cantus 170 web

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 170

LISTOPAD 2011.

CIJENA 20 kn

LJETNE PUSTOLOVINE CANTUS ANSAMBLA / SJEĆANJE NA LJUBU STIPIŠIĆA–DELMATU I MARIJANA DOMIĆA / 36. OSORSKE GLAZBENE

VEČERI / HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA / SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN / CD IZLOG

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU, SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…

Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendiRazgovarala: Marija Saraga

Mir koji mi je potreban za skladanje prije svega je onaj unutarnji, onaj mir koji donosi koncentraciju i koji me uspijeva odvojiti od ovoga svijeta barem na neko vrijeme kako bih mogao prijeći u druge sfere, u druge »zemlje« i osluškivati, prepoznavati i stavljati na papir ono što čujem

Berislav Šipuš ove je godine u lipnju, odlukom predsjedništva

HDS–a, ponovno izabran za umjet-ničkog ravnatelja Muzičkog bienna-la Zagreb 2013. Tim povodom, ali i povodom iznimno produktivnog i sadržajno raznovrsnog razdoblja koje leži iza njega, razgovarali smo o njegovim aktivnostima, planovima i željama vezanim, kako za Muzički biennale Zagreb, tako i za hrvatsku glazbenu kulturu općenito.

Proteklo razdoblje na neki je način doista bilo »Vaše«: obilježila ga je živa aktivnost na svim područjima — skla-dateljskom, dirigentskom, umjetničko–organizacijskom, pedagoškom... Što je ono što Vas u svemu tome »gura« napri-jed, što Vam daje snagu, volju i energiju da obavljate toliko stvari istovremeno?

Nakon nekog vremena prestao sam se odupirati poslovima, zadacima, zahtjevima i projektima koji su me počeli »bombardirati«. Taj se tre-nutak, mislim, dogodio u Italiji za

vrijeme boravka i rada u Teatro alla Scala. Tada sam počeo raditi sve ono što bi trebalo sačinjavati kompletnog glazbenika: svirati klavir — znači vježbati, proučavati partiture ope-ra, baleta i simfonijskih djela — jer je sve to bilo na repertoaru operne kuće; zatim učiti dirigirati gledajući na probama i predstavama gotovo sve najbolje dirigente onoga vremena (od 1989. do 2001.), skladajući pritom i dalje glazbu, jer nikada nisam pre-stao biti skladateljem...

Uz rad »na samome sebi«, u Milanu sam proveo još jednu godinu u au-tomobilu, na relaciji Milano–Graz, odlazeći na predavanja maestra Mi-lana Horvata koji je tada predavao na Visokoj školi za glazbu u Grazu. Sve zajedno polako me »uvlačilo« u kožu radoholičara, ali je u meni polako stvaralo i uvjerenje da postoji nešto ili netko, što / tko me tjera da idem dalje, da se penjem dalje... To nije bio novac jer sam svoju plaću zarađivao

u Scali, a to je bila neka srednja razi-na prihoda. Ali, kako kažu: »oni su zaradili novac, a ja sam se obogatio«. Kada sam se vratio u Zagreb, nastu-pila je druga faza — preuzeo sam mjesto ravnatelja Zagrebačke fi lhar-monije, umjetničkog ravnatelja Mu-zičkog biennala Zagreb, utemeljio Cantus Ansambl i počeo predavati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U tom desetljeću, od 2000. nada-lje, shvatio sam i prihvatio da imam neko poslanje, da sve što radim nije samo posao, već poslanje. Mogu slo-bodno priznati da uživam u svemu što sam nabrojio.

Koliko ti »drugi« poslovi utječu na Vaš skladateljski rad, koliko Vam vremena preostaje za skladanje? Jeste li time za-dovoljni te kako pronalazite mir potre-ban za takvu stvaralačku djelatnost?

Mislim da ni jednom skladatelju ni-kada ne ostaje dovoljno vremena za skladanje, pa ću se i ja priključiti toj svakidašnjoj (skladateljskoj) jadikov-

ki! Mir koji mi je potreban za sklada-nje prije svega je onaj unutarnji, onaj mir koji donosi koncentraciju i koji me uspijeva odvojiti od ovoga svije-ta barem na neko vrijeme kako bih mogao prijeći u druge sfere, u druge »zemlje« i osluškivati, prepoznavati i stavljati na papir ono što čujem.

Da ilustriramo raznovrsnost zbivanja u Vašoj karijeri u protekloj godini: uz veliki broj izvedbi Vaših ranijih djela, skladali ste i mnogo nove glazbe. Djela su praizveli u Hrvatskoj i u inozem-stvu Zagrebački solisti, Komorni gu-dački orkestar Slovenske fi lharmonije, Cantus Ansambl, Orkestar zaklade Veronske arene i drugi, a pisali ste i glazbu za fi lm 7sex7 redateljice Irene Škorić. Cantus Ansambl, čiji ste umjet-nički voditelj, proslavio je u svibnju deset godina djelovanja, a održali ste i uspješne nastupe u Parizu, Düsseldor-fu, Bernu, Mönchengladbachu, Beo-gradu i drugim gradovima. Osobno ste u više navrata gostovali kao dirigent

u Hrvatskoj i inozemstvu (Beograd, Peking i drugdje), a uz redovnu djelat-nost kao predsjednik Hrvatske glazbene mladeži, umjetnički voditelj Cantus Ansambla i festivala Osorske glazbene večeri, nedavno ste ponovno izabrani za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb. S obzirom na tako široki spektar poslova kojima se bavite, smatrate li se primarno skladateljem ili svojevrsnim »kompletnim« glazbeni-kom, »glazbenom osobom«, u čijem se djelovanju i životu nerazdvojivo ispre-pliću svi ovi impulsi?

U glazbu sam ušao kao student kom-pozicije, a iz glazbe ću jednoga dana otići kao skladatelj. Nadam se! Stoga od svih nabrojenih »funkcija« glasam za onu »glazbenik–skladatelj«. Na-ravno da ne bježim od užitaka koje mi pružaju i druge aktivnosti, prije svega mjesto umjetničkog voditelja i dirigenta Cantus Ansambla i pro-fesora na Muzičkoj Akademiji. Jako

nastavak na stranici 3 �

Berislav Šipuš

DA

VO

R H

RV

OJ

cant 170 09.indd 1cant 170 09.indd 1 14-Oct-11 11:52:10 AM14-Oct-11 11:52:10 AM

2 BROJ 170, LISTOPAD 2011.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS � 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn �1/2 STRANICE 3.000,00 kn � 1/3 STRANICE 2.000,00 kn � 1/4 STRANICE 1.500,00 kn � Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa �Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. � Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected].

UVODNIKPoštovani čitatelji Cantusa,

pozdravljam vas na početku još jedne, prema najavama organizatora, bogate i uzbudljive glazbene sezone. Iza nas su mnogobrojna diskografska izdanja, uspjesi hrvatskih skladatelja na ljetnim i jesenskim festivalima i koncertima, u Hrvatskoj i inozemstvu te promocija glazbe i glazbenika u svijetu politike, kako je zabilježeno za nedavna posjeta Predsjednika Ive Josipovića Poljskoj.

Prisjećamo se i cijenjenih, nedavno pre-minulih hrvatskih glazbenika Ljube Stipišića–Delmate i Marijana Domića.

No, u ovom broju naglasak je na jed-nom posebnom umjetniku. Naime, kad se sve pobroji, primjećuje se da se jedno ime ponavlja više puta — Berislav Šipuš. Spominje se u gradu umjetnosti Gro-žnjanu kao predsjednik Hrvatske glaz-bene mladeži, zatim nailazimo na njega u Osoru na otoku Cresu kao umjetnič-kog voditelja Osorskih glazbenih ve-čeri, ali i kao skladatelja koji usporedo vodi Cantus Ansambl na međunarodna gostovanja po Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Također priprema njihovu novu sezonu u Lisinskom. Ove jeseni ga susrećemo u Samoboru kao dirigen-ta i voditelja Cantus Ansambla, ali i kao autora skladbe za pobjednike natjecanja Ferdo Livadić, a njegovo ime je i u pro-gramu ovogodišnje Glazbene tribine Opatija. Nedavno je ponovno izabran za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb te intenzivno radi na pripremanju festivala godine 2013., kada Hrvatska ulazi u Europsku uniju. Kako sve te aktivnosti utječu na njegov skladateljski rad i kako nalazi vremena za skladanje, čitateljima novina Cantus otkriva u razgovoru.

Davor Hrvoj

UVO

DN

IK

Ukupni fond nagrada: 5.000 euraRok za prijave skladbi: 10. ožujka 2012.

PRAVILA NATJECANJA1. Natjecanje je otvoreno za sve skladatelje bez obzira na dob i nacionalnost

2. Dopuštene su prijave više skladbi jednog skladatelja

3. Na Natjecanje se mogu prijaviti i skladbe koje su već izvedene, ali ne smiju biti objavljene ili snimljene

KATEGORIJA NATJECANJA1. Skladba za klasični puhački kvintet

2. Orkestracija: fl auta, oboa, klarinet, rog, fagot

3. Upotreba elektronike nije dopuštena

4. Trajanje: najviše do 15 minuta

NAGRADEPrva nagrada: 3.500 eura i izvedba skladbe 5. listopada 2012. na koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske fi lharmonije (www.windquintet.com) na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni

Druga nagrada: 1.000 eura

Treća nagrada: 500 eura

INAUGURACIJA POBJEDNIKA1. Pobjednička skladba bit će izvedena 5. listopada 2012. na

koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske fi lharmonije (www.windquintet.com) u organizaciji Samoborske glazbene jeseni.

2. Skladatelj pobjedničke skladbe mora osigurati sav materijal za izvedbu o svojem trošku i poslati ga organizatoru Samoborske glazbene jeseni najkasnije do 16. travnja 2012.

3. Pobjednik Natjecanja bit će objavljen poslije 26. ožujka 2012.

4. Sudionici Natjecanja suglasni su da će sve buduće izvedbe djela, ako njihova skladba pobijedi, biti označene u tiskanom programu kao »Winner of the International Composers Competition NEW NOTE Croatia 2012«. Isto vrijedi i za buduća izdavanja i /ili snimanja djela.

5. Primjerci partitura nagrađenih djela bit će pohranjeni u arhivi Samoborske glazbene jeseni. Samoborska glazbena jesen pozvat će pobjednika Natjecanja na svečanu izvedbu pobjedničke skladbe 5. listopada 2012. o trošku festivala.

PRISTUPNICA1. Pet (5) primjeraka partitura šalju se bez navedenog imena

skladatelja (anonimno) i trebaju se označiti šifrom (sloganom).

2. Zajedno s partiturom šalje se zapečaćena omotnica označena istom šifrom (sloganom) u kojoj trebaju biti sljedeći podaci:

a) skladateljevo ime i prezime, spolb) datum i mjesto rođenjac) nacionalnostd) adresa, telefon, e–mail ili fax

e) naziv i trajanje skladbef) sažete skladateljeve misli oko prijavljene skladbe na hrvatskom ili engleskom jezikug) životopis i recentna fotografi ja skladateljah) potvrda u vidu potpisane izjave da skladba nije objavljena ni snimljena

3. Prijavom na Natjecanje autor skladbe prihvaća objavljivanje na internetskim stranicama Samoborske glazbene jeseni te objavu imena, moguće fotografi je i audio/video snimki u javnim medijima

4. Vraćanje skladbi je moguće samo na račun skladatelja

5. Skladbe trebaju biti poslane na adresu:

POU Samobor, Trg Matice hrvatske 3, 10430 Samobor, Croatiaphone/fax: + 38513360112,+38513360267e–mail: [email protected]

6. Rok za prijavu skladbi je do 10. ožujka 2012., vrijedi datum poštanskog žiga.

PRISTUPNINA1. Pristupnina za svaku skladbu iznosi 50 eura (protuvrijednost u kunama)

2. Iznos pristupnine moguće je poslati na sljedeći način:

bankovnom uplatom na: POU Samobor — Samoborska glazbena jesen

Banka: Raiff eisenbank Austria 2484008–1100460076Account number (IBAN): HR7224840081100460076SWIFT–BIC (Bank identifi cation code): RZBHHR2X

NA

JE

ČA

J

Prvo međunarodno skladateljsko natjecanje »New Note« Hrvatska 2012.Od ovogodiš-

nje Samo-borske glazbene jeseni novi je umjetnički rav-natelj skladatelj Srećko Bradić koji je na tom mjestu zamijenio dugo-godišnjeg vodite-lja, saksofonista Gorana Merčepa. Premda za ovu godinu Srećko Bradić zadržava već dogovoreni program festivala, najavio je novosti koje nas očekuju 2012. godine. Uz natjecanje Ferdo Livadić za najbo-ljeg mladog glaz-benika, od iduće godine usporedo se organizira Prvo m e đ u n a r o d n o skladateljsko na-tjecanje nazvano »New Note«. Od utorka, 20. rujna, otvoren je i na-tječaj, a sve poje-dinosti mogu se naći na internetskoj stranici www.new–note.com. Na konferenciji za medije održanoj 19. ruj-na u Hrvatskom društvu skladatelja, uoči počet-ka ovogodišnjeg festivala, Bradić je novi projekt najavio riječima: »Željeli smo iskoristiti činjenicu da nam u goste sljedeće godine, 5. i 6. listopada, dolazi Puhački kvintet Berlinske fi lharmonije koji će na prvom od dva koncerta praizvesti po-bjedničku skladbu Natjecanja. Očekujemo da će to biti poseban mamac za kandidate koji će time

biti dodatno motivirani da napišu novi klasični puhački kvintet u čijoj se kategoriji Natjecanje odvija. Sastavili smo i međunarodni sud kojemu predsjeda Ivo Malec, a u njemu su još Uroš Lajo-vic, Alun Francis, Lojze Lebič i moja malenkost kao kompozitor i umjetnički voditelj festivala. Djela se mogu prijaviti do 10. ožujka 2012., žiri-ranje organiziramo 25. ožujka, a 26. ili 27. ožujka već će se znati pobjednik. Natjecanje je potpuno anonimno, partiture se šalju pod šifrom, a šifri-rane omotnice, sa zapečaćenim imenima kandi-

data, otvaraju se tek nakon što je već odabrana pobjednička skladba. Sveukupni fond nagrade je 5.000 eura, od čega je prva nagrada 3.500 eura, uz izvedbu na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni. Druga nagrada iznosi 1.000, a treća 500 eura.« Na sjednici Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja s odobrenjem je prihvaćena ideja o osnivanju međunarodnog Natjecanja te je odluče-no da će HDS svojim članovima pokriti troškove pristupnine na Natjecanje. (Jana Haluza)

NATJ

EC

AN

JA

NA WEB STRANICI www.new–note.com

OBJAVLJEN JE NATJEČAJ

Samoborska glazbena jesenMeđunarodno skladateljsko natjecanje »New Note« Croatia 2012.

Srećko Bradić, Damir Mikuljan predjednik skupštine Zagrebačke županije, Renata Glojnarić i Hrvoje Frankić, zamjenik samoborskog gradonačelnika na konferenciji za medije u Hrvatskom društvu skladatelja


3BROJ 170, LISTOPAD 2011.

Najava ciklusa Cantus Ansambla 2011./2012.

Koncerti ansambla za suvremenu glazbu u Parizu, Düsseldorfu, Mönchengladbachu i Bernu

Ljetne pustolovine Cantus AnsamblaPiše: Nina Čalopek

»Svoj« Centar ansambl je nakratko (26. lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od 4’33’’ tišine, preko pjeva dirigenta u Melusine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja Kagelovog baleta kontra→danse za ne–plesače predstavili svoju virtuoznost i poigravanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetnosti

Nakon 15. svibnja kada je proslavio 10. obljetnicu djelovanja koncertom

u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Cantus Ansambl samo se na neko vrijeme povukao s hrvatske glazbene scene. Ras-položen i uigran za nove pustolovine, po-segnuo je za putovnicom, spakirao kovčege i uputio se preko granica, kako bi na ne-koliko međunarodnih gostovanja promo-virao hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, ali i svoje, već nadaleko poznate i prepoznate interpretativne mogućnosti.

Prvi koncert održao se 7. lipnja u Parizu u prepunom Velikom salonu Doma invalida koji je za potrebe vojske i vojnih veterana krajem 17. stoljeća počeo graditi »kralj sunca« Luj XIV., a koji danas služi kulturi i umjetnosti. Cantus Ansambl predstavio se skladbama Duo amical Stanka Horva-ta, Kontrapunkt Bogdana Gagića, Aubade Mila Cipre, Octandre Edgara Varèsea i Nonet Milka Kelemena. Koncert je odr-žan u okviru ovosezonskog ciklusa Doma invalida posvećena glazbi »iza i oko želje-zne zavjese«. Gosti ovoga koncerta bili su francuski glazbenici — studenti Visokog glazbenog konzervatorija u Parizu koji su izveli Miniatures pour Lewis Carroll hrvat-skog skladatelja s francuskom adresom Ive Maleca.

Koncert 8. lipnja u Tonhalle Düsseldorf rezultat je višegodišnje partnerske surad-nje s ansamblom ART, s kojim je Cantus Ansambl ovaj put podijelio i pozornicu, a u svojem dijelu koncerta zagrebački gosti izveli su Koncert za violončelo (solist Jasen Chelfi ) i skladbu Quasi un(a) Mire Do-browolnog, nakon kojih su uslijedili Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša, Konstela-cije Milka Kelemena i Musicam psalite Ive Josipovića. Dan kasnije Cantus Ansambl

bio je gost bienalnog festivala Ensemblia u njemačkom gradu Mönchengladbachu gdje se prvi put predstavio već 2007., a ovoga 9. lipnja izveo je partiture Kelemena, Horvata, Gagića i Šipuša.

Virtuoznost i poigravanjePotraga za suučesnicima u novo–glazbenim »zločinima« odvela je Cantus Ansambl u još jedno veliko umjetničko, prije svega li-kovno središte — Centar Paul Klee u Bernu. Ova institucija, osim muzejske, arhivske i edukativne dimenzije, potiče glazbenu, kazališnu i plesnu umjetnost. »Kućni« Paul Klee ansambl, u Centru izgrađenom pre-ma zamisli arhitekta Renza Piana i otvo-renom 2005., održava svoj pretplatnički koncertni ciklus, a godine 2009. predstavili su se i na Muzičkom biennalu Zagreb. Taj specifi čan ansambl izvodi program koji je posve posvećen slikaru, a radi se o mješavi-ni glazbe koju je Klee slušao i volio (Bach,

Mozart, Beethoven i slično), glazbe njego-vih suvremenika (Schönberg, Hindemith, Bartók i drugi) te glazbe koja je inspirirana njime i njegovom umjetnošću (u arhivu Centra Paul Klee nalazi se oko 300 par-titura skladanih prema njegovim djelima).»Svoj« Centar ansambl je nakratko (26. lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od 4’33’’ tišine, preko pjeva dirigenta u Melu-sine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja Kagelovog baleta kontra→danse za ne–ple-sače predstavili svoju virtuoznost i poigra-vanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetno-sti. Ansambl je k tome izveo i dolce furioso Dubravka Detonija te već spomenuti Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša. Preko svih tih opusa i agilnosti glazbenika jasno je da Cantus Ansambl i dalje daje uvid u hrvatsku kulturnu i glazbenu scenu gdje god ga ponesu bujice suvremenih glazbe-nih stremljenja.

CA

NTU

S A

NSA

MB

L

Puhački kvintet Cantus Ansambla u dvorani Doma invalida u Parizu

Cantus Ansambl

VE

DR

AN

KO

CE

LJ

volim i poštujem mlade generacije i čvr-sto vjerujem u njih i njihov talent.

U radu na Osorskim glazbenim večerima nastavljate tradiciju Danijela Marušića koji Vam je u nasljeđe ostavio vrlo uspje-šan festival, a koji iznad svega postavlja promociju hrvatske glazbe. Usto, već dru-gu godinu zaredom na festivalu posebnu pažnju poklanjate upravo mladim umjet-nicima. Brigu za mlade njegujete i kroz djelovanje u Hrvatskoj glazbenoj mladeži (HGM), u tom je smislu nedavno »oživ-ljen« Komorni gudački orkestar HGM–a. Recite nam nešto o tome.

Odgovor bi se mogao sažeti u par riječi: na mladima svijet ostaje, pa tako i buduć-nost naše glazbe. Trebamo biti svjesni da jedna velika generacija glazbenih umjet-nika polako odlazi »u vječnost« i da je naša zadaća pripremiti nove generacije koje će nas zamijeniti, donijeti nove ideje, svježe interpretacije starih i mlađih maj-stora. Smatram da ih trebamo odgojiti upravo u tom smislu njihova poziva, ne radnog mjesta ili posla, već doista poziva i poslanja. Glazba kojoj posvećuju svoje živote tražit će od njih velike žrtve. Ako joj se predaju i podaju, njihovi će životi imati svoj smisao... Glazba će im pru-žiti trenutke kojih će se sjećati zauvijek. A Komorni gudački orkestar HGM–a samo je jedan mali kotačić u tom stroju kojega mi, stariji i profesori, »održava-mo«, »hranimo« i »opslužujemo«. Sku-pno muziciranje jedan je od najvažnijih

trenutaka u životu mladog glazbenika, učeni-ka ili studenta, a jednako je tako važan događaj i koncert na kojemu se predstavlja ansambl. To je umjetnički čin, ali i društveni, on ima svoju težinu i važnost. Ovim projektom vraćamo HGM u jednu od najvažnijih aktivnosti: obra-zovanje kroz »rad«. Sretan sam što smo uspjeli pokrenuti taj predugo »zamrznuti« projekt Ko-mornog orkestra i nadam se da ćemo, uz našeg umjetničkog voditelja prof. Pavla Zajceva, vrlo brzo dočekati i formiranje Simfonijskog orke-stra HGM–a. Područje djelovanja takvog an-sambla je već ispred nas, cijela Hrvatska oče-kuje da se on pojavi pred vršnjacima u školskim ili fakultetskim klupama. Šira javnost očekuje stoga da Hrvatska glazbena mladež, osim iz-vrsnog projekta HGM jazz orkestra Zagreb, pokrene i ovaj ansambl koji će pružati priliku najboljim mladim sviračima da kontinuirano rade i uče, a najmlađoj publici koju trebamo odgajati svi (!), pružati doživljaj prvog dodira s takozvanom ozbiljnom, klasičnom glazbom, a istodobno, vjerujem, i užitak.

