Uvod1. Literatura: Drui, Ivo; Sirotkovi, Jakov: Uvod u Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Politika kultura, Zagreb, 2002. Ekonomski leksikon (glavni urednik: Zvonimir Baleti), Leksikografski zavod Miroslav Krlea i Masmedia, Zagreb, 1995. XIII. Tradicionalno savjetovanje ekonomista Hrvatske; Tema: Ekonomska politika Hrvatske u 2006., Opatija, 16, 17 i 18.11.2005.

I. STANOVNITVO IMBENIK GOSPODARSKOG GOSPODARSTVA 1. DEMOGRAFIJA

znanost koja prouava zakonitosti razvoja stanovnitva u njegovoj biolokoj, povijesnoj, drutveno-ekonomskoj uvjetovanosti. razvila se kao demografska statistika, i to kao statistika prirodnoga kretanjastanovnitva, prouavajui kretanje nataliteta (rodnosti) i mortaliteta (smrtnosti).

Izraz demografija prvi je upotrijebio francuski statistiar A. Guillard 1855,opisujui kvantitativno kretanje stanovnitva Francuske. Predmet prouavanja demografije, gledano kronoloki, razlikuje demografiju u uem smislu i u irem smislu (tzv. demografski razvitak): Demografija u uem smislu obuhvaa broj i prostorni razmjetaj stanovnitva, njegovo prirodno kretanje (s komponentama - natalitetom i mortalitetom), mehaniko kretanje (migraciju - vanjsku i unutarnju) te dobno-spolnu strukturu stanovnitva. Teite je na prirodnom kretanju, a pobornici to obrazlau nunou razgranienja demografije od ostalih srodnih znanstvenih disciplina. Predmet demografije u irem smislu obuhvaa predmet demografije u uem poimanju te tomu dodaje prouavanje ekonomsko-socijalnih, obrazovnih i drugih struktura, zatim prouavanje obitelji, domainstva i naselja u onoj mjeri u kojoj utjeu na demografski razvitak te populacijsku politiku usmjerenu na odreeni, drutveno i gospodarski poeljni razvitak stanovnitva.

Demografski razvitak (demografija u irem smislu) bitan dinamiki pojam suvremene demografije, vaan zato to odreuje pristup istraivanju demografskih pojava i procesa u odreenom drutveno-ekonomskom okruenju. To je kompleksan proces razvoja stanovnitva koji obuhvaa interakciju komponenata prirodnog i mehanikog kretanja stanovnitva, demografskih, ekonomsko-socijalnih i drugih struktura i initelja drutveno-ekonomskoga razvoja te ostalih initelja (kulturnih, tradicionalnih i sl.). Na taj nain determinira analitiki okvir konkretnih demografskih istraivanja u odreenom vremenu i na odreenom prostoru. 2. DEMOGRAFSKA POVIJEST

statistiki kvantitativni prikaz razvoja stanovnitva nekog grada, pokrajine, zemljeili svijeta, tijekom odreenoga razdoblja. Znanost koja prikuplja podatke za demografsku povijest naziva se povijesna demografija.

omoguuje suvremenim znanstvenim radnicima rekonstruiranje demografskihkarakteristika puanstva u prolosti, kako bi se objasnili uzroci i posljedice demografskih kretanja.

2

utvruje i analizira uzrone veze koje postoje meu povijesnim i formalno demografskim karakteristikama stanovnitva odreene zajednice i drugih varijabli sredine u kojoj se nalazi ta zajednica. Povijesna demografija danas se grana u demografiju ranih razdoblja (koja se temelji na arheolokim i drugim izvorima) i novijih razdoblja (koja poinje u razliitim razdobljima u pojedinim zemljama, ovisno kada se u toj zemlji poinju uvoditi matine knjige, moderni popisi i drugi oblici registracije stanovnitva).3. DEMOGRAFSKA STATISTIKA prirodno kretanje stanovnitva 3.1. Natalitet (rodnost)

uestalost roenja u ukupnom stanovnitvu odreenoga podruja odnosi se na broj roenja u ukupnom stanovnitvu odreene drave, regije,opine, grada, sela itd.

razlikuju se pojmovi ukupnog i efektivnog nataliteta. Ukupan se natalitet odnosina ukupan broj roenja ivoroene i mrtvoroene djece, a efektivan iskljuivo na broj ivoroene djece u odreenoj populaciji.

najjednostavniji pokazatelj nataliteta je opa stopa nataliteta koja oznaavakvocijent broja ivoroene djece i ukupnog broja stanovnika sredinom odreene godine, a izraava se redovito na 1000 stanovnika (u ).

slabije razvijene zemlje imaju redovito visoku razinu ope stope nataliteta (40 ivie ), a razvijene zemlje nisku razinu te stope (14 i manje). Dakle, zemlje koje se nalaze u razliitim etapama razvoja stanovnitva, a istodobno i na razliitoj razini ekonomskog razvoja, imaju znaajno razliitu brojanu razinu stope nataliteta. Poetkom 90-ih godina 20. st. ta je stopa bila najvea u zemljama june i zapadne Afrike (iznad 50), a najmanja u zemljama zapadne Europe (do 12 ). 3.2. Mortalitet (smrtnost)

uestalost umiranja u ukupnom stanovnitvu odreenog podruja. na brojanu razinu mortaliteta djeluju dvije grupe initelja: 1. bioloki initelji i 2.ekonomsko-socijalni, socio-kulturni, tradicionalni i sl. initelji.

opa stopa mortaliteta (kvocijent broja umrlih i ukupnog broja stanovnika) mjeraje uestalosti umiranja na odreenomu podruju, a iskazuje se na 1000 stanovnika (u ). U svijetu se kree izmeu 5 i 23 u nedovoljno razvijenim zemljama, a u razvijenima je njezina brojana vrijednost izmeu 9 i 12.

3

3.3.

Odnos mortaliteta i nataliteta

Natalitet > mortaliteta prirodni prirataj prirodni prirataj stanovnitva viak broja ivoroenih nad brojem umrlih osoba u odreenom razdoblju.

pozitivna rezultanta prirodnoga kretanja stanovnitva kvantitativno se izraava u apsolutnom i relativnom iznosu: u apsolutnom izrazu prirodni prirast ini razliku broja ivoroenih i broja umrlih u odreenom razdoblju i podruju. u relativnom izrazu, radi se o stopi prirodnoga prirasta stanovnitva, koja ini razliku izmeu stope nataliteta i stope mortaliteta.

veliina stope prirodnoga prirataja odreena je etapom/podetapom razvoja stanovnitva u kojoj se odreeno stanovnitvo nalazi visoku stopu prirodnoga prirasta stanovnitva imaju zemlje s visokom stopom nataliteta i opadajuom stopom mortaliteta, koje se nalaze u podetapi rane tranzicije (demografske ekspanzije) nisku i opadajuu stopu prirasta imaju zemlje u kojima je proces demografsketranzicije pri kraju ili je ve zavren

prirodno kretanje stanovnitva ne rezultira uvijek pozitivnim predznakom, tj. prirodnim priratajem.Natalitet = mortalitet stagnacija

u kasnijim etapama/podetapama razvoja stanovnitva (u kojima se danas upravilu nalaze visokorazvijene zemlje), prirodno kretanje stanovnitva moe rezultirati prirodnom stagnacijom ili nultim rastom (ako su stopa nataliteta i stopa mortaliteta brojano jednake), ili prirodnim smanjenjem stanovnitva (prirodnom depopulacijom), ako je stopa mortaliteta vea od stope nataliteta. Natalitet < mortalitet prirodna depopulacija

prirodno smanjenje stanovnitva (prirodna depopulacija), ako je stopa mortalitetavea od stope nataliteta.

4

3.4.

Fertilitet (15 49 g.)

fertilitet, plodnost, uestalost roenj u ukupnom enskom stanovnitvu u fertilnoj(generativnoj) dobi ivota (izmeu 15 i 49 godina) na odreenom podruju.

razlikuju se pojmovi ukupnog i efektivnog fertiliteta: ukupan fertilitet oznaava ukupan broj djece, ivoroene i mrtvoroene efektivan samo broj ivoroene djece

osnovni pokazatelji/mjere fertiliteta dijele se na ope (agregatne) pokazatelje ilistope i na specifine stope. Meu opim pokazateljima fertiliteta, dva su temeljna: opa stopa fertiliteta i stopa totalnog fertiliteta. Opa stopa fertiliteta je kvocijent broja ivoroene djece i ukupnog broja enskog stanovnitva u fertilnoj dobi (obino se iskazuje na 1000 ena). Ona je precizniji pokazatelj rodnosti nego opa stopa nataliteta jer se odnosi na populaciju koja doista raa. drugi je opi pokazatelj fertiliteta, a istodobno i pokazatelj reprodukcije stanovnitva, stopa totalnoga fertiliteta, koja se izraunava kao suma stopa fertiliteta pojedinih skupina ena prema dobi. Stopa totalnoga fertiliteta je prosjean ukupan broj djece (muke i enske), koji bi rodila jedna ena u fertilnom razdoblju svoga ivota, pod uvjetom da doivi kraj toga razdoblja (tj. 50 godina ivota). To znai da se pri izraunavanju te stope ne uzima u obzir mortalitet ena u tom razdoblju njihova ivota. Ta je stopa dobar pokazatelj prosjene veliine obitelji u pogledu broja djece, pa se u demografskim analizama redovito upotrebljava za usporedbu razine plodnosti i razine reprodukcije stanovnitva meu pojedinim zemljama i podrujima.

poetkom 90-ih godina 20. st. najveu stopu totalnoga fertiliteta imale suzemlje June Afrike (prosjeno oko 8,5), a najniu stopu zemlje Zapadne Europe (prosjeno oko 1,6 djece na jednu enu u fertilnoj dobi)

drugu grupu pokazatelja fertiliteta ine specifine stope, tj. stope fertiliteta specificirane prema pojedinim demografskim, ekonomskim, socijalnim, kulturnim i drugim obiljejima. Meu tim stopama, temeljnu grupu stopa za demografska istraivanja ine specifine stope fertiliteta prema dobi. Izraunavaju se za pojedine, jednogodinje ili petogodinje dobne skupine ena u okviru fertilnoga razdoblja njihova ivota. Za svaku dobnu skupinu ta stopa oznaava vjerojatnost da e ena u toj dobi roditi ivo dijete. Pritom je karakteristino da najveu plodnost (najvee specifine stope fertiliteta) imaju ene u dobi izmeu 22 i 27 godina ivota (tzv. Lorimerov model fertiliteta).

5

3.5.

Demografsko starenje

proces poveavanja stanovnitva starog 60 ili 65 i vie godina u ukupnomustanovnitvu.

demografsko starenje treba razlikovati od pojma biolokoga individualnogstarenja, kojim se bavi posebna grana medicine, gerijatrija. Demografske determinante demografskog starenja jesu sniavanje fertiliteta i mortaliteta koji nastaju tijekom procesa demografske tranzicije.

dugorono opadanje fertiliteta temeljni je uzrok procesa demografskoga starenja, budui da ono postupno smanjuje broj i udio djece i mladei u ukupnom stanovnitvu. Istodobno, smanjivanje mortaliteta, koje otpoinje u najmlaoj dobi (dojenad i mala djeca) u prvo vrijeme poveava udio mladih u ukupnom stanovnitvu. u kasnijim podetapama demografske tranzicije, napose u kasnoj podetapi,smanjivanje mortaliteta, odnosno produenje srednjeg trajanja ivota pridonosi ubrzanju procesa starenja populacije.

demografsko starenje je danas jedno od bitnih demografskih obiljeja razvojastanovnitva u razvijenim zemljama, jer udio osoba starih 60 i vie godina prelazi kritinu razinu koeficijenta starosti koja iznosi 12%. 3.6. Oekivanje ivota

prosjena dob koju e doivjeti neka skupina puanstva. ovisi o mnogim imbenicima, posebno o spolu, prehrani, genetskom naslijeu,standardu ivota, zdravstvenoj zatiti, radnim uvjetima i sl. Poboljanjem uvjeta ivota oekivanje ivota se produljuje

razlikuje se oekivanje ivota pri roenju, koje oznauje prosjenu ivotnu dobpojedine skupine, od oekivanja ivota u odreenoj dobi, tj. prosjeno trajanje ivota poslije odreene dobi, nakon to je odreena skupina prola neke ivotne rizike Oekivano trajanje ivota na dan roenja

6

3.7.

