dzozef naj kako razumevati medjunarodne sukobe
DESCRIPTION
međunarodna politikaTRANSCRIPT
KAKO RAZUMEVATI MEĐUNARODNE SUKOBE
- UVOD U TEORIJU I ISTORIJU
PETO IZDANjE
DŢOZEF S. NAJ, JR.
HARVARD UNIVERZITET
SA PREDGOVOROM STENLIJA HOFMANA
HARVARD UNIVERZITET
POSVETA - ZA MHN, KAO UVEK, I NAŠE UNUĈIĆE
SADRŢAJ:
PREDGOVOR –
REĈ UNAPRED-
POGLAVLjE 1 POSTOJI LI TRAJNA LOGIKA SUKOBA U
SVETSKOJ POLITICI
ŠTA JE MEĐUNARODNA POLITIKA?
Dva viĊenja anarhiĉne politike
Gradivni blokovi
PELOPONESKI RAT
KRATKA VERZIJA DUGE PRIĈE
UZROCI I TEORIJE
NEIZBEŢNOST I SENKA BUDUĆNOSTI
ETIĈKA PITANjA I MEĐUNARODNA POLITIKA
OGRANIĈENjA ETIKE U MEĐUNARODNOJ POLITICI
TRI VIĐENJA ULOGE MORALA
HRONOLOGIJA: PELOPONESKI RATOVI
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 2 POREKLO VELIKIH SUKOBA U DVADESETOM
VEKU
MEĐUNARODNI SISTEMI I NIVOI UZROĈNOSTI
NIVOI ANALIZE
SISTEMI: STRUKTURE I PROCESI
REVOLUCIONARNI I UMERENI CILjEVI I SREDSTVA
STRUKTURA I PROCES MEĐUNARODNOG SISTEMA DEVETNAESTOG VEKA
MODERNI NASTAVAK
UNUTRAŠNjA POLITIKA I SPOLjNA POLITIKA
OŢIVLJENI LIBERALIZAM
LIBERALNA DEMOKRATIJA I RAT
DEFINICIJA NACIONALNOG INTERESA
VARIJACIJE U SPOLjNOJ POLITICI
METOD IZVRTANJA ĈINJENICA
UVERLJIVOST
BLIZINA U VREMENU
ODNOS PREMA TEORIJI
ĈINjENICE
HRONOLOGIJA: EVROPA
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 3 RAVNOTEŢA SNAGA I PRVI SVETSKI RAT
RAVNOTEŢA SNAGA
MOĆ
RAVNOTEŢE KAO RASPODELE MOĆI
RAVNOTEŢA SNAGA KAO POLITIKA
RAVNOTEŢA SNAGA KAO MULTIPOLARNI SISTEM
SAVEZI
POREKLO PRVOG SVETSKOG RATA
TRI NIVOA ANALIZE
DA LI JE RAT BIO NEIZBEŢAN?
KOJA VRSTA RATA?
„LEVAK IZBORA“
PONOVO LEKCIJE ISTORIJE
HRONOLOGIJA: PUT KA PRVOM SVETSKOM RATU
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 4 NEUSPEH KOLEKTIVNE BEZBEDNOSTI I DRUGI
SVETSKI RAT
USPON I PAD KOLEKTIVNE BEZBEDNOSTI
DRUŠTVO NARODA
SJEDINJENE AMERIĈKE DRŢAVE I DRUŠTVO NARODA
RANI DANI DRUŠTVA NARODA
MANDŢURIJSKI NEUSPEH
ETIOPSKI DEBAKL
POREKLO DRUGOG SVETSKOG RATA
HITLEROV RAT?
HITLEROVA STRATEGIJA
ULOGA POJEDINCA
SISTEMSKI I UNTRAŠNJI UZROCI
DA LI JE RAT BIO NEIZBEŢAN?
RAT NA PACIFIKU
POLITIKA POPUŠTANJA I DVA TIPA RATA
HRONOLOGIJA: IZMEĐU SVETSKIH RATOVA
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 5 HLADNI RAT
ODVRAĆANJE (DETERRENCE) I ZAPREĈAVANJE (CONTAINMENT)
TRI PRISTUPA HLADNOM RATU
RUZVELTOVA POLITIKA
STALjINOVA POLITIKA
FAZE SUKOBA
NEIZBEŢNOST?
NIVOI ANALIZE
CILjEVI SJEDINjENIH AMERIĈKIH DRŢAVA I SOVJETSKOG SAVEZA U
HLADNOM RATU
KONTEJNMENT - POLITIKA ZAPREĈAVANJA
OSTATAK HLADNOG RATA
KRAJ HLADNOG RATA
ULOGA NUKLERNOG ORUŢJA
FIZIKA I POLITIKA
RAVNOTEŢA STRAHA
PROBLEMI NUKLERNOG ODVRAĆANjA
KUBANSKA RAKETNA KRIZA
MORALNA PITANjA
HRONOLOGIJA: GODINE HLADNOG RATA
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 6 INTERVENCIJE, INSTITUCIJE I REGIONALNI I
ETNIĈKI SUKOBI
ETNIĈKI SUKOBI
INTERVENCIJA I SUVERENOST
DEFINISANjE INTERVENCIJE
SUVERENOST
OCENJIVANJE INTERVENCIJA
IZUZECI OD PRAVILA
PROBLEMI SAMOOPREDELJENJA
MOTIVI, SREDSTVA I POSLEDICE
MEĐUNARODNO PRAVO I MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE
UNUTRAŠNJE ANALOGIJE
PREDVIDLJIVOST I LEGITIMNOST
SUECKA KRIZA
OPERACIJE UJEDINJENIH NACIJA ZA ĈUVANJE MIRA I KOLEKTIVNA
BEZBEDNOST
SUKOBI NA SREDNjEM ISTOKU
PITANjA NACIONALIZMA
ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOBI
RAT U ZALIVU 1991. GODINE I NJEGOVE POSLEDICE
HRONOLOGIJA: ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 7 GLOBALIZACIJA I MEĐUZAVISNOST
DIMENZIJE GLOBALIZACIJE
ŠTA JE NOVO U GLOBALIZACIJI DVADESET PRVOG VEKA?
POLITIĈKE REAKCIJE NA GLOBALIZACIJU
EKONOMSKA MEĐUZAVISNOST I SUKOBI
KONCEPT MEĐUZAVISNOSTI
IZVORI MEĐUZAVISNOSTI
DOBICI MEĐUZAVISNOSTI
TROŠKOVI MEĐUZAVISNOSTI
SIMETRIJA MEĐUZAVISNOSTI
VOĐSTVO U SVETSKOJ EKONOMIJI
REALIZAM I SLOŢENA MEĐUZAVISNOST
NAFTNA POLITIKA
NAFTA KAO IZVOR MOĆI
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 8 INFORMATIĈKA REVOLCIJA,
TRANSNACIONALNI AKTERI I RASPRŠIVANJE MOĆI
MOĆ I INFORMATIĈKA REVOLUCIJA
LEKCIJE IZ PROŠLOSTI
NOVA SVETSKA POLITIKA?
SUVERENOST I KONTROLA
TRANSNACIONALNI AKTERI
NEVLADINE ORGANIZACIJE (NGO)
TRANSNACIONALNI TERORIZAM
INFORMACIJE I MOĆ MEĐU DRŢAVAMA
INFORMATIĈKA REVOLUCIJA I SLOŢENA MEĐUZAVISNOST
INFROMATIĈKA REVOLUCIJA I DEMOKRATIZACIJA
PITANJA ZA RAZMIŠLjANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODATNA LITERATURA
POGLAVLjE 9 NOVI SVETSKI POREDAK?
RAZLIĈITA PROMIŠLJANJA BUDUĆNOSTI
KRAJ ISTORIJE ILI SUKOB CIVILIZACIJA
TEHNOLOGIJA I RASPRŠIVANJE MOĆI
ŠIRENjE ORUŢJA ZA MASOVNO UNIŠTAVANjE
TANSNACIONALNE PRETNjE I ZAMISAO BEZBEDNOSTI
NOVI SVETSKI POREDAK?
BUDUĆI RASPORED MOĆI
TAMNICA STARIH ZAMISLI
EVOLUCIJA HIBRIDNOG SVETSKOG PORETKA
RAZMIŠLjATI O BUDUĆNOSTI
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
PREPORUĈENA LITERATURA
DODTNA LITERATURA
POJMOVNIK
IZRAZI ZAHVALNOSTI
PREDGOVOR
Profesor Naj je ĉovek sa mnogo darova. On je pisao sa jasnoćom, elegancijom i
erudicijom o mnogim temama koje su, takoĊe, predmeti i mog velikog interesovanja: o
meĊunarodnim i regionalnim organizacijama, o meĊuigri izmeĊu meĊuzavisnosti i
tradicionalnog meĊudrţavnog nadmetanja, politiĉkoj i moralnoj ulozi nuklearnog oruţja,
ameriĉkoj spoljnoj politici tokom i posle Hladnog rata, o ograniĉenjima i mogućnostima
meĊunarodnog upravljanja, itd. On sa zahvalnošću istiĉe da je bio moj student, i mi smo
zajedno vodili Harvardski kurs koji je posluţio kao osnova za ovu knjigu. Ja sam,
meĊutim, u najmanju ruku, nauĉio od njega onoliko koliko on misli da je nauĉio od mene
- ne samo zbog njegove izuzetne struĉnosti u oblasti meĊunarodne ekonomije, nego
takoĊe i zato što je u svoje razumevanje meĊunarodne politike uneo dragoceno praktiĉno
politiĉko iskustvo koje je stekao kao visoki zvaniĉnik u Karterovoj i Klintonovoj
administraciji. On je uneo svojim izuĉavanjem meĊunarodnih sukoba spokojstvo
mišljenja velikih ameriĉkih drţavnika sa kraja osamnaestog i poĉetka devetnaestog veka-
spokojstvo saĉinjeno od dara da se izdigne visoko iznad dnevnih dogaĊaja, i radoznalosti
za i znanja o politiĉkoj filozofiji koja mu pomaţu da postavlja pitanja od trajne vaţnosti i
da dogaĊaje posmatra u široj perspektivi, od dara da razume kako teorija moţe da neguje
prouĉavanje istorije, i kako to prouĉavanje moţe neizbeţno da dovede do filozofskih i
etiĉkih zakljuĉaka. To su veštine takvih autora poput Tokvila, Maksa Vebera i Rejmona
Arona. Osobito vredno u ovim danima „metodoloških bitaka“ je njegovo razumevanje
ograniĉenja metoda generalizacije i mnogih drugih naĉina tumaĉenja dogaĊaja. Njegov
osećaj za realnost nikada nije, ĉak ni u prouĉavanju drţava, tih hladnih monstruma, doveo
do ciniĉnog negiranja morala, pa nije iznenaĊujuće što je u prouĉavanju moći pripisao
veliku vaţnost neĉemu što je nazivao meka moć: moći koja nije zasnovana na prinudi,
nasilniĉkom ponašanju, zastrašivanju, podmićivanju, nego na moći da se privuĉe, ubedi,
utiĉe mudrošću, davanjem primera... Ovo su kvaliteti ĉiji je znaĉaj u svetskim poslovima
ĉesto potcenjen, a koji su potrebniji nego ikada u ameriĉkoj spoljnoj politici.
Sposobnost da odvoji vaţno od nevaţnog kao i produbljeno mišljenje, odvele su njegovu
paţnju ka znaĉajnim novinama, uvedenim u meĊunarodne odnose u XX stoleću -
pitanjima strategije i ekonomije, ali su ga i saĉuvale od prolaznih poleta i pomodnih
slogana. On je ĉovek dubokih vrednosti i plemenitih ubeĊenja, ali takoĊe i velike
oštroumnosti, nepristrasnosti, i posvećenosti. Sve ove vrline prisutne su u ovoj knjizi. Po
mom mišljenju, ovo je najbolji udţbenik koji daroviti studenti svetske politike mogu
pronaći. On na savršen naĉin spaja istoriju, politiĉku filosofiju, politiĉku teoriju i analizu.
Sklon je da objašnjava dogaĊaje tako što usmerava paţnju ĉitalaca na izraţene detalje.
Naj ĉini sve ono što bilo koji dobar nauĉnik u oblasti društvenih nauka treba da radi:
objašnjava (pokazuje uzroke), tumači (otkriva nam znaĉenje), procenjuje (sa politiĉkog i
moralnog gledišta). Odvaja svet meĊudrţavnih sukoba od sveta "sloţene
meĊuzavisnosti", pojma koji su skovali Naj i njegov i moj prijatelj, Robert Kiohejn. On
ukazuje na napetost izmeĊu potrebe za borbom protiv terorizma, spreĉavanja širenja
nuklearnog oruţja, podrške demokratijama u borbi protiv teorizma, kao i neophodnosti da
se oĉuvaju pravila meĊunarodnog prava i meĊunarodne legitimnosti. Pokazuje
originalnost i ograniĉenja globalizacije i informatiĉke revolucije. Iznad svega, ovo je
jedna pouĉna knjiga - pouĉna zbog Najeve sposobnosti da sagleda sve strane nekog
pitanja i sve rasprave koje neki dogaĊaj moţe da izazove; pouĉna zbog skoro samo njemu
svojstvenog nepoverenja u preterivanja (u sluĉaju ameriĉke spoljne politike, i škole
"deklinizma"1 koja je napredovala - i protiv koje je on
2 upozoravao pre nekoliko godina, i
1 Reĉ je pre svega o knjizi Pola Kenedija koja je pod naslovom „Uspon i pad velikih sila“ u Sjedinjenim
Ameriĉkim Drţavama objavljena 1987. godine. Videti srpsko izdanje ove knjige: Pol Kenedi, Uspon i pad
velikih sila, Sluţbeni List SRJ, Beograd, CID, Podgorica, 1999 U ovoj knjizi Kenedi upozorava SAD da
mogu doći u opasnost od „imperijalnog preprotezanja“ (Imperial Overstretch) u koju su dolazile sve velike
sile pre nje. Drugaĉije reĉeno, „...bogatstvo je obiĉno nuţno da bi se poduprla vojna moć, a vojna moć je
obiĉno nuţna da se bogatstvo stekne i zaštiti. Ako se meĊutim, suviše veliki deo drţavnih resursa odvrati
od stvaranja bogatstva i umesto toga preusmeri u vojne svrhe, onda to na duţi rok verovatno vodi slabljenju
snage drţave. Isto tako, ako drţava suviše strateški rastegne svoje snage, recimo osvajanjem prostranih
teritorija, ili voĊenjem skupih ratova – ona rizikuje da potencijalne koristi od spoljne ekspanzije budu
one (škole-prim.prev.) unilateralizma koji je hibris današnjice, a koji njegova poslednja
knjiga na reĉit naĉin pobija)3. Ona je takoĊe pouĉna i zbog savršenog spoja humanosti,
osećaja za opšte dobro, znanja i integriteta koji odlikuju liĉnosti tako svestrano uspešne u
pisanju, predavanjima i razmišljanju o razliĉitim ljudskim iskustvima, kao i zbog
delovanja na naĉin maštovitog, dalekovidog i dinamiĉnog akademskog delatnika.
Oboţavam njegovu uravnoteţenost i njegove talente, i volim ga kao uspešnog i dobrog
ĉoveka ĉije prijateljstvo duboko poštujem.
Stenli Hofman,
Batenvajzer profesor univerziteta
Harvard Univerzitet
REĈ UNAPRED
Ovaj rukopis je nastao iz kursa o meĊunarodnim sukobima u savremenom svetu koji sam
drţao kao deo obaveznog Harvardskog kurikuluma tokom više od jedne decenije. Na
njega je takoĊe uticalo i pet godina iskustva koje sam stekao kao pomoćnik sekretara u tri
velike birokratije u Vašingtonu. Njen cilj je da uvede studente u sloţenosti meĊunarodne
politike dajući im dobru osnovu iz tradiocionalne realistiĉke teorije, pre nego što se
okrenu liberalnom i konstruktivistiĉkom pristupu koji su postali mnogo poznatiji posle
Hladnog rata. Pokušaću da prikaţem razliĉite koncepte jasnim jezikom sa istorijskim
primerima, tako da će studenti steći praktiĉno razumevanje osnovnih pojmova
meĊunarodne politike.
nadmašene velikom cenom svega toga – što predstavlja dilemu koja postaje akutna ako je dotiĉna drţava
ušla u period relativnog ekonomskog opadanja“. (Videti: Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila, str. 11 – 12.)
Na drugom mestu, Kenedi je još eksplicitniji kad je u pitanju opasnost od „imperijalnog preprotezanja“ i
kaţe: „Iako ima tvrdnji da troškovi odbrane mogu imati izvesne komercijalne ekonomske nusproizvode,
ipak je veoma teško naći argumente protiv stava da preterani troškovi za oruţje štete ekonomskom
napretku. Teškoće koje proţivljavaju savremena društva koj su vojno najopremljenija, samo su ponavljanja
onih koje su, svojevremeno, pogaĊale Španiju Filipa II, Rusiju Nikole II I Hitlerovu Nemaĉku. Velike
vojne sile mogu, poput velikog spomenika, delovati impozantno oduševljenom posmatraĉu; ali ako se ne
zasnivaju na ĉvrstoj osnovi (u ovom sluĉaju, na produktivnoj nacionalnoj ekonomiji), rizikuju kolaps u
budućnosti... istorijski podaci sugerišu da ako jedna konkretna nacija odvaja tokom dužeg vremenskog
perioda više od 10 % (a u nekim sluĉajevima, kada je strukturalno slaba, više od 5 %) nacionalnog
dohotka na naoruţavanje, to najverovatnije ograniĉava njegovu stopu rasta“. Isto, op. cit. str. 495. (prim.
Prev.)
2 Profesor Naj je na ovu Kenedijevu tezu odgovorio lansirajući priĉu o tzv. „novim izvorima moći“, to jest
smišljajući pojam tzv. meke moći. Po njemu, SAD su moţda u procesu relativnog opadanja što se tiĉe
vojne ili ekonomske moći (tzv. tvrda moć), ali su u pogledu novih izvora moći (meka moć), kao što su
privlaĉnost kulturnih dobara, diplomatska veština, uticaj u meĊunarodnim organizacijama itd.
neprikosnovene. Po njemu, iz svega toga moţe se zakljuĉiti da će SAD ostati najmoćnija zemlja sveta i u
budućnosti. Videti: Joseph S. Nye, Jr, „Understanding U. S. Strenth“, Foreign Policy, Fall 1988; Joseph S.
Nye, Jr., „ Soft Power“, Foreign Policy, Fall, 1990; Joseph S. Nye, Jr., Bound to Lead – The Changing
Nature of American Power, Basic Books, New York, 1990 (prim. Prev.) 3 Reĉ je o knjizi Paradoks ameriĉke moći, koja je u SAD objavljena 2002. godine a kod nas prevedena
2004. Videti srpsko izdanje ove knjige: Dţozef Naj, Jr., Paradoks američke moći, BMG, Beograd, 2004
(prim. Prev.)
Dva puta u prvoj polovini dvadesetog veka velike sile su uĉestvovale u
razarajućim svetskim ratovima, koji su odneli pribliţno 50 miliona ljudskih ţivota.
Drugom polovinom dvadesetog veka protutnjali su Hladni rat, regionalni ratovi i pretnja
nuklearnog oruţja. Zašto su se ovi sukobi dogodili? Mogu li se dogoditi ponovo u
dvadeset prvom veku? Ili će rastuća ekonomska i ekološka meĊuzavisnost, porast broja
transnacionalnih i meĊunarodnih institucija i širenje demokratskih vrednosti, doneti jedan
novi svetski poredak? Kako će globalizacija i informatiĉka revolucija uticati na
meĊunarodnu politiku u ovom novom veku? Nema dobrog predavaĉa koji pošteno moţe
odgovoriti na sva ova pitanja sa sigurnošću, ali moţemo naše studente da opremimo
konceptualnim alatkama koje će im pomoći u oblikovanju njihovih vlastitih odgovora
kako se budućnost bude odvijala. To je svrha ove knjige.
Ovo nije kompletan udţbenik sa svim konceptima ili istorijom koja će studentu
trebati. Umesto toga, ovo je primer kako misliti o jednom sloţenom i zbunjujućem polju
kakva je meĊunarodna politika. Ona ne treba da bude ĉitana kao udţbenik koji sadrţi sve
ĉinjenice, nego zbog naĉina na koji pristupa meĊuigri teorije i istorije. Ni teorija niti
istorija same po sebi nisu dovoljne. Istoriĉari koji veruju da razumevanje proistiĉe iz
jednostavnog obradjivanja ĉinjenica, ne uspevaju da otkriju skrivena pravila na osnovu
kojih su pojedine ĉinjenice odabrali i dali im prednost u odnosu na neke druge.
