Naslov originala The Keys oj the Kingdom Prevela: DESANKA MILEKIC A.J. MX Kljuevi kraljevstva OTOKAR KERSOVANI RIJEKA 1966 t.' 'f?" H&POAH& B0BAKOTEKA

N apomena Kljuevi kraljevstva k~ I DAT CU TI KLJUEVE CARSTVA NEBESKOGA: Krist je rekao Petru - str. 20 Ev. po Ma-teju gl. 15, 16, 19 MOME PRIJATELJU F. M. koji je bio dvadeset godina misionar u Kini Dr. Archibald Joeph CRONIN bio je do svoje trideset pete godine poznati londonski lijenik. Bolest ga je tada natjerala da napusti posao. Do tog vremena nije napisao nijedan redak, ali u roku jedne godine zavrio je SeSIRDZIJIN ZAMAK, roman koji je odmah postigao uspjeh. Poslije ovog romana nanisao je jo sedam i postao jedan od najitanijih pisaca naeg doba. Njegove knjige oaravaju milijune ljudi i ena irom itavog svijeta. dio 1. POETAK KRAJA U jedno kasno poslije podne septembra 1938. stari otac Francis Chisholm epesao je strmom stazom od crkve sv. Columba do svoje kue na brijegu. Iako je bio nemoan, vie je volio ii ovim putem nego blaim usponom uz Mercat Wynd; i, kada je dospio do uskih vrata u zidom ograenom vrtu on zastade s nekim naivnim trijumfom zadihano promatrajui prizor koji je oduvijek volio. Pred njim se pruala rijeka Tweed, veliki iroki tok mirnog srebra, sa afranastim prelivima jesenjeg sunca koje se ve duboko spustilo. Niz padine sjeverne kotske obale sputao se gradi Tweedsides, sa krovovima od ruiastog i utog crijepa sastavljenog u udne are poput aha, skrivajui labirint ulica pokrivenih kaldrmom. Visoki kameni bedemi jo uvijek su opasavali ovaj pogranini slobodni grad, sa zapljenjenim krimskim topom koji je sada sluio galebovima za slijetanje dok bi kljucali raie. Na uu rijeke pruao se kao utvara pjeani sprud zamagljujui razapete mree, jarbole ribarskih barki u pristanitu koji su se, vitki i nepomini, dizali u vis. Suton je ve zahvatao mirne tamne ume Der-hama na obali, prema njima se uputila jedna aplja letei tegobno. Uzduh je bio razrijeen i ist, ispunjen reskim dimom drveta i mirisom opalih jabuka sa otrim nagovjetajem ranog mraza.

Uz zadovoljan uzdah otac Chisholm ue u svoj vrt: komad zemlje pokraj njegovog perivoja na Brijegu Sjajnog Zelenog Nefrita, ali lijep i kao svi kotski vrtovi, koristan, sa nekoliko plemenitih 11voki koje su se nadvijale preko starog zida. Kruka ranka o brajdi u junom uglu bila je puna roda. Budui da se tiranin Dougal nije mogao nigdje primijetiti, paljivo pogledavi ka kuhinjskom prozoru on ukrade najljepu kruku sa svog vlastitog drveta i sakri je ispod mantije. Njegovi uveli, nabrani obrazi bili su ispunjeni trijumfom dok je e-pesao vukui nogu poljunenom stazom, oslanjajui se na neto luksuzno to je sebi dozvolio, na novi kiobran od tartana* sa arom Chisholma koji je zamjenio njegov stari, dotrajali i omiljeni kiobran iz Paitana. Tamo, ispred prednjih vrata, stajala su jedna kola. On se lagano namrti. Iako mu je sjeanje bilo slabo i nastupi zaboravljivosti postali stalnim izvorom neprijatnosti, sada se prisjetio neprijatnog uzbuenja zbog biskupova pisma kojim je predlagao, ili bolje reeno, najavljivao posjetu svog sekretara Monsinjora Sleetha. On pouri da doeka gosta. Monsinjor Sleeth nalazio se ve u salonu, stojei mraan, mrav, otmjen, ali ne sasvim slobodno leima okrenut kaminu njegova mladalaka nestrpljivost bila je pojaana, a sveeniko dostojanstvo umanjeno zbog skromne sredine u kojoj se naao. Traio je neke tragove linosti koja ovdje ivi: moda neki komad porculana, ili lakiranu posudu, neki suvenir sa istoka. Ali stan je bio pust i neodreen sa dotrajalim linoleumom, mekim stolicama i starom ispucalom policom iznad kamina na kojoj je ve primjetio zvrk smjeten pokraj jo neizbrojene gomile penija primljenih na dar. On je ipak bio odluio da bude ljubazan. Ispravljajui bore na elu, otkloni ispriavanja oca Chisholma blagonaklonim pokretom ruke. Vaa domaica mi je ve pokazala moju sobu. Nadam se da vam neu smetati ako ovdje ostanem nekoliko dana. Kako je samo bilo boanstveno poslijepodne. I te boje! dok sam se vo*Sfcotsika tkanina. 12 zio iz Tvnecastla, gotovo sam vjerovao da se nalazim u dragom San Morales. S ve unaprijed ispitanim izrazom, on skrenu pogled u sve guu tamu kroz prozor. Starac se skoro osmjehnu na peat ponaanja to ga je ostavio otac Tarrant i Sjemenite Sle-ethova elegancija, taj otri izraz, ak i trag vrstine u nozdrvama, sve ga je to inilo savrenom i vjernom njihovom reprodukcijom. Nadam se da e vam biti udobno promrmlja on. Sada emo neto zaloiti. ao mi je to vam ne mogu ponuditi i veeru. Nekako smo navikli da dobro uinamo na kotski nain, i to je sve. Sleeth, polu-okrenute glave, klimnu suzdr-ljivo. I zaista u tom trenutku ue gospoica Moffat i povue dotrajale barunaste zavjese i poe neupadljivo postavljati sto. On nije mogao a da ironino ne pomisli kako je ovo neupadljivo stvorenje koje mu je s vremena na vrijeme upuivalo zastraen pogled, odgovaralo ovoj sobi. Iako je osjetio prolazno ogorenje kada je primjetio da po- stavlja za tri osobe, njeno prisustvo mu je omoguilo da navodi razgovor sigurno na ope teme. Kada su oba sveenika sjela za sto, on poe da hvali specijalan mermer koji je biskup donio iz Karare za krilo s Kristovim raspeem u novoj crkvi koja se zidala umjesto katedrale u Tvnecast-lu. Sluei se dobra apetita unkom, jajima i bubrezima koji su se po izboru nalazili pred njim, on prihvati i alicu aja napunjenu iz aluminijskog ajnika. Zatim, zauzet premazivanjem maslaca na prepreeni kruh, on zau blagu primjedbu svog domaina: Nadam se da neete imati nita protiv ako Andrew pojede svoj porid s nama za stolom. An-drew ovo je monsinjor Sleeth. Sleeth naglo podie glavu. Djeak od oko devet godina tiho je uao u sobu i sada, poslije jednog trenutka oklijevanja, stajao je i cupkao svoju plavu majicu, duga blijeda lica napetog od bojaz13ni, on skliznu na svoje mjesto i mehaniki isprui ruku ka vru s mlijekom. Kada se nagnuo preko tanjura, kovra vlane smee kose zahvaljujui spuvi gospoice Moffat pade preko njegova runa koata ela. Oi, izvanredno plave, izraavale su djeje predvianje krize i gledale tako zaplaeno da se nije usuivao podignuti pogled. Biskupov sekretar se oslobodi i lagano nastavi sa obrokom. Ipak, as nije bio pogodan. On je meutim s vremena na vrijeme potajno upravljao svoj pogled prema djeaku. Tako, ti si, znai, Andrew! Pristojnost je zahtijevala u razgovoru moda ak i prizvuk dobroudnosti. I ti ide ovdje u kolu? Da...

Hajde onda! Da vidimo koliko zna. Skoro prijateljski on postavi nekoliko jednostavnih pitanja. Djeak, zajapuren i bez rijei, suvie zbunjen da misli, pokaza poniavajue neznanje. Obrve monsinjora Sleetha se izvie. Uasno pomisli. Pravo ulino derite! On se poslui jo jednim bubregom zatim odjednom primijeti da su se, dok se on obilato i* sluio mesom sa stola, drugo dvoje skromno sluili samo poridom. On porumenje: ovakvo pokazivanje asketizma sa strane starca bilo je samo nepodnoljiva afektacija. Moda je i otac Chisholm naslutio tu misao. On odmahnu glavom: Toliko sam mnogo godina sebe liavao dobre kotske zobene kae, da je nikad ne proputam kadgod imam prilike. Sleeth primi ovu primjedbu utke. Zatim, uz brzi pogled, iz svog malodunog utanja, Andrew zatrai dozvolu da se skloni. Ustavi da bi izgovorio svoju molitvu, on obori kaiku laktom. Njegove krute izme grubo zakripae ka vratima. Jo jedna stanka. Zatim, poto je zavrio s obrokom, monsinjor Sleeth lako ustade i vrati se, bez nekog oiglednog cilja, na bezlinu prostirku kraj kamina. Razdvojenih nogu i ruku sklopljenih iza lea on je promatrao, neprimjetno, svog 14 ostarjelog kolegu koji je, jo uvijek sjedio udno i kao iekujua izraza. Blagi boe, pomisli Sleeth, kakav alostan primjerak sveenstva ovaj jadni starac, sa umazanom mantijom, prljavim okovrat-nikom i boleljivo utom isuenom koom! Na jednom obrazu primijeivao se ruan modri oiljak, brazgotina, koja je povlaila donji kapak i nekako se inilo kao da vue glavu nanie i ustranu. Do-bijao se utisak stalno iskrivljenog vrata, koji je stajao u protivtei sa hromom i kraom nogom. Njegove obino sputene oi stoga su u rijet- ^ kim prilikama kada bi dizao pogled imale prodornu iskrenost koja je udno zbunjivala. J Sleeth se nakalja. On je procjenio da je dolo vrijeme da progovori i uz nametnutu notu srdanosti on zapita: Koliko ste ve ovdje, oe Chis- ; holm? Dvanaest mjeseci. Ah, da. Lijepo je to bilo od Njegove Milosti to vas je poslao po vaem povratku u parohiju iz koje ste rodom. I njegova je to parohija! Sleeth ljubazno nakloni glavu. Upoznat sam da Njegova Milost dijeli sa vama tu ast da je i on ovdje roen. Da pogledamo ... koliko godina imate, oe? Skoro sedamdeset, zar ne? Otac Chisholm potvrdi, dodajui sa njenim starakim ponosom: Ja nisam stariji od Anselm Mealeva. Sleethova bora na ovu familijarnost pretopi se u polusaaljiv osmijeh. Svakako ali ivot je postupao neto drukije sa vama. Ukratko on se pribra i vrsto, ali ne neljubazno ree: biskup i ja takoer smatramo da vae duge i odane godine slube treba sada nagraditi. Vi treba, ukratko, da se povuete! Za trenutak nasta udna tiina. Ali ja ne elim da se povuem. Za mene je bila bolna dunost da doem ovamo Sleeth je svoj pogled diskretno upravio na tavanicu da ispitam... i izvijestim Njegovu 15Milost. Ali postoje neke stvari preko kojih se ne moe prijei. Koje stvari? Sleeth se ljutito pokrenu. est deset tuce stvari! Nije moje da nabrajam vae vae orijentalne ekscentrinosti! Zao mi je. Iskra se lagano zapali u oima starca. Morate imati na umu da sam proveo trideset pet godina u Kini. Vaa parohija je u beznadnom neredu. Da li dugujem neto? Kako to moemo znati? Nema podataka o vaim tromjesenim skupljanjima priloga ve est mjeseci. Sleethov glas se povisi i on poe bre da govori. Sve je to... tako neposlovno ... Na primjer kada je Blandov trgovaki putnik prolog mjeseca podnio raun tri funte za svijee i tako dalje vi ste ga isplatili u samom bakrenom novcu. Tako mi novac pristie. Otac Chisholm je promatrao zamiljeno svog posjetioca, kao da ga prozire oima. Ja sam uvijek bio glup u odnosu na novac. Nikada ga nisam imao, znate... Ali ipak... da li vi vjerujete da je novac tako vaan?