7

srednje trajanje ivota, prosjean broj godina ivota odreenoga stanovnitva, pod uvjetom da na njegov razvoj djeluju specifine stope mortaliteta po dobi iz razdoblja u razmatranju to je meu opim (agregatnim) pokazateljima smrtnosti najprecizniji pokazatelj stvarne razine smrtnosti jedne populacije, pa se stoga upotrebljava kao reprezentativan pokazatelj za usporedne regionalne analize smrtnosti stanovnitva. taj je pokazatelj u jakoj pozitivnoj korelaciji s razinom gospodarskoga i drutvenoga razvoja: u razvijenim zemljama ivi se znatno due nego u nedovoljno razvijenim zemljama. U 1992. god. u svijetu je najdue srednje trajanje ivota za ukupno iteljstvo zabiljeeno u zemljama Zapadne Europe (prosjeno 76 god.), a najkrae u zemljama Zapadne Afrike (prosjeno 49 god.)4. DEMOGRAFSKA TRANZICIJA

demografsko prijelazno razdoblje, razdoblje prijelaza s tradicionalnoga, primitivnog reima bioloke reprodukcije koji se odvija uz visoke stope nataliteta i mortaliteta na moderni reim reprodukcije stanovnitva koji se odvija uz niske stope nataliteta i mortaliteta

razdoblje demografske tranzicije moglo bi se definirati i kao prijelazno razdoblje izpredtranzicijske etape razvoja stanovnitva imanentne tradicionalnim agrarnim drutvima u posttranzicijsku etapu razvoja stanovnitva, koja obiljeava moderno industrijsko i postindustrijsko drutvo

u predtranzicijskoj etapi stope nataliteta i mortaliteta su visoke (iznad razine od40), a u posttranzicijskoj niske (oko 12)

razdoblje demografske tranzicije (demografske revolucije) sadrava, dakle,proces sniavanja stopa mortaliteta pa nataliteta, pod utjecajem mnogobrojnih, ali u prvom redu ekonomsko-socijalnih i obrazovnih initelja imanentnih procesu modernizacije drutva i gospodarstva OSTALI POJMOVI Migracija:

svaka trajnija promjena mjesta stalnog boravka pojedinaca ili drutvenih skupinaiz demografskih, gospodarskih, politikih i drugih razloga.

najei gospodarski uzroci migracije su neravnomjerni razvitak, potraga za veim prirodnim bogatstvima, izglednije mogunosti pribavljanja ivotnih sredstava, vee zarade, mogunosti bogaenja itd.posebno su karakteristine za doba kapitalizma 18, 19. i 20. st. este su i u nae doba, bilo da su gospodarske, bilo politike. Prati ih, osobito potonje, potpuna ili djelomina prisila, a moe biti otvorena ili skrivena.

8

razlikuje se emigracija (iseljavanje) od imigracije (useljavanja). Zemlje obino propisuju uvjete i mogunosti migracije. Neke ograniavaju ili sasvim onemoguavaju useljavanje, ponekad i iseljavanje, a veina nastoji usmjeravati useljavanje te ga propisima i drugim mjerama regulirati.

Imigracije:

useljavanje, imigracija, doseljavanje stanovnitva na neko podruje. ini pozitivnu komponentu mehanikog kretanja stanovnitva (migracije), jer se u demografskoj bilanci nalazi na strani njezine aktive, te uz ostale iste uvjete djeluje na porast stanovnitva odreenoga podruja. useljavanje za podruje prijama migracije ima pozitivan efekt u brojanomkretanju stanovnitva, a istodobno za podruje podrijetla migracije ima negativan efekt kao odljev stanovnitva s dotinoga podruja

imigracijska podruja obiljeava pozitivan migracijski saldo (pozitivna neto migracija), koja znai vie doseljenih u odnosu na broj iseljenih s odreenoga podruja u nekom razdoblju. podruja koja imaju imigracijska obiljeja, tj. imigracijska podruja su najee veliki gradovi kao industrijski i administrativno-institucionalni centri, koji omoguavaju doseljenima adekvatno zaposlenje, razmjerno vei dohodak te openito bolje uvjete ivota i rada u migraciji izmeu zemalja, regija ili naselja na razliitom stupnju ekonomskograzvoja, imigracijska su podruja redovito ekonomski razvijenija u odnosu na podruja iz kojih doseljenici iseljavaju. U posebnim uvjetima politikih nestabilnosti, ratova, prirodnih katastrofa i sl., imigracijska su podruja ona koja prognanicima i izbjeglicama osiguravaju zatitu i razmjernu sigurnost ivota Emigracije:

iseljavanje, emigracija, negativna komponenta mehanikoga kretanja stanovnitva (migracije), koja se u demografskoj bilanci nalazi na strani pasive, te sukladno tome, uz ostale iste uvjete, djeluje na smanjivanje stanovnitva odreenog podruja. Emigracijska podruja obiljeava negativan migracijski saldo (negativna neto migracija), koji oznaava vei broj iseljenih od broja doseljenih u dotino podruje u odreenom razdoblju. Podruje koje ima negativni migracijski saldo istodobno ima i veu opu stopu emigracije (kvocijent broja iseljenih osoba i ukupnog broja stanovnika) u odnosu na opu stopu imigracije. Emigracijska su podruja najee gospodarski zaostala, agrarno-ruralnapodruja, s veom ili manjom latentnom nezaposlenosti u poljoprivredi.

9

Gledano po naseljima, preteno su to sela brdskih, pasivnih krajeva, iz kojih ljudiodlaze u potrazi za poslom, viim i sigurnim dohotkom te uope za boljim uvjetima ivota koje oekuju u podruju imigracije. Otoci su tradicionalna arita iseljavanja - u prvoj etapi u otona obalna naselja, gradove, a zatim na kopno ili u prekomorske zemlje (npr. nai jadranski otoci).

Emigracijska su podruja stoga relativno nerazvijena, siromana i mladim ljudimaneprivlana za ivot.

Proces emigracije po svojim je obiljejima selektivan, to znai da po pojedinimobiljejima obuhvaa odreene skupine stanovnitva. Stoga se govori o selektivnom iseljavanju prema dobi ivota, spolu, branom stanju iseljenih, prema djelatnosti i zanimanju, naselju podrijetla, razini dohotka, socijalnom statusu, stupnju obrazovanja itd.

Za gospodarski razvitak emigracijskih podruja osobito nepovoljan utjecaj imatzv. odljev mozgova, tj. iseljavanje mladih kolovanih ljudi u inozemstvu traenih zanimanja, koji zapravo znai odljev ljudskog kapitala, mladih, obrazovanih i kreativnih ljudi iz dotinog podruja. Dobna struktura

dob stanovnitva, definira se prilikom popisa stanovnitva na dva naina: premanavrenim godinama ivota na dan posljednjega roendana prije popisa (veina suvremenih popisa) ili prema kalendarskoj godini u kojoj osoba navrava odreenu starost.

Struktura stanovnitva prema dobi je temeljna demografska struktura. Onaizraava podjelu ukupnoga stanovnitva u trenutku popisa po jednogodinjim ili petogodinjim dobnim skupinama.

U demografiji se najee primjenjuje tipologija dobne strukture vedskogastatistiara G. Sundbarga, koja pretpostavlja podjelu ukupnog stanovnitva na tri dobne skupine prema kriteriju fertilnosti: dobna skupina djece (0-15 god.), roditelja (15-49 god.) i praroditelja (60 i vie god.). Prema toj tipologiji razlikuju se tri tipa: progresivni tip (oblik piramide), stacionarni tip (oblik konice) i regresivni tip (oblik urne). Progresivni tip obiljeava visok udio mladih povezan uz visok natalitet i stopu rasta populacije. Stacionarni tip obiljeava razmjerno manji udio mladih (ua baza piramide) koji je izraz stabilnoga, nultoga prirodnoga prirasta stanovnitva, pa se tu poklapa brojana razina stope nataliteta i stope mortaliteta. Regresivni tip dobne strukture obiljeava nizak udio mladih (suena tzv. djeja baza piramide), koji je manji od udjela sljedeih dobnih skupina (nakon 15 godina) i irenje starosnoga stabla stanovnitva prema starijim dobnim skupinama. Regresivni tip dobne strukture karakteristika je one populacije koju je zahvatio proces depopulacije.

10

Radni kontingent:

radno sposobno stanovnitvo, radni kontingent, sredinji pojam u analizi demografskih odrednica kretanja ekonomski aktivnog stanovnitva (radne snage). To je broj stanovnika u radno sposobnoj ivotnoj dobi, koja se za mukostanovnitvo kree izmeu 15. i 64. godine, a za ensko izmeu 15. i 59. godine ivota.

Radno sposobna dob u navedenim granicama odreena je meunarodnomstandardizacijom s obzirom na fizioloku sposobnost rada u odreenom radnom vremenu i s obzirom na mogui stupanj intenzivnosti rada.

Broj stanovnika u toj dobi ne poklapa se ni kvantitativno niti kvalitativno s brojem ekonomski aktivnog stanovnitva (radne snage), jer su u nedovoljno razvijenim zemljama dobne granice iz kojih se formira radna snaga ire od granica radno sposobne dobi. U tim se zemljama djeca ekonomski aktiviraju prije navrenih 15 godina ivota, a stariji, ako im zdravstveno stanje doputa, ostaju aktivni i poslije navrenih 59 godina ivota (to im omoguuje struktura gospodarstva u kojoj dominira poljoprivredni sektor).

5.

DRUTVENE AKTIVNOSTI

Popisi stanovnitva

po definiciji Statistike komisije pri Ujedinjenim narodima, popisi stanovnitva sujedinstven proces prikupljanja podataka o stanovnitvu, statistike obrade tih podataka i publiciranja njegovih rezultata.

Cilj je popisa stanovnitva da se dobiju podaci o broju i strukturama stanovnitva prema raznim obiljejima koji ine podlogu za demografske, gospodarske, socijalne, politike i druge analize. Prvi su popisi stanovnitva provedeni jo u starom vijeku, ali esto nisu obuhvaali ukupno stanovnitvo, ve samo pojedine skupine ili stalee. Glavni razlozi provoenja popisa bili su vojni ili fiskalni. Takvi su popisi provoeni u Egiptu, zatim u Indiji, Kini, Mezopotamiji. Po obuhvatu stanovnitva potpuniji su bili popisi u Rimskom Carstvu (cenzusi). Povijest modernih popisa poinje 1790 (popis u SAD), a poetkom 19. st. slijedepopisi u mnogim zemljama Europe (vedska, Velika Britanija, Danska, Finska, Francuska itd.).

Prvim sveobuhvatnim modernim popisom smatra se popis stanovnitva proveden1846. u Belgiji pod vodstvom poznatog statistiara A. Quetleta, koji je prvi razradio moderna naela i metodologiju popisa. Prvi takav popis proveden je u Hrvatskoj 1857, otkada u nas datira povijest modernih popisa stanovnitva.

11

Populacijska politika

politika stanovnitva, sustav mjera i akcija usmjerenih na eljeno oblikovanjedemografskih pojava i procesa, napose na prirodno i mehaniko kretanje stanovnitva, odnosno na njihove komponente (natalitet, mortalitet, imigraciju i emigraciju).