Kao što smo već spomenuli, nedavno ste ponovno imenovani umjetničkim ravnateljem Muzičkog biennala Zagreb. Sve do prošlog festivala usko ste surađivali s Ivom Josipovićem. Kako je prote-kao prvi Biennale bez njega?

Bez velikih potresa i problema. Istina, kole-ga Josipović uvijek je budno pazio da u svojim umjetničkim maštanjima ne odlutam preda-leko. Mislim tu na novčane i materijalne mo-gućnosti Biennala.

Iako je od prošlog Biennala prošlo tek pola godi-

ne, za idući koji će se održati od 7. do 17. travnja 2013., zasigurno već postoje neke okvirne želje i planovi. Biste li ih podijelili s nama?

Svima je poznato da smo prošli Biennale učinili »besmrtnim« odlaskom nove glazbe u sredine koje s njom nemaju toliko snažan dodir, kao što ima Zagreb. Biennale 2011. »izvezao« je novu hrvatsku glazbu u vrlo velikim količinama, da iskoristim rječnik gospodarstvenika. Osijek, Rijeka, Split i Va-raždin bili su u vrijeme 26. MBZ–a središta nove, prije svega hrvatske glazbe. Praizvedbe hrvatskih djela u tim su gradovima odjeknule izvrsno, skladatelji su se uistinu potrudili dati najbolje od sebe i osobno želim još jednom svima čestitati, kako skladateljima, tako i matičnim kazalištima, intendantima, rav-nateljima, svim umjetnicima i svima onima koji su dali ogroman doprinos da taj golemi projekt uspije. Bravi!

Na tragu takvog projekta, a istodobno ima-jući u glavi misao: »ne ponavljaj se«, MBZ 2013. trebao bi našoj, ali i europskoj javnosti, prvi puta ponuditi međunarodne koproduk-cije između MBZ–a i opernih kuća nekih europskih zemalja. Kojih, to neka ostane još neko vrijeme tajna. Drugi smjer koncepta sačinjavala bi nova glazba iz svih 27 zemalja Europske unije jer upravo 2013. Hrvatska i službeno postaje članom te velike obitelji. Stoga će glazbeni program sljedećeg Mu-zičkog biennala Zagreb »podsjetiti« našu javnost na ono što nas okružuje u »našoj« Europi — na dobru »novu–staru« i dobru »novu–novu« glazbu.

CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU, SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…

Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendi� nastavak sa stranice 1R

AZG

OVO

R

Nakon svečano proslavljenih 10 godina od ute-

meljenja i debija na Muzičkom biennalu Zagreb

2001., Cantus Ansambl ulazi u svoje drugo desetlje-

će i u još jednu novu koncertnu sezonu. Brendirani

sastav specijaliziran za izvođenje mnogolikih i mno-

gobrojnih »novih« glazbi, osim u domicilnoj Maloj

dvorani Vatroslava Lisinskog, svirkama je prisutan na

gotovo svim hrvatskim festivalima i manifestacijama

na kojima nastoji i ustrajava biti medijem fi ne percep-

cije potreba, pokretač promjena, ali i onaj koji se s

njima zna i nositi. Stoga, brojke od četristotinjak izve-

denih opusa, od kojih stotinu praizvedbi, pedesetak

inozemnih gostovanja po Europi (međunarodni pro-

jekt Musical Links u Švedskoj, suradnja sa Centrom

Arnold Schönberg u Beču, gostovanje na festivalu

Sounds New u Canterburyu, na festivalu BEMUS

u Beogradu, u koncertnom ciklusu Doma invalida

u Parizu, u Tonhalle Düsseldorf, Centru Paul Klee u

Bernu i drugdje) te Meksiku, Kini i Kanadi, kao i brojni

gostujući solisti (među njima Dunja Vejzović, Josip Le-

šaja, Enrico Dindo, Edin Karamazov, Petrit Çeku, Ro-

berto Fabbriciani) i dirigenti (poput Luce Pfaffa ili Jo-

hannesa Kalitzkea) te već uobičajena praksa brojnih

skladateljskih posveta, svjedoče o poziciji Ansambla

unutar hrvatskog, ali i inozemnog konteksta. Spome-

nimo samo da je 2008. proglašen službenim ansam-

blom Međunarodnog društva za suvremenu glazbu

(ISCM) te se krajem listopada iste godine predstavio

na Svjetskim danima glazbe ISCM–a, čiji je domaćin

bio festival Gaida u Vilniusu, a od studenoga 2008.

do listopada 2010. sudjelovao je u projektu fondova

Europske Unije Re: New Music, zajedno s 11 me-

đunarodnih partnera i 21 ansamblom (Klangformun

Wien, Ensemble Reconcil, Champ d’Action, Spectra

Ensemble, London Sinfonietta i drugima).

Pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom

Berislava Šipuša, »zločesti dečki i cure« hrvatske su-

vremene glazbene scene, u ciklusu Cantus & Lisinski

za sezonu 2011./2012. pripremili su pet, po formi i sa-

držaju, raznovrsnih koncerata: od komornog SOLO–

TUTTI koncerta na kojemu će se predstaviti stalni

članovi Ansambla, preko koncerata s već klasičnim,

ali i nešto avangardnijim opusima, pa sve do spome-

nutog baleta Air Krešimira Seletkovića. Glazbovanju

Ansambla glasom će se pridružiti Davorka Horvat,

Martina Gojčeta Silić i Dubravka Šeparović, a svojim

instrumentima klarinetist Davorin Brozić i violončeli-

stica Monika Leskovar te ansambl nestandardnog

sastava — par klavira i udaraljki Klang.

Vidimo se u Maloj dvorani!



36. OSORSKE GLAZBENE VEČERI

U središtu pozornosti akademik Anđelko KlobučarPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Ivan Novinc s pijanistom Srđanom Čaldarovićem izveo je Rapsodiju za violinu i glasovir Anđelka Klobučara, skladbu koja svojim melodijskim tijekom, harmonijskim slobodama i ritmičkom raznolikošću otkriva autorsku radionicu majstora čiji opus, osobito na području komorne glazbe, pripada najvrjednijoj baštini hrvatske glazbe 20. stoljeća

Nastavljajući vrijednu tradiciju posvećivanja festivala pojedi-

nim hrvatskim skladateljima, 36. osorske glazbene večeri, održane od 20. srpnja do 28. kolovoza, imale su u središtu pozornosti opus akade-mika Anđelka Klobučara, orguljaša, skladatelja i glazbenog pedagoga, a u povodu njegova 80. rođendana. Tako je već na prvom koncertu, na sveča-nom otvorenju 20. srpnja kojemu je bio nazočan i pokrovitelj festivala, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, bila izvedena Klobučareva Passacaglia za gudački orkestar. Interpreti su bili gudači Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića. Djelo iz vremena Klobučareva studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bilo je 1952. skladano za orgulje, a autor je skladbu 1953. instrumentirao za gu-dački orkestar. Karakteristična baro-kna forma passacaglie u kojoj se tema nalazi u basu, a druge dionice variraju i razrađuju tematski materijal, već je na početku skladateljeva stvaralačkog puta ukazala na autora koji je znalački postupao s naslijeđenim glazbenim oblicima, sadržajno ih ispunjavajući inventivnim glazbenim idejama.

Suvremene izvedbe hrvatske stare glazbe i programsko obogaćenje nastupom Klape JelsaU prvoj trećini festivala koju sam pra-tila, 24. srpnja Zagrebački solisti izveli su Klobučarov Collage za gudače, djelo koje je skladatelj 1998. godine posve-tio ansamblu povodom njegove 45. koncertne sezone, a 29. srpnja violinist Ivan Novinc s pijanistom Srđanom Čaldarovićem izveo je njegovu Rap-sodiju za violinu i glasovir. Skladbe su to koje svojim melodijskim tijekom, harmonijskim slobodama i ritmič-kom raznolikošću otkrivaju autorsku radionicu majstora čiji opus, osobito na području komorne glazbe, pripada najvrjednijoj baštini hrvatske glazbe 20. stoljeća. Doista, kada je riječ o Anđelku Klobučaru, mladi hrvatski instrumentalisti imaju na raspolaga-nju ostvarenja koja trajno potvrđuju visoke standarde skladateljskoga umi-jeća, pa je moguće vjerovati da će se

ta djela i dalje trajno javljati na njihovim repertoarima.

Zbor HRT–a sa šefom dirigentom Tončijem Bilićem predstavio je na koncertu 21. srp-nja izbor iz zbirke Salmi Vespertini Francesca Sponge Uspera (objavljena 1627. godine). Ri-ječ je transkripcija-ma koje su izradili polaznici studijske grupe dr. sc. Ennija Stipčevića na Mu-zičkoj akademiji Sveučilišta u Zagre-bu: Tomislav Bužić, Tanja Halužan, Andreja Vrekalić, Trpimir Mataso-vić, Karmen Šilo-vić i Ivana Jurenec. Vrsno pripremljeni Usperovi Večernji psalmi u tradiciji venecijanskog cori spezzati stila bili su odlična prigoda za upoznavanje hrvat-ske kasnorenesansne i ranobarokne glazbe, a sve u trajnom usmjerenju Osorskih glazbenih večeri da u svojem okviru predstavljaju novo-pronađenu hrvatsku glazbenu baštinu. Dakako, vodstvo uvaženog profesora Stipčevića na tom je području itekako dragocjeno, pa je moguće očekivati i daljnje transkripcije iz vrijedne Uspe-rove ostavštine.

Skladbama isključivo hrvatskih au-tora bio je ispunjen program Klape Jelsa koja je 22. srpnja u Crkvi Mari-jina uznesenja, nekadašnjoj Katedra-li, glavnom osorskom festivalskom prostoru, održala odlično primljeni nastup. Na repertoaru su bile sklad-be don Šime Marovića, Ljube Stipi-šića Delmate, Dinka Fia, Krešimira Magdića, Rajimira Kraljevića, Pere Gotovca, Mojmira Čačije i Mirele Ivičević, a programsko proširenje na

klapsko pjevanje otkrilo je još jedno vrijedno područje hrvatske glazbene tradicije koje je publika u prepunoj crkvi primila s burnim odobravanjem. Vrlo ozbiljno pjevanje Klape Jelsa, te-nora Stjepana Franetovića, Tomislava Vitkovića i Hrvoja Ivkošića, baritona Milana Miše Kravara i Tomislava Meštrića te basova Dinka Domja-novića i Branka Ozretića, u širokom rasponu glasova od visokog prvog te-nora do basso profondo, prokušanim je angažmanom (dosad im je priskrbio već niz nagrada na Festivalu dalma-tinskih klapa u Omišu) potvrdilo da je izvođenje bogatog izbora dalmatin-skih i umjetničkih klapskih pjesama s punim opravdanjem uključeno u festivalski program koji nastoji slaviti i afi rmirati hrvatsku glazbu.

Hrvatska glazba 20. i 21. stoljeća

Skladatelj, dirigent, glazbeni peda-gog, a aktualno i umjetnički ravnatelj Osorskih glazbenih večeri, Berislav Šipuš bio je ovoga ljeta u Osoru zastu-pljen skladbom AMA za kvartet gitara i gudače koju su izveli Kvartet gitara Leonardo iz Italije i Zagrebački soli-sti na koncertu 24. srpnja. Šipuševo je djelo prvi put izvedeno u Hrvatskoj, a o nastanku skladbe čije su energična sonornost i tehnički sjajno iskorište-ne mogućnosti izvođačkoga sastava pobudile veliko zanimanje, najbolje se izrazio autor: »Moja se skladba zove AMA, koncert za četiri gitare i guda-če, što u prijevodu znači »Ljubi!«, kao imperativ... napisao sam je za Kvartet Leonardo 2008., na nagovor Gorana Listeša, a posvetio stanovnicima gra-dića Aquille u Italiji koji je pogodio težak potres upravo pred praizvedbu skladbe. Skladba govori o onoj na-sušnoj potrebi o kojoj su umjetnici,

kao i obični ljudi, govorili vjerojatno od postanka Svijeta i pojave razuma u čovjeka — voljeti i biti voljen.« Brojna publika u Osoru glasnim je pljeskom pozdravila sklada-telja i njegovo djelo, dokazujući da suvre-mena glazba, kada je komunikativna u svojoj ekspresiji i kada je pouzdano, s uvjerenjem i pre-cizno uigrano izve-dena, nalazi izravni put do slušatelja, čak i onda kada ju primaju klasičnoj glazbi manje privi-knuti turisti s raznih strana svijeta.

Talijanski Kvar-tet Leonardo, u sastavu Massimo Felici, Alessandro Paris, Goran Listeš i Agostino Valen-te, samostalno je nastupio 26. srp-

nja i od hrvatskih djela na programu predstavio Quartetto concertante Tomi-slava Uhlika. U rasporedu uglavnom hispanskih skladatelja, Uhlikova je glazba (djelo iz 1998.) djelovala po-nešto izdvojeno, ali je melodijama jasnih obrisa, pregnantnim temama i suzdržanom elegancijom, sve u tro-stavačnom slijedu kontrastnih ugođa-ja, ostavila snažan dojam. To posebno valja pripisati skladateljevu izrazito razvijenom smislu za zvučne odnose u kojima svaki instrument za sebe te napose kao kvartet, kontinuirano pro-izvode suzvučja i sklopove primjerno prilagođene gitarističkome mediju. Izvedbeno se isticao Goran Listeš, što potvrđuje visoku razinu gitarističke pedagogije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na kojoj je diplomirao u ra-zredu Darka Petrinjaka.

Povero Tomin, elegija za violinu i gla-sovir op. 1 Blagoja Berse, nepretencio-zna skladba naglašene formalne jasno-će i pjevnosti te posebno antologijska Sonata za violinu i glasovir u D–duru op. 26 Dore Pejačević iz 1909. koja ot-kriva najljepše stranice skladateljičina melodijskog nadahnuća, na koncertu violinista Ivana Novinca i pijanista Srđana Čaldarovića bili su vrhunski primjeri hrvatske glazbe s početka prošloga stoljeća (29. srpnja). Da je ri-ječ o djelima koja svjetskoj baštini daju priloge na ravnopravnoj razini s djeli-ma velikih skladateljskih imena razvi-jenijih glazbenih kultura, osobito se isticalo činjenicom da su djela hrvat-skih autora bila izvođena u kontekstu s djelima Johannesa Brahmsa. Upravo u tome i jest intencija Osorskih glaz-benih večeri još od njihova začetka 1976., kada ih je utemeljio hrvatski redatelj Daniel Marušić (1931.–2009.) — stavljati hrvatsku glazbu u kontekst djela europskih i svjetskih autora, kako bi se istaklo i potvrdilo njezinu sukladnost i ravnopravnost sa stilskim mijenama i skladateljskim vrlinama autorstva onih najvećih i najcjenjeni-jih. Da je to hvalevrijedna i dalekosež-no značajna namjera potvrđuju ljetne svečanosti glazbe u drevnome Osoru na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, eto, već punih 36 sezona.

FE

STIV

ALI

Gradonačelnik Grada Malog Lošinja ing. Gari Cappelli otvara Osorske glazbene večeri

Zagrebački solisti i Kvartet gitara Leonardo

ALE

KS

AN

DR

O V

OL

AR

IĆ



FESTIVAL GLAZBENE VEČERI U SV. DONATU (ZADAR, 5. SRPNJA — 10. KOLOVOZA 2011.)

Djela hrvatskih skladatelja zadarskom festivaluPiše: Ivana Jurenec

P repoznavši potrebu Zadra za kontinuiranim koncertnim događanjima, ugledni hrvatski

skladatelj i dirigent, akademik Pavle Dešpalj, osnovao je 1961. festival Glazbene večeri u Sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. U počeci-ma je festival bio zamišljen dvotematski: namjera je prvoga dijela bila predstaviti hrvatskoj publici značajne strane glazbene umjetnike, dok je drugi dio bio posvećen ranoj glazbi. Onodobno zani-manje svjetske glazbene scene za ranu glazbu re-zultirao je njezinom svojevrsnom »renesansom« koja se ostvarila i kod nas. Na programu ranijih koncertnih sezona bila su uvrštena i djela hrvat-skih skladatelja iz razdoblja renesanse i ranoga baroka, kao i onih čije je djelovanje bilo veza-no uz Hrvatsku (Julije Skjavetić, Ivan Lukačić, Vinko Jelić, Franjo Bosanac, Lambert Courtoys i drugi). Zanimanje za izvedbe njihovih djela pokazali su i ugledni strani ansambli koji su ih kasnije uvrstili u svoj repertoar. Potrebno je ista-knuti premijeru »Judite« (srpanj 2007.), renesan-sne pripovijesti prema tekstu Marka Marulića za čije je ostvarenje zaslužan francuski ansambl Dialogos koji djeluje pod umjetničkim vodstvom osnivateljice Katarine Livljanić. Ugledna glazbe-nica za taj je projekt rekla da bi se »mogao na-zvati rekonstrukcijom, inspiriranom slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvo-ra iz Dalmacije, kao i usmene predaje.«

Zanimanje strane publikeS polustoljetnom tradicijom, Glazbene večeri u Sv. Donatu uvelike pridonose obogaćenju kul-

turne ponude Zadra. Svake godine u srpnju i prvom dijelu kolovoza održi se niz koncerata u drevnim sakralnim i profanim povijesnim pro-storima. Na taj način hrvatski i inozemni posje-titelji, uz reprezentativna djela glazbene umjet-nosti, mogu upoznati znamenitosti Zadra. No, ne treba zaboraviti da nacionalnu povijest i kulturu čine mnoga umjetnička djela čiji su autori hrvatski skladatelji, a čije izvedbe privlače upravo strane goste, nažalost mnogo češće nego domaće.

Predstavljanja hrvatske suvremene glazbeZa razliku od prvih nekoliko godina djelovanja festivala kada su se orga-nizatori okrenuli dalekoj glazbenoj prošlosti, zadnjih desetljeća publika je upoznala onu bližu iz prošloga stoljeća. Posljednjih godina gotovo sva izvedena glazba hrvatskih skladatelja bila je su-vremena. Stilski pluralizam glazbe 20. stoljeća Zadranima i njihovim gostima ocrtan je orkestralnim i komornim dje-lima skladatelja s početka stoljeća kao što su, primjerice, Dora Pejačević, Josip Hatze i Krsto Odak, potom autora čija djela imaju folklornih referenci poput Krešimira Baranovića, Natka Devči-ća i Jakova Gotovca te skladatelja čije je stvaralaštvo smješteno u drugu po-lovicu 20. stoljeća. Uz to stoje opusi naših suvremenika Pavla Dešpalja, Ive

Josipovića te mladog i perspektivnog Gorana Tudora koji se ovoga ljeta predstavio skladbom Nekoliko minijatura za kvartet saksofona.

Premda u mnogo manjoj mjeri prisutna nego djela svjetske glazbene literature, Glazbene ve-čeri u Sv. Donatu ipak svake sezone na repertoar

uvrste i skladbe hrvatskih autora. Vjerujemo da će se u sljedećim godištima ta tendencija nasta-viti značajnije nego dosad, a također i da će se tome pridodati želja za očuvanjem umjetničkih tvorevina iz različitih stilskih razdoblja hrvatske glazbene baštine.

New Sax Quartet u praizvedbi Nekoliko minijatura za kvartet saksofona Gordana Tudora

FE

STIV

ALI

PRAIZVEDBA SKLADBE BERISLAVA ŠIPUŠA ZA KVARTET KLANG I CANTUS ANSAMBL NA 36. SAMOBORSKOJ GLAZBENOJ JESENI

...putovanje prema svjetlima...Piše: Bojana Plećaš Kalebota

Kao sastavni, prepoznatljivi dio 36. samoborske glazbene jeseni koja

iz godine u godinu obogaćuje jesen-sku koncertnu ponudu dopadljivom programskom koncepcijom, zadrža-vajući pritom visoku umjetničku razi-nu, i ove je godine od 25. do 27. rujna održano 8. međunarodno natjecanje mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić. Ovogodišnjem natjecanju, utemeljenom na ideji predstavljanja mladih glazbenika različitih izvodi-lačkih profi la do 26 godina starosti, pristupili su pijanisti Ante Sladoljev i Ivan Horvatić, trubač Ivan Đuzel, Kvartet gitara Leggero, fl autistica Ana Batinica, udaraljkašica Aleksandra Šuklar, harmonikaš Ivan Šverko i violistica Jasna Simonović koji su se svojim 45–minutnim programima, uz obveznu skladbu hrvatskog autora, predstavili tijekom triju večeri u Ga-leriji Prica.

Povratak obasjan svjetlošćuVečer pobjednika Natjecanja Ferdo

Livadić već se tradicionalno održava u Franjevačkoj crkvi u Samoboru. Tako je bilo i ove godine, 28. rujna, kada su, prema odluci Ocjenjivačkoga suda (Vladimir Kranjčević, predsjednik, Ivana Kocelj, Zlatko Madžar, Bra-nimir Pofuk i Krešimir Seletković), laureatima proglašeni harmonikaš Ivan Šverko, za cjelokupni nastup i udaraljkašica Aleksandra Šuklar za izvedbu skladbe 20 Years Later za vibrafon Igora Lešnika. Uz statue kiparice Mirte Čakanić, mladim su glazbenicima uručene i novčane na-grade, a pobjedniku Ivanu Šverku osigurani su i samostalni koncert na sljedećem festivalu, praizvedba sklad-be za solo instrument i komorni an-sambl Mladena Tarbuka te koncert s Cantus Ansamblom u okviru njegova ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatro-slava Lisinskog. Nakon obrazloženja Vladimira Kranjčevića, predsjednika Ocjenjivačkoga suda, uručenja na-grada i čestitki umjetničkog direktora Srećka Bradića te zahvala izvršne di-

rektorice Renate Glojnarić, nastavak Večeri pobjednika u prvi je plan vra-tio glazbu, onu suvremenu hrvatsku i prošlogodišnje pobjednice, članice Kvarteta KLANG. Kvartet koji čine pijanistice Vlatka Peko i Ana Lucić te udaraljkašice Anita Primorac i Kaja Farszky, a djeluje od 2009. pod men-torstvom profesora Katarine Krpan i Igora Lešnika, imao je čast praizvesti

skladbu Berislava Šipuša ...un viaggio verso le luci di Amaraath, la stella del ritorno... Novo djelo po-svećeno glazbenicima, narudžba je Festivala, a u uz njih, u praizved-bi je sudjelovao Cantus Ansambl. U djelu impo-zantnih dinamičkih ras-pona, Šipuš propitkuje mogućnosti i međusob-no nadopunjavanje kla-vira, udaraljki i ostatka ansambla, s naglaskom na puhače, oslanjajući se na ispreplitanje boja i zvučnih efekata. Pritom,

shodno naslovu skladbe, u glazbu prenosi dojam nedorečenosti, nastavka puto-vanja, odnosno povratka obasja-nog svjetlošću zvijezde vodilje. Mlade su se glaz-

benice u izvedbi djela potvrdile kao perspektivne in-terpretatorice koje s razumijevanjem pristupaju suvre-menoj glazbi.