Monsinjor Sleeth, na svoju neprijatnost, poe da crveni. O tome se govori, oe. On nastavi ustro: Govori se i drugo. Neke od vaih propovijedi... savjeti koje vi dajete ... izvjesne take vae doktrine. On pogleda u notes koji je drao u ruci, izraen sa koricama od safijana. One su opasno udne. Nemogue! Na Duhovsku nedjelju vi ste rekli vaim vjernicima: Nemojte misliti da se nebo nalazi na nebesima... ono je u udubljenju vaeg dlana,,., ono je svuda i na svakom mjestu". Sleeth se namrti kritiki dok je prevrtao stranice. I ponovo ... evo jedne nevjerojatne primjedbe koju ste izgovorili za vrijeme Velikog tjedna: Ateisti nee moda svi otii u pakao. Ja sam poznavao jednog koji nije tamo. Pakao je samo za one koji 16 1 pljuju u lice Boje!" I, blagi Boe, ova uasna " greka: Krist je bio savren ovjek, ali je Kon-fuije imao bolji smisao za humor!" On ogoreno okrenu jo jednu stranicu. I ovaj nevjerovatni * incident.. . kada vam se jedan od vaih najboljih c. vjernika, gospoa Glendenning, koja svakako ne * moe nita uiniti poto je izvanredno debela, ob- t ratila za duhovno vostvo vi ste je pogledali i odgo- vorili: Jedite manje. Vrata raja su uzana". Ali ' zato da nastavljam sa ovim? Monsinjor Sleeth odluno zaklopi svoju knjiicu pozlaenih ivica. Da kaem najblae, vi ste izgubili komandu nad povjerenim vam duama. Ali... Mirno: Ja ne elim da komandiram ni nad ijom duom. Sleethova boja se neprijatno pojaa. On nije mogao zamisliti sebe da vodi teoloke diskusije sa ovim hromim starcem koji je podjetinjio. Zatim, tu je isto tako i pitanje ovog caka kojeg ste tako zavedeno usvojili. A tko e voditi rauna o njemu ako to ne uinim? Nae sestre u Ralstonu. Tamo se nala: najbolje sirotite u biskupiji. Otac Chisholm ponova podie svoj zbunjujui pogled. Da li biste vi eljeli da provedete djetinjstvo u takvu sirotitu? Ne moramo biti lini, oe. Rekao sam vam ... ak uzimajui u obzir sve prilike ... situacija je sasvim nepravilna i mora se okonati. Pored toga... On isprui ruke. Ako vi odlazite moramo nai neko mjesto za njega. 4 Vi ste se izgleda odluili da nas se otre-sete. Da li u i ja biti takoer povjeren sestrama? Ne, svakako. Vi moete poi u Dom za ostarjele sveenike u Clintonu. To je savreno utoite mira. Starac se ustvari nasmija krt, suh smijeh. Savreni odmor u imati kada umrem. A dok

2 Kljuevi kraljevstva 17sam iv ne elim da se mijeam sa gomilom osta- rjelih sveenika. Moete misliti da je ovo udno :; ali ja nisam nikada bio u stanju da podnosim - sveenstvo u gomili. Sleethov osmijeh je bio bolan i uzbuen. Nita me ne moe zauditi od vas, oe. Oprostite mi, ali da kaem samo ovo ... vaa reputacija, ak i prije vaeg odlaska u Kinu... va itav ivot je bio veoma udan! Nasta stanka. Otac Chisholm ree tada tiho: Ja u poloiti raun o svom ivotu Gospodu. Mlai ovjek spusti kapke uz neprijatan osjeaj indiskrecije. Otiao je suvie daleko. Iako je po prirodi bio hladan on je uvjek pokuavao da bude pravian, ak i paljiv. Imao je toliko osjeanja da pokae svoju neprijatnost. Prirodno, ja ne elim da budem va sudija niti inkvizitor. Nita jo nije odlueno. Zato sam ja ovdje.

Moramo vidjeti ta e donijeti ovih narednih nekoliko dana. On poe ka vratima. Sada u otii malo u crkvu. Molim vas, nemojte se uzne-miravati. Ja znam put. Lice mu se nabra u iz-vjetaen osmijeh. On izae. Otac Chisholm ostade sjedei, nepomian, za stolom, rukom zaklanjajui oi kao da duboko misli. Osjeao se smrvljenim pred ovom prijetnjom koja se nadvila, tako naglo, iznad tiine njegovog zasluenog sklonita. Njegovo osjeanje rezignacije, davno preoptereeno, odbijalo je da to prihvati. Odjednom se osjetio praznim i iskorie-nim, neeljenim ni od Gospoda ni od ljudi. Snaan osjeaj oaja ispuni mu grudi. Tako mala stvar: a ipak tako velika. elio je da krikne: Gospode moj, Gospode moj, zato si me ostavio?" On teko ustade i poe gore. U potkrovlju, iznad gostinske sobe, djeak Andrew bio je ve u krevetu i spavao. On je le- ' ao na strani, mrave ruke savijene ispred njega, kao u odbrani, na jastuku. Promatrajui ga, otac Chisholm izvadi kruku iz depa i stavi je na odjeu sloenu preko stolice sa sjeditem od trske kraj postelje. Izgledalo je da on tu vie nita moe uiniti. / Laki daak vjetra pokrenu musiinske zastore. On prie prozoru i razgrnu ih. Zvijezde su treperile na studenom nebu. Ispodrovih zvijezda luk njegovih godina se prui uPsvoj svojoj nepriklad-nosti, izgraen od njegovih nedoraslih tenji, bez oblika ili otmjenostL/Cinilo mu se da je tako nedavno bilo kada je/i sam bio djeak, koji je trao i smijao se u istom ovom gradu Tweedside. Njegove misli se vratie unazad. Ako je uope postojala neka ablona u njegovu ivotu prvi kobni temelj je svakako postavljen one subote u aprilu, prije ezdeset godina, kada je u nepomuenoj srei, utisnut tako duboko da je proao neprimijeeno ... D/O Bi C.AN POZIV

195 . i :;}. I I V

i

.)> ! DIO II: NEOBIAN POZIV:II OiG vism ma Tog proljetnog jutra, rano za dorukom u udobnoj mranoj kuhinji, osjeajui toplinu vatre kroz arape na nogama i miris potpaljenih drva i vruih kolaa od zobenog brana koji su izazivali glad, on je bio sretan i pored kie, jer je bila subota a vrijeme je bilo pogodno za losose. Njegova majka zavri ustro mijeanje drvenom licom i postavi zdjelu oivienu plavim sa grakovom kaom na izribani sto izmeu njegova oca i njega. On dohvati licu od roga, zamoi je u zdjelu zatim u au mlaenice. Onda jezikom obliza glatku zlatastu kau, savreno pripremljenu, bez grudvica ili grubog neizmijeanog brana. Njegov otac u iznoenoj plavoj koulji i zakrp-ljenim ribarskim arapama sjedio mu je suelice, pognuta krupna tijela i jeo utke uz tihe spore pokrete crvenih ruku. Majka istrese sa reetke i poslednji put zobene kolae, poreda ih u zdjelu i sjede da popije aj. uti maslac topio se na prelomljenom kolau koji je uzela. U maloj kuhinji vladala je tiina i toplina, uz plamenove koji su dosizali preko svijetle ograde kraj ognjita obloenog bijelom lonarskom glinom. Tada je imao devet godina i trebalo je da poe s ocem do kolibe. Tamo je on bio poznat bio je momi Ale-xa Chisholma, prihvaen od svih ljudi u vunenim kouljama i konim izmama koje su dopirale do kukova, uz miran pokret glavom ili, jo bolje, uz prijateljsko utanje. Skriveno je osjeao ponos kada bi sa njima izlazio u velikom ravnom ribarskom

23brodiu u irokom luku zaobilazei nasip, uz kripu viljuki za vesla, dok bi njegov otac na krmi lagano otputao mreu. Ponovo na nasipu, otro zadirui klinovima cipela po kamenju, ljudi bi se pribili nisko zbog vjetra, neki bi uali ogrnuti poutjelim jedrima preko ramena, dok bi drugi usisavali toplinu iz pocrnjele gline duge dva santirnetra. On je odvojeno stajao sa ocem. Alex Chisholm je bio predradnik, promatra Tweed Ribarske Stanice br. 3. Zajedno, ne govorei nita, koeni vjetrom, stajali bi promatrajui udaljeni krug od plutnjaka koji je poigravao na uzburkanim valovima gdje se rijeka susretala sa morem. Cesto bi odsjaj sunca na valovima izazivao vrtoglavicu. Ali on ne bi, on ne smije da zatrepe. Propustiti ak i jednu sekundu znailo bi propustiti tuce riba do kojih se ovih dana tako teko dolazilo, tako da su u udaljenom Billingsgateu one donosile Ribarskoj kompaniji dobrih dva i po ilinga po libri. Visoka prilika njegova oca, glave malo uvuene meu ramena, otra profila ispod stare visoke mornarske kape, vjetrom iibane krvi u jagodice, imala je istu nepominu nepokolebljivu napregnutost. Povremeno, do njega su izvanredno izmijeano dopirali miris morske trave na-plavljene na nasipu, udaljeno izbijanje sata iz grada, graktanje vrana gakua iz Derhama. Osjeanje ovog neizgovorenog drugarstva mamilo je suze u ve napregnute djeakove oi. Odjednom njegov otac uzviknu. Ma kako pokuavao Francis nije nikada mogao prvi ugledati pluto koje uronjava: ne ono poskakivanje i povla-*> enje zbog priliva vode to bi ga katkad natjeralo da glupo uzvikne, ve lagano povlaenje nanie koje je govorilo, iz duga iskustva, o nailasku ribe. Na taj kratki visoki uzvik trenutno bi se zaulo kloparanje posade koja bi priskakala vitlu za izvlaenje mree. Iz navike nisu nikad odugovlaili u ovom trenutku: iako su ljudi dobij ali postotak po funti sterlinga na ulov, oni nisu bili gonjeni pomilju na novac; ovo duboko uzbuenje je dolailo iz mnogo iskonski] ih korjena. Pribliavala se mrea, lagano, kapljui, posuta algama, dok su ko-nopci kripali namatajui se na drveno vitlo. Posljednje povlaenje, i onda, u nabranoj zaleluja-noj mrei, dirljivi bljesak, snaan, izvanredan losos. Jedne nezaboravne nedjelje lovili su etrdeset jednom mreom. Ogromne blistave trake izvijale su se i borile, probijale mreu i klizile natrag u rijeku preko glatkog debljeg kraja prutila. Francis se bacio naprijed sa ostalima, grevito dogra-bivi dragocjenu ribu koja je prijetila da umakne. Podigli su ga, posutog krljutima i mokrog do koe, sa savrenim udom u njegovom zagrljaju. Vraajui se kui te veeri, dok ga je otac drao za ruku i bat koraka odjekivao u sivom sutonu, zaustavili su se, bez rijei, kraj Burleva u glavnoj ulici da kupe bombone za jedan peni, one sa pe-permintom koje je on najvie volio. Njihova veza je otila jo dalje. Nedjeljom obino poslije mise, uzimali bi pecake tapove i potajno se iskradali da ne bi uvrijedili one sa finijim osjeanjem kroz sporedne staze grada predanog odmoru u dan gospodnji, napolje u zelene doline Whitaddera. U konzervi, upakovani u pilovinu, nalazili su se soni crvi koje je prethodno vee nakupio u Mealevovom ubritu. Dan je bio opojno divan, poslije toga uz um potoka, miris medjunika otac mu je pokazivao mjesta gdje se vjerojatno nalaze virovi, grimizno-pjegave pastrve koje se koprcaju na izbledjelom ljunku otac nagnut nad vatrom od prua hrskavi , slatki ukus prene ribe ... U druga godinja doba ili bi da beru borovnice, umske jagode, ili divlje ute maline od kojih se pravio dobar dem. Bio je to sveani dan kada ih je pratila i njegova majka. Otac je znao sva najbolja mjesta i odveo bi ih duboko u zabaenu umu, do nedirnutog trara sa sonim voem. Kada bi doao snijeg i zima stegla zemlju kri-om bi etali izmeu smrznutog drvea u kotar25skom Derham parku, dok bi mu se dah pretvarao u inje, a koa jeila iekujui uvarevu pitaljku. Mogao je uti kako mu srce bije dok bi praznili zamke, sporo ispod prozora same velike kue zatim kui sa otealom lovakom torbom, nasmijanih oiju, rastapajui se od milja pri pomisli na pitu od zeca. Njegova majka je bila odlina kuharica, ena koja je zasluivala sa svom tedljivou, umjenou u voenju domainstva i vjetinama teko procijeen hvalospijev kotske male zajednice: Elisabeth Chisholm je krijeposna ena". U trenutku kada je zavrio sa kaom on primijeti da ona neto govori, gledajui preko stola ka ocu: Alex, molim te vodi rauna da veeras stigne kui ranije, zbog Koncerta. Nasta stanka. Mogao je primijetiti da je njegov otac, prezauzet moda naraslom rijekom i slabom sezonom lososa bio uhvaen nepriprem-ljeno i da se sjetio Gradskog koncerta koji se odravao svake godine i na koji mora otii te veeri. Ti si, eno, odluila da ide? zapita uz trag osmijeha. Ona lako porumenje; Francis se pitao zato izgleda tako udno. To je neto emu se radujem tokom godine. Uostalom, i ti si graanin, poslanik grada. Pravo ... pravo je da i ti zauzme tvoje sjedite sa tvojom porodicom i tvojim prijateljima.

