih, smeđih, crnih; za ljude tamne i svijetle kože, plave, crne i cr-vene kose, koji se međusobno razikuju, upravo kao što se i vi cvjetovi razlikujete. Dakle, jedna obična pčelica izgovara jednu poruku za sve ljude i za sva vremena – ona kaže: ja sam tu za vas, za sve vas, vi imate moju nesebičnu ljubav, koju darujem kroz med, bez obzira na sve vaše razike.

Uglavnom, kao što i sve ima svoj kraj, tako se na kraju ove prelijepe priče pojavljuje mudra sova, koju je probudio žamor među cvjetovima te ona svemu daje svoj mudri


zaključak: da je život lijep i da su dobre različitosti po kojima se svi prepoznajemo. Mu-dra sova daje i najznačajniju poruku: Zajedno smo uvijek jači, nitko nikog nek ne tlači.

Uglavnom, to je ukratko prepričana slikovnica Cvjetna priča. Što još reći o ovoj slikovnici? Napisana je vrlo svježim i osobenim pjesničkim jezikom, nesvakidašnjim, a čitkim,

lijepim, toplim, čistim i svima razumljivim. Pjesnikinja je uspjela napisati slikovnicu koja će ostaviti dubokog traga u hrvatskoj

književnosti za djecu, samo joj treba jedna iskrena percepcija. Treba joj jedna mala potpora da dopre do šireg kruga čitatelja, književnika, književnih kritičara, nastavnika, profesora i autora čitanki, svih onih osoba koje kreiraju školske i nastavne programe, koji bi ovu slikovnicu postavili tamo gdje je njeno mjesto: u školske lektire, među učite-lje i đake, kako bi se djeci, odmalena, kroz lijepu i njima blisku priču, pojasnile razlike među cvjetovima i na tom primjeru – razlike među ljudima. Da zlobe, mržnje i ratova nikada ne bude. Da svatko živi svoju ljepotu i da svijetom vlada ljubav.


ljetopis

Stijepo MIJOVIĆ KOČAN

1. Zvonarin1

(U raju)Zvonarin je bio duša i srce naše kuće. On je kucao, jednako kao što i srce kuca.

Osjećao sam te odkucaje u svim žilama. Osobito na zapešću; tu se mjeri puls. Kineski liječnici tu mjere sve: stavivši svoje prste na vaše zapešće, oni vam odmah izreknu i od čega bolujete. Ili da ste zdravi i da vaše srce uredno odkucava svaku sekundu, baš kao i naš zvonarin.

Odkucaji zvonarina mogu se čuti u svim zakutcima unutrašnjosti kamene građevine, na osami, tamo na kraju svijeta, u svih sedamdesetak metara njezine unutarnje površi-ne. U sve tri njezine prostorije.

Na oba njezina ulaza zid je, vidi se, širok također sedamdeset, ali centimetara. Tako debeo zid priječi da odkucaji zvonarina izađu iz kuće: oni su njezino srce koje se ne čuje izvan nje, kao što se ni vaše srce ne čuje nego tek ako stavite prst na podlakticu gdje se može čuti puls: tamo je ono, pulsira.

Zvonarin se može čuti i za trpezom, u blagovaonici, osobito ako su vrata mamine i ta-tine spavaće sobe otvorena ili samo odškrinuta. No tamo valja osluhnuti, ako razgovor za objedom ili za večerom utihne: jest, čuje se! Čak i tu.

Svaka od tri prostorije naše kuće ima svoje ime: mala kamara, bivša babina, sada moja, velika kamara, mamina i tatina, gdje je na komonćinu uz njihovu postelju i zvo-narin, i – danas bi se reklo „dnevni boravak s blagovaonicom“, ali mi smo tu prostoriju zvali uvijek i samo kuća. Kada uđeš, onda si „u kući“, ako si u sobi mojih roditelja, onda si „u kamari“, a ako si u mojoj sobi, onda si „u malom kamari“.

To je kućni unutarnji govor, samo naš, kućni slang ili argot, ne volim reći šatra ili šatro-vački; to mi je nekako, da oprostite, ciganski. Međutim, mi s Ciganima čergarima nismo imali nekoga značajnijeg doticaja: došli bi, pokrpali, to jest „okalaisali“ kačule, teće i lonce, ponešto izprosili, naročito Ciganke koje bi svakomu htjele „proricati sudbinu“ ili „gatati“, iz šalice kave ili s dlana, a za to im valja štogod i dati. Osobito se pazilo da nešto ne uzmu, i bez davanja…

1 Prve dvije pripovijesti DOŠAO SAM IZ RAJA, knjige u nastajanju


U kuću, a posebno u kamaru, njih se nikada ne pušta. S njima se razgovara na taraci pred kominom, a ako kiši, onda u kominu, gdje je ognjište, a tu je i špaher: kuha se na oba ta mjesta. Na špaheru više za nas, a na ognjištu „za prace“. Osim ako je riječ o „zelenoj menestri“: ona se mora kuhati dugo, u što više vrele vode, u velikom kačulu, a to je najbolje na ognjištu…

U kamaru bi mama puštala neke susjede ili druge posjetiteljice, obično one koje bi k njoj dolazile „nešto sašit“. Mama je, naime, imala singericu čiji se kotač okretao ručno. Singerica je bila „u kući“, na malom tavulinu, uz onu srednju punjestru.

„U kamaru“ bi svoje drûge i znanice mama uvodila pokazati im svoj jedinstven, dakle unikatan namještaj, rad mojega tate, izrađen dolje u podpodu: postelju, ormar, pun ured-no poslagana rublja i posteljine, njezina mobija, kojom se diči, komonćin… Njihove su oči zapinjale ili za veliko, ogledalo do poda, srednji dio ormara, ili za zvonarin na komonćinu.