Provodi je drava radi postizanja drutveno poeljnog razvoja stanovnitva (posmjeru, jaini i strukturnim obiljejima), koji bi bio u skladu s postojeim i potencijalnim gospodarskim, drutvenim, politikim i drugim ciljevima tog drutva.

Populacijska politika u odreenoj zemlji odraz je postojee, sa stajalita te zemlje,prihvatljive koncepcije/teorije o razvoju stanovnitva. U suvremenim drutvima provodi se u okviru ukupne razvojne politike i njezin je integralni dio.

U uem smislu populacijska politika oznaava mjere i akcije to ih provodi dravas primarnim ciljem djelovanja na odreenu, u razvoju dotinoga stanovnitva, kritinu karakteristiku njegova razvoja.

Uglavnom se radi o politici drave usmjerenoj na reguliranje broja stanovnika, politikom usmjerenom na kretanje stope promjene (rasta, smanjenja) dotinog stanovnitva. U tom se smislu upotrebljava pojam kvantitativna populacijska politika S obzirom na demografske tendencije u prolosti i demografske prilike u sadanjosti, kvantitativna populacijska politika moe biti stimulativna, restriktivna i redistributivna. U zemljama s niskom razinom nataliteta, mortaliteta i prirodnoga prirasta stanovnitva, stimulativna populacijska politika najee djeluje na razinu nataliteta radi njegova poveanja, ili pak, u odreenim migracijskim uvjetima, imigracijskom varijantom stimulativne populacijske politike. To je sluaj u mnogim visokorazvijenim zemljama (zapadne i sjeverozapadne Europe), u kojima je dostignuta nulta razina prirodnog prirasta ili je ve nastupila prirodna depopulacija. U zemljama s visokim stopama nataliteta i prirodnoga prirasta stopa rasta stanovnitva nastoji se smanjiti politikom ograniavanja i smanjivanja nataliteta, antinatalitetna politika. To su ekonomski slabije razvijene zemlje u kojima visoke stope prirasta i porasta stanovnitva znae i visok udio demografskih investicija. To je restriktivna p. p. jer se ujedno nastoji sniziti stopa rasta stanovnitva. Emigracijska varijanta te politike, iako teorijski podudarna, u praksi se rijetko primjenjuje. Redistributivna populacijska politika je specifian oblik kvantitativne populacijske politike jer je usko vezana uz politiku regionalnoga razvoja. Ta politika ima sustav mjera i akcija koje se odnose na regionalnu raspodjelu stanovnitva unutar jedne zemlje kako bi se promijenili odnosi postojeih stopa prirodnoga prirasta meu pojedinim regijama. Usmjerena je na otklanjanje postojeeg demografskog debalansa meu pojedinim regijama. 12

Redistributivna p. p. povezana je s politikom radne snage i njezini bi demografski efekti trebali u dotinoj zemlji otkloniti postojei demografskoekonomski debalans.

Tablica br. 1: Stanovnitvo osnovni pokazatelji 2000. Stanovnitvo, procjena sredinom godine (u tisuama) Oekivano trajanje ivota mukarci ene ivoroeni - ukupno na 1 000 stanovnika Mrtvoroeni - ukupno Umrli - ukupno na 1 000 stanovnika Prirodni prirast - ukupno Opa stopa fertiliteta 43 746 10,0 229 50 246 11,5 -6 500 41,4 71,1 78,1 40 993 9,2 216 49 552 11,2 -8 559 38,0 71,2 78,3 40 094 9,0 189 50 569 11,4 -10 475 37,0 4 381 2001. 4 437 2002. 4 443

Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 20

13

Tablica br. 2: Stanovnitvo prema spolu i starosti, procjena sredinom 2002. godine u tis. Ukupno Mukarci ene Ukupno 4 443,2 2 138,5 2 304,7 0-4 225,9 115,7 110,2 5-9 251,6 128,8 122,8 10 - 14 265,6 135,9 129,7 15 - 19 294,4 150,3 144,1 20 - 24 309,7 158,0 151,7 25 - 29 298,4 150,6 147,8 30 - 34 292,9 146,9 146,0 35 - 39 317,3 158,5 158,8 40 - 44 331,3 165,1 166,2 45 - 49 341,4 171,3 170,1 50 - 54 307,2 152,6 154,6 55 - 59 235,7 111,9 123,8 60 - 64 256,3 118,0 138,3 65 - 69 253,6 111,2 142,4 70 - 74 211,4 85,8 125,6 75 - 79 141,8 47,1 94,7 80 - 84 70,5 20,5 50,0 85 i vie 38,2 10,3 27,9 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 22 Tablica br. 3: Stanovnitvo staro 15 godina i vie prema zavrenoj koli i spolu, popis 2001. Ukupno Mukarci ene Ukupno 3 682 826 1 749 733 1 933 093 Bez kole 105 332 21 207 84 125 13 razreda osnovne kole 166 371 50 510 115 861 4-7 razreda osnovne kole 414 008 146 569 267 439 Osnovna kola 801 168 341 558 459 610 Srednja kola 1 733 198 955 587 777 611 Via kola, I. (VI) stupanj fakulteta i 150 167 76 650 73 517 struni studij Fakulteti, umjetnike akademije i 267 885 132 872 135 013 sveuilini studij Magisterij 12 539 7 426 5 113 Doktorat 7 443 5 057 2 386 Nepoznato 24 715 12 297 12 418 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 22

14

Tablica br. 4: Vanjska migracija stanovnitva Republike Hrvatske Imigracija Emigracija Migracijski saldo 1998. 51 784 7 592 44192 1999. 32 910 14 285 18 625 2000. 29 385 5 953 23 432 2001. 24 415 7 488 16 927 2002. 20 365 11 767 8 598 1998.2002. 158 859 47 085 111 774 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 23

15

I.

PRIRODNI IZVORI HRVATSKOG GOSPODARSTVA

4. Prirodni uvjeti

od prirode dani uvjeti pod kojima pojedinci, organizacije i zajednice obavljajusvoju gospodarsku djelatnost.

Prirodni uvjeti se dijele na prirodno bogatstvo u sredstvima za potronju (plodnostzemlje, vode bogate ribom i sl.) i na prirodno bogatstvo u sredstvima za proizvodnju (vodopadi, plovne rijeke, drvo, metali, ugljen i sl.).

Klimatske su prilike takoer vaan prirodan uvjet proizvodnje. Proizvodna snaga drutvenog rada znatno ovisi o prirodnim uvjetima. Pri razliitimprirodnim uvjetima ista koliina rada u razliitim situacijama i na razliitim mjestima daje nejednake uinke. Diferenciranost i raznolikost prirodnih uvjeta pod kojima ljudi proizvode ini temelj drutvene podjele rada. 1.1.Povrina zemlje zemlje s : - golemim prostorom srednjim prostorom manjim prostorom izuzetno malim prostorom vrijednost prostora naseljenost struktura ukupne povrine more: unutranje morske vode teritorijalno more

1.2.Geografski poloaj: Maritimna Hrvatska Panonska Hrvatska Goransko planinski Hrvatska

16

2.

Prirodni izvori (resursi) obnovljivi - neobnovljivi

razliiti oblici prirodnih bogatstava koji su osnova ovjekova ivota i njegove gospodarske aktivnosti. Razliito su rasporeeni, pa pojedine zemlje raspolau razliitim vrstama i koliinama prirodnih resursa. Klasificiraju se prema razliitim kriterijima. Danas je opeprihvaena podjelaprirodnih resursa na est kategorija: tlo, vegetacija, ivotinjski svijet, voda, minerali i klima: Tlo, jedan od osnovnih prirodnih resursa, povrinski je sloj Zemljine kore. Izmijenjeno je utjecajem litosfere, biljnih i ivotinjskih organizama, ovjeka, hidrosfere i klime. Vegetacija je skup svih biljnih zajednica odreenog podruja. O sastavu vegetacije odreenog dijela Zemlje ovisi fizionomija krajolika, ali i njegova gospodarska vanost. ivotinjski je svijet drugi osnovni dio organskog svijeta. ovjek je odreenim aktivnostima utjecao na rasprostranjenost biljnog i ivotinjskog svijeta. Voda ini 71% Zemljine povrine. Vodeni su resursi vienamjenski te na brojne naine koriste ovjeku u njegovu ivotu i obavljanju gospodarskih aktivnosti. Minerali su kemijski i fiziki jedinstvene tvari nastale prirodnim procesima. Sastavni su dio Zemljine kore. Ekonomska klasifikacija dijeli minerale na rude, drago kamenje, industrijske minerale i one koji tvore stijene. Klima ili podneblje definira se kao prosjeno stanje atmosfere nad nekim mjestom ili podrujem, u odreenom vremenskom razdoblju.

Prema kriteriju vremena obnovljivosti, prirodni resursi dijele se na neobnovljive(mineralne sirovine) i obnovljive (biljni i ivotinjski svijet, voda).

U posljednje vrijeme sve vie jaa svijest o ogranienosti prirodnih resursa, sve sevie ini na uinkovitom gospodarenju i zatiti prirodnih resursa, ije se koritenje osniva na naelima odrivog rasta. 2.1.Izvori Jadranskog mora: sol, pijesak i ljunak, fauna 2.2.Vodene snage HE 2.3.Energetske sirovine ugljen, nafta, plin 2.4.Metal boksit 2.5.Nemetali barit, gips, vapnenac 2.6.ume

17

3.

Zatita prirodnih bogatstava zakon o zatiti prirode u Republici Hrvatskoj: - Strogi rezervat - Nacionalni park - Park prirode - Specijalni rezervat - Park uma - Znaajniji krajolik - Spomenik prirode - Hortikulturni spomenik

Tablica br. 5: Osnovni podaci o Republici Hrvatskoj Povrina kopna u km2, prema grafikoj bazi podataka, stanje 31. prosinca 2002. Povrina teritorijalnog mora i unutranjost morskih voda, km2 Gustoa stanovnitva na km2 Teritorijalni ustroj, stanje 31. prosinca 2003. upanije gradovi opine naselja Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004.,str. 56 594 31 067 78,5 21 124 426 6 742

Tablica br. 6: Geografske koordinate krajnjih toaka Naselje Sjever Jug Istok Zapad abnik otok Galijula (Palagruki otoci) Ilok (Raevac) Grad / opina Sveti Martin na Muri Komia Ilok upanija Meimurska Splitsko dalmatinska Vukovarsko srijemska Sjeverna geografska irina 46 33' 42 23' 45 12' 45 27' Istona geografska irina 16 22' 16 21' 19 27' 13 30'

Baanija (rt Umag Istarska Lako) Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 12

18

Tablica br. 7: Duina kopnenih granica, km1 Prema Ukupno Srbiji Sloveniji Maarskoj Vojvodini 2 028 501 329 241 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 12 1 Ukljuujui granice na rijekama Bosni i Hercegovini 932 Crnoj Gori 25

Tablica br.8: Duina morske obale Kopno Ukupno, km km % km 5 835,3 1 777,3 30,5 4 058 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 12

Otoci % 69,5

Tablica br. 10: Proizvodnja primarne energije PJ 1996. 1997. 1998. 1999. Ukupno 213,34 193,66 183,75 186,46 Ugljen 1,64 1,22 1,28 0,37 Ogrjevno drvo 16,14 16,70 15,63 13,92 Sirova nafta 61,51 62,63 58,16 54,68 Prirodni plin 63,72 61,40 55,77 55,62 Vodna snaga 70,33 51,71 52,91 61,87 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2003., str. 299 2000. 183,32 0,00 15,64 51,35 59,40 56,43 2001. 196,12 0,00 12,24 47,52 70,85 65,51

Tablica br. 11: Ukupna potronja energije 1996. 1997. 1998. 1999. Ukupno 348,19 347,98 353,94 369,77 Ugljen 6,19 9,78 9,26 8,04 Ogrjevno drvo 16,14 16,70 15,63 13,92 Tekua goriva 153,19 159,05 171,77 183,40 Prirodni plin 93,23 96,53 92,29 94,05 Vodna snaga 70,33 51,71 52,91 61,86 Elektrine energija 8,39 14,21 12,08 8,50 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2003., str. 299 2000. 359,62 17,15 15,64 160,52 94,98 56,93 14,40 PJ 2001. 371,58 19,36 12,24 164,25 96,86 65,51 11,36

19

Tablica br. 12: umski fond stanje 31. prosinca 2001. u ha umski fond stanje 31. 12. 2001. ume prema vlasnitvu, stanje 31. 12. 2002. Ukupno Dravne ume Privatne ume 403 311 394 135 9 176

Ukupno 1 976 304 1 987 326 1 584 015 Listae 1 719 243 1 729 115 1 334 980 etinjae 257 061 259 211 249 035 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2003., str. 264

Tablica br. 13: Prosjena bruto drvna masa u m3 Bruto drvna masa 1998. 3 501 627 1999. 4 228 484 2000. 4 201 220 2001. 4 104 574 2002. 4 168 150 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2003., str. 264

20

II.