Njegov osmijeh se produbi, i izazva crte blagosti oko oiju to je osmijeh za koji bi Francis dao ivot da ga dobije. Onda izgleda da se mora ii, Lisbeth. On nije nikad volio Koncert", kao to nije volio aljicu za aj, pokrobljene ovratnike i svoje nedjeljne cipele koje su kripale. Ali je volio ovu enu koja je eljela da on poe. Raunam na tebe, Alex. Vidi njen glas, u pokuaju da bude nemaran ipak je odavao udni neki prizvuk olakanja. Pozvala sam Polly i Noru iz Tvnecastla naalost izgleda da se Ned 28 ne moe izvui. Ona zastade. Morat e da poalje nekoga drugog u Ettal sa obraunima. "" On se uspravi pogledavi je brzo pogledom h koji kao da je prodirao, tano do dna njenog nje- ' nog izgovora. U poetku, oaran Francis nije nita primijetio. Sestra njegova oca, koja je umrla, udala se za Ned Bannona, vlasnika Narodne krme u Tvnecastlu, ivahnom gradiu nekih ezdeset milja prema jugu. Polly, Nedova sestra i Nora, njegova desetogodinja neakinja nisu bili ba bliski roaci. Ipak, njihove posjete su se uvijek mogle smatrati * radosnim dogaajem. On odjednom zau oca kako govori tihim glasom: Svakako, moram otii u Ettal. Otra i napregnuta tiina, Francis primijeti kako je njegova majka prebledjela. Pa, ne mora ba ti da ide... Sam Mir-lees, i bilo koji drugi, bio bi srean da ode amcem umjesto tebe. On nije odgovorio, gledajui je mirno, dirnut u ponos, ponositu iskljuivost rase. Njeno uzbuenje se pojaa. Ona sa svim pokuajima pretvaranja, nae se k njemu, stavi nervozne prste na njegov rukav. Uini to meni, Alex. Zna to se desilo prolog puta. Stvari tamo opet loe stoje kako sam ula, uasno loe. On stavi svoju krupnu aku preko njene, toplo, umirujui. Ti ne eli valjda da pobjegnem, je li eno? On se osmjehnu i naglo ustade. Otii u rano i rano se vratiti... dovoljno rano za tebe, za nae glupave prijatelje i tvoj dragocjeni koncert. Pobjedena, napeta izraza lica, ona ga je promatrala dok je navlaio visoke izme. Francis, snuden i pokisao, imao je uasan predosjeaj onoga to se mora dogoditi. I zaista, kada se njegov otac uspravi on se okrete njemu i blago obrati: Neto mislim, deko, da e biti bolje da ti danas ostane kod kue. Bit e potreban majci 27u kui. Imat e mnogo toga da se uradi prije no to dou nai gosti. Slijep od razoaranja, Francis se nije bunio. Osjetio je napetu ruku njegove majke, kojom ga je obgrlila preko ramena, zadravajui ga. Njegov otac zastade za trenutak na vratima, sa onim duboko usaenim osjeajem ljubavi u pogledu i zatim tiho izae. Iako je kia prestala u podne Francisu su asovi oajno sporo prolazili. Iako se pretvarao da ne vidi zabrinutu boru na majinom elu, bio je na uasnim mukama poto je sasvim bio upoznat sa njihovom situacijom. Ovdje, u ovoj mirnoj opini oni su bili poznati kao takvi kakvi su i bili ne-uznemiravani, ak i donekle potovani. Ali u Et-talu, gradiu sa trnicom nekih etiri milja odavde, u glavnom uredu Ribarske Kompanije, gdje je njegov otac morao, svakoga mjeseca da podnosi izvjetaj o ulovima, vladalo je sasvim drukije miljenje. Prije sto godina movarno zemljite Ettala je procvjetalo od krvi Covenantera*, a sada se tlaenje i nemir nemilosrdno preokrenulo i vratilo nazad. Pod vostvom novog gradonaelnika nedavno je otpoelo sa bjesnim vjerskim progonima. Odravani su sastanci konventikla, masovni zborovi na trgu, osjeaji naroda su uskovitlani do zasljepljenosti. Kada se agresija mase oslobodila, nekoliko katolika u gradu izbaeni su iz svojih kua a ostali u okrugu su sveano opomenuti da se ne pojavljuju na ulicama Ettala. Mirno nepotivanje ove opomene od strane njegova oca dodijelio mu je posebnu kaznu i prokletstvo. Prolog mjeseca dolo je do tue u kojoj se neustraiv posmatra lososa dobro pokazao. Sada, i pored ponovljenih pretnji, i paljivog plana da ga zadre, on ponovo odlazi.. . Francis pokua da odagna misli a njegove male pesnice grevito se stegoe. Zato ljudi ne ostave jedni Potpisnici Cogenamta Sveane lige i sporazuma za zatita protestantizma u kotskoj. 28 druge na miru. Njegov otac i majka nisu bili istog vjerskog uvjerenja a ipak su ivjeli zajedno, potovali jedan drugoga, u savrenom miru. Njegov otac je dobar ovjek, najbolji na svijetu... j\ zato hoe da mu naude? Kao otrica noa ubaena u toplinu njegova ivota uvue se strah, uzmicanje pred tom rijeju vjera" djeje uenje da se ljudi mogu meusobno mrzeti zato to veliaju istog Gospoda drukijim rijeima. Vraajui se u etiri sata sa stanice, on je ozbiljno preskakao preko barica na ta ga je zadirkujui navodila njegova poluroaka Nora majka je ila sa tetka Polly, koja je dola lijepo dotjerana i smirena, iza njih, sa

osjeajem da je dan bremenit nesreom. Norino vragolasto ponaanje, njena uredna nova smea haljina opivena gajtanima, njena oigledna radost to ga vidi, bili su samo blijeda razonoda. On se stoiki priblii njihovoj kui, niskoj urednoj kuici od siva kamena, koja je gledala na Cannelgate, sa urednim malim vrtom pozadi, gdje je ljeti njegov otac uzgajio astre i begonije. Strasna sklonost njegove majke ka istoi ogledala se i u sjaju mesingane adke i besprijekornom pragu kue. Iza istih prozora zastrtih zastorima nazirala su se tri lonca kaika koje su djelovale kao grimizne mrlje. Nora je sada ve bila zajapurena, bez daha, njene plave oi su blistale od radosti, nalazila se u jednom od onih njenih zadirkujuih, vragolastih raspoloenja. Kada su obili oko kue do vrta, gdje .,. je po planu njegove majke trebalo do uine da \ se igraju sa Anselmom Mealevem, ona se sae ta- ; ko blizu Francisovog uha da joj je kosa pala preko mrava nasmijana lica i apnu mu neto u uho. ^ Barice koje su jedva preskakali, sona vlaga zem- y lje, podsticala je njenu dosjetljivost. Francis prvo nije elio da slua zaudo Norino prisustvo je uvijek u njemu izazivalo stidljivu neprijatnost. Stojei sada malen i povuen on ju je sumnjiavo posmatrao. 29t! " Znam da hoe navaljivala je ona. On uvijek eli da se igra sveca. Hajde, Francis. Hajdemo, hajde. Lagani smijeh jedva je razvukao njegove ozbiljne usne. Nevoljno on donese lopatu, kantu za zalivanje i neke stare novine iz male upe za alat na dnu vrta. Po Norinim uputstvima on iskopa rupu dvije stope duboku izmeu bunja lovora, napuni je vodom, zatim preko nje stavi papira. Nora umjetniki prekri list papira suhom zemljom. Samo to su vratili lopatu naie Anselm Mealev, u svom divnom bijelom mornarskom odjelcetu. Nora dobaci Francisu pogled razigrane radosti. Zdravo Anselme doeka ga ona vatreno. to ima divno odijelo. ekali smo te. ta emo se igrati? Anselm Mealev saslua ovo pitanje uz prijatnu ljubaznost. On je bio krupan djeak jedanaestih godina, dobro uhranjen, sa rumeno-bije-lim obrazima. Kosa mu je bila svijetla i kovrava, oi mile. Jedinac bogatih i pobonih ljudi otac je bio vlasnik unosne fabrike kotanog brana preko rijeke bio je ve predodreen, po svom vlastitom izboru i izboru njegove pobone majke da poe u Holywell, uveni katoliki koled u sjevernoj kotskoj, da bi postao sveenik. On je sa Francisom sluio kod oltara u St. Columba. esto su ga mogli nai kako klei u crkvi, dok bi mu krupne oi bile ispunjene vrelim suzama. Kaluerice koje bi tu dolazile milovale bi ga po glavi. On je bio priznat, sa razlogom, za doista iskreno posveenog djeaka. Da napravimo procesiju ree on. U ast svete Julije. Danas je njen praznik. Nora zatapa rukama. Hajde da se pravimo kao da, su njene moi tamo u lovorovu bunju. Da li da se oblaimo? Ne Anselm odmahnu glavom. Ovo e biti molitva, ne igra. Ali zamislite da ja imam sveeniku mantiju i nosim draguljima ukraenu monstrancu. Ti si bijela Kartuzijanska sestra. A 30 * ti Francis, ti si moj akolit. Sad, da li smo svi spremni? Neka potitenost naglo obuze Francisa. On nije bio u tom uzrastu da bi analizirao svoje odnose; on je samo znao da iako je Anselm vatreno tvrdio da je on njegov najbolji prijatelj, da je njegova pretjerana pobonost u njemu budila udan bolni osjeaj stida. On je prema Bogu osjeao neku oajnu uzdranost. Taj osjeaj je gajio ne znajui zato i zbog ega, kao neki njean ivac, duboko u njegovom tijelu. Kada je Anselm sa arom izjavio na asu vjeronauka Ja volim i ljubim naeg Spasitelja iz dna moga srca", Francis, prepipavajui klikere u svom depu, jako je pocrvenio i otiao snudeno kui i razbio prozor. Idueg jutra kada je Anselm ve iskustan posjetilac bolesnih doao u kolu sa kuhanim pile-tom i ponosno izjavio da je objekt njegove milosti majka Paxton stara ribarka, isuena od hipokrizije i ciroze jetra, ije su svae i vika subotom uvee pravile ludnicu od annelgatea Francis, kao opinjen, poe u garderobu za vrijeme asa i otvori paket i zamjeni ukusnu pticu koju je podijelio sa svojim drugovima sa ve ukvarenom glavom bakalara. Anselmove suze i psovke na raun Meg Paxton kasnije su u njemu izazivale uvijek duboko, mrano zadovoljstvo. Sada je, meutim, oklijevao, kao da bi elio da drugom djeaku prui mogunost da izbjegne. Zato ree lagano: Tko e ii prvi? Ja, naravno pouri Anselm. On zauze mjesto na elu. Nora, ti pjevaj: Tantum Ergo. Tako u redu, jedan po jedan, uz Norin pro-dirni glas, povorka poe. Kada su se pribliili lovorovom bunu Anselm podie svoje sklopljene ruke ka nebu. Idueg trenutka je ve zakoraio na papir i pruio se itavom duinom po blatu.

Nekih desetak sekundi nitko se nije pomjerio. Tek je Anselmovo glasno jaukanje, dok je pokuavao da ustane, otkoilo Noru. Dok je Mealev nespretno gunao: To je grijeh, to je grijeh 31 ona je skakutala i smijala se, izazivajui ga divlje. Bori se Anselme, bori. Zato ne udari Francisa? Neu, neu jecao je Anselm. Pruit u i drugi obraz. On pojuri trkom kui. Nora se oduevljeno drala Francisa, bespomona, guei se dok su joj suze od smijeha lile niz obraze. Ali se Francis nije smijao. On je nijemo i neraspoloeno buljio u zemlju. Zato je pristao na takvu glupost dok je njegov otac morao da ide neprijatnim ulicama Ettola? Bio je jo uvijek utljiv kada su uli u kuu na uinu. U udobnoj prednjoj sobi gdje je sto ve bio postavljen za velianstven in kotskog gostoprimstva, sa najljepim porculanom i posrebrenim predmetima koje je ovo malo domainstvo moglo da prui, Francisova majka je sjedila sa tetka Polly, njeno otvoreno i dosta ozbiljno lice zajapureno od vatre, i zdepasto tijelo koje se povremeno kruto naginjalo ka satu. Sada, poslije neprijatnog dana, rastrzanog podjednako izmeu sumnje i uvjerenja kada je sama sebi govorila kako je njen strah glupost ui su joj bile spremne da uju muevljeve korake; ona je osjeala samo opu enju za njim. Kerka Daniel Glenniea, malog i neuspjelog pekara po profesiji, a po pozivu propovjednika na zborovima, voe svog vlastitog jedinstvenog kranskog bratstva u Darrow, tom neuporedivo sumornom gradiu sa brodogradilitem koje se nalazi nekih dvadeset milja od Tvnecastlea, ona se u osamnaestoj godini za vrijeme jednonedjeljnog odmora od oeve slastiarske tezge, ludo zaljubila u mladog ribara iz Tweedside, Alexander Chisholma i odmah se udala za njega. Teoretski, krajnja nespojivost ovakve veze unaprijed ju je ve osuivala na neuspjeh. Ali u stvarnosti ona se pokazala rijetko uspjenom. 32 Chisholm nije bio fanatik: tih, miran ovjek, nije imao elje da utie na uvjerenja svoje ene. A ona, sa svoje strane, zadojena rano pobonou, usaenom od njenog udnog oca u udnoj doktrini univerzalne tolerancije, nije bila svadljiva. ak i kada su prvi transporti ribe opali ona je ipak bila veoma sretna. On je bio, kako je ona to govorila, pravo blago u kui; uredan, spreman, nikada u nedoumici kada bi bilo potrebno popraviti aparat za ceenje rublja, oupati kokoku, da iscijedi med iz pletenih konica. Njegove astre bile su najljepe u Tweedsidu, njegove bantam-ske kokoi nisu nikada propustile nagradu na izlobama, a golubinjak koji je nedavno zavrio za Francisa bio je pravo udo strpljivosti i vjetine. Bilo je trenutaka za zimskih veeri, kada je ona sjedila i plela kraj ognjita, a Francis ututkan u postelji, dok bi vjetar zvidao udobno oko male kue, ajnik pitao na ploi kamina, a njen mrav Alex tumarao po kuhinji u arapama, usredotoen nijemo na neki posao, i ona bi mu se okrenula sa udnim, njenim osmijehom: Drag si mi, muu. Ona nervozno pogleda na sat; da, bilo je kasno, prilino kasnije nego bi se on obino vraao kui. Napolju su nagomilani oblaci ubrzavali sumrak i ponovo krupne kapi kie zapljusnue prozorska okna. Skoro u istom trenutku Nora i Francis uoe unutra. Ona uhvati sebe kako izbjegava zabrinuti pogled svoga sina. Pa, djeco? tetka Polly ih pozva do svoje stolice i mudro se obrati zraku iznad njihovih glava. Je li ste se lijepo igrali? To je dobro. Jesi li oprala ruke, Nora? Ti se sigurno raduje veeranjem koncertu, Francis. I ja sama volim po koji zvuk. Neka te Bog sauva, djevojko, stoj mirno. I ne zaboravi na svoje ponaanje u drutvu, takoer, gospoice sad emo uinati. Ovaj prijedlog se nije mogao zaobii. Uz pusti osjeaj tuge, pojaan zato to je pokuavala da ga prikrije, Elizabeth ustade. 3 Kljuevi kraljevstva 33 Neemo vie ekati Alexa. Poet emo sada. Ona se izvinjavajui osmjehnu. On e stii svakog trenutka. aj je bio izvanredan, jemeni kolaii i hljeb od jema bez kvasa napravljeni kod kue i slatko pripremljeno Elizabethinim rukama. Ali za stolom je vladala napregnutost. Tetka Polly nije pravila svoje sarkastine primjedbe koje su Francisu obino priinjavale potajnu radost, ve je sjedila uspravno, privuenih lakata, jednim savijenim prstom drei alicu. Usidjelica, blizu etrdesete godine, sa dugim, umornim i prijatnim licem, malo udno odjevena, dostojanstvena, pribrana, malo rezervirana u ponaanju, bila je pravi uzor svi-jesne otmjenosti, sa maramicom od ipke na prsima, nosom jako crvenim od toplog aja, dok je ptica na njenom eiru toplo leala nad svim tim. Neto ba mislim, Elizabeth ona taktino popuni pauzu oni su mogli dovesti i Mea-leyevog deka Ned poznaje njegova oca. An-selm ima divan poziv. Ne okreui glavu ona dodirnu Francisa svojim