Ljubičasto obojen sanPod Šipuševim vodstvom, u na-stavku koncerta,

članovi Cantus Ansambla izveli su još tri djela hrvatskih skladatelja. Scher-zo–nonet za puhački kvintet, violinu, violu, violončelo i kontrabas Borisa Papandopula skladan 1964., ostao je relativno nepoznat sve do 2006., kada ga je prvi put u Hrvatskoj izveo Gu-dački kvartet Rucner. Prethodno su originalnu partituru pronašli velepo-slanica RH u Berlinu Vesna Cvjet-ković Kurelec i njezin savjetnik Silvio Kus u arhivu Filharmonije iz Rostoc-ka, čijemu je nonetu posvećena. Nakon šarolika Papandopulovog ostvarenja, prožeta kontrastnim raspoloženjima i širokom paletom tonskih nijansi, usli-jedila je skladba Cantus za alt fl autu, engleski rog, violinu, violu, violončelo,

kontrabas i klavir suvremene hrvatske skladateljice Sanje Drakulić. Autori-ca ga opisuje kao pjesmu za komorni ansambl koja je, nakon što je jednom imala i izgubila svoje riječi, sada u po-trazi za novima, a one se kriju upravo negdje unutar nje same.

Dojmljivoj izvedbi vrlo pristupačnog i komunikativnog djela, slijedila je na kraju živopisna skladba Dominosa FF00FF Mirele Ivičević, mlade hr-vatske skladateljice, trenutno u Beču. Djelo je izvorno skladano za ansambl Splithesis u ožujku 2008., a potom obrađeno za Cantus Ansambl koji ga je izveo na festivalu Gaudeamus Mu-sic Week iste godine. Zvučnim osli-kavanjem intenzivno ljubičasto oboja-na skladateljevog sna koji povremeno skreće u noćnu moru, čitajući njegove misli i slažući ih prema principu igre domina od koje zvukovi odstupaju tek u trenucima u kojima vještica progo-vara kroz njih, Mirela Ivičević pružila je zadovoljnom slušateljstvu zanimlji-vo ostvarenje koje vrlo logično sjedi-njuje svježinu skladateljičine invencije s njezinom vještinom. To se, na kraju Večeri pobjednika i hrvatske glazbe, dalo naslutiti i u angažiranoj svirci Cantus Ansambla.

FE

STIV

ALI

Cantus Ansambl i Kvartet KLANG

Kvartet KLANG u Franjevačkoj crkvi 30. 9. izvodio je djela Mateja Meštrovića, Zlatka Tanodija, Dubravka Palanovića i Ivana Josipa Skendera za ovaj neobični sastav (2 pijanistice i 2 udaraljkašice)

Ivan Šverko i Aleksandra Šuklar, pobjednici 36. Samoborske glazbene jeseni



21. dječji festival »Mali Split« 2011.Festival Mali raspjevani Split koji je već davno izašao iz svojih granica ugostivši male

pjevače iz čitave Hrvatske i ovaj je put, 4. srpnja 2011., pod pokroviteljstvom Grada Splita predstavio gledateljstvu 21 novu skladbu za djecu i mladež. Događalo se to u pro-storu Prokurativa gdje je dan ranije završio fi nale splitskog Festivala popularne glazbe u prekrasnoj atmosferi glazbe, mladosti i navijanja. U obje godovne skupine malih pjevača do 12 godina i velikih do 16, zasjale su u punom sjaju male Perlice i velike Perle. Kod svih izvođača pjesma je bila u prvom je planu, ali i koreografi ja, kostimi i scenografi ja, što je za gledatelje bio pravi doživljaj.

Prosudbenoj komisiji nije bilo lako donijeti odluku koji je mali izvođač najuspješniji i čija je pjesma najbolja. Zasluženu nagradu za najljepšu dječju pjesmu u grupi izvođača do 12 godina dobila je skladba Ja ću mornar biti autora Nikše Krpetića i Lea Škare u uvjerlji-voj izvedbi Antonia Milatića. Ne nabrajajući nagrade publike, nagrade za debitanta, za najbolju koreografi ju, interpretaciju i druge, naglasit ću da je plaketu Hrvatskog društva skladatelje za najbolju skladbu dobila pjesma Tovar skladatelja Nenada Vetme i Lea Škare u iznenađujuće dobrom izvođenju Ivana Boškovića.

Festival Mali Split 2011., održan pred brojnom publikom, završio je velikim uspjehom prije svega zahvaljujući samozatajnom osnivaču, direktoru i skladatelju Jovici Škari, ali ne mogu se oteti dojmu da ga »Veliki splitski Festival«, ne spominjući imena, pomalo ignorira. Mali je Split na istom prostoru, kao i Veliki, koristi istu pozornicu, a donekle i scenografi ju. No, kad je nakon nedjeljnog fi nala Velikog Splita 2011. svanulo jutro Malog Splita, tribine sa sjedalima bile su demontirane, a razglas i zvučnici skinuti. Trebalo je na vrat na nos naći i postaviti novo ozvučenje i to bez novaca kojih kronično nedostaje. Na sreću to je uspješno riješeno, ali nedostatak tribina sa stotinjak stolica nije se mogao nadoknaditi. Nadam se da je razlog tome samo nesporazum u dogovaranju i da će druge godine opet sve biti u redu. Najvažnije je da mali izvođači nisu imali primjedbe. (Mišo Doležal)

Mali raspjevani Split

FE

STIV

ALI

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

In memoriam Marijan DomićŠestog kolovoza ove godine umro je u 78. go-

dini Marijan Domić, veliki trubač u povije-sti hrvatskoga jazza. Rođen je 9. svibnja 1934. u Zagrebu. Glasovir je počeo učiti sa šest godina u Glazbenoj školi Pavla Markovca. Pojava kultnih glazbenih fi lmova »Revija na vodi« i »Mladić s trubom« u kojima se fascinantnim izvedbama po-javljuje trubač Harry James, utječe na čitav kasniji životni tijek Marijana Domića.

Počeo je kao samouk svirati jazz i tek se kasnije upisao na Gradsku muzičku školu Pavao Marko-vac. Svirao je u raznim malim sastavima po ple-snim dvoranama. Zapaženi su Domićevi nastupi u ansamblima Branka Kende, Zvonimira Skerla i Nonetu Zlatka Kružića. Njegove dopadljive improvizacije i prekrasan ton u takozvanoj srednjoj lagi brzo su uočeni izvan granica Zagreba i Hrvatske. Ušao je u trubačku sekciju Akademskog plesnog orkestra iz Ljubljane. Poput mnogih glazbenika svoje generacije odlazi u Njemačku gdje je kao član dixieland ansambla Loče Stiplošeka svirao u Jazz Kellerima i klubovima američke vojske. Nakon kraćeg boravka u Njemačkoj postao je stalnim članom trubačke sekcije Plesnog orkestra Radio Ljubljane pod ravnanjem Bojana Adamiča, a poslije i Umjetničkog ansambla JNA te Plesnog orkestra Radio Zagreba (današnji Jazz orkestar HRT–a) kojega je vodio Miljenko Prohaska, a u kojem je ostao sve do 1978., paralelno studirajući trubu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Stanka Selaka. S Plesnim orkestrom Radio Zagreba nastupao je na mnogim turnejama i međunarodnim jazz festivalima. Bio je član brojnih naših ansambala kao Dixie Swingers, septeta Drage Diklića, B. P. Convention big banda te orkestara Stanka Selaka, Tomice Simovića, Silvija Glojnarića i drugih.

Nakon diplome na Muzičkoj akademiji krajem 1970–ih, Domić izlazi iz stalnog radnog odnosa u Radio orkestru i posvećuje se pedagoškom radu kao profesor trube na Muzičkoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Domićeve improvizacije bile su melodiozne, dopadljive, racionalne i riješene suvišnih tonova u svrhu teh-ničkog dokazivanja. Bio je umjetnički vođa — dirigent, skladatelj, aranžer i glavni solist Društvenog jazz orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda kojega je vodio do 1995. godine. Bavio se i skladateljskim radom komponiravši više od trideset, uglavnom instrumentalnih skladbi.

Ostvario je televizijske i koncertne nastupe te snimanja diskografskih izdanja. Diskografska kuća Jugo-ton objavila je 1965. veliki hit talijanskog trubača Nina Rossa »Tišina« (»Silenzio«) koji je u Domićevoj interpretaciji postigao nakladu »zlatne ploče«, što je bio izuzetak u solističkoj instrumentalnoj glazbi. Brojni tonski zapisi svjedočit će o Marijanu Domiću kao istaknutom predstavniku hrvatskoga jazza 20. stoljeća. (Dubravko Majnarić)

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA (28. RUJNA 1938. – 9. LISTOPADA 2011.)

Čovjek koji je bio pisman dojen i pisman blagoslovljenPiše: Jure Ilić

Ukupni doprinos Ljube Stipišića Delmate suvremenoj hrvatskoj klapskoj pjesmi, doslovno je nemjerljiv, jer on je podjednako važan kao skladatelj, melograf, utemeljitelj niza klapa i klapskih manifestacija koje su utjecale na suvremeno klapsko pjevanje u Hrvatskoj

Da je samo napisao pjesmu Dalmatino, povi-šću pritrujena kojom je pobijedio na Festi-

valu dalmatinskih klapa u Omišu 1973. i koju mnogi do danas smatraju neslužbenom dalma-tinskom himnom, Ljubo Stipišić Delmata ostao bi upamćen u povijesti hrvatske pučke glazbe. No, Ljubo Stipišić Delmata napravio je kudika-mo više, praktično nemjerljivo u odnosu na bilo kojega prethodnika ili suvremenika, skladatelja ili melografa.

Rodio se 28. rujna 1938. u Vrbnju na otoku Hva-ru. Glazbom se bavio od 1958., a učio je kod Jo-sipa Zjačića i Silvija Bombardellija u Splitu. Izuzetan stvaralački put započeo je skladanjem pretežito vokalne glazbe za manje sastave (klape)

i zborove koja se najviše temelji na fol-klornoj baštini i starijim oblicima koral-nog pjevanja bez instrumentalne pratnje (ciklus Intrade). Ogledao se i u većim vokalnim oblicima (kantate Kalvarija, Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratoriji Matija Ivanić, Misa Croatie re-divivae, I rič se čovikom učini).

Popularnost je stekao kao voditelj i osni-vač brojnih klapa poput Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone i mnogih drugih. Svojim izved-bama i repertoarom one su osigurale put današnjem modernom klapskom pjevanju.

Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i glazbene edicije Leut. Također je jedan od osnivača Festivala dalmatinskih kla-pa Omiš, manifestacija Solinske ljetne priredbe i Sućuračka prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizme-nog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj te festivala Pasionska baština u Zagrebu.

Kao melograf zabilježio je više od tisuću dalma-tinskih pučkih napjeva čime je pridonio njihovoj afi rmaciji. Autor je mnogih zbirki narodnih na-pjeva (Pisme starog Trogira i Oj Marjane) te više književnih djela (Aforizmi 1971., Rod titanski, rod žgincani 1975., Kušaonica smisla 1992. i drugih). Pokrenuo je književnu večer čakavskog pjesniš-tva u Podstrani Ča pod Perunom. Pisao je čakav-sku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temelji-ma tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988). Dobitnik je Nagrade Grada Splita (1985., 1993.), Nagrade Grada So-lina za životno djelo (1996.), Nagrade Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo (1997.), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka

Marulića (1997.), Nagrade Porin za životno djelo (2006.) i drugih.

Ljubo Stipišić Delmata bio je prvi nositelj Na-grade „Franjo Ksaver Kuhač“ Hrvatskog društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe. Nagrada mu je dodijeljena 2007., u godini kada je utemeljena i to za ukupni doprinos u promicanju hrvatske pučke baštine. Uz njegov 70. rođendan, HDS-a i Cantus tada su organizirali svečani autorski koncert, uz izlož-bu njegovih likovnih radova, u Preporodnoj dvo-rani palače Narodnog doma u Zagrebu. Bilo je to 28. listopada 2008. godine.

Tu veliku, iznimnu i jedinstvenu biografi ju naj-više čine majstorova djela. Posebna vrijednost Stipišićeva opusa pripada izdanju Pisman dojeni, pisman blagoslovjeni, velikoj zbirci napjeva za kla-pe zabilježenih u izvornom obliku, često u izved-bama posljednjih živih pjevača, uz vatru komina i u konobama, u dalekim, burovitim ili zabačenim dalmatinskim malim mistima. Među njima su čak i neki napjevi moliških Hrvata. Tu je knjigu sam uredio i likovno opremio nakon više deset-ljeća istraživanja i zapisivanja (nakladnici Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja). Na određeni na-čin, ona, sa svojih 410 stranica, predstavlja vrhu-nac njegova stvaralaštva.

Ljubo Stipišić Delmata omogućio je mnoge uspjehe klapama, osigurao im repertoar, a tako-đer i vrlo vrijedna notna izdanja. Fenomen klap-ske pisme čvrsto je vezao uz tradiciju, uvijek na-stojeći pronaći njezine što dublje korijene. Zato je njegov ukupni doprinos nemjerljiv jer nikad prije nismo imali tako osebujnog, pedantnog i obrazo-vanog stručnjaka koji je ljubio svoju Dalmaciju, čak i kroz ime ilirskoga plemena koje je nosio uz vlastito ime, a po kojemu je nekadašnja rimska provincija nazvana Dalmatia.

Umro je u Splitu u nedjelju, 9. listopada, u 74. godini.

ULOMAK IZ PISMA SUĆUTI MINISTRA KULTURE, MR. JASENA MESIĆA

Š irina kojom je Ljubo Stipišić Del-mata ušao u arhetipsku »nutrinu

narodnog tijela« i osobine renesansnog umjetnika koji duhovno i svjetovno nadahnuće nalazi u dubokim slojevima starine, dala mu je darove tako velike kreacije da su istinski sadržani u poj-mu Anima delmatica, pojmu koji jedino može opisati djelo i misao koje nam je ostavio.

Kad kaže da je ono što je ukorijenjeno u biću Dalmacije nasljedovano »generaci-jama pribrajanih nizova genetskih osno-va – i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planina i falkuše«, Ljubo Stipišić Delmata go-vori o svijetu stoljećâ koji su oblikovali njegov svjetonazor i ukupno umjetničko djelo.

U njegovoj glazbi kakva je Dalmatino, povišću pritrujena ili Kalvarija, tisućama sakupljenih pučkih napjeva, zaboravlje-nih riječi i običaja, u njegovim slikama i poeziji, nalazimo dubinu, znanje i vi-ziju jedne sasvim osobne estetike koju nije moguće nadomjestiti, a kojoj sada zahvaljujemo za ogroman opus od izni-mne kulturne važnosti. U trenucima oproštaja upućujem u osobno ime i u ime Ministarstva kulture još jednom izraze iskrene sućuti zbog gubitka izni-mnog čovjeka čije nam djelo ostaje traj-na uspomena.

Ljubo Stipišić Delmata



Prvim koncertom u Majstorskom ciklusu obilježena 150. obljetnica HAZU–aNova sezona Majstorskog ci-

klusa Hrvatske radiotelevi-zije, u četvrtak 22. rujna, počela je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog vrlo svečano. Povod za posebno raspoloženje i dolazak mnogih uglednih akademika bio je jubilej Hrvatske akademije zna-nosti i umjetnosti čije je utemelje-nje prije 150 godine u Hrvatskom saboru predložio biskup Josip Juraj Strossmayer. Znakovitost događaja bila je to veća što je za pultom Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije stajao akademik, ali i dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj, od ove sezone ponovno na čelu Simfoničara kao šef dirigent. Također, njegovo je djelo bilo na programu — Koncert za violinu i orkestar, kao i opus još jednog akademika u čijem je razredu Pavle Dešpalj diplomirao kompoziciju — Stjepana Šuleka. Njegova veličanstvena, zvučno izni-mno bogata 4. simfonija u d–molu ispunila je drugi dio koncerta te pružila članovima Simfonijskog orkestra HRT–a višestruko iskazivanje snaga: od suptilnih solističkih kreacija do udruženosti svih sekcija.

Osobitu dimenziju koncertu u prvome dijelu podarila je violina King iz 1735., rad Giuseppea Guarnerija del Gesùa iz Cremone, nekada u vlasništvu proslavljenog violinista Zlatka Balokovića, a danas, zahvaljujući darovnici njegove supruge, u vlasništvu HAZU–a. Posebno osiguranje koje uvijek prati taj instrument, više je nego očit pokazatelj njegove vrijednosti, pa i dokaz privilegija nazočnih u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Zadovoljstvo sviranja na takvom glazbalu pripalo je Orestu Shourgotu, ukrajinskom virtuozu koji u Zagrebu djeluje kao koncertni majstor Zagrebačke fi lharmonije i profesor violine na Muzičkoj akade-miji. Klasično, trostavačno osmišljen Koncert za violinu i orkestar Pavla Dešpalja iz 1959. godine, pokazao se kao sjajan izbor: virtuozan tretman solističkog instrumenta uz bogato orkestralno tkanje dobili su novo ruho u izvedbi Simfoničara HRT–a i Oresta Shourgota na violini King. Isticanje tankoćutnosti zvuka vi-oline u solističkom dodatku, Sarabandi Johanna Sebastiana Bacha, dodatno je istaknulo njezine kvalitete i upozorilo na vrijednost kojom raspolažemo. (Ana Vidić)

14. FESTIVAL DALMATINSKE ŠANSONE U ŠIBENIKU ODRŽAN 19. I 20. KOLOVOZA

Dvije šibenske večeri plemenite glazbe za puno srce i dušu Piše: Maja Sabolić

Posebnost Festivala dalmatinske šansone — uz uvijek sjajno raspoloženu publiku i naklonost kritike — jest činjenica da autori sada već ciljano čuvaju svoje posebno uspjele radove za Šibenik, te stoga ne čudi što je ta sinergija u više navrata iznjedrila vrhunsko priznanje struke — Nagradu Porin

Ako netko smatra kako je vri-jeme festivala davno završen

način predstavljanja novih pjesama, onda treba doći sredinom kolovoza u Šibenik i vidjeti prekrasno, prepuno gledalište na otvorenom podno bli-stave Katedrale kako punim srcem i dušom uživa u dvije večeri koje nude drukčiju, plemenitiju glazbenu formu. Posebnost toga glazbenog skupa — uz uvijek sjajno raspoloženu publiku i naklonost kritike — jest činjenica da autori sada već ciljano čuvaju svo-je posebno uspjele radove za Šibenik. Ne čudi stoga što je ta sinergija u više navrata iznjedrila vrhunsko priznanje struke — Nagradu Porin.

Slijedeći recept da se ne mijenja »eki-pa koja pobjeđuje«, Dušan Šarac i Branko Viljac odabrali su ljetos čak 25 novih skladbi dalmatinskog dodira, predstavili ih uz festivalski orkestar kojim su dirigirali Damir Marušić i Alan Bjelinski, a za uvod u novu sve-čanost, prva je večer još jednom ponu-dila 22 odabrane skladbe iz talijanske pjesmarice (s izuzetkom Nene Belana koji je odlučio svoju Kišu, godinu dana ranije izvedenu, na tom istom prostoru otpjevati u talijanskom prepjevu). Ovo

izdanje donijelo je vrlo ujednačenu ponudu, bez ijednog trenutka nepri-mjerenog razini manifestacije, ali ni skladbu koja bi se svojom posebnošću bitno izdvojila. Zato su se i nagrade raspršile, pa je tako gotovo svaka dru-ga skladba ponešto dobila.

Za najbolje debitante proglašena je popularna šibenska klapa Nas Qua-tros, najbolji tekst napisao je Krste Ju-ras (Za dušu), najbolji aranžman Ante Gelo (Tamo gdje si ti), a priznanje za najbolje kantautorsko djelo također je ostalo u Šibeniku kod Nikole Sunjka iz klape Brodarica (Što ja dušo činim zbog tebe). Priznanje za najbolju inter-pretaciju, bez konkurencije, pripalo je gošći iz Slovenije Nuški Draščak koja je osvojila publiku već nastupom u pr-voj večeri kada je briljantno otpjevala iznimno zahtjevnu uspješnicu Ti sento grupe Matia Bazar, a u natjecateljskoj večeri potvrdila izvodeći Kako je pje-vala Piaf (D. Rapotec Ute, R. Brolih, A. Gelo). Treća nagrada žirija bila je zahvala Vanni koja je, nakon dugo-godišnje festivalske apstinencije, od-lučila upravo u Šibeniku predstaviti novu Ako me voliš (A. Milutinović, A. Milutinović, D. Orešković), a šibenski

miljenik Đani Stipaničev s Probudi se (R. Suha-dolčan, R. Suhadolčan, D. Totović) vjerojatno je zadovoljan trećim mje-stom publike. Publika i žiri složili su se jedino da drugoplasirana treba biti klapa Šufi t s pjesmom Za dušu (D. Šarac, K. Juras, J. Šetka), dok je prvoplasira-ni, po odluci žirija, Neno Belan s vlastitom Oceani ljubavi. Voditelji Nevena Rendeli i Robert Ferlin na kraju su, na sveopću radost i zadovoljstvo prisutnih, proglasili pobjednike — klapu Cambi u još jednom nadahnutom uratku, pje-smi Jedna rič (V. Didović, V. Didović, V. Gavrić, R. Kazinoti) koja je unijela mramorni kipić »Šanso-njera« u njihovu bogatu zbirku, ne samo šibenskih nagrada i priznanja. Konačno, proglašena je i pjesma koja je tijekom godine bila najizvođenija s lanjskog festivalskog susreta. Zora bila Sanje Tafre i Pere Kozomare donijela je novu radost To-

mislavu Braliću i Intradama — ide-alno se poklopivši sa sadržajem show programa koji je — u pauzi glasovanja — ponudio »Najveće klapske bisere Pere Kozomare«.