– Bogati, bogati, bogati, što vi svašta u ovom kući imate! Aaaa, ovo je ta vaša velika ura, je li!? Vi ste više gracka, nego naša, seoska čejad.

Bila je to istina: tata se uoči Drugoga svjetskog rata iz Grada vratio doma, na selo, u svoju, a kasnije i moju rodnu kuću, te tu, žalibože, zauvijek i ostao.

Jedna od stvari koje je donio sa sobom, bio je i zvonarin.– Jesi li navio orlođije?– Sa' ću!– Nemoj zaboravi! Śutra nam se vaja rano dignut!

Zvonarin smo, dakle, zvali i „orlođije“, ali nikada „budilica“. Tamo, na kraju svijeta, budilica i nije bilo, osim te naše, jedne jedine „u cijelom kaznačini“.

Otac i mati ustanu kada zazvoni, a ja nastavljam spavati. Još sam mali i još sam u njihovoj kamari, ali u svojoj kolijevci, iako su mi noge već duže od nje. Skupim ih i nastavljam san. Zvonarin odkucava, minutu po minutu, pulsira, pokazuje da vrijeme žubori, da ga se čuje, da srce ove kuće postoji i kuca.

Vrijeme koje nema ni početka ni svršetka, kao što i život nema ni početak ni kraj, nego se, čim jedan završi, drugi nastavlja i tako svi naši životi čine samo jedan život u samo jednomu i cjelovitomu vremenu, koje ni jučer ni danas ni śutra ne zanima; śutra će danas već biti jučer, a jučer je prekjučer bilo śutra. Jučer, danas, sutra, dakle –prošlo, sadašnje i buduće vrijeme ljudi su izmislili da se snađu u vremenu koje je, i bez početka i bez svršetka, kao i prostor i bez početka i bez svršetka, a i život je takav. No pojedini život živih bića ne traje dugo; to je tek kratak bljesak u vremenu, samo trenutna svjetlost u mraku nirvane...

Svaki naš ljudski život, i tvoj i moj, samo je jedan odkucaj zvonarina, a svi naši životi zajedno, i oni već odživljeni i oni još nezačeti, jedinstven su život, beskrajan kao i vrije-me, kao i prostor bezbroja galaksija…

Nježni prsti kineske liječnice na mojim zapešćima znak su da i ja još odkucavam… „Još dvadeset posto“, dijagnosticira ona. I gleda me pogledom bez sjaja kojim Hanci inače gledaju sve koji nisu njihovi: samo kao predmet kojim se, trenutno na dužnosti, valja ozbiljno pozabaviti.

Na onoj jedva uočljivoj točkici u makro-slici jednoj od tih galaksija, na planetu Zemlji, Zemljani, milijarde njih, dišu, srca im kucaju, kao i naš zvonarin. Kao i moje malo srce još u kolijevci, veselo, bezbrižno i sretno.


Kuća i nije kuća, kamara i nije spavaća soba, život i nije jasan, ako nema zvonarina, ako nema brojanja sekunda, tako da se to čuje. Ja čujem zvonarin na bliskom noćnom ormariću ovdje zvanom komonćin, skupim koljena, jednu ruku zavlačim među njih, drugu stavljam pod glavu, na kušin, i blažen zaspim.

Sat kuca. Zvonarin je tu; znači da živim. Da uživam u životu.Kasnije, kada je baba otišla, a njezina soba postala moja, jer sam kolijevku ionako već

prerastao, istina – nakon mojih upornih, ali bezuspješnih pokušaja da ostanem i dalje u svojoj kolijevci, zbog blizine mamina i tatina ležaja, kada imam i svoju sobu i svoj krevet, on je do zida iza kojega je mamina i tatina kamara. Pretjerano je reći „zid“: to je lagana i tanka takozvana travatura, unutarnja pregrada. Naslonim li uho na nju, čujem zvonarin u susjednoj prostoriji. S druge strane travature, ni metar udaljen.

Prije spavanja, svake večeri, naslanjam uho na travaturu i slušam dragu mi uru. Zvo-narin me smiruje, on me čuva. Svi anđeli su u zvonarinu i izađu kada ja usnim.

Vraćam glavu na mekan kušin… I u snu ga čujem kako korača kroz vrijeme, uvijek jednako odmjerenim koracima, istovjetna trajanja. Moj san je stoga rajski čist i smiren. Omamljujuće lijep. Divan, kao zvuk zvonarina u rodnoj mi kući. Pokraj kreveta na koje-mu sam se rodio.

Njime je naša kuća disala, njime i s njim živjela. I ja jednako tako.

Nakon svega

Umrla je i mama. Kuća je pusta, bez ikoga u njoj.Odključavam, ulazim u kamaru. Sve je razbacano i tužno, neuredno, u ormaru ničega,

prazne pregrade. Mili nam rođaci sve su „obričili“! Na komonćinu nema zvonarina…U Dubrovniku, u stanu jedne moje sestrične, koja me uvela u njihov stan i vratila se do

ulaznih vrata da otvori mužu koji upravo stiže, čujem što govore u predsoblju.On ljutito i glasno šapće: – Nijesi ga smjela puštit u stan! (Kao mi nekada Ciganke, sine mi!) – A, što sam mogla!? Pozvonio je, nenajavljen…– Ono tamo je moj zvonarin, iz mojega djetinjstva – kažem mu. I ona utija, obje one

utije, i ona komostra, i ona romijenča, i onaj dio babina tkalačkog stana…(Njihov stan je, mondeno i „prestižno“, pun „antikviteta“, trofejno i neukusno poslaganih posvuda, sve iz naše kuće.)

– Zamoljeni ste da pomognete smjestiti je u bolnicu, dok ja ne stignem iz Zagreba, ne i da mi pokradete kuću!