Podjednako greše i politikolozi koji bivaju izolovani i upetljani u bunilo apstraktne
teorije, tako da zamenjuju vlastite mentalne konstrukcije za stvarnost. Takve pogreške
moguće je izbeći samo krećući se putem izmeĊu istorije i teorije. Ovaj tekst je primer
jednog takvog dijaloga izmedju teorije i istorije. Kada se kombinuje sa preporuĉenom
literaturom i pitanjima za razmišljanje, to moţe da bude put za jedan uvodni kurs ili za
ĉitaoca da sam, individualno, istraţuje kao da je bio na kursu. Sa druge strane, on se
moţe koristiti kao dodatni tekst na kursu, kao primer za pristup prouĉavanju predmeta.
Pitanja etike obraĊivana su kroz tekst, osobito u poglavljima 1, 5, 6. Peto izdanje ove
knjige, drugo kao deo u seriji Longmanovih klasika u politiĉkim naukama, dopunjeni su
novim materijalima o konstruktivistiĉkim teorijama i mekoj moći (poglavlja 1, 3 i
drugde); o sukobima na Bliskom Istoku (poglavlja 6 i 9); uticaju globalizacije (poglavlja
7 i 8); transnacionalnim pretnjama globalnoj bezbednosti, kao što je terorizam (poglavlja
8 i 9); moći i medjuzavisnosti u meĊunarodnoj politiĉkoj ekonomiji (poglavlja 7 i 8); i
intervencijama i Ameriĉkoj moći(poglavlja 6 i 9) . Tekst je dopunjavan i osavremenjivan
kako bi osvetlio skorašnja kretanja na meĊunarodnoj sceni kao što su ratovi u
Avganistanu i Iraku, uspon Kine kao svetske sile, rastuću ulogu nevladinih organizacija,
transnacionalnih korporacija, teroristiĉkih mreţa, i drugih nedrţavnih aktera u
medjunarodnim poslovima. Kao dodatak svemu ovome, svako poglavlje je doţivelo neke
promene, a preporuĉena literatura dopunjena je novim izdanjima i savremenim
tekstovima koji mogu posluţiti za dalje prouĉavanje. Najposle, dodat je i novi
pojmovnik.
Tokom godina ponekad sam vodio ovaj kurs sa mlaĊim kolegama Stivenom
Hagardom i Juen Kongom, Majklom Maldenbaumom i M. DŢ. Pitersonom. Od svih njih
sam nauĉio i siguran sam da sam nesvesno pozajmio njihove brojne ideje. Tako je i sa
Stenlijem Hofmanom koji me je poduĉavao još od vremena mojih postdiplomskih studija,
i bio trajni izvor nadahnuća. Zahvalan sam njemu i Robertu Kiohejnu što su mi dali tako
mnogo ideja i poklonili jedno divno prijateljstvo. Dejvid Dresler, Ĉarls Majer i Ernst Mej
pomogli su komentarišući rukopis. Drugi koji su pregledali rukopis i ponudili
konstruktivne komentare su: Dţjun Tojfel Drajer, Univerzitet Majami; Keti Stromajl
Golden, Univerzitet Kolorado - Kolorado Springs; Dţ. Daglas Nelson sa Anderson
Univerziteta; Dţordţ Šambog, Dţordţtaun Univerzitet; Edvard S. Majnalkanin, sa
Jugozapadnog teksaškog drţavnog unirveziteta; Majkl Barnet, sa Univerziteta Viskonsin-
Medison; Keleĉi Kalu, sa Unirveziteta Severnog Kolorada; Hauard Leman, sa
Univerziteta Juta; Den Rajter – Emori Unirvezitet; Piter D.Fiber, Djuk Univerzitet;
Riĉard. A.Melanson, Braun Univerzitet i Dţon Vilijams sa Univerziteta Istoĉne
Karoline. Takodje bih ţeleo da se zahvalim glavnim asistentima na kursu: Vin Ogeru,
Piteru Fiveru, Meril Kesler, Šon Lin Dţons, Pam Mec, Dţonu Ovenu, Gideonu Rozu i
Gordenu Silverstajnu. Veronika MekKlur bila je divan kolega u ispravljanju i
prepisivanju mog rukopisa. Riĉard Vud, Den Filpot Zakari Karabel, Karl Nejgin, Nil
Rozerdonf i Aleks Skakov pomagali su u ranijem izdanju. Mart Kohut pruţio je
neprocenjivu pomoć, kolosalnu energiju i izuzetno dobre savete u pripremi ovog izdanja.
Srećan sam što sam imao pomoć svih njih. Tokom godina veoma sam mnogo nauĉio od
mojih studenata. Svima njima sam duboko zahvalan.
Dţozef S. Naj, JR.
Poglavlje I
Postoji li trajna logika sukoba u svetskoj politici?
Svet se skuplja. Brodu Mejflauer je trebalo tri meseca da preĊe Atlantik. Let Ĉarlsa
Lindberga iz 1924. godine trajao je 24 ĉasa. Pedeset godina kasnije, Konkord je to mogao
da uradi za tri sata. Balistiĉke rakete mogu da to urade za 30 minuta. Na poĉetku novog
veka, let preko Atlantika košta jednu trećinu cene iz 1950-te godine, a telefonski poziv iz
Njujorka za London košta samo mali procenat onoga koliko je koštao sredinom veka.
Globalne komunikacije putem interneta su skoro trenutne, a troškovi prenosa su
zanemarljivi. Nekom ekologu u Aziji ili aktivisti za zaštitu ljudskih prava u Africi, danas
su na raspolaganju komunikacijska sredstva koja su nekada mogle da imaju samo velike
organizacije kao što su vlade ili transnacionalne korporacije. U jednom dramatiĉnijem
smislu, nuklearno oruţje je dodalo novu dimenziju ratu koju jedan pisac naziva „duplom
smrću“, što znaĉi da ne samo da ljudi kao pojedinci mogu umreti, nego pod odreĊenim
okolnostima ĉitava ljudska vrsta moţe biti ugroţena. I kao što su teroristiĉki napadi na
Njujork i Vašington iz septembra 2001. godine pokazali, tehnologija u ruke nedrţavnih
subjekata meĊunarodnih odnosa stavlja destruktivnu moć koja je nekada bila iskljuĉivo
rezervisana za vlade. Kako se uticaj udeljenosti smanjuje, prilike koje vladaju u dalekim,
siromašnim zemljama kao što je Avganistan iznenada postaju veoma znaĉajne za
Ameriku i Evropu.
Ipak, neke stvari u meĊunarodnoj politici ostale su iste u svim dobima. Tukididovi
opisi borbi izmeĊu Sparte i Atine u Peloponeskom ratu pre 2500 godina liĉe na arapsko –
izraelski sukob posle 1947. godine. Svet na poĉetku 21. veka je jedan ĉudan koktel
kontinuiteta i promene. Neki aspekti meĊunarodne politike se nisu promenili još od
vremena Tukidida. Postoji odreĊena logika neprijateljstva, dilema povodom bezbednosti
koja ide zajedno sa meĊudrţavnom politikom. Savezi, ravnoteţa snaga i izbori u politici
izmeĊu rata i kompromisa, ostali su sliĉni kroz milenijume.
Sa druge strane, Tukidid nikad nije morao da brine o nuklearnom oruţju, o
ozonskoj rupi ili o globalnom zagrevanju. Pred studentima MeĊunarodnih odnosa stoji
zadatak da istraţuju na osnovu prošlosti, ali da ne budu zarobljeni u njoj, da razumeju
stalnosti kao i promene. Mi moramo da nauĉimo tradicionalne teorije, a onda da ih
prilagodimo sadašnjim okolnostima. Poĉetna poglavlja ove knjige pruţiće vam istorijski i
teoretski kontekst u koji će biti smešteni fenomeni informatiĉke revolucije, globalizacije,
meĊuzavisnosti i transnacionalnih aktera koji se raspravljaju u kasnijim poglavljima.
MeĊunarodna politika bi se transformisala ukoliko bi suverene drţave bile
ukinute, ali svetska vlada nije na vidiku. I dok nedrţavni akteri kao što su
transnacionalne korporacije, nevladine organizacije, i teroristiĉke grupe predstavljaju
nove izazove za vlade drţava, one ne zamenjuju drţave. Ljudi koji ţive u pribliţno 200
drţava širom sveta hoće svoju nezavisnost, posebne kulture i sopstvene jezike. U stvari,
umesto da išĉeznu, nacionalizam i teţnje za stvaranjem novih, nezavisnih drţava su se
uvećali. Umesto da se smanji, broj drţava u ovom novom veku će se povećati. Svetska
vlada neće moći automatski da reši problem rata. Većina ratova danas su graĊanski ili
etniĉki. Od kraja hladnog rata 1989. godine pa do kraja dvadesetog veka, bilo je 111
oruţanih sukoba koji su izbili u 74 podruĉja sveta. Sedam od njih su bili meĊudrţavni
ratovi a devet su bili unutardrţavni ratovi sa spoljnom intervencijom.4 U stvari,
najkrvaviji ratovi devetnaestog veka nisu se bili sukobi izmeĊu zavaĊenih drţava Evrope,
nego ustanak Tajpinga u Kini i Ameriĉki graĊanski rat. Nastavićemo da ţivimo u svetu
nezavisnih drţava još dovoljno dugo vremena, i vaţno je da razumemo kakve nam to
izglede donosi.
ŠTA JE MEĐUNARODNA POLITIKA?
Svet nije uvek bio podeljen u sistem posebnih drţava. Tokom vekova postojala su
tri osnovna oblika svetske politike. U svetskom imperijalnom sistemu jedna vlada
kontroliše najveći deo sveta sa kojim ima dodira. Najznaĉajniji primer takvog sistema u
Zapadnom svetu bilo je Rimsko carstvo. Španija u šesnaestom veku, i Francuska u
poznom sedamnaestom veku su pokušale da dostignu sliĉnu prevlast, ali nisu uspele. U
devetnaestom veku, britanska imperija prekrivala je svet, ali su ĉak i Britanci bili
prinuĊeni da dele svet sa drugim jakim drţavama. Imperije starog sveta - Sumerska,
Persijska i Kineska - su zapravo bile regionalne imperije. One su mislile da vladaju
svetom, ali su izbegle meĊusobne sukobe zahvaljujući nepostojanju komunikacija.
Njihove borbe sa varvarima na periferiji carstava ne mogu se uporediti sa ratovima
izmeĊu drţava ĉija je moć pribliţno jednaka.
4 Peter Wallensteen and Margareta Sollenberg, "Armed Conflict, 1989-2000, in Sollenberg (ed) States in
Armed Conflict 2000, (Uppsala University, Department of Peace and Conflict Research, Report No. 60,
2001), p. 10.
Druga osnovni oblik meĊunarodne politike je feudalni sistem, u kome ljudska
lojalnost i politiĉke obaveze nisu prvenstveno vezane za teritorijalne granice. Feudalizam
je bio zajedniĉki oblik društvenog ureĊenja u Evropi posle pada Rimskog carstva.
Pojedinac je imao obaveze prema lokalnom gospodaru, ali je takoĊe imao da obavlja
duţnosti i prema nekom udaljenom plemiću, biskupu ili papi u Rimu. Politiĉke obaveze
bile su odreĊene u ogromnoj meri na osnovu toga šta se dogaĊalo onome kome su bili
podreĊeni. Ako bi se vladar venĉao, neko podruĉje i njegov narod mogli bi promeniti
gospodara kao deo miraza. Tako je stanovništvo nekih gradova koje je bilo francuskog
porekla, iznenada moglo da promeni naciju i da postane Flamancima ili Englezima.
Gradovi i savezi gradova ponekad su imali specijalan polunezavisan status. Ratovi koji su
pratili feudalne odnose nisu bili ono što mi podrazumevamo pod modernim teritorijalnim
ratovima. Oni su se mogli pojaviti kako unutar tako i preko granica teritorija, i bili su
povezani sa tim presecajućim, neteritorijalnim lojalnostima i sukobima.
Treći oblik koji svetska politika moţe imati jeste anarhični sistem država, koji je
sastavljen od drţava koje su relativno kohezivne jedinice u sistemu, ali nemaju vrhovnu
vlast nad njima. Primeri ukljuĉuju gradove - drţave gradove stare Grĉke ili
Makijavelijevu petnaestovekovnu Italiju. Drugi primer anarhiĉnog sistema drţava je
dinastiĉka teritorijalna drţava ĉija koherentnost proizilazi iz kontrole koju vrši vladajuća
porodica. Primeri se mogu pronaći u Indiji ili Kini u petom veku pre Hrista. Velike
teritorijalne dinastije ponovo su se javile u Evropi oko 1500. godine, dok su se drugi
oblici meĊunarodne politike kao što su gradovi - drţave ili decentralizovani savezi
izmeĊu razliĉitih teritorija, poĉeli da išĉezavaju. Vestfalski mir iz 1648. godine, okonĉao
je Tridesetogodišnji rat, koji se ponekad naziva i najduţim od velikih religijskih ratova i
prvim ratom modernih drţava. U retrospektivi, ovaj ugovor je uveo suverene teritorijalne
drţave kao dominantan oblik meĊunarodnog organizovanja.
Stoga, kada danas govorimo o meĊunarodnoj politici, uobiĉajeno podrazumevamo
sistem teritorijalnih drţava, i definišemo meĎunarodnu politiku kao politiku u odsustvu
zajedniĉkog suverena, politiku meĊu entitetima bez vladara nad njima. MeĊunarodna
politika se ĉesto naziva anarhiĉnom. Kao što monarhija znaĉi jedan vladar, anarhija-"an-
archy" - znaĉi odsustvo bilo kog vladara. MeĊunarodna politika je sistem koji poĉiva na
naĉelu samopomoći. Tomas Hobs, engleski filozof iz sedamnaestog veka, nazvao je takav
anarhiĉni sistem "prirodnim stanjem". Po nekima, reĉi prirodno stanje opisuju sliku stada
krava koje mirno pasu na farmi, ali to nije ono što je Hobs pod tim mislio. Zamislite
gradić u Teksasu bez šerifa u vreme Divljeg Zapada, ili Liban posle sloma vlade u 1970-
im, ili Somaliju u 1990-im. Hobsovo prirodno stanje nije dobroćudno; to je rat sviju
protiv svih zbog toga što nema višeg autoriteta da nametne red. Kao što o tome kaţe
poznata Hobsova izreka, ţivot u jednom takvom svetu je neprijatan, brutalan i kratak.
Rezultat svega ovoga jeste postojanje zakonskih, politiĉkih i društvenih razlika
izmeĊu unutrašnje i meĊunarodne politike. Unutrašnje pravo se uopšteno posmatrano
poštuje, a ako to nije sluĉaj, policija i sudovi nameću kazne protiv prekršioca.
MeĊunarodno pravo, sa druge strane, poĉiva na kompetitivnim pravnim sistemima, i
nema zajedniĉkog organa koji bi nametao njegovo sprovoĊenje. Ne postoje meĊunarodne
policijske snage da nametnu pravo.
Sila igra razliĉitu ulogu u unutrašnjoj i meĊunarodnoj politici. U dobro ureĊenom
unutrašnjem politiĉkom sistemu, vlada ima monopol na legitimnu upotrebu sile. U
meĊunarodnoj politici, niko nema monopol na upotrebu sile. Pošto je meĊunarodna
politika podruĉje samopomoći, a obzirom da su neke drţave jaĉe od drugih, uvek postoji
opasnost da drţave u poslednjoj instanci upotrebe silu. Kada sila ne moţe biti izbaĉena iz
igre, rezultat su nepoverenje i sumnja.
Unutrašnja i meĊunarodna politika se takoĊe razlikuju u njihovom temeljnom
osećanju zajednice. U dobro ureĊenom društvu, postoji široko rašireni osećaj zajedništva
koji podstiĉe razvoj lojalnosti, standarda pravde, i gledišta o tome šta je legitimna vlast.
U meĊunarodnoj politici, ljudi podeljeni na razliĉite nacije ili razliĉite drţave, ne dele iste
lojalnosti. Bilo kakvo osećanje pripadnosti globalnoj zajednici je slabo. Ljudi se ĉesto ne
slaţu šta za koga izgleda pravedno i legitimno. Kao ishod javlja se veliki jaz izmeĊu
dvaju osnovnih politiĉkih vrednosti: poretka i pravde. U takvom svetu, najveći broj ljudi
stavlja pravdu u unutrašnoj politici iznad meĊunarodne pravde. Pravo i moral igraju
ulogu u meĊunarodnoj politici, ali u odsustvu osećaja zajednice, oni nisu tako povezani
kao što je to sluĉaj u unutrašnjoj politici.
Od tri osnovna sistema - svetskog imperijalnog, feudalnog i anarhičnog sistema
država - poslednji je najrelevantniji za meĊunarodnu politiku u savremenom svetu, iako,
kao što ćemo videti u poslednjim poglavljima, neki ljudi spekulišu kako će dvadeset prvi
vek biti svedok postepene evolucije novog feudalizma, ili što je manje verovatno,
Ameriĉke svetske imperije.
DVA VIĐENJA ANARHIĈNE POLITIKE
MeĊunarodna politika je anarhiĉna u smislu da u njoj ne postoji vrhovna vlast, ali
ĉak i u politiĉkoj filozofiji su postojala dva gledišta o tome koliko okrutno treba da bude
prirodno stanje. Hobs, koji je pisao u sedamnaestovekovnoj Engleskoj pogoĊenoj
graĊanskim ratom, naglašavao je nebezbednost, silu i opstanak. On je to podveo pod
stanje rata. Pola stoleća kasnije, Dţon Lok, pišući u mnogo stabilnijoj Engleskoj,
smatrao je da premda u prirodnom stanju nema zajedniĉkog suverena, ljudi mogu da
razvijaju veze i prave ugovore, te je prema tome anarhija manje preteća. Ova dva viĊenja
prirodnog stanja su filozofske preteĉe dva sadašnja pogleda na svetsku politiku, jednog
više pesimistiĉnog, i jednog više optimistiĉkog: realističkog i liberalnog pristupa
meĊunarodnoj politici.
Realizam je bio dominantna tradicija u promišljanju meĊunarodne politike. Za
realiste, središnji problem meĊunarodne politike je rat i upotreba sile, a glavni akteri su
drţave. MeĊu novijim generacijama Amerikanaca, realizam ima svoj primer u onom što
su napisali i što su uradili u praktiĉnoj politici, Predsednik Riĉard Nikson i njegov
drţavni sekretar, Henri Kisindţer. Realisti polaze od pretpostavke o anarhiĉnom sistemu
drţava. Kisindţer i Nikson, na primer, su teţili da maksimiziraju moć Sjedinjenih Drţava
i da minimiziraju sposobnost drugih drţava da ugroze bezbednost Sjedinjenih Drţava. U
skladu sa shvatanjima realista, na poĉetku i kraju meĊunarodne politike nalazi se
pojedinaĉna drţava u meĊudejstvu sa drugim drţavama.
Druga tradicija se zove liberalizam, i moţe se pratiti unazad u zapadnoj politiĉkoj
folozofiji do Barona de Monteskjea i Imanuela Kanta u osamnaestovekovnoj Francuskoj i
Nemaĉkoj, i u istom redu do devetnaestovekovnih britanskih filozofa kao što su Dţeremi
Bentam i Dţon Stjuart Mil. Primer liberala meĊu Amerikancima novijeg doba moţe se
naći u pisanjima i praktiĉnom politiĉkom delovanju politikologa i predsednika, Vudro
Vilsona.
Liberali vide globalno društvo kako funkcioniše uporedo sa postojanjem
drţava i predstavlja deo konteksta u kome one deluju. Trgovina prelazi granice, ljudi
imaju meĊusobne kontakte (npr. kao što su studenti koji studiraju u stranim zemljama), i
meĊunarodne organizacije kao što su Ujedinjene Nacije stvaraju okvir u kome je
realistiĉko viĊenje ĉiste anarhije kao jedinog faktora nedovoljno. Liberali se ţale na
realistiĉko „slikanje“ drţava, kao tvrdih bilijarskih kugli koje udaraju jedna drugu u
pokušaju da se izgradi ravnoteţa snaga, kao nedostatno zbog toga što ljudi dolaze u
meĊusobne kontakte i zbog toga što postoji meĊunarodno društvo. Realisti, tvrde liberali,
prenaglašavaju razliku izmedju unutrašnje i meĊunarodne politike. Zbog toga što se
realistiĉka slika anarhije kao hobsovskog "stanja rata" usredsreĊuje samo na ekstremne
situacije, po liberalnom gledištu, ona gubi iz vida rast ekonomske meĊuzavisnosti i
evoluciju transnacionalnog globalnog društva.
