demos shakarian john i elizabeth sherrill najsretniji ljudi na … · 2016. 1. 2. · drugih žena...

DEMOS SHAKARIANJOHN I ELIZABETH SHERRILLNAJSRETNIJI LJUDI NA

SVIJETU

2

Naslov izvornika: Demos Shakarian as told to John and Elizabeth Sherrill THE HAPPIEST PEOPLE ON EARTH

Copyright © 1975 CHOSEN BOOKS INC. Cpappaqua, New York, USA Copyright © za hrvatsko izdanje: Logos, Daruvar

Urednik: Nada Konecky, prof.Prijevod: dr. sc. Davorin PeterlinLektura: MiljenkoF.BirsićKorektura: SilvijaŠpičak,prof.Grafičkiuredio: MladenKonecky,mag.inf.

Za nakladnika: Zdravko Konecky, prof. ing.

Izdavač: Logos,Daruvar Masarykova 54, Daruvar e-mail:[email protected] www.logos.hr

Tisak: „Logos“ d.o.o. Daruvar

ISBN-13: 978-953-6639-89-2

CIPzapisdostupanuračunalnomkataloguNacionalneisveučilišneknjižniceuZagrebupodbrojem000918047

2015

NAJSRETNIJI LJUDI NA SVIJETU

DEMOS SHAKARIANkao što je ispričao

JOHNU I ELIZABETH SHERRILL

5

SADRŽAJPredgovor ........................................................ 9 1. Poruka s druge strane planine ............ 12 2. Union Pacific Avenue ......................... 33 3. Tempiranabomba ............................... 53 4. Čovjekkojijepromijeniomoje mišljenje ............................................. 67 5. Uporišteunebu .................................. 81 6. Hollywood Bowl ................................ 98 7. Vrijemeispitivanja ............................. 112 8. Cliftonov restoran .............................. 133 9. Noga na stolu ..................................... 157 10. Svijetsepočinjeokretati .................... 175 11. Zlatni lanac ......................................... 187

7

Našim roditeljima

Isaacu i Zarouhi ShakarianSirakanu i Tiroon Gabrielian

koji su nam omogućili da živimo međunajsretnijim ljudima na svijetu

9

PREDGOVOR

Jednogasivogprosinačkogdanaparkiralismonaška-ravannapredzadnjepraznoparkirnomjestoispredho-tela President u Atlantic Cityju.

Nekolikosekundikasnijejedanjeistrošenicadillac s ka-lifornijskimtablicamastaopokrajnasiiznjegaseizvukaovisokčovjekskaubojskimšeširom.Ispružiojegolemu,odradažuljevituruku.„JasamDemosShakarian“,rekaoje.Obišaojesvojautoisdrugestraneotvoriovratazgodnojcrnokosojženi.„AovojemojasuprugaRose.“

Objasnili smo im da smo izvjestitelji časopisaGuide-posts, određenizaistraživanjegovoraujezicima,ibrzodo-dalidasmoovdje„samodapogledamo“.

I nagledali smo se. Hotel President tog je tjedna biomjesto okružnog sastanka organizacije MeđunarodnogudruženjaposlovnihljudizaširenjepunogEvanđelja,ko-jemu jeDemosbioosnivač i predsjednik.Tisuće je ljudidošloscijeleistočneobaleuAtlanticCity;nekidasesretnus tim istim preplanulim čovjekom s kaubojskim šeširom,neki da ispričaju što je Duh Sveti učinio u njihovimživotima,aneki,kaoimi,samodapogledaju–pomalosastrahomisanemalomsumnjom.

„Čuvajseemocionalnosti“,upozoravalismojednodrugo–onogvikanja,mahanjarukama,mahnitihsvjedočanstava–svejetootrcanatehnikadasemasanatjeraustanjeuzbu-đenja.

Predgovor10

Čuvali smo se... ali ništa se sličnog nije dogodilo. Izprednjeg dijela hotelske plesne dvorane Demos je vodiosastanaktihomosjetljivošćučovjekakojiječuoglasštogaminismomogličuti.Umjestoneredakoji smoočekivali,prevladavalojeozračjeumjereneimirneradosti.

Kakosmosebilipripremilizaobranuodnapadakoji,međutim,nisuuslijedili,nismosemoglioduprijetiljubavikoju smo susreli, i tog smo tjedna, zajedno sa stotinamadrugih,počelinašvlastitihoduDuhu.

Odtogsmoprosincatijekomnarednihpetnaestgodinapratilipentekostalnipokretumnogimdijelovimasvijetajersmootkrili da se tu odigravajuprave stvari – uzbuđenje,promijenjeniživoti,današnjastvarnostCrkve.Živećitako,počelismoprimjećivatijednuzanimljivustvar.Kadgodsmorazgovaralisljudimačijajevjerabilaživa–muškarcimaiženama,djecomistarcima,rimokatolicimaimenonitima–uvijek je iznovapričazapočinjalasovomizvanrednomskupinombiznismenaifarmeromizDowneyauKaliforni-ji,kojisezoveDemosShakarian.

Kako je to moguće, pitali smo se, da ovaj povučen isuzdržančovjekslaganimblagimosmijehom,čovjekkojikaodasenikamonežuri,nikadneodajedaznadanasgdjećebitisutra–kakoonimatolikiutjecajnamilijuneljudi?Dabismotosaznali,odlučilismosnjimrazgovarati.

Bilojetolakšeodlučitinegoizvršiti.DemosmožebitiuBostonu,BangkokuiliBerlinuiDemosneodgovaranasvojupoštu.Alitijekomproteklečetirigodineuspjelismougovoritinekolikosastanaka.DemosiRosedoputovalisunaistokdanasvide,akasnijesmosesreliuŠvicarskoj,useljačkojkućicijednogprijatelja.RadilismouMonakuiuPalmSpringsu.Razgovaralismouautomobilima,uzračnimlukamaiuarmenskimrestoranima.Najljepšeodsvegabilo

Predgovor 11

jevrijemeprovedenosDemosomiRoseunjihovojkućiuDowneyu–uistojmalojkućicikojusuizgradili1934.go-dinekadaimserodiloprvodijete.OdmahpokrajnalazisekućaDemosovaoca,praznaodnjegovesmrti.Tojemnogovećakuća,smnogovišeprostora,aliDemosaiRoseuztumanjukućicuvežunekeuspomene.