– Sve mi je to ona dala, ništa nijesam ukro!– Dala ti? Već slijepa i na samrtnoj postelji!– Dokaži da nije! Ko će ti bit’ svjedok?Da, mama je preminula, svjedoka nema…Bosanski katolik, raspop, taj sestričin muž, neshvatljivo golemi fukara. Poslije Domo-

vinskog rata, čujem, meće na sebe hrvatski grb, želi pokazati da je „veliki Hrvat“.Ja bih radije bio Ciganin ili Rom, Eskim, Vijetnamac, bilo tko, samo ne isto što i taj

odvratni lupež. A da ga dovedem na sud, sve bi negdje sakrio i rekao da ništa nema, a ja bih povraćao da se moram naći u njegovu društvu pred sucem.

Ližnjan, 21. 11. 2016.


2. Mamina singerica(U raju)Ni singericu ni Singera, tamo na kraju svijeta i u našoj kamenoj kući na osami, nikada nitko nije spominjao. Premda je na šivaćoj mašini, što je bio jedini naziv šivaćeg stroja, uočljivo velikim slovima pisalo „Singer“.

Nigdje blizu, u našemu selu i u nekoliko okolnih, dalje ne znam, nitko tada nije imao šivaću mašinu, samo moja mama.

Kada sam ja bio malen, vrijeme je bilo ratno; rodio sam se godinu uoči rata. Ratni pakao proživio sam u raju rodne kuće, tu, na kraju svijeta, zaštićen svojim neznanjem i roditeljskom ljubavi. Premda sam rat i vidio i doživljavao, ali iz čvrste ljušture odvojeno-sti od njega i ne znajući što je to, ni što se zapravo događa. Rat, tu sam riječ čuo mnogo kasnije, a još dosta nakon toga i shvatio njezino značenje.

Singerica je, znači, uvijek stajala na tavulinu, onomu malom stolu između „donjih vrata“, onih pred kojima još nije bila izgrađena terasa, i „srednjega prozora“, odnosno „srednje punjestre“, one na kojoj je pradjed, zidar ove kuće, uklesao udubinu u prozor-skom pragu: ako sunčana sjena ruba prozora pada njoj po sredini – točno je podne.

Kada bi mama šila, a nije joj se dalo „fermat rabotu“, ustati i otići u spavaću sobu na zvonarinu vidjeti koliko je sati, samo bi se nagnula prema prozoru, pogledala pradjedov znak urezan u kamenu i objavila:

– Ima još ura do podne! Vaja mi se dignut i poć pristavit objed da se kuva. Ti, moja Jane, dođi jope predvečer ili śutra, pa ćemo finut poso. A sad ćemo još samo dovršit započeto i podrubit ovu tvoju traversu!

S toga prozora svjetlo je padalo na tavulin njoj s njezine lijeve strane, malo iza leđa, vrlo pogodno, i mama je samo tu šivala. I sebi i seoskim ženama i djevojkama.

Onima koje su još njegovale konavosku narodnu nošnju, podrubljivala je košulje, mo-drine i traverse, šivala ili prepravljala konbineže, a nekad bi, od kakve „fine robe“, ako bi je koja od njih negdje nabavila, krojila i šila čak i ženske gaće, koje se tada nije imalo gdje kupiti. Uopće, na kraju svijeta imaš samo ono što sam napraviš.

Herceg Novi je dvanaest kilometara preko brda, tamo na sjeveroistoku, u Boki, a Dubrovnik čak pedeset kilometara na zapad: ovdje, na krajnjemu jugoistoku, u seli-ma uz kraška polja pored mora, tako se živjelo tko zna od kada. Po selu i danas ima predantičkih gomila, kolektivnih ilirskih grobnica, nastalih stoljećima, a možda i mile-nij prije dolaska hrvatskih, odnosno slavenskih plemena u ove prostore nekadašnje Crvene, to jest Južne Hrvatske, koja je sezala od „ušća Cetine do Valone, danas u Albaniji“.

Jedna takva je i pokraj škole. Na vrhu nje je udubina: talijanski bunker, kasnije nje-mački. Kad smo išli u školu, a ni njemačkih ni talijanskih soldata više nije bilo, i kada bi se igrali skrivanja, tu bi se ponekada ponetko i sakrio. No kada je jednom to mjesto odkriveno kao skrovište u skrivanju, onaj koji traži, prvo bi tamo pogledao.

Kada su partizani gomilu na Lugu čitavu raskopali i samljeli u šoder za „popravljat’ ce-stu“, unutra su bile grobnice, a u njima kosturi i nakit starih Ilira. Pričalo se da su i kosti i bakreni nakit „negdje pobacali“, komesari i radnici koji su radili na glasno drndajućoj


šoderici, ali da ni jednu gomilu, kolektivnu, odnosno plemensku ili obiteljsku grobnicu „pokraj puta“ više nisu dirali.

To je mami pričala jedna od žena, ona Kate Perova koja je zapela o draču i „košuja se razbucala“, pa će tu stavit „krpu iznutra“, „zašit mašinom“ i bit će kao da se ništa nije dogodilo. Mama je rekla, čuo sam jer sam se igrao vožnje pokraj tavulina: „Bog će ji kaznit što raskopavaju tuđe kosti!“ I nastavila je šivati.

Ja nisam znao što to znači, ni koje su to „tuđe kosti“, to mi je bilo čudno i novo, a pričano je s uzbuđenjem. Tako sam zapamtio.

Onima koje su narodnu nošnju napuštale, a takvih je u poraću bilo što dalje, to više, mama je šivala kotule, bluze, haljine…, sve što je trebalo! Odmah nakon rata nije bilo ničega. Kasnije jest, „robe na metre“: to se kupovalo, tko je mogao. Osobito je bila „u modi“ – „aljina na cvjetiće“, obično bijele, na smeđoj ili plavoj podlozi.