Realisti odgovaraju navodeći Hobsa: "Kao što olujno vreme ne znaĉi stalnu kišu,
tako ni stanje rata ne znaĉi stalni rat".5 Poput stanovnika Londona koji nose kišobrane u
sunĉanim aprilskim danima, izgledi za rat u anarhiĉnom sistemu primoravaju drţave da
drţe armije ĉak i u vremenima mira. Realisti upozoravaju na prethodna predviĊanja
liberala koja su bila pogrešna. Na primer, 1910. godine predsednik Stenfordskog
Univerziteta rekao je kako je rat u budućnosti nemoguć zbog toga što drţave ne mogu da
ga priušte sebi. Knjige su proglasile rat zastarelim; civilizacijski napredak je prevazišao
rat. Po njima, ekonomska meĊuzavisnost, veze izmeĊu sindikata i intelektualaca i
kretanje kapitala uĉinili su rat nemogućim. Naravno, ova predviĊanja su katastrofalno
pala na ispitu 1914. godine, a realisti su dobili opravdanje za svoje stavove.
Ni istorija ni rasprave se nisu zaustavili 1914. godine. Hiljadu devetsto
sedamdesete su bile svedok oţivljavanja liberalnih tvrdnji da je rastuća ekonomska i
društvena meĊuzavisnost izmenila prirodu meĊunarodne politike. Hiljadu devetsto
osamdesetih, Riĉard Rouzkrens, profesor iz Kalifornije, pisao je da drţave mogu da
uvećaju vlastitu moć na dva naĉina, bilo na agresivan naĉin putem teritorijalnih osvajanja
ili miroljubivo pomoću trgovine. U tom smislu, koristio je iskustvo Japana kao primer: u
hiljadu devetsto tridesetim, Japan je pokušao osvajanjem teritorija i pretrpeo katastrofu u
Drugom svetskom ratu. Od tada, meĊutim, Japan je koristio trgovinu i investicije da
postane druga najveća ekonomija sveta i znaĉajna sila u istoĉnoj Aziji.
1910: „NEVIDLJIVI VAMPIR“ RATA
"AKO NIJE POSTOJAO DRUGI RAZLOG DA SE UĈINI KRAJ RATU,
FINANSIJSKO UNIŠTENJE KOJE ON PODRAZUMEVA MORAĆE PRE ILI
KASNIJE DA DOVEDE CIVILIZOVANE DRŢAVE SVETA U SITUACIJU DA
RAZMISLE O NJEGOVOM SMISLU. KAO ŠTO JE PREDSEDNIK LELAND
STENFORD UNIVERZITETA DEJVID STAR DŢORDAN REKAO NA TAFTS
KOLEDŢU, "RAT U BUDUĆNOSTI JE NEMOGUĆ JER GA DRŢAVE SEBI NE
MOGU PRIUŠTITI." U EVROPI, KAŢE ON, RATNI DUG IZNOSI 26 MILIJARDI
5 Thomas Hobbes, Leviathan, ed. C. B. Macpherson (London: Penguin, 1981), p. 186.
DOLARA, "SVI DUGUJU NEVIDLJIVOM VAMPIRU, KOJEM DRŢAVE NIKADA
NEĆE PLATITI A KOJI OPOREZUJE OSIROMAŠENE NARODE SA 95 MILIONA
DOLARA GODIŠNJE." TERET MILITARIZMA U VREME MIRA ISCRPLJUJE
SNAGU VODEĆIH DRŢAVA, IONAKO PREOPTEREĆENIH DUGOVIMA.
SIGURNI REZULTAT VELIKOG RATA BIO BI SVEOPŠTE BANKROTSTVO. "
THE NEW YORK WORLD6
Japan je uspeo bez velike vojne sile. Iz tih razloga Rouzkrens i savremeni liberali
tvrde da postoje promene koje su se desile u prirodi meĊunarodne politike.
Neki novi liberali gledaju ĉak i dalje u budućnost i veruju da će dramatiĉni porast
ekološke meĊuzavisnosti do te mere uĉiniti maglovitom razliku izmeĊu unutrašnje i
meĊunarodne politike da će ĉoveĉanstvo evoluirati prema svetu u kojem neće postojati
drţavne granice. Primera radi, svi će biti pogoĊeni bez obzira na granice ukoliko
smanjivanje ozonskog omotaĉa u gornjim slojevima atmosfere prouzrokuje rak koţe.
Ako akumulacija ugljen dioksida podiţe temperaturu vazduha i ubrzava otapanje lednika,
porast nivoa mora uticaće na sve priobalne drţave. Neki problemi kao što su AIDS i
droga prelaze granice sa takvom lakoćom da nas to moţe odvesti u jedan drukĉiji svet.
Profesor Riĉard Folk sa Prinston Univerziteta, smatra da će ovi transnacionalni problemi
i vrednosti proizvesti nove lojalnosti zasnovane na neteritorijalnom naĉelu, što će
izmeniti sistem drţava koji je bio dominantan u poslenjih 400 godina. Transnacionalne
sile poništavaju Vestfalski mir a ĉoveĉanstvo evoluira ka novoj formi meĊunarodne
politike.
Hiljadu devetsto devedesete, realisti su odgovarali, "recite to Sadamu Huseinu"!
Irak je kada je izvršio invaziju na svog malog suseda, Kuvajt, pokazao da su sila i rat
uvek prisutne opasnosti Liberali su im uzvratili kako je politika na Srednjem Istoku
izuzetak. Tokom vremena, kaţu, svet prevazilazi anarhiju sistema suverenih drţava. Ova
razliĉita gledišta na prirodu meĊunarodne politike, kao i na to kako se menja, neće skoro
biti pomirena. Realisti naglašavaju kontinuitet; liberali u prvi plan istiĉu promenu. Oba
pristupa smatraju sebe realnijim od onog drugog. Liberali vide realiste kao cinike ĉija
fascinacija prošlošću ih zaslepljuje da vide promenu. Realisti, zauzvrat, zovu liberale
utopistiĉkim sanjarima i nazivaju njihovo mišljene kao globaliziranje (globaloney).
Ko je u pravu? Oba su u pravu; i oba greše. Dati jasan i odseĉan odgovor na ovo
pitanje bi bilo lepo, ali bi takav odgovor bio manje taĉan i manje interesantan. Mešavina
kontinuiteta i promene koja odlikuje svet na ulasku u dvadeset prvi vek ĉini jedno lako,
sintetiĉko, objašnjenje nemogućim.
Zato što ukljuĉuje promenljivo ljudsko ponašanje, meĊunarodna politika nikada
neće biti kao fizika: ona nema snaţnu deterministiĉku teoriju. Štaviše, realizam i
liberalizam nisu jedini pristupi njenom prouĉavanju. Tokom većeg dela prošlog
veka marksizam je, sa njegovim predviĊanjem klasnih sukoba i ratova
prouzrokovanih problemima izmeĊu kapitalistiĉkih drţava, bio kredibilna
alternativa za veliki broj ljudi. Ĉak i pre kolapsa Sovjetskog Saveza 1991. godine,
meĊutim, neuspeh marksistiĉke teorije da objasni mir izmeĊu velikih
kapitalistiĉkih drţava, kao i ratne sukobe izmeĊu pojedinih komunistiĉkih
zemalja, bacio ih je u zaostajanje u ovom teorijskom nadmetanju. U hiljadu
devetsto šezdesetim i hiljadu devetsto sedamdesetim, teorija zavisnosti
(dependency theory) je bila popularna. Ona je predviĊala da će bogate zemlje koje
6 "From Our Dec. 13 pages, 75 Years Ago", International Herald Tribune, December 13, 1985
se nalaze "u centru" globalnog trţišta kontrolisati i zadrţavati u stanju siromaštva
nerazvijene zemlje "na periferiji" sistema. Premda je teorija zavisnosti pomogla
da se osvetle neki strukturalni uzroci ekonomske nejednakosti, izgubila je
uverljivost onda kada nije mogla da objasni zašto su 1980-ih i 1990-ih periferne
zemlje u Istoĉnoj Aziji kao što su Juţna Koreja, Singapur i Malezija, doţivele brţi
rast nego "središnje" zemlje kao što su Sjedinjene Drţave i Evropa. Ovaj gubitak
kredibiliteta dodatno je bio ojaĉan kada je Fernando Enrike Kardoso, akademski
lider meĊu teoretiĉarima zavisnosti 1970-ih, napravio zaokret ka liberalnoj politici
uvećanja zavisnosti na globalnom trţištu, pošto je bio postao izabrani predsednik
Brazila 1990-ih.
1980-ih, analitiĉari sa obe strane realistiĉko - liberalne linije podele pokušali su da
uvedu teorije sa razraĊenijom dedukcijom, sliĉne onima iz mikroekonomije. "Neorealisti"
kao što je Kenet Volc i "neoliberali" kao što je Robert Kiohejn, razvili su strukturalne
modele drţava kao racionalnih aktera koje su u svom delovanju ograniĉene
meĊunarodnim sistemom. Neorealisti i neoliberali uvećavaju jednostavnost i eleganciju
teorija, ali oni to rade na uštrb bogate sloţenosti klasiĉnih realistiĉkih i liberalnih teorija.
"Do kraja 1980-ih, teorijski okvir meĊunarodnih odnosa bio je suţen i sveden na
realtivno usko neslaganje unutar jednog drţavocentriĉnog racionalistiĉkog modela
meĊunarodnih odnosa."7
U skorije vreme, jedna posebna grupa teoretiĉara nazvana konstruktivistima,
ustvrdila je da realizam i liberalizam nisu uspeli da objasne na odgovarajući naĉin
dugoroĉne promene u svetskoj politici. Konstruktivisti naglašavaju vaţnost ideja i kulture
u oblikovanju kako stvarnosti tako i govora meĊunarodne politike. Oni istiĉu
subjektivnost interesa u krajnjoj instanci i njihovu povezanost sa promenjenim
identitetima. Postoji mnogo vrsta konstruktivista, ali su svi oni saglasni da su dve velike
teorije (realizam i liberalizam – prim. prev.) daleko od toga da daju istinitu sliku sveta,
kao i da nama nije potrebno samo objašnjenje kako stvari izgledaju, nego objašnjenja o
tome kako je svet postao takav kakav jeste. Konstruktivisti se usredsreĊuju na vaţna
pitanja poput identiteta, normi, kulture, nacionalnog interesa i meĊunarodnog upravljanja
(governance).8 Oni istiĉu da su drţavnici i drugi ljudi motivisani ne samo materijalnim
interesima, nego takoĊe i njihovim osećanjem identiteta, moralnosti i onoga što bi se
moglo oznaĉiti društvom ili kulturom. Ipak, i takve norme se menjaju vremenom.
Neorealisti i neoliberali uzimaju kao dato kako su se ciljevi kojima su drţave
teţile promenili tokom vremena. Konstruktivisti pozajmljujući iz razliĉitih polja i
nauĉnih disciplina, ispituju procese putem kojih lideri, narodi i kulture menjaju svoje
preferencije, oblikuju vlastite identitete i uĉe novo ponašanje. Na primer, i ropstvo u
devetnaestom veku i rasni aparthejd u Juţnoj Africi bili su nekad prihvaćeni od strane
većine drţava, ali su im se kasnije svet široko suprotstavljao. Konstruktivisti se pitaju
zašto se to promenilo? Kakvu ulogu su igrale ideje? Hoće li praksa rata krenuti istim
putem jednog dana? Šta sa konceptom suverenih nacionalnih drţava? Svet je pun
7 Miles Kahler, "Inventing International Relations: International Relations Theory after 1945," in Michael
W. Doyle and G. John Ikenberry, Eds., New Thinking in International Relations Theory, Westview Press
Boulder, CO, 1977, p- 38. 8 Emanuel Adler: "Constructivism in International Relations: Sources, Contributions, Debates and Future
Directions", in Walter Carlsnaes, Thomas Risse and Beth Simons, eds., Handbook of International
Relations, Sage Publications, Thousand Oaks, CA, 2003
politiĉkih entiteta kao što su plemena, nacije, i nevladine organizacije. Samo je u
poslednjih nekoliko vekova suverena dţava postala dominantan koncept. Konstruktivisti
istiĉu da su koncepti poput nacije i suvereniteta, koji daju znaĉenje našim ţivotima kao i
našim teorijama, socijalno konstruisani, i ne postoje „izvan“ nas, kao neka stalna realnost.
Feministkinje koje pripadaju grupi konstruktivista dodaju da su jezik i predstave rata, kao
središnji instrumenti svetske politike, pod velikim uticajem roda.
Konstruktivizam je pre pristup nego teorija, ali on obezbeĊuje istovremeno
korisnu kritiku i vaţan dodatak glavnim teoorijama realizma i liberalizma. Premda
ponekad labavo formulisani i sa nedostatkom moći predviĊanja, konstruktivistiĉki
pristupi nas podsećaju na ono što dve glavne teorije ĉesto propuštaju. Kao što ćemo videti
u narednom poglavlju, vaţno je uzeti u obzir i ono što se dešava izvan instrumentalne
racionalnosti ostvarivanja sadašnjih ciljeva i pitati kako menjanje identiteta i interesa
moţe ponekad da vodi suptilnim pomeranjima u drţavnim politikama, a ponekad prema
dubinskim promenama u meĊunarodnm poslovima. Konstruktivisti nam pomaţu da
razumemo kako se formiraju preferencije, kao i kako se stvara znanje koje prethodi
ispoljavanju instrumentalne racionalnosti. U tom smislu, njihov pristup je pre
komplementaran, nego što je u suprotnosti sa dvema glavnim teorijama. Ilustrovaćemo
pitanja razumevanja dugoroĉnih promena u sledećem poglavlju i vratićemo se tome u
poslednjem poglavlju knjige.
Dok sam radio u Vašingtonu i pomagao u formulisanju ameriĉke spoljne politike
kao pomoćnik sekretara u Stejt Dipartmentu i Pentagonu, nalazio sam sebe kako
pozajmljujem elemente iz sva tri tipa mišljenja: realizma, liberalizma i konstruktivizma.
Otkrivao sam da su svi oni od pomoći, iako na razliĉite naĉine i u razliĉitim okolnostima.
Ponekad se ljudi i ţene koji se bave praktiĉnim poslovima pitaju, zašto treba da se
dosaĊujemo sa teorijama. Odgovor je da su teorije mape koje nam pomaţu da se
snalazimo na nepoznatom terenu. Izgubljeni smo bez njih. Ĉak i kada mislimo da
koristimo zdrav razum, postoji obiĉno implicitna teorija koja vodi naše akcije.
Jednostavno ne znamo ili smo zaboravili šta je to. Što smo svesniji teorija koje nas vode,
sposobniji smo da razumemo njihove vrline i slabosti i kada da ih najbolje primenimo.
Britanski ekonomista Dţon Majnard Kejnz je jednom rekao da, ljudi iz prakse koji sebe
vide kao da su iznad teorija, obiĉno slušaju reĉi nekog mrtvog piskarala iz prošlosti ĉije
su ime davno zaboravili. 9
Gradivni blokovi
Subjekti, ciljevi i sredstva su tri osnovna koncepta za teorijsko promišljanje
meĊunarodne politike, ali svaki od njih je promenjljiv. U tradicionalnom realistiĉkom
viĊenju meĊunarodne politike, jedini znaĉajni subjekti su drţave, a samo velike drţave su
zaista vaţne. Ovo se, meĊutim, menja. Broj drţava je izuzetno porastao u poslednjih pola
veka: 1945. godine bilo je oko 50 drţava u svetu; do poĉetka dvadeset prvog veka bilo je
ĉetiri puta više sa mnogo onih koje još dolaze. Mnogo vaţnije od porasta broja drţava je
uspon nedržavnih aktera. Na primer, velike multinacionalne korporacije prekoraĉuju
drţavne granice i ponekad upravljaju sa više ekonomskih bogatstava nego nacionalne
drţave. Najmanje 12 multunacionalnih korporacija ima godišnju prodaju koja je veća
9 John Maynard Keynes, The General Theory of Employment, Interest and Money, Macmillan, London,
1936, p. 383.
nego bruto nacionalni proizvod (GDP) više od polovine zemalja sveta.10
Godišnji obrt
kompanija kao što su Šel, IBM, ili Dţeneral Motors su veći nego bruto nacionalni
proizvod (GDP) drţava kao što su MaĊarska, Ekvador ili Senegal. Iako ove
multinacionalne korporacije nemaju neke vrste moći kao što je vojna sila, one su veoma
relevantne za ekonomske ciljeve drţave. U ekonomskom smislu, IBM je mnogo vaţniji
za Belgiju nego što je to Burundi, njena bivša kolonija.
Slika Srednjeg Istoka bez zaraćenih drţava i spoljnih sila bila bi veoma
besmislena, ali bi takoĊe bila potpuno neadekvatna stvarnosti ako ne bi ukljuĉila
najraznovrsnije nedrţave aktere. Multinacionalne naftne kompanije kao što su Šel, Britiš
Pitrolium, Ekson-Mobil su jedna vrsta nedrţavnih aktera, ali ima i drugih. Postoje velike
meĊuvladine organizacije kao što su Ujedinjene Nacije, i manje poput Arapske lige i
Organizacije Zemalja izvoznica nafte (OPEC). Postoje i nevladine organizacije (NGO),
koje ukljuĉuju Crveni krst i „Amnesty International“. Tu je takoĊe grupa raznorodnih
transnacionalnih etniĉkih grupa, kao što su Kurdi koji ţive u Turskoj, Siriji, Iranu i Iraku,
ili Jermeni koji su rasuti duţ Srednjeg Istoka i Kavkaza. Teroristiĉke grupe, narko karteli
i mafijaške organizacije prelaze nacionalne granice i ĉesto dele svoje resurse izmeĊu
nekoliko drţava. MeĊunarodni verski pokreti, posebno politiĉki islam na Srednjem istoku
i u Severnoj Africi daju još jednu dimenziju rasponu mogućih nedrţavnih aktera.
Nije pitanje o tome da li su drţave ili nedrţavne grupe vaţnije - uobiĉajeno je da
su to drţave - nego kako ova nova sloţena koalicija utiĉe na politiku u regionu na naĉin
koji tradicionalno realistiĉko viĊenje ne uspeva da razotkrije. Drţave su najveći subjekti
u savremenoj meĊunarodnoj politici, ali scena ne pripada samo njima.
Drugo, šta u vezi sa ciljevima? Tradicionalno preovlaĊujući cilj drţava u jednom
anarhiĉnom sistemu je vojna bezbednost. Danas zemlje oĉigledno brinu o vlastitoj vojnoj
bezbednosti, ali one takoĊe isto toliko, ako ne i više, vode raĉuna o njihovom
ekonomskom bogatstvu, o društvenim problemima kao što su trgovina drogom ili širenje
SIDE ili o ekološkim kretanjima. Štaviše, kako se menjaju pretnje tako se menja i
odreĊenje bezbednosti; vojna bezbednost nije jedini cilj koji drţave nastoje da ostvare.
Gledajući odnos izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Kanade, gde su izgledi za rat gotovo
nikakvi, jedan kanadski diplomata je rekao kako se ne plaši da će Sjedinjene Drţave sa
svojim trupama umarširati u Kanadu i zauzeti Toronto kao što su to uradile 1813. godine,
nego da Toronto ne bude stavljen van programa nekog kompjutera u Teksasu, kao
nerelevantan - što je sasvim drugaĉija dilema od onih tradicionalnih koje su stajale pred
drţavama u jednom anarhiĉnom sistemu. Ekonomska moć nije zamenila vojnu
bezbednost (što je Kuvajt otkrio kada je Irak izvršio invaziju na njega u avgustu 1990.
godine), ali je dnevni red meĊunarodne politike postao sloţeniji budući da drţave sada
nastoje da ostvare znatno širi raspon ciljeva.
Treće, sredstva meĊunarodne politike se menjaju. Tradicionalno gledište je da
vojna sila ima suštinski znaĉaj. Opisujući svet pre 1914. godine, britanski istoriĉar A.
DŢ. P. Tejlor, definisao je velike silu kao onu drţavu koja je u stanju da prevlada u ratu.
Drţave oĉigledno koriste vojnu silu i danas, ali je u proteklih pola veka bilo promena u
njenoj ulozi. Mnoge drţave, posebno one velike, smatraju da je mnogo skuplje da koriste
vojnu silu u ostvarenju vlastitih ciljeva, nego što je to bio sluĉaj ranije. Kao što je istakao
10
Sales and GNP su razliĉite mere, ali to je nešto što preuveliĉava ulogu korporacija. U svakom sluĉaju
poreĊenje je interesantno.
profesor Stenli Hofman sa Harvardskog univerziteta, veza izmeĊu vojne snage i
pozitivnog uĉinka se razlabavila.
Šta su razlozi za to? Jedan od razloga jeste da je poslednje sredstvo vojne sile,
nukelarno oruţje, postalo uzaludno jaĉanje mišića. Premda smo prebacili brojku od 50.