NACIONALNI I REGIONALNI RAZVITAK 1. Znaenje i sadraj regionalnog razvoja 1.1. Prostor i prostorne razliitosti kao ishodite regionalnog razvoja 1.2.Podruje istraivanja regionalne ekonomike a) unutarregionalna pitanja razvoja b) meuregionalna pitanja razvoja c) specifina regionalna pitanja razvoja

Meuregionalna pitanja razvoja: Zadaa ekonomske politike: stimulirati regionalne razvojne procese sanirati negativne trine regionalne utjecaje Regionalna ekonomska baza bazne djelatnosti kljune za regionalni rast Regionalni rast zavisi od INTERREGIONALNE RAZMJENE

T=D+M

Proizvodnja regije potronja u okviru regije (D) uvoz (M) ukupni regionalni dohodak (T)

Specifina pitanja razvoja disproporcije u razvoju slabija gospodarska razvijenost regije: depresivne nerazvijene prenapuene depopulacijske Stupanj nedostatne razvijenosti meu regijama mjeri se na temelju etiri kriterija: 1. Gospodarski razvoj: podruja koja gospodarski zaostaju u razvoju. 2. Strukturne potekoe: podruja s velikom nezaposlenou te podruja s veom potrebom za industrijskim i poljoprivrednim restrukturiranjem. 3. Demografija: podruja s negativnim demografskim pokazateljima (npr. prenapuenost i nedovoljno obrazovani ljudski resursi). 4. Posebni sluajevi: minirana i pogranina podruja s potekoama u razvoju.

21

Temeljne znaajke Nacionalne strategije regionalnog razvoja: uinkovito koritenje javnih resursa u cilju pomoi za razvojne potrebe onih podruja koja zaostaju u razvoju stvaranje kapaciteta za upravljanje razvojem te razvojnih strategija na regionalnoj/lokalnoj razini koji e omoguiti gospodarskim i socijalnim partnerima na tim razinama da uinkovito otklanjaju prepreke regionalnom/lokalnom razvoju posebnu panju treba usmjeriti specifinim razvojnim potrebama (i mogunostima) pojedinog podruja uvaavajui njegove raznolikosti PLANIRANJE I VOENJE ODRIVOG RAZVOJA LIKO SENJSKE UPANIJE 1. Analiza stanja u Likoj senjskoj upaniji Zemljopisni poloaj i prirodni resursi: prostire se na 5 350,50 km2 i obuhvaa 9,46% dravnog teritorija veim dijelom pripada gorskoj Hrvatskoj (80% upanije), a manjim dijelom Hrvatskom primorju obuhvaa 596,63 km2 teritorijalnog mora ili 1,9% hrvatskog morskog akvatorija etiri grada i osam opina strateka prednost ouvanost ekoloki vrijednog prostora, raznolikosti pejzaa, ambijentalnih vrijednosti i raznolikosti kulturnog nasljea 57% ukupne povrine upanije prekriveno umom ili 3 067 km2 268 146 ha ili 50,3% povrine upanije poljoprivredne povrine (40% obradive povrine, a od toga zasijano samo 20% - veliki poljoprivredni potencijal) 28% teritorija upanije zatieni dijelovi prirode (po udjelu, brojnosti i raznolikosti zatienih dijelova prirode prvi u Hrvatskoj) Stanovnitvo: prema popisu stanovnitva 2001. godine 53 677 stanovnika (1,2% u ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj) 10 stanovnika po km2 59,34% stanovnika ivi u gradskim naseljima radni kontingent 30 896 stanovnika ili 57,6% indeks starenja 145,7 prosjena starost stanovnitva 43 godine osobine duboke demografske starosti

22

Dugorona koncepcija treba polaziti od sljedeeg sustava ciljeva: demografski razvitak poveanje broja aktivnog stanovnitva, te ubrzano osposobljavanje strunih kadrova stvoriti uvijete za postupni i ubrzani industrijski razvitak kao temelj za opi gospodarskim i drutveno socijalni napredak izmijeniti strukturu gospodarstva postupnim uvoenjem suvremenih industrijskih i informatikih tehnologija razvijanje agroindustrijskog kompleksa proizvodnje sa suvremenim organizacijskim, tehnolokim i trinim osnovama koritenjem domaih resursa (geoprometni poloaj, prirodni uvjeti, sirovine) poveati proizvodnju i volumen usluga stvarati uvjete za ubrzano zapoljavanje osobito mlaih strunih kadrova punu pozornost usmjeriti na zatitu prirodnog okolia razvijati mreu javnih slubi i podizati kvalitetu njihovih usluga Razvojni ciljevi strategije dugoronog razvoja Liko senjske upanije: Tehnoloki razvijena poljoprivredna proizvodnja prisutna na EU tritu sa konkurentnim proizvodima. Rast turistike industrije kao kljunog motora razvoja upanije. Razvijeno malo i srednje poduzetnitvo sa poveanim udjelom proizvodnje i izvoza finalnih proizvoda. Razvoj drutvene i fizike infrastrukture, te ulaganje u ljudske resurse e zajedno sa razvojem ekonomije voditi poboljanju kvalitete ivota i ostanku mladih obitelji u upaniji.

23

Tablica br. 14: Opi podaci o Liko senjskoj upaniji upanija Povrina kopna (km2) Povrina teritorijalnog mora (km2) Duina morske obalne crte (km) Obradive poljoprivredne povrine (km2) Panjaci (km2) ume i umsko zemljite (km2) Zatieno podruje (km2) www.licko-senjska.hr 5.375 597 200 1.122 1.558 3.067 1.498 Republika Hrvatska 56.542 31.067 5.835 19.900 11.562 19.763 5.350 Udio upanije u RH % 9,5 1,9 3,4 5,6 13,5 15,5 28

Tablica br. 15: Prirodno kretanje stanovnitva 2002. godine ivoroeni Umrli Prirodni prirast -420 Vitalni indeks 49,9 Liko senjska 418 838 upanija Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 72

Tablica br. 16: Doseljeno i odseljeno stanovnitvo u 2002. Doseljeni Odseljeni iz druge u drugu iz inozemstva u inozemstvo upanije upaniju Liko -senjska 607 228 638 174 upanija Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 72 Tablica br. 17: Zaposleni, stanje 31. oujka 2001. 2002. Liko senjska upanija 10 989 10 961 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 77

Migracijski saldo 23

2003. 13 110

Tablica br. 18: Prosjeni broj nezaposlenih osoba 2001. 2002. Liko senjska upanija 4 173 4 372 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2004., str. 78

2003. 3 355

24

Tablica br. 19: Kretanje broja zaposlenih u pravnim osobama u upaniji po djelatnostima 2003. 2003 NAZIV 1996. 1998. 2000. 2002. ukupno DJELATNOSTI ukupno ene % Poljoprivreda, A 370 791 997 856 911 144 9,3 um. i lov B Ribarstvo * 6 31 25 20 3 0,2 Rudarstvo i C * 1 1 0 0 0 vaenje Preraivaka D 2459 1589 1096 769 984 281 10,0 industrija Opskrba ele. ene . E 544 588 598 607 102 6,2 i vodom F Graevinarstvo 379 400 428 478 2.188 124 22,2 Trgovina, servisi i G popravak 878 926 944 960 1.094 538 11,1 motornih vozila H Hoteli i restorani 595 501 762 636 651 381 6,6 Prijevoz, sklad. i I 688 709 728 636 648 150 6,6 veze Financijsko J 287 217 187 169 173 132 1,8 posredovanje Poslovanje K * 51 93 94 112 47 1,1 nekretninama Javna uprava, soc. L 792 750 873 803 744 453 7,6 osig. M Obrazovanje 762 764 841 826 847 588 8,6 Zdravstvena N 592 533 563 552 555 433 5,6 zatita Ostale drutvene O 259 1107 199 286 306 129 3,1 djelat. UKUPNO 8673 8889 8331 7688 9.840 3.505 100 Izvor: Statistiki ljetopis 1997., 1999., 2001., 2002., Priopenje D.Z.S. od 04.03.2003. Broj zaposlenih u pravnim osobama ne obuhvaa broj zaposlenih u vojsci, policiji, obrtnitvu i poljoprivredi

25

Tabela br. 20: Broj ostvarenih noenja u Liko-senjskoj upaniji i RH 2003. g. Domai turisti Strani turisti Noenja ukupno I-XII. Ind I-XII. Ind I-XII. Ind 2003 03/02 2003 03/02 2003 03/02 Republika Hrvatska 5.311.991 107 41.323.14 104 46.635.13 104 8 9 Likosenjska 127.390 98 807.964 110 935.354 108 upanija Karlobag 38.197 132 64.566 88 102.763 100 Gospi 1.824 232 323 52 2.147 152 Otoac 869 35 1.599 62 2.468 49 Novalja 62.010 85 453.434 105 515.444 102 Senj 6.678 105 164.066 132 170.744 130 Pl. Jezera 17.812 98 123.976 117 141.788 115 Izvor: Dravni zavod za statistiku, Priopenje 4.4.2/11./2003.

Tabela br. 21: Struktura raspoloivih smjetajnih kapaciteta u Liko-senjskoj upaniji VRSTA KAPACITETA 1990. godine Broj % postelja 22.201 100 2000. godine Broj % postelja 21.112 100 3.071 18.041 14,5 85,5 2003. godine Broj % postelja 25.701 100 2.157 23.544 8 92

Kapaciteti ukupno1 Osnovni 3.309 15 Komplementar 18.892 85 ni Izvor: Dravni zavod za statistiku.

1

Napomena: osnovne smjetajne kapacitete ine hoteli, turistika naselja, moteli i pansioni, dok komplementarne smjetajne kapacitete ine kampovi, sobe, apartmani i kue za odmor, planinarski domovi i odmaralita.

26

III. TRINO RESTRUKTURIRANJE I PRIVATIZACIJA HRVATSKOG GOSPODARSTVA Zajednika obiljeja privatizacijskog procesa tranzicijskih gospodarstava: - dravno vlasnitvo - strukturna neravnotea - sektorska neravnotea - vanjskotrgovinska neravnotea - reforme promijene Privatizacija:

pretvaranje dravnih i drutvenih poduzea u privatno vlasnitvo fizikih i pravnih osoba. Proces privatizacije zahvaa u razliitom stupnju sve zemlje od 70-ih godina,povezan je s promjenama u tehnologiji, organizaciji proizvodnje i poslovanja. Visoka tehnologija dovodi do kompjutorski integrirane proizvodnje koja ne podnosi vertikalne hijerarhijske odnose i naredbodavake odluke, a pogotovo dravno intervencionistiko upletanje u gospodarske procese.