PostupnosmopočelishvaćatiDemosovutajnu.DiotenjegovetajneobiteljjedonijelaizArmenije.Ovaj

najstarijikršćanskinarodjestonajkojijenajvišepropatiozbogsvojevjere.Aiztesepatnjerodilaspoznaja.

Atajespoznajavećanegoubilokojeraseilinacije.Tojetajnakojusvatkoodnastrebaznati,jerkadjespoznamo,kaoštoDemoskaže,„bezobziranaokolnostisvijetaokonas,bitćemonajsretnijiljudinasvijetu“.

Studeni 1975.

John i Elizabeth SherrillChosen Books

Lincoln, Virginia

12

POGLAVLJE 1

PORUKA S DRUGE STRANE PLANINE

DoksmoseRoseijajednevečerivraćalikućivozećisekrozLosAngeles,iznenadasamosjetioželjudaskrenemsautoceste iprovezemsepokrajkućeu

kojojsenastaniomojdjedDemoskadjedošaouAmeriku.Posliječetrdesetidvijegodinebraka,Rosesepotpuno

naviklana takve iznenadneporive i,premda jebio jedansatposlijeponoći,nije reklani riječikadasamskrenuosceste u područje koje se zvaloNizine LosAngelesa. Nabroju919uuliciBostonvišenijestajalabijeloožbukanačetverokatnica. Sjedili smo nekoliko trenutaka u autugledajućinovuvišekatnicukojajezamijenilastarosrušenosusjedstvo.Zatimsamokrenuoautoiuputiosepremaau-toputu.

Nokroztoplukalifornijskunoćsamnomsuputovalasje-ćanjanadjeda.Znaosamzbogčegasamtenoćimoraoskre-nutisautoceste:bilojetozbogproročanstvakojesmoRoseijačuliranijetevečeri.BilismonasastankuMeđunarodnogudruženja poslovnih ljudi za širenje punog Evanđelja naBeverlyHillsu i tamo jenetko, tvrdećidaponavljaBožje

Poruka s druge strane planine 13

riječi, prorekao da će uskoro doći do velikog progonstvakršćanaumnogimdijelovimasvijeta,uključujući iSjedi-njeneAmeričkeDržave.

Kakodasepostavimoprematakvojizjavi?Kakojenasličnuporukuprijejednogstoljećareagiralamojaobitelj?Jeriondajepostojalotakvoproročanstvoisveštoseotadadogodilouživotumogdjeda,mogocaiumomvlastitomživoturezultatjeozbiljnogshvaćanjatogproročanstva.

BilojedvasataujutrokadasamskrenuouprilazuDow-neyu; kuća je bila obasjana mjesečinom, a vrijeme takougodnodabibilogrehotaspavati.Naužasmoježene, jasamnoćni tip.Kad je ona otišla spavati, ja samdoguraostarufoteljudoprozoraisjeoumraku,puštajućimislimaodlutatiuprošlost.

Nikada nisam upoznao djedaDemosa – umro je prijenegosamserodio–alipričeonjemučuosamjamačnoti-sućuputa.Znaosamsvedetaljetakodobrodamisečinilo,doksamsadasjediogledajućivannastablanarančikojasusvjetlucala namjesečini, da gledam jedan drugi krajolik,udaljenuvremenuiprostoru.ToArmencunije teško.Mismo ljudi Staroga zavjeta; prošlost i sadašnjost toliko suisprepleteneunašemumuda jeono što seodigraloprijesto,tisućuilidvijetisućegodinazanasistotolikostvarnokaoidanašnjidan.

ČuosamtajopistolikoputadastvarnomoguvidjetimaloseloKaraKalasmještenonastjenovitompodnožjuplanineArarat,nakojojse,takonamgovoriBiblija,zaustavilaNoi-naarka.Zatvorivšioči,vidiosamkamenugrađevinu,radi-onice,stajeiseoskukućusjednomprostorijomukojojježiviomojdjedDemos.Utojsekućirodilodjedupetkćeri–noneisin–atojemeđuArmencimasmatranosramotom,istokaoštojetobiloimeđustarimIzraelcima.

Prvo poglavlje14

Mogu zamisliti djeda kako svakog nedjeljnog jutra sasvojihpetmalihdjevojčicapješiceideukolibu–ucrkvu.IakoseArmenciuglavnombilipravoslavci,djed imnogidrugiuKaraKalibilisuprezbiterijanci.Vidimgakakosuo-čenstihimpredbacivanjemvisokopodignuteglavemarširakrozselopremakućiukojojsetenedjeljeskupljalacrkva.

Imajući u vidu koliko jemnogo želio sina, uvijekmečudilodadjednijeprihvatiočudnuporukukojajegotovopedeset godina lagano stizala s druge strane planina. Poruku sudonijeliRusi.DjedususeRusisvidjeli;onjesamobioprevišerazumanipromišljendabiprihvationjihovepričeočudima.

Rusi su dolazili u dugimkaravanima pokrivenih kola.Bilisuodjevenikao inaši ljudi,uduge tunikesvisokimovratnikom,vezaneustrukukonopomkojijenakrajevimabio ukrašen resama. Oženjeni su muškarci nosili bradu.Armencinisuimaliproblemasasporazumijevanjemjerjevećinanaših ljudi govorila i ruski.Oni su slušali priče onečemuštosuRusinazivali„izlijevanjeSvetogaDuha“nastotinetisućaruskihpravoslavnihkršćana.Rusisudolazilikao ljudi koji donose darove, darove Duha koje su htjeli podijeliti.Činilomisedačujemdjedaibakukakonakonjednogodtihposjetadugounoćrazgovaraju.Čovjekmorapriznati,govoriojedjed,dajesveočemuRusigovoreuskladusaSvetimpismom.