I tako, pjesme su još jednom poletjele ... hoće li na kraju ova godina donijeti

nove uspješnice, kao što je to bio slučaj s prošlogodišnjih desetak napjeva, vri-jeme će pokazati. Nama preostaje ve-seliti se unaprijed novim zanimljivim večerima u kolovozu 2012. — tako malo treba da na tren zaboravimo sve nelijepo oko nas. Samo sedam nota.

FE

STIV

ALI

Recital Nataše Antoniazzo u PuliMezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Vesna Ivanović Ocvirk otvorile su

Tjedan istarskih muzeja s programom hrvatske vokalne lirike na koncertu održanom 9. rujna u Lapidariju Arheološkog muzeja Istre u Puli. Tjedan istarskih muzeja manifestacija je koja se po drugi put održava ove godine s ciljem poticanja i razvoja istarske kulturne strate-gije koja svojim bogatim sadržajima privlači veliki broj posjetitelja pred kraj turističke sezone. Tako je bilo i na koncertu Nataše Antoniazzo i Vesne Ivanović Ocvirk, umjetnica rodom iz Pule, koje su predstavile program posvećen hrvatskim skladateljima Ivi Lhotki Kalinskome, Josipu Hatzeu, Ivanu Brkanoviću, Ivanu Zajcu i Ivani Lang, posvjedočivši o izuzetnom, ali nedovoljno promoviranom bogatstvu domaćeg vokalnog stvaralaštva. Bila je to prigoda da se čuju pjesme Roža i Kaj je ono mesečina iz ciklusa Po dragome kraju I. L. Kalinskog, Uvelo lišće i Majka J. Hatzea, Bez nane i Uspavanka I. Brkanovića, Noć je tiha I. Zajca te Pet istarskih pjesama za glas i klavir Ivane Lang (Mačji pir, Ženila se tuga i nevolja, Polne zvoni, Peteh kuku-riče i Rika je bili grad). Topao prijem kod publike, potvrdio je i dodatak — Uspavanka Brune Bjelinskog. (A.V.)

KO

NC

ER

TI

Pjevačko natjecanje Sidonija,Kumrovec, 4. rujna 2011.Turistička zajednica Općine Kumrovec organizirala je natjecanje u opernom pjevanju

u spomen na prvu hrvatsku primadonu, grofi cu Sidoniju pl. Rubido, rođenu Erdödy (1819.–1884.), protagonisticu glavne ženske uloge Ljubice u prvoj hrvatskoj operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Sidonija je imala važnu ulogu u Ilirskome pokretu. Bila je dobro školovana pjevačica koja se, zbog plemićkoga podrijetla, karijeri nije mogla posve-titi profesionalno. Djetinjstvo je provela u Razvoru pokraj Kumrovca, a nakon suprugove smrti živjela je na svom imanju u Gornjoj Rijeci, također u ku-mrovečkom kraju.

Natjecanje je namijenjeno isklju-čivo sopranisticama jer su zada-ne skladbe bile arija Ljubice iz Ljubavi i zlobe te popijevka Dvije ptice V. Lisinskog, uz još jednu pjesmu ili ariju po izboru natje-cateljica. Iako se očekivao veći broj kandidatkinja, pristupile su samo četiri: Iva Mihelić, Marija-na Matijević, Kristina Anđelka Đopar i Ana Karuza. Stručni ocjenjivački sud, u sastavu Ger-truda Munitić, Sandra Bagarić, Josipa Lončar, Ljiljana Labazan i Mladen Häusler, najboljom je ocijenio Kristinu Anđelku Đo-par. Pjevačko natjecanje održalo se pod pokroviteljstvom župana Krapinsko–zagorske županije i Hrvatskog društva skladatelja. (D. S.)

T

RIB

INE

Cambi — Jedna rič za pobjedu

Simfonijski orkestar HRT–a

Sidonija pl. Rubido

Nataša Antoniazzo

NATJ

EC

AN

JA



HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA

Dijagnoza glazbenog stvaralaštva u HrvatskojPiše: Marija Grazio

Oni duhovni mostovi koji su oslonci u spajanju prošlosti i sadašnjosti glazbene nacionalne kulture, nadahnuće su i dokaz povezanosti s Europom, a skladatelji koji su djelovali na tom području u sebi ne nose revolucionarne ambicije jer ne proizlaze iz nekog snažnog metaboličkog kulturnog kruga, ali su spona koja ispunja prostor svakodnevnog aktivnog glazbenog života

Na koncertnim programima Du-brovačkih ljetnih igara, 62. po

redu, mogla se zamijetiti znatna pri-sutnost hrvatskih skladatelja. Nehoti-mičnom sistematičnošću zastupljena su bila gotovo sva glazbena razdoblja, od predklasike do suvremenih autora, pa se može, evidentirajući odsluša-no, dati letimična dijagnoza prošlog i sadašnjeg glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj. Oni duhovni mostovi koji su oslonci u spajanju prošlosti i sadaš-njosti glazbene nacionalne kulture, nadahnuće su i dokaz povezanosti s Europom. Skladatelji koji su djelovali na tom području u sebi ne nose revo-lucionarne ambicije jer ne proizlaze iz nekog snažnog metaboličkog kultur-nog kruga, ali su spona koja ispunja prostor svakodnevnog aktivnog glaz-benog života.

Nesuđena simfonijaLuka Sorkočević (1734.–1789.), kao dubrovački, ali i rimski đak, stvarao je pod utjecajem talijanske predklasične simfonije što se neosporno može osje-titi u njegovim djelima. Iako smatran našim prvim simfoničarom, nije bio predstavljen tim muzičkim oblikom, već Sinfonijom in G za traverso, violinu i basso continuo u izvedbi Hrvatskog baroknog ansambla (koncert 4. 8. u Dvoru). Djelo je svoju praizvedbu do-živjelo u prijepisu i izvedbi dubrovačke Glazbene radionice Sorgo prije neko-liko godina.

Amando Ivančić (kršten 1727.), su-vremenik Bajamontija i Luke Sorko-čevića, bio je rado izvođen skladatelj Habsburške monarhije što se može zaključiti po rasijanosti njegovih ru-kopisa diljem carstva. Njegove simfo-nije pokazuju značajke slične predkla-sičnom razdoblju europske glazbe od Mannheima do Milana. Njegovu Simfoniju za gudače u G–duru uvrsti-li su u svoj program Zagrebački solisti (koncert 8. 8. u Dvoru). Blagoje Bersa (1873.–1934.), rođenjem Dubrovča-nin, najznačajnije je ime skladateljskog stvaralaštva onog glazbenog razdoblja u kojem je pretjerano folkloristički obojenu skladateljsku scenu Hrvat-ske, svojim znanjem i europskim iskustvom preusmjerio u modernu i s dignitetom, odgojivši niz najrespekta-bilnijih skladatelja, od Borisa Papan-dopula, Mila Cipre, Ivana Brkanovića i drugih. Idila u izvedbi Dubrovačkog simfonijskog orkestra, (14. 7. u Dvoru) zapravo je stavak nesuđene Simfonije

u c–molu. Napisana za drvene puha-če, četiri roga i gudače, povremenim Bersinim zapisima u partituri, kao »U pokrajnjoj sobi — razgovjetno«, podsjećaju na Mahlerova posezanja za zvukom »wie aus der Ferne« (kao iz daljine).

Elegija (Humoreska nije izvedena mada je najavljena) za violončelo i gudače Rudolfa Matza (1901.–1988.), dovr-šena 1938., inspirirana je i građena na glazbenim motivima međimurskog folklora. Matz je istaknut upravo maj-storstvom kojim je obrađivao narodne napjeve. Ovu skladbu izabrao je za svoj nastup na Ljetnim igrama vio-lončelist Marc Coppey i Dubrovački simfonijski orkestar (16. 8. u Dvoru). Boris Papandopulo (1906.–1991), smatran je od mnogih najvećim hr-vatskim skladateljem 20. stoljeća čija je nepresušna invencija i neustezanje od najneobičnijih izazova ostavila više od 450 djela najraznolikijih glazbenih oblika, sastava i stilskih smjernica. Homagge a Sorkočević, trostavačno djelo napisano 1985., posvećeno je

Dubrovniku i njegovim glazbenicima s kojima je umjetnik često surađivao, a na koncertu Dubrovačkog simfonij-skog orkestra (14. 7. u Dvoru) čuli smo stavak Festivo. Još se jedno Papando-pulovo djelo našlo na programu Igara i to u izvedbi Zagrebačkog puhačkog ansambla i violinista Ivana Novinca (31. 7. u Dvoru). Papandopulo piše 1986. godine djelo Komorni koncert za violinu i puhački kvintet, zahtjevne gudačke dionice, ali i pratnje. Naime, Papandopulo u svojoj duhovitoj ma-niri u partituri ispisuje da se »pratnja mora ponašati koncertantno«.

Promoviranje hrvatskog skladateljstvaNarodne pjesme iz Međimurja Vladi-mira Ruždjaka (1922.–1987.), nastale 1957., oživljene su na koncertu tenora Tomislava Mužeka, uz klavirsku prat-nju Irine Milivojević (23. 7. u Dvoru). Skladateljski rad Ruždjaka oslanjao se prije svega na folklorne glazbene izvo-re tražeći inspiraciju u sjetnim me-đimurskim napjevima, pa tako i ovaj

ciklus pjesama slijedi tu nit. U njima je skladatelj dosegao svoj vrhunac. Jedna od najzanimljivijih osobnosti suvre-menog glazbenog života Dubravko Detoni (1937.), napisao je 1962. Musi-cu a Cinque za gudače, u »obliku suite ili ciklusa aforističkih fragmenata...koji prate promišljenu logiku razvoja... te nastoji afi rmirati možda najbitniji čimbenik suvremenog zvuka — boju« — kako autor piše. Izvedena je na koncertu Zagrebačkih solista (27. 9. u Dvoru).

Djelo Samba brevis aktualnog hr-vatskog predsjednika Ive Josipovića (1957.) također se našlo na programu Zagrebačkih solista. Josipović spada u onu prijelaznu generaciju hrvatskih skladatelja koja je vukla za sobom i tradicionalne i eksperimentalne ele-mente stvaralaštva, boreći se za svoj kulturni prostor i razumijevanje.

Skladateljica srednje generacije u us-ponu Olja Jelska, dobivši poticaj glaz-benog ravnatelja Igara Ivana Repušića da upravo za nastup gitarista Pepea Romera i Zagrebačkih solista (8. 8. u Dvoru) napiše novo djelo, sklada Du-brovačku siestu za gitaru i gudače. Radi se o desetminutnoj skladbi koja ocrta-va dubrovačku večer, a autorica kaže: »U jednom dahu događa se glazbeni protok koji unutar sebe ne donosi prevelike kontraste...« Taj poziv Iva-na Repušića nije nepoznata praksa u

prošlosti festivala, ali bilo bi poželjno kad bi postala neizostavna praksa sva-ke godine u želji afi rmacije domaćih skladatelja i predstavljanju njihovog rada hrvatskoj i inozemnoj publici.

Moglo bi se reći da je najmlađe sklada-teljsko ime na Igrama bilo neka vrsta rezidentnog skladatelja. Frano Đuro-vić (1971.) ovoga je ljeta bio zaposlen ne samo kao skladatelj za gotovo sve predstave na Igrama, već je predstavio svoj balet Zovem se nitko (koreografi -ja Masimilliano Volpini), praizveden ove godine na zagrebačkom Muzič-kom biennalu. Iako »rasporen« među mnogo sadržaja, Đurović je uspio održati živu i zanimljivu nit iskaza temeljenu na prepuštenosti inspiraciji i kolažiranju te je odlično iskoristio zadan prostor.

Kako bi se ustvrdilo pravo značenje skladateljske baštine i suvremenog izričaja potrebno je više prisutnosti hrvatskih autora na programu među-narodnog festivala. Iako se određeni glazbeni krugovi trude i vesele pro-moviranju hrvatskog skladateljstva te propitivanju vlastite pozicije u europ-skim glazbenim platformama, to je još uvijek daleko od pravog sveobuhvat-nog i društveno podržanog sistema. Bojažljivo pojavljivanje ili sporadični festivali čija je osnova afi rmacija glaz-benog nacionalnog blaga, ostaju još uvijek na lijepoj i uljuđenoj gesti.

FE

STIV

ALI

Olja Jelaska i Pepe Romero

Dubrovački simfonijski orkestar

Zagrebački puhački ansambl i Ivan Novinc



MISAL DUBROVAČKE KATEDRALE IZ 12. STOLJEĆA

Dokument ispovijesti DubrovnikaPiše: Ileana Grazio

Napjevi su visoke umjetničke vrijednosti, pripadaju u međunarodni repertoar srednjoeuropske monodijske glazbe, neke od njih Demović smatra izrazito dubro-vačkim, a prema grafemima može se zaključiti da je pisar bio dobro upućen u pisanje kakvo se primjenjivalo u 12. stoljeću

U okviru ovogodišnjih Dubrovač-kih ljetnih igara 20. srpnja 2011.

predstavljen je faksimil Notiranog be-neventanskog misala Dubrovačke ka-tedrale iz 12. stoljeća, kao i knjiga dr. sc. Miha Demovića Rasprava uz fak-similno izdanje misala u izdanju Knjiž-nice Dubrovnik.

Predstavljanje takvog kulturnog do-kumenta nulte kategorije veoma je značajno ne samo za dubrovačku glaz-benu prošlost, već i za hrvatsku ba-štinu. Missale Ragusinum nastao je u Dubrovniku i koristio se u romaničkoj katedrali iz 12. stoljeća koja je srušena za vrijeme velikog potresa 1667. godi-ne. Danas se Misal čuva u Bodleian Library u Oxfordu pod signaturom: Canon. Liturg. 342.

Misal sadrži 230 napjeva, od kojih 43 imaju dubrovačke posebnosti. U Misalu se nalaze neki himnički tek-stovi kakve ne susrećemo ni u jednom starom hrvatskom glazbenom doku-mentu. Napjevi su visoke umjetničke vrijednosti, pripadaju u međunarodni repertoar srednjoeuropske monodijske glazbe, a neke od njih Demović sma-tra izrazito dubrovačkim. Prema gra-femima može se zaključiti da je pisar bio dobro upućen u pisanje kakvo se primjenjivalo u 12. stoljeću. Misal je dokaz da se u Dubrovniku njegovalo vrhunsko gregorijansko pjevanje. On je dokument ispovijesti Dubrovnika.

Dubrovačko podrijetlo Misala Kada je iz Dubrovnika nestao, ne zna se. Za pretpostaviti je da je to bilo u

kriznim vremenima krajem 18. sto-ljeća kada je ukinut isusovački red u Dubrovniku ili pak početkom 19. sto-ljeća u vrijeme Napoleonove okupacije Dubrovnika. Rukopisu se izgubio svaki trag, ali, 1817. na dražbi u Vene-ciji, oxfordska Biblioteka otkupila ga je od nasljednika velikog kolekciona-ra, isusovca Mattea Luigija Canonici (1727.–1805.), s ostalim djelima nasta-lim u Dalmaciji i šire. Nije bilo lako ustvrditi porijeklo Misala. Prvi koji je ustanovio njegove dubrovačke korije-ne bio je Elias Avery Loew, jedan od najboljih poznavatelja beneventane. Dokument je dosta oštećen, nedostaju prve stranice gdje obično stoje podaci o crkvi i gradu kojima je pripadao, što je otežavalo utvrđivanje njegova pori-jekla. Ti podaci obično se čitaju iz ka-lendara koji se redovito nalazio na po-četku misala, zatim iz završne molitve u uskrsnoj pohvali Exulteta i molitve za biskupa i druge crkvene dostojan-stvenike u obredu Velikog petka te na kraju, iz mise patrona grada.

No, uza sve poteškoće, Loew je na-šao jedan ključni podatak po kojemu je približno točno identifi cirao mjesto kojemu Misal pripada. Taj podatak se odnosio na obrazac mise triju svetaca: sv. Petra, Andrije i Lovrijenca koji se jedino veoma svečano slave u Dubrov-niku (7. srpnja) jer su, uz sv. Vlaha, i oni nebeski zaštitnici Grada. O tro-jici svetaca Loew je saznao iz knjige Illiricum sacrum, a budući da je pisan beneventanom, Misal je smjestio u beneventanski samostan sv. Marije u

Rožatu blizu Dubrovnika jer je samo-stan zapisan na brončanim vratima u Monte Cassinu, a dataciju je smjestio u 13. stoljeće. Drugi muzikolozi koji

su se bavili Misalom uglavnom su se držali mjesta i datacije koju je ustvrdio Loew.

Notni priloziDr. sc. M. Demović boravio je u Oxfordu 1981., bavio se Misalom, detaljno ga proučio te točno locirao i vremenski odredio. U Misalu je našao uporišta za svoje tvrdnje da je pisan za Dubrovačku katedralu iz 12. sto-

ljeća, a ne za crkvu sv. Marije u Ro-žatu (pokraj Dubrovnika). Obrasci molitava koji to potvrđuju su Ophod na Cvjetnicu, obred Velikog petka te već

spomenuti nebeski zaštitnici Dubrov-nika, sv. Petar, Andrija i Lovrijenac. Sačuvao se fragment molitve zaštit-nika Dubrovnika sv. Vlaha, a jedna rečenica posebno određuje da je Misal pisan za biskupovo sjedište, pa tako za vrijeme klanjanja sv. Križu govori se: «...slijedi obred biskupa i njegovih pomoćnika...«

Obrazac kulta sv. Benedikta i sv. Sko-lastike bogat je, a ti su se sveci veoma

svečano slavili u Dubrovniku. Poseb-no se Demović zadržao na genealogiji po Luki koja je opisana u Misalu upra-vo onako kako se u Dubrovniku kroz

stoljeća provodilo. Sve svoje tvrdnje, muzikolog je opisao u knjizi od stoti-njak stranica (prevedeno je i na engle-ski) s lijepim slikovnim prilozima, a na kraju se nalaze notni prilozi iz Misala i Himna sv. Pavla koju je Demović skla-dao i posvetio gospođi Pavici Šperk Šundrici koja je novčano omogućila da se Misal faksimilno objavi.

BA

ŠTIN

A

KVINTET BORNA ŠERCARS’S JAZZIANA CROATICA NASTUPIO U CIKLUSU JAZZ.HR 2011./2012. U ORGANIZACIJI HDS–A I KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG

Sjajan spoj suvremenog jazza i hrvatske glazbene baštinePiše: Davor Hrvoj

Svi članovi sastava Jazziana Croatica s razumijevanjem su ostvarili Šercarove zamisli, a izniman su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i svojim solima. Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana, njihova je glazba na dobrom putu da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu.

Na prvom ovosezonskom koncertu ciklusa Jazz.hr 2011./2012. — do

ove sezone poznat pod nazivom Jazz ciklus — što ga organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvora-na Vatroslava Lisinskog, u Maloj dvo-rani nastupio je sastav Borna Šercars’s Jazziana Croatica (28. rujna). Kvintet u kojemu, uz Šercara, od osnutka sviraju gitarist Ante Gelo, saksofo-nist Vojkan Jocić, klavirist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak, izvodi autorski jazz nadahnut hrvat-skom glazbenom baštinom. Namjera im je očuvati i na suvremeni način predstaviti hrvatsku glazbu i onu koja izravno utječe na nju, koristeći, unutar jazz izričaja, svu njezinu raznolikost, od šokačkih pjesama, rera i gangi do međimurske i dalmatinske glazbene tradicije. Tako se Šercar, akademski

glazbenik i profesor udaraljki, u svo-jemu skladateljskom djelovanju pozi-va, primjerice, na simfonijsku pjesmu Sunčana polja Blagoja Berse te operu Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, ali i na domoljubnu pjesmu Bojna Čavo-glave pjevača Marka Perkovića.

»Posebice su me se dojmila Bersina Sunčana polja zbog zanimljive me-lodioznosti i prelijevanja boja, što je karakteristično za predstavnike im-presionizma, a on je bio jedan od njih« rekao je Šercar povodom objavljivanja A Little Book of Notes, prvog CD–a sa-stava. »Gotovac je također proučavao i u svojim djelima koristio etno glazbu. Njegove glazbene zamisli i neke ele-mente narodne glazbe koja se nalazi u njegovom opusu, primijenio sam na svoj način.«

Prohaskina skladba za Jazzianu CroaticuOsim skladbi s tog albu-ma, ove godine nagrađe-nog Porinom, svirali su i nova djela članova sastava, uglavnom vođe, bubnjara Borne Šercara (Nostalgia, Vaganac, Limbora, Nehaj i Kolo) te Ružićev Linđo, ali

i skladbu Intrada / Ritmico koju je upravo za Jazzianu Croaticu napisao Miljen-ko Prohaska, vodeći pri tome računa o glazbenom pristupu kvinteta. Prai-

zvedba djela održana je 16. lipnja 2011. u Salonu Očić.

Zahvaljujući dugovječnosti postave i ozbiljnom pristupu glazbi, sastav je pokazao uigranost i osebujan stil koji je publika u prepunoj dvorani po-zdravila burnim pljeskom. U izvedbe koje donose spoj suvremenog jazza i tradicije odlično su se uklopile gošće, ugledne pjevačice: Tamara Obrovac koja je otpjevala Seh duš dan Blagoja Berse na tekst Vladimira Nazora te Josipa Lisac u izvedbi međimurske narodne pjesme Vuprem oči. Svojom su osobnošću, svaka za sebe, obogatile stvaralaštvo sastava nagovijestivši novi smjer njegova djelovanja — vokalni etno–jazz. Osim toga, slušajući glazbu Jazziane nameće se dojam da su neke od skladbi privlačne i za aranžmane za jazz orkestar.