Privatizacijom se stvaraju uvjeti privreivanja u kojima se povezanou privatnih vlasnika, poduzetnika, menadera i radnika osigurava i postie optimalno iskoriivanje informacijskih sredstava i najbri drutveni gospodarski razvitak. Privatizacija se provodi prodajom poduzea pojedincima, skupinama dioniara,drugim gospodarskim subjektima te podjelom dionica zaposlenima i drugim graanima. U razvijenijim sredinama najei su kupci mirovinski fondovi, osiguravajua drutva i investicijski fondovi.

Posebnosti hrvatskog procesa privatizacije - drutveno vlasnitvo - vei stupanj trine 0otvorenosti (veliina firme) - agresija na Republiku hrvatsku Domovinski rat: ratne tete

privatizacija u Hrvatskoj, proces zapoeo 1991. stvaranjem legalnih iinstitucionalnih pretpostavki za taj proces.

Zakon ureuje vlasniku pretvorbu drutvenih poduzea (priblino 4000,vrijednost kapitala oko 20 mlrd. USD) u drutva kapitala (d.d. ili d.o.o.) temeljem prodaje poduzea ili idealnog dijela poduzea, ulaganjem kapitala u poduzee, pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzee i potraivanja prema poduzeu u ulog te prijenosom dionica, odnosno udjela fondovima (Fondu za privatizaciju i Fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja).

27

Proces privatizacije temelji se na prodaji dionica, s mogunou dobivanja odreenih popusta pri kupnji te mogunou plaanja kupljenih dionica u obrocima (na 5 godina). Prioritet kod kupnje imaju zaposleni, oni koji su bili zaposleni, fizike osobe te domae i inozemne pravne osobe. Osnovni popust za svakog zaposlenog iznosi 20%, a za svaku godinu radnog staa odobrava se dodatni popust od 1%. Prvotno je odreeno da se uz popust moe prodati 50% dionica izdanih na sadanju vrijednost poduzea te da je nominalna vrijednost dionica koju jedna osoba moe kupiti uz popust ograniena na protuvrijednost od 20 000 DEM. Neprodane dionice postaju vlasnitvo fondova tako da Fond za privatizaciju dobiva 2/3 neprodanih dionica, a ostatak mirovinski fondovi radnika i poljoprivrednika dijele u omjeru 70:30. Hrvatski model pretvorbe karakterizirala je samostalnost poduzea (njihovih organa upravljanja) da do odreenog roka (30. VI. 1992) pokrenu postupak i utvrde program pretvorbe poduzea. Zakon je nekoliko puta nadopunjavan, a najznaajnije izmjene vezane su za uvoenje valutne klauzule (revalorizacija otplate), dodatne pogodnosti pri kupnji dionica (za invalide domovinskog rata), vlasnika prava (pravo na dividendu i transakcije) nad iznosom uplaenoga dijela dionica uveanog za odgovarajui popust itd.Etape trinog restrukturiranja: Hrvatski privatizacijski model Pretvorbena faza 1991. - otkup poduzea - dokapitalizacija - dug ulog - prijenos dravnih dionica Privatizacijska faza 1993. 1996. Tablica br. 22: Granska struktura pretvorbe stanje zahtjeva za pretvorbu na dan 8. 11. 1993. primljeno rijeeno Grana djelatnosti 808 656 Industrija 236 172 umarstvo 1 1 Graevinarstvo 289 241 promet i veze 91 54 trgovina 435 346 Ugostiteljstvo i turizam 221 112 Zanatstvo i osobne usluge 191 167 Stambeno-komunalne djelatnosti 37 29 Financijske, tehnike i poslovne usluge 373 275 Obrazovanje, znanost, kultura i infor. 102 69 Zdravstvena i socijalna zatita 15 11 bez ifre 68 38 Ukupno 2867 2171 Izvor: Drui, Ivo; Sirotkovi, Jakov: Uvod u Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Politika kultura, Zagreb, 2002.

28

Tablica br. 23: Regionalna struktura pretvorbe stanje zahtjeva na dan 8. 11. 1993. (izvjee po podrunim uredima) Podruni ured primljeno rijeeno % Centrala 718 546 76,0 Zagreb 775 582 75,1 Split 267 212 79,4 Rijeka 243 212 87,2 Osijek 202 138 68,3 Pula 124 115 92,7 Bjelovar 108 89 82,4 Varadin 60 59 98,3 Zadar 71 53 74,6 akovec 44 42 95,5 Karlovac 47 27 57,4 Sisak 49 32 65,3 Vinkovci 69 39 56,5 Dubrovnik 85 21 24,7 Slavonski Brod 5 4 80,0 Ukupno 2867 2171 75,7 Izvor: Drui, Ivo; Sirotkovi, Jakov: Uvod u Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Politika kultura, Zagreb, 2002. IV. STABILIZACIJA I RAZVITAK HRVATSKOG GOSPODARSTVA 1. Ekonomska politika stabilizacije

stabilizacijska politika, politika stabilizacije, politika upravljanja agregatnom potranjom. Njezina osnovna zadaa je odravanje stabilne razine cijena odravanjem agregatne potranje na razini na kojoj je priblino jednaka agregatnoj ponudi kod pune zaposlenosti. Stabilizacijska politika se najee vodi mjerama fiskalne i monetarne politike. Instrumenti ekonomske politike (tehnike provoenja odreene mjere ekonomskepolitike) u rukama su drave. Drava moe mijenjati krivulju agregatne potranje fiskalnom politikom (promjenom svojih rashoda ili prihoda), monetarnom politikom (promjenom ponude novca, i dr.) ili pak kombinacijom instrumenata fiskalne i monetarne politike. Politika stabilizacije moe bit: ortodoksna makroekonomska politika ili heterodoksna makroekonomska politika.

29

1.1. Inflacija:

(lat. inflatio, napuhivanje, nadutost, nadimanje), proces kontinuiranog rasta cijena, odnosno kontinuiranog opadanja vrijednosti novca. Ekonomski, inflacija je posljedica neravnotee u narodnom gospodarstvu, oitujese u porastu unutarnjih cijena. Moe se mjeriti razliitim indeksima cijena: indeksom cijena na veliko, indeksom cijena na malo, indeksom trokova ivota, implicitnim deflatorom drutvenog proizvoda i dr.

Prema intenzitetu, inflaciju moemo podijeliti na: blagu ili puzeu, kada je stopa inflacije na godinjoj razini manja od 5%, umjerenu inflaciju, kada je izmeu 5% i 10%, galopirajuu inflaciju, kada je vea od 10%, i, hiperinflaciju, ako je mjesena stopa inflacije vea od 50%.

UZROCI INFLACIJE (mnogobrojni; najvaniji): inflacija potranje inflacija trokova VRSTE INFLACIJE: inflacija potranje inflacija suvine potranje novana inflacija inflacija kupaca inflacija nadnica inflacija prodavaa Stagflacija: istodobno postojanje visoke stope inflacije i visoke stope nezaposlenosti, odnosno proces njihova istodobnog porasta.

Stagflacija je proces neravnotee u gospodarstvu koji karakterizira viak ponudenad potranjom za radom i istodobni viak potranje nad ponudom na tritu dobara.

Izvor stagflacije je smanjenje ponude na tritu. Smanjenje ponude smanjuje proizvodnju i zaposlenost, uz istodobno poveanje cijena.

Najee rabljeni pokazatelj stagflacije je indeks neugodnosti (discomfort index).Taj se indeks definira kao zbroj stope ope nezaposlenosti (neugodnost nezaposlenosti) i stope inflacije (neugodnost inflacije). Prema indeksu neugodnosti, stagflacija postoji samo kad je taj indeks visok i kad su obje njegove komponente visoke. Ako je jedna od komponenata indeksa neugodnosti niska, ne moe se govoriti o stagflaciji, ak i ako je indeks neugodnosti visok.

30

Sukladno uzrocima problema stagflacije, protiv njega se bori ekonomskom politikom uklanjanja uzroka smanjenja ponude, kao to su: monopolska ili oligopolska trina struktura, poveavanje trokovnih komponenata proizvodnje poveanjem cijena ili poreza (carina) ili poveanjem plaa iznad razine porasta proizvodnosti rada.Makroekonomska politika

nastoji ostvariti poeljne promjene odreenih realnih makroekonomskih varijabli ciljnih varijabli, promjenama instrumentalnih varijabli: kamatnjacima, poreznim stopama, carinskim stopama, stopama obvezatne rezerve i dr.

Da bi se znalo koliko treba promijeniti instrumentalne varijable i u kojem smjeru, nuno je da makroekonomska teorija utvrdi zakonitosti i povezanosti izmeu instrumentalnih varijabli i varijabli cilja. Potreba za promjenom ekonomskih varijabli nastaje kada spontani tijek dogaajane ostvaruje eljeni cilj ili kada do spontanog ostvarenja treba protei vie vremena no to je poeljno.

Cilj makroekonomske politike odreuje se prije i njega u kvalitativnom oblikuformuliraju politiari, a ekonomisti taj cilj formuliraju u kvantitativnom obliku, ime se dobiva funkcija makroekonomskog cilja kao funkcija odreenih makroekonomskih varijabli iju vrijednost treba minimizirati ili maksimizirati.

Tehnike kojima se mijenjaju putanje razvoja neke makroekonomske varijablenazivaju se instrumentima makroekonomske politike, a toan nain primjene odreenog instrumenta makroekonomske politike naziva se mjerom makroekonomske politike.

Tablica br. 24: INDEKSI POTROAKIH CIJENA CONSUMER PRICES INDEKS NUMBERS 1998. Hrvatska 116 Izvor: SLJRH 2003. 1999. 120 2000. 126 2001. 132 1990 = 100 2002. 134

31

Tablica br. 25: STRUKTURA OSOBNE POTRONJE, GODINJI PROSJEK (u %) Hrana i bezalkoholna pia Alkoholna pia i duhan Odjea i obua Stanovanje i potronja energenata Pokustvo Zdravstvo Prijevoz i komunikacije Obrazovanje, kultura i razonoda Hoteli i restorani Ostala dobra i usluge Ukupno Izvor: SLJRH 2003. 2000. 32,15 3,89 10,08 13,33 4,91 2,09 14,96 7,44 3,68 7,47 100,00 2001. 33,67 4,07 9,13 13,39 5,64 2,01 14,97 6,68 2,98 7,46 100,00 2002. 32,15 3,98 8,86 13,71 5,52 2,23 15,88 7,10 3,16 7,41 100,00

Tablica br. 26: INDEKSI TROKOVA IVOTA Hrana i bezalkoholna pia Alkoholna pia i duhan Odjea i obua Stanovanje i potronja energenata Pokustvo Zdravstvo Prijevoz i komunikacije Komunikacije Hoteli i restorani Izvor: SLJRH 2003. 2001./2000. 102,1 105,1 103,6 101,7 101,7 102,0 110,4 110,4 107,6 2002./2001. 100,3 101,2 103,0 104,0 98,6 100,9 107,5 107,5 103,7

32

V.