„Ustvari,iscjeljenjesenalaziuBibliji.Istotakogovo-renjeujezicima.Iproročanstva.Jedinijeproblemštocijelastvarnezvuči...armenski.“Podtimejemisliopouzdano.Prizemno.Praktično.

Abaka,kojajeuvijekbilapotištenaipredavalaseteškimmislima,jamačnojerekla:„Znaš,kadagovorišoproroštvuiiscjeljenju,govorišočudima.“


„Da.“„Akobismo’primiliSvetogaDuha’natajnačin,misliš

dabismomoglimolitizačudo?“„Misliš,daimamosina?“Ionda jebaka jamačnozaplakala.Sigurnoznamda je

jednogodređenogsunčanogsvibanjskogjutra1891.godinebakazaplakala.

Kakosugodineprolazile,nekolikojeobiteljiuKaraKalipočelo prihvaćati poruku ruskih pentekostalaca. DjedovšurjakMagardichMusheganbio je jedanodnjih.PrimiojekrštenjeDuhomSvetimiprilikomsvojimčestihposjetafarmi Shakarianovih pričao o novopronađenoj radosti usvomživotu.

Tognaročitogdana,25.svibnja1891.,bakainekolikodrugihženašivalesuukutusobe.Ustvari,bakajepoku-šavala šivati, ali su suze neprestano padale na tkaninu unjenomkrilu.

Nadrugoj strani sobe, pokraj prozoragdje je svjetlostbilajača,sjediojeMagardichMushegansotvorenomBib-lijomnakoljenuičitao.

Iznenada jeMagardich naglo zatvorio Bibliju, ustao iuputiosenadrugustranusobe.Staojeispredbake;njegovateškacrnabradaposkakivalajegore-doljeoduzbuđenja.

„Goolisar“,rekaojeMagardich,„Gospodinmijeupravogovorio!“Bakinasuseleđaispravila.„Da,Magardich?“

„Daomijeporukuzatebe“,rekaojeMagardich.„Gooli-sar,točnozagodinudanaoddanašnjegdanaroditćešsina.“

Kadasedjedvratiospolja,bakagajedočekalanavra-tima s novošću o predivnom proročanstvu. Zadovoljan,htijućivjerovatiiakojošuvijekskeptičan,djednijerekaoništa.Samosenasmiješio,slegnuoramenimaioznačioda-tumnakalendaru.

Prvo poglavlje16

Mjeseci su prošli i baka je ponovno zatrudnjela. DotadasuvećsviuKaraKaličulioproročanstvuicijelojeselonapetočekalo.Tada,25.svibnja1892., točnogodinudanaoddanakadajeproročanstvobilodano,bakajerodiladječačića.

TojebiloprviputdasenašaobiteljsusrelasaSvetimDuhomnaovakoosobannačin.SvisuseuKaraKalisugla-silidajeimetogdječačićaizvrsnoizabrano.NazvalisugaIsaac, jer jepoputAbrahamovadugoočekivanasina,biodijeteobećanja.

Siguransamdajedjed,nakonštoseIsaacrodio,biovrloponosanisretankadjesvakenedjeljepratiosvojuobiteljucrkvu.AlijedjedusebiimaocrtutvrdoglavostikaoisviArmenci.SmatraoseprevišerazumnimdabibezrezerveprimiosvetokaonatprirodnoproročanstvoonevrstekojasespominjeuBibliji.MoždajeMagardichevopredviđanjebilosamopukasreća.

Ionda–sveujednomdanu–djedovesumnjesunestalejednomzauvijek.

Godine 1900., kada je Isaacu bilo osam, a njegovojmlađojsestriHamasčetirigodine,došlajevijestdasdrugestraneplanineupokrivenimkolima stiže stotinjak ruskihkršćana. Svi su bili zadovoljni. U Kara Kali je postojaoobičajdasezakršćanekojidolazeuposjetodržigozba,bezobziranatoukojevrijemedolaze.Usprkosčinjenicidasenijeslagaos„punimEvanđeljem“kojesuRusipropovije-dali,djedjenanjihoveposjetegledaokaonavrijemeodvo-jenozaBogaizahtijevaodasegozbadobrodošliceodržinavelikomravnomkomaduzemljeisprednjegovekuće.

Djedjebioponosannasvojudobrustoku.ČuvšivijestdasuRusinaputu,otišaojedosvogstadaipomnogapre-gledao. Trebao je izabrati najboljeg i najdebljeg mladogvolazaovajnaročitobjed.


Nanesreću,nakondetaljnapregledaotkriojedanajdeb-ljivolustaduimamanu.Životinjajebilaslijepanajednooko.

Što da učini? Djed je dobro poznavao svoju Bibliju;znao je da Bogu ne smije ponuditi nesavršenu životinju.Ta,zarnekažedvadesetiredakdvadesetidrugogpoglavljaLevitskogzakonika:„Nikakvo(govedo)smanomnanjemunemojteprinositi,jervamtonećebitiprimljeno.“

Kakvadilema!Nijednadrugaživotinjaustadunijebiladovoljnovelikadanahranistotinjakgostiju.Djedseobazreookosebe.Nitkoganijepromatrao.Aštodanezakoljetogvelikogvolaijednostavnosakrijeglavusmanom?Da,tojeonoštoćeučiniti!Djedjeodveopoluslijepogvolaustajuisamgazaklao,azatimjebrzostavionjegovuglavuuvrećuisakrio jeu jednommračnomkutu ispodhrpe izmlaćenepšenice.

Djedjetouradiotočnonavrijemejerjeupravo,kadjezavršiopripremanjevolazapečenje,čuobukukolakojasuulazilauKaraKalu.Kakavradostanprizor!Prašnjavomsecestomspuštalapoznatakolonakola;svakakolavuklasučetiri znojna konja. Pokraj vozača prvih kola, uspravan izapovjedničkikao iuvijek,sjedio jebijelobradipatrijarh,koji je bio vođa i prorok cijele grupe.Djed imali Isaacpotrčalisucestomdapozdravesvojegoste.