blagim sveznajuim pogledom. I tebe bi takoe mladiu trebalo poslati u Hollywell. Elizabeth, da li bi voljela da vidi svog deka kako klima glavom na propovjedaonici? Ne mog jedinca. Gospod voli jedince tetka Polly izjavi sveano. Elizabeth se nije osmjehnula. Njen sin e biti veliki ovjek, ona je odluila, uveni pravnik, moda kirurg; ona nije mogla podnijeti pomisao da bi on trpio u tami, izloen alosnim tekoama sveenikog ivota. Rastrojena od sve vee uznemirenosti ona uzviknu: Tako bih eljela da Alex ve doe. To je... to je veoma nepaljivo. Svi emo zakasniti ako se uskoro ne pojavi. Moda nije zavrio sa obraunom paljivo dodade tetka Polly. Elizabeth bolno porumene, izgubivi kontrolu. On mora da je sada ve u kuici za radni-,'34 ',.t^.' ke... on uvijek ide tamo poslije Ettala. Ona oajniki pokua da prigui strah. Ne bih se udila ako je sasvim zaboravio na nas. On je veoma nepaljiv ovjek. Ona zastade. Dat emo mu jo pet minuta. Jo malo aja, tetka Polly? Uina je ve bila gotova i nije se mogla vie produiti. Nastade nesrena tiina. ta mu se desilo? Da li nee vie nikad, nikad doi? Bolesna od straha, Elizabeth nije mogla vie da se obuzdava. Uz posljednji pogled, ispunjen otvorenim predosjeaj em nesree, okrenutim ka mermernom satu, ona ustade. Izvinite me, tetka Polly, moram otrati dolje da vidim ta se dogaa s njim. Neu ostati dugo. Francis je ve proivio ove trenutke napetog straha proganjan uasom uske aleje, teke od mraka iz koga izviru lica i zbrka, njegov otac okruen ... bori se ... pada ispod gomile ... muno prskanje njegove lubanje na kamenju. Bezrazlono on poe da drhti. Pusti me da poem s tobom, majko ree. Gluposti, sine ona se osmjehnu blijedo. Ostani ovdje i zabavi nae goste. Zaudo, tetka Polly odmahnu glavom. Dosad ona nije pokazivala da primijeuje sve veu napetost. Ni sada to nije uinila. Ali uz prodirnu smirenost ona ree Povedi deka sa sobom, Elizabeth. Nora i ja se moemo snai sasvim dobro. U nastaloj pauzi Francis je preklinjao pogledom. U redu ... moe poi. Njegova majka mu obue debeli kaput; zatim, umotavi se u kockasti ogrta, ona ga uze za ruku i izae iz tople, svijetle sobe. No je bila hladna i crna. Kia se pjenila preko kaldrme, voda je jurila niz jarke opustjelih ulica. Dok su se probijali uz Mercat Wynd aleju pored udaljenog trga i zamagljenih svjetlosti grad3* 35skog hola, Francisa zgrabi novi strah iz olujne tmine. On pokua da ga suzbije, stisnu usne, i uz drhtavu odlunost pokua da ide uz sve bri majin korak. Deset minuta kasnije preli su rijeku kraj graninog mosta i poli vodom natopljenim molom ka kuici br. 3. Ovdje njegova majka zastraeno zastade. Kuica je bila zakljuana, naputena. Ona se neodluno okrenu, zatim naglo primijeti slabo signalno svjetlo, zamagljeno od vlane tmine, jednu milju dalje uz rijeku: radniku kuicu br. 5, gdje je obitavao Sam Mirlees, pomonik promatraa. Iako je Mirlees bio besciljan ovjek, pijanica, ipak bi im mogao dati neke vijesti. Ona ponova poe, odluno, ljapkajui kroz natopljenu livadu, posrui preko nevidljivih busenja trave, ograda, jaraka. Francis, uz nju, mogao je osjetiti njen strah, koji je rastao sa svakim korakom. Najzad su stigli do druge kuice, drvene barake od nakatranjenih dasaka, vrsto posaene na obali rijeke, iza kamenog nasipa i uvijenih po-vjeanih mrea. Francis nije vie mogao da izdri. Istrgnuvi se naprijed uz lupanje srca u grudima, on gurnu vrata. Zatim, ugledavi uoblien strah koji je osjeao itavog dana, on na glas krik-nu u zagluujuem bolu, rairenih zjenica od oka. Njegov otac bio je tamo sa Sam Mirleesom, ispruen na klupi, lica oblivena krvlju, s jednom rukom stegnutom u grubi zavoj uz veliki purpurni oiljak preko ela. Oba ovjeka bila su jo u vunenim kouljama dugim izmama, na oblinjem stolu ae i vr od pola litra, prljav crveni suner pored prljavog lonia za vodu, visei zatieni fenjer bacao je slabi uti snop svjetla na njih, dok su tamne sjenke puzale, lelujale u tajanstvenim uglovima i ispod krova po kome je dobovala kia. Njegova majka pojuri napred, baci se na koljena kraj klupe. Alex ... Alex ... je si li ozlijeen? I"1.' .>*>\WO, 36 Iako su mu oi bile zatvorene, on se osmjeh-nu, ili pokua, svojini povuenim i unakaenim usnama. Nita gore od nekih koji su pokuali da me ozlijede, eno.

Suze joj pojurie u oi, roene zbog njegove tvrdoglavosti i njene ljubavi prema njemu, suze bijesa protiv onih koji su ga doveli do takvog stanja. Kada je uao unutra bio je skoro gotov ubaci se Mirlees uz neodreen pokret. Ali ja sam ga malo okrijepio sa dva tri gutljaja. Ona ljutito pogleda u drugog ovjeka: pijan, kao i obino subotom uvee. Ona skoro klonu od ljutine to je ova budala tupa od pijanstva Alexu pored ozbiljne povrede koju je pretrpio jo i do-lila pie. Ona primijeti da je izgubio veliku koliinu krvi... ovdje nije imala niega ime bi ga previla ... mora ga odmah odvui odavde ... odmah. Ona promrmlja napeto: Da li bi mogao poi kui sa mnom, Alex? Vjerujem, eno... ako poemo polako. Ona je grozniavo razmiljala, borei se sa panikom i zbunjenou. Instinkt ju je vukao da ga odvede do topline, svjetla i sigurnosti. Ona primijeti da je njegova najvea rana, rascjep na slje-pooici prestao da krvari. Ona se okrenu svome sinu. Potri brzo natrag, Francis. Reci Polly da se pripremi za nas. Onda poi i dovedi doktora odmah kui. Francis, tresui se kao u groznici, napravi slijep, grevit pokret razumijevanja. Uz posljednji pogled na oca on sae glavu i potra luaki niz molo. Pokuaj onda, Alex... daj da ti pomognem. Ogoreno odbivi Mirleesovu ponudu za pomo, znajui da je bolje bez njega, ona pomoe svom muu da ustane. On se lagano, posluno zanjiha na nogama. Uasno je bio nesiguran, sko37ro nije znao ta ini. Odoh, onda, Sam promuca, zbunjeno. Laku no. Ona je grizla usne u nedoumici i nesigurnosti, ali je ipak bila uporna, povede ga napolje, i srete se sa bolnim, i otrim naletom kie. Kada su se vrata zatvorila za njima i on stajao, nesiguran, ne hajui za vrijeme, ona se uplai od tog munog puta natrag, preko blatnjavih polja i gliba sa bespomonim ovjekom uz sebe. Ali odjednom, dok je oklijevala, na pamet joj pade neto. Zato joj to nije ranije palo napamet? Ako bi pre-preila preko Tilework mosta ona bi mogla utedjeti bar jednu milju, i dovesti ga kui i u postelju u roku od pola sata. Ona ga uze pod ruku sa novom odlunou. Uskoivi u pljusak, pridravajui ona se uputi uz rijeku ka mostu. U poetku on izgleda nije primijeivao pravac, ali odjednom, kad je brzi um vode dopro do njegovog uha, on zastade. Kakvim putem ovo idemo, Lisbeth? Ne moemo sada prei kod Tileworksa kada je Tweed u ovakvom stanju. uti, Alex. .. nemoj troiti snagu na govor ona ga umiri i pomoe mu naprijed. Doli su do mosta, uskog viseeg premoe-nja, napravljenog od debelih platnica sa ogradom od eline ice, koji se pruao na najuem mjestu rijeke, u sasvim dobrom stanju, iako se rijetko koristio poto je ciglana kojoj je sluio odavno bila zatvorena. Kada je Elizabeth zakoraila na most, tmina, zagluujua blizina vode, izazva neodreenu sumnju, moda slutnju. Ona zastade, i poto nije bilo mjesta da obadvoje idu zajedno, ona pogleda unazad ka njemu, priguenom i mokrom, obuzeta valom udne materinske njenosti. Da li se dri za ogradu? Da, drim se za ogradu. Ona je jasno vidjela da je debelo ue u njegovoj velikoj aci. Rasijana, bez daha i rastrzana ona nije mogla dalje da razmilja. Idi onda uz mene. Ona se okrete i poe naprijed. 38

Poeli su da prelaze preko mosta. Na pola puta njegovo stopalo se okliznu sa daske klizave od kie. Druge neke noi to ne bi mnogo znailo. Ali danas je to bilo veoma vano jer je Tweed, narastao do ivice daski. Odjednom brza struja ispuni njegovu visoku izmu. On se borio protiv ove snage, teine koja je savlaivala. Ali oni su ubili snagu u njemu u Etallu. I druga noga se okliznu, obavde izme se ispunie vodom i oteae kao da su pune olova. Na njegov krik ona se uz vrisak okrenu i baci se na njega. Dok je rijeka vukla ue iz njegovog stiska, ona ga obgrli rukama; borila se bjesno, oajno da ga zadri u besmrtnom trenutku. Zatim um i tmine vode ih usisae. Francis ih je ekao itave te noi. Ali oni nisu doli. Nali su ih idueg jutra, zagrljene, pri niskoj plimi, u mirnoj vodi kraj pjeanog pruda. II