Revolucija u seoskom odijevanju dogodila se nedugo nakon rata, negdje pedesetih 20. stoljeća, kada se prva seoska cura, ovdje zvana manjgura ili manjgurica, ako je još djevojčuljak, usudila naložiti mojoj mami da joj skroji i sašije kotulu „dva prsta izviše kojena“.

Bila je to jedna lijepa visoka manjgurica iz Donjega Sela i kad se takva pojavila u ne-djelju „u Kočana na gumnu“, gdje se tada plesalo valcer i tango ili sving, uz Đerđijevu ‘armoniku, sve su je seoske žene u međusobnim šapatima olajavale „da se prokurva-la“. A ako nije još, da „siguro oće“!

Živjela je sama s materom, oca su joj ubili u ratu, pa „nije ni čudo“. „Kakva mati, taka ‘ći!“Moja mama ju je branila: „Nije grije pokaza kojena, a lijepa su jom, pa neka se vidu!

Još je mlada. Pasa će je furija kad se uozbiji i uda!“Istina je da na gumnu nije bilo nikoga tko nije nastojao što duže gledati baš ta njezina

„gola kojena“.To je ona svakako i htjela! „Ženama se ionako ne more stat nakraj, ni uda-tijem ni neudatijem. Ni Bog ne more agvantat š njima, a Vrag još manje, iako je Šejtan njiov gazda! Ženske i Boga i Vraga prevaru i izigraju, tako vi je to!“

Taj komentar staroga i uvaženoga dunda Ušuma i danas pamtim. Manje-više svi su nekako tako mislili. Premda se „ni brez žene ne more, moraš je imat“!

Međutim, moja mama to nije nikada napravila: haljina joj je uvijek sezala najmanje do polovine listova. Kasnije, kada je obukla konavosku nošnju i ostala u njoj do svršetka života, ta je odora, zna se, s košuljom ili zimskom modrinom, do gležnjeva.

– Sve se svlaču na gradsku, a Mande se oblači na sejačku!Mojoj mami, inače Primorki, s granice Ercegovine, došljakinji u Konavle, konavoska

je nošnja bila lijepa. Njezina estetika nije uvažavala ničije drugo mišljenje. I njezina etika se s time usuglasila: poštuj kraj u koji si se udala i njegove običaje! Čak i kada ga do-maće žene ne poštivaju! Ti nisi one. Ti si ti, drži do sebe! Amen!

No pamtim mamu dok je još bila odjevena „na gradsku“. Dugu kosu plela je u plete-nice i savijala ih je oko glave. Dok je šivala u kući, bila je gologlava, bez ikakva rubca, a kad bi nekamo odlazila, pokrivala bi oglavlje.

Njezina „šivaća mašina“ bila je ručna. Dakle, jednom je rukom „vrćela kolo“, desnom, a lijevom je podmetala tkaninu pod iglu. Često bi pri postavljanju šivanog potrebova-la obje ruke. Kad bi namjestila platneni materijal kako treba, objema rukama, opet bi lijevom pridržavala namješteno, a desnom ponovno „vrćela kolo“. I sve tako, naizmje-nično.


Sašiti nešto mašinom, brže je i trajnije nego „ponat po ponat“, rukom. Zato je u našoj kući često dosta ženske čeljadi iz sela. Pa i iz onoga drugog, trećeg…

Mama nije nikakva šnajderica ili krojačica, iako se u svemu snalazi, pa i u krojenju. Šiva iz usluge, odnosno za protuuslugu, obično nekakvu „u naturi“. Novaca ionako nijedna od njih nema.

Promatram mamu dok je za svojom mašinom. Smirena je i ozbiljna. Povremeno raz-govara s došljakinjom kojoj se nešto šije i pita je što treba pitati. Ova odgovora, također ono što treba odgovoriti.

Ja se time ne bavim dugo, iako često pritrčim do tavulina i gledam šivanje, zanimljivo mi je. Dok mama „vrti kolo“, igla sama od sebe skače u pravilnu ritmu: gore dolje, gore dolje, brzo, a iza nje ostaje sašiveno: čudo!

Međutim, ima i drugih zanimljivosti. Ako je došla nekakva mlada ili nova osoba, koju dotad nisam susretao, moje zanimanje je u skladu s time. Pojačano gledam i upijam, pamtim svaki detalj: obraza, oči, ruka, pokreta, odjeće, izgleda…

Ponekada sam i nametljiv. Želim da djevojka ili žena koja sjedi uz moju mamu primijeti što ja radim, kako se i čime igram… Prinesem svoj mali žuti kamiončić, moj ponos i jedinu moju „pravu igračku“, i radujem se kada je uočen i pohvaljen, a u pravilu je tako!

Ako pretjeram u napadnosti, tada me mama zna udaljiti tako da me po nešto pošalje, da donesem, ako joj i ne treba, ili podvikne na mene: – Ne sekavaj tetku Lucu! Umiri se! Vidiš ovo!

I pokaže mi prut koji uvijek ima uza se, kao i ključeve kredenca, zadjenute za pojasom.Ne bojim se ja toga! Nikada me nije „prutom po guzici“ dok je neka strana osoba u

kući. I inače, taj prut joj je više „trofejno oružje“, gotovo nikada upotrebljavano: sve se riješi još za vrijeme izricanja prijetnje, ne smijem je izazivati! Zna ona kako ja ne bih mo-gao podnijeti da me udari pred nekim. Pa i kad smo sami, to i ona i ja nastojimo izbjeći. Prut je ionako trajao naraštajima prije nje i tako dospio i do njezine ruke, ali on u njoj već vidno gubi ulogu odgojnoga sredstva koju preuzima upornost u iznošenju razloga i nastojanje da se ja postidim ako ne uvažim razuman razlog. Šibu se nastoji izbjeći.