Učitavomsugradujoštrajalepripremezagozbu.Ubrzoseiznadgolemehrpedrvenogugljenanaražnjupekaoveli-kivol.Tesusevečerisvi,gladniipuniiščekivanja,okupiliokodugačkihdaščanihstolova.Prijenegoštojevečeramo-glapočeti,hranajemoralabitiblagoslovljena.

Ovistariruskikršćaninisuizgovaralinikakvumolitvu–čaknizahvaluzahranu–doknebiprimilionoštosuonisaminazivalipomazanje.OnisupredGospodinomčekali

Prvo poglavlje18

sve dok se, kako su to oni govorili, Duh ne spusti na njih. Tvrdilisu(naštojedjedgledaosblagimpodsmijehom)dadoslovcemoguosjetitikakoseNjegovanazočnostspušta.Kadbisetodogodilo,onibipodiglirukeiradosnozaplesali.

Iuovojsusituaciji,kaoiuvijek,Rusičekalinapoma-zanjeDuha.Izaista,doksusvigledali,prvojedan,azatimidrugipočelisunamjestuposkakivati.Sveseodvijalokaoiobično.Ubrzoćedoćiblagoslovhraneigozbamožepočeti.Alinadjedovužas,patrijarhjeiznenadapodignuoruku–nedablagoslovihranu,negokaoznakdasve trebastati.Pogledavši djeda čudnimprodornimpogledom, visoki sečovjekbijelekoseudaljioodstolabezijedneriječi.

Djedovesuočipratilesvakipokret togčovjekadokjekoračao dvorištem i ulazio u staju.Nakon kratka vreme-naponovnosepojavio.Urucijedržaovrećukojujedjedsakrioispodhrpepšenice.

Djedsepočeotresti.Kakojemogaoznati?Nitkoganijevidio.Rusi jošnisunidošlidoselakada jesakrioglavu.Sadajestaracpoložioizdajničkuvrećuispreddjecepustivšidaseotvoriisvimapokažeglavasmliječnobijelimokom.

„Trebašlineštopriznati,brateDemose?“pitaojeRus.„Da, trebam“, rekao je djed, još uvijek dršćući. „Ali

kakosiznao?“„Bogmijerekao“,odgovoriojejednostavnostarac.„Ti

jošuvijeknevjeruješdaOnsvomnarodugovoridanaskaoiuprošlosti.Duhmijedaoovuriječizjednognaročitograzloga:datiitvojaobiteljmožetevjerovati.DosadasiseodupiraosiliDuha.Oddanassevišenećešodupirati.“

Predsvojimjesusjedimaigostimadjedtevečeripriznaoprijevarukojujepokušaoučiniti.Sasuzamakojesuseko-trljaleniznjegovolicenačekinjastubradu,molioihjeza


oproštenje.„Pokažimi“,rekaojeproroku,„kakoijamoguprimitiBožjegaDuha.“

Djed je kleknuo i stari je Rus položio svoje od radaogrubjelerukenanjegovuglavu.Istogjetrenadjedpočeoradosnomolitinajezikukojinionniitkodrugiodprisutnihnijerazumio.Rusisuovuvrstuzanesenoggovoranazivali„jezicima“ismatraligaznakomnazočnostiSvetogaDuhaugovorniku.Tejenoćiibakaprimilato„krštenjeDuhom“.

Biojetopočetakvelikihpromjenauživotunašeobitelji.Jednaodprvihpromjenabilajeustavupremanajpoznati-jemstanovnikuKaraKale.Tajeosobaucijelomkrajubilapoznatakao„DječakProrok“, iako jeuvrijemeopisanogdogađajasvolovskomglavomDječakProrokimaopedesetiosamgodina.

Njegovo jepravo imebiloEfimGerasemovitchKlub-niken,anjegovajeprošlostbilavrločudnovata.PorijeklomjebioRus,anjegovajeobiteljbilajednaodprvihpenteko-stalnihobiteljikojesuse,došavšiprekogranice,zastalnosmjestileuKaraKali.OdnajranijegjedjetinjstvaEfimpo-kazivaodarzamolitvuičestojedugopostiomolećiseci-jele dane.

KaoštosusviuKaraKaliznali,kadajeEfimubiloje-danaest godina, čuo je kakogaGospodinopet pozivanamolitvuipost.Ovajputtojetrajalosedamdanainoćiizatojevrijemedobioobjavu.

Tosamoposebinijebiloneobično.Doista,kaošto jedjedobičavaogunđajućigovoriti,svakometkoizdržitolikodugobezjelailispavanjamorajusejavljatiraznevizije.AlionoštojeEfimbioustanjuučinititijekomtihsedamdana,nijebilolakoobjasniti.

Prvo poglavlje20

Efim nije znao ni čitati ni pisati.Unatoč tome, dok jesjedioumalojkamenojkolibiuKaraKali,predsobomjeugledao sliku zemljopisne karte s porukom ispisanom di-vnim rukopisom. Efim je zatražio olovku i papir. I takoje, sjedeći sedam dana za grubim drvenim stolom koji jenjegovojobiteljislužiozaobjedovanje,marljivoprecrtavaoslikeioblikeslovaidijagramakojisuprolaziliprednjego-vimočima.

Kada je završio, rukopis je bio odnijet ljudima iz selakojisuznaličitati.Pokazalosedajeovonepismenodije-te na ćirilici ispisalo niz uputstava i upozorenja.U jednoneodređeno vrijeme u budućnosti, pisao je dječak, svi ćekršćaniuKaraKalibitiustrašnojopasnosti.Onjepredska-zaovrijemeneiskazanetragedijezacijelopodručje,kadaćestotinetisućemuškaraca,ženaidjecebiligrubopobijeno.Doćićevrijeme,upozoravaoje,kadaćesviiztogpodručjamorati pobjeći.Morat ćeotićiu jednuprekomorskuzem-lju.Iakonikadanijevidioknjigeizzemljopisa,DječakPro-rokjenacrtaokartukojajetočnopokazivalakamokršćanitrebajubježati.Nazaprepaštenjeodraslih,vodenapovršinanacrtežu,nacrtanastolikotočnosti,nijebiloobližnjeCrnomore,negoudaljeniinezamisliviAtlantskiocean.Otomenijebilosumnje,kaoniozemljisdrugestrane:kartajejasnoukazivalanaistočnuobaluSjedinjenihAmeričkihDržava.