HRVATSKO FINANCIJSKO TRITE I MONETARNI SUSTAV

1. Glavna obiljeja makroekonomskih kretanja Tablica br. 27: Osnovni makroekonomski pokazatelji hrvatskog gospodarstva 2000. 2001. 2002. 2003. BDP, tekue cijene (mil. HRK) 152.518,8 165.639,5 179.390,0 193.067,0 BDP, tekua cijene (mil. USD) 18.427,3 19.863,1 22.812,4 28.810,0 BDP, po stanovniku, USD 4.152,6 4.476,2 5.140,9 6.492,5 BDP, realne stope rasta u % 2,9 4,4 5,2 4,3 Industrijska proizvodnja, stope 1,7 6,0 5,4 4,1 rasta u % Cijene, stope rasta u % Cijene na malo 6,2 4,9 2,2 1,5 Trokovi ivota 5,3 4,8 1,9 2,1 Potroake cijene - 4,0 3,8 1,7 1,8 inflacija Neto plaa u HRK 3.326 3.541 3.720 3.940 Stopa nezaposlenosti 21,1 22,0 22,3 19,1 Ostvarene investicije u dugotrajnu 30.647,0 33.201,6 40.732,4 54.955,4 imovinu (pravnih osoba), mil. HRK Noenja turista 38.406 43.404 44.692 46.635 21.324,2 24.907,3 31.241,5 34.736,4 Saldo tekueg rauna platne -470,6 -727,4 -1.916,6 -2.071,9 bilance, mil. USD Vanjskotrgovinska razmjena Uvoz, mil. USD 4.431,6 4.665,9 4.903,6 6.186,6 Izvoz, mil. USD 7.886,5 9.147,1 10.722,0 14.209,0 Saldo VTR, mil. USD -3.454,9 -4.481,2 -5.818,5 -8.022,4 Direktna strana ulaganja u RH, mil. 1.086,5 1.563,8 1.126,1 2.041,6 USD Ukupni vanjski dug, mil. USD 11.282,2 11.870,2 15.679,6 24.759,3 Izvor: Dravni zavod za statistiku 2. Hrvatski stabilizacijski program 2004. 207.082,0 34.311,0 7.732,1 3,8 3,7 2,1 4.173 18,0 47.497 41.615,9 -1.668,3 8.022,5 16.583,2 -8.560,7 1.076,3 30.858,9

toka zaokreta u pravcu formiranja gospodarskog sustava Hrvatske na osnovu Ustava iz 1990. godine i njegova prilagoavanja mjerilima suvremene trine ekonomije nesumnjivo je odluka vlade Republike Hrvatske , listopada 1993. godine, formulirana u dokumentu Provedba stabilizacijskog programanuni i dovoljni uvjeti za trajno obaranje inflacije: privatizacija, liberalizacija i stabilan razvoj svih oblika financijskog trita, sanacija banaka, smanjenje stupnja monopolizacije na domaim tritima, te konsolidacija deficita prorauna i njihovo uravnoteenje

33

Ciljevi programa: stabiliziranje i jaanje hrvatskog gospodarstva stvaranje trine klime i prikladne vlasnike strukture sa smanjenom ulogom drave u gospodarstvu, zatita najsiromanijih od razarajue moi preraspodijele u uvjetima hiperinflacije stvaranje pretpostavki za stabilan razvoj i rast 3. Nacionalni monetarni sustav

Monetarni sustav:

skup zakona i propisa o poslovanju monetarnih institucija, tj. financijskih institucija koje kreiraju novac kao sredstvo plaanja. S obzirom na utjecaj financijskih institucija na proces kreiranja novca, financijskese institucije dijele na monetarne i nemonetarne: Monetarne su institucije sredinja banka, koja izdaje novac, te poslovne banke, koje kreiraju novac multipliciranjem svojih transferabilnih depozita (iro ili tekui rauni). Nemonetarne su one institucije koje ne otvaraju transferabilne depozite, stoga ne multipliciraju svoje depozite ve samo sudjeluju u procesu kreiranja novca. Deregulacija financijskog poslovanja iz 80-ih godina rezultirala je time da u razvijenim zemljama vie ne postoji jasna podjela izmeu monetarnih i nemonetarnih institucija. Veina je sredinjih banaka iz razvijenih zemalja precizno definirala koje se institucije smatraju monetarnima. Hrvatski monetarni sustav moe se definirati kao skup zakona i propisa o poslovanju Narodne banke Hrvatske, banaka i tedionica. 3.1.Novane reforme

promjena u monetarnom sustavu i novanom optjecaju koju provodi nadlenidravni organ. Najee se njome mijenja ime novane jedinice, uvode novi oblici novca te smanjuje ili poveava vrijednost novca. 3.2.Sredinja banka HNB

dravi.

temeljna financijska institucija novanog sustava. U pravilu je jedna u svakoj

Za razliku od poslovnih banaka, u svom se poslovanju ne vodi profitnommotivacijom nego gospodarskim interesom drave

34

Njezine funkcije u novanom sustavu jesu:1. 2. 3. 4. reguliranje koliine novca u optjecaju; kontrola kreditne aktivnosti poslovnih banaka; reguliranje plaanja s inozemstvom; briga o intervalutarnoj vrijednosti nacionalne novane jedinice.

razlikuje se od svih drugih banaka u novanom sustavu jer karakter njezinepasive u imovinskoj bilanci ne odreuje karakter njezine aktive.

Sredinja banka kao emisijska institucija u novanom sustavu svojim aktivnimposlovima mijenja i opseg svoje pasive u bilanci. U obavljanju svojih zadataka u novanom sustavu sredinja banka koristi kvantitativne i kvalitativne instrumente novane politike. 3.3.Restrukturiranje fiskalnog sustava porezi Fiskalna politika: jedan od temeljnih segmenata ekonomske politike. Razliitim kombinacijama uporabe pojedinih instrumenata na strani prihoda i rashoda prorauna, moe se prema intenzitetu pojedinog multiplikatora ostvariti pozitivan uinak na pojedine ciljeve ekonomske politike.

ekspanzivna fiskalna politika - u uvjetima depresije u gospodarstvu obino sepoveavanjem javnih rashoda (javni radovi) nastoji djelovati na ekspanziju gospodarske aktivnosti.

restriktivna fiskalna politika - kad je gospodarstvo suoeno s ekspanzijomgospodarske aktivnosti koja generira inflatorne tendencije, fiskalna politika posee za progresivnim oporezivanjem i smanjenjem dravnih rashoda.

fiskalna politika polazi od zadanih ciljeva, a njezine su glavne funkcije: alokacijska kojom se posredstvom dravnog prorauna izdvajaju sredstva za javne potrebe iz ukupno raspoloivih sredstava i time bitno utjee na njihovu raspodjelu na zajedniku (javnu) i ostalu potronju, a u okviru javne vri neposredna podjela na pojedine namjene preraspodjela dohotka (u tome i bogatstva), u osnovi socijalnoga karaktera, kojom se omoguuje pravednija raspodjela u granicama drutvu prihvatljivim, na grupacije stanovnitva razliitog materijalnog (socijalnog) statusa razvojna i stabilizacijska kojom se utjee na ostvarivanje osnovnih stratekih ciljeva drutva u pravcu postizanja pune zaposlenosti, odrivog rasta nacionalnog blagostanja kao i odravanje zadovoljavajueg stupnja stabilnosti cijena i likvidnosti gospodarstva te njegove konkurentnosti na inozemnom tritu u skladnoj povezanosti s odgovarajuim djelovanjem, prije svega, monetarno kreditne i teajne politike

35

Tablica br. 28: Ostvarenje dravnog prorauna u tis. kuna Ukupni prihodi i potpore Ukupni prihodi Tekui prihodi Porezni prihodi Porez na dohodak Porez na dobit Doprinosi za soc. osiguranje Porezi na promet nekretnina Porezi na promet dobara i usluga Troarine Porezi na me. trgovinu Ostali porezi Neporezni prihodi Prihodi od kapitala Dotacije Ukupni rashodi i posudbe umanjene za otplate Ukupni rashodi Tekui rashodi Rashodi za dobra i usluge Plaanje kamata Subvencije i ostali tekui transferi Kapitalni rashodi Posudbe umanjene za otplate Viak na tekuem raunu Ukupan manjak / viak Ostvarenje 2001. 2001. 2002. 44 635 673 53 503 615 69 869 112 44 635 673 41 534 957 39 939 019 4 094 638 1 637 753 258 533 21 978 442 7 673 255 3 795 288 465 110 1 595 938 3 100 716 50 743 526 49 567 457 44 237 397 24 324 284 2 599 286 17 313 827 5 330 060 1 176 069 -2 702 440 -6 107 853 53 503 615 48 906 310 47 274 031 3 404 394 1 987 163 6 781 216 281 882 23 422 306 7 698 899 3 215 411 482 760 1 632 279 4 597 305 57 812 764 56 723 275 52 819 219 22 220 759 3 015 312 27 583 148 3 904 056 1 089 489 -3 912 909 - 4 309 149 69 869 112 69 651 075 67 965 457 3 363 295 2 659 108 25 189 614 294 556 26 465 600 7 474 168 2 050 624 468 492 1 685 619 218 036 73 369 602 71 992 143 68 923 472 31 558 959 3 260 588 34 103 925 3 068 671 1 377 458 727 603 -3 500 490 3 500 490 2 347 755 1 152 735

Ukupno financiranje 6 107 853 4 309 149 Strano financiranje 6 921 451 2 299 578 Domae financiranje -813 598 2 009 571 Izvor: Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2003., str. 218

36

37

38

39

40

41

42

43

3.4.Financijsko trite FINANCIJSKO TRITE je ukupnost ponude i potranje za financijskim sredstvima. Osnovni cilj financijskih trita je efikasna alokacija financijskih sredstava od suficitarnih ka deficitarnim subjektima. Financijsko trite ine: - financijske institucije - financijski instrumenti - zakoni koji reguliraju odnose na tom tritu Financijske institucije su institucije, kao to su poslovne banke, tedno-kreditne udruge, osiguravajua poduzea, mirovinski fondovi koje primaju sredstva od kuanstva i plasiraju ih poduzeu i drugima. Financijske institucije vre financijsko posredovanje, primaju tednju i plasiraju je poduzeima. Postoji mnogo financijskih institucija. Dijelimo ih u 3 temeljne grupe: 1. depozitne institucije 2. nedepozitne institucije, i 3. financijske institucije drave. Depozitne institucije se bave poslovanjem s depozitima. Postoje 2 temeljne vrste depozitnih institucija poslovne banke i tedne institucije koje ukljuuju tedne i kreditne udruge, tedionice i kreditne unije. Postoje mnogo nedepozitnih ustanova. Nekoliko najvanijih su: 1. osiguravajua poduzea 2. mirovinski fondovi 3. uzajamni fondovi 4. financijska poduzea Osiguravajua poduzea ukljuujuu poduzea ivotnog osiguranja i osiguranja imovine, kao i poduzea osiguranja od nesrea. INSTITUCIJE koje ine financijsko trite Republike Hrvatske: - banke, tedionice - osiguravajua drutva - leasing drutva - sudionici na tritu kapitala i novca - fondovi (investicijski, mirovinski itd.) i investitori - konzalting tvrtke i tvrtke za financijsko-savjetodavne i marketinke usluge - izdavai kreditnih kartica - izdavai strunih publikacija i obrazovne institucije - posrednici u prometu nekretninama - trgovci zlatom i dragocjenostima - poduzea za opremanje, informatiku podrku i sigurnosne sustave banaka i financijskih institucija - joint-venture tvrtke (JOINT VENTURE - oznaava zajednike poslovne pothvate fizikih ili pravnih osoba)

44

CILJEVI predstavljanja financijskog trita u Republici Hrvatskoj: -omoguiti susret financijske ponude i potranje RH -predstaviti hrvatsko financijsko trite i financijske institucije stranim ulagaima i financijerima u cilju poveanja inozemnih ulaganja u RH -popularizirati usluge financijskog sektora meu veim dijelom graanstva -predstaviti tvrtke s razvojnim projektima potencijalnim ulagaima i financijerima 3.5. Trite kapitala skup financijskih institucija koje kanaliziraju ponudu i potranju dugoronijih financijskih transakcija novcem i vrijednosnim papirima.

Mjesto je susreta interesa tedia i investitora, davatelja i uzimatelja novih sredstava. Mnoge od institucija na tritu kapitala su posrednici u povezivanju dugoronih i kratkoronih trita, djeluju u emisiji i prodaji novih financijskih sredstava ili posreduju u financijskoj ponudi i potranji. Na tritu kapitala pojavljuju se sredinje i poslovne banke, posrednike iinvesticijske institucije, burze, hipotekarne institucije, osiguravajue kompanije i brojne druge pratee institucije. Kratkoroniji poslovi zbivaju se na tritima novca, iako ne postoji otra granica izmeu kratkoronih i dugoronih poslova niti izmeu trita kapitala i trita novca.