Međutim, tradiciju i navike teško je izkorijeniti i taj prut, ni lakat duga tanka grančica mirte ili mladica masline, ima svoje trofejno mjesto ispod kvadra svete Terezije, pred vratima kamare, gdje ga ja ne mogu dosegnuti. Dovoljan je već kao opomena, više nego kao prijetnja!

I prije negoli se preodjenula „u konavosku robu“, mama je nosila velike zlatne brnjice u ušima, „prave konavoske“, premda su i njezine primorske bile vrlo slične.

Na ruci ima vêru, znak da je udana, i svoj veliki široki zlatni prsten, zaručnički dar mojega tate, s četvrtastim, na rubovima zaobljenim plavim dragim kamenom veličine gotovo nokta malog prsta. Kasnije sam saznao da je to lapis lazuli, „kraljevski kamen prijateljstva, mudrosti i ljubavi“ kojim se ona ponosila. Je li bio „pravi“: tko bi to išao provjeravati! Za sve, pa i za njegovu vlasnicu, bio je i mnogo više nego pravi!

Bio je to, ujedno, i znak da je meštar Marko nekada bio imućan. Imala se čime po-nositi te širiti prste i pokazivati svoj rijetki, moguće i jedinstveni prsten ženama, a one su se divile, hvalile, i nju i njezin prsten. Što su u sebi mislile, može se samo nagađati.

Kao što ni jedna žena tamo na kraju svijeta i na granici s nekim drugim svijetom nije imala šivaći stroj, niti jedna nije imala ni takav prsten. Niti sličan. Mama ga je nosila s ponosom, a kasnije ga predala svojoj „nasljednici“, mami njezinih unuka.


Često, onako malen, u kratkim hlačicama i vunenim čarapama do koljena, a u ruci držeći svoj žuti autić, gledam svoju mamu. Moja mama ima lijepe uši, priljubljene uz glavu, a brnjice, koje drugdje zovu minđuše ili rinčice, njišu se u njezinim uškama i kuc-kaju je po vratu dok ona podmeće platno pod iglu na špulu, a desnom „okreće kolo“ na mašini.

Moja mama ima i lijepi vrat i sva je lijepa, poveće bujne biste, kršna i visoka, rastom viša od svih žena i djevojaka koje k njoj dolaze. Ona je uvijek najviša i najljepša. To je moja mama!

Jest, znam koja je od njih koje dolaze k njoj žena, znači da ima i muža, a koja je još djevojka. Ta je ili gologlava s pletenicama „u trokut“ na vratu iza glave ili na glavi ima malu crvenu kapicu, obšivenu plavom vrpcom, a nema bijeli rubac sprijeda učvršćen štirkom, da „ljepše figura“.

I žene i djevojke su puno držale do oblačenja i „figurale su“ i u fatižnji dan, a ne samo nedjeljom, kad se ide u crkvu ili kad je neki svetac. Zato je šivaća mašina moje mame i imala toliki ugled i značaj.

Kredenca, dakle, u našemu govoru – imenica ženskoga roda, ljepotica je i kraljica kuće. I nju je moj tata izradio. Dolje u popodu. Nitko nema takvu.

Mnogi nemaju nikakvu, to su obične seljačke kuće koje imaju samo škrinju i trpezu i ništa više. Škrinju imamo i mi, ali ona je manje važna, posebno odkako u kući nema babe: tamo je u kantunu i rijetko se otvara: u njoj je vuna, neka stara roba i slično. Kad se otvori, vonja po osijenču koji se posipa protiv grinja.

Kredenca vlada prostorom. U gornjem dijelu su troja vrata, a za njima rakija u kristal-noj boci, likeri, čašice za oštra pića, kikarice za kavu…

U donjemu dijelu je više toga, vrata su samo dvoja i otvaraju se po sredini. Mama ima ključ. Uvijek za pasom!

Dok su tu bili Talijani, a njihov magazin dolje u podpodu, a dijelom i ovdje, u kući, kredenca je u tomu dijelu bila puna svačega. Svi su, svake sedmice, dobivali „fasuk“: makarule, špagete, konzerve s mesom ili ribom, beškote, dvopeke…

Naravno, uza sve to i neke knjižice, letke, a svugdje je pisalo „Il duce“ ili „Viva il duce“! Bila je i vođina slika! Podigao bradu uvis, slikan iz blago žabljega rakursa, da izpadne još veći i još važniji.

Jezik toga „promičbenog materijala“, ma koliko da u našemu govoru ima dosta tali-janizama, malo je itko razumio. Znači, uzaludno ga se dijelilo uz hranu. Ali, to bi se sve ionako odmah odklonilo negdje. Nije pametno bacit’!

Kada su prividni fašistički dobročinitelji otišli i propali, skupa sa svojim vođom, sve je to postalo podpala za užeć oganj na ognjištu, ujutro! Ili za potpaliti špaher, tko ga je imao; u našemu selu samo mi! Brojni su seljaci dolazili vidjeti ga u našemu kominu, smještena uza zid nasuprot ognjištu. Neki su se i čudili, osobito starije žene: kako se na „tom škatuli“ može išta skuhati i kako to da se i sama „ta škatula“ ne užegne i ne izgori, kad „gori u njom“?! Tamo na kraju svijeta, civlizacijska je zaostalost tada još bila vrlo uočljiva!