Iako nije nov — na taj je način još u šezdesetim godinama prošloga stolje-ća radio Boško Petrović (Šercar planira obraditi i Petrovićeva djela nadahnuta hrvatskom narodnom glazbom), a po-slije njega i drugi hrvatski jazzisti — ovakav način promišljanja rezultirao je drukčijim pristupom jazzu, autentič-nom, hrvatskom. Bez obzira o kojoj se pjesmi radilo, Šercar ih je obradio na poseban način svojstven glazbenicima suvremenog jazza, pokazavši da prati svjetsku jazz scenu i da jazz promišlja kao idiom koji je podložan promjena-ma, nadogradnji i obogaćivanju, što su karakteristike stila njegova kvinteta od početka djelovanja. Svi članovi sastava Jazziana Croatica s razumijevanjem su ostvarili njegove zamisli, a izniman su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i svojim solima. Maštovita, skladatelj-ski autentična i uvjerljivo odsvirana, njihova je glazba na dobrom putu da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu.

Glazba hrvatskih jazz autoraU nastavku ciklusa Jazz.hr 2011./2012. očekuju nas nastupi svjetskih jazz zvi-jezda, ali i hrvatskih glazbenika, pose-bice onih koji su se dokazali iznimnim skladateljskim stvaralaštvom. Kvartet Duška Gojkovića, najznačajnijeg jazz glazbenika s ovih prostora, nastupit će 13. siječnja 2012. godine. Gojković je nedavno, uz punu profesionalnu ak-tivnost, obilježio 80. rođendan. Deset godina nakon zadnjeg zagrebačkog

nastupa uz Big band HRT–a, sa svo-jim novim kvartetom zagrebačkoj pu-blici donosi dio regionalne i svjetske jazz povijesti. Najaktivnija hrvatska jazz i etno glazbenica, pjevačica i skla-dateljica Tamara Obrovac nastupit će 15. veljače 2012. sa svojim sastavom u kojemu ponovno svira Matija Dedić. U skladu s postavom, Tamara Obro-vac ponovo pokreće projekt Ulika u kojemu će njeni stari suradnici, osim skladbi s tog albuma, predstaviti i novi glazbeni materijal.

Nastupom 15. ožujka 2012., Ratko Zjača, zagrebački gitarist i sklada-telj koji živi i djeluje u Nizozemskoj i talijanski harmonikaš Simone Zan-chini, uz međunarodni ZZ Quartet, predstavit će glazbu s albuma Th e Way We Talk. Dvojica izvanrednih, ali vrlo različitih glazbenika ostvarila su za-jednički projekt koji je svojom kvali-tetom i inventivnošću izazvao veliko zanimanje u Europi i u Americi. Taj »all star band« doživjet ćemo u sklopu turneje tijekom koje će Ratko Zjača promovirati svoj novi album Now & Th en. Sezona, s posebnim naglaskom na latin jazz, završava 11. lipnja 2012. na najbolji mogući način, koncertom Danila Pereza, istinskog velikana žanra. Panamski pijanist koji posebno kreativno kombinira glazbenu tradici-ju svoje domovine i regije te umijeće komorne glazbe u jazzu, tom će prigo-dom predstavit trio s kojim je snimio svoj novi album Providencia.

KO

NC

ER

TI

Borna Šercar’s Jazziana Croatica i Tamara Obrovac

DA

VO

R H

RV

OJ



U POVODU NEDAVNA POSJETA PREDSJEDNIKA IVE JOSIPOVIĆA POLJSKOJ

Glazba i politika na djeluDa je Predsjednik Republike Ivo

Josipović također i skladatelj te bivši tajnik Hrvatskog skladatelja nije nepoznanica u svijetu, a pogotovo među glazbenom strukom. Česti su stoga prijedlozi iz glazbeničkih kru-gova da Predsjednik u svoje držav-ničke obveze ponekad uključi i neku aktivnost kojom će se predstaviti i kao glazbenik.

Posljednji takav prijedlog Predsjednik je prihvatio prilikom nedavnog posje-ta Poljskoj gdje je, pored državničkog programa i bilateralnih susreta s ta-mošnjim političarima, prisustvovao i koncertu na kojemu su predstavljena njegova djela te na Sveučilištu održao predavanje Glazba i politika. Na inici-jativu Međunarodne udruge muzič-kih informativnih centara (IAMIC) koja je u to doba u Varšavi održavala godišnju skupštinu te vodstva festivala suvremene glazbe Varšavska jesen, u petak 23. rujna održan je Josipovićev autorski koncert u Velikoj dvorani kraljevskog dvorca pod pokrovitelj-

stvom Bogdana Zdrojewskog, mini-stra kulture i narodne baštine. Poljski glazbenici izveli su njegove skladbe Dernek, Igra staklenih perli, Žalobni pi-jev, Samba da camera i Jubilus. Izvedbe djela bile su na najvišoj umjetničkoj razini, a ostvarili su ih pijanisti Ba-tlomiej Kominek i Pawel Kubica, vi-olinist Janusz Wawrowski te Gudački orkestar nove glazbe pod ravnanjem Szymona Bywaleca.

U subotu, 24. rujna, u velikoj dvora-ni Muzikološkog instituta Sveučilišta u Varšavi, Josipović je pred sudioni-cima IAMIC–ove skupštine, pred studentima, profesorima, novinarima i brojnim drugim zainteresiranima održao predavanje Glazba i politika, a uvodnom riječi je događaju pridonio aktualni glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Šaban, kratko se osvrnuv-ši na umjetnički i društveni rad svog uvaženog prethodnika. Iste večeri Predsjednik je prisustvovao završnom koncertu Varšavske jeseni na kojem je nastupala Varšavska fi lharmonija. Na

molbu organizato-ra, Predsjednik se, uz ostale govor-nike u okviru za-tvaranja festivala, obratio prisutni-ma, naglasivši da je između 1978. i 1989., kao stu-dent kompozicije i mladi glazbenik, bio i redovit gost festivala.

Poljski kultur-ni krugovi, kao i međunarodni su-dionici skupštine IAMIC–a i festi-vala, bili su jedno-glasni u ocjeni da ovakve aktivnosti hrvatskog Pred-sjednika uvelike doprinose ugledu i međunarodnom profi liranju njegove zemlje te da, također, pozitivno djelu-

ju na položaj glazbenika i umjetničkih organizacija u zemlji domaćina koji u Predsjedniku Ivi Josipoviću prona-

laze snažnog zagovornika i partnera. (A.T.Š.)

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

Predsjednik RH Ivo Josipović i Olgierd Dziekonski (državni tajnik iz Ureda predsjednika Republike Poljske) sa suprugom s lijeve strane, a s desne strane Monika Smolen, državna podtajnica u Ministarstvu kulture Republike Poljske.

Hrvatska glazba na Islandu povodom 20 godina priznanja Republike Hrvatske od strane Republike IslandaNa Islandu, u Reykjaviku, pija-

nistica Tamara Jurkić Sviben održala je 5. i. 6. rujna dva koncerta s djelima hrvatskih skladatelja u or-ganizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Danskoj. Njih je s veli-kim angažmanom vodio ministar savjetnik Krešimir Kedmenec, a u suradnji i uz pomoć islandskog par-lamenta, Althingija i hrvatskog poča-snog konzula na Islandu Hallgrimura Olofssona te uz potporu Odjela za kulturu Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu i kulturu Ministarstva vanjskih poslova i europskih inte-gracija RH. Tamara Jurkić Sviben predstavila se 5. rujna predavanjem i recitalom u velikoj dvorani Akade-mije lijepih umjetnosti u Reykjaviku. Predavanje je bilo posvećeno hrvat-skim skladateljicama kroz povijest do danas i predstavilo je 11 autorica: Elenu Pucić — Sorkočević, Doru Pejačević, Ivanu Lang, Đeni Dekleva — Radaković, Sanju Drakulić, Olju Jelaska, Biancu Ban, Mirelu Ivičević, Ivanu Kiš i Viktoriju Čop. Na recita-lu su izvedena djela D. Pejačević, I. Lang, Đ. Dekleva — Radaković, O. Jelaska, S. Drakulić i V. Čop.

Drugi dan, 6. rujna, pijanistica je na-stupila u novoizgrađenoj koncertnoj dvorani Harpa te izvela recital s djeli-ma Žige Hirschlera, Dore Pejačević, Franza Schuberta, Jurja Stahuljaka i Božidara Kunca, a islandskoj je pu-blici simpatično bilo i uključivanje djela islandskog skladatelja Tryggija M. Baldvinssona. Ovaj je koncert bio poklon hrvatske države Islandu u čast 20. obljetnice priznanja Republike Hrvatske od strane Republike Islan-da. Koncertu je nazočilo oko 150 posjetitelja pozvanih od strane Áste Jóhannesdóttir, predsjednice islan-

dskog Parlamenta, među njima brojni ministri i predstavnici Parlamenta te izaslanstvo Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom Lukom Bebićem. (dr. sc. Zdenka Weber)

Tamara Jurkić Sviben u velikoj dvorani Akademije lijepih umjetnosti u Reykjaviku

Hrvatska popijevka u AmericiSopranistica Cynthia Hansell Ba-

kić, profesorica solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odr-žala je od 18. do 21. srpnja majstorski tečaj u okviru Ljetnoga glazbenog fe-stivala Wintergreen u Virginiji, SAD. Tečaj je održan u suradnji s Lotte

Lehman Voice Foundation Masterc-lasses iz New Yorka, zakladom koja njeguje spomen na slavnu njemačku sopranisticu.

Cynthia Hansell Bakić predstavila je polaznicima hrvatsku umjetničku popijevku i vokalno stvaralaštvo Iva-na pl. Zajca, Jakova Gotovca, Borisa Papandopula i drugih skladatelja. Po-red toga, upoznala ih je s bosanskim i makedonskim umjetničkim pjesma-ma. Vrhunac programa bio je završni koncert održan uz glasovirsku pratnju Tracyja Cowdena. (D.S.)

Prva nagrada gitaristu Srđanu Bulatu u ŠpanjolskojM ladi splitski gitarist Srđan

Bulat pobjednik je 45. me-

đunarodnog gitarističkog natjecanja Francisco Tarrega, održana od 25. kolovoza do 2. rujna u španjolskom Benicassimu. Na tome uglednom na-tjecanju kroz tri izlučna kruga pred-stavilo se ukupno 30 natjecatelja iz 20 zemalja (Rusija, Argentina, Ma-đarska, Ukrajina, Koreja...). Četvero fi nalista sviralo je zadane skladbe s Orkestrom iz Castellona. Uz prvu nagradu u iznosu od 14.000 eura, sni-manje samostalnog nosača zvuka te četiri koncerta u Španjolskoj, hrvatski je gitarist osvojio i nagradu za najbolju interpretaciju djela Francisca Tarrege. Mladi hrvatski gitarist dobitnik je brojnih nagrada i priznanja na doma-ćim i međunarodnim natjecanjima, a kao solist nastupao je sa Zagre-bačkom fi lharmonijom, Splitskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Cantus Ansamblom, orkestrom Vivaldi iz Alessandrije i orkestrom Opere iz Valencije te održao brojne solističke

recitale diljem svijeta (Italija, Špa-njolska, Švicarska, Norveška, Egi-pat, SAD, Kanada, Čile i drugdje).U ožujku ove godine u Londonu je snimio svoj prvi profesionalni nosač zvuka koji bi pod etiketom izdavač-ke kuće RTVE (Španjolska državna radiotelevizija) trebao izaći i biti služ-beno predstavljen javnosti na sljede-ćem izdanju natjecanja Julian Arcas u studenom 2011. godine. (B.P.K.)

Simfonija Dore Pejačević izvedena u SAD–uThe Lakeside Symphony Orche-

stra pod ravnanjem Roberta Cronquista izveo je 10. kolovoza ove godine Simfoniju Dore Pejačević pred brojnim auditorijem u Ohiu. Prije koncerta održano je i predavanje o stvaralaštvu hrvatske skladateljice na temelju knjige o Dori Pejačević koju je objavio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb. Koncert je organiziran kao plod suradnje na-šeg Muzičkog informativnog centra i Cleveland Women’s Orchestra koji

je inače odlično prihvaćenu Simfoni-ju, izveo u studenome 2010. godine. (B.P.K.)

Skladatelj Ivan Božičević nastavlja s međunarodnim uspjesimaSkladatelj Ivan Božičević pobjed-

nik je još jednog međunarodnog

natječaja, »Anton Stadler« u Londo-nu, na kojemu se promoviraju nove skladbe za bas klarinet. Ovaj tip kla-rineta s proširenom donjom lagom

konstruirao je bečki graditelj Anton Stadler, a Mozart ga je iskoristio za svoj čuveni Koncert za klarinet KV 622 te Kvintet KV 581. Božičevićevoj skladbi Raven’s Pass za bas klarinet i klavir dodijeljena je prva nagrada, skupa sa skladbom Cascades Chri-stophera Lowryja. Praizvedba je bila zakazana 4. rujna ove godine u Ac-ton Parish Churchu u Londonu, a izvođači su bili Marc Naylor na bas klarinetu i pijanistica Karen Newby. Nagrada obuhvaća i izdavanje nosača zvuka i partiture.

Božičevićeva skladba Spring Passes za klavir četveroručno i gudački kvintet praizvedena je 29. lipnja 2011. u Lon-donu, u sklopu drugog dijela međuna-rodnog projekta »Invitation to Com-posers«. Koncert je održan u Simon Bolivar Hallu, jednoj od najugled-nijih londonskih dvorana za izvedbe komorne glazbe. Skladba je izvrsno primljena, čemu je doprinijela znalač-ka izvedba ansambla London Schubert Players u sastavu Alberto Portugheis i Anda Anastasescu (klavir), Alicja Smietana i Anca Campanie (violine), Mihai Cocea (viola), Nikolaj Ginov (violončelo) i Doo Woong Chung (kontrabas). Božičevićevo gostovanje u Londonu podržalo je i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Naposljetku, skladba Th e Everlasting Voices za mješoviti zbor donijela je skladatelju »Honorable mention« na međunarodnom natječaju Freudig Singers Choral Composition Com-petition u SAD–u. Na natječaju su sudjelovala 63 skladatelja s tri kon-tinenta. Freudig Singers, pod ravna-njem Martina Wimmera, Božičevi-ćevu skladbu izvesti će i snimiti 22. listopada 2011. na koncertu u gradu Buff alo u saveznoj državi New York. (I.B.)

Cynthia Hansell Bakić

Srđan Bulat

The Lakeside Symphony Orchestra

London Schubert Players i Ivan Božičević



TREĆI HRVATSKI FESTIVAL KLAPA I MANDOLINA OPATIJA 2011.

Nova izražajnost klapskih pjesamaPiše: Ramiro Palmić

U opatijskom hotelu Adriatic odr-žana je 24. srpnja specifi čna glaz-

bena priredba klapskoga glazbovanja (zbog lošeg vremena nije održana na Ljetnoj pozornici). Iako je dalma-tinsko podneblje iznjedrilo klapsku pjesmu i klapsko pjevanje, posljednjih desetljeća klape se osnivaju i djeluju diljem Hrvatske. Osnivaju se i izvan njezinih granica, poglavito među hr-vatskim iseljeništvom u prekoocean-skim zemljama. Mnoge dalmatinske klape, kao i one izvan domicilnoga područja, u svojem glazbenom izričaju uspijevaju zadržati izvornost i tradici-ju klapske pjesme. U prilog vrijednoj vokalnoj tradiciji govori i podatak da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske uputilo zahtjev UNES-CO–u da se klapsko pjevanje uvrsti na uglednu listu svjetske nematerijalne baštine.

Pažljiv i selektivan pristupMeđutim, istovremeno se u sveuku-pnim klapskim zbivanjima događaju promjene u mnogim područjima stva-ranja i reprodukcije. U želji za pronala-ženjem novih izražajnosti i što većom afi rmacijom i konzumacijom popu-larne i rasprostranjene klapske pjesme, autori i izvođači novonastalih pjesama i obrada popularnih / zabavnih pjesa-ma na »klapski način«, pronalaze nove načine izražavanja. Iako je ovo pjeva-nje odavno postalo sociokulturološki fenomen, danas je ono prvenstveno u fokusu sve većeg zanimanja kulturnog

turizma i svakovrsne društvene pro-mocije, što itekako utječe na glazbe-nu autentičnost i tradicijsko obilježje klapskog pjevanja. Očigledno je, pri-mjerice, da se brišu pojedina svojstva tradicionalnog klapskog pjevanja u smislu harmonija i ritmova. Autoh-tono pjevanje vokalno je (a cappella), a kao novina u novim stremljenjima osobito je značajna pojava uporabe glazbala, najčešće mandoline i gitare. Pažljiv i selektivan pristup takvoj vrsti vokalno–instrumentalne izražajnosti mogao bi pomoći u njenom očuvanju. S tom je nakanom prije tri godine u Opatiji utemeljen hrvatski Festival klapa i mandolina. Prema ideji i htje-njima ravnatelja Festivala Ivana Dra-gičevića i umjetničkog ravnatelja Ivice Žunića, Festival nastoji pomoći i edu-kativno djelovati na percepciju samih klapa da sve klapske pjesme nisu po-godne za »dodavanje« instrumentalne podloge, napose one s posebnostima u ritmu i karakteru.

Na ovogodišnjem opatijskom Festi-valu u ispunjenoj Kongresnoj dvorani Grand hotela Adriatic, predstavile su se muške klape uz žičane instrumente: Kamik iz Kostrene, Leut i Kontrada iz Zadra, Bibinje iz Bibinja, Opatija iz Opatije, Sol iz Paga, Volosko iz Vo-loskog, Kamen iz Kamena (nedaleko Splita) te Kampanel iz Zagreba. Pre-ma odluci Ocjenjivačkog povjerenstva (dr. sc. Nikola Buble, predsjednik, dr. sc. Mirna Marić, Duško Tam-bača, Milan Jakić, Ljubo Kuntarić i

Ramiro Palmić), treće mjesto pripalo je klapi Sol, drugo mjesto klapi Volosko, a Kampanel je bila najuspješnija klapa Festivala. Prema izboru posjetitelja, za najbolju skupinu odabrana je kla-pa Bibinje.

Stručnjaci i znalciPotaknuti ranijim raz-mišljanjima, sugestijama i prijedlozima članova Ocjenjivačkog povjeren-stva, dan uoči Festivala u opatijskoj Villi Angi-olini prvi je puta održan Tematski skup posvećen klapskoj pjesmi koji bi trebao postati redovito festivalsko događanje. Uz sudjelovanje članova Povjerenstva i nekolici-ne klapskih voditelja raspravljalo se o osmišljavanju uloge glazbala u klapi i interpretaciji klapske pjesme. Između ostalog, dane su smjernice i prijedlozi da instrumentalisti u klapi obvezno istovremeno pjevaju, što nije bio slučaj ove godine kod klapa Bibinje i Kamen. Kao što se obradama i skladanjem vo-kalne klapske pjesme bave stručnjaci, isto tako instrumentalne dionice mo-raju pisati znalci, pri čemu valja pose-bice voditi računa o vokalno–instru-mentalnoj uravnoteženosti. Svakako valja veću pozornost posvetiti odabiru

napjeva koji se mogu izvoditi uz in-strumentalnu pratnju. Također, bilo bi potrebno da članovi Ocjenjivačkog povjerenstva unaprijed dobiju ogled-ne vokalno–instrumentalne snimke zbog pravovremene pozitivne selek-cije izvođača. Na opatijskom Festivalu svaka klapa interpretira dvije pjesme, jednu tradicionalnu, pri čemu poseb-nu pozornost valja obratiti na stil i odnos instrumenata i vokala te umjet-nički doseg interpretacije s naglaskom na kreativnost u pogledu napjeva, ri-tmova i harmonijskih sklopova. Dru-gu pjesmu klape izvode po vlastitom

izboru, pri čemu je također nužan pa-žljiv izbor, aranžiranje i interpretacija. Takvu programsku shemu, Festival bi svakako valjao zadržati.

Klapska pjesma živa je glazbena pojava i svako vrijeme uvjetuje njezin oblik, tijek i kontinuitet. Stoga je za vjerova-ti da će i opatijski Festival doprinijeti sazrijevanju, profi liranju i prihvaćanju ovog vokalno–instrumentalnog glaz-benog fenomena našega vremena kako bi se očuvao zavičajni i ukupni glazbe-no–tradicijski identitet Hrvatske.

FE

STIV

ALI

Priznanje Dušku TambačiDuško Tambača, istinski glasnogovor-

nik, zagovornik i promicatelj klapske pjesme, ovogodišnji je dobitnik Reda Da-nice Hrvatske s likom Marka Marulića za promoviranje ovog tradicionalnog glazbe-nog izričaja i sveukupni glazbeno–peda-goški rad. Rođen u Šibeniku 1946., zarana

seli u Split gdje je s t e k a o temeljnu glazbenu i klasičnu naobraz-bu gdje i danas živi i dje-luje kao slobodan umjetnik. D u š k o

Tambača svestrani je glazbenik i s mnogo uspjeha djeluje kao skladatelj, melograf, obrađivač, recenzent, osnivač i voditelj mnogobrojnih vokalnih skupina te pjevač (bariton). Kao profesionalac i perfekcio-nist, neprestano težeći visokoj kvaliteti i autentičnosti interpretacije, pridonio je po-dizanju umjetničke razine karakterističnog klapskog zapjeva. Višestruko je nagrađivan na najstarijem omiškom festivalu klapa, s ukupno 35 nagrada od ocjenjivačkog povje-renstva i slušatelja. Sklada i duhovnu glaz-bu te dalmatinske šansone i lakoglazbene note. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije te sudionik mno-gih stručnih skupova o klapskom pjevanju. Ovo značajno priznanje Dušku Tambači za osobite zasluge u glazbenoj kulturi došlo je u prave ruke i poticaj je za daljnji glazbeni i umjetnički rad. (R. P.)