Alitonijebilomjestogdjebiseizbjeglicetrebalesmje-stiti,nastavljalojeproročanstvo.Onimorajunastavitipu-tovatidoknestignunazapadnuobalunovezemlje.Tamo,pisaojedječak,Bogćeihblagosloviti,datiimnapredakiučinitidanjihovosjemebudeblagoslovnarodima.

MalokasnijeEfimjenapisaoidrugoproročanstvo,alisveštojeitkoznaoonjemujesttodaseradiojošdaljojbudu-ćnosti–kadaćenarodopetmoratibježati.Efimjezamolio


mojeroditeljedatozapisanoproročanstvostaveuomotni-cuizapečate,aponoviojeiuputstvakojajeprimiouvezistimproročanstvom.Uvizijimujebilorečenodaćesamoprorok,odGospodinaizabranzatajzadatak,moćijednomu budućnosti otvoriti omotnicu i pročitati proročanstvoCrkvi.Akonetkootvoriomotnicuprijetogavremena,um-rijetće.

Ustvari,mnogiljudiizKaraKalesmješkalisusenatedječakovemaštarije.Sigurnomorapostojatinekoobjašnje-njeza„nadnaravno“pisanje.Moždajepotajnonaučiočitatiipisatisamodabisenašalionaračunsela.

NekisuipaknazvaliEfimaDječakomProrokomibilisuuvjerenidajeporukavjerodostojna.SvakiputkadbivijestonovimpolitičkimnemirimastigladospokojnihbrežuljakaokoArarata,ljudiizselabiizvadilivećpožutjelelistoveiponovnoihčitali.SukobiizmeđuTuraka,muslimanaiar-menskihkršćana,kaodasupostajalisvečešći.Ukolovozu1896.godine–četirigodineprijenegoštojedjedzaklaoslijepogvola–nijeliturskasvjetinanaulicamaCarigradapobilavišeodšesttisućaArmenaca?

NoCarigradjebiodaleko,aprošlesuigodineoddava-njaproročanstva.Istinaje,proročanstvasuuBiblijičestobila dana desetinama, čak i stotinama godina prije svogostvarenja.IpakjevećinaljudiuKaraKali,međunjimaidjed,vjerovaladasutakvivjerodostojniproročanskidarovidovršenjemBiblijenestali.

Aonda,neštoprijeprelaskaunovostoljeće,Efimjeob-javiodajeblizuvrijemedaseispuneriječikojejezapisaoprijegotovopedesetgodina.„MoramopobjećiuAmeriku.Svikojiostanuovdje,poginutće.“

TuitamosuseobiteljipentekostalacauKaraKalispa-kirale inapustileposjedekoji suvećodavnobilinjihova

Prvo poglavlje22

baština. Efim i njegova obitelj bili sumeđu prvima kojisu otišli.Kad je neka grupa pentekostalaca napustilaAr-meniju, oni koji suostali ismijavali su ih.Sumnjičavci–uključujući imnogekršćane–odbili suvjerovatidaBogmoženevjernimljudimadatirazrađenaijasnauputstvazamoderneljudeumodernodoba.

Međutim, predviđanja su se pokazala točnima. Godi-ne1914.zaArmeniju jedošaoperiodnezamislivaužasa.Bešćutnom učinkovitošću Turci su počeli krvavi posaoprotjerivanja dvije trećine stanovništva uMezopotamskupustinju.Prekomilijunmuškaraca,ženaidjecepomrlojezavrijememarševa,uključujućituisvestanovnikeKaraKale.Polamilijunabilojepobijenounjihovimselima,umasakrukojijekasnijeposlužioHitlerukaouzorakzaistrebljivanjeŽidova.„SvijetsenijemiješaokadsuTurciiskorjenjivaliArmence“,podsjetiojesvojesljedbenike.„Nećesemiješatini sada.“

Nekolicina jeArmenaca,koji suuspjelipobjeći izop-koljenih područja, ponijelo sa sobom priče o velikomjunaštvu.PričalisudasuTurciponekaddavalikršćanimamogućnostdaseuzamjenuzasvoježivoteodreknusvojevjere.OmiljenjepostupakTurakabiodazatvoreskupinukršćanaustajuizapaleje.„AkostevoljniprihvatitiMu-hamedaumjestoKrista,otvoritćemovrata.“Alisukršćaniponovnoizabralismrt,pjevajućislavospjevedokihplamennije progutao.

Oni koji su povjerovali upozorenjuDječaka Proroka ipotražiliutočišteuAmerici,sužasomsuslušalivijesti.

DjedDemosbiojemeđuonimakojisupobjegli.Nakonsvogiskustvasruskimstarješinom,djedvišenijeumanjivaovrijednostproročanstva.Godine1905.prodaojefarmukojajegeneracijamapripadalaobitelji,prihvaćajućisvakusvotu


novcakojujezanjumogaodobiti.Zatimjebrižljivoizabraostvarikojećenjegovaobiteljponijetisasobom,uključujućiinjegovteškimjedenisamovarnadrva.Sasvojomženom,šestkćeri,Shushan,Esther,Siroon,Magga,YerchaniHa-mas,itrinaestogodišnjimIsaacom,ponosomsvogaživota,zaputioseuAmeriku.

Obitelj jesretnostiglauNewYork,alise,sjećajućiseproročanstva,nijetamozaustavila.Uskladusazapisanimuputstvima, nastavili su putovati preko goleme i čudnenove zemlje svedoknisu stigli uLosAngeles.Na svojezadovoljstvo, tamo su našlimalu ali sve brojniju armen-skuzajednicuukojojjevećživjeloinekolikonjihovihpri-jateljaizKaraKale.Uzpomoćtihprijateljadjedjepošaoupotraguzakućom.„Nizina“jebionajjeftinijipredioLosAngelesa,nočaksuseiutomslučajujedinoudruživanjemsdrugimdvjemaobiteljimanovopridošlihArmenacauspje-lipreselitiučetverokatnukućuodsadreuuliciBoston919.