000 komada, nuklearno oruţje nije bilo upotrebljeno u ratu od 1945. godine. Nesrazmera
izmeĊu ogromnog razaranja koje nuklearno oruţje moţe da prouzrokuje i bilo kojih
razumnih politiĉkih ciljeva, uĉinila je razumljivo nevoljnim politiĉke voĊe da ih
upotrebe. Tako je poslednji oblik vojne sile, iz svih ovih praktiĉnih razloga, postao
previše skup da bi ga nacionalne voĊe koristile u ratu.
BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (GDP) NEKIH ZEMALJA U AMERIĈKIM
DOLARIMA (PROCENA ZA 2002. GODINU)11
Sjedinjene Ameriĉke Drţave 10. 4 triliona
Kina 5. 7 triliona
Japan 3. 55 triliona
Indija 2. 66 triliona
Nemaĉka 2. 18 triliona
Rusija 1. 35 triliona
Brazil 1. 34 triliona
Indonezija 663 milijarde
Argentina 391 milijarda
Vijetnam 183 milijarde
Sirija 59. 4 milijardi
Gvatemala 48 milijardi
Albanija 14 milijardi
Jamajka 10 milijardi
Eritreja 3. 3. milijarde
Ĉak je i konvencionalno oruţje postalo mnogo skuplje, u sluĉajevima kada se
koristi u svrhu vladanja stanovništvom sa izraţenim nacionalnim osećanjima. U
devetnaestom veku, evropske zemlje su osvojile druge delove sveta sa šaĉicom vojnika
naoruţanih modernim naoruţanjem, a onda upravljali njihovim kolonijalnim posedima sa
malobrojnim garnizonima. U doba velike pokretljivosti stanovništva, meĊutim, teško je
vladati jednom okupiranom zemljom ĉiji stanovnici snaţno osećaju nacionalni identitet.
Amerikanci su ovo shvatili u Vijetnamu 1960-ih i 1970-ih, Sovjeti u Avganistanu 1980-
ih. Vijetnam i Avganistan nisu bili postali moćniji od nuklearnih supersila, ali je pokušaj
11
Videti, CIA Worldfactbook 2003; Ipak treba naglasiti da je profesor Naj prilikom izrade ove tabele
koristio tzv. rangiranje GDP- a drţava, prema Purchasing Power Parity (PPP), to jest prema onome šta se
za odreĊenu svotu novca moţe kupiti u nekoj zemlji. To znaĉi da nije isto zaraditi dolar u Indiji ili u SAD,
jer se za jedan dolar u Indiji moţe kupiti više istih stvari, to jest tamo je jeftinije. Kad se zemlje ne bi
rangirale na osnovu kupovne moći, nego samo prema GDP-u koji imaju, ova tabela bi izgledala unekolio
drugaĉije, to jest Japan i Nemaĉka bi sigurno bili rangirani iznad Kine. (Prim. Prev.)
da se vlada stanovništvom koje je imalo jaku nacionalnu svest bilo previše skupo, i za
SAD i za Sovjetski Savez.
Treća promena u ulozi vojne sile odnosi se na unutrašnja ograniĉenja. Tokom
vremena došlo je do rasta etike antimilitarizma, osobito u demokratskim zemljama.
Takva gledišta ne spreĉavaju upotrebe sile, ali je ĉine politiĉki veoma riziĉnim izborom
za voĊe, posebno kada je njena upotreba širokog obima ili produţenog trajanja. Ponekad
se kaţe kako drţave sa demokratskim ureĊenjem neće prihvatiti eventualne ţrtve u
mogućim vojnim akcijama, ali to je veliko pojednostavljivanje. Sjedinjene Drţave su, na
primer, oĉekivale nekih 10 000 ţrtava kada su planirale da uĊu u Zalivski rat 1990.
godine, ali su bile nevoljne da prihvate ţrtve u Somaliji ili na Kosovu i Metohiji gde su
nacionalni interesi bili mnogo manji. Sila nije zastarela, a teroristiĉki nedrţavni akteri su
manje od drţava ograniĉeni moralnim obzirima, ali upotreba sile je postala mnogo
skuplja i većini drţava je sada teţe da je koriste nego u prošlosti.
OBIM PRODAJE NEKIH MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U
AMERIĈKIM DOLARIMA12
Wolmart supermarketi (SAD13
) 219. 8 milijardi
Dţeneral Motors (SAD) 177. 2 milijarde
Dajmler -Krajsler (Nemaĉka, SAD) 136. 9 milijardi
Tojota Motor Corp. (Japan) 120. 8 milijardi
Micubiši (Japan) 105. 8 milijardi
Rojal Daĉ Šel (Velika Britanija, Holandija) 135. 3 milijardi
IBM (SAD) 85. 7 milijardi
Siemens AG (Nemaĉka) 77. 3. milijardi
Phillip Morris (SAD) 72. 9 milijardi
Sony (Japan) 60. 6 milijardi
Nestle Ltd. (Švajcarska) 50. 2 milijarde
Unilever (Velika Britanija, Holandija) 46. 1 milardi
Total Elf Fina (Francuska) 94. 3 milijarde
PepsiCo (SAD) 26. 9 milijardi
Konaĉno, brojni problemi koji postoje jednostavno ne mogu biti rešeni nasilnim
putem. Uzmimo na primer, ekonomske odnose izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Japana.
1853. godine Komodor Peri uplovio je u jednu japansku luku i zapretio bombardovanjem
ukoliko Japan ne otvori svoje luke za trgovinu. Ovo ne bi bio koristan ili politiĉki
prihvatljiv naĉin da se reše trenutni trgovinski sporovi izmeĊu Sjedinjenih Drţava i
Japana. Iz tih razloga moţe se zakljuĉiti da iako sila ostaje presudno sredstvo u
meĊunarodnoj politici, ona nije i jedini instrument. Korišćenje ekonomske
meĊuzavisnosti, sredstava komunikacije, meĊunarodnih institucija i transnacionalnih
subjekata ponekad igra veću ulogu nego sila. Vojna sila nije zastarela kao sredstvo - o
ĉemu svedoĉi rat u Avganistanu gde je talibanska vlada pruţala utoĉište teroristiĉkoj
mreţi koja je izvela napade na SAD septembra 2001. godine, ili upotreba vojne sile od
strane Amerikanaca i Britanaca u svrgavanju reţima Sadama Huseina 2003. godine.
Sama vojna sila, meĊutim, nije dovoljna da zaštiti od terorizma. Premda vojna sila ostaje
12
Videti: “The Fortune Global 500” in: Hoover’s Handbook of World Business, 2001 13
U zagradi je napisan naziv zemlje u kojoj ta multinacionalna kompanija ima sedište. (prim. prev.)
sredstvo koje se koristi u krajnjem sluĉaju, promene u ceni njene upotrebe i njenoj
delotvornosti ĉine današnju meĊunarodnu politiku mnogo sloţenijom.
Osnovna igra bezbednosti se nastavlja. Neki politikolozi smatraju da je ravnoteţa
snaga obiĉno odreĊena od strane vodeće, hegemone drţave - kao što su bile Španija u
šesnaestom veku, Francuska pod Lujem XIV, Britanija u većem delu devetnaestog i
Sjedinjene Drţave u većem delu dvadesetog veka. Na kraju će vodeća zemlja biti
izazvana, a takva vrsta izazova će dovesti do sukoba širokog obima koje zovemo
hegemonistiĉkim ili svetskim ratovima. Posle svetskih ratova, neki novi ugovor
uspostavlja okvir novog poretka: Ugovor iz Utrehta 1713. godine, Beĉki kongres 1815.
godine, sistem Ujedinjenih Nacija posle 1945. Ukoliko se ništa temeljno nije promenilo u
meĊunarodnoj politici od vremena borbe za prevlast izmeĊu Sparte i Atine, postavlja se
onda pitanje hoće li biti novih izazova koji vode nekom drugom svetskom ratu, ili je krug
ratova za hegemoniju zatvoren? Da li je nuklearna tehbologija uĉinila rat bude previše
razoran? Da li ga je ekonomska meĊuzavisnost uĉinila isuviše skupim? Hoće li
nedrţavni subjekti kao što su teroristiĉke organizacije primorati vlade drţava na
saradnju? Da li je pojava globalnog društva uĉinila rat društveno i moralno
neprihvatljivim? Treba tako da se nadamo, zato što bi sledeći rat za hegemoniju mogao
da bude poslednji rat na Zemlji. Ali prvo, vaţno je razumeti sluĉaj kontinuiteta.
USPON KINE
JOŠ OD VREMENA TUKIDIDOVOG OBJAŠNJENJA PELOPONESKOG RATA,
ISTORIĈARI SU ZNALI DA JE USPON NEKE NOVE SILE PRAĆEN
NESIGURNOŠĆU I STRAHOM. ĈESTO, IAKO NE UVEK, IZ TOGA SU SLEDILI
NASILNI SUKOBI. USPON EKONOMSKE I VOJNE MOĆI KINE, ZEMLJE SA
NAJBROJNIJIM STANOVNIŠTVOM NA PLANETI, BIĆE SREDIŠNJE PITANJE ZA
AZIJU I AMERIĈKU SPOLJNU POLITIKU NA POĈETKU NOVOG VEKA.
OBJAŠNJAVAJUĆI ZAŠTO JE DEMOKRATSKA ATINA ODLUĈILA DA PREKRŠI
SpORAZUM A ŠTO JE VODILO U RAT, TUKIDID ISTIĈE UTICAJ OĈEKIVANJA
NEIZBEŢNOSTI SUKOBA. „OPŠTE UVERENJE JE BILO DA BEZ OBZIRA ŠTA SE
DESILO, RAT SA SPARTOM ĆE OBAVEZNO DOĆI,“ PIŠE ON. VEROVANJE U
NEIZBEŢNOST SUKOBA SA KINOM MOŢE IMATI SLIĈNE POSLEDICE.
„Clinton in China“, The Economist, June 27, 1998
PELOPONESKI RAT
Tukidid je otac realizma, teorije koju većina ljudi koristi kada razmišlja o
meĊunarodnoj politici ĉak i kada ne znaju da koriste teoriju. Teorije su nezamenljiva
oruĊa koja koristimo da organizujemo ĉinjenice. Mnogi današnji drţavnici i kolumnisti
koriste realistiĉke teorije ĉak iako nisu ni ĉuli za Tukidida. Tukidid, pripadnik atinske
elite koji je ţiveo u vreme zlatnog doba Atine, i sam je uĉestvovao u nekim od dogaĊaja
koji su opisani u njegovoj Istoriji peloponeskog rata. Robert Gilpin, teoretiĉar realizma,
tvrdi da “pošteno govoreći, neko mora da istraţi da li ili ne studenti meĊunarodnih
odnosa koji ţive u XX veku, znaju bilo šta što Tukidid i njegovi zemljaci iz vremena
petog veka pre Hristovog roĊenja, nisu znali o ponašanju drţava.” Dajući sam odgovor na
ovo pitanje, on kaţe da: “u poslednjoj instanci meĊunarodna politika još uvek moţe da
bude okarakterisana na naĉin kako je to bio uĉinio Tukidid..”14
O Gilpinovom predlogu
se moţe raspravljati, ali da bismo raspravljali moramo znati Tukididove argumente. A
kakav bolji uvod u realistiĉku teoriju postoji, od jedne od najvećih priĉa u istoriji? Ipak,
kao i većina velikih priĉa, ona ima svoja ograniĉenja. Jedna od pouka koju smo nauĉili iz
Peloponeskog rata jeste kako izbeći suviše pojednostavljeno ĉitanje istorije.
Kratka verzija dugaĉke priĉe
U ranom petom veku, Atina i Sparta su bile saveznice koje su saraĊivale kako bi porazile
Persijsku imperiju (480. godina p. n. e.). Sparta je bila konzervativna kopnena sila,
okrenuta sebi posle pobede nad Persijom; Atina je, pak, bila trgovaĉka drţava
orijentisana ka moru, okrenuta prema spoljašnjem svetu. Sredinom veka, Atina je imala
iza sebe 50 godina uspona koji su doveli do razvoja Atinske imperije. Atina je stvorila
Delski savez, savez drţava oko Egejskog mora, u cilju uzajamne zaštite od Persijanaca.
Sparta je, nasuprot tome, organizovala svoje susede na Peolopenskom poluostrvu u jedan
defanzivni savez. Drţave koje su se svojom voljom pridruţile Atini u cilju zaštite od
Persijanaca, uskoro su morali da plaćaju poreze Atinjanima. Zbog rastuće moći Atine i
otpora nekih ovoj imperiji u usponu izbio je 461. godine p. n. e. rat, dvadeset godina
pošto su Grci porazili Persijance. Do 445. godine p.n.e. završen je Prvi Peloponeski rat i
bio je praćen ugovorom koji je obećao tridesetogodišnji mir. Tako je Grĉka uţivala
razdoblje stabilnog mira pre drugog, ili velikog, Peloponeskog rata.
434. godine p.n.e. izbio je graĊanski rat u malom, perifernom grĉkom gradu -
drţavi Epidamnu. Poput oblutaka kojim zapoĉinje stvaranje velikih gromada, ovaj
dogaĊaj je bio okidaĉ za seriju reakcija koje su na kraju dovele do Peloponeskog rata.
Veliki sukobi su ĉesto bili zapoĉinjani relativno beznaĉajnim krizama u zabaĉenim
mestima, kao što ćemo videti kada budemo diskutovali o Prvom svetskom ratu.
U Epidamnu, pristalice demokratije borili su se protiv oligarha zbog naĉina na
koji treba upravljati drţavom. Pristalice demokratskih snaga obratili su se za pomoć
gradu-drţavi Korkiri, koja je bila pomogla da se Epidamn osnuje, ali su odbijeni. Tada su
se okrenuli drugom gradu - drţavi, Korintu, i Korinćani su odluĉili da pomognu. Ovakva
reakcija razgnevila je Korkirane koji su poslali flotu da bi ponovo zauzeli Epidamn,
njihovu bivšu koloniju. U borbi, Korkirani su porazili korintsku flotu. Korint je bio
pobesneo i objavio je rat Korkiri. Korkira, plašeći se napada Korinta, obratila se Atini za
pomoć. I Korkira i Korint su poslali svoje predstavnike u Atinu.
Pošto su saslušali obe strane, Atinjani su bili u dilemi. Nisu hteli da prekinu
primirje koje je bilo potrajalo deceniju, ali ako stanovnici Korinta (koji su bili bliski sa
Peloponeţanima) osvoje Korkiru i preuzmu kontrolu nad njenom velikom mornaricom,
ravnoteţa snaga meĊu grĉkim drţavama bi se pomerila na štetu Atine. Atinjani su osećali
da ne smeju da rizikuju i dopuste padanje korkiranske flote u ruke Korinćana, tako da su
odluĉili da se “malo umešaju”. Preduzeli su jedan mali poduhvat kako bi zaplašili
Korinćane, šaljući deset brodova ĉije su posade dobile instrukcije da se ne bore osim u
14
Robert Gilpin, War and Change in World Politics, Cambridge University Press, Cambridge, 1981, pp.
227-228.
sluĉaju da budu napadnuti. Ali strategija odvraćanja nije uspela; Korint je napao i kada su
Korkirani poĉeli da gube bitku, atinski brodovi bili su uvuĉeni u bitku i više nego što su
im to bile poĉetne namere. Ukljuĉivaje Atine u rat razbesnelo je Korint, što je kao
reakciju izazvalo zabrinutost u Atini. Atinjani su se posebno brinuli da Korint ne uzburka
strasti u Potideji, koja je, iako saveznica Atine, imala istorijske veze s Korintom. Sparta
je obećala da će pomoći Korintu u sluĉaju da Atina napadne Potideju. Kada su izbili
nemiri u Potideji, Atinjani su poslali vojne snage da ih uguše.
Povodom toga voĊena je velika rasprava u Sparti. Atinjani su apelovali na Spartu
da ostane neutralna. Korinćani su sa svoje strane pozivali Spartu da uĊe u rat,
upozoravajući je na posledice ukoliko ne uspe da uravnoteţi rastuću moć Atine. Megara,
drugi vaţan grad, saglasila se sa Korintom, zato što su suprotno ugovoru, Atinjani
zabranili njenu trgovinu. Sparta je bila pocepana, ali su Spartanci glasali za rat zbog toga
što su se plašili da, ukoliko atinska moć ne bude bila uravnoteţena, Atina će moći da
kontroliše ĉitavu Grĉku. Sparta je ušla u rat da bi odrţala ravnoteţu snaga izmeĊu grĉkih
gradova drţava.
Atina je odbacila spartanski ultimatum i rat je izbio 431. godine p. n. e. Atinjani
su imali osećaj imperijalne veliĉine, praćen ponosom i patriotizmom o ulozi njihovog
grada i društvenog sistema, kao i optimizam povodom toga ko će pobediti u ratu. Rana
faza rata je dovela do pat - pozicije. Posle deset godina ratovanja bilo je proglašeno
primirje (421. g. p. n. e.), ali je ono bilo krhko i rat je ponovo izbio. 413. godine p.n.e.,
Atinjani su preduzeli jednu veoma riziĉnu avanturu. Poslali su dve flote i pešadiju u cilju
osvajanja Sicilije, velikog ostrva na jugu Italije na kome su se nalazile mnogobrojne
grĉke kolonije, saveznice Sparte. Ishod je bio strašan poraz za Atinjane. Istovremeno,
Sparta je dobila dodatan novac od Persijanaca, koji bi bili veoma srećni da vide potpuno
poraţenu Atinu. Posle poraza na Siciliji, Atina je bila podeljena iznutra. Konaĉno, 411.
godine oligarsi su svrgli demokrate, i 400 oligarha je pokušalo da vlada Atinom. Ovi
dogaĊaji nisu bili njen kraj, ali Atina se nikada stvarno nije oporavila. Jedna pobeda
Atine u pomorskoj bici 410. godine, bila je praćena pet godina kasnije spartanskom
pomorskom pobedom, i 404. godine Atina je bila prisiljena da zatraţi mir. Sparta je
zahtevala da Atina sruši dugaĉke zidove koji su je štitili od napada kopnenih sila. Atinska
moć je bila skršena.
Uzroci i teorije
Ovo je dramatiĉna i upeĉatljiva priĉa. Šta je bio uzrok rata? Tukidid je veoma
jasan. Pošto je uzeo u obzir razliĉita dešavanja u vezi sa Epidamnom, Korkirom i tako
dalje, kazao je da to nisu bili pravi uzroci. Ono što je uĉinilo rat neizbeţnim bio je rast
atinske moći i strah koji je to prouzrokovalo u Sparti.
Da li su Atinjani imali izbora? Jesu li su mogli da izbegnu ovu katastrofu, da su
bolje predviĊali? Perikle, atinski voĊa u ranim danima rata, imao je zanimljiv odgovor za
njegove sugraĊane: “Pravo je i prikladno za vas da podrţite imperijalno dostojanstvo
Atine. Vaša imperija je danas kao tiranija: moţe biti pogrešno da je zadrţite, ali je
svakako opasno da dignete ruke od nje.”15
Drugim reĉima, Perikle je saopštio Atinjanima
15
Thucydides, History of the Peloponnesian War, trans. Rex Warner, ed. M. K. Finley, London, Penguin,
1972, p. 161.
da nemaju izbora. Moţda nisu ni trebali da budu gde su sada, ali kad već imaju imperiju,
nije bilo mnogo toga što se moţe uĉiniti bez velikih rizika. Tako je Perikle davao
prednost ratu. U Atini su se, meĊutim, mogli ĉuti i drugaĉiji glasovi, poput onih koji su
izneli atinski delegati, uĉesnici rasprave u Sparti koji su kazali Spartancima, ”Razmislite
takoĊe, na veliku ulogu koju u ratu igra ono što je nepredvidivo: razmislite o tome sada,
pre nego što stvarno uĊete u rat. Što duţe rat bude trajao, sve više stvari će zavisiti od
sluĉajnosti.“16
To se pokazalo kao dobar savet; zašto Atinjani nisu obratili paţnju na
vlastiti savet? Moţda zbog toga što su bili voĊeni emocionalnim patriotizmom ili je bes
pomraĉio njihov razum. Postoji, meĊutim, zanimljivija mogućnost: moţda su Atinjani
delovali racionalno, ali su bili uhvaćeni u bezbednosnu dilemu.