46. PUT U KRAPINI ODRŽAN FESTIVAL KAJKAVSKE POPEVKE

Popevke ponovo odzvanjale ZagorjemPiše Dalibor Paulik

Ove godine 46. tjedan kajkavske kulture održan je od 5. do 11. rujna pod pokrovi-

teljstvom Ministarstva kulture Republike Hr-vatske, a obuhvatio je brojne kulturne sadržaje od kojih treba istaknuti Znanstveni skup o kaj-kavskom jeziku, izložbe, Recital dječjeg kajkav-skog stvaralaštva i Recital kajkavske poezije, s promocijom zbornika odabranih radova. No, vr-hunac događanja je Festival kajkavske popevke. Dva koncerta održana su pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske u organizaciji Druš-tva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo.

Priznanja skladateljima Špišiću i PaulikuU petak 9. rujna organiziran je koncert pod na-zivom Popevke za navek, a podsjetio nas je na zagorske evergreene, niz zabavnih i koncertnih popevki koje traju godinama na koncertima i programima radijskih i televizijskih postaja. Po-novo smo čuli 24 popevke (Vužgi, Suza za za-

gorske brege, Zagorec, Zadnja popevka, Zgublena zvezda, Dugo me ni bilo, Kmica, Dragom Zagorju, Ak zabludiš, Međimurje zeleno, Margareta, Vudri-mo dečki, Mi smo dečki, Vse počinja v Zagorju...). U izvedbama su sudjelovali Đani Stipaničev, Elvira Voća, Tomislav Borić, Aida Krilanović, Ksenija Erker, Branko Ovčarić, Đuka Čaić, Ilirci, Ivi-ca Bobinec, Barbara Othman, Mira Vlahović, Ivica Pepelko, Anja Šovagović, Tvrtko Stipić, Kvartet Gubec, Melosi, ali i nove snage: Duško Modrinić, Maxim Hozić, Anita Hudek, Bojan Jambrošić, Renata Kos i Kajde.

Festivalskim su orkestrom dirigirali Stjepan Mihaljinec, dugogodišnji umjetnički ravnatelj Festivala i sadašnji umjetnički ravnatelj Siniša Leopold, dok je kroz program vodila Petka Co-ner. Publika je oduševljeno prihvatila izvedene popevke, na samom kraju stojeći na nogama i pjevajući s izvođačima. Treba spomenuti da je Izvršni odbor Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo za dugogodišnji doprinos ovoj ma-

nifestaciji dodijelio priznanja sklada-teljima Zvonku Špišiću i Daliboru Pauliku, instru-mentalistu Juliju Njikošu ml. i inter-pretu Đuki Čaiću.

Trendovima usprkosU subotu 10. rujna održan je koncert nazvan Nove po-pevke u okviru ko-jega je izvedena 21 popevka. Čuli smo nove skladbe zna-nih autora kajkav-ske popevke kao

što su Ivan Vanja Lisak, Dalibor Paulik, Toni Eterović, Branko Meglajec, Božo Potočnik, Marijan Makar, Tomislav Uhlik, Roman Gro-ss, Hrvoje Hegedušić, Željen Klašterka, Nenad Kukovačec, Dražen Žanko, Ivan Mežnarić, Mateja Bunčić, Danijel Češnjaj, Dubravko Češ-njak koje su nadahnuli stihovi Miše Doležala, Žarka Tušeka, Đure Kumera, Miljenka Hršaka, Ivana Horvata–Hlebinskog, Bernarde Despot, Radovana Novine, Zorice Klinžić, Vladimira Poljanca, Nade Klašterke, Tomislava Barana, Ivana Ernoića, Katerine Fuček, Slavice Sarko-tić, Mateje Bunčić i Željka Kožarića. Popevke su bile tematski raznorodnih ugođaja od domo-ljubnih, ljubavnih, veselih, lirskih, ali i ritmičkih akcenata. Redali su se interpreti, iskusni i mladi: Renata Sabljak, Ronald Braus, Branko Greblič-ki Ventek i Ilirci, Gordana Ivanjek, Mladen i Patricija Hitrec, Pavo Begovac i Ladarice, Petra Vurušić, Radek Brodarac i Đurđica Pleše, Kse-nija Erker, Luka Udjbinac i Tomislav Goluban, Đuka Čaić, Kvartet Gubec, Danijela Pintarić te Emilija Kokić.

Popis izvođača govori o usmjerenju na mlade nove snage kojima se pridružuju i iskusni kao u posljednjoj popevki Pajdašija koju su izveli Đani Stipaničev, Davor Dretar Drele, Vid Ba-log i Adalbert Turner Juci. Publika u dvorani razdragano je otpjevala sa svim izvođačima kul-tnu Popevke sem slagal, a uz prokušane aranžere (Doležal, Eterović, Mihaljinec, Makar, Kalo-gjera, Leopold, Gross, Češnjak) doprinos su dali Festivalski orkestar (izvanredno ozvučen i uvježban) te dirigenti Siniša Leopold i Tomislav Uhlik. Održavajući kontinuitet kvalitete, zaželi-mo festivalu nova uspješna godišta, a pohvalno je da je nakon niza godina objavljen studijski CD s novim popevkama koji doprinosi da one žive u programima radio postaja. To je u skladu s na-mjerom organizatora da njeguje pjevanu i pisanu kajkavsku popevku, trendovima usprkos.

TR

IBIN

E

Duško Tambača

Pavo Begovac i Ladarice

Klapa Bibinje

VIJ

ESTI



PANOPTICUM DETONICUM (11.)

Moj prvi susret s Beethovenom(fantazmagorija u počast vrsnom indonezijskom dirigentu Noormanu Widjaji)

Piše: Dubravko Detoni

Već podosta vremena u Gradskom sim-fonijskom orkestru nije išlo onako kako

bi moglo i trebalo. Sve je nekako škripalo i klimalo se, pa time žalostilo nas, kakve–ta-kve stručnjake. A isto su osjećali čak i oni među publikom kod kojih je Stvoritelju pri-godom kreacije — netko ga je bezobrazno glasno zazvao sa strane, pa se On neoprezno osvrnuo — u uho kapnulo malo previše gli-ne koja se onda prebrzo stvrdnula. A onda je jednoga dana — čini se da je bio prekobrojan u mjesecu, jer su se svi dani do kraja uredno odvrtjeli, a tada se nenadano odnekud stvo-rio još i on — onda se, dakle, toga čudnog, izvanvremenskog dana u Upravi Gradskog simfonijskog orkestra pojavio — Beetho-ven. Da, dobro ste čuli i razumjeli: Ludwig van Beethoven! Doduše, predstavio se kao indonezijski dirigent i pijanist Noorman Widjaja, koji već godinama umjetnički na-dasve uspješno djeluje po Njemačkoj i Aziji gdje je već stekao priličan ugled. No to je po lavljoj, bubuljičavo–crvenoj faci, urođenički bujnoj grivi, prepoznatljivom zapahu iz usta i tijela, niskom a nabitom stasu, histeričnom a opet nekako plemenitom načinu svakako preglasnoga govora, divljoj gestikulaciji i le-gendarno bjesomučnim pokretima i grima-sama bio — Beethoven osobno, Beethoven kojemu je, kao što se dobro zna, otac vukao istočnjačko, indonezijsko podrijetlo. Da ne povjeruješ očima: čisti, čisticati Beethoven, odnosno njegova čudesna, fantastična, ne-shvatljiva inkarnacija. Svi su sa strahopošto-vanjem, divljenjem, a i neskrivenim strahom počeli potiho govoriti o tome. Stavši pred orkestar, on je, baš kao nekada i veliki skla-

datelj, počinjao divljati, kreveljiti se, suma-nuto mahati rukama i nogama, izvijati se u tijelu, urlati i prijetiti, naprasito bijesniti i lu-dovati, a zatečeni se i time šokirani, donekle čak hipnotizirani i omađijani orkestar ču-desno preporodio u zvuku. Flaute su odsad vrištale kao razularene morske sirene, ro-govi prskali uvis melodijski zrak kao igrom zaneseni kitovi, zajapurene violine cvilile na ritmički opasnim zaokretima, a violončela i kontrabasi škripali pod pritiskom izvanvre-menskih harmonijskih gromada. Potreseno uvijek novim zvukovnim kataklizmama, vrijeme je počinjalo vrludati, pa čak i opa-sno oklijevati u svojim ubitačno jednoličnim vrtnjama, a zapjenjeno glazbeno more izvan vidokruga širiti svoje do besvijesti zanjihane granice. Svi su, iznimno uzbuđeni posjeti-telji nakon koncerta govorili o tome kako se povijest ponavlja, kako, vidite, velikani ne umiru i kako, eto, ovaj iznimni Grad ima golemu sreću da se u njemu u svoj svo-joj novovjekoj oživljenosti iznenada skrasio veliki bonnski genij koji će mu neslućeno unaprijediti glazbeni život. Jedini sam ja, ne umanjujući dirigentove zasluge, otvo-reno sumnjao u to, posvuda dokazujući da se radi o slučajnim, izvanjskim podudarno-stima, da su sve to primitivna naklapanja i praznovjerne smicalice, a, uostalom, kao što je već Proust ustvrdio, pa i dokazao, svijetom se od njegova začetka vrzma jedva nekoliko temeljnih tipova ljudskih fi ziono-mija, obličja i naravi. I tako sam postupno došao u sukob s čitavim Gradom koji me je počeo smatrati zadrtim tvrdoglavcem i nazadnim, ultrakonzervativnim čudakom.

Naš bi se sukob mogao uskoro rasplamsati u istinski rat — jer je Beethoven, odnosno Noorman Widjaja, u međuvremenu nizao sve briljantnije, sve nevjerojatnije uspjehe, pa je prerastao u fenomenalni, nezaobilazni stup uspona gradskog kulturno–umjet-ničkog života — da nakon jednog osobito uspjelog koncerta, oduševljen onim što sam čuo i (osobito) vidio, nisam mogao odoljeti a da ne priđem velikom glazbeniku — koji, usput budi rečeno, sve što je u glazbi do-sad na svijetu napisano zna, svira i dirigira napamet, jer je to možda sâm napisao — iskreno mu (na njemačkom jeziku) čestitam i zahvalim na svemu što je dosad učinio i što će još uraditi za naš Grad te ga rutinski upitao kad ćemo opet imati čast pozdraviti ga na dirigentskom podiju našeg orkestra. A on mi, sav crven i zajapuren od netom izvr-šenog umjetničkog podviga, vičući kao da je gluh, zabrinuto reče: »Ah, dragi gospo-dine, ne znam kad ću opet dospjeti skočiti do ovoga divnog grada... Imam nečuveni košmar u glavi... Još nisam sasvim dovršio Waldsteinicu, a već mi po ovoj ludoj tikvanji prolijeću strahovite zamisli za Eroicu i Ap-passionatu. Da vam pritom ne spominjem i to da me naručitelj već mjesecima ganja da mu predam Četvrti glasovirski koncert za koji sam, iskreno, već primio i potrošio pare, ali mi sve još leži u najgrubljim skicama koje su se, da stvar bude još gora, u košmaru one moje grozne bečke sobe, ili negdje drugdje, možda tamo u češkim šumama, gdje mi je nešto rukopisa i izgorjelo, nepovratno izgu-bile...«

CA

NTU

SO

VA

RU

BR

IKA

Monodrama za sopran i gitaruIako je Ruždjakova skladba Pođimo sada ti i ja skla-

dana još 1996. za Lidiju Horvat Dunjko i Istvàna Römera i njihovu praizvedbu u sklopu Glazbene tribine Opatija, djelo je dobilo novi zamah s izvođačima mlađe generacije. Kao jednu od rijetkih hrvatskih skladbi pisa-nih izvorno za sopran i gitaru prigrlili su je sopranistica

Marija Kuhar Šoša i gitarist Petrit Çeku za zajednički recital održan 5. listopada u Župnoj crkvi Sv. Anasta-zije. Bio je to koncert na 36. samoborskoj glazbenoj je-seni, festivalu koji tradicionalno priređuje i Natjecanje mladih umjetnika »Ferdo Livadić« na kojemu je 2005. pobijedio Çeku, a 2006., Kuhar Šoša. Njihova zvuč-na realizacija Ruždjakove partiture u kojoj su instru-mentalnost i vokalnost zamijenile mjesta, poprimila je obrise male monodrame, s razrađenom dramaturgijom glazbe oslobođene bilo kakvih značenjskih konvencija. Nadamo se da će se taj novi tandem još dugo zadržati na glazbenoj sceni i da će u suradnji sa suvremenim sklada-teljima dalje razvijati sklonost prema novom i neistraže-nom zvuku. (J.H.)

VIJ

ESTI

Tomislav Oliver na Rachlin&FriendsM ladi, tek diplomirani skladatelj u klasi akademika

Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Za-grebu, ujedno i stipendist Fonda Rudolf i Margita Matz za 2010. godinu, Tomislav Oliver dobio je priliku koju su zasigurno priželjkivali mnogi autori. Tek u 11. izdanju festivala »Rachlin i prijatelji« koji se svake godine kra-jem ljeta održava u Dubrovniku, violinist i violist Juli-an Rachlin, odlučio je od jednog hrvatskog skladatelja naručiti novo djelo (prethodno je naručivao od velikih imena međunarodne scene kao što su Alberto Iglesias, Vangelis, Giya Kantchelli i Krzysztof Penderecki). Pre-ma riječima Rachlina, poveo se za savjetom Predsjed-nika Republike Ive Josipovića i narudžbu uputio mla-

dom skladatelju kojemu je kompozicija druga diploma, nakon što je prethodno diplomirao muzikologiju. Kako je u ranijim mjesecima danju pisao diplomsku radnju, a noću stvarao novo djelo za Rachlina, Oliver je skladbu naručenu kao klavirski trio (klavir, violina i violončelo) nazvao Nokturalni mozaik (Nocturnal Mosaic). Kao prvo djelo pretposljednjeg koncerta ovogodišnjeg festivala, u srijedu, 7. rujna, djelo je u atriju Kneževa dvora praizveo uigrani klavirski trio u sastavu Daniel Detoni, klavir, Boris Brovtsyn violina i Boris Andrianov, violončelo. Na poticaj za stvaranje odgovorio je gustom skladbom od 16 minuta, nagomilanih zamisli i kompleksnom glazbenom misli mladog autora koji žudi za time da se pod svaku ci-jenu oslobodi kanonskih naslijeđa. Stvorio je fragmenti-rani raster situacija s pretežno noćnim ozračjem otkrivši talent, ali i mladenačku zadršku prema razradi materi-jala. Od tri instrumenta najbliži mu je klavir na kojemu je do punog izražaja došla tokatna gesta sjajnog Danijela Detonija, dok gudače Oliver zasad doživljava više kao zanimljive generatore boje, što je pomalo suspregnulo ro-mantičarske potencijale dvojice temperamentnih ruskih glazbenika kakvi su violinist Boris Brovtsyn i čelist Boris Andrianov. (Jana Haluza)

Petrit Çeku i Marija Kuhar Šoša

Julian Rachlin

PR

AIZ

VE

DB

E

Noorman Widjaja

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

Kvartet Rucner uspješno promovirao hrvatsku glazbenu baštinuKoncerti koje su Kvartet Rucner i

američki bandoneonist Peter Soeve početkom srpnja održali u tri grada fran-cuske pokrajine Lorraine, u sklopu Petog međunarodnog festivala akordeona, po-budili su veliko zanimanje tamošnje pu-blike. U Villeruptu, baš kao u Guénangu i Homécourtu, mnogobrojni ljubitelji dobre glazbe oduševljeno su pozdravili renomi-rane hrvatske gudače i jednog od najvećih svjetskih bandoneonista.

Jednako veliku pozornost i naklonost pu-blike, violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić–Franković, violist Dragan

Rucner i violončelistica Snježana Rucner, zajedno s Peterom Soaveom, ostvarili su sredinom srpnja u Ciutadelli, gradiću smještenom na zapadnoj obali španjolskog otoka Menorce. I na tom uglednom festi-valu — Festival de Música d’estiu — koji se ove godine održavao 39. put, njihov je re-pertoar bio u znaku tanga. Skladbe Astora Piazzolle i Carlosa Gardela bile su svoje-vrstan uvod u reviju skladbi u ritmu tanga hrvatskoga skladatelja Krešimira Hercega. Pritom je posebno zapaženo mjesto imao Soave Tango koji je Herceg posvetio Peteru Soaveu.

Treći veliki koncert Kvartet Rucner i Peter Soave održali su u Bilbaou. U sklopu kon-certnog dijela tamošnjeg devetodnevnog ljetnog festivala nazvanog Aste Nagusia (Veliki tjedan), koncertirali su u jednoj od gradskih znamenitosti — Crkvi utjelovlje-nja (La Encarnación).

»Oduševljenje kojim nas je publika doče-kala na svim nastupima, a posebice izu-zetno dobro prihvaćena glazba Krešimira Hercega te mnogobrojni bisevi koje je pu-

blika tražila, nukaju nas da autora nagovo-rimo na skladanje suite«, odgovara Snješka Rucner na pitanje o tome kakvi su im pla-novi za jesen i zimu. U prosincu planiraju gostovanje u Poljskoj, a ono što ih poseb-no veseli jer najizrazitije oslikava njihovu maksimu »Divno je baviti se glazbom«, jest niz koncerata koje pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture održavaju u malim hrvatskim gradovima. Proljetos su obra-dovali mnogobrojnu publiku u Aljmašu, Ivankovu i Čađavici, pa će i dalje odlaziti u mjesta u kojima, kako kaže violončelistica, još nitko nije bio. (Zvonko Šeb)

Rucneri u Španjolskoj


13BROJ 170, LISTOPAD 2011. C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G CD izlog Irene Paulus

VIKTORIJA ČOP

MUSICAL MOMENTS(Cantus)

M lada, ali iskusna skladateljica Viktorija Čop objavila je nosač zvuka Musical

Moments, nazvan prema istoimenoj sklad-bi za glasovir. CD donosi snimku koncerta održanog 19. listopada 2008. u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Svaka je skladba na tom CD–u svijet za sebe, ali se svaka može promatrati poput umjetnič-ke slike. Naime, Viktoriji su instrumentalne boje u prvome planu, pa ih miješa, nijansira, stavlja jednu pored druge i jednu na drugu. Na taj način nastale su skladbe kojima je za-jednička upravo raznolikost instrumentalnog sastava s jedne strane, dok se s druge iskori-štava prilika da se nahrani glad za istraživa-njem: zvukova, instrumentalnih mogućno-sti, instrumentalnih kombinacija, glazbenih ideja... Ta istraživanja idu tako daleko, da su neke skladbe namjerno »na rubu« izvodivosti (poput Out of Mind koja je dobila ime prema izjavi fl autistice Vere Fischer kojoj je skladba namijenjena jer je Viktorija tražila od nje da svira kao da svira na više različitih instru-menata iz iste porodice fl auti — alt, piccolo i bas).

Zato su Viktorijine skladbe izazovi i izvo-đačima (poput Lidije Ljubičić koja je vrsno izvela i Out of Mind, ali i skladbu Cantus koju je svirala u duetu s pijanistom Ivanom Bratošem). Ponekad su skladane upravo za određene izvođače. Tri minijature za fagot i saksofone, na primjer, napisane su za fago-tistu Žarka Perišića i saksofonistu Gordana Tudora. No, premda su njihova imena utka-na u »programne« naslove stavaka, ti naslovi mogu značiti i mnogo i ništa, jer je skladate-ljici u prvome planu Glazba (a ne program ili sadržaj), pri čemu je način na koji je ona vidi jedinstven. S druge strane, vezano uz skladbu Musical Moments, prema kojoj je nosač zvuka i dobio ime, čini se da je upravo čvrsta i od-lučna, ali nikada gruba i uvijek produhovljena svirka pijanistice Katarine Krpan inspirirala nastanak ovoga djela — premda u ovome slu-čaju autorica skladbe ne otkriva nikakav od-nos (u smislu inspiracije i nadahnuća) prema izvođaču.

Igra instrumentalnim bojama prisutna je u svim djelima, a čini se da Viktoriju Čop po pitanju timbrea ipak najviše privlače puhački instrumenti. Two Musical Boxes, skladana za saksofone (Goran Tudor, alt i sopran sakso-fon, Goran Jurković, alt saksofon), glasovir (Ivan Bratoš) i vibrafon (Marko Mihajlović), primjer je skladbe u kojoj iskušavanje i pre-lijevanje boja te njihovo linijsko povezivanje oblikuju sve gušće glazbeno tkanje. Tu je i ta njezina »pikavost« koju povremeno traži od pojedinih instrumenata dok ih spaja i istra-žuje, kao što u Mosaicu traži i doista nalazi pravi spoj između oboe (Branko Mihanović) i glasovira (Ivan Bratoš) ili kao što u Atraktoru, »pikavost« pretvara u ritmizirani ples u koje-mu se nalaze fagot (Žarko Perišić) i gudački kvartet (Zagrebački kvartet)... Očito, mašta Viktorije Čop nema granica, tako da svako novo djelo donosi novi odnos prema zvuku, instrumentima i instrumentalnim kombina-cijama boja — kao da skladateljica glazbenim pokretom stvara umjetničke tvorevine koje su međusobno različite, ali opet prepoznatljive, naročito zbog beskonačne znatiželje i neu-morne potrage za novim.

ALFI KABILJO

LEA I DARIJA(Aquarius Records)

Potaknut tragičnom sudbinom dviju djevoj-čica, Židovke Lee Deutsch i Njemice Da-

rije Gasteiger koje su netom pred drugi svjetski rat bile velike zagrebačke plesne i glumačke zvijezde, redatelj Branko Ivanda snimio je fi lm Lea i Darija. Budući da je već scenarij nosio brojne glazbene elemente, Ivanda se za obliko-vanje glazbene partiture obratio svom starom suradniku i renomiranom skladatelju fi lmske glazbe, Alfi ju Kabilju. Rezultat suradnje nije bio samo nastanak songova i instrumentalnih brojeva koji su pratili fi lm, nego i album glazbe Lea i Darija.