Jednog etvrtka uvee u septembru etiri godine kasnije, kada je Francis Chisholm okonao svoje teko nono hodanje iz Darrow brodogradilita teturajui umorno ka grubom drvenom uzglavlju postelje u Glennievoj pekari, on donese veliku odluku. Teko hodajui niz branom posut hodnik koji je dijelio pekaru od prodavaonice njegova mala prilika udno stisnuta velikim hlaama, prljavog lica, ispod pamune kape okrenute naopako on proe kroz sporedna vrata, stavi svoju praznu porciju na sudoperu, dok su mu tamne mlade oi gorjele od odreenog cilja. U kuhinji je Malcom Glennie zauzeo sto prljavi stolnjak je sada, kao i uvijek, bio zatrpan suem otromboljene glave na laktovima nad Lockeovim Prenosom Vlasnitva, zdepast, blijed mladi od sedamnaest godina, jednom rukom trljajui masnu crnu kosu i zasipajui itavim ta39lasima prhuti okovratnik, dok je drugom uzimao iznutrice koje mu je skuhala majka kada se vratio iz Armstrong koleda. Kada je Francis uzeo veeru iz penice pitu od dva penija i krompire stavljene tamo jo u podne i napravio mjesta za sebe, primijeujui kroz pocijepani tamni papir na staklenim vratima gospou Glennie kako uslu-uje muteriju u trgovini, sin kue mu dobaci mrzovoljno nezadovoljan pogled. Zar ne moe da ne pravi toliku larmu kada uim? Boe! Kak ve ruke! Zar se nikada ne umiva prije jela? utjevi ravnoduno u svojoj najboljoj odbrani Francis dohvati no i viljuku u svoje uljevite, od zakivaca porunjele ruke. Pregradna vrata se otvorie i gospojf Glennie zabrinuto ue struui nogama. Jesi li pojeo, Malcome dragi? Imam najljepi peeni pu' ding od svjeih jaja i mlijeka nee ni malo nakoditi tvojoj probavi. On proguna: itavog dana imao sam gai stralgiju. Progutavi obilato vazduh on ga vra'< ti uz izraz naivne tegobe. uje li to! To je od uenja sine, zbog toga ti je to. Ona pouri do tednjaka. Ali ovo e ti zadrati snagu.. . samo probaj ... da bi meni uinio. On je podnio da mu ona ukloni prazan tanjur i da stavi zamanu zdjelu sa pudingom pred nje-i ga. Kada se nagnuo nad nju, ona nastavi da ga njeno promatra, uivajui u svakom zalogaju koji bi uzeo, njena zajapurena figura, u neurednom stezniku i aljkavoj, otvorenoj suknji, nagnuta ka njemu, zlobna lica sa dugim tankim nosom i uvuenim usnama ispunjenim materinskom njenou. Ona sada promrmlja: Drago mi je sine to si se veeras ranije vratio. Tvoj otac ima sastanak. Oho, ne! Makom se podie uz neprijatno iznenaenje. U crkvi Misije? Ona odmahnu uskom glavom. Na otvorenom. Na opinskoj tratini. Mi ne idemo? vj . >): ,(j 40 Ona odgovori sa udnom, gorkom sujetom: To je jedini poasni poloaj koji nam je tvoj otac uope ukazao, Malcome. Sve dok ne propadne u propovijedanju, bolje da ga koristimo. On se vatreno pobuni. Tebi se to moda dopada, majko. Ali za mene je uasno neprijatno da tamo stojim dok otac lupa biblijom i djeca viu: Sveti Dane". Nije bilo tako loe dok sam bio mlai, ali sada kada se pripremam za advokata! On prekide, snudeno, kada se spoljna vrata otvorie i njegov otac Daniel Glennie, lagano ue u sobu. Sveti Dan se priblii stolu, odsutno odsijee sebi komad sira, nali au mlijeka i jo uvijek stojei, poe da jede ovaj jednostavni obrok. Iako je skinuo svoje radno odijelo, hlae i pocijepane papue, jo uvijek je bio beznaajna i oputena prilika u latenim crnim hlaama i aketu starinskog kroja, za nj suvie tijesnom i kratkom sa celuloidnom prednjicom na koulji i crnom uskom kravatom poput vrpce. I orukvice su bile takoer od celuloida da bi se utedjelo pranje; one su ve bile napukle; a cipele su mogle da se oprave. On je bio malo pognut. Njegov pogled, obino zbunjen, esto zaneseno izgubljen, sada je bio zamiljen, blag, iza elikom uokvirenih naoari. Dok je jeo on se pogledom zadri nijemo promatrajui Francisa. Ti si izgleda umoran, sine. Jesi li veerao? Francis klimnu glavom. Prostorija je bila svijetli ja otkako je uao pekar. Oi okrenute prema njemu bile su kao u njegove majke. Sada sam ba izvukao tepsiju sa kolaima od treanja. Moe uzeti jedan, ako eli tamo je na tednjaku. Na ovu besmislenu velikodunost, gospoa Glennie samo zamrca; ovakvo razbacivanje svoje imovine dovelo ga je ve dva puta do ban-krotstva, neuspjeha. Glava joj se nae u jo veoj rezignaciji, ,,, 41 Kada eli da poemo? Ako idemo sada zatvorit u prodavaonicu.

On pogleda u svoj veliki srebrni sat na utom lancu. Da, zatvori sada, majko, Gospod dolazi na prvo mjesto. A uz to tuno vie nemamo ni muterija. Kada je ona spustila zastore na kolaima zagaenim od muha, on je stajao, odvojen, razmi- ljajui o svojoj veeranjoj propovijedi. Zatim se pokrenu. Hajdemo, Malcome! i Francisu: Vodi rauna o sebi, sine. Nemoj ostati dugo. Malcom, gunajui tiho, zatvori knjigu i uze | eir. On snudeno poe napolje za svojim ocem. h Gospoa Glennie, navlaei uske kone rukavice, poprimi izraz rtve gotove za sastanke". Ne- moj zaboraviti i posue. Ona uputi znaajno odvratan osmijeh Francisu. teta je to ne ide sa nama! Kada su izali on se borio sa eljom da spusti glavu na sto. Njegova ga je herojska odluka sagorjevala, pomisao na Willie Tulloch je prostrujala njegovim umornim udovima. On nagomila masno sue u sudoperu i poe da ga pere, brzo ? ispitujui svoj poloaj, napregnuta ela, smrknut. Zlokobno prinueno dobroinstvo spustilo se na njega od onoga trenutka, prije sahrane, kada je Danijel resko rekao Polly Bannon: Ja u uzeti Elizabethinog deka. Mi smo njegovi jedini krvni roaci. On mora da doe k nama! Ovakva ustra dobra volja ne bi ga sama po sebi unitila. Tek ona kasnija mrska scena sa gospoom Glennie, koja je dograbila malo imanje, novac iz osiguranja njegova oca i od prodaje namjetaja, i odbijanje Pollvine ponude o staranju uz zastraujue pozivanje na zakon. Ova posljednja gorina je presijekla sve veze > sa Bannonovima naglo, bolno, kao da je on neposredno bio kriv za to: Polly, ozljedena i uvrije- .- ena, a ipak sa izrazom da je uradila najbolje to zna, besumnje ga je izbrisala iz svog sjeanja. 42 Po dolasku u pekarevo domainstvo, sa svim privlanostima novoga, poslan je, s novom torbom na leima, u Darrow Akademiju: u pratnji Mal-coma; dotjerala ga je i oeljala gospoa Glennie koja je promatrala ake koji su odlazili sa vrata prodavaonice sa neodreenim izrazom prisvajanja. Avaj! Filantropski zanos je uskoro izbli jedio, Daniel Glennie je bio svetac, njena plemenita i izmuena dua koja je slijedila svoje vlastite putove sa pitama, i svake je subote uvee etao svoga konjia ispregnutog iz kola kroz grad sa krupno natampanim tekstom na sapima ivotinje: Voli blinjega svoga kao samoga sebe". Ali on je ivio u svom snu na nebesima iz koga se pomaljao samo povremeno, zabrinut, oznojen, da bi se sreo sa svojim dunicima. Radei netedimice, sa glavom u carstvu blagoslovljenih i nogama u koritu tijesta, on je lako zaboravio prisustvo svog unuka. Kada bi se sjetio on bi uzeo malog djeaka za ruku i odveo u zadnje dvorite sa kesom mrvica, da nahrane vrapce. krta, nespretna a ipak pohlepna, promatrajui samosaaljivo postepeno propadanje svoga mua otputanje raznosaa, prodavaice, zatvaranje jedne pei, pa druge, postepeno opadanje na mravu proizvodnju pita od dva penija i kolaia od jednog fardinga gospoa Glennie uskoro pronae da Francis predstavlja nepodnoljivu moru. Privlanih sedamdeset funti koje je stekla zajedno sa njim ubrzo je izbledjelo, i inilo se skupo plaenima. Ve izmuena oajnom tednjom, trokovi njegovog oblaenja, hrane, kolovanja postadoe stalna Golgota. Ona je ogoreno brojala svaki njegov zalogaj. Kada je iznosio hlae ona prepravi" neko staro zeleno Danielovo odijelo, ostatak iz mladosti njenog mua, takve udne are i boje da je postalo predmet podrugivanja na ulicama to je pretvorilo djeakov ivot u pravu bijedu. Iako je Malcomova kolarina u Akademiji redovno plaana ona je obino uspijevala da je zaboravi sve dok, uzdrhtao i blijed od 43ponienja poto je javno nazvan pred razredom dunikom i utajivaem Francis ne bi bio prinuen da joj se obrati. Ona bi tada uzdahnula, pretvarala se da je dobila srani napad time to bi dodirivala uvele grudi, prebrojala ilinge kao da je cijedila svoju vlastitu krv. Iako je sve ovo podnosio sa stoikom upornou, osjeanje da je sam... sam ... bilo je uasno za malog djeaka. Ve otupio od tuge, on je dugo usamljen etao, pretraujui uzalud pust predio i traei potok u kome bi mogao pronai neku pastrmku ispod kamena. Pomno bi promatrao sve brodove koji bi odlazili, gorei od udnje, stavljajui kapu meu zube da bi priguio svoj oaj. Uhvaen u noice suprotnih uvjerenja, nije ni sam znao gdje se nalazi; njegova vedra i prijatna priroda bila je umrtvijena, lice mu je posivjelo i snudilo se. Jedinu sreu je nalazio u veeri kada bi Malcom i gospoa Glennie odlazili od kue, kada bi sjedio suelice Danielu kraj kuhinjske vatre i promatrao malog pekara kako okree stranice Biblije, u savrenoj tiini, sa izrazom neizrecive radosti. Danielova mirna ali nepokolebljiva odlunost da se ne mijea sa religijom djeaka kako bi to mogao, kada je sam propovijedao opu toleranciju! bila je samo jo jedan vie, uvijek prisutni podsticaj gospoi Glennie za podbadanje. Za Kranku" kao to je ona, koja je spaena, ovaj ivi podsjetnik na ludost njene kerke bio je pravo prokletstvo. To je tjeralo i susjede da govore.

Vrhunac je doao pri kraju osamnaestog mjeseca kada je Francis, sa nezahvalnom umjenou, bio tako neodgojen da je pobijedio Malcoma u nekom takmienju u koli za najbolji esej. To se vie nije moglo izdrati. Nedjelje gunanja su slomile pekara. On se nalazio na pragu jo jednog neuspjeha. Bilo je odlueno da je Francisovo kolovanje zavreno. Osmjehujui se prepredeno po prvi put poslije toliko mjeseci, gospoa Glennie ga je uvjeravala da je on sada mlad ovjek, spre44 man da pridonese domainstvu, da zasue rukave i dokae plemenitost rada. On je otiao da radi u brodogradilitu Darrow kao egrt za zakivanje, star dvanaest godina, uz nagradu od tri i po ilinga nedjeljno. U sedam i etvrt je zavrio sa suem. S veom ivou on se dotjera ispred komadia ogledala i izae napolje. Bilo je jo uvijek svijetlo, ali ga noni zrak natjera na kaalj i on podie ovratnik aketa urei glavnom ulicom, pored tale i Darrow vinarskog podruma, stigavi najzad do doktorove ordinacije na uglu, sa dvije ispup-ene posudice i etvrtastom tablom: Dr. SUTHER-LAND TULLOCH, lijenik i kirurg. Francisove usne bile su razdvojene, blago, kada je uao. Ordinacija je bila mrana i mirisala na aloje i slatki korijen gospinog bilja. Jednu stranu su popunjavale police sa tamno zelenim boicama, a na kraju tri drvene stepenice vodile su do male ordinacije gdje je dr. Tulloch obavljao preglede. Iza duge tezge, zavijajui lijekove na mermer-noj ploi isprskanoj crvenim voskom za peaenje, stajao je doktorov najstariji sin, omanji punaak pjegavi deko esnaestih godina, sa krupnim akama, crvenoukaste boje i sporog utljivog osmijeha. On se sada osmjehnu blago i pozdravi Fran-cisa. Zatim oba djeaka skretoe pogled, izbjegavajui jedan drugog, svaki od njih oklijevajui da pogleda u osjeanja izraena u oima drugog. Zakasnio sam, Willie! Francisov pogled je uporno etao po tezgi. I ja sam sam zakasnio ... a moram da isporuim ove lijekove ocu, neka je blagoslovljen. Sada kada je Willie otpoeo sa svojim medicinskim obrazovanjem u Armstrong koledu, Dr. Tulloch ga je, uz sveano veselje proglasio svojim pomonikom. 45"*" Nasta stanka. Zatim stariji djeak kriomice pogleda svog prijatelja. Je li si se odluio? Francisov pogled je jo uvjek bio oboren. On snudeno potvrdi, stisnutih usana: Da. U pravu si Francise. Odobravanje zapljusnu Willievo obino i okruglo lice. Ja ne bih izdrao toliko dugo. Nisam mogao... ni... Francis je mucao osim to... pa... moj djed i ti. Njegovo mravo mlado lice, skriveno i mrano, tamno porumenje na posljednje rijei koje je izgovorio u jednom dahu. Pocrvenjevi od suosjeanja, Willie promuca: Pronaao sam vlak za tebe. Ima jedan direktni koji polazi iz Alsteada svake subote u est i trideset pet. .. tiho. Evo oca. On prekide, opominjui ga pogledom, kada se vrata ordinacije otvorie i Dr. Tulloch pojavi, ispraajui svog posljednjeg pacijenta. Tada se doktor vratio ka djeacima, ivahan, crnpurast ovjek u tvidu sa sitnim arama, guste kose i sjajnih zalizaka koji su prosto iskrili od iste vitalnosti. Kao ovjek koji je uivao uasnu reputaciju da je izraziti slobodni mislilac u gradu, otvoreni pristalica Rober-ta Ingersolla i profesora Darwina, on je imao neodoljiv arm i izgled ovjeka koji moe biti koristan u sobi bolesnika. Poto su ga upale upljine u Francisovim obrazima uozbiljile, on izbaci uasnu alu: Pa, mladiu evo ubismo jo jednog! Oh, nije jo mrtav! Ali e uskoro biti! A tako dobar ovjek, i ostavlja za sobom veliku porodicu! Djeakov osmijeh bio je suvie uvuen da bi ga zadovoljio. On namignu svojim jasnim, prkosnim okom, sjeajui se svog vlastitog munog djetinjstva. Razvedri se, ti mladi sudopero sve e biti isto i kroz sto godina. Prije no to je Francis i mogao da odgovori doktor se krto nasmija, zabaci svoj tvrdi uglasti eir na glavu i poe da navlai rukavice. Na putu do kola on do46 viknu: Nemoj propustiti da ga dovede na veeru, Willi. Vrua cianvodikova kiselina slui se u devet! Jedan sat kasnije, kada su isporuili lijekove, dva djeaka pooe u nijemom drugarstvu ka Wil-lievoj kui, velikoj ve dotrajaloj vili koja je gledala na opinsku tratinu. Dok su razgovarali tiho 0 smjelom obeanju koje predstoji prekosutra, Francisovo raspoloenje se popravi. ivot nije nikada izgledao tako neprijateljski u drutvu Willie Tullocha. A ipak, zaudo, njihovo prijateljstvo je zapoelo svaom. Posle kole, jednog dana, zbijajui alu u Castle ulici sa nekih dvanaestak svojih kolskih drugova, Williev pogled je odlutao do katolike crkve, rune ali neupadljive, koja se nalazila kraj plinare. Hajdemo doviknuo je, divlje razigran. Ja imam est pensa. Hajdemo unutra da nam oprosti sve nae grijehe!