Bezbednosna dilema je u vezi sa suštinskom odlikom meĊunarodne politike:
njenom anarhičnom organizacijom, to jest odsustvom vrhovne vlasti. U uslovima
anarhije, nezavisna akcija koju neka drţava preduzme u cilju povećanja vlastite
bezbednosti moţe uĉiniti sve druge drţave manje bezbednim. Ako jedna drţava povećava
svoju moć da bi se osigurala od neĉije pretnje, neka druga, videvši da ova prva postaje
jaĉa, moţe takoĊe nastojati da poveća svoju moć kako bi se zaštitila od prve. Rezultat
svega ovoga je da odvojeni napori, kojima se pokušava uvećanje vlastite moći i
bezbednosti, ĉine obe strane manje bezbednim. To je ironiĉan ishod, premda nijedna od
njih dve nije delovala iracionalno. Ni jedna od njih nije delovala zbog besa ili zbog
ponosa, nego iz straha prouzrokovanog opaţanjem pretnje u rastućoj moći druge strane.
Na kraju, jaĉanje odrambenih snaga je racionalan odgovor na opaţenu pretnju. Drţave
mogu da saraĊuju da bi izbegle bezbednosnu dilemu; to jest, mogu da se saglase da
nijedna ne treba da pojaĉava sopstvenu odbranu i sve će krenuti bolje. Ako izgleda tako
oĉigledno da drţave treba da saraĊuju, zašto to onda ne ĉine?
Odgovor se moţe pronaći u igri nazvanoj “Zatvorenikova dilema” (bezbednosna
dilema je jedna posebna vrsta zatvorenikove dileme). Scenario igre “zatvorenikova
dilema” se odvija na sledeći naĉin: zamislite situaciju u kojoj policija negde uhapsi dva
ĉoveka koji poseduju male koliĉine droge, što je dovoljno za kaznu od jedne godine
zatvora.
Policija ima dobar razlog da veruje da su ova dvojica zaista dileri droge, ali nemaju
dovoljno dokaza za presudu. Kao dileri, njih dvojica bi vrlo lako mogli dobiti kaznu od
25 godina zatvora. Policija zna da bi svedoĉenje jednog od njih protiv onog drugog, bilo
dovoljno da se taj drugi osudi na puno trajanje kazne. U tom cilju policija svakom od njih
nudi slobodu, ukoliko optuţi onog drugog da je diler droge. Rekli su im, takoĊe, da ako
obojica budu svedoĉila, dobiće po 10 godina zatvora. To bi znaĉilo da neće preprodavati
drogu u narednih deset godina; na drugi naĉin u zatvoru su samo godinu dana i budući da
će uskoro biti na slobodi ponovo će prodavati drogu.
Osumnjiĉeni su smešteni u odvojene ćelije i nije im dozvoljeno da meĊusobno
komuniciraju. Oba zatvorenika imaju istu dilemu: mogu da svedoĉe protiv onog drugog,
poslavši ga pritom na dvadesetpetogodišnju robiju, pri tome oslobodivši sebe potpuno, ili
da se ćuti i provede jedna godina u zatvoru. Ali ako obojica progovore, onda će i jedan i
drugi dobiti po deset godina zatvora. Svaki od njih razmišlja: “bolje će biti za mene ako
progovorim. Ako on bude drţao jezik za zubima i ako je ne budem progovorio, provešću
u zatvoru godinu dana. Ali šta ako onaj drugi momak progovori? Ako ja progovorim
takoĊe, dobiću deset godina, ali ako budem drţao jezik za zubima, provešću sledećih 25
16
Ibid, pp. 82-83.
godina u zatvoru, a on će biti slobodan; biću pravi gubitnik. Sa druge strane, ako mu
pomognem i ne progovorim, kako mogu biti siguran da me on neće izdati?” Ovo je
osnovna struktura dileme jedne racionalne akcije. Najbolji ishod kojem se pojedinac i
uĉesnik u jednoj ovakvoj akciji moţe nadati, jeste da prevari onog drugog i da bude
slobodan. Drugi najbolji ishod dobija se kada obojica ćute, to jest ne svedoĉe jedan protiv
drugog, i zauzvrat dobiju kaznu od po godinu dana zatvora. Najgori ishod za obojicu je
da obojica „propevaju“, i da provedu po deset godina u zatvoru. Pojedinaĉno posmatrano
najgore rešenje jeste da se drţi jezik za zubima, a da drugi progovori što bi za ovog prvog
znaĉilo 25 godina zatvora. Ako svako od njih uradi ono što je za njega najbolje, onda će
njih dvojica zajedno doţiveti najgori mogući ishod. Biranje najboljeg ishoda, slobode,
izraz je opredeljenja zasnovanog na razumu, ali ako obojica bez saradnje sa onim drugim
izaberu svoj vlastiti najbolji izbor, zajedno će imati najgori mogući rezultat. U odsustvu
komunikacije saradnju je veoma teško ostvariti. Kada bi njih dvojica mogli da
razgovaraju jedan s drugim, lakše bi se dogovorili da ćute, i samim tim proveli bi samo
po godinu dana u zatvoru.
Ali ĉak i u sitiacijama u kojima je moguća komunikacija izmeĊu aktera, postoji
još jedan veliki problem koji oteţava saradnju, a to su poverenje i kredibilitet.
Nastavljujući sa metaforom zatvoreniĉke dileme, svaki od osumnjiĉenih moţe sebi reći:
“Obojica smo dileri droge. Video sam naĉin na koji onaj drugi radi. Kako mogu da znam
da on neće pošto se mi dogovorimo, kazati: Sjajno, ubedio sam ga da drţi jezik za
zubima. E, sad imam najbolji mogući ishod za mene, bez opasnosti da ispadnem
gubitnik.” Sliĉno, u meĊunarodnoj politici odsustvo komunikacije i poverenja ohrabruje
drţave da se same staraju o vlastitoj bezbednosti, uprkos tome što to moţe dovesti sve
drţave zajedno do zajedniĉke nebezbednosti. Drugim reĉima, jedna drţava moţe reći
drugoj, “Nemoj se naoruţavati, pa se neću ni ja naoruţavati, i svi ćemo ţiveti srećno.”
Druga drţava se, meĊutim, moţe pitati da li moţe verovati prvoj drţavi.
Poloţaj Atine godine 432 godine p.n.e., izgleda veoma sliĉno tzv. Zatvoreniĉkoj
dilemi. Sredinom veka, Atinjani i Spartanci su se dogovorili o tome da bi za obe strane
bilo najbolje da imaju primirje. Ĉak i posle dogaĊaja u Epidamnu i sukoba izmeĊu
Korkire i Korinta, Atinjani nisu bili voljni da prekrše primirje. Korkirani su konaĉno
ubedili Atinjane sledećim argumentima: “postoje tri znaĉajne pomorske sile u Heladi:
Atina, Korkira i Korint. Ako Korint zadobije kontrolu nad Korkirom, a vi dozvolite da
naša mornarica bude ujedinjena sa njihovom, moraćete da se borite protiv kombinovane
flote Korkire i Peloponeţana. Ali ako nas primite u savez, onda ćete u rat ući i sa vašim i
sa našim brodovima.”17
Da li su Atinjani trebali da saraĊuju sa Peloponeţanima, ĉuvajući na taj naĉin
sporazum i tako drţali Korkiru pod kontrolom? Da su to uradili, šta bi se desilo u sluĉaju
da su Peloponeţani bili varali i zarobili korkiransku flotu? Onda bi pomorska ravnoteţa
bila dva prema jedan na štetu Atine. Da li je Atina trebala da veruje Peloponeţanima i
odrţi svoja obećanja? Atinjani su se odluĉili na raskid sporazuma, što je bilo ravno kao
da je jedan zatvorenik izdao drugog zatvorenika. Tukidid objašnjava zašto: “Opšte
uverenje je bilo da bez obzira šta god se desilo, rat sa Peloponezom je neminovnost.”18
Ako je bilo tako, Atina nije mogla da rizikuje i dopusti da jaka korkiranska flota padne u
ruke Korinta.
17
Ibid, p. 57 18
Ibid, p. 62
Neizbeţnost i senka budućnosti
Ironiĉno, verovanje da je rat bio neizbeţan odigralo je veliku ulogu u njegovom izbijanju.
Atinjani su smatrali da ukoliko je neminovno da će doći do rata, bolje je imati pomorsku
superiornost u odnosu 2:1, nego obrnuto. Uverenje da je rat neposredno pretio i da se nije
mogao izbeći, bilo je presudno za donošenje odluke. Zašto je trebalo da bude tako?
Pogledajmo ponovo u „Zatvoreniĉku dilemu“. Na prvi pogled, najbolje je za svakog
zatvorenika da vara i da pusti da onaj drugi bude gubitnik, ali pošto svako od njih zna
kakva je sitiacija, oni takoĊe znaju i da kad bi mogli da veruju jedan drugom, obojica bi
trebali da izaberu drugo najbolje rešenje i saraĊuju tako što bi ćutali. Teško je razvijati
saradnju kada igrate igru samo jedanput. Igrajući odreĊenu igru s vremena na vreme,
ljudi mogu nauĉiti da saraĊuju, ali ako je u pitanju igra koja se igra samo jedanput, u tom
sluĉaju onaj koji se sluţi varanjem moţe biti ĉak i nagraĊen, a onaj koji veruje nekom
moţe postati gubitnik. Politikolog Robert Ekselrod je na raĉunaru igrao ovu igru,
koristeći razliĉite strategije. Zakljuĉio je da posle mnogo igara, u proseku posmatrano,
najbolji rezultat smo dobijali kada smo koristili strategiju koju on zove “milo za drago”,
tj., „ja ću uraditi vama ono što vi uradite meni“. Ako na prvi potez varate, i ja treba da
varam. Ako opet varate, i ja treba opet da varam. Ukoliko saraĊujete, i ja treba da
saraĊujem. Ako opet saraĊujete, saraĊivaću ponovo. Na kraju, igraĉi zakljuĉuju da je
ukupna korist iz igre veća, ukoliko se nauĉe da saraĊuju. Doduše, Ekselrod upozorava da
je „milo za drago“ dobra strategija, samo u sluĉaju kada postoji šansa da se igra odvija u
dugom razdoblju, tj., kada postoji „duga senka budućnosti“. Kada znate da ćete saraĊivati
sa istim ljudima dugo vremena, moţete nauĉiti da saraĊujete.
To je razlog zašto verovanje da je rat neizbeţan, ima tako korozivno dejstvo u
meĊunarodnoj politici. Kada verujete da je rat neizbeţan, veoma ste blizu krajnjem
potezu. A kada se nalazite u jednoj takvoj situaciji (u kojoj moţe biti doveden u pitanje
vaš opstanak- drugim reĉima, pitanje je da li ćete ponovo imati priliku da igrate jednu
ovakvu igru), onda zaista imate razloga da se zamislite da li još moţete verovati vašem
protivniku. Ako sumnjate da će vas protivnik varati, onda je bolje da se oslonite na sebe i
prihvatite pre rizik da budete poraţeni, nego rizik saradnje. Ovo je ono što su Atinjani
uradili. Suoĉeni sa uverenjem da će doći do rata, odluĉili su da ne mogu da veruju ni
Korinćanima, niti Spartancima. Bilo je bolje imati korkiransku mornaricu na svojoj
strani, nego protiv sebe, kad je ionako uĉinjen poslednji korak u igri i pošto je rat
neizbeţan.
Da li je Peloponeski rat bio zaista neizbeţan? Tukidid je imao pesimistiĉko viĊenje
ljudske prirode; on je tvrdio, “moj rad nije pisanije zamišljeno da izaĊe u susret ukusu
publike, nego je uraĊeno da traje zauvek.”19
Njegova istorija pokazuje ljudsku prirodu
zarobljenu okolnostima „Zatvoreniĉke dileme“ tada, i u svim vremenima. Tukidid je, kao
svi istoriĉari, morao da prenaglašava odreĊene stvari, a ne neke druge. Tukidid je
zakljuĉio da je uzrok rata bio rast moći Atine i strah koji je to prouzrokovalo u Sparti.
Klasicista sa Jela, Donald Kejgan, meĊutim, smatra da upravo pre 431. godine p. n. e.
kada je izbio rat, atinska moć nije rasla - ĉak je u nekom smislu došlo do njene
stabilizacije. Štaviše, kaţe Kejgan, Sparta nije bila uplašena od Atine, koliko se plašila
samog rata. Naime, i Atina i Sparta su bile robovlasniĉke drţave i obe su se plašile da bi
19
Ibid, p. 48.
ulazak u rat dao priliku robovima za pobunu. Razlika je bila u tome da su robovi,
odnosno Heloti, u Sparti ĉinili 90% stanovništva, daleko više nego što je bio procenat
robova u Atini, a povrh svega Spartanci su bili iskusili pobunu Helota, 464. godine p.n.e.
Prema Kejganu, Spartanci jesu bili zabrinuti porastom atinske moći, ali je Sparta imala
veći strah od pobune robova.
Tako su neposredni uzroci rata, prema Kejganu, bili vaţniji nego što Tukididiova
teorija neizbeţnosti priznaje. Korint je, na primer, mislio da Atina neće ući u rat;
pogrešno je prosudio odgovor Atine, delom zato što je bio jako ljut na Korkiru. Perikle je
preterano reagovao; napravio je grešku dajući ultimatum Potideji, i kaţnjavajući Megaru
presecanjem njene trgovine. Ovakve politiĉke greške uĉinile su da Spartanci pomisle da
je rat vredan rizika. Kejgan smatra da je uspon atinske moći uzrok prvog Peloponeskog
rata, ali da je tridesetogodišnje primirje ugasilo tu vatru. Tako je, da bi poĉeo Drugi
Peloponeski rat, “varnica problema sa Epidamnom morala da padne na jedan od retkih
ostataka zapaljivog materijala koji nije bio u potpunosti ugašen. Iz tih razloga bilo je
potrebno kontinuirano i snaţno potpirivanje od strane Korintijanaca, uskoro pomagano
od strane Megarana, Potidejaca, Eginetijanca i spartanske stranke koja se zalagala za rat.
Ĉak i tada varnica je mogla da bude ugušena, da Atinjani nisu dolili ulje na vatru u
kljuĉnom trenutku.“20
Drugim reĉima, rat nije uzrokovan bezliĉnim silama, nego lošim
odlukama u teškim okolnostima.
Moţda je nepristojno dovoditi u pitanje Tukidida, oca istorijske nauke, ali zaista
je malo stvari koje su istinski neizbeţne u istoriji. Ljudsko ponašanje odlikuje se
slobodom volje, premda uvek postoje spoljna ograniĉenja. Karl Marks je primetio da
ljudi stvaraju istoriju, ali ne biraju uslove u kojima to rade. Antiĉki Grci su pravili
pogrešne izbore jer su bili uhvaćeni u situaciju koja je dobro opisana kod Tukidida i u
„Zatvoreniĉkoj dilemi“. Bezbednosna dilema je uĉinila rat više verovatnim, ali „više
verovatno“ nije isto što i „neizbeţno“. Neograniĉeni tridesetogodišnji rat koji je razorio
Atinu, nije bio neizbeţan. Odluke koje ljudi donose, izbori koje ljudi prave, igraju ulogu
u svemu tome. Sluĉajevi i liĉnosti prave razliku ĉak i kada deluju unutar ograniĉenja koja
je postavila šira struktura, kao što je to bio sluĉaj nesigurnosti koji podseća na
„Zatvorenikovu dilemu“.
Kakve savremene pouke moţemo da izvuĉemo iz drevne istorije? Treba da budemo
svesni istovremenog postojanja kontinuiteta i promena. Neke strukturalne odlike
meĊunarodne politike predodreĊuju da dogaĊaji krenu pre u jednom pravcu, nego u
drugom. To je razlog zbog ĉega je neophodno razumeti bezbednosne dileme i
„Zatvorenikovu dilemu“. Sa druge strane, takve situacije ne dokazuju da je rat neizbeţan.
Postoje stepeni slobode, a odluke koje donose ljudi ponekad mogu da spreĉe najgore
ishode. Saradnja se dogaĊa u meĊunarodnim odnosima, uprkos tome što opšta struktura
anarhije naginje da je obeshrabri.
Neophodno je, takoĊe, biti svestan plitikih i neodrţivih istorijskih analogija.
Tokom trajanja Hladnog rata ĉesto se moglo ĉuti da zbog toga što su Sjedinjene Drţave
drţava sa demokratskim ureĊenjem i pomorska sila, a Sovjetski Savez kopnena sila na
ĉijoj su teritoriji postojali radni logori, da je Amerika bila Atina a Sovjetski Savez Sparta,
20
Donald Kagan, The Outbreak of Peloponnesian War, Cornell University Pres, Ithaca, 1969, p. 354. Za
nešto drugaĉije viĊenje realnosti atinske ekspanzije videti: G. E. M. de Ste. Croix, The Origins of the
Peloponesian War, Cornell University Press, Ithaca, 1972, pp. 60, 201 – 203.
obe osuĊene na ponavljanje ovog velikog istorijskog sukoba. Ovakve plitke analogije,
meĊutim, ne uzimaju u obzir ĉinjenicu da je antiĉka Atina takoĊe bila robovlasniĉka
drţava rastrzana unutrašnjim meteţom, i da demokrate nisu uvek bile na vlasti. Štaviše,
za razliku od Hladnog rata, Sparta je pobedila.
Druga pouka koju treba uzeti u obzir jeste selektivnost istoriĉara. Niko ne moţe
ispriĉati potpunu priĉu o bilo ĉemu. Zamislite kako pokušavate da objasnite sve što se
dogodilo u poslednjih sat vremena, manje više vašu ţivotnu priĉu, ili neki rat u celosti.
Previše stvari se desilo. Pokušaji da se iz drugog puta uzme u obzir sve što se dogaĊalo,
ili da se tako nešto ponovi, uzelo bi nam gotovo isto toliko vremena koliko je tim
dogaĊajima trebalo da se dese prvi put. Zbog toga se istoriĉari uvek sluţe apstrakcijama.
Napisati istoriju, ĉak i istoriju proteklog ĉasa ili poslednjeg dana, zahteva
pojednostavljivanje. Moramo da biramo. Ono što izaberemo oĉigledno je pod uticajem
vrednosti, namera, usvojenih teorijskih stavova, svejedno da li su izriĉiti ili neizgovoreni.
Istoriĉari su pod uticajem njihovih trenutnih preokupacija. Tukidid je bio zabrinut
kako su Atinjani nauĉili lekcije rata, kriveći Perikla i demokrate za pogrešnu raĉunicu.
Stoga je u prvi plan isticao aspekte koje smo opisali kao Zatvorenikovu dilemu. Ipak,
iako su oba aspekta rata bila vaţna, oni nisu cela priĉa. Tukidid nije mnogo pisao o
odnosima Atine sa Persijom, ili o dekretima kojima je srezana trgovina Megare, ili o
povećanju iznosa danka koji su ĉlanovi Delskog saveza morali da plaćaju Atini.
Tukididova istorija nije namerno odvodila pogrešnim pravcem, ili bila voĊena
predrasudama, nego je primer kako svako doba naginje da iznova napiše istoriju jer se
pitanja obremenjena velikom koliĉinom ĉinjenica menjaju tokom vremena.
Potreba za selekcijom ne znaĉi da je sve relativno ili da je istorija uska.
Takav jedan zakljuĉak je neutemeljen. Dobri istoriĉari i ljudi iz sveta društvenih nauka
ĉine najbolje što mogu da pošteno postavljaju pitanja, objektivno prikupljajući ĉinjenice
za teme kojie istraţuju. Oni i njihovi studenti, meĊutim, treba da budu svesni da ono što
je odabrano jeste samo deo priĉe. Uvek pitajte koja pitanja je pisac postavio, a takoĊe i
da li je on ili ona paţljivo i objektivno propitao ĉinjenice. Imajte na umu da ljudi imaju
predubeĊenja. Izbor je veoma vaţan deo istorije, a takoĊe i pisanja o njoj. Lek za
pogrešno razumevanje istorije je ĉitati više, ne manje.
ETIĈKA PITANJA I MEĐUNARODNA POLITIKA
Uzimajući u obzir prirodu bezbednosne dileme, neki realisti veruju da brige o moralu ne
igraju ulogu u meĊunarodnim sukobima. Moral, meĊutim, igra ulogu u meĊunarodnim
odnosima, iako ne istu ulogu kao u unutrašnjoj politici. Moralni razlozi se koriste još od
Tukididovih dana. Kada su Korkirani došli kod Atinjana da traţe pomoć protiv Korinta,
sluţili su se jezikom etike: ”pre svega, nećete pomagati agresorima, nego ljudima koji su
ţrtve agresije. Drugo, vi ćete na taj naĉin zadobiti našu veĉnu zahvalnost.“21
Zamenite
”Korkira“ sa “Bosna”, i “Korint” sa “Srbija”, pa ove reĉi mogu da zvuĉe ubedljivo i u
modernim vremenima.
21
Thucydides, History of the Peloponnesian War, p. 55.