Soundtrack donosi »koloplet« glazbenih broje-va koji zorno pokazuju koliko je u fi lmu bilo važno evocirati glazbu iz 1930–tih. Melanko-lična naslovna tema koja se pojavljuje u cijelom nizu orkestralnih brojeva (u izvedbi Simfonij-skog orkestra i Big banda HRT–a pod ravna-njem Alfi ja Kabilja, Mladena Tarbuka i Silvija Glojnarića), prolazi kroz brojne promjene (jer junakinje prolaze »vatru i vodu« zahvaljujući početku rata). No bez obzira na transformacije, Kabiljo glavnu temu uvijek drži prepoznatlji-vom, tako da ona postaje elementom po koje-mu se fi lm prepoznaje. Drugi takav element je song Ti si moja pjesma koji na svoj način sjajno uvodi u mjesto i vrijeme radnje: kazalište iz predratnog doba. I Ti si moja pjesma pojavljuje se nekoliko puta na soundtracku, u pjevanoj i instrumentalnoj verziji, a zanimljiv je podatak da je, uz vokalne soliste Sanju Doležal i Mar-ka Tolju, u izvedbi vokalnog dijela, kao prateći vokal, sudjelovao i sam skladatelj.

Osim fi lmske partiture i songa Ti si moja pje-sma, album sadrži song Tiho plove moje čežnje Nenada Grčevića koji je za potrebe fi lma aran-žirao Alfi Kabiljo, odlomke iz operete Čudo od djeteta Josipa Dečija i Tita Strozzija u instru-mentaciji Mladena Tarbuka te duet iz operete Ivica i Marica E. Humperdincka — sve kako bi se pokazalo koliko je širok bio glazbeni reper-toar mladih kazališnih zvijezdi Lee i Darije.

Kada se sve to nabroji, na prvi se pogled čini da se radi o glazbeno prilično »šarenom« soun-dtracku. U jednu ruku, s obzirom na sadržaj, on to gotovo jest, no s obzirom na način obli-kovanja glazbe, sasvim je jasno da je Kabiljo svojim »čarobnim dodirom« uspio objediniti i Grčevićev stari hit i odlomke iz poznatih i nepoznatih opera i opereta te vlastiti song sa skladanom partiturom. Ključ je u ideji da glaz-bom najprije treba stvoriti osjećaj za vrijeme, ali i za mjesto, što znači da se skladao tip »lakše« glazbe koja je cvala u kabaretima i glazbenim predstavama tridesetih godina. A to je naprav-ljeno majstorski (jer Kabiljo i jest majstor toga žanra), pa su prijelazi između glazbenih broje-va sasvim (glazbeno i fi lmski) logični (premda se vrlo često radi o prijelazima između songa i scorea, fi lmske glazbe i glazbe za pozornicu). U svakome slučaju, soundtrack je toliko zanimljiv i ugodan uhu da budi potrebu za gledanjem fi l-ma, a to bi trebao biti cilj svakome fi lmskom skladatelju.

CD izlog Jane Haluze

IZBOR IZ REPERTOARA MEHANIČKIH GLAZBENIH AUTOMATA IVANA GERERSDORFERA

GLAZBA IZ KUTIJE(Muzej Grada Zagreba)

U svijetu nosača zvuka s tumačenjima živih glazbenika, posebnu pozornost privlači

prvi hrvatski album sa »zamrznutim« zvukovi-ma prvih glazbenih strojeva. Riječ je o snimlje-nom repertoaru glazbenih automata koje je u svojoj zbirci prikupio Ivan Gerersdorfer (Za-greb, 1927. — Zagreb 1993.), urarski majstor, kolekcionar te restaurator satova i mehaničkih glazbenih automata. U svojoj je radionici cijeli život skupljao i obnavljao automate izrađene u glasovitim središtima mehaničke industrije 19. stoljeća u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Češ-koj, Italiji i Sjedinjenim Američkim Država-ma. Poseban mu je izazov bio doći do strojeva koji su nekoć tonski uveseljavali domaćinstva u Zagrebu, a koji su zbog tereta vremena prestali biti u funkciji te tako počeli predstavljati smet-nju u prostoru i nepotreban višak namještaja u stanovima novih generacija nasljednika. Tako su svi redom završavali u Gerersdorferovoj radionici i prolazili kroz detaljnu reparaciju. Majstor je skupio čak 29 automata iz »zlatnog doba« mehaničke glazbe koja je vladala između 1814. i 1914. godine, prije izuma fonografa. Ve-ćinu ih je nabavljao neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada su mnogi prodavali sobne satove i glazbene automate zbog osiromašenja i preseljenja u manje stanove. Voljan podijeliti svoje »ljubimce« sa sugrađanima, godine 1960. otvara vrata privatnoga stana u palači Jelačić u Demetrovoj ulici broj 7 na zagrebačkome Gornjem gradu te priređuje cikluse predavanja i slušaonica. Uz eksponate, priredio je dvije te-matske izložbe o povijesti mehanizacije glaz-be (Muzej za umjetnost i obrt 1963., Muzej Grada Zagreba 1977.). Iste je godine zbirku poklonio Gradu Zagrebu koja se neko vrijeme mogla vidjeti u dvije sobe njegova stana, sve do 1994. kada je odlukom Gradskog poglavarstva zbirka predana na upravljanje Muzeju Grada Zagreba. Potkraj 2010. završen je integralni projekt digitalizacije Zbirke i ona se može od tada pogledati na Internet adresi www.mgz.hr.

»Postoji li glazba ako nije dostupna svima?«, pita se mr. sc. Maja Šojat — Bikić (voditeljica informatičkih poslova i multimedijskih proje-kata Muzeja) u popratnom tekstu knjižice ovog povijesnog izdanja koje će zasigurno privući mnoge nove znatiželjnike prema raritetnoj mu-zejskoj zbirci. Iz logičnog odgovora na pitanje nastaje i reprezentativni diskografski projekt u izdanju Muzeja Grada Zagreba kojim bi se mogli povesti i ostali muzeji u zemlji koji imaju muzičke zbirke bilo koje vrste. Digitalizacija »glazbe iz kutije« ujedno je doprinos očuvanju nematerijalne baštine, kao i povezivanje proš-losti i sadašnjosti. Ova je zbirka pravo putova-nje kroz povijest glazbenih kutija u 46 minuta i 40 sekundi, šarmantno zvukovno vraćanje u kolektivno sjećanje davnih vremena prije širo-ke rasprostranjenosti fonografa i gramofona. Pratimo razvoj od najranijih primjeraka auto-matskih orgulja i citri, preko višestrukih vrsta glazbenih kutija s raznim dodacima, sve do kutije s izmjenjivim valjcima, složenijih tipova glazbenih mehanizama poput eufonija i orke-striona, u završnici s eksponatom gramofona u posljednjem broju, na kojemu se čuje tema Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski u izvedbi Glasbe Bojnog zrakoplovstva pod ravnanjem kapelnika Stjeha, s ploče koju je izdao Elektro-ton. Kroz zveckave zvukove zvončića, tanju-rića i jezičaca čeličnog češlja proizlaze današ-njem uhu manje ili više bliske teme, uglavnom

stavci iz opera Richarda Wagnera, Johanna Straussa i Jacquesa Off enbacha, ali i neke nepoznate skladbe koje su u 19. stoljeću bile »hitovi« i sa zadovoljstvom se iznova slušali nebrojeno puta, u domaćinstvima ili javnim prostorima. Osobitu dokumentarističku vri-jednost ima phonola s takozvanom »umjet-ničkom vrpcom« nastalom prema valjku na koji je izvedbu svojega stavka Erotikon zabi-lježio skladatelj i pijanist Edvard Grieg, što je potom poslužilo kao matrica za tvorničku izradu strojeva. Zvuk mašina u zatvorenom prostoru muzejskog ambijenta snimila je ton-ska majstorica Lana Deban, a tonski obradila zagrebačka tvrtka Samofi x d.o.o.

CD izlog Vere Lončar

RATKO ZJAČA

NOW & THEN — A PORTRAIT(In+Out Records)

N ow & Th en — A Portrait novi je album Ratka Zjače, hrvatskog gitarista i skla-

datelja koji djeluje u Rotterdamu. Repertoar njegova prvog kompilacijskog albuma čini deset autorskih skladbi, osam već objavljenih na albumima nastalim u razdoblju između 2000. i 2010., kao i dvije neobjavljene: zr-calna naslovu Th en And Now snimljena na Nisville Jazz Festivalu u kolovozu 2009. u suradnji s kontrabasistom Miroslavom Vi-tousom i Katarina iz srpnja 2003., snimljena u Rotterdamu s dugogodišnjim suradnikom, saksofonistom Stanislavom Mitrovićem. Na ovo izdanje Zjača je uvrstio izvedbe što ih je ostvario u raznim postavama, od dua do kvarteta, a mijenja ih ovisno o karakteru skladbe. U Great Ocean Road akustičnom gitarom portretira lirski pejzaž, u Katarini, svirajući fretless gitare, zvuk dobiva novu di-menziju naglašenu elektroničkim efektima, u Kandinsky Night dominantan je free–jazz ugođaj, a u A Friend for Life razotkriva svo-ju romantičnu prirodu... U toj dinamičnoj zbirci, slušamo Zjačine odgovore u tehnički savršeno izvedenim melodijama i jedinstve-nim harmonijama koje izvodi na električnoj gitari, dok se na njegove maštovite ideje i skicirana raspoloženja spontano nadovezuju svjetske zvijezde jazza. Svoju interpretatorsku i skladateljsku svestranost iskazuje svirajući s glazbenim istomišljenicima poput kontraba-sista Reggiea Workmana, Johna Patitucca, Miroslava Vitousa i Martina Gjakonovskog, bubnjara Ala Fostera, Stevea Gadda, Adama Nussbauma i Bena Schrödera, trubača Ran-dyja Breckera, saksofonista Stana Mitrovića, fl autista Barta Platteaua i harmonikaša Si-monea Zanchinija.



CD

IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G CD izlog Đurđe Otržan

102% TUBA — XL KVARTET TUBA

LISJAK, MAGDIĆ, KABILJO, BOBIĆ, DETONI, TARBUK(ZF, Cantus)

V rsni solisti i vrsni ansambli privlače autore da skladaju za njih. Potiču ih,

daju im nade u vrsnu izvedbu, trajnu promo-ciju djela u javnosti. Ali poticaj je obostran. Ansamblu trebaju autori da bi ostvarili i usavršavali svoju izvrsnost. S ovim drugim zahtjevom suočili su se tubisti Krunoslav Ba-bić, Viktor Kirčenkov, Mario Šincek i Jurica Rukljić kada su prije skoro jednog desetljeća odlučili udružiti volju, ljubav prema glazba-lu i želju za komornim i solističkim muzi-ciranjem. Nastao je kvartet pod nazivom XL Kvartet tuba i pokazao je tijekom deset godina zavidnu profesionalnost, poznavanje glazbene literature, promišljanje mogućnosti instrumenata i njegove pozicije izvan orke-stralnog tijela.

Postotak 2 iz naslova označava da im je ovo treći nosač zvuka, od 100– postotnog XL–a, do 101–postotnog, a ovo bi trebao biti 102–postotni. Zgodna, nepretenciozna igra kojom se bilježe koraci napretka. Na nosaču zvuka su plodovi suradnje kvarteta s hrvat-skim skladateljima, skladbe nastale ili na po-ticaj ili na narudžbu Krunoslava Babića.

Vanja Lisjak, Josip Magdić, Alfi Kabiljo, Davor Bobić, Dubravko Detoni i Mladen Tarbuk nadahnuli su se ovom duboko zvuče-ćom formacijom i prihvatili izazov osmišlja-vanja umjetničkih kompozicija nastanjenih u reduciranoj, ali i neistraženoj predodžbi tubističkih puhačkih glazbala.

Osjetno prisutna u svečanim društvenim prigodama, tuba je zaplovila svojim ugod-nim i uhodanim harmonijskim sklopovima u Talijanskoj suiti Vanje Lisjaka, prizivajući slike talijanske aristokratske prošlosti. Kao i Respighijeve stare arije i plesovi za lutnju ili orkestar, Talijanska suita Vanje Lisjaka govori univerzalnim stilskim jezikom epohe, ali pročišćenim i prilagođenim suvremenom uhu. Ona nije samo ukras dostojan palača i trgova, nego i privlačna skladba za koncertne dvorane.

U svakoj svojoj novoj skladbi Josipa Magdića očekujemo dobro uklopljenu polifoniju i har-monijsko tkivo protkano uočljivim vêzom melodijskih linija narodnih napjeva. Ta vje-ština je oplela i skladbu Cantulorum op. 212 u četiri stavka, s ugođajem božićnih svečanosti. Posljednji stavak ide u prilog uporabi tube u državotvorne svrhe, pa je Maestoso ustvari u potpunosti sročen kao uspjeli himan za na-stup naroda BiH, još 1992., kada je i prihva-ćen kao himna na nekoliko godina.

Međutim, današnjem je uhu još zanimljiviji suvremeni pristup tubi koji istražuje i arti-kulira se u tim slojevima zvuka.Od tri takve skladbe Kabilja, Tarbuka i Detonija, istraži-vački su i narativno najuspjelije Detonijeve Putositnice, ugođajno Tarbukova Potraga za srećkom, a u vještini instrumentacije, svakako, Intervalski oglasnik Alfi Kabilja, autoironična suita na tonske razmake, to jest glazbene in-tervale i njihovo poigravanje u međusobnom poretku. Simpatični naslovi stavaka: Terce za perce, Seksta je nešto ekstra, None za kraj sezone, smekšavaju uzvišenost i dostojanstvo koje zvuk tube po svojoj povijesnoj konotaciji ima.

Tako već na polovici glazbene ponude na no-

saču zvuka 102% TUBA, osvjedočeni smo da je trud svirača i autora donio više od očekivanog ili standardnog predstavljanja novih uradaka, jer kroz intenzivno različite fi zionomije pred-stavljenih skladbi, probija na površinu vrijeme, trud i zanimanje koje su autori i izvođači ugra-dili u izvedbe.

Kroatina Davira Bobića znalački je napisa-na intrada za svaku prigodu u nama bliskom idiomu hrvatskog folklornog sloga. Staccato napetost potiče na pocupkivanje, ali prije nego što se približi granici ukusa, virtuozno po-bjegne u mangupsko poigravanje u stilu ban-dista i svakome je jasno da je posrijedi jedan »varaždinec«.

Dubravko Detoni izabrao je sretno rješenje za uravnoteženost oblika i izraza skladbe Puto-sitnice, spojivši doživljaje i impresije s, po sebi, ekspresivnim puhačkim izrazom. Podrobnosti putovanja, kako bi se mogla shvatiti lijepa sta-ra imenica putositnice, doista uranja u sjećanja detalja i podrobnosti putovanja shvaćena u naj-širem smislu. Meditativna je u svom nuđenju identifi kacije i usporedbi, zabavna na duhovit i virtuozan način, i ono što je najteže postići, neobavezna je u svom slobodnom prostoru do-življavanja, a ne gubi se u nemuštostima, već sklapa dijelove po sebi raznovrsne i opisuje neku zamišljenu cjelinu. Kako to već biva na putovanju, kratkotrajnom ili životnom, sve to se može obuhvatiti tek sviješću koja skuplja utiske i u tom spoju sa iskustvom slušatelja, Pu-tositnice perfektno komuniciraju s publikom.U Putositnicama je Detoni prikazao igru i maštu same naravi života i teško bi se mogao zamisliti drugačiji zvuk od zadanog.

Mladen Tarbuk ima puno iskustva s orke-strom, zvukom tog velikog raznovrsnog kor-pusa i dobro osjeća mjesto zvuka tube unutar tog tijela. Isto tako i njene virtualne moguć-nosti. Zanimljivost ove skladbe je da pokazuje mogućnost tube kao instrumenta koji sažima i okuplja druge virtualne harmonije i zvukove oko sebe, monolitizira zvuk. Stoga je Tarbuk posudio svojoj fi lmskoj glazbi za fi lm Potraga za srećkom formaciju kvarteta tuba i time, vje-rujem, stavio skladbu na uspjelu kušnju.

U zadnjim dvjema skladbama Dubravka De-tonija i Mladena Tarbuka, Maria Šinceka je u izvedbama zamijenio Robert Sturzenbaum. Nosač zvuka su objavili Zagrebačka fi lharmo-nija i Cantus, dvije kuće koje podupiru kako svoje članstvo, tako i suvremeno hrvatsko stvaralaštvo.

SVIJET JE MOJ / RADOJKA ŠVERKO

ALFI KABILJO SONG COLLECTION(Croatia Records)

Song Collection Alfi ja Kabilja nakon »Pje-sama za sva vremena« nastavlja se u ediciji

Alfi jevog matičnog diskografa Croatia Recor-dsa. I ovaj nastavak zbirke predstavlja niz od 24 pjesme koje nadilaze vrijeme. Svijet je moj, na-slov je albuma posvećena Radojki Šverko. Ne samo njenim interpretacijama, njenim uspjesi-ma, njenoj diskografi ji, suradnji s orkestrima, pjesnicima i naravno Alfi jem Kabiljom, nego i vremenu od dva desetljeća njenih zlatnih godi-na koje su to bile za cijelu našu estradu. Radoj-ka Šverko, uz Gaby i Terezu, pjeva prirodom dano, pa stoga pjeva stalno i danas, bez umora. S ljubavlju, iskonski, poput ptice.

Naslov albuma je naslov jedne od najomiljeni-jih i najuspjelijih pjesama u njenoj interpretaciji koju, poput Zelene trave mog doma Toma Jone-sa, nikako ne možemo zamisliti izvedenu ne-kim drugim glasom. Ono što plijeni kod Ra-dojke Šverko kao vokalne umjetnice jest njena

predanost i posvećenost pjesmi kao zadatku kojemu podaruje svaki dio svoga bića, emoti-van, misaon, glasovni. Ne propušta ni jednu nijansu onoga što pjesma, suho zapisana na papiru očekuje od pjevača da bi zaživjela. Tako odani interpret postaje podređen pjesmi, ali u rezultatu sam napreduje, otkriva svoje nove mogućnosti, raste i razvija se. Pjevačica lijepoga glasa, Radojka Šverko, u svom sjaju nikada nije zakazala. Njen dominantan glas koji širi mir, svakoj pjesmi daruje dostojanstvo. Sonornost i čistoća u svim položajima (lagama) podloga su najfi nijoj dinamici, od suptilno lirskog u Ti si ruža, biseru vokalne literature, do osvajački neodoljivog Svijet je moj. Da je svijet doista bio njen, vidljivo je iz niza gostovanja, sudjelovanja na inozemnim i domaćim festivalima, nagra-dama koje je osvajala.

Njena voljnost da je kroz život vodi urođena muzikalnost bila joj je poticaj da uvijek iznova krene na put pjesme. U biografi ji koja je do-stupna na njenoj web stranici, Radojka Šverko poklanja publici sebe i svoj poetsko–život-ni put jednako neposredno, iskreno i ljudski jednostavno, a opet neodoljivo snažno da se stječe dojam kako je njen talent tek dio cjelo-vite ljubavi prema životu i umjetnosti. Veliki darovi mogu biti veliki blagoslov života, ali i breme pred kojim mnogi pokleknu. Radojka Šverko je nastojala iz dana u dan biti dostojna tog blagoslova i zato je stvorila riznicu lijepih i beskrajno moćno otpjevanih pjesama »za sva vremena«. Sposobna za usrdnost molitve do ekstaze životne radosti bez grubosti, uvjerljiva i emotivna, Radojka Šverko uživala je renome kakav samo najveći zaslužuju. No, ovim se edi-cijama ispravlja manjak, nedostatak i nepravda prema zaslužnim umjetnicima kojima je druš-tveni poredak unatrag više desetljeća, ustegnuo mogućnost šireg vrednovanja i popularizacije. Dama pjesme, Radojka Šverko, bila je glas Mediterana — za Mediteran. I to je još uvijek.

CD izlog Ane Vidić

TRADICIJA GLAGOLJAŠKOG PJEVANJA U HRVATSKOJ(Cantus — HDS — ZAMP)

CD Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hr-vatskoj donosi izbor primjera pučkog

crkvenog pjevanja obalne Hrvatske zabilježe-nih tijekom prošloga stoljeća. Izuzetno boga-tu tradiciju tih napjeva revno su bilježili naši ugledni muzikolozi, etnomuzikolozi, radijski snimatelji i urednici: Jerko Bezić, Gorana Doli-ner, Boris Dedić, Mladen Magdalenić, Stjepan Stepanov i drugi. Njihov trud — niz zvučnih zapisa zabilježenih magnetofonom — danas se čuva u Institutu za etnologiju i folkloristi-ku, Staroslavenskom institutu u Zagrebu te u manjoj mjeri na još nekoliko lokacija. Izbor od 25 primjera koje nudi CD, tek je mali dio toga bogatstva, a obuhvaća razdoblje od 1957. do 1996. godine. Unatoč mnogim kompromisima koji su zacijelo pratili izbor primjera, među ko-jima je tehnička kvaliteta zapisa ključan kriterij za objavljivanje na nosaču zvuka, izbor doista nudi uvid u to bogatstvo. Lokacije na kojima su primjeri zabilježeni, od Lanišća, Cerovice i Mune u Istri, preko Dola na Braču i Vrbanja na Hvaru, do Komina u Neretvanskoj krajini, razni sastavi pjevača, tekstualni primjeri, funk-cije napjeva, mogućnosti usporedbe više verzija istih te stilski kontrasti, doista ispunjavaju na-mjeru »da predstave sve i da se svide«, kako je u popratnom tekstu pojasnila muzikologinja, urednica i glazbena producentica izdanja Go-rana Doliner.

Iako vrijednost CD–a leži prije svega u doku-mentarnosti i proširivanju spoznaja javnosti o našoj glazbenoj baštini njezinim stavljanjem na nosač zvuka (uz posebno otisnute tekstove svih uvrštenih napjeva među kojima su himan Koga zemlja, more, zvezde iz Novog Vindol-skog, Evanđelje po Luki iz Senja, te Gospin plač Puna tuge iz Vrbanja), očigledna je i nje-gova isključivo glazbena kvaliteta i iznad svega zanimljivost. Unatoč činjenici da u doba kada su zapisi rađeni, tehnički dosezi bilježenja zvuka nisu ni izdaleka bili na razini na kakvoj su danas (što uostalom znači i drugačiji način slušanja), napjevi snimani u raznim lokalnim uvjetima mogu se okarakterizirati kao još jedan aspekt dokumentarnosti — sugestivni prikaz određenog ambijenta i izvornog ozrač-ja, gotovo poput pogleda u prošlost. Zahva-ljujući naknadnoj tehničkoj obradi, snimke funkcioniraju i na glazbenoj razini: obazrivo su posložene kako bi se sadržaju i njegovoj estetskoj komponenti podarila vlastita logika i dramaturgija (primjerice Muka Gospodina na-šega iz Dola na Braču, ujedno najdulji primjer, zauzela je središnje mjesto među napjevima).