Kada su Talijanci, musolinijevci, otišli, nedugo zatim i Nijemci, hitlerovci, došli su par-tizani. Na kraju svijeta se reče „partidzani“, nikako inako.Tada u našoj kredenci, u do-njem dijelu, nije bilo gotovo ničega. Ništa se nije donosilo. Ni u kuću, ali se odnosilo! Iz podpoda su „predstavnici narodne vlasti“ odnijeli sve što su ocijenili potrebnim „za


narodnu armiju“: krumpir, meso, vino. Ni brašna za kruh nije bilo, „vraga iźjeli dabogda, sve su nam uzeli“, gotovo svi su ji tako prokljinjali. Samo kukuruznoga kruha je poneg-dje bilo, „golokudnice“, tko je te godine posijao kukuruz i uspio ga samljeti u nekoj mlinici, tamo u Ljutoj, petnaest kilometara daleko. Teret se tovario na konja: kretalo se rano, prije zore, svi govoru „prije dzore“, a stizalo natrag doma već u mrkloj noći. S to malo kukuruznoga brašna na konjčetu!

Po mrkloj noći, da ga nitko ne vidi, tata je u obližnjoj baštini zvanoj Smokovlje, baš blizu jedne smokve, izkopao trap, obložio ga daskama i u njega, u zemlji, pohranio dvi-je vreće krumpira i nekoliko komada suhoga mesa, zmotana u vojnička šatorska krila ostala nakon odlaska Talijanaca, da preživimo zimu.

Da ga je netko vidio i prijavio, završio bi u zatvoru i na preodgoju, da mu se „proširi svijest“ te da shvati „značaj i potrebe socijalističke revolucije na putu u komunizam“. Bila je to vrlo opasna „sabotaža narodne vlasti“!

Međutim, tih godina nakon rata, stala su stizati i dijelila su se Trumanova jaja, odno-sno „jaja u prahu“. Prah se razmuti u vodi ili u mlijeku… Odvratno, neukusno! „Radije naberi i skuvaj žućenice!“ To je radič.

Mi smo, kao i manje-više svi, ta „Trumanova jaja“, kuhali kao napoj svinjama; njima su bila ukusna!

Međutim, mene se sve to nije ni ticalo ni doticalo. Osim što su mi Trumanova jaja bila čudnog nekog mirisa i nisu mi „išla niz grlo“. Nisu me ni tjerali na to, ionako imam „slab apetit“.

Ja cijelo to vrijeme uživam u svojoj osamljeničkoj igri i gledanju kako mama šiva u oskudnim uvjetima prekrajanja starih košulja, modrina, kotula. Jest, ponekada je i krpa-la na svojoj mašini, kao ono Kati Perovoj. Pamtim jednu mušku košulju susjede Nike s rupom na laktovima. Krpa se nije našla iste boje, a ni istoga materijala, nego plava na bijelo, ali – rupa je zakrpana, fino obrubljeno mašinom! Košulju će susjed ionako nositi „izpod paletuna“ pa se neće vidjeti, a ljeti će „zavrnuti rukave“! Za sve ima rješenja!

Uživao sam gledati kako to mama vješto radi i kako je košulja ponovno „kao nova“.Zapravo, ne tiče se mene košulja, to me niti malo ne privlači i to je, onako, posve

uzputno. Ja uživam jer mogu biti blizu mami dok šije. Tada se ne kreće, nego miruje, a ja sjednem na podne daske i naslonim glavu na njezino koljeno. Ona me lagano ljulja dok šije i razgovara sa susjedom… Rajski osjećaj! Neponovljiv.

I za obilja u vrijeme Talijanaca i za oskudice u doba partizana, u donjemu dijelu kre-dence uvijek je, namjerno zametnuta tamo lijevo otraga, stajala trolitarska staklenka puna krivaje, umočene u rakiju. Inače bezbojna lozovača od krivaje bi bila žućkasta, a duguljasta i ukrivljena zrna stolnoga grožđa s naše velike odrine iznad ulišta izviše kuće – puna alkohola. Posebnoga okusa. I mirišljava.

Mama otvara kredencu i vadi nekoliko zrna krivaje, stavlja ih na pjatinić da počasti Niku, a ja pritrčim, zna se zašto!

Mama mi obično da samo jedno zrno takva grožđa: «ne smiješ više da se ne opiješ»! Zatim zatvora staklenku, zatvara i kredencu. Ključeve stavlja za pâs.

Međutim, ovoga puta, ona, i dalje pričajući s Nikom, odlazi, ostavivši i staklenku i kredencu otvorene.

Ja svojevoljno tumačim nepisani zakon «samo jednoga zrna» i zavlačim rukicu u rakiju…Možda sam pojeo i deset zrna! Posve omamljen, zapravo podpuno pijan, legao sam

na pod uz kredencu i zaspao… Blažen!


„Zbirka poezije/ i burence vina…“. Hajame, dragi moj davni prijatelju i druže u stihovanju, jednako kao za „burence vina“,

i za posljedice zrna krivaje u rakiji može se napisati „to je život/ a ne kruna od rubina“.Moja mama i ja, ravnomjerni zvuk njezine singerice u našoj kući, tamo na kraju svijeta,

ja glave naslonjene na njezino koljeno, a ona me njiše… to je bio život… ama kakva, prijatelju moj, „kruna od rubina“; nijesam nikad ni čuo da to postoji, a i da postoji, što će mi, sve imam! I mamu i igru i mali žuti autić...

Nakon svega

Nakon što sam oca pokopao, živeći u dalekom Zagrebu, glupo sam i naivno postupio davši ključ kuće bilo susjedima, bilo rodbini: da mi pripaze na mamu, ako navečer legne, a sutradan se ne pojavi…da joj priskoče upomoć…već staroj i gotovo slijepoj.