45

VII.

IVOTNI STANDARD I GOSPODARSKI RAZVOJ 1. Pojam ivotnog standarda

dobra i usluge pomou kojih pojedinci ili porodice ele postii zadovoljenje svojih potrebaivotni standard, ukupnost materijalnih i drutvenih uvjeta koji omoguuju odreeni nain ivota

u te se uvjete ubrajaju stan, odjea, prehrana, zadovoljavanje kulturnih potreba,prosvjeta, zdravstvo, higijena i dr.

ivotni standard sastoji se od osobnog standarda, koji obuhvaa uvjete ivota i razinu potronje pojedinaca, te drutvenog standarda, koji omoguuje ivot drutva zajednikim troenjem dobara i usluga. najnii ivotni standard imaju zemlje u razvoju, a najsiromanije od njih ivotarena razini egzistencijskog minimuma. Visokorazvijene su zemlje dostigle visoku razinu ivotnog standarda za veinu svojih stanovnika. 2. Potrebe i njihovo zadovoljenje : primarne sekundarne

osjeaj nedostatka neega, stanje izazvano izvjesnom neravnoteom ilimanjkom, s porivom da se taj nedostatak, neravnotea ili manjak uklone.

proizlaze iz ustrojstva ovjeka kao prirodnog, drutvenog i ljudskog bia, pa sustoga bitne za njegov opstanak.

Potrebe su vieslojne i razliite, pa je prilikom njihova podmirenja potrebno potovati odreeni redoslijed njihove vanosti. Najpoznatija je ljestvica amerikog psihologa Maslowa, po kojoj se potrebe dijele na fizioloke, drutvene te one kojima se ovjek ostvaruje kao ljudsko bie. U trinom gospodarskom sustavu potrebe se podmiruju posredstvom potranje,koja povrh njih sadri jo elje i kupovnu mo.

S marketinkog stajalita potrebe se podmiruju proizvodima i uslugama, eljeasortimanom robe, a konkretna potranja odreenom markom robe.

46

3. Osobna potronja

potronja materijalnih dobara i usluga unutar obitelji ili domainstva radi zadovoljenja individualnih ljudskih potreba. Osobna potronja je dio drutvenog proizvoda, odnosno nacionalnog bogatstvakojim se izravno zadovoljavaju ivotne potrebe stanovnitva i koja stoga bitno utjee na ivotni standard stanovnitva.

Njezina razina ovisi o gospodarskoj razvijenosti drutva, gospodarskom sustavu,veliini raspoloivih dohodaka, prirodnim okolnostima, investicijskoj intenzivnosti itd.

Statistika ralanjuje osobnu potronju prema namjeni u nekoliko skupina:prehrana, pie, duhan, odjea, obua, namjetaj, oprema za domainstvo, stanarina, ogrjev, osvjetljenje, odravanje stana, higijena, zdravlje, promet i veze, kulturni i drutveni ivot itd. Udio tih skupina u osobnoj potronji ini strukturu osobne potronje. 4. Drutveni standard obrazovanje i kultura zdravstvo socijalna skrb stupanj razvijenosti i rasprostranjenosti komunalne djelatnosti, kolstva i prosvjete, kulture, tjelesnog odgoja, zdravstva, socijalne skrbi i osiguranja u drutvu.

Te djelatnosti neposredno zadovoljavaju razne potrebe stanovnitva i bitno utjeu na njegov ivotni standard. Stupanj tehnolokog i gospodarskog razvoja omoguava financiranje tih aktivnosti.5. Indeks trokova ivota pojavni oblik Laspeyresova skupnog indeksa cijena. Tim se indeksom prati kretanje cijena odabranih proizvoda i usluga potroakih jedinica sadranih u posebnoj listi (koari).

Kako je broj potroakih jedinica veoma velik i struktura njihove potronje razliita, izdaci se prate na uzorku tipinih potroakih jedinica (kuanstava). Spomenuta je lista uzorak iz skupa proizvoda i usluga. U RH 1993. lista trokova ivota za obraun indeksa sadravala je 323 proizvoda i 67 vrsta usluga iz podruja osobne potronje. Indeks trokova ivota je vagana aritmetika sredina individualnih indeksa cijenau kojoj su ponderi strukturni pokazatelji vrijednosti potronje, a dani su u ponderacijskoj listi prema listi trokova ivota. Ponderacijski se faktori povremeno mijenjaju kako bi se doveli u sklad s nastalim promjenama u strukturi potronje.

47

Indeks trokova ivota nije opi pokazatelj dinamike cijena robe i usluga. Njime seprocjenjuje dinamika trokova ivota na temelju ogranienog broja informacija (uzorka). Slui za praenje dinamike osobne potronje, odnosno ivotnog standarda, te u postupcima usklaivanja vrijednosno izraenih pojava s nastalim promjenama cijena u podruju osobne potronje.

Indeksom trokova ivota procjenjuju se promjene realnih plaa. Dijeljenjem plae tekueg razdoblja odgovarajuim indeksom trokova ivota i mnoenjem omjera sa sto procjenjuje se veliina realne plae. Tada se indeks trokova ivota upotrebljava u svojstvu deflatora. Rabi se i upostupku indeksiranja. Konstrukcija je indeksa trokova ivota zamrena, jer je osobna potronja kompleksna gospodarska pojava izloena estim mijenama glede sastava, strukture i obiljeja jedinica na kojima se izraava.

48

VIII. POLJOPRIVREDNI RAZVITAK I AGRARNA POLITIKA 1. Znaenje poljoprivrede udio poljoprivrede u BDP-u 7,4% (2001. godine) udio u ukupnom izvozu Republike Hrvatske 2,06% (2002. godine) udio u ukupnom uvozu Republike Hrvatske 2,89% (2002. godine) 2. Temeljne zadae poljoprivrede: prehraniti domae stanovnitvo opskrbiti industriju sirovinama poljoprivrednog podrijetla nastojanje da se izvozom poljoprivrednih proizvoda ostvari to vei devizni priljev 3. Ciljevi i mogunosti razvoja poljoprivrede i. podmirivanje agregatne potranje za poljoprivrednim proizvodima, i uz to to je mogue nie ukupne (drutvene) trokove ii. poticanje promjene u njenoj strukturi u skladu sa strukturom potranje iii. racionalno koritenje raspoloivih resursa, osobito poljoprivrednog zemljita iv. zatita dohotka poljoprivrednika

4. Politika razvoja mjere 1.1. Agrarna struktura i zemljina politika 4/5 obradivog zemljita privatno ureenje zemljita (navodnjavanje, odvodnjavanje) posjedovna struktura:-prosjena veliina privatnog posjeda = 2,8 ha) 1.2. Politika cijena slobodno formiranje cijena zadovoljavajua stabilnost godinjih i sezonskih cijena odgovarajui odnos domaih i svjetskih cijena WTO 1.3. Novani poticaji (premije) jo od 1958. znaajan oblik zatite i poticanja poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj smanjujui trine cijene potiu potronju i tite potroaa liberalizacijom politike cijena suava se proizvodnja koja se stimulira i titi premijama treba se ograniiti na zatitu npr. izvornih pasmina, maslina i sl.

49

1.4. Novane naknade (regresi) oblik novanih naknada (iz prorauna) uvedene jo 1952. godine primarnim zadatkom da stimuliraju uvoenje novih proizvodnih postupaka i sredstava 1.5. Krediti i porezi krediti su poljoprivredi potrebni od kupovine zemljita, ureenja zemljita, pripreme i proizvodnje do uvanja robnih zaliha PDV utjee na poljoprivredu preko cijena njezinih proizvoda, te cijena inputa poljoprivredne proizvodnje 1.6. Trite unutarnje i vanjsko poveani utjecaj vanjskog trita implicira postupno smanjenje zatite domae proizvodnje, ali ne do granice koja bi onemoguila tu proizvodnju nego bi je poticala da smanji trokove i pobolja kvalitetu proizvoda 1.7. Znanost, obrazovanje i savjetodavna sluba Istraivanje i obrazovanje potrebno je usmjeriti na agrarna istraivanja, ali i na financijska i trina pitanja razvoja obiteljskih gospodarstava, ne zanemarujui ni ona tehnoloka. Uspjena istraivanja i obrazovanje trebaju polaziti od precizno definirane dugorone politike, njezinih nositelja, ciljeva i sredstava. Izuzetno je vana povezanost sa odgovarajuim znanstvenim i obrazovnim institucijama razvijanje sustava informiranja 1.8. Poljoprivredna regionalizacija na razmjerno malom, ukupnom podruju Hrvatske, postoje veoma razliiti, ponajprije primarni (klimatski i zemljini), a zatim i ostali uvjeti poljoprivredne proizvodnje uspjena agrarna politika nuno mora ukljuivati i regionalni pristup, koji maksimalno vrednuje sve usporedne prednosti, osobito specifinosti svake regije dvije metode regionalizacija: - metode homogenizacije po kriteriju prirodnih proizvodnih obiljeja - metode gravitacije prema gospodarskim sreditima

50

IX. INDUSTRIJSKA POLITIKA 1. Dostignuta razina i faza industrijalizacije Hrvatske najbri rast u protekla tri desetljea ostvarile su izvozno orijentirane zemlje industrijalizacije je iri proces transformacije neke zemlje iz neindustrijske u industrijaliziranu, to se u pravilu poklapa s procesom prerastanja iz neke zemlje iz nerazvijene u razvijenu mogu se podijeliti na rane, srednje i kasne: - rane industrije formiraju se pri niskoj razini dohotka, kako bi se zadovoljile osnovne potrebe stanovnitva (hrana, odjea), a karakterizira ih jednostavna tehnologija i niska dohodovna elastinost potranje - srednje industrije velik udio svoje proizvodnje plasiraju kao poluproizvode u ostale sektore - kasne industrije one industrije koje u kasnijem procesu industrijalizacije pridonose daljnjoj ekspanziji industrije u BDP Pet osnovnih faza razvoja industrije: 1. Poetna industrijalizacija 2. Kvantitativna ekspanzija industrije 3. Balansiranje razvoja industrija 4. Specijalizacija industrije 5. Meusektorska diversifikacija industrije 2. Uvjeti i initelji razvoja prirodni initelji razvoja (energija, sirovine, akumulacija za investicije, kadrovi.) suvremena ekonomika resursa istie da se znaenje i uloga prirodnih uvjeta i prirodnih bogatstava mijenja, te da bogatstvo prirodnih resursa ne mora biti vaan initelj za ekonomskog razvoja Hrvatska nema prirodnog bogatstva koje bi samim postojanjem i eksploatacijom omoguavalo dinamian razvoj bez krajnje intenzivnog i inteligentnog angairanja ljudskog kapitala neiskoriteni ljudski potencijal blizina trita Europske unije 3. Izbor industrijske strategije strategija i politike industrijalizacije razlikuju se od zemlje do zemlje, kao i od razdoblja do razdoblja unutar drave nema gotovog, opeg recepta industrijalizacije strategije i politike koje su danas industrijalizirane zemlje koristile i prole u razvoju svoje industrijalizacije, u osnovi mogu se svesti na tri pristupa: 1. forsiranje proizvodnje za zadovoljene rastuih potreba na domaem trita 2. uvozno-supstitutivna razvojna orijentacija 3. ekspanzija proizvodnje s naglaenom izvoznom orijentacijom

4. Industrijska politika 51

Polazne pretpostavke za uspjenu primjenu izvozno orijentirane industrijalizacije: 1. Politika stimuliranja permanentnog razvoja poduzetnitva 2. efikasan model privatizacije kojem su glavne zadae rast i razvoj gospodarstva 3. relativno stabilni uvjeti privreivanja; ovdje se ne misli samo na stabilnost cijena i domae valute ve i na pravnu i poslovnu sigurnost svih subjekata meunarodno konkurentna ekonomska politika poticajne mjere otvaranje trita tehnoloki razvoj uloga drave privlaenje domaih i stranih investitora