Moralni argumentu pokreću i ograniĉavaju ljude. U tom smislu moralnost je
moćna stvarnost. Moralni razlozi, meĊutim, mogu takoĊe biti upotebljeni kao propaganda
da sakriju prave motive, te oni moćniji su ĉesto u stanju da prenebregavaju moralne
obzire. Za vreme Peloponeskog rata, Atinjani su otplovili na ostrvo Melos da bi ugušili
pobunu. 416. godine p. n. ere, a oni koji su govorili u ime Atinjana, kazali su Meljanima
da imaju izbor pred sobom, da se mogu boriti i poginuti, ili se mogu predati. Kada su se
Meljani pobunili da se oni bore za svoju slobodu, Atinjani su odgovorili da, “jaki ĉine
ono što moć mora da ĉini, a slabi trpe ono što moraju.”22
U suštini, Atinski stav je bio da
u svetu realizma, za moralnost ima malo mesta. Kada je Irak izvršio invaziju na Kuvajt,
ili kada su Sjedinjene Drţave to isto uĉinile u Grenadi, ili kada su Indoneţani ugušili
pobubu na Istoĉnom Timoru, svi oni su u izvesnoj meri upotrebili sliĉnu logiku. U
savremenom svetu, meĊutim, mnogo je manje prihvatljivo za drţave da ispoljavaju svoje
prave motive kao što su, po Tukididovim reĉima, Atinjani radili na Melosu. Da li to znaĉi
da moral danas zauzima istaknutije mesto u meĊunarodnim odnosima nego što je to bio
sluĉaj u prošlosti? Ili su jednostavno drţave postale mnogo veštije u svojim
propagandnim aktivnostima? Da li je došlo do dramatiĉnih promena u meĊunarodnoj
politici, sa drţavama koje su mnogo više zaokupljene moralnim obzirima, ili postoji jasan
kontinuitet izmeĊu delovanja Atinjana od pre 2500 godina i akcija koje su preduzimali
Irak ili Srbija u kasnom dvadesetom stoleću?
Nisu svi moralni argumenti isti. Pojedini su upeĉatljiviji od drugih. Pitamo se i
kada su logiĉni i dosledni. Na primer, kada je aktivista po imenu Filis Šlafli tvrdio kako
je nuklearno oruţje dobra stvar jer ga je Bog dao slobodnom svetu, treba da se zapitamo
zašto ga je Bog takoĊe dao Staljinovom Sovjetskom Savezu i Maovoj Kini. Nisu svi
moralni argumenti jednaki.
Osnovno merilo za prosuĊivanje moralnosti jeste nepristrasnost - gledište po
kome se svi interesi prosuĊuju pomoću istih kriterijuma. Vaši interesi zasluţuju istu
paţnju kao i moji. Unutar ovog okvira nepristrasnosti, meĊutim, postoje dve razliĉite
tradicije u zapadnoj politiĉkoj kulturi o tome kako prosuĊivati moralne razloge. Jedna
potiĉe od Imanuela Kanta, nemaĉkog filozofa iz osamnaestog veka, a druga od britanskih
utilitarista iz ranog devetnaestog veka, kao što je bio Dţeremi Bentam. Kao ilustracija
dva pristupa, zamislimo da smo ušetali i neko siromašno selo i da smo tamo zatekli
oficira kako je postrojio tri ĉoveka uza zid za streljanje. Vi pitate: "Zašto pucate u te
seljake? Oni izgledaju sasvim bezopasno." Oficir kaţe: "Prošle noći je neko iz ovog sela
pucao na jednog mog ĉoveka. Znam da je neko iz ovog sela kriv, tako da ću da ubijem
ovu trojicu za primer." Vi kaţete: "Ne moţete to da uradite! Ubićete nevinu osobu. Ako
je samo jedan metak bio ispaljen na vašeg ĉoveka onda su najmanje dva od ova tri ĉoveka
nevini, moţda ĉak i sva trojica. Vi jednostavno ne moţete da uradite tako nešto." Oficir
uzima pušku od jednog od njegovih ljudi, stavlja vam je u ruke i kaţe: "Pucajte vi na
jednog od njih umesto mene, a ja ću drugu dvojicu pustiti da odu. Moţete da spasite dva
ţivota ukoliko ubijete jednog od njih. Hoću da vas nauĉim da u graĊanskom ratu ne
moţete imati takve moralizatorske stavove.“ Šta ćete uraditi?
Moţete pokušati da, poput Rambo filmova, izigrate sve njegove trupe, ali oficir
ima vojnika koji vas drţi na nišanu. Vaš izbor je da ubijete jednu nevinu osobu s ciljem
da spasite dve, ili da bacite oruţje i imate ĉiste ruke." Kantovska tradicija po kojoj ĉinite
neke stvari samo onda kada su ispravne, zahtevala bi u ovom sluĉaju da odbijete da
22
Ibid., p. 402.
poţurujete Ċavolji posao. Utilitaristiĉka tradicija vam moţe sugerisati, da ukoliko moţete
da spasite dva ţivota, onda treba to i da uĉinite. Ako se opredelite za Kantovsko rešenje,
zamislite da se broj povećao. Zamislite da je ispred tog zida bilo sto lljudi. Ili zamislite da
moţete da spasite pun grad ljudi od bombe koju su podmetnuli teroristi. Treba li da
odbijete da spasite ţivote milion ljudi da bi saĉuvali ĉiste ruke i ĉistu savest? Na nekoj
taĉki, vaţne su posledice. Moralni razlozi mogu biti prosuĊivani na tri naĉina: u odnosu
na motive ili namere; prema sredstvima koja su upotrebljena, i prema posledicama ili
mreţnim efektima. Premda nije lako pomiriti ove dimenzije, valjan moralni argument
nastoji da ih sva tri uzme u obzir.
Ograniĉenja morala u meĊunarodnim odnosima
Moral igra manju ulogu u meĊunarodnoj politici nego u unutrašnjoj iz ĉetiri razloga. Prvi
je slaba meĊunarodna saglasnost o vrednostima. Postoje kulturne i religijske razlike u
pogledu prosuĊivanja opravdanosti pojedinih postupaka. Drugo, drţave su drugaĉije od
pojedinaca. Drţave su apstrakcije, pa iako su njihove voĊe pojedinci, delatnost drţavnika
se ocenjuje na drugaĉiji naĉin, nego kada deluju samo kao pojedinci. Na primer, kada
birate cimera većina ljudi ţeli osobu koja veruje u zapovest "ne ubij." Isti ljudi, meĊutim,
mogu glasati protiv onog predsedniĉkog kandidata koji je u predizbornoj kampanji rekao,
"Nema tih okolnosti pod kojima bih ja ikada preduzeo neku akciju koja bi dovela do bilo
ĉije smrti". Predsednik uţiva poverenje graĊana u smislu zaštite njihovih interesa, a pod
nekim okolnostima to moţe da zahteva upotrebu sile. Predsednici koji saĉuvaju vlastite
duše, ali ne uspeju da zaštite svoj narod neće uţivati poverenje.
Kod morala pojedinca, ţrtva moţe biti najviši dokaz moralnog delovanja, ali treba
li lideri da ţrtvuju ĉitav svoj narod? Tokom Peloponeskog rata, Atinjani su kazali
stanovnicima ostrva Melos, da ukoliko pruţaju otpor, Atina će ih sve pobiti. Meljanske
voĊe su se oduprle, i njihov narod je poklan. Da li su trebali da popuste atinskim
zahtevima? Da li je Predsednik Kenedi, 1962. godine, trebao da preuzme rizik
nuklearnog rata kako bi primorao Sovjete da uklone rakete sa Kube, kada su Sjedinjene
Drţave imale sliĉne rakete u Turskoj? Razliĉiti ljudi mogu da odgovore na ova pitanja na
razliĉit naĉin. Poenta je da kada pojedinci deluju kao lideri drţava, o njihovim akcijama
se sudi nešto drugaĉije.
Treći razlog zbog kojeg moral igra manju ulogu u meĊunarodnoj politici je njena
sloţenost uzroĉno-poslediĉnih odnosa. Dovoljno je teško znati posledice delovanja u
unutrašnjim poslovima, u meĊunarodnim odnosima postoji još jedan sloj sloţenosti:
meĊudejstvo drţava. Ova dodatna dimenzija oteţava pravljenje taĉnih predviĊanja
posledica. Poznati primer za ovo je debata koja se 1933. godine vodila meĊu studentima
Oksfordskog saveza, debatnog društva Oksfordskog Univerziteta. Svesni da je 20 miliona
ljudi poginulo u Prvom svetskom ratu, većina studenata je glasala za rezoluciju po kojoj
se oni više nikada ne bi borili za kralja i otadţbinu. Neko drugi je, meĊutim, slušao sve
to: Adolf Hitler. Zakljuĉio je da su demokratije mekane, te da ih mogao pritiskati toliko
snaţno koliko je ţeleo, jer mu ne bi uzvratile. Na kraju, pritisnuo je previše, i rezultat je
bio II svetski rat, posledica koju niko od tih studenata koji su glasali da se više nikada
neće boriti za kralja i zemlju, nije ni ţeleo niti oĉekivao. Mnogi su to kasnije uĉinili, i
mnogi su umrli.
Trivijalniji primer je "argument hamburgera" iz ranih sedamdesetih godina
prošlog veka, kada su ljudi bili zabrinuti zbog nestašice hrane u svetu. Jedan broj
studenata sa ameriĉkih univerziteta je govorio, "Kad god odemo u menzu, odbijamo da
jedemo meso, jer pola kilograma junećeg mesa vredi koliko ĉetiri kilograma ţitarica koji
se mogu iskoristiti da nahrane siromašne ljude širom sveta". Mnogi studenti su prestali da
jedu hamburger i osećali su se dobro zbog toga, ali na taj naĉin nisu nimalo pomogli
gladnim ljudima u Indiji ili Bagladešu. Zašto ne? Ţitarice koje su ostale nepotrošene zato
što neko nije jeo hamburger u Americi, nisu stizale do gladnih ljudi u Bangladešu jer oni
nisu imali novca da ih kupe. Ţitarice su bile višak samo na ameriĉkom trţištu, što znaĉi
da su ameriĉke cene pale, a farmeri su proizvodili manje. Pomaganje seljacima u
Bangladešu podrazumeva da im damo novac kojim bi kupili ţitarice preostale zato što
nismo jeli hamburger. Zapoĉinjući kampanju protiv korišćenja hamburgera u ishrani i, pri
tome, ne uspevajući da shvate sloţenost uzroĉnog lanca koji bi povezao njihove dobre
namere i krajnje posledice, studenti nisu uspeli.
Konaĉno, postoji argument koji kaţe da su ustanove meĊunarodnog društva
naroĉito slabe, te da je razilaţenje izmeĊu pravde i poretka veće u meĊunarodnoj nego u
unutrašnjoj politici. I poredak i pravda su vaţni. U unutrašnjoj politici naginjemo da
uzimamo poredak kao nešto što je dato. U stvari, ponekad demonstranti ciljno
uzdrmavaju poredak u ime promocije njihovog viĊenja pravde. Ukoliko, meĊutim,
postoji potpuni besporedak, teško je imati bilo kakvu pravdu; o tome svedoĉe
kidnapovanja, bombardovanja i ubijanja sa svih strana u Libanu osamdesetih godina, ili u
Somaliji tokom devedesetih. OdreĊeni stepen poretka je preduslov za postojanje pravde.
U meĊunarodnoj politici, odsustvo zajedniĉkih zakonodavnih organa, središnje izvršne
vlasti ili jakog pravosuĊa, ĉini oĉuvanje poretka koji prethodi pravdi, mnogo teţim.
Tri viĊenja uloge morala
Postoje bar tri razliĉita viĊenja etike u meĊunarodnim odnosima: skeptici, državni
moralisti i kosmopolite. Premda nema logiĉke veze, realisti u njihovim opisnim
analizama svetske politike ĉesto naginju ka skeptiĉkom ili pristupu ocenjivanju drţavnih
moralista, dok oni koji naglašavaju liberalnu analizu, zastupaju moralna gledišta drţavnih
moralista ili kosmopolita.
Skeptici. Skeptici kaţu da moralne kategorije nemaju znaĉaja u meĊunarodnim odnosima,
jer nema institucija koje bi obezbedile poredak. Pored toga, ne postoji osećaj zajedništva,
pa stoga ne moţe biti ni moralnih prava i duţnosti. Klasiĉni stav o etici u meĊunarodnoj
politici, za skeptike, bio je odgovor Atinjana Meljanima: „jaki ĉine ono što moć mora da
ĉini, a slabi prihvataju ono što moraju“. Moć stvara pravo. Za skeptike, to je sve što se
ima reći na ovu temu.
Filozofi ĉesto kaţu da moralna obaveza podrazumeva sposobnost da se deluje. Moralnost
zahteva izbor. Ukoliko je nešto nemoguće, ne moţemo imati obavezu da to uradimo. Ako
se u meĊunarodnim odnosima izbor jednostavno svodi na „ubiti“ ili „biti ubijen“, onda po
pretpostavci nema izbora, što bi opravdalo skeptiĉku poziciju. MeĊunarodna politika je
ipak nešto više od pukog opstanka. Ako postoje izbori u meĊunarodnoj politici, praviti se
da nema izbora, jeste samo prikriveni oblik izbora. Razmišljati samo u kategorijama
suţenih nacionalnih interesa je jednostavno krijumĉarenje vrednosti bez da se to priznaje.
Francuski diplomata koji mi je jednom rekao „moralno je sve ono što je dobro za
Francusku“, predstavljalo je izbegavanje teških izbora o tome zašto samo francuski
interesi treba da budu uzeti u obzir. Drţavnik koji kaţe da nije imao izbora, najĉešće jeste
imao izbor, iako neprijatan. Ukoliko postoji neki stepen poretka i zajednice u
meĊunarodnim odnosima, ako nije stalno prisutno „ubiti ili biti ubijen“, tada tamo ima
prostora za izbor. Anrhija znaĉi bezvlašće, ali ne nuţno i haos i potpuni besporedak.
Postoje rudimentarni postupci i institucije koji obezbeĊuju dovoljan stepen poretka da
omoguće neke vaţne izbore: ravnoteţa snaga, meĊunarodno pravo, meĊunarodne
organizacije. Svaki od navedenih primera je dovoljan dokaz da argument skeptika nije
dovoljan.
Tomas Hobs je smatrao kako se za izbegavanje „prirodnog stanja“ u kome svako moţe da
ubije svakog, pojedinci odriĉu svoje slobode u korist Levijatana, ili vlade, radi zaštite
budući da je ţivot u prirodnom stanju nasilan, brutalan i kratak. Zbog ĉega onda vlade ne
formiraju nekakav super-levijatan? Zašto ne postoji svetska vlada? Razlog za to je, kaţe
Hobs, što nesigurnost na meĊunarodnom nivou nije tako velika, kao na nivou pojedinca.
Vlade obezbeĊuju izvestan stepen zaštite od brutalnosti najsnaţnijih pojedinaca koji
mogu šta god ţele, a ravnoteţa snaga meĊu drţavama obezbeĊuje nekakav stepen
poretka. Iako su drţave stalno u neprijateljskim odnosima na ivici rata, „one i dalje
obezbeĊuju svakodnevni bitisanje svojim graĊanima“. MeĊunarodno prirodno stanje ne
stvara svakodnevnu bedu, koja bi pratila prirodno stanje meĊu pojedincima. Drugim
reĉima, Hobs je verovao kako stanje ravnoteţe snaga meĊu drţavama, dovoljno
unapreĊuje stanje meĊunarodne anarhije da omogući neki stepen poretka.
Liberali dalje ukazuju na postojanje meĊunarodnog prava i obiĉaja. Iako su rudimentarne,
takve norme obavezuju prekršioce na dokazivanje nevinosti. Razmotrimo krizu u
Persijskom zalivu 1990. godine. Sadam Husein je tvrdio kako je izvršio aneksiju Kuvajta
da bi povratio provinciju koja je Iraku ukradena u vreme kolonijalizma. MeĊutim, zbog
toga što meĊunarodno pravo zabranjuje povredu granica drugih drţava iz takvih razloga,
ogromna većina drţava videla je njegovu akciju kao kršenje Povelje UN-a. Dvanaest
rezolucija donetih od strane Saveta bezbednosti jasno su pokazale da je Sadamovo
viĊenje situacije bilo protivno meĊunarodnim normama. Pravo i norme nisu odvratile
Sadama od invazije Kuvajta, ali su mu znatno oteţale dobijanje podrške i doprinele su
stvaranju koalicije koja ga je na kraju izbacila iz Kuvajta.
MeĊunarodne institucije, ĉak i u rudimentarnom obliku, obezbeĊuju jedan stepen
poretka omogućavajući i ohrabrujući komunikaciju, kao i odreĊeni stepen reciprociteta u
pogaĊanju. Uzevši u obzir ovakvu situaciju skoro stalne komunikacije, meĊunarodna
politika nije uvek, kako skeptici tvrde, „ubiti ili biti ubijen“. Energija i paţnja voĊa
drţava nije sve vreme usredsreĊena na bezbednost i opstanak. Postoje ogromne oblasti
ekonomskih, društvenih i vojnih meĊudejstava u kojima se odvijaju saradnja kao i
sukobi. Iako postoje kulturne razlike u pogledu poimanja pravde, moralni razlozi imaju
svoje mesto u meĊunarodnoj politici, a moralni principi su ozakonjeni meĊunarodnim
pravom.
Ĉak i u ekstremnim uslovima rata, pravo i moral mogu ponekad da igraju ulogu.
Doktrina pravednog rata, koja vuĉe poreklo iz ranog Hrišćanstva, a koja je
sekularizovana posle sedamnaestog veka, zabranjivala je ubijanje neduţnih civila.
Zabrana ubijanja neduţnih poĉinje premisom koja kaţe "ne ubij". Ako je to osnovna
pretpostavka na kojoj poĉiva moral, postavlja se pitanje kako je ikada bilo koje ubijanje
opravdavano? Apsolutni pacifisti vele da niko ne treba ikoga da ubije iz bilo kog razloga.
Obiĉno je ovo tvrĊeno na temelju Kantovog uĉenja: neki pacifisti, meĊutim, dodaju
konsekvencijalistiĉki argument po kome „nasilje raĊa samo više nasilja“. Ponekad,
meĊutim, izostanak odgovora na nasilje takoĊe moţe poroditi više nasilja. Na primer,
teško je poverovati da bi Osama bin Laden ostavio na miru SAD, da je Predsednik Buš
okrenuo drugi obraz posle 11. septembra.
Nasuprot pacifizmu, tradicija pravednog rata kombinuje brigu o namerama,
sredstvima i posledicama delovanja. Ona tvrdi da ako neko krene da vas ubije, a vi
odbijete da se branite, krajnji ishod je da će zlo prevladiti. Odbijajući da se brani, dobro
umire. Ako je neko u neposrednoj opasnosti da bude ubijen, moţe biti moralno da ubije u
samoodbrani. Moramo, meĊutim, praviti razliku izmeĊu onoga ko moţe biti ubijen i
onoga koji ne moţe biti ubijen. Na primer, ako vojnik uperi pušku u mene, mogu da ga
ubijem u samoodbrani, ali u momentu kada vojnik baci pušku i podigne ruke u znak
predaje, on postaje ratni zarobljenik i ja nemam ravo da mu oduzmem ţivot. U stvari, ovo
je ozvaniĉeno meĊunarodnim pravom, a takoĊe i vojnim zakonima Sjedinjenih
Ameriĉkih Drţava. Ameriĉkom vojniku, koji puca na neprijateljskog vojnika pošto se
ovaj predao, moţe biti suĊeno za ubistvo pred ameriĉkim sudom. Neki ameriĉki oficiri u
Vijetnamskom ratu su poslati u zatvor zbog kršenja takvih zakona. Zabrana namernog
ubijanja ljudi koji ne nanose štetu, pomaţe nam takoĊe da spoznamo zašto je terorizam
loša stvar. Neki skeptici tvrde da "nekima terorista, drugima borac za slobodu". Prema
doktrini pravednog rata, meĊutim, moţete se boriti za slobodu, ali ne moţete ugroziti
ţivote neduţnih civila. Iako su ĉesto kršene, odreĊene norme postoje ĉak i u najsurovijim
meĊunarodnim okolnostima. Ĉinjenica da postoji rudimentarni osećaj pravde ozakonjen u
nedovoljno poštovanom meĊunarodnom pravu, dovodi u pitanje tvrdnju skeptika da u
vreme rata nema izbora.