I život u Zagrebu i „dom za starije“ bezpogovorno je odbijala, želeći umrijeti tamo gdje je i živjela. Sjesti u svoj „ligeštul“ uz otvorena vrata, pored onoga njezina tavulina, njihati se i slušati zvukove izvana: ptica, životinja, ljudi, udaljenih auta… kada više nije mogla imati ni kokoši ni psa ni mačka…

Jest, glupo sam i naivno vjerovao da su svi kao i ja: nikada ništa nikomu ne uzeti bez pitanja i dopuštenja…

Kada sam shvatio da neke vrijedne stvari iz kuće nestaju, staru singericu ponio sam u svoj stan u Zagrebu. Ona više nije mogla biti u uporabi. Špulica, malena i odvojiva od stroja, zagubila se…

Ni mjesta u stanu, ma koliko da je bio prostran, za nju nije bilo, niti kao „za ukras“. To je nešto samo moje, samo ja sam „sentimentalno vezan“ za tu starudiju, odavno

već muzejski primjerak, i najbolje je da je držim tamo negdje sa svojim knjigama. Tako je i bilo: na polici knjižnice do visoka plafona držao sam i maminu „šivaću mašinu“, blizu pisaćeg stola.

Kada sam, ipak svojevoljno, taj stan napuštao, iako sam godine potrošio dok sam ga uspio pribaviti, od svoje dotadašnje životne suputnice, na izlaznim vratima kroz koja sam je svojevremeno unio na rukama, nenadano i sleđa, dobio sam nogu u stražnjicu.

Zateturao sam na vrhu stepeništa s maminom portabl-singericom u desnoj ruci.Usred noći, usred Zagreba, posred njegova glavnoga trga, bez roditelja, bez žene, a i

bez djece, jer nisu više hajala za mene, a i bez unuka i bez nasljednika kojega i nemam, teturam praznim gradom s maminim „šivaćim strojem“ u naručju, sam, star i bolestan…

Kada smo onomadne Mirjam i ja obnovili unutrašnjost moje rodne kuće, i za „maminu singericu“ smo pronašli prikladno mjesto.

Međutim, tamo gdje je nekada bio tavulinić, a na njemu mamina singerica, nakon uređenja interijera iskrsnuo je veliki kamin. Lijep, kažu, a nama drago intimno mjesto: tu se zimi grijemo, vatra u kaminu pucketa…

Međutim, razmišljam da ga srušim i sve vratim kako je i nekada bilo: tavulin, za njim stolac od orahovine koji je tata napravio kao dio spavaće sobe, ali mama ga je tu kori-stila, na tavulinu – mamina singerica…

Jedino mamu ne mogu vratiti.

Ližnjan, Istra; 25. studenog 2016.


Mira PEHAR

Kronika kulturnih događanja u Mostaru: lipanj – kolovoz, 2020.

12. 6. U Galeriji kraljice Katarine otvorena izložba maturalnih radova 20. generacije maturanata Srednje likovne škole Gabrijela Jurkića. Predstavljeno je 35 radova: slika, instalacija i skulptura rađenih u različitim tehnikama.

18. 6. Održan koncert klavirista Glazbene škole Ivana pl. Zajca iz klase prof. Silvije Vukojević, u sklopu Dana svetoga Ante, u Franjevačkom centru "Sv. Ante – Cim".

21. 6. U parku Zrinjevcu održan koncert filmske glazbe Simfonijskog orkestra Mo-star. Solisti su bili: Almir Hukelić (buzuki) iz Sarajeva i solisti – Ivica i Lucija Zovko. Na repertoaru su bile skladbe iz popularnih filmova: Mission Impossible, Chariots of Fire, Godfather, Zorba The Greek, Psycho itd.

21. 6. Koncertom u Pavarottiju, Mostar Rock School obilježila Svjetski dan glaz-be. Nastupilo je četrnaest bendova, a riječ je o posljednjem programskom koncertu u 2019./2020. školskoj godini. Pozornicu su s njima podijelili i polaznici Mobilne rock škole iz Širokog Brijega te Stone Roses Cover Band.

25. 6. Na Maloj sceni HNK Mostar premijerno izvedena predstava "Spremni", nasta-la prema istoimenom tekstu mlade i višestruko nagrađivane autorice Kristine Gavran, u režiji Jelene Kordić Kuret. U predstavi igraju: Jelena Kordić Kuret, Robert Pehar, Anja Kraljević i Dražen Pavlović. Scenografiju je uradio poznati mostarski umjetnik Dalibor Nikolić. Autor glazbe je producent, skladatelj i glazbenik Andrijan Zovko. Drama se do-gađa u jednoj obitelji a likovi su arhetipski: Majka, Otac, Sin i Kćer.

2. 7. Otvorena izložba 22 umjetnika i 23 rada pod nazivom "Spone – tehnika, stil, tematika“. Odabirom novijih radova autora koji su svoja umjetnička djela darovali fun-dusu Galerije kraljice Katarine, uspostavljena je osnovna koncepcija izložbe, koja govo-ri o poveznicama između starog i novog. Radovima autora mlađe i srednje generacije


dodani su radovi dijela zbirke autora starije generacije bosanskohercegovačkih umjet-nika. O izložbi je govorio Dalibor Nikolić, voditelj Galerije kraljice Katarine.

2. 7. – 12. 7. Održani Dani teatra mladih, retrospektivni festival predstava eMTeeM-a. Odigrano je 11 predstava te tri predstave online, u okolnostima propisanih epidemio-loških mjera. Publika je odlučila dodijeliti tri MTM-ove maske i to predstavama : "Fatima, nevjesta od boli", "Crni kos" i "Hiljadarka".

12. 7. Na platou ispred Kosače održan ljetni koncert zabavnih pjesama pod na-zivom "Koncert u dvorištu" Hrvatske glazbe Mostar. Publika je uživala u hitovima s porukom pobjede, slavlja i zajedništva. Koncertom je dirigirao maestro Damir Bunoza.

17. 7. Na ljetnoj pozornici Centra za kulturu, svečano je otvoreno Mostarsko ljeto. Nakon glazbenog uvoda u izvedbi Azera Sandžaktara – Bijedića i Jasenka Krpe, otvorio ga je ministar prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a Rašid Hadžović. Nakon otvore-nja odigrana je predstava "Ay Carmela", sarajevskog kazališta SARTR.