Putovanjebrodom,putkrozSjedinjeneDržaveinjegovudjelunovojkućipojeli susavnovacdobivenprodajomobiteljskefarmepajedjedodmahkrenuoupotraguzapo-slom.Alibezuspjeha.Velikakrizaskrajaprošlogstoljećajoš se osjećala uKaliforniji: nije bilo posla, posebice zapridošlicukojiuopćenijeznaojezik.Svakogbijutradjedodlazionaburzuradaisvakebisevečerivraćaosvetežimhodom.

Postojalo je,međutim,određenovrijemesvakog tjednakadasu se svebrigeostavljalepostrani:nedjeljnobogo-služje.KućauuliciBostonimalajevelikopredvorje,kojejeubrzopostalomjestomokupljanjazajednice.BogoslužjeseodržavalopremaobičajimakućnihcrkavauKaraKali.SredišnjejemjestozauzimaovelikistolnakojemujeležalaotvorenaBiblija.Najednojstraniprostorije,kaoštoje touvijekbilo, nalazile su se žene, raspoređenepremagodi-

Prvo poglavlje24

namastarosti.Starješinesuidaljenosiledugecrnebrade,iakosuodvremenadovremenamladi ljudišokiralizaje-dnicutimeštosupuštalisamobrkove.Očekivalosedaljudinabogoslužjimaucrkvi(akovećneuostalimdanimatje-dna)nosesvojesvijetletunike,aženeduge,vezenehaljineiručnopletenerupcezaglavu,kojesusenosilevećgenera-cijama.

Koliku li je samoutjehupružaladjedučinjenicadasemožeoslonitinaduhovnupodrškuovezajednicekršćana!OnisuvećodavnoshvatilidaimBogmožegovoritiizravnoizBiblije.Imajućinaumusvojupotrebuzaposlom,djedbiklečaonamalomistočnjačkomsagukojijebiodonijetizdo-movineimolio„zariječ“.Tadabisecijelazajednicapočelazdušnomoliti,čestonanepoznatimjezicima.KonačnobijedanodstarješinaprišaoBiblijiipokazaoprstomnaodje-ljakkojijenasumceizabrao.Iuvijekkaodabiteriječiup-ravoodgovaralepotrebi.MoždasubileoGospodnjojvjer-nostiiliodolaskudanakadćetećimedimlijeko,upravokaošto jeprorekaoDječakProrok.Malaarmenskacrkvaiščekivalajebaštedane.Aliidokječekala,uživalajeutimpredivnimtrenucimazajedništva.

Jednog je dana došlo novo ohrabrenje. Djed i njegovšurjakMagardichMushegan(istionajčovjekkojijepred-skazao Isaacovo rođenje) hodali su ulicom San Pedro uLosAngelesu tražeći posao u konjušnici. Krenuvši krozpokrajnju ulicu koja se zvala Azusa, na trenutak su zastali. Zajednosmirisomkonjaikonjskeopremedonjihsudo-prliglasoviljudikojisuslaviliGospodinaujezicima.Nisuznali da igdje uSjedinjenimDržavamapostoje ljudi kojislaveBogakao i oni. Potrčali su premaprepunoj staji izkoje su dolazili glasovi i pokucali na vrata. Do tada je djed većpokupionekolikoengleskihriječi.

„Možemomi...unutra?“upitaojedjed.


„Naravno!“Vratasuseširomotvorila.Bilojetuzagr-ljaja, dizanja ruku u znak zahvalnosti Bogu, pjevanja, slav-ljenja Gospodina, tako da su se djed i Magardich vratili u ulicuBostonsnovostimadajePentekostdošaočakiuovudalekuprekomorskuzemlju.Nitkotadanijeznaodaćeuli-caAzusapostatiznamenitoime.Onoštosetadaodvijaloustarojkonjušnicibilajeprobudakojajezapočelakarizmat-skuobnovuumnogimrazličitimmjestimapocijelojzem-ljinojkugli.Utomjetrenutkudjedtodrugotijelovjerni-ka jednostavno shvatio kao dobrodošlu potvrdu BožjegaobećanjadaćeučinitineštonovoidivnoiuKaliforniji.

Štojetonovobilo,onnijedoživiodavidi.Kadajedugoočekivanisiguranposaokonačnodošao,završiojetrage-dijom.

Jednogajedana1906.godinedjeddošaokućipjevušeći.„Našaosiposao“,reklajebaka.„Našaosam.“Svi su se ukućani skupili dok je djedpričaoo velikoj

novosti.GoreuNevadi– to jedrugadržava,objasnio je,kojagraničisKalifornijom–tražeseljudikojićeraditinapruzi.

Sbakinaselicaizgubioosmijeh.ČulajeoNevadi.Toje pustinja gdje temperatura dostiže 56°C i ljudi umirupokušavajućipotojvrućiniobavljatitežakposao–postav-ljanježeljezničkihpragovaitračnica.

„Ali tizaboravljaš“,suprotstavljaosedjed,„dasamjafarmer. Naviknut sam na rad vani na suncu. Osim toga,Goolisar,majkomogasina,imamoliizbor?“

Tako je djed sazvao crkvene starješine i od njih pri-mio tradicionalni blagoslovprije putovanja. S rezervnomodjećomsmotanomupokrivačuputioseupustinju.Uskoro

Prvo poglavlje26

jepoštarukućuuuliciBostonsvakogatjednaisporučivaonovčanepoštanskeuputnice.

Aondajejedneljetnevečeridošaotelegramkojegseba-kauvijekplašila.Dokjejednogvrućegdanaradionapruzi,djedsejednostavnosrušio.Njegovojetijelobiloposlanokućivlakom.

DjedovomsmrćumojjeotacIsaacpreuzeouloguzakojunijebiopripravan–s14jegodinapostaoglavaobitelji.