1 zatim okrenuvi se ugleda Francisa u grupi. On pocrvenje od prirodnog stida. On nije mislio izgovarajui ovu glupu porugu, koja bi neprimije-eno prola da Malcom Glennie nije dograbio i vjeto je naduvao u priliku za tuu. Podbodeni ostalima, Francis i Willie su se borili u krvavoj neodluenoj tunjavi na opinskom polju. Bila je to dobra tua, bogata hrabrou bez tuakanja, i kada ju je prekinuo mrak, iako nijedan od njih nije bio pobjednik, obojici je oigledno bilo ve dovoljno. Ali gledaoci, sa suro-vou mladih, odbili su da ih ostave u svai na miru. I idue veeri, poslije kole, protivnici su ponovo sastavljeni, naotreni ismjehivanjem o kukaviluku i postavljeni da izubijaju ve ionako izubijane glave. I ponovo, krvavi, iscrpljeni, a ipak tvrdoglavi, nijedan od njih nije pristao na pobjedu. Tako su tokom uasne nedjelje sastavljani, kao borbeni pijetlovi, da bi zadovoljavali niske instinkte svojih drugova. Neljudski konflikt, bez motiva i bez cilja pretvorio se, za svakoga od njih, 47u straan san. I zatim, u subotu, sreli su se neoekivano njih dvojica, licem u lice, sami. Uslijedio je uasan trenutak, zatim se zemlja otvori, nebo istopi i oni se zagrlie. Villie je mucao: Ja neu da se borim s tobom, ti mi se dopada, ovjee! dok je Francis, trljajui krvave oi jecao: Willie, volim te najvie od svih u itavom Dar-rowu! Nalazili su se na pola puta preko poljane, javnom otvorenom prostoru zastrtom prljavom travom, sa dotrajalim podijumom za orkestar u sredini, zaralim eljeznim javnim zahodom na udaljenom kraju i nekoliko klupa, uglavnom bez ^naslona, gdje su se igrala bljedolika djeca i doko-liari puili i glasno se svaali, kada Francis odjednom primijeti, uz naglo zatezanje koe na tijelu da moraju proi kraj skupa njegovog djeda. Na uglu koji je bio najvie udaljen od zahoda postavljen je crveni plakat sa slijedeim pozlaenim slovima ispisanim rijeima: Mir na zemlji ljudima dobre volje". Preko puta plakata stajao je runi harmonijum sa poljskom stoliicom na kojoj je sjedila gospoa Glennie sa izrazom rtve, i Mal-com, sumorno drei molitvenik pored nje. Izmeu plakata i harmonij uma, na niskom drvenom postolju, opkoljen sa nekih tridesetak ljudi, stajao je Sveti Dan. Kada su djeaci prili skupu Daniel je zavravao svoju poetnu molitvu i, gologlav, glave zabaene unazad, otpoinjao je svoju propovijed. Bila je to njena i lijepa molitva. Ona je izraavala Danielovo gorue uvjerenje, otkrivala njegovu jednostavnu duu. Njegova doktrina se zasnivala na bratstvu, na ljubavi prema blinjemu i ljubavi prema Gospodu. ovjek treba da pomae ovjeku, donosi mir i dobru volju na zemlji. Kada bi on samo mogao povesti ovjeanstvo ka tom idealu! On nije optuivao crkve ve ih je samo blago pre-koravao: nije bila forma ono to je sutinsko ve je osnovno poniznost i milosrdnost. Da, i toleran48 ija! Bilo je besmisleno izgovarati ove osjeaje ukoliko ih netko i ne sprovodi. Francis je sluao ranije svog djeda kako govori, i osjeti udar upornog suosjeanja sa ovim gleditima koja su od Svetog Dana napravila u pola grada objekat ismjehivanja. Sada, naotren svojom divljom namjerom, srce se njegovo prepuni razumijevanjem i njenou, enjom ka svijetu osloboenom surovosti i mrnje. I odjednom, dok je sluao, on ugleda Joe Moira, efa njegove zakivake skupine u brodogradilitu, kako se prikrada grupi. U pratnji Joea nalazila se banda koja se vukla oko Darrow podruma, naoruana ciglama, trulim voem i otpacima nafte iz radionice kotlova. Moir je bio rasputen prijatan din, koji je u pijanom stanju volio, alei se, da razgoni mitinge spasa i druge otvorene skupove. On dograbi vlane otpatke i povika: Hej! Dan! Hajde zapjevaj i zaigraj! Francisove oi se rairie na blijedom licu. Oni hoe da rasture sastanak! On zamisli gospou Glennie, kako izvlai prezrelu rajicu iz umrljane kose, Malcoma sa masnom krpom preko njegova mrska lica. itavo bie mu proze divlja luda radost. Zatim ugleda Danielovo lice: jo uvijek ne-svijestan opasnosti, obasjan udnom napetou, svaka rije se otkidala, raala iz neutoljive iskrenosti, iz dubine njegove due. On poe naprijed. Ne znajui kako, ili zato, nae se kraj Moira, dograbi ga za lakat, i bez daha zamoli: Nemoj Joe! Molim te, nemoj! Mi smo prijatelji, zar ne? Doda vola! Moir pogleda nadolje, pripito ljutit pogled omeka u prijateljsko prepoznavanje. Za ime Krista, Francise! Zatim lagano Zaboravio sam da je on tvoj djed. Oajna stanka. Zatim, komandirajui svojim pratiocima: Hajdemo mladii, idemo tamo na trg i isprazniemo se na alelujaima! Kljuevi kraljevstva 49Kada su krenuli harmonijum ponovo oivje. Nitko osim Willie Tullocha nije znao zato pljusak nije pao. Minut kasnije, kada su uli u njegovu kuu, on zapita, zbunjen ali ipak impresioniran: Zato si to uinio, Francis.

Francis odgovori nesigurno: Ne znam... Ima neega u onome to on govori... Dosta mi je bilo mrnje tokom ove etiri posljednje godine. Moj otac i majka se ne bi utopili da ga ljudi nisu mrzili... on prekide, ostavljen bez rijei, posramljen. Willie ga utke odvede u dnevnu sobu, koja je * poslije vanjske tmine, blistala od svijetla i obilne neuredne udobnosti. Bila je to duga visoka prostorija sa kestenjasto-smeim tapetama, razbacanim okrnjelim namjetajem od crvena plia, stolicama bez tokica, razbijenim i ponovo sastavljenim j vazama, izvuenim zvoncem, gomilom tuba, nalje-v pnica, kutija od pilula na polici iznad kamina kao 4< i igraaka, knjiga i djece na dotrajalom, i sa mr->, ljama tinte iskapanom Exminster tepihu. Iako je : ve bilo gotovo sasvim blizu devet asova nitko od porodice Tulloch nije bio u postelji. Willievih se- dmoro mlae brae i sestara, Jean, Tom, Richard tako sloene liste da je ak i njihov otac prizna-, vao da je zaboravlja bili su razliito zabavljeni ' itanjem, pisanjem, crtanjem, utkanjem ili veerom koja se sastojala od toplog kruha i mlijeka dok je njihova majka Agnes Tulloch, sanjalaki ' raskona ena sa polu sputenom kosom i otkrive-: nih grudi, uzimala bebu iz kolijevke kraj ognjita, i poto je uklonila pelenicu koja se isparavala, mirno je sad osvjeavala golo djetence na svojim mljenim, vatrom obasjanim grudima. Ona se osmjehnu u znak dobrodolice, neuz-nemirena, i ree Francisu: Tu ste znai, djeaci. Jean, iznesi jo tanjura i kaika. Richarde ostavi Sophiju na miru. I Jean, duo, dodaj novu pelenu za Sutherlanda sa konopca! Takoer pogledaj je li vri voda u ajniku za pripremu oeva ) (y?.'r?!,tH 50 puna. Sto je vrijeme danas lijepo. Dr. Tulloch kae da ima ipak dosta prehlada. Sjedi Francis. Thomas, zar ti otac nije rekao da se kloni od ostalih! Doktor je uvijek unosio neki poremeaj u kuu: jednog mjeseca ospice, idueg kozice. Sada je Thomos od est godina bio rtva. Oiane glave, sav u mirisu karbola, on je sretno irio zarazu u itavom porodinom plemenu. Stijenjen na pretrpanoj kripavoj sofi pored Jean, koja je u etrnaestoj bila prava slika svoje majke, sa istom mljenom koom i istim mirnim osmijehom, Francis je veerao kruh i mlijeko za-mirisano cimetom. Bio je jo uvijek uznemiren od svog posljednjeg ispada; u grudima je osjeao ogroman kamen, u glavi su mu misli bile zbrkane. Evo jo jednog problema za njegov izmueni mozak. Zato su ovi ljudi tako prijatni, sretni i zadovoljni? Odgojen od racionaliste bez strahopotovanja da bi mogao porei, ili bolje rei da ignorira postojanje njihova Gospoda, oni su bili prokleti, plamen pakla je ve lizao njihove stope. U devet i etvrt zau se na ljunku kripa tokova dvokolice. Dr. Tulloch ue, die se graja, on je odjednom bio centar gomile koja napada. Kada se bura smirila, doktor srdano poljubi svoju enu, sjede u stolicu sa aom puna u ruci, s papuama na nogama, dok mu je beba Sutherland buljila sa koljena. Uhvativi Francisov pogled, on podie au iz koje se dizala para, i ree u prijateljskoj ali. Zar nisam rekao da se ovdje slui otrov! Jako pie zanosi je li Francis? Vidjevi da mu je otac dobrog raspoloenja, Willie je bio u iskuenju da ispria ta se dogodilo na sastanku. Doktor se lupi po butini, osmjeh-nuvi se Francisu. Lijepo od tebe, moj mali rimski Volteru. Ja se neu do posljednjeg daha sloiti sa tobom u onome ta govori, ali u svojim ivotom braniti pravo da iskae svoje misli! Jean, prestani da bulji u jadnog momka. Mislio sam da eli da bude bolniarka! Ti e me na51tjerati da postanem djed prije etrdesete. Eh, pa On uzdahnu odjednom, nazdravljajui svojoj eni. Nikada neemo otii u raj, eno ali bar imamo hrane i pia. Kasnije, na ulaznim vratima, Willie vrsto stee Francisovu ruku. Sretno... pii mi kad tamo stigne. Sutradan u pet izjutra, dok je jo svuda vladao mrak, zasvira sirena iz brodogradilita, raz-lijeui se dugo i bolno, skrivenim sumornim Dar-r%wom. Polutup od sna, Francis se izvue iz postelje i uskoi u hlae, i otkotrlja se niz stepenice. Ledeno jutro, blijedo ali gusto tamno, doeka ga kao udarac kada se pridruio marirajuim nijemim i drhtavim prilikama, koje su urile pognute glave i uvuenih ramena ka ulaznim vratima Brodogradilita. Preko mosne vage, pored prozora u vratima, kroz vrata... stravine utvare brodova su se nejasno dizale iz skela oko njega. Kraj poludovre-nog kostura nove oklopnjae skupljala se grupa Joe Moira: Joe i pomonik za postavljanje otklopa, drai, dva druga djeaka za zakivanje i on. On potpali vatru od ugljena i naduva mije-hove na kovakom ognjitu. Nijemo, nevoljko, kao u snu, grupa poe da radi. Moir podie svoj teki eki; ekii su odzvanjali, rasli i uli se sve jae u itavom brodogradilitu. Pridravajui zakovice, usijane jo od eravice, Francis je puzao uz ljestve i brzo ih stavljao kroz rupe za eljezne klinove u okvir gdje su ih ekiem poravnjavali i zatezali kalei velike metalne ploe koje su