20. 7. U Centru za kulturu priređena izložba fotografija pod nazivom "U vodi svijet". Izložbi je prethodio natječaj s ciljem razvijanja svijesti o važnosti vode, posebno one za piće, te razvijanje ekološke svijesti i pravilnog odnosa prema čuvanju i zaštiti vode.

26. 9. Održani tradicionalni skokovi sa Starog mosta. Devetnaest natjecatelja na-stupilo je u skokovima na noge, dok je u skokovima na glavu sudjelovalo 14 skakača.

29. 7. Održan koncert predavača i polaznika Jazz Masterclass Session, kao rezultat radionice koju MC Pavarotti organizira treću godinu za redom. Radionica je okupila mlade iz BiH, Švicarske i Austrije.

4.8. Otvorena prva samostalna izložba fotografija pod nazivom "Ljepote juga", au-tora Alana Hadžića, televizijskog snimatelja iz Mostara, koji je u svijet fotografije ušao snimajući TV reportaže.

5. 8. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, održan prvi solistički kon-cert pod nazivom "Večer klasične gitare", mladoga umjetnika Adriana Tarčukija. Na programu je bilo devet skladbi klasične glazbe 19. i 20. stoljeća, četiri skladatelja: I. Albéniza, F. Tarrege, J. Rodriga i R. Dyensa.

7. 8. Na ljetnoj pozornici Centra za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, odigrana monodrama "Obrana Sokratova", u izvedbi glumca Šerifa Aljića, čiju i režiju potpi-suje.

8. 8. Na ljetnoj pozornici Centra za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, održan kon-cert u povodu 100 godina od rođenja Zaima Imamovića, interpretatora sevdalinke, autora i skladatelja.


11. 8. U Centru za kulturu, u sklopu Mostarskog ljeta, otvorena izložba "Zukine karikature". Izloženo je 30 neobjavljenih karikatura Zulfikara Zuke Džumhura.

12. 8. U sklopu Mostarskog ljeta, u Spomen-kući Džemala Bijedića, otvorena izlož-ba "Tragovi prošlosti", iz arheološke zbirke Muzeja Hercegovine Mostar. Na izložbi su predstavljeni neki od ukrasnih motiva, 30 kamenih ulomaka iz razdoblja antike i kasne antike, s više lokacija u Hercegovini: cimske bazilike, donje bazilike u Žitomislićima, bazilike iz Mokrog kod Širokog Brijega, Duvanjskog polja i Čitluka.

19. 8. U sklopu Mostarskog ljeta, na pozornici Pozorišta lutaka, odigrana pred-stava "Ježeva kućica". autora Branka Ćopića, u režiji Miroljuba Mijatovića, nastala u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Kulturno-sportskog centra Kakanj i Centra za kulturu Zavidovići.

21. 8. Priređena "Večer turske kulture", a tim povodom otvorena je izložba ebru um-jetnosti pod nazivom "Krug", autora Tarika Zagorčića. Organizatori izložbe su Kaymek – centar za edukacijske tečajeve i umjetnost Mostar i Institut Yunus Emre Mostar.

28. 8. Izvedena predstava "Tobija" Zdenka Floriana, u režiji Marija Drmaća, nastala u produkciji Pozorišta mladih Sarajevo, kojom je zatvoreno Mostarsko ljeto 2020. U pred-stavi igraju Belma Lizde i Marijo Drmać.

28. 8. Otvoren Mostarski teatarski festival – Festival autorske poetike pod motom: U traganju za identitetom – Mi znamo što smo, ali ne znamo što možemo biti. Na festivalu će biti izvedeno 14 predstava: sedam na Memorijalnoj sceni 2532, a sedam – u online formatu. Ovogodišnji žiri čine studenti.

Napomena: Zbog pandemije koronavirusa broj kulturnih događanja u Mostaru u ovome razdoblju drastično je smanjen.

113-114Andrić, Gavran, Grbavac,

Kutija, Marković, Mijović Kočan, Mišić, Mišur, Musa, Muselimović, Nedić,

Nikšić, Pavković, Pehar, Petrović, Pupić, Stjepanović,

Travančić, Volić

Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - https://www.ceeol.com/search/journal-detail?id=185časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • svibanj - kolovoz 2020. • issn 1512-5475

113-114

Miro Gavran i njegov Teatar GAVRAN, uvijek su dragi gosti u Mostaru, na Danima Matice hrvat-ske. Od prošle godine festival se može pohvaliti i Danima Mire Gavrana u sklopu Mostarskog proljeća, koji donose zanimljive kazališne i knji-ževne poslastice iz Gavranove radionice. O Mati-ci hrvatskoj i njezinu poslanju kao dugogodišnji Matičar i član Glavnoga odbora, kaže:“Vjerujem da ogranci iz BiH i zagrebačka Mati-ca hrvatska, zajedničkim snagama, mogu učiniti puno dobroga u afi rmaciji hrvatske kulture i svih

aspekata društvenoga života. Da nije bilo Matice u nekim manjim mjestima, gotovo da ne bi ni bilo kulturnog života, neka kapitalna izdanja nikada ne bi bila objavljena, a i briga za hrvatski jezik bi bila bitno skromnija. Matica je desetljećima bila i simbol nacionalnog ponosa i hrabrosti – stoga i danas smatram da Matica nema prava na šutnju, nego treba hrabro progovoriti o svim aspektima ugroze hrvatskog identiteta i kulture pa i biti za-govornikom istinske demokratizacije društva u kome živimo.”

Miro Gavran, uvijek drag gost u Mostaru

Akademkinja Ljerka Ostojić, akademik Josip Muselimović, Mladena i Miro Gavran

br. 113-114, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja

Documents