52

X. HRVATSKO TURISTIKO TRITE 1. Kapacitet hrvatskog turistikog trita

turizam je u hrvatskim razvojnim dokumentima kljuan oslonac sveukupnedugorone razvojne strategije, utemeljen na prirodno-prometnim resursima i ljudskom kapitalu

pripisuju mu se dvije uloge: stabilizator platno-bilannih odnosa stabilizacija nacionalnog trita radne snage

udio turistikog outputa u nacionalnom proizvodu zemalja u razvoju varira izmeu2% i 6%, istovremeno na globalnoj razini udjel turistikog proizvoda u BDP-u je cca 12%

uloga turistikog sektora u restrukturiranju nacionalnog gospodarstvima nekolikoogranienja koje treba paljivo ralaniti pri oblikovanju nacionalne razvojne strategije: niske gustoe turistikog outputa u ukupnom nacionalnom dohotku koeficijent geopolitike elastinosti potranje za turistikim proizvodom zakon opadajuih prinosa ivotni ciklus turistikog proizvoda

2. Razvojni imbenici

temeljni faktori razvitka turizma u trinim uvjetima su, dakako, rad i kapital turizam, turistika industrija i objekti su trajna intervencija u prostor, a time i naprirodni okoli i eko ravnoteu turistiki bi sektor putem novih objekata, te podupiranjem obiteljskog poslovanja u turizmu, trebao apsorbirati vei dio vika ponude radne snage

proizvodni kapital turistike industrije mogue je motriti u irem i uem smislu u irem smislu pored smjetajnih kapaciteta u proizvodni se kapital ponajprijeubrajaju prirodna i kulturna, odnosno, antropogena dobra

53

XI. TRINA VALORIZACIJA GOSPODARSKE INFRASTRUKTURE Pojam infrastruktura (podloga sustava) Infrastruktura: ue: donji sloj (zemlja) ire: suprastruktura (iznad zemlje)

skup grana i djelatnosti, s pripadajuim graevinskim objektima i opremom, kojeomoguuju nesmetan razvoj primarnog, sekundarnog, tercijarnog i kvartalnog sektora, te aktivnosti od opeg drutvenog interesa.

Infrastruktura se dijeli na:1. 2. gospodarsku infrastrukturu, obuhvaa promet, energetiku, sustav telekomunikacija i komunalnih djelatnosti, sve djelatnosti izravno vezane uz proizvodne procese; negospodarsku infrastrukturu, obuhvaa djelatnosti kao to su kolstvo, zdravstvo, znanost, kultura, socijalna zatita i uprava, koje na posredan nain daju usluge bez kojih bi proces reprodukcije bio nemogu.

Infrastruktura je izravno povezana s gospodarskim razvojem, odnosno moguim strategijama razvoja.

Prema A. O. Hirschmanu mogue je strategiju gospodarskog razvoja temeljiti na manjku ili viku infrastrukturnih sadraja ili ujednaenoj, izbalansiranoj ponudi tih sadraja s obzirom na dostignuti razvoj. Izbor izmeu tih strategija ovisi o ciljevima i prioritetima na nacionalnoj makrorazini. Gospodarsku infrastrukturu karakterizira visoka vrijednost investicijskih ulaganja,tehnoloka nedjeljivost, ekonomija razmjera, dugi vijek trajanja, stvaranje eksternih tehnologija, visoki stupanj meuovisnosti njezinih razliitih segmenata, dugo razdoblje povrata uloenoga kapitala kao i sve vee partnerstvo dravnog i nedravnog sektora u financiranju investicijskih ulaganja u infrastrukturu.

ukupne bi trokove infrastrukture mogli klasificirati na osnovi dvaju kriterija:s motrita njihova nastajanja u procesu izgradnje i koritenja infrastrukture trokove izgradnje novih kapaciteta trokove koritenja, odravanja, modernizacije i rekonstrukcije postojeih kapaciteta s motrita snoenja trokova infrastrukture na : - trokove koje snose korisnici infrastrukturnih usluga - trokove koje snosi sredinja ili lokalna vlast (drava, grad, upanija)

financiranje infrastrukture je specifino u odnosu na izravno proizvodne djelatnosti

54

XII. FUNKCIJA PROMETA I HRVATSKO GOSPODARSTVO Pojmovi: promet ukupnost razliitih prijevoznih i PTT usluga koje ima korisni uinak na robe, ljude, vijesti i misli transport prijevoz Promet: ukupnost razliitih prijevoznih, potansko-telegrafsko-telefonskih usluga, koje kao samostalne gospodarske djelatnosti imaju korisni uinak u premjetanju materijalnih dobara, prijevozu ljudi, prijenosu vijesti i izmjeni misli.

S obzirom na razliit predmet rada razlikuje se teretni, putniki i potanski promet. Po vrsti prometne povrine promet se dijeli na: kopneni promet (eljezniki i cestovni, motorni, zapreni i pjeaki), vodeni promet (rijeno-kanalski, jezerski, pomorski, prekomorski ili oceanski) i zrani promet

Kao pogonska snaga slui mu neka prirodna sila, energija ili snaga ljudi i ivotinja. Po svojoj gospodarskoj funkciji promet moe biti javni, namijenjen drugima, iliprivatni za vlastite potrebe. Ako javni promet tee po ustaljenom redu, onda je linijski promet, a ako se organizira prema potrebi onda je slobodni promet.

Promet unutar jednog naselja zove se mjesnim ili lokalnim, za razliku od meumjesnog koji povezuje vie naselja. Prijenos predmeta i prijevoz ljudi u jednoj proizvodnoj jedinici naziva seunutarnjim (tvornikim) prijevozom i ne tretira se kao promet u gospodarskom smislu ve kao sastavni dio procesa proizvodnje.

Razlikuje se takoer promet unutar granica jedne zemlje (unutranji promet) ipromet moe biti izlazni (izvozni), ulazni (uvozni) i tranzitni, koji prelazi preko stranog dravnog teritorija.

Noviji drutveni razvitak prati silan porast svih vrsta prometa, a tome osobito pridonosi ekspanzija vanjske trgovine, globalizacija svjetskoga gospodarstva i pogotovu informacijsko povezivanje poslovnih subjekata, naroda i svjetskog stanovnitva.

55

XIII.

VANJSKOTRGOVINSKA RAZMJENA HRVATSKOG GOSPODARSTVA

1. Ekonomski odnosi s inozemstvom u uvjetima globalizacije globalizacija svjetske ekonomije donijela je nezapameni polet vanjskoj trgovini

porast trgovine na proirenim (meunarodnim) tritima2. Bilanca: plaanja tekuih transakcija kapitalnih transakcija Bilanca plaanja:

sistematian popis vrijednosti svih ekonomskih transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom tijekom jedne godine. Bilanca plaanja je opa mjera tokova dobara, usluga i kapitala izmeu jednezemlje i ostatka svijeta.

Sve se transakcije izmeu zemlje i inozemstva mogu klasificirati i iskazati u bilanciplaanja u tri skupine: transakcije koje proistjeu iz trgovine robama i uslugama, transferne transakcije i kapitalne transakcije. Prema roku, sve se transakcije mogu razvrstati na tekue i kapitalne. Takvo klasificiranje transakcija izmeu zemlje i inozemstva uvjetuje i strukturu bilance plaanja. B. p. se sastoji od dva rauna, dvije bilance: tekueg rauna (rauna tekuih transakcija) i kapitalnog rauna (rauna kapitalnih transakcija).

Suma salda bilance tekuih transakcija i bilance kapitalnih transakcija jednaka jepromjeni rezervi ili slubene imovine te zemlje to se biljei na raunu slubenih transakcija.

U sluaju nepoklapanja zbroja salda rauna tekuih i kapitalnih transakcija spromjenom rezervi, poravnanje se obavlja na raunu statistikih pogreaka i propusta.

56

Bilanca na tekuem raunu: bilanca tekuih transakcija, biljei sve tekue transakcije izmeu zemlje i inozemstva. Sastoji se od vanjskotrgovake bilance (trgovake bilance ili bilance vanjske trgovine) koja biljei uvoz i izvoz roba na paritetu FOB (franko brod), uvoz i izvoz usluga (transport, turizam i ostale usluge), priljev i odljev dohotka (dohodak od investicija) i bilance transfera koja biljei jednostrana plaanja (bez odgovarajue protustavke) privatnom i slubenom sektoru iz inozemstva, te privatnog i slubenog sektora inozemstvu. Deficit platne bilance: negativna razlika izmeu ukupnih prihoda i rashoda u tekuoj bilanci (bilanca roba, bilanca faktorskih i nefaktorskih usluga i bilanca transfera) i bilanci kapitalnofinancijskih transakcija.

Korigira se smanjenjem deviznih rezervi, ime se ukupna platna bilanca dovodi uravnoteu.

Izrada platne bilance se temelji na naelima dvojnog knjigovodstva, pa ukupnaplatna bilanca jedne zemlje mora uvijek biti u ravnotei. Stoga se u uem smislu ne moe govoriti o deficitu (suficitu) platne bilance.

esto se pod pojmom deficita platne bilance razumijeva ukupni negativni saldotekuih i kapitalno-financijskih transakcija jedne zemlje s inozemstvom tijekom odreenog razdoblja (najee jedne godine ili tromjeseja).

Deficit platne bilance u ovako definiranom smislu ne mora nuno biti negativnapojava jer se radi o obliku kreditiranja, koji moe biti iskoriten za poveanje investicija i ubrzanje ekonomskog razvoja. Ponekad se pod pojmom deficita platne bilance razumijeva samo negativan saldo na raunu tekuih transakcija.

57

Tablica br. 27: Osnovni makroekonomski pokazatelji hrvatskog gospodarstva 2000. 2001. 2002. 2003. BDP, tekue cijene (mil. HRK) 152.518,8 165.639,5 179.390,0 193.067,0 BDP, tekua cijene (mil. USD) 18.427,3 19.863,1 22.812,4 28.810,0 BDP, po stanovniku, USD 4.152,6 4.476,2 5.140,9 6.492,5 BDP, realne stope rasta u % 2,9 4,4 5,2 4,3 Industrijska proizvodnja, stope 1,7 6,0 5,4 4,1 rasta u % Cijene, stope rasta u % Cijene na malo 6,2 4,9 2,2 1,5 Trokovi ivota 5,3 4,8 1,9 2,1 Potroake cijene - inflacija 4,0 3,8 1,7 1,8 Neto plaa u HRK 3.326 3.541 3.720 3.940 Stopa nezaposlenosti 21,1 22,0 22,3 19,1 Ostvarene investicije u dugotrajnu 30.647,0 33.201,6 40.732,4 54.955,4 imovinu (pravnih osoba), mil. HRK Noenja turista 38.406 43.404 44.692 46.635 21.324,2 24.907,3 31.241,5 34.736,4 Saldo tekueg rauna platne -470,6 -727,4 -1.916,6 -2.071,9 bilance, mil. USD Vanjskotrgovinska razmjena Izvoz, mil. USD 4.431,6 4.665,9 4.903,6 6.186,6 Uvoz, mil. USD 7.886,5 9.147,1 10.722,0 14.209,0 Saldo VTR, mil. USD -3.454,9 -4.481,2 -5.818,5 -8.022,4 Direktna strana ulaganja u RH, mil. 1.086,5 1.563,8 1.126,1 2.041,6 USD Ukupni vanjski dug, mil. USD 11.282,2 11.870,2 15.679,6 24.759,3 Izvor: Dravni zavod za statistiku

2004. 207.082,0 34.311,0 7.732,1 3,8 3,7 2,1 4.173 18,0 47.497 41.615,9 -1.668,3 8.022,5 16.583,2 -8.560,7 1.076,3 30.858,9

58