sainjavale trupinu broda. Rad je bio naporan: ar kraj ognjita, studen na ljestvama. Ljude su plaali po komadu. Traili su brzo zakovice, bre no to su djeaci mogli da im ih dodaju. A zakovice su morale da se zagriju do odreene zaarenosti. Ako ne bi bili podesni za kovanje, ljudi bi ih bacali natrag na djeake. Gore 52 i dolje uz ljestve, do vatre i od vatre, oprljen arom, dimom, zapaljenih oiju, bez daha, oznojen, Francis je snabdijevao postavljae ploa tokom itavog dana. Poslijepodne rad je iao bre; ljudi su prestajali da vode rauna, naprezali svaki nerv, nisu tedjeli svoja tijela. Posljednji sat je proao u omamljenosti s napregnutim uima da bi se ula sirena koja oglaava kraj. Najzad, najzad se ula. Kakvo blagoslovljeno olakanje! Francis je stajao miran, vlaei ispucale usne, zagluen prestankom svih zvukova. Na putu kui, prljav i oznojen, kroz zamor je mislio: Sutra. . . sutra. Onaj udni sjaj se vrati u njegove oi, on ispravi ramena. Te veeri on skide drvenu kutiju iz svog skro-vita u penici koja se nije koristila i promijeni svoje srebro i bakrenjake, koje je tedio s bolnom sporou, u komad od deset ilinga. Zlatni kovani novac, stisnut duboko u dep od hlaa, zagrijevao ga je. Uz udno, uzbueno rumenilo on zamoli gospou Glennie za iglu i konac. Ona se obrecnu na nj, zatim ga naglo odmjeri zamagljenim pogledom. ekaj! Tamo je kalem u gornjoj fijoci kraj onog kartona sa iglama. Moe uzeti. Promatrala ga je kako izlazi. U sklonitu svoje gole i jadne sobe iznad pekare on zamota novac u komad papira i ui ga vrsto i sigurno u podstavu od kaputa. Imao je osjeanje sigurnosti kada je siao i vratio joj konac. Idueg dana, u subotu, brodogradilite se zatvaralo u dvanaest. Pomisao da nikada vie nee ui na ta vrata tako ga je uzbuivala da gotovo nita nije mogao jesti za vrijeme ruka; osjeao je da je njegov zajapureni nemir dovoljan da pod-stakne otro ispitivanje gospoe Glennie. Na njegovo olakanje ona nije nita komentirala. im je ustao od stola, on se iskrade iz kue, skliznu u East ulicu i zatim se dade u trk. ; 53Izvan grada, on trku zamijeni ustrim korakom. Srce mu je pjevalo. To je sve bilo patetino obino: uobiajeno bjekstvo iz svih nesretnih djetinjstava. A za njega je to ipak bio put u slobodu. Kada stigne u Manchester, moe nai posao u tekstilnim fabrikama, bio je uvjeren, siguran. Za etiri sata pree petnaest milja do eljeznike stanice. Izbijalo je tano est asova kada je uao u stanicu u Alsteadu. Sjedei ispod petrolejke, na vjetrovitoj naputenoj platformi, otvori noi, proreza podstavu na ak^tu, izvadi presavijen papir i uze odande sjajni novi. Na platformi se pojavi nosa, neki drugi putnici i zatim se otvori i blagajna. On zauze svoje mjesto kraj blagajne i zatrai kartu. Devet ilinga i est pensa ree inovnik stavljajui zeleni komad kartona u mainu za buenje. Francis uzdahnu od olakanja; ipak se nije prevario u cijeni karte. Gurnu novac kroz otvor. Nasta stanka. Kakva je ovo smicalica? Rekao sam devet ilinga i est pensa. Dao sam vam deset ilinga. Oh, je li? Pokuaj to ponovo mladi ovjee i ja u ti ve pokazati! inovnik mu ogoreno baci novac natrag. To nije bio komad od deset ilinga ve novi svijetli farding. Ljutito i bolno ukoen, Francis ugleda voz koji ulazi, uzima svoj teret i gubi se sa zvidukom u noi. Zatim natrapa na rjeenje zagonetke sumorno, nasumice razmiljajui. Sivenje kada je parao to nisu bili njegovi nespretni bodovi ve vrst sitan av. U trenutku je znao tko je uzeo njegov novac: gospoa Glennie. U pola deset, ispred rudarskog gradia San-derstona, u vlano hladnoj izmaglici koja je zaklanjala fenjere na kolima, ovjek u dvokolici skoro da je pregazio usamljenu priliku koja je ila sredinom puta. Samo jedna osoba je mogla voziti 54 u ovo doba noi u ovakvom mjestu. Dr. Tulloch, zauzdavajui zastraenu ivotinju, pogleda nanie kroz maglu, i prekide svoje majstorske grdnje usred rijei. Veliki Hipokrate! Pa to si ti. Ulazi unutra. Brzo, hoe li prije no to mi kobila izvue ruke iz leita. Tulloch umota svoga putnika gunjem; nastavi put bez daljnjih pitanja; on je znao za vrijednost utnje kod lijeenja. U pola jedanaest Francis je pio toplu supu kraj vatre u doktorovoj dnevnoj sobi, sada bez njenih stanara i tako neprirodno mirnoj da je maka mirno spavala na sagu ispred kamina. Trenutak kasnije ue gospoa Tulloch, sa upletenom kosom, otvorene domae haljine preko spavaice. Ona je stajala sa muem promatrajui iznurenog djeaka koji izgleda nije bio svijestan njihova prisustva, tihog apata, obuzet udnom apatijom. Iako je pokuavao da se osmjehne, on nije mogao to uiniti kada mu je doktor priao,

izvadivi slualice uz aljiv izraz: Kladim se u izme da je taj tvoj kaalj samo pretvaranje. Ali on se pokori, otkopa koulju i pusti doktora da kucne i oslune njegove grudi. Tullochovo turobno lice imalo je udan izraz kada se ispravilo. Njegova zaliha viceva je zaudo presuila. On pogleda u svoju enu, zagrize pune usne i odjednom utnu maku.' Doavola! viknu. Mi koristimo nau djecu da gradimo ratne brodove. Iscjeujemo ih u rudnicima uglja i tekstilnim fabrikama. Mi smo kranska zemlja. Pa! Ponosim se to sam paga-nin! On se naglo okrenu i ljutito se obrati Francisu. Sluaj deko, tko su ti ljudi koje si poznavao u Tvnecastlu? ta Bannon, eh? Narodna krma. Hajde sada kui i u postelju ukoliko ne eli trostruko zapaljenje plua. Francis poe kui, otpor je skren u njemu. itave idue nedjelje gospoa Glennie je imala boru muenice a Malcom novi karirani prsluk: cijena je u radnji iznosila deset ilinga. * >*--:>i^ ;; odjeu. To nije bio rad ve boanstvena zabava. Zaboravili su na raniju zbunjenost, takmiili su se tko e vie nagrabuljati. Kada je on nagrabio veliku gomilu Nora je nestano pokvarila. Njihov smijeh je odzvanjao u prozrano istom zraku. Geordie Lang se osmjehnu sa simpatijom. To su ti ene, mladiu. Otmu tvoju gomilu i onda ti se smiju. Najzad ih Lang pozva da pou u drvenu upu na dnu vonjaka, gdje su stajale jabuke. Zaradili ste. Idite i posluite se! viknu za njima. I isporuite moje najbolje pozdrave g. Bannonu. Recite mu da u doi po moju kapljicu negdje tokom ove nedjelje. upa je djelovala meko od blagog sutona koji se sputao. Oni se uspee uz ljestve do tavana gdje su se, rasprostrti po slami, izdvojeni, nalazili redovi i redovi Ribston Pippins jabuka zbog kojih je vonjak bio uven. Dok je Francis punio korpu, sagnut ispod niskog krova, Nora je sjedila ukr-tenih nogu na slami. Ona uze jednu jabuku, obrisa je o svoj skut i poe da jede. Oh, ba je divna ree. Hoe li jednu, Francis? On sjede preko puta nje, uze jabuku koju mu je pruila. Ukus je bio izvanredan. Promatrali su jedno drugo dok su jeli. Kada je njen mali zub probio kroz ilibar ute kore do prstavog bijelog mesa, niz bradu joj potekoe mali mlazevi soka. On se nije osjeao tako stidljiv na tamnom malom tavanu, ve toplo i sanjivo proet ivotnom radou. Nikada mu se nije neto tako mnogo dopalo kao ovo ovdje, u vrtu, dok je jeo jabuku koju mu je ona dala. Njihovi pogledi su se osmjehivali esto se ukrtavajui; ali ona se osmjehivala polu--osmijehom, udnim i zatvorenim, kao za sebe samu. Ajde, pokuaj da pojede i sjemenke ona ga odjednom dirnu; zatim dodade brzo: Ne, nemoj Francise! Sestra Margaret Mary kae da se od njih dobijaju grevi. Osim toga iz svake 5* ' -: 67od tih sjemenki moe da izraste novo jabukovo drvo. Zar to nije smijeno? Sluaj Francis ... voli li Polly i Neda? Vrlo mnogo on je pogleda. Zar ih ti ne voli? Svakako... samo kada me Polly miluje uvijek mi se kalje... a kada me Ned mazi na svom koljenu to mrzim. Ona je oklijevala, i po prvi put spusti pogled. Oh,^;o nije nita, ne bi trebalo, sestra Marga-ret Mary misli da sam bestidna, a ti? On nespretno skrenu pogled, i njegovo strasno odbijanje optube sabra se samo u nespretno:

Ne! Ona se skoro stidljivo osmjehnu: Mi smo prijatelji, Francis, i zato u to rei i pored stare Margaret Mary. Kada postane ovjek ta eli da bude? Iznenaen, on je razrogaeno pogleda. Ne znam. Zato? Ona poe da cupka sa iznenadnom nervozom materijal haljine. Oh, nita... samo, pa.. ti mi se dopada. Uvijek si mi se dopadao. Tijekom svih ovih godina mnogo sam mislila na tebe i ne bi bilo lijepo kada bi... opet nekako nestao. Zato bi nestao? on se nasmija. Iznenadit e se! Njene oi, jo uvijek djetinjaste bile su iroko otvorene i mudre. Ja poznajem tetka Polly... i danas sam je ponovo ula. Ona bi dala sve na svijetu da postane sveenik. Onda bi morao sve da napusti, pa i mene. Prije no to je mogao ita odgovoriti ona ivahno skoi, da bi istresla haljinu. Hajdemo, ne budimo glupi da prosjedimo ovdje itav dan. Glupo je dok sunce napolju sja, i zbog veeranje zabave. On htjede da ustane. Ne, ekaj trenutak. Zatvori oi i moda e dobiti poklon. Prije no to je ak i mogao pomisliti da je poslua ona ustro skoi do njega i brzo ga povrno poljubi u obraz. Brzi topao dodir, osjeaj njena daha, blizina njenog malog lica sa malim smeim 68 madeom na jagodici, zbunie ga. Pocrvenjevi jako, ona neoekivano skliznu niz ljestve i istra iz upe. On lagano poe za njom, tamnocrven, trljajui malo vlano mjesto na obrazu kao da je rana. Srce mu je bilo kao ludo. Te veeri je zabava za dan Svih Svetih poela u sedam sati. Ned, sa privilegijom sultana, zatvori restoran pet minuta prije tog asa. Svi gosti, osim nekoliko privilegiranih patrona bili su utivo zamoljeni da izau. Gosti su se skupljali gore, u salonu, sa vitrinama ispunjenim voem od voska, slikom Parnella* iznad plavih staklenih svijenjaka, fotografijom Neda i Polly na Giant Cau-seway, uokvirenom u somotskom okviru, stara irska lagana koija od fosilnog drveta poklon iz Killarneva , aspidistra**, lakirana hrastova buda na zidu ovjeena o zelenu pantljiku, meki namjetaj koji je putao oblak praine kada bi se netko na njega teko spustio. Sto od mahagonija bio je izvuen do kraja, sa nogama kao u ene bolesne od vodene bolesti i postavljen za dvadeset osoba. Vatra rasplamsana do polovine dimnjaka oborila bi i nekog afrikog istraivaa. Osjeao se miris bogato zalijevanog ivinskog mesa koje se peklo. Maggie Magoon, sa kapicom na glavi i ke-celjom, jurila je kao luda. U prepunoj sobi nalazio se mladi pomonik upnika, otac Clancy, Thad-deus Gilfovle, nekoliko susjeda-trgovaca, g. Aus-tin, direktor tramvaja, njegova ena i troje djece i naravno, Ned, Polly, Nora i Francis. Usred galame, sa blistavom dobrodunou i cigarom od est pensa, Ned je izlagao zakon svom prijatelju Gilfovleu. Blijed, prozaian i mlad ovjek s katarom, tridesetih godina bio je Thaddeus Gilfovle, inovnik u plinari koji je u svoje slobodno vrijeme skupljao stanarinu iz Nedovih kua u ulici Varrell, i zamjenik crkvenog starjeine u St. Dominicu, ozbiljan momak na koga se * Politiar Pamell. ** Biljka sa velikim liem donesena iz Kine u En-glasteu. 89uvijek moglo osloniti da e dovriti neki vanredan posao, da popuni rupu, da pristupi" kao to se to Ned izraavao koji nikada nije imao dvije rijei koje bi mogao suprotstaviti jednu drugoj, niti ijednu ideju koju bi mogao nazvati svojom vlastitom, i koji je nekako uspijevao da bude tu, vrtei se na mjestu kada je potreban sumoran i siguran, klimajui glavom u znak saglasnosti, briui nos, pipajui svoju znaku bratstva, izbulje-nih ribljih oiju, ravnih stopala, svean, siguran. Da li ete veeras odrati govor? zapita sada Neda, tonom koji je sugerirao da e ukoliko Ned ne bude govorio, doi do smaka svijeta. Ah, ne znam sada skromno ali duboko Ned je promatrao vrh svoje cigare. Ah, hoete, Nede! Nee to oekivati. Oprostite Nede, ako nisam istog miljenja. Mislite da treba? Sveano: Ned, i treba i hoete! Mislite... da bi trebalo? Morate Nede, i hoete. Oaran, Ned prevue cigarom preko usta. U stvari, Thad on znaajno namignu ja imam jedno saopenje... vano saopenje koje elim da iznesem. Rei u nekoliko rijei kasnije, kada me ve tjera.