NekolikojemjesecitatanauglujednograskrižjauLosAngelesu prodavao novine. Zarađivao je gotovo desetdolaramjesečno, što jebiovrijedandoprinosdok jedjedbioživ,alijedvadovoljnodanahranimajkuišestsestara.ČaknitakvinovinarskitrenucikaoštojebiopotresuSanFranciscu1906.godine,kadjeprodaošestsvežnjevanovi-na Extra za jedansat,nisupomoglivišenegodasekupinekolikododatnihbocamlijeka.

Tatanebiuzeonovackojinijezaradio.Utimranimgodi-namaovogastoljećazlatnicisujošbiliuopticaju–zlatnikodpetdolarabiojeotprilikeisteveličinekaoikovanica.Jednogdananekijekupacužurbigurnuonovčićutatinuruku,primioostatakodtripenijaiodjurionizulicu.Tatajebašhtiospustitinovčićudžepnasvojojplavojpregačiprodavačanovinanakojoj je sprijedapisaloLos Angeles Times, kad je pogledao dolje i opazio da je kovanica koju držiuruciustvarizlatnikodpetdolara.

„Gospodine!“povikaojetata.Nokupacjevećbiovrlodaleko.Tatajebacioutegnasvojenovineipotrčaozačov-jekom. Tramvaj je drndajući prolazio pokraj njega. Nerazmišljajućimnogo, tata jeuskočio,platiokartuodsvo-jevlastitedragocjenezaradeislijediočovjeka.Kadga jekonačnodostigao,iskočiojeiztramvaja.


„Gospodine!“Čovjeksekonačnookrenuo.„Gospodine,ovonijekovanica“,rekaojetatanasvommucajućemeng-leskom.Ispružiojerukuizlatnikjebljesnuonasuncu.

Čestorazmišljamočovjekukojijeuzeonatragsvojno-vac progunđavši samonešto u znak zahvalnosti.Uvjerensamdabirekaodječakudazadržisavnovacdajemogaovidjeti gladna lica koja su svake noći čekala na vratimakućebroj919uuliciBoston.

Desetdolaramjesečnonijebilodovoljnozacijeluobi-telj.Nakonposla,navečer,tatajepočeoobilazitiuredezazapošljavanjebaškao što je to prije njega činio i njegovotac.Aliako jebilo teškonaćiposaozaodraslačovjeka,jošjemanjeposlabilozadječaka.Konačnoječuozaposaou tvornici konjskeopreme.Plaća je bila niska–petnaestdolaramjesečno–ali i to jebilovišenegošto jemogaozaraditiprodajućinovine,itakojetatauzeotajposao.

Jednogdana1908.godine,kadjetatibilošesnaestgodi-na,vratiosekućiiztvorniceičuouzbudljiveriječiodbake.

„Isaače,kakvadivnanovost!“reklajebaka.„Tonambašitreba“,odgovoriojetatakrozrupčićkojije

čestodržaonasvojimustima.Finakožnaprašinautvornicikonjskeopremeulazilamujeuplućaistvaralaneprekidankašalj.

„Našlasamposao!“reklajebaka.Tatanijevjerovaoda jedobročuo.Ni jednaArmenka

nijeradilazaplaću.Ustaromsusekrajumuškarcibrinulizasvojeobitelji,podsjetiojebakuukuhinjidokjeispiralakožnuprašinuiznjegovekose.

„Ali,Isaače,zarnevidiškakotiškodištosamnosištajteret?Tanaksikaočačkalica.Čaksamčulakakosi jučerpovišenimglasomrazgovaraosHamas.“

Prvo poglavlje28

Tatajepocrvenio,alisenijedaosmesti.„Tinećešuzetitaj posao.“

„Već jesam. Jedna vrlo prijazna obitelj u HollenbeckParku.Pranje,glačanjeisamomaločišćenja.“

„Ondaćuse jaspakirati“,rekaoje tata tihoi izašaoizkuhinje.Popeoseusvojusobu,abakagajepratila.Staja-lajenavratimadokjeonmotaoonomalosvojeodjećeuzavežljaj.„Budućidatiradiš,jaovdjevišenisampotreban.“

SljedećegjedanabakaobavijestilaljudeizHollenbeckParkadaipaknećedolazitiunjihovupraonicurublja.

Aliutvornicikonjskeopremetatinsekašaljsamopogor-šavao.Stanjesenijepoboljšaločakniondakadjenarednegodinebiopostavljenzapredradnika ikad jepovremenomogaoizostati.Bakamijeobičavalapričatikakojebudnaležalaslušajućitatinkašaljčitavenoći.Kadgajenakrajuuvjeriladaode liječniku,on je samopotvrdioono što susviuobiteljivećznali:akootacnenapustiposaoutvornicikonjskeopreme,nećedoživjetisvojudvadesetugodinu.

Postavilosepitanje:nakojibidruginačinmogaouzdr-žavatisvojumajkuisestre?Iovdjese,kaoštojetoobiteljuvijekičinilauteškimsituacijama,tataobratiocrkvi.

Armenski pentekostalci nisu više održavali službe upredvorju kuće u ulici Boston. Kako su muškarci našliposlovenaraznimstranama,prvastvarkojusuučinilibilaje da sagrade crkvenu zgradu. Bila je tomala građevinau uliciGless,možda18x 9,5m, s klupamabeznaslonakojesusemogleodguratidozidakadjeradostGospodnjapokrenulazajednicudazaplešeuDuhu.Uprednjemdijelusobenalaziosetradicionalanstol.

Moguzamislititatukakoidepremastoluistoonakokaoštojetotolikoputačinioinjegovotac.Kleknuojenamali


sagkestenjastebojeirekaosvojupotrebudokjeizanjegastajalaskupinastarješina,uključujućiMagardichainjegovasinaAramaMusheganakojije,kakosepričalo,biotolikojakdajemogaodignutikolasazemljedokjenetkopoprav-ljaokotač.AramjeovajputuproprstomujednomjestouBiblijiiglasnopročitaočudnovateidivneriječi:

„Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlâd krava tvojih i prirast stada tvoga...“

Zemlja?Tatasečudio.Stada?Alidivneriječiiz28.po-glavljaPonovljenogzakonaišlesudalje:

„Jahve će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje, i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.“

Idokjeslušao,tatajeshvatiodapostojisamojednastvarnasvijetukojujezaistauvijekželioraditi–stvarokojojjesanjaocijeli dan radećina strojevimazavezanje.Htio jeraditiskravamanasvježem,zelenompokrivačulivade.