Moţemo da odbacimo kompletni skepticizam, zato što u meĊunarodnoj
politici postoji prostor za moralnost. Moralnost je vezana za izbor, a smisleni izbor se
menja u skladu sa promenom uslova opstanka. Što su veće pretnje opstanku, manje je
mesta za moralni izbor. Na poĉetku Peloponeskog rata, Atinjani su tvrdili da "oni koji
zaista zasluţuju sve pohvale jesu oni koji iako mogu da uţivaju u moći, ipak poklanjaju
više paţnje pravdi nego što ih na to primoravaju okolnosti u kojima ţive".23
Na nesreću,
kako je rat odmicao, Atinjani su izgubili uvid u tu mudrost, ali to nas podseća da su retke
situacije u kojima apsolutno nema mogućnosti izbora, kao i da su nacionalna bezbednost i
stepen pretnje ĉesto dvosmisleni. Skeptici izbegavaju teške moralne izbore, drugaĉije se
ponašajući pri tome. Sumirajmo to aforizmom koji kaţe: Ljudi ne ţive iskljuĉivo od reĉi,
ali ne ţive ni samo od maĉa.
Mnogi pisci i voĊe koji su realisti u njihovim analitiĉkim opisima sveta, takoĊe su
skeptici kada se radi o njihovim gledištima na ulogu koju vrednosti igraju u svetskoj
politici. Nisu, meĊutim, svi realisti potpuni skeptici. Neki priznaju da postoje moralne
obaveze, ali da je poredak na prvom mestu. Mir je moralni prioritet, ĉak i kad je u pitanju
23
Ibid, p. 80.
nepravedan mir. Stanje besporetka koje vlada u ratu, ĉini ostvarenje pravde veoma
teškim, naroĉito u doba nuklearnog oruţja. Najbolji naĉin da se saĉuva poredak je
ravnoteţa snaga izmeĊu drţava. Krstaški ratovi narušavaju ravnoteţu snaga. Na primer,
ako bi Sjedinjene Drţave poĉele previše da se bave širenjem demokratije ili ljudskih
prava u svetu, to moţe da napravi besporedak koji će na dugu stazu uĉiniti u stvarnosti
više štete nego dobrog.
Realisti imaju validne argumente, do jedne taĉke. MeĊunarodni poredak jeste
vaţan, ali je pitanje kog stepena, a postoji i ravnoteţa izmeĊu pravde i poretka. Koliko je
poretka potrebno pre nego što poĉnemo da brinemo o pravdi? Na primer, nakon što su
sovjetske snage robusno ugušile pobunu u Baltiĉkim republikama 1990. godine ubivši
pritom jedan broj ljudi, neki Amerikanci su traţli da se prekinu odnosi sa Sovjetskim
Savezom. Po njihovom viĊenju, Amerikanci treba da kroz spoljnu politiku izraţavaju
vrednosti kao što su demokratija i ljudska prava, ĉak i po cenu nestabilnosti i okonĉanja
pregovora o kontroli naoruţavanja. Drugi su smatrali da iako je briga o miru i ljudskim
pravima bila vaţna, ipak je mnogo vaţnije kontrolisati nuklearno oruţje i dogovoriti
sporazum o smanjenju naoruţanja. Na posletku, ameriĉka administracija je nastavila
pregovore o naoruţavanju, ali je ekonomsku pomoć uslovila poštovanjem ljudskih prava.
Iznova i iznova u meĊunarodnoj politici nije pitanje da li postoji apsolutni poredak
nasuprot pravde, nego kako izvagati dostupne izbore u odreĊenoj situaciji. Realisti stoje
na validnoj taĉki gledišta, ali preteruju kad kaţu da poredak u svim okolnostima prethodi
pravdi.
Državni moralisti. Državni moralisti tvrde da meĊunarodna politika poĉiva na
društvu drţava sa odreĊenim pravilima, premda ta pravila nisu uvek sasvim poštovana.
Najvaţnije pravilo je drţavni suverenitet, koji zabranjuje drţavama intervenisanje izvan
vlastitih drţavnih granica u prostor tuĊe jurisdikcije. Politikolog Majkl Volcer, na primer,
smatra da nacionalne granice imaju moralni znaĉaj, zato što drţave predstavljaju ukupna
prava pojedinaca koji su se udruţili radi zajedniĉkog ţivota. Tako je poštovanje
suvereniteta i teritorijalnog integriteta povezano sa poštovanjem prava pojedinaca. Drugi
jeednostavnije kaţu da je poštovanje suvereniteta najbolji naĉin oĉuvanja poretka.
„Dobre ograde stvaraju dobre susede“, po reĉima pesnika Roberta Frosta.
U praktiĉnom ţivotu, ova pravila ponašanja drţava se ĉesto krše. U nekoliko
poslednjih decenija, Vijetnam je napao Kambodţu, Kina napala Vijetnam, Tanzanija
izvršila napad na Ugandu, Izrael napao Liban, Sovjetski Savez je izvršio invaziju
Avganistana, Sjedinjene Ameriĉke Drţave su intervenisale u Grenadi i u Panami, Irak je
napao Iran i Kuvajt, Sjedinjene Drţave i Velika Britanija su napale na Irak, a NATO je
bombardovao Srbiju zbog naĉina na koji se odnosila prema pokrajini Kosovo i Metohija-
da navedemo samo neke primere. Amerikanci su osudili Sovjetsku invaziju Avganistana
1979. godine, koristeći snaţne moralne tonove. Sovjeti su odgovorili navodeći primer
ameriĉke intervencije u Dominikanskoj Republici iz 1965. godine, gde su u cilju
spreĉavanja formiranja komunistiĉke vlade, Amerikanci poslali 25 000 vojnika. Namera
koja je stajala iza ameriĉke intervencije u Dominikanksoj Republici, spreĉavanje da jedan
neprijateljski reţim ne doĊe na vlast u Karibima, i namera koja je pokrenula sovjetsku
intervenciju u Avganistanu, spreĉavanje formiranja neprijateljske vlade na njegovim
granicama, bile su sasvim sliĉne.
Da bismo pronašli razlike, moramo da idemo dalje od objašnjenja namera. U
pogledu upotrebljenih sredstava, svega nekoliko ljudi je ubijeno prilikom ameriĉke
intervencije u Dominikanskoj Republici, a Amerikanci su se ubrzo i povukli. U sluĉaju
intervencije u Avaganistanu, ubijen je veliki broj ljudi, a sovjetske snage su ostale tamo
pribliţno jednu deceniju. Neki kritiĉari su, tokom devedesetih godina, poredili iraĉku
invaziju Kuvajta sa ameriĉkom invazijom Paname. U decembru 1989.godine Sjedinjene
Ameriĉke Drţave su poslale trupe da zbace sa vlasti panamskog diktatora Manuela
Norijegu, a u avgustu 1990. godine Irak je poslao trupe u Kuvajt da bi srušili emira.
Sjedinjene Drţave i Irak, su obe prekršile pravilo neintervenisanja. Ponovo je, meĊutim,
bilo razlike u sredstvima i posledicama. U Panami su Amerikanci doveli na vlast vladu
koja je bila sasvim legalno izabrana, ali kojoj general Norijega nije dozvoljavao da
preuzme vlast.
BOX INTERVENCIJA
ZAMISLITE SLEDEĆU SCENU U AVGANISTANU 1979. GODINE.
JEDAN AVGANISTANSKI KOMUNISTIĈKI VOĐA DOLAZI NA VLAST
POKUŠAVAJUĆI DA POSTANE NEZAVISNIJI U ODNOSU NA SOVJETSKI
SAVEZ. OVO JE ZABRINULO SOVJETSKE LIDERE JER BI JEDAN NEZAVISNI
REŢIM NA NJIHOVIM GRANICAMA MOGAO DA PROUZROKUJE PROBLEME
ŠIROM CENTRALNE AZIJE (UKLJUĈUJUĆI I PROSTOR SOVJETSKE
CENTRALNE AZIJE), A TAKO NEŠTO BI MOGLO DA STVORI OPASAN
PRESEDAN MALOG KOMUNISTIĈKOG SUSEDA KOJI USPEVA DA UTEKNE
SOVJETSKOJ IMPERIJI. ZAMISLITE RUSKOG GENERALA KOJI JE
KOMANDOVAO RUSKOM INVAZIJOM I SUKOBIO SE SA POBUNJENIM
AVGANISTANSKIM VOĐOM KOGA TREBA DA UBIJE, KAKO OBJAŠNJAVA
ZAŠTO JE UĈINIO SVE TE STVARI PROTIVNE MEĐUNARODNIM NORMAMA
SUVERENITETA I NEINTERVENISANJA: "DOTLE DOK SE BAVIMO ŠTA JE
ISPRAVNO, A ŠTA POGREŠNO, KINA I OSTALI MISLE DA IZMEĐU TE DVE
STVARI NEMA RAZLIKE I MI NE USPEMO DA VAS NAPADNEMO, TO JE ZATO
ŠTO SE PLAŠIMO. 'OSVAJAJUĆI VAS, UVEĆAĆEMO NE SAMO VELIĈINU,
NEGO I BEZBEDNOST NAŠE IMPERIJE. MI VLADAMO KOPNENOM MASOM
CENTRALNE AZIJE, A VI STE GRANIĈNA DRŢAVA, SLABIJA OD DRUGIH NA
TOM PODRUĈJU. STOGA JE NAROĈITO VAŢNO DA VI NE TREBA DA
IZAĐETE IZ NAŠE SFERE UTICAJA."
OVE REĈI SU TUKIDIDOV MELJANSKI DIJALOG, S TIM ŠTO JE "KINA"
DODATA, A "CENTRALNA AZIJA" POSLUŢILA KAO ZAMENA ZA "MORE," I
"GRANIĈNA DRŢAVA" ZA "OSTRVO". INTERVENCIJA NIJE NOVI PROBLEM.
Amerikanci nisu pokušali da anektiraju Panamu. U Kuvajtu je iraĉka vlada
pokušala da anektira Kuvajt, i prouzrokovala je time veliko krvoproliće. Ovakva
razmatranja ne znaĉe da je sluĉaj Paname bio ispravan ili pogrešan, ali kao što vidimo u
Poglavlju 6, ĉesto postoje problemi kada primenjujemo jednostavna pravila
neintervencije i suvereniteta.
Kosmopolite. Kosmopolite, poput teoretiĉara politike Ĉarlsa Bajca, vide
meĊunarodnu politiku ne samo kao društvo drţava, nego i kao društvo pojedinaca. Stoga
kada govorimo o pravdi, kaţu kosmopolite, treba da govorimo o pravdi za pojedince.
Realisti se previše usredsreĊuju na pitanja rata i mira. Ako bi se usmerili na pitanje
distributivne pravde, što znaĉi ko šta dobija, shvatili bi meĊuzavisnost globalne
ekonomije. Stalna ekonomska intervencija izvan granica drţava ponekad ima efekat
pitanja ţivota ili smrti. Na primer, ako ste seljak na Filipinima, pitanje je ţivota i smrti
ukoliko vam dete umire zbog neke bolesti koja se moţe leĉiti, ali meštanin mladić koji se
školovao u medicinskoj školi da bi leĉio upravo takve bolesti, sada radi u Sjedinjenim
Ameriĉkim Drţavama za mnogo veću platu.
Kosmopolite smatraju da nacionalne granice nemaju moralno opravdanje; one
prosto brane nejednakost koja treba da bude ukinuta, ukoliko mislimo u pojmovima
distributivne pravde. Realisti (kojima pripadaju moralni skeptici i neki drţavni moralisti),
odgovaraju da je opasnost u kosmopolitiskom prilazu što on moţe dovesti do velikog
nereda. Doslovno kazano, napori da se izvrši radikalna redistribucija verovatno vode ka
nasilnom sukobu, zato što se ljudi ne odriĉu lako svog bogatstva. Jedan ograniĉeniji
kosmopolitiski argument zasniva se na ĉinjenici da ljudi ĉesto imaju umnoţene lojalnosti-
prema porodici, prijateljima, susedima, naciji, moţda i prema nekim transnacionalnim
verskim grupama, kao i prema zajedniĉkom konceptu ljudskosti. Mnogi ljudi su bili
pokrenuti slikama gladne Sudanske dece ili Kosovskih izbeglica zato što postoji, iako
slabija, nekakva opšteljudska zajednica iznad drţavnog nivoa. Najposle svi smo ljudska
bića. Kosmopolite nas podsećaju da postoji jedna distributivna dimenzija meĊunarodnih
odnosa, gde je moralnost jednako vaţna u miru i u ratu. Politike mogu biti osmišljene da
podrţe osnovne ljudske potrebe i ljudska prava bez uništavanja poretka.
Od pristupa meĊunarodnoj moralnosti, skeptici ispravno istiĉu da je poredak
nuţan za postojanje pravde, ali ispuštaju iz vida ravnoteţu izmeĊu poretka i pravde.
Drţavni moralisti koji vide društvo drţava sa pravilima protiv intervencije predstavljaju
jedan institucionalni pristup poretku, ali ne pruţaju dostatne odgovore o tome kada neke
intervencije mogu biti opravdane. Konaĉno, kosmopolite koje se usredsreĊuju na društvo
pojedinaca imaju duboki uvid u opšteljudsko, ali povećavaju rizik izazivanja ogromnog
nereda. Najveći broj ljudi razvija jednu hibridnu poziciju; nazivi škola su manji vaţni,
nego postojanje ravnoteţe izmeĊu ovih pristupa.
Zbog razlika izmeĊu unutrašnje i meĊunarodne politike, moralnost je teško
primeniti u meĊunarodnoj politici. Upravo zbog toga što postoji mnoštvo naĉela, iz toga
ne sledi da uopšte nema naĉela. Koliko daleko treba da idemo u primeni moralnosti u
meĊunarodnoj politici? Odgovor je da treba biti obazriv, jer kad moralni sudovi odreĊuju
sve dogaĊaje, moralnost moţe da vodi do osećaja srdţbe, a srdţba moţe dovesti do
povećanog rizika. Najposle, nema moralnih pitanja meĊu onima koji su potpuno uništeni.
Istinu govoreći, meĊutim, ne moţemo ignorisati moralnost u meĊunarodnoj politici.
Svaka osoba mora da prouĉava dogaĊaje i dolazi do sopstvenih odluka o sudovima i
ravnoteţama. Trajna logika meĊunarodnih sukoba ne ukida odgovornost za moralni
izbor, iako zahteva razumevanje posebnih uslova koji takve izbore ĉine teškim.
Dok su odreĊen moral i bezbednosne dileme Peloponeskog rata neponovljivi,
mnoga od tih pitanja se pojavljuju iznova tokom istorije. Ako sledimo evoluciju
meĊuanarodnih odnosa, videćemo ponovo i ponovo napetost izmeĊu realizma i
liberalizma, izmeĊu skeptika i kosmopolita, izmeĊu onih koji veruju u postojanje
anarhiĉnog sistema drţava i sistema meĊunarodnih organizacija. Bavićemo se ponovo
Zatvorenikovom dilemom i nastavićemo da se rvamo sa moralnim zagonetkama rata.
Videćemo kako su razliĉiti akteri na svetskoj sceni pristupali krizama u njihovo vreme,
kao i kako se njihovi ciljevi i sredstva menjaju. Kao što smo pomenuli na poĉetku,
odreĊene promenljive koje odlikuju današnju meĊunarodnu politiku, jednostavno nisu
postojale u Tukididovo vreme. Ne samo da tada nije bilo nuklearnog oruţja, nije bilo ni
Ujedinjenih Nacija, interneta, transnacionalnih korporacija, kartela. Prouĉavanje
meĊunarodnih sukoba je jedna neegzaktna nauka koja kombinuje istoriju i teoriju.
Koristeći u našem pristupu naizmeniĉno teoriju i primere, pokušaćemo da budemo svesni
i onoga što se promenilo, i onoga što je ostalo nepromenjeno, sve da bi bolje razumeli
našu prošlost i našu sadašnjost i bolje plovili kroz nepoznate tesnace budućnosti.
HRONOLOGIJA: PELOPONESKI RATOVI
490. p. n. e. Prvi Persijski rat
480 p- n. e. Drugi Persijski rat
478. p. N. e. Spartanci se odriĉu voĊstva
476 p. n. e. Stvaranje Delskog saveza i Atinske imperije
464 p. n. e. Pobuna helota u Sparti
461 p. n. e. Izbijanje Prvog Peloponeskog rata
445 p. n. e. Poĉetak tridesetogodišnjeg primirja
445-434 p. n.e. Deset godina mira
434 p. n. e. Sukobi Epidamna i Korkire
433 p. n. e. Atina interveniše u Potideji
432 p- n. e. Spartanska Skupština raspravlja o ratu
431 p. n. e. Izbijanje Drugog Peloponeskog rata
430 p. n.e. Periklov govor nad grobom mrtvih Atinjana
416 p. n. e. Dijalog Atinjana i Meljana
413 p. n. e. Poraz Atinjana na Siciliji
411 p. n. e. Pobuna oligarha u Atini
404 p. n. e. Poraz Atinjana; primorani da sruše spoljne gradske zidove na putu za
Pirejsku luku
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Kakvu ulogu treba da igraju razmišljanja o moralu u voĊenju meĊunarodnih
odnosa? Kakvu ulogu moral zapravo igra? Imamo li smisla i imamo li pravo da
drugim drţavama i njihovom stanovništvu govorimo o moralnim duţnostima
koje oni imaju?
2. Postoji li razlika u moralnim obavezama u unutrašnjoj politici i meĊunarodnoj
politici? Na osnovu Dijaloga Atinjana i Meljana, šta mislite da li su Atinjani
postupali moralno? Da li su Meljani bili razloţniji ()?
3. Šta je realizam? Koja je razlika izmeĊu njega i liberalnog pogleda na svetsku
politiku?
4. Šta Tukidid doslovce navodi kao glavni uzrok Peloponeskog rata? Koji su
neposredni? Koji su dublji?
5. Koja se teorija meĊunarodnih odnosa moţe izvući iz Tukididove priĉe o ratu?
6. Da li je Peloponeski rat bio neizbeţan? Ako je tako, šta mislite zašto i kada? Ako
nije, kada i na koji naĉin je mogao biti spreĉen?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Morgenthau, Hans, Politics among Nations, Knopf, New York, 1989, Poglavlje 1
2. Waltz, Kenneth, Man, the State, and War, Columbia University Press, 1959, pp. 1
– 15. (moţe se naći u hrvatskom izdanju: Kenet N. Volc, Čovjek, država i rat,
Barbat, Zagreb, 1998)
3. Moravscik, Andrew, „Taking Preferences Seriously: A Liberal Theory of
International Politics“, International Organization, 51: 4, Autumn 1997, pp. 513 –
553.
4. Thucydides, History of the Peloponnesian War, trans. Rex Warner, ed. M. K.
Finley, Penguin, London, 1972, pp. 35 – 87, 400 – 408. (Videti srpsko izdanje ove
knjige: Tukidid, Peloponeski rat, prevod: Dušanka Obradović, Prosveta, Beograd,
1999)
5. Kagan, Donald, The Outbreak of Peloponnesian War, Cornell University Press,
Ithaca, 1969, pp. 31 – 56, 345 – 356.
DODATNA LITERATURA:
Axelrod, Robert M., The Evolution of Cooperation, Basic, New York, 1984
Ba, Alice, and Matthew J. Hoffmann, „Making and Remaking the World for IR 101: A
Resource for Teaching Social Constructivism in Introductory Classes“, International
Studies Perspectives, 4 : 1, February 2003, pp. 15 – 33.
Bagby, Laurie, „The Use and Abuse of Thucydides“, International Organization, 48 : 1,
Winter 1994, pp. 131 – 153.
Baldwin, David, Neorealism and Neoliberalism: The Contemporary Debate, Columbia
University Press, New York, 1993
Beitz, Charles R., Political Theory and International Politics, Princeton University Press,
Princeton, NJ, 1979
Betts, Richard, „Should Strategic Studies Survive“, World Politics, 50 : 1, October 1997,
pp. 7 – 54.
Brown, Michael, et al., Theories of War and Peace, MIT Press, Cambridge, MA, 1998
Bull, Hedley, The Anarchical Society: A Study of Order in World Politics, Columbia
University Press, New York, 1977
Caporaso, James, A., ed., Dependence and Dependency in the Global System, special
Issue of International Organizaton, 32 : 1, Winter 1978
Dessler, David, „Constructivism Within a Positivist Social Science“, Review of
International Studies 25, 1999
Doyle, Michael W., Ways of War and Peace, Norton, New York, 1997
Doyle, Michael W., and G. John Ikenberry, eds., New Thinking in International Relations
Theory, Vestview, Boulder, CO, 1997
Elshtain, Jean Bethke, Women and War, 2nd ed., University of Chicago Press, Chicago,
1994
Finnemore, Martha and Kathrin Sikkink, „Taking Stock: The Constructivist Research
Program in International Relations and World Politics“, Annual Review of Political
Science, Vol. 4 June 2001, pp. 391 – 416.