Povedeni od Polly, kao u nekoj uvertiri pred glavnim dogaajem, djeca poee da se igraju igara koje se izvode pred Svisvete prvo da hvataju suho groe, otimajui se o velike plave groice, zapaljene rakijom u velikoj porcelanskoj zdjeli, zatim da potapaju zabuke sa viljuke koju bi drali u zubima i isputali je preko stolice u kacu u kojoj su one ve plivale. U sedam sati pojavie se budale": mladi radnici iz susjedstva, zagaravljenih lica i groteskno obueni, probijajui se krajem uz pantomimu, pjevajui za est pensa, pa neobinoj tradiciji uvee prije Svih Svetih. Oni su znali kako da zadovolje Neda. Pjevali su: Dear Little Shamrock", ,.Kathleen Mavourneen" i Maggie Murphv's Home". Dobijali bi dareljivo za to novac. Zatim zatoptae izlazei. Hvala g. Bannon! Da ivi Unija! Laku no, Nede! Dobri momci! Svi su dobri momci! Ned je trljao ruke, oi jo uvijek vlane od keltskih osjeaja. Hej, Polly, eluci naih prijatelja e pomisliti da su im grla presjeena. Drutvo sjede za sto, otac Clancy izgovori molitvu a Maggie Magoon je posrtala, ini se, sa najveom guskom koja je postojala u Tynecastlu. Francis nije nikada ranije probao gusku prireenu na ovaj nain ona se topila, bogata i ukusna, na jeziku. Tijelo mu je gorjelo od dugake etnje po svijeem zraku i od unutranje udne radosti. Povremeno bi se preko stola susreo sa Norinim pogledom, stidljivo, sa izvanrednim razumijevanjem. Iako je bio tako miran, njena veselost ga je uzbuivala. Sva uda koja su se ovoga dana dogodila, tajna veza koja je postojala izmeu njih, sve je osjeao kao bol. Kada se obrok zavrio Ned se lagano podie uz opi aplauz. On zauze oratorski stav, sa palcem ispod pazuha. Bio je bezrazlono nervozan. Vaa preasnosti, dame i gospodo, zahvaljujem vam svima. Ja sam ovjek od malo rijei uzvik Ne, ne" od Thaddeus Gilfoyela, i kaem to mislim, a mislim ono to kaem! Kratka pauza u kojoj je Ned vodio borbu za samopouzdanje. elio bih da su moji prijatelji uz mene sretni i zadovoljni dobro drutvo i dobro pivo nijednom ovjeku jo ne naudie. Scanty Magoon prekinu ga ulazei na vrata, i uvukavi se unutra zajedno sa momcima", uspio je da ostane. Neka vas Bog blagoslovi g. Bannon! maui s batakom od guske. Vi ste dobar ovjek! Ned osta miran svaki veliki ovjek ima svoje ulizice. Kao to sam ba govorio kada je mu gospoe Magoon bacio ciglu na mene... smijeh ... ja volim ove drutvene prilike. Uvjeren sam da smo svi ponosni i sretni, svaki majin sin ovdje 71 i kerka, to moemo pozdraviti meu nama deka, brata moje jadne ene! Glasni aplauz i Pollyin glas: Pokloni se Francis. Neu se uputati u nedavnu historiju. Neka prolost sahranjuje svoje mrtve, velim. Ali sada kaem i govorit u jo: pogledajte ga sada, a sjetite se kakav je doao! Aplauz i Scantvev glas u hodniku: Maggie, za ime Gospoda, donesi mi jo guske! Pa, ja nisam taj koji e da pue u vlastiti rog! Pokuavam da inim dobro i za Gospoda i ovjeka i ivotinje. Pogledajte samo moje psie ako mi ne vjerujete! GiMovleov glas: Najbolji psi u Tvnecastleu! Dua pauza za koje je Ned izgubio nit govora. Gdje sam stao? Francis! Polly ga brzo podsjeti. Ah, da Ned podie glas. Kada je Francis doao, rekao sam sam sebi. Evo deka koji moe dobro doi. Gurnuti ga iza bara, i pustiti ga da zarauje za svoje izdravanje? Ne, Gospoda mi oprostite oe Clancu nismo mi ti. Tako Polly i ja razgovaramo. Deko je mlad, sa dekom se loe postupalo, pred dekom stoji budunost, deko je sin brata moje jadne pokojne ene. Hajde da ga poaljemo u koled, kaemo. To moemo zajedniki podnijeti. Ned zastade Vaa preasnosti, dame i gospodo, drago mi je i ponosim se to mogu objaviti da Francis idueg mjeseca polazi u Hollywell! Uinivi ovo ime trijumfalnim stupom u zakljuku svog govora, Ned sjede, oznojen, usred opeg aplauza. IV Iako su se sjene brijestova dugako pruale preko podsjeenih travnjaka Hollywella, sjeverno junsko vee bilo je jo uvijek svijetlo, kao u podne. Mrak e se kasno spustiti, tako blizu zori da e sjeverna svjetlost zasijati samo za kratko preko visokog blijedog neba. Dok je Francis sjedio kraj otvorenog prozora visoke male radne sobe koju je 72 dijelio, od kako su ga izabrali u krug filozofa" sa Laurence Hudsonom i Anselm Mealevem, primijeti kako mu panja luta sa knjige, privuena, skoro s tugom i sa osjeajem prolaznosti ljepote, na divan prizor koji se pruao pred njim. Iz visokog ugla, sa mjesta gdje sjedi, mogao je vidjeti kolu, dostojanstvenu sivu, velianstvenu zgradu, koja je 1609. sagraena za Sir Archibald Frazera da bi ovoga vjeka postala zakladom katolikog koleda. Kapelica, sagraena isto tako strogo, leala je pod pravim uglovima, trijemom povezana sa bibliotekom,

zatvarajui kvadrat historijske tratine. Pozadi kapelice nalazilo se igralite za loptanje, rukomet i futbal na kome se jo igralo, te panjaci kojima se probijala rijeka Sti-nachar, sa crnom zdepastom ostrienom Angus stokom, bukovim i hrastovim umama, i oskoruama, koje su gotovo skrivale konak, i tamo daleko, daleko, i blago zupaste plave Aberdeen--Grampijanske planine. Francis nesvjesno uzdahnu. inilo mu se da se jue iskrcao u Douneu, toj sjevernoj vjetrovitoj raskrsnici, novajlija, zaplaen do izbezumljenosti pred nepoznatim zbog onog prvog stranog intervjua sa direktorom kole, ocem Hamish Mac Nab-bom. On se sjeao kako se stari Mac", krupni mali dentlemen iz sjevernog dijela kotske, roak po krvi MacNabbu sa Isles, sagnuo za svojim stolom ispod arenog ogrtaa, i gledao ispod svojih gustih riih obrva, uasno ogroman. Pa, deko, ta umije da radi? Molim, gospodine .. . nita. Nita! Zar ne zna da igra Highland Fling?* Ne, gospodine. Sta? Sa tako visokim prezimenom kao to je Chisholm? Zao mi je, gospodine. liti- * ivahna igra iz Highlamda sjevernog dijela kotske, n"' Hmm! Znai od tebe nema mnogo koristi, je li deko? Ne, gospodine, osim gospodine... uz-drhtalo ... moda umijem da lovim ribu. Moda, eh? Suv lagan osmijeh. Onda emo moda biti prijatelji. Osmijeh se produbi. Plemena Chisholm i MacNabb lovili su zajedno ribu, i borili se zajedno, prije no to smo nas dvojica i postojali. Hajde, gubi se sada, prije no to te udarim. I sada, kroz jo jedno tromjeseje, on e napustiti Hollywell. Njegov pogled se ponovo spusti dolje na male grupe koje su etale poljunanim terasama kraj fontane. Obiaj u Sjemenitu! Pa, ta s tim? Veina e ih odavde otii u Sjemenite u San Morales u Spaniju. On primijeti svoje kolege kako zajedno etaju: Anselma, kao obino, otvorenog u svojim osjeajima, kako njeno jednom rukom dri ruku svog pratioca, dok je drugi gestikulirao, ali umjereno, kao to je to priliilo jednom dobitniku nagrade Frazer! Iza njih, opkoljen svojom klikom, etao je otac Tarrant visok, crnomanjast, mrav ... estok a ipak podrugljiv ... uobiajeno rezerviran. Pri pogledu na mladog sveenika Francisov izraz udno se ukruti. On je gledao nad otvorenom biljenicom ispred sebe sa ivice prozora s prezirom, a onda poslije jednog trenutka uze pero i poe da pie zadatak koji je dobio za kaznu. Njegov namrten i odluan izraz nije sakrio isti, mrki oblik njegovih obraza ili ozbiljnu jasnou keste-njastih oiju. Sada, u osamnaestoj godini, njegovo tijelo imalo je ilavu gracioznost. Stidljivost je udno pojaavala njegovu fiziku privlanost, taj izgled, neiskvaren i dirljiv, koji ga je neizbjeno tako esto poniavao. 14. juni, 1887. Danas se dogodio jedan tako fenomenalan i uzbudljiv incident da se moram osvetiti ovom odvratnom dnevniku i ocu Tarrantu 74 time to u ga zapisati. Zaista ne bi trebalo da uludo utroim ovaj sat prije veernjice poslije toga u biti prisiljen da sa Anselmom igram rukomet! i trebalo bi samo da zapiem: Spasovo: Divan dan; nezaboravna avantura sa starim Macom i da ostavim. Ali ak i na otri nastavnik je priznao vrlinu mog porijekla savjesnost kada mi je rekao poslije predavanja: Chisholm! Predlaem da vodi dnevnik. Ne za objavljivanje, svakako njegova prokleta satira je izbila ve kao neku vrstu ispovijesti. Ti pati, Chishol-me, prekomjerno od neke spiritualne tvrdoglavosti. Ako bi pisao ono to ti lei najdublje u srcu... ako moe... moda bi uspio da to smanji. Ja sam, naravno, pocrvenio kao budala i moj prokleti temperament je planuo: Mislite da ja ne radim ono to mi je naloeno, oe Tarrant?" On me je jedva i pogledao, ruku ututkanih u rukave njegove mantije, mrav, crn, utinutih nozdrva i, oh, tako neizrecivo pametan. Dok je on pokuavao da prikri je odvratnost prema meni, ja sam otro primijeivao njegovu grubu koulju, gvozdenu disciplinu koju je sebi netedimice nametao. On samo ree neodreeno: Postoji i duevna neposlunost..." i ode dalje. Da li je sujetno misliti da se okomio na mene zato to se ne formiram prema njemu? Veina nas to ini. Otkako je doao ovamo prije dvije godine on je stvorio pravi kult, iji je djakon bio Anselm. Moda ne moe zaboraviti onu priliku kada sam, poslije njegove nastave o jednoj istinitoj i apostolskoj religiji" neoekivano primijetio: Svakako gospodine da je sluajnost vjera u kojoj je tko roen, tako da Gospod

njoj ne moe pridavati neki izvanredni znaaj". U tiini uasa koja je uslijedila on je stajao stoiki, ledeno hladan. Kakav bi ti samo bio divan heretik, dragi moj Chisholme." Najzad, imamo bar neto zajedniko: saglas-nost da ja nikada neu osjetiti poziv. Ja piem smijeno pompezno za utokljunog mladia od osamnaest godina, Moda je to ono to 75se zove afektacijom mog uzrasta. Ali ja se brinem ... o nekoliko stvari. Prvo, uasno sam, vjerojatno apsurdno, zabrinut zbog Tvnecastlea. Pretpostavljam da je neizbjeno da netko izgubi vezu, pogotovu kada su ljetnji praznici organieni sanio na etiri kratke ljetnje nedjelje. Ovaj kratak godinji raspust, jedina prinudna mjera u Hollv-wellu, moda slui toj svrsi da zadri ovjeka odlunim za poziv, ali ona takoer i napree matu. Ned nikada ne pie. Njegova korespondencija u toku ove* tri godine u Hollywellu ispoljavala se samo preko neoekivanih i fantastinih poklona u hrani: one ogromne vree oraha na primjer iz pristanita za prve moje zime ovdje, i prolog proljea sanduk banana, od kojih je tri etvrt bilo ve prezrelo i izazvalo nedostojanstvenu epidemiju meu sveenstvom i svjetovnjacima". Ali ima neega udnog ak i u Nedovoj utnji. I pisma tetka Polly me brinu sve vie. Njena draga jedinstvena ogovaranja svih parohijskih dogaaja zamijenjena su samo mravim popisom uglavnom metereolokih injenica. A ova promjena u tonu nastupila je tako naglo. Nora mi, prirodno, nije pomogla. Ona je prava djevojka sa svojim dopisnicima, koje navrlja kao obavezu za pet minuta, jednom godinje, na moru. Meutim, izgleda itava vjenost od njenog posljednjeg divnog zalaska sunca sa keja u Scarboroughu" i moja dva pisma ak nisu uspjela ni da donesu jedan Mjesec iznad Whitley Bay". Draga Nora! Nikada neu zaboraviti tvoj Evin gest na tavanu sa jabukama. Zbog tebe tate) eljno oekujem naredni odmor. Da li emo opet etati do Gosfortha, pitam se? Promatrao sam te kako raste, zadravajui dah upoznao tvoj karakter pod tim mislim na tvoje protivurjenosti, kako se razvija. Poznajem te kao ovjeka i brzog, stidljivog, smjelog, osjetljivog i vedrog, malo razmaenog laskanjem, punim nevinosti i zabave. ak i sada, vidim tvoje drsko, otro, malo lice, osvjetljeno iznutra, kada se preputa svom izvanrednom daru mimike 78 i predstavlja" tetka Polly... ili mene tvoje mrave ruke o boku, izazivake plave oi, smjela, zavravajui time to bi se preputala veseloj pakosnoj igri. Sve je kod tebe tako ljudski i ivo, i ak i oni nastupi drskosti i udi koji protre-saju tvoje njeno tijelo i okonavaju se potresnim jecajima. I isto tako znam, i pored tvojih mana, kako je topla i impulzivna tvoja priroda, koja te primorava da potri, da se naglo i postieno zarumeni prema onome koga si uvrijedila... nesvjesno. Leim