Iako je na CD–u Tradicija glagoljaškog pjeva-nja u Hrvatskoj prikazan tek jedan od mogu-ćih izbora, riječ je o jedinstvenom primjeru u hrvatskoj diskografi ji: osim što čuva našu ba-štinu, donosi i priču o ljudima koji je njeguju i smatraju dijelom svojega života.

CD izlog Davora Hrvoja

OLJA’ZZ MUSIC FACTORY

AFRIČKI DNEVNIK(Maraton)

Svestrani glazbenik koji djeluje u razli-čitim stilovima: skladatelj, producent,

aranžer, pjevač, bas gitarist, klavijaturist i glazbeni pedagog, Olja Dešić objavio je CD s glazbom što ju je skladao i snimio za seri-jal “Afrički dnevnik” koji je u četiri trideset i pet minutne epizode emitiran na Hrvatskoj televiziji. Nadahnute interpretacije prije svega su rezultat velike ljubavi prema afričkoj glaz-bi, ali i umješnosti da ju pretvori u suvremen glazbeni izričaj. Osim što je funkcionalna, ali i visoke estetske vrijednosti, glazba na ovom albumu ujedno je dokaz njegove svestranosti. Naime, Dešić je sve skladao, aranžirao, odsvi-rao, otpjevao i snimio sam, osim dionice mute trumpet Domenika Tune. Na CD je uvrstio petnaest skladbi koje korespondiraju sa sadr-žajem dokumentarca i time ispunjavaju svrhu fi lmske glazbe, ali, zahvaljujući skladateljskoj maštovitosti te instrumentalnoj, aranžerskoj i producentskoj vještini, mogu egzistirati i samostalno, kao dokument Dešićeva promi-šljanja world music, u ovom slučaju suvreme-nog viđenja afričke tradicijske glazbe. Naime, i prije je u svojemu stvaralaštvu koketirao s afričkom glazbom koja je oduvijek, a posebice u novije vrijeme, snažno nadahnuće glazbeni-cima iz cijeloga svijeta. On je, posebice za ovaj projekt, studijski proučavao, ne samo glazbu, nego i jezike, kulture i običaje raznih afričkih naroda. Stečene je spoznaje, u nekim sluča-jevima i autentične tekstove afričkih napjeva, uklopio u vlastiti glazbeni jezik spajajući razne stilove kao što su etno, jazz i pop. Kreirao je djelo blisko današnjem world music trendu, dopadljivo širem krugu ljubitelja glazbe. Ži-vopisne skladbe mame na slušanje svojom ve-drom naravi, emotivnošću, koloritom, ritmo-vima, egzotikom, atmosferom, ali i lijepim melodijama.


15BROJ 170, LISTOPAD 2011. C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G CD izlog Bojana Mušćeta

ENI

CRNA KUTIJA(Dallas)

ENI je najdugovječniji all–girls band na hr-vatskoj sceni, a nedavno su djevojke objavile peti album Crna kutija. Za razliku od ostalih ostvarenja temeljenih na načelu da se najpri-je objavi album, a potom se s njega skidaju singlovi, Crna kutija bi se mogla nazvati uspješnim nastavkom njihove Best of kolek-cije. Većina materijala s albuma sastavljena je od već poznatih pjesama koje su projedrile hrvatskim top–ljestvicama. Štoviše, skladbe Crna kutija i Polaroid debi su imale upravo na kompilaciji Best of, a Jezero od mlijeka, Vodi me, Lijepa kao Sahara, Put po mom i Ostav-ljam ti usne postale su neizostavni dio reper-toara većeg dijela hrvatskih radijskih postaja. Djevojke iz skupine ENI i na ovom albumu predstavljaju se, prije svega, kao izvrsne vo-kalistice, a autorski doprinos Vave, Nene Belana, Petra Beluhana i drugih pokazuje da senzualni ženski pop nije kategorija koja može biti urušena u navali drugih glazbenih trendova. Crna kutija je primjer kako se dobar album može složiti od kvalitetnog materijala jer i pjesme koje nisu plasirane kao hitovi ne služe za popunjavanje prostora nego albumu daju kvalitetu više.

FIT

2011(Fit)Premda nije bila aktivna gotovo 20 godina, riječka skupina Fit sve je ugodno iznenadila ponovnim okupljanjem i albumom snimlje-nim uživo u riječkoj dvorani Stereo — Live uz Rijeku. Da ovo okupljanje nije bilo pri-godan zov za »starim dobrim vremenima« dokaz je njihov treći studijski album koji su članovi banda snimili dobrim dijelom putem internetskih veza. Kako sva četvorica žive u različitim gradovima, onda je — osim spo-radičnih okupljanja u matičnom im gradu — proces snimanja, miksanja i produciranja tekao zahvaljujući širokopojasnom interne-tu. Ne čudi, stoga, njihova odluka da novi album sasvim besplatno poklone fanovima putem svoje internetske stranice, a u mjesec dana bilo je već 5000 downloada. To Fit čini prvih hrvatskim major bandom koji je novo ostvarenje ponudio na sasvim besplatan download što tvori potpuno novu vizuru u diskografi ji. Album se ne odmiče mnogo od power popa kojim su se proslavili na prijaš-njem ostvarenju Daj mi ruku iz 1989., a za-mjetna je razlika u mnogo boljoj produkciji. Hit Ne mogu bez nje osobna je iskaznica albu-ma koja pokazuje da dvodesetljetni razmak nije naškodio toj vitalnoj četvorci.

BRUNO KRAJCAR

ISTRAEL(Maraton/Aquarius Records)Poznati istarski etnomuzikolog Bruno Krajcar i na novom albumu Istrael nastavlja se baviti spajanjem tradicionalnoga istarskoga glazbe-nog izričaja s određenim elementima jazza. Zanimljivo je kako je Krajcarov album nastao u sklopu Istraditional Projecta, njegove ideje da istarska etno glazba postane prepoznatljiv hrvatski izvozni proizvod. Kako je dio istarske tradicijske glazbe uvršten na UNESCO–vu listu zaštićene svjetske nematerijalne kultur-ne baštine, a po tom pitanju djeluju i izvrsni glazbenici Tamara Obrovac i Liovio Morosin, njegov projekt mogao bi biti i oplođen. Album Istrael, osim iznimno nadahnutih glazbenih dijelova, ima i dva zanimljiva gostovanja. Neg-dašnja velika talijanska pop–zvijezda Bobby Solo gostuje u pjesmi Va Labine by Night, dok Gabrijela Galant Jelenić iz grupe Nola pjeva u narodnoj pjesmi Blizu Žminja grada. Također, album sadrži sjajnu skladbu Ura s kojom je Krajcar briljirao na ovogodišnjem Čansonfestu u Kastvu. Dobro zamišljen album sigurno bi uz bolje produkcijske zahvate mogao još dublje zaorati. No, i ovako predstavlja jedan od naj-zanimljivijih ovogodišnjih glazbenih proizvoda na hrvatskom tržištu.

TROTAKT PROJEKT

R.I.P.(Croatia Records)Jedno od najluksuznijih i najopremljenijih iz-danja na hrvatskome diskografskom tržištu bez sumnje je R.I.P. skupine Trotakt projekt. Posrijedi su dva CD–a i DVD složeni u kuti-jicu od fl isa s magnetom, a sve uz mnoštvo bi-lješki i skeniranih novinskih izrezaka. Trotakt projekt, inicijalna inačica Gracije, početkom osamdesetih bio je iznimno potentan band koji je osvojio prestižno natjecanje YURM u Za-grebu i imao svijetlu diskografsku budućnost. Objavili su dva singla — Zaplešimo (koji je po-stao istinski hit) i Rolana, a snimili su i album Blago tonirano. No, album dosad nikad nije objavljen, a slijedom raznih događanja, band je otišao u povijest. Troje članova oformili su Graciju, dok je Zlatko Volarević kasnije svirao u Đavolima i Crvenoj jabuci.

Stigavši iz Metkovića koji dotad baš i nije bio ubilježen kao mjesto gdje se proizvodi alter-nativna kvalitetna glazba, Trotakt projekt je pokazao kako može ići ukorak s najvažnijih novovalnim bandovima bivše države. Glas Matije Vujice postao je trademark banda, a au-torske zamisli Jurice Popovića nadgrađene su preciznom svirkom svih članova banda. Boga-to opremljeno izdanje R.I.P. donosi vjerojatno sve upotrebljivo što je band ikad snimio, pa je posve normalno kako kvaaliteta pojedinih snimki varira. Istodobno, posrijedi je iznimno bitan dokument koji ne govori samo o važnosti Trotakt projekta na hrvatskoj pop–sceni, nego govori i o glazbenoj potentnosti same scene početkom osamdesetih. Kamo sreće da i dru-gi važni bandovi iz toga doba dožive ovakvu valorizaciju!

OPĆA OPASNOST

VRATI SE NA SVJETLO(Croatia Records)Povratnički album Opće opasnosti donosi novih dvanaest pjesama koje potpisuje Mario Vestić. Hard rock s prepoznatljivom vokalnom odrednicom — stamenim glasom Pere Gali-ća, donekle je ublažen baroknom produkci-jom Branimira Jovanovca, klavijaturista grupe koji je poželio implementirati sve mogućnosti miks–pulta u zvučnu sliku banda. Stoga zvuk albuma ima retro–prizvuk, no posrijedi je tek nadgradnja himničkih zamisli Marija Vestića. U skladbi Tri rijeke gostujuće vokale preuzeo je Zoran Mišić, jedan od fi nalista showa Hr-vatska traži zvijezdu, a zanimljivo je kako se u pjesmi koriste tambure na nešto inventivniji način, pa nemamo slučaj još jednog slavonskog banda (Opća opasnost je iz Županje) u tambu-raške vode. U doba kad hard rock s istaknutim višeglasjem zaziva uglavnom neka prohujala vremena, novo ukazanje Opće opasnosti do-brodošao je podsjetnik na nekoć dominantan trend, ali isto tako i podstrek izvođačima koji tek streme diskografskom opredmećenju. Uz uobičajeno atraktivan ovitak Igora CC Kelče-ca, ovaj komad hard rocka defi nitivno nadma-šuje izdanja slične glazbene provenijencije koja su se pojavila na hrvatskom tržištu u posljed-njem desetljeću.

LIDIJA SABO

MUSIC FOR THE MOMENTS(Aquarius Records)Na hrvatskom tržištu instrumentalni se albu-mi uglavnom pojavljuju po načelu »zasluga za narod«. Obično su to vizure instrumentali-sta koji djeluju u kakvome bandu, orkestru ili studijskim uvjetima, pa onda požele pokazati svoje umijeće izvan matične stanice. Gotovo redovito, takva ostvarenja predstavljaju i vrlo kvalitetne zamisli, no njihova upitna komer-cijalnost odvaja ih od naglašenijeg uspjeha; uglavnom struka prepoznaje njihovu kvalitetu.

Lidija Sabo ide s drukčije pozicije, pa svoj disko-grafski prvijenac ne objavljuje kao side–projekt, nego kao djelo kojim iskazuje svoj pijanistički talent. Sve aranžmane i produkciju potpisu-je Ante Gelo, a album djeluje poput uradaka Richarda Claydermana, odnosno, posrijedi je ono što se svojedobno tituliralo kao »muzika raspoloženja« ili intermezzo–glazba. Riječ je o nepretencioznoj glazbi bez škodljivih sastojaka koja će zacijelo oduševiti radijske urednike jer se može prilagoditi bilo kojem formatu. Pri-tom nije nemoguće da autorske usluge od Lidi-je Sabo počnu tražiti i neki sudionici estradne scene jer u kombinaciji sa stihovima koji neće biti banalni, njezini instrumentali mogu biti i efi kasno primijenjeni, osobito u lo–fi zabavnoj glazbi kakvu u posljednjem desetljeću preferi-ra, na primjer, Oliver Dragojević.

ŽELJKO HIŽAK

MIRIŠU RUŽE(Croatia Records)Željko Hižak–Mika najpoznatiji je po svo-joj članskoj iskaznici u Crvenim koraljima. Nakon odlaska iz banda okušao se u raznim sviračkim ulogama u Kanadi, a potom u Americi, konkretnije u Los Angelesu. Du-gogodišnji predani rad rezultirao je i njego-vim nastupnim albumom. Već naziv albuma Mirišu ruže podsjeća na neka prohujala vre-mena, a takav je i njegov sadržaj. Posrijedi je laid–back rock izričaj na tragu izlaska iz ini-cijalnog doba rock’n’rolla. Hižakov album ne-pretenciozan je i uvjeren sam da će oduševiti sve poklonike Crvenih koralja jer je očito riječ o generacijskom kodu. Da bi sve ipak imalo poveznicu s 21. stoljećem, kao producent se pojavljuje Tiho Borošak (ex–Vatrogasci), dok se među pratećim vokalima pojavljuje Tanja Matejaš, što ukazuje da se još jedna povrat-nica na scenu pridružila kreiranju Hižakove zvučne slike. Album je sniman u Los Ange-lesu, no, dakako, ta činjenica nema utjecaja na prođu albuma jer je upravo produkcija zači-nila razmjerno neuzbudljiv materijal. U sva-kom slučaju, njegov instrumentalni dio ipak je upečatljiviji negoli Hižakov vokalni doprinos, no sve zajedno predstavlja sasvim solidan pa-ket za zagrebačke rock nostalgičare.

ZORAN PREDIN & MATIJA DEDIĆ

TRAGOVI U SJETI (Aquarius Records)Zoran Predin sustavno je diskografski bilje-žio suradnju s raznim glazbenicima, a album realiziran s Matijom Dedićem znači da je već krenuo u diskografske duete sa sljedećom generacijom, i to doslovno. Nakon albuma s Arsenom i suradnje s mnogobrojnim umjet-nicima, Predin se ovoga puta suočio s njego-vim sinom, Matijom Dedićem i to na prilično zahtjevnom zadatku — obradama pjesama iz nekih prohujalih vremena. Riječ je o prilično intimističkom albumu, s obzirom na isključi-vo pijanističku pratnju gdje se sudaraju Pre-dinov glas i pripadajući slovenski naglasak, sa žestokom nostalgijom. Dakako, i rezultat je pritom varijabilan. Neke obrade uistinu nad-građuju i osvježavaju originale, dok su neke druge skladbe mogle slobodno biti izostav-ljene. No, riječ je o velikoj posveti omiljenim skladbama, odnosno to je album »za genera-ciju stripa, s hladnim pivom u rukama«, kako se i kaže u jednoj pjesmi. No, sigurno je kako autori pjesama baš ne bi vidjeli Zorana Predi-na u glavnoj vokalnoj ulozi. Stoga, ostvarenje ostaje tek intimistička posveta osobnom džu-boksu koja zaostaje s većinom diskografskih bilješki Zorana Predina i njegovih prijatelja iz bolje prošlosti.



7. studenoga 2011.

INSIDER/OUTSIDERKoncertna dvorana Vatroslava LisinskogMala dvorana

20.00 sati

Dirigent: Berislav ŠipušSolistica: Davorka Horvat, sopran

Marko Ruždjak,La Frontera. Poema en varios metros, idiomas, y estilos za sopran i komorni orkestarRuben RadicaPer se II za puhački ansambl i magnetofonsku vrpcuEmmanuel GuinSolar Mass, praizvedbaŽivko KljučeFantazija, praizvedbaGošća koncerta: Clara Frühstück, klavir

Franz LisztOrageNuages GrisLiebestraum

20. veljače 2012.

PRIJE STOTINU GODINAKoncertna dvorana Vatroslava LisinskogMala dvorana

20.00 sati

Dirigent: Berislav ŠipušSolisti: Martina Gojčeta Silić, mezzosopranDavorin Brozić, klarinet Alban BergČetiri komada za klarinet i komorni ansambl, op. 5 (obrada Th omas Heinisch)Gustav Mahler

Kindertotenlieder (Pjesme mrtvoj djeci) za srednji glas i komorni ansambl (obrada Rainer Riehn)Arnold SchönbergPet komada za orkestar, op. 16 (obrada za komorni ansambl Arnold Schönberg)Anton WebernPassacaglia, op. 1 za komorni ansambl (obrada Henri Pousseur)

19. ožujka 2012.

SOLO–TUTTIKoncertna dvorana Vatroslava LisinskogMala dvorana

20.00 sati

Dirigent: Berislav ŠipušSolisti: Kvartet Klang, pobjednik Natjecanja Ferdo Livadić 2010.Dani Bošnjak, fl autaDanijel Martinović, klarinetBánk Harkay, rogJasen Chelfi , violončeloNikša Bobetko, kontrabas

Berislav Šipušnovo djelo za 2 klavira, udaraljke i komorni ansambl (u suradnji s festivalom Samoborska glazbena jesen)Volker David KirchnerLamento d’Orfeo za rog i klavirIsang YunPuhački kvintetSanja Stojanovićnovo djelo za klarinet i komorni ansambl, praizvedbaGyörgy Ligeti, Sonata za violončeloSofi a Gubaidulina, Sonata za kontrabas i klavirMarko RuždjakCanto peregrino za fl autu

7. travnja 2012.

CANTUS ON AIRHrvatsko narodno kazalište Zagreb 19.30 sati

Koprodukcija HNK Zagreb — Muzički biennale Zagreb

Dirigent: Berislav ŠipušKoreograf: Martino MüllerCantus Ansamblbalet HNK Zagreb

Krešimir Seletković

AIR, BALETOstale izvedbe: 31. ožujka, 2. i 4. travnja 2012.

14. svibnja 2012.

POSVEĆENJE PROLJEĆAKoncertna dvorana Vatroslava LisinskogMala dvorana

20.00 sati

Dirigent: Berislav ŠipušSolistice: Dubravka Šeparović, mezzosopranMonika Leskovar, violončelo

Boris PapandopuloScherzoIgor StravinskiPribaoutki za glas i komorni ansamblPaul Hindemith 3. komorna muzika za obligatni violončelo i 10 solističkih instrumenata, op. 36, br. 2Darius MilhaudKomorni koncert za 11 instrumenata, op. 389

Za sve dodatne informacije slobodno nas kontaktirajte na +385 (01) 4872369 ili kontakt@cantus–ansamb.com.Cijene:pretplatničke ulaznice: 180 kn.pojedinačne ulaznice: 50 kn.Za učenike, studente i umirovljenike odobravamo 50 posto popusta.

Ulaznice se prodaju na blagajni KD Vatroslava Lisinskog radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 9 do 14 sati, a na dan priredbe dva sata prije početka. Mogućnost plaćanja ulaznica Eurocard, American Express, Visa i Diners karticama.

Putem interneta, www.lisinski.hr, moguća je individualna rezervacija mjesta, kao i kupovina ulaznica on–line plaćanjem.Informacije i rezervacija ulaznica (organizirani posjeti) na telefon:Promidžba:+385 (01) 6121–163Blagajna:+385 (01) 6121–166

Četvrtak, 3. studenoga17:00 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

Grupa za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić

Josip Nalis, dirigent

Program:

Terry Riley, Danijel Legin

19:30 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

Svečano otvorenje

Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske

Tomislav Fačini, dirigent

Mia Elezović, glasovir

Monika Cerovčec, Ilijana Korać, Ana Lice, soprani

Program:

Mladen Tarbuk, Stanko Horvat, Antun Tomislav Šaban, Krešimir Seletković, Marko Ruždjak, Tomislav Fačini**

22:00 Hotel Bristol

Jazz koncert - Fingersnap trio

Henry Radanović, kontrabas

Zvjezdan Ružić, glasovir

Branimir Gazdik, bubnjevi

petak 4. studenoga11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Okrugli stolovi, studenti, gosti

16:00-17.00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Tribina na temu: ZAMP

Moderatori: Antun Tomislav Šaban, Alfi Kabiljo i Mladen Tarbuk


Fronesis ansambl

Mladen Tarbuk, dirigent

Andrej Petrač, violončelo

Program:

Vjekoslav Nježić, Krešimir Seletković, Frano Đurović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk

22:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Sam svoj majstor - Koncert elektroničke glazbe

Voditelj: Frano Đurović

Program:

Tomislav Oliver*, Ana Horvat*, Josip Magdić*, Gordan Tudor*

subota 5. studenoga

11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Putovi hrvatske glazbe - radio emisija uživo

voditeljica: Iva Lovrec Štefanović


Cantus – Promocija notnih i diskografskih izdanja

voditeljica: Jana Haluza

19:30Hotel Imperial – Zlatna dvorana

Cantus Ansambl

Berislav Šipuš, dirigent

Davorka Horvat, sopran

Program:

Anđelko Klobučar (80. rođendan), Bogdan Gagić (80. rođendan), Ruben Radica (80. rođendan), Marko Ruždjak (65. rođendan)

21:00 Villa Angelina

Ansambl ACEZANTEZ, 40 godina umjetničkog djelovanja

Dubravko Detoni, glasovir, Ivana Bilić, udaraljke, Saša Nestorović, saksofon, Marina i Max Kostelac, glas, pokret, mima

Program:

Dubravko Detoni, Ivana Bilić, Saša Nestorović, Branimir Sakač


Berislav Šipuš - “Les nuits” za glasovir, recitatora i elektroniku

Katarina Krpan, glasovir

Rene Medvešek, recitator

Krešimir Seletković, elektronika

nedjelja 6. studenoga

11:00-12:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Tribina na temu: Digitalna prodaja glazbe - prednosti i mane

Moderatori: Mislav Rakuljić, Antun Tomislav Šaban, Mladen Tarbuk


HR projekt - Studenti sviraju djela hrvatskih skladatelja

Kvartet KLANG - Vlatka Peko i Ana Lucić, glasovir, Anita Primorac i Kaja Farszky, udaraljke

Program:

Ante Knešaurek, Zlatko Tanodi, Danijel Legin*, Frano Đurović*, Dubravko Palanović, Ivan Josip Skender

* = praizvedba ** = hrvatska praizvedba

48. Glazbena tribina Opatija3. — 6. studenoga 2011.


cantus 170 web

Documents