Gaddis, John Lewis, The Landscape of History: How Historians map the Past, Oxford
University Press, New York, 2002
Gilpin, Robert, War and Change in World Politics, Cambridge University Press,
Cambridge,1981
Goldstein, Joshua S., War and Gender, Cambridge University Press, Cambridge, 2001
Hinsley, F. H., Power and the Pursuit of Peace, Cambridge University Press, London,
1967
Hoffmann, Stanley, Duties Beyond Borders: On the Limits and Possibilities of Ethical
International Politics, Syracuse University Press, Syracuse, NY, 1981
Jervis, Robert, „Realism, Game Theory and Cooperation“, World Politics, 40 : 3 April
1988, pp. 317 – 349.
Katzenstein, Peter J., ed., The Culture of National Security, Columbia University Press,
New York, 1996
Keohane, Robert O., ed., Neo – realism and its Critics, Columbia University Press, New
York, 1986
Kissinger, Henry, Diplomacy, Simon & Schuster, New York, 1994, (Ova knjiga je
prevedena na Srpski jezik: Henri Kisindţer, Diplomatija, I, II, Verzalpres, Beograd,
1999, ili Henri Kisindţer, Diplomatija, BMG, Beograd, 2006)
Lapid, Yosef, and Friedrich Kratochwill, eds., The Return of Culture in International
Relations Theory, Lynne Rienner, Boulder, CO, 1996
Levy, Jack S., War in the Modern Great Power System 1495 – 1975, University Press of
Kentucky, Lexington, 1983
Mercer, Jonathan, „Anarchy and Identity“, International Organizaton, 49 : 2, Spring
1995, pp. 229 – 252.
Oneal, John, and Bruce Russet, „The Classical Liberals Were Right: Democracy,
Interependence, and Conflict 1950 - 1985“, International Studies Quarterly 41, 1997, pp.
267 – 293.
Rosecrance, Richard N., The Rise of the Trading State: Commerce and Conquest in the
Modern World, Basic, New York, 1986
Rosenau, James N., Turbulence in World Politics: A Theory of Change and Continuity,
Princeton University Press, Princeton NJ, 1990
Ruggie, John G., „What Makes the World Hang Together: Neo – Utilitarianism and the
Social Constructivist Challenge“, International Organization 52 : 4 1998, pp. 855 – 885.
Spruyt, Hendrik, The Sovereign State and Its Competitors, Princeton University Press,
Princeton NJ, 1994
Tickner, Ann J., Gender in International Relations, Columbia University Press, New
York, 1992
Van Evera, Stephen, The Causes of War, Cornell University Press, Ithaca, New York,
1999
Waever, Ole, „The Sociology of a Not So International Discipline: American and
European Developments in International Relations“, International Organization, 52 : 4
1998, pp. 687 – 727.
Waltz, Kenneth N., Theory of International Politics, Addison – Wesley, Reading MA,
1979
Walzer, Michael, Just and Unjust Wars, Basic Books, New York, 1977, Prvi i drugi deo
Welch, David A., „Why IR Theorists Should Stop Reading Thucydides“, Review of
International Studies, July 2003, pp. 301 – 319.
Wendt, Alexander, „Anarchy Is What States make of It: The Social Construction of
Power Politics“, International Organization, 46 : 2, Spring 1992, pp. 391 – 427.
Zacher, Mark, „The Territorial Integrity Norm“, International Organization, 55 : 2, 2001
POGLAVLJE 2
UZROCI VELIKIH SUKOBA DVADESETOG VEKA
MEĐUNARODNI SISTEMI I NIVOI UZROĈNOSTI
Rat se ĉesto objašnjava pomoću meĊunarodnih sistema, ali šta je to “meĊunarodni sistem”?
Prema reĉniku, sistem je skup meĊupovezanih jedinica. Mnoge unutrašnje politiĉke sisteme
je lako prepoznati zato što imaju jasne institucionalne oznake: predsednika, kongres,
parlament i tako dalje. MeĊunarodni politiĉki sistemi su manje centralizovani i manje
opipljivi. I bez postojanja Ujedinjenih Nacija još uvek bismo mogli govoriti o
meĊunarodnom sistemu. MeĊunarodni sistemi nisu samo drţave koje ga ĉine. MeĊunarodni
politiĉki sistem je obrazac odnosa izmeĊu drţava.
MeĊutim, nemojte biti u zabludi u koju vas moţe dovesti odreĊenost unutrašnjih
politiĉkih sistema. Oni takoĊe ukljuĉuju neopipljive aspekte kao što su stavovi javnosti ili
uloga štampe ili nekih nepisanih ustavnih konvencija. Vaţna stvar u vezi sa bilo kojim
sistemom je da je ukupan obrazac sistema mnogo veći od prostog zbira svojih delova, to
jest gradivnih blokova koje smo u I poglavlju definisali kao subjekte, sredstva i ciljeve.
Sistemi mogu da stvaraju posledice koje nijedan od konstitutivnih aktera nije nameravao.
Na primer, zamislite sistem zasnovan na trţištu u ekonomiji. Svako preduzeće u jednom
ĉisto trţišnom sistemu pokušava da maksimizira svoj profit, ali sistem trţišta produkuje
nadmetanje do taĉke preokreta, donoseći na taj naĉin korist i samom potrošaĉu. Poslovni
ljudi ne planiraju baš da pomognu potrošaĉu, ali obrazac ponašanja u jednom ĉistom
trţišnom modelu dovodi do tog efekta. Drugim reĉima, sistem proizvodi posledice koje
mogu biti potpuno razliĉite od namera aktera u samom sistemu.
MeĊunarodni politiĉki sistem moţe na sliĉan naĉin da dovede do efekata koje
njegovi akteri nisu izvorno nameravali. Na primer, 1917. godine kada su boljševici došli na
vlast u Rusiji, oni su posmatrali celokupan sistem meĊudrţavne diplomatije koja je
prethodila Prvom svetskom ratu kao burţoasku besmislicu. Stoga su nameravali da napuste
takav sistem diplomatije. Revolucija bi ujedinila sve radnike sveta i izbrisala granice
izmeĊu drţava. Transnacionalna proleterska solidarnost bi zamenila meĊudrţavni sistem.
MeĊutim, kada je Lav Trocki preuzeo duţnost ruskog ministra spoljnih poslova, rekao je
kako je njegova namera bila da obnaroduje pojedine revolucionarne proklamacije, a onda
da “zatvori radnju”. Ali boljševici su shvatili da su deo meĊudrţavnog sistema, te da je to
sve poĉelo da utiĉe i na njih i njihovu revolucionarnu tvorevinu. Nova komunistiĉka drţava
potpisala je Ugovor u Rapalu sa Nemaĉkom 1922. godine. Bio je to savez odbaĉenih
zemalja koje nisu bile prihvaćene u posleratnom diplomatskom svetu. I 1939. godine, Josif
Staljin je ušao u pakt sa svojim ideološkim arhineprijateljem, Adolfom Hitlerom, u cilju da
Hitlerovu paţnju usmeri ka Zapadu. Sovjetsko ponašanje, uprkos poĉetnim izjavama i
iluzijama koje je imao Trocki, uskoro je postalo sliĉno diplomatijama drugih aktera u
meĊunarodnom sistemu.
Raspodela moći meĊu drţavama u meĊunarodnom sistemu pomaţe nam da pravimo
predviĊanja o odreĊenim aspektima ponašanja drţava. Geopolitiĉka tradicija smatra da
mesto i poloţaj neke drţave u odnosu na druge mogu dosta da nam kaţu o tome kako će se
ona ponašati. Pošto susedi imaju više dodira i mogućih taĉaka sporenja, nije iznenaĊujući
podatak da je polovina vojnih sukoba izmeĊu 1816-1992. godine izbijala meĊu susedima.24
Ako drţava oseća pretnju od strane suseda, verovatno je da deluje u skladu sa starom
maksimom “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Ovaj obrazac je uvek bio prisutan
u anarhiĉnim sistemima. Na primer, tri veka pre Hristovog roĊenja, indijski pisac Kautilja
izneo je tezu da drţave indijskog potkontinenta teţe da uĊu u saveze sa udaljenim
drţavama s ciljem da se zaštitite od vlastitih suseda, stvarajući na taj naĉin obrazac
savezništva koji je liĉio na šahovsku tablu. Makijaveli je zapazio istovetno ponašanje u
odnosima gradova - drţava, petnaestovekovne Italije. U ranim 1960-im, u vreme kada su se
zapadnoafriĉke drţave oslobaĊale kolonijalne vladavine, bilo je dosta osnova da se govori
o solidarnosti meĊu afriĉkim drţavama, ali su ubrzo ove nove drţave poĉele da stvaraju
24
Paul R. Hensel, “Territory: Theory and Evidence on Geography and Conflict”, in: A. Vasquez, (Ed.),
What Do we Know About War, Rowman and Littlefield Publishers, New York, 2000, p. 62.
saveze ĉiji je obrazac podsećao na već pomenutu šahovsku tablu, sliĉan onome koji je
Kautilja opisao u drevnoj Indiji. Gana, Gvineja i Mali bile su ideološki radikalne, dok su
Senegal, Obala Slonovaĉe i Nigerija bile relativno konzervativne, ali su takoĊe vodile
politiku ravnoteţe snaga u odnosu na svoje susede. Još jedan primer za ovo je obrazac koji
se u Istoĉnoj Aziiji razvio posle Vijetnamskog rata. Ako bi Sovjetski savez bio obojen u
crno, Kina bi bila crvena, Vijetnam crn, a Kambodţa crvena. Razvijen je jedan savršen
obrazac šahovske table. Ironija je da su Sjedinjene Drţave ušle u vijetnamski rat zbog
teorije domina po kojoj će drţava koja podlegne komunizmu, povući za sobom i narednu, i
tako unedogled. Sa malo više uvida u situaciju, Sjedinjene Drţave bi shvatile da je igra u
istoĉnoj Aziji više liĉila na šah nego na domine, kao i da su mogle da ostanu po strani.
Obrazac šahovske table zasnovan na maksimi “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”
jeste u tradiciji geopolitiĉkog naĉina mišljenja, i moţe pomoći da dajemo korisna
predviĊanja u svetu u kojem vladaju uslovi anarhije.
Nivoi analize
Sistemi nisu jedini naĉin pomoću koga moţemo objašnjavati ono što se dešava u
meĊunarodnoj politici. U knjizi „Ĉovek, drţava i rat“, Kenet Volc izdvaja tri nivoa
uzroĉnosti rata, koje on naziva „predstavama“: nivo pojedinca, nivo države i nivo
meĎunarodnog sistema.
Objašnjenja na nivou pojedinca su retko dovoljna zbog same prirode meĊunarodne politike
i podrazumevaju pre države kao glavne aktere, nego pojedince. Prevelik naglasak na
namere pojedinaca moţe da nam zatvori oĉi pred situacijom u kojoj su nenameravane
posledice akcija pojedinaca, uzrokovane zapravo postojanjem širih sistema u kojima
pojedinci deluju. Uzmimo na primer Afriku - ako se prvenstveno usredsredimo na iskrenost
namera afriĉkih lidera, kao što je to sluĉaj, recimo, sa prvim predsednikom Tanzanije,
Dţuliusom K. Njerereom i njegovom idejom o pan-afriĉkom jedinstvu, ispustićemo iz vida
vaţnost uticaja koji na ove nove afriĉke drţave ima anarhiĉna struktura meĊunarodnog
sistema.
Ovo ne znaĉi da pojedinci nisu nikad bitni. Sasvim suprotno. Perikle je ĉinio izuzetak u
Peloponeskom ratu. 1991. godine, iraĉki voĊa Sadam Husein je bio faktor od presudnog
znaĉaja u Zalivskom ratu, kao što je Dţordţ V. Buš to bio u u iraĉkom ratu iz 2003. godine.
U Kubanskoj raketnoj krizi iz 1962. godine, Dţon F. Kenedi i Nikita Hrušĉov suoĉili su se
sa mogućnošću izbijanja nuklearnog rata i konaĉna odluka o tome nalazila se u njihovim
rukama. Ali razlog zašto su se oni našli u jednoj tako neverovatnoj sistuaciji ne moţe biti
objašnjen na nivou pojedinca. Nešto u strukturi ukupne situacije ih je dovelo do pomenute
taĉke. Sliĉno tome, poznavanje liĉnosti Kajzera Vilhelma II, ili Hitlerove liĉnosti, nuţno je
za razumevanje uzroka Prvog i Drugog svetskog rata, ali to ipak nije celovito objašnjenje.
Kao što ćemo videti kasnije u ovom radu, bitno je bilo to što je Kajzer Vilhelm otpustio
svog kancelara Ota fon Bizmarka 1890. godine, ali to ne znaĉi da je Prvi svetski rat izbio
prvenstveno zbog Kajzera Vilhelma.
Druga verzija Volcove prve predstave traţi objašnjenje, ne u posebnim osobinama
pojedinaca, nego u njihovim zajedniĉkim osobinama, “ljudskoj prirodi” zajedniĉkoj za sve
njih. Na primer, moţemo uzeti kalvinistiĉko viĊenje meĊunarodne politike i pripisati
krajnji uzrok rata zlu koje leţi u svakom od nas. To bi objasnilo rat kao posledicu
nesavršenosti ljudske prirode. Jedno takvo objašnjenje nam, meĊutim, ne govori zašto neke
“zle voĊe” ulaze u ratove a neke ne, ili zašto neke “dobre voĊe” ulaze u ratove a druge ne.
ANTRFILE: SISTEMI I RAT
Posle završetka poslednjeg rata, meĊunarodni sistem se razvijao u pravcu dva rigidna
lagera. Ova bipolarnost dovela je do gubitka fleksibilnosti (sistema - prim.prev.) i povećane
nesigurnosti. Jedan od novih saveza okupio se oko autoritarne kopnene sile, drugi oko
demokratske sile sa ekspanzivnim trgovinskim vezama i kulturom koja je odrţavala
pomorsku premoć. Svaka strana se plašila da ona druga ne postigne odluĉujuću prednost u
sukobu koji su obe oĉekivale. Ironija je da su graĊanski sukobi u malim, slabim drţavam,
koji su pretili samo sporednim promenama unutar saveza, u toj meri povećali osećaj
ugroţenosti da su praktiĉno povukli oroz rata.
Koji rat opisuje ovaj odlomak: Peloponeski rat, Prvi svetski ili Hladni rat?
Objašnjenje na nivou ljudske prirode nam ne moţe dati odgovor na ovo pitanje. Takva
jedna teorija „previše predviĊa“, što znaĉi da, pored toga što upućuje na previše mogućih
uzroka, ona ih, takoĊe, i preterano ukljuĉuje. Bez diskriminacije (odabiranja i odbacivanja-
prim.prev.), ona nije nije u stanju da objašnjava. Sat ĉije su kazaljke stale, pokazuje nam
taĉno vreme dva puta u toku dana, ali najveći deo dana nas obmanjuje.
„Previše predviĊanja“ takoĊe zamagljuje i neke od napora da se objasni meĊunarodna
politika na drugom nivou analize, nivou prirode drţave ili društva. Tu, takoĊe, postoji
sliĉno pitanje, da ako odreĊeni tipovi društava uzrokuju rat, zašto onda neka „loša“ društva
ili „loše“ drţave ne idu u rat? Ubacite vaše omiljene opise za „dobre“ ili „loše“-
demokratske, komunistiĉke, kapitalistiĉke, kako god. Na primer, posle Prvog svetskog rata
u svetu je postojao veliki polet zasnovan na uverenju da će pobeda zemalja sa
demokratskim drţavnim ureĊenjem znaĉiti manje šansi za izbijanje rata. Jasno je, meĊutim,
da demokratije mogu da ratuju, i da to znaju da ĉine ĉesto. Najposle, Atina je bila
demokratija. Marksistiĉka teorija zagovara stav da bi rat mogao biti prevaziĊen kada bi sve
drţave bile komunistiĉke, ali je oĉigledno da su se dogaĊali vojni sukobi i izmeĊu
komunistiĉkih drţava. O tome svedoĉe ratovi izmeĊu Kine i Sovjetskog saveza ili
Vijetnama i Kambodţe. Stoga, priroda društva, odnosno sama ĉinjenica da je ono
demokratsko, kapitalistiĉko ili komunistiĉko, nije dovoljna za predviĊanje sa kolikom će
izvesnošću to društvo ići u rat.
Postoji pretpostavka (o kojoj ćemo raspravljati kasnije), da bi, ukoliko bi sve drţave bile
demokratske, bilo manje rata. U stvari, teško je naći sluĉajeve u kojima su liberalne
demokratije ulazile u borbe sa drugim liberalnim demokratijama, premda je postojalo
mnogo sluĉajeva u kojima su demokratije ratovale protiv autoritarnih drţava. Uzrok za
ovakav empirijski nalaz, kao i pitanje da li će on vaţiti i u budućnosti, nije jasan, ali moţe
predstavljati interesantan razlog da se istraţuje na drugom nivou analize.
Zanimljiva objašnjenja ĉesto ukljuĉuju meĊuigru izmeĊu drugog (analiza na nivou društva
ili drţave), i trećeg (analiza na nivou meĊunarodnog sistema) nivoa analize. Koji je od ova
dva nivoa analize vaţniji, meĊunarodni sistem ili priroda drţava u sistemu? Analiza na
nivou meĊunarodnog sistema je objašnjenje izvana - i u njemu saznajemo naĉin na koji
celokupni sistem utiĉe na drţave. Drugi nivo analize je objašnjenje iznutra - ono objašnjava
posledice onoga što se dešava unutar drţava.
Pošto nam ĉesto treba informacija o tome šta se dešava na oba nivoa analize, odakle treba
da poĉnemo? Pravilo brzog shvatanja kaţe da je najbolje zapoĉeti nešto sa
najjednostavnijim pristupom, jer ako je najjednostavnije objašnjenje odgovarajuće, ono se i
usvaja. Ovo se naziva “pravilom parsimonije” ili “Okamova britva” po
ĉetranestovekovnom filozofu Vilijemu od Okama koji je smatrao da je dobro objašnjenje
ono koje izbegava nepotrebne detalje. Pravilo parsimonije - sposobnost da se objasni
mnogo sa malo reĉi - samo je jedan od kriterijuma po kojima procenjujemo koliko su neke
teorije dobre. Zanima nas, takoĊe, i opseg teorija (to jest koliko od ponašanja aktera u
meĊunarodnim odnosima one pokrivaju), kao i njihove eksplanatorne sposobnosti (na
koliko ciljeva i anomalija one raĉunaju). Ipak, parsimonija upućuje na mesto za poĉetak.
Budući da objašnjenja na nivou meĊunarodnog sistema teţe da budu najjednostavnija, ona
predstavljaju dobru polaznu taĉku. Ako se dokaţe da su neodgovarajuća, onda moţemo
usmeriti paţnju na jedinice sistema.
Sistemi: strukture i procesi
Koliko jednostavno ili sloţeno treba da bude objašnjenje na nivou meĊunarodnog sistema?
Neki neorealisti, kao što je Kenet Volc, zagovaraju krajnju parsimoniju i usredsreĊenost
samo na strukturu. Liberali i konstruktivisti, pak smatraju da je Volcov koncept sistema
toliko štur da objašnjava veoma malo. Ovaj sukob moţemo shvatiti praveći razliku izmeĊu
dva aspekta sistema: strukture i procesa. Struktura se odnosi na raspodelu moći, a pod
procesom podrazumevamo obrasce i vrste interakcija izmeĊu jedinica sistema. Struktura i
proces oĉigledno utiĉu jedno na drugo, i mogu varirati u zavisnosti od duţine perioda koji
ispitujemo, ali struktura je jedan osnovniji koncept i promene u njoj dešavaju se znatno
sporije nego što je to sluĉaj sa procesima.
Ekonomisti opisuju strukturu trţišta pomoću koncentracije moći prodavaca. Za monopol je
karakteristiĉan jedan veliki prodavac, za duopol dva, za oligopol nekoliko, a u jednom
savršenom trţišnom modelu privrede prodavaĉka moć je ravnomerno rasporeĊena. Sliĉno
tome, politikolozi kao unipolarne opisuju one meĊunarodne sisteme u kojima postoji jedna
premoćna sila. U bipolarnim sistemima, postoje dva velika centra moći, dve velike drţave,
ili dva ĉvrsto zbijena sistema saveza dominiraju politikom. Multipolarne strukture imaju tri
ili više centara moći, a tamo gde postoji veliki broj zemalja koje su pribliţno jednake u
moći, govorimo o raspršenom rasporedu moći.
Ako se vratimo na prethodni primer iz ekonomije, poslovni ljudi koji su pokušavali da
maksimiziraju svoj profit u jednom savršenom trţišnom modelu privrede, našli su se u
situaciji da doprinose boljitku potrošaĉa, ali je taj rezultat zavisio od strukture sistema
trţišta. U sluĉaju da je trţište bilo zasnovano na