Ali potrebno je mnogo novca da bi se kupila zemlja,podsjećao je sam sebe kada bi njegovemisli došle do tetočke.Sada,dokjeobećanjeizSvetogapismaodjekivalounjegovimušima,doniojeodluku.Daojeotkazutvornicikonjskeopremeidvatjednabiobezposla.

Gotovojeodmahpočeoneštoprimjećivati.Voćeipovrćekojeseprodavaloutrgovinamaugradunesamodajebilopreskupozaobiteljkaošto jebilanjegova,nego ječestobiloimaloiblijedo,kaodajebiloubranonezrelo.Štobisedogodilo,pitaose,kadbinabaviouistinusvježepovrćesaselaiodniogaugraddagaprodajeodkućedokuće?

Prvo poglavlje30

I tako je tata započeo sa svojim trgovačkim poslom.JužnoiistočnoodLosAngelesanalazilasusepodručjaukojima je bilomnogomalih farmi na kojima se uzgajalonajjeftinije voće i povrće na svijetu.Vlasnicimnogih odnjihbilisuArmenci.Tatajeuzeojedandionovcakoji jemjesecima odlagao na stranu zamiraz svojim sestrama iiskoristiogadabikupiodvijestvari.Kupiojekolasrav-nimpodom.Kupiojeidvogodišnjegkonjabojerđe,kojisezvao Jack.

SljedećegjedanatataupregaoJackaukolaiodvezaoseumaloželjezničkočvorištezvanoDowney,kojeutodobanijebilopredgrađeLosAngelesa,negoodnjegatridesetakkilometara udaljen provincijski gradić. Putovanje je tra-jalo tri sata u svakom smjeru, ali je tata uživaou svakojminuti.Svježjezrakdonosiozdravljenjegovimbolesnimplućima.Tatinsesanpočeoostvarivati.Jednogćedanaionbitifarmer.Čakćeimatiikrave.Bitćemljekar–najboljimljekarupokrajini.

No,dabitopostigao,sadatrebaraditi.TogjedanatatauDowneyu išaood farmedo farmeuzimajući salatuov-dje,grejpfrutinarančeondje,mrkvunegdjedrugdje–većprematomekojejevoćeipovrćebilozrelo.Tada,kadsunjegovakolabilanatovarenanajboljimproizvodima,kre-nuojenatraguLosAngeles.DokjeJackkaskaoulicama,tatajepromicaosvojurobu:„Zrelejagode!Slatkenaranče!Svježeubranišpinat!“Njegovajerobabiladobraicijenepristojne,takodasugadomaćicevećčekalenavratimakadjedolaziosljedećiput.

Još je jednagodinaprošla.Tata je sad imaodevetnaestgodinainosiojeotmjenebrčiće.Svojujeprvobitnugotovinupovećao.Kakomusezdravljepopraviloiposaocvjetao,tata


jesmatraodajevrijemedapočnerazmišljatiosvojojvlasti-tojobitelji.

Već je bacio oko na djevojku koju je želio imati zaženu, crnooku i crnokosupetnaestogodišnjakinjupo ime-nuZarouhiYessayian.Nijejuosobnopoznavao.Premaar-menskomobičaju, ni jedanmladić i djevojka nisu smjelimeđusobnorazgovaratisvedoksenjihoveobiteljinespo-razumeokosvadbe.JedinoštojetataznaobilojedakadgodbiprošaopokrajkućeobiteljiYessayiannaugluŠesteuliceiuliceGless,njegovobisrcejačezakucalo.

Kakoje tatinotacbiomrtav,starješinacrkveslužbenojeuručiomolbuzaZarouhinuruku.Objasnio jenjezinimroditeljimatatineplanove:čimuštedidovoljnonovca,pro-datćetrgovinuvoćemipovrćemikupitizemljupogodnuzamliječnostočarstvo.Nakontoga,tvrdiojemladić,nećegaunapredovanjuzaustavitiništaosimkalifornijskogneba.

Takosetataoženio.Uskorosuonimojamajkamoglikupiti deset ari pod kukuruzom, eukaliptusovim stablimaipašnjacimausamomsrcuDowneya.Inajdivnijeodsve-ga – tri kravemuzare. Svojim su vlastitim rukama tata imamasagradilimalukućuodneobrađenihdasaka.Mamajeobičavalagovoritidajetukućuvrlolakočistiti–podnedaske,široketridesetcentimetara,bilesutakološesastav-ljene da je voda kojom su se prale jednostavno istjecalakroz pukotine na tlo ispod njih.

Sjedeći tako u staromnaslonjaču i prepuštajući se us-pomenama,iznenadasamsetrgnuoishvatiodajeneboizastabalanarančipočeloblijedjeti.Nomojemisli još su sebavileprošlošću.21.Srpnja1913.Godine,čakiprijenegoštosutataimamazavršilimaludaščanukućuuDowneyu,rodiloimseprvodijete.Suprotnodjedu,kojijetolikodugo

Prvo poglavlje32

čekaona sina,mamino i tatinoprvodijete bio je dječak.NazvalisumeDemos.

Veliki mjedeni samovar koji je stajao na stolu pokrajmene,akojijedjednaleđimadonioizKaraKale,hvataojeranojutarnjesvjetlo.Okrenuosamsedagapogledam;njegove prilično izlizane površine sjale su poput zlata. Ipitaosamse jesu limoji roditelji,nazvavšimepodjedu,predvidjeli koliku će tajanstvenu i dalekosežnu uloguproročanstvoodigratiumomživotu.

demos shakarian john i elizabeth sherrill najsretniji ljudi na … · 2016. 1. 2. · drugih žena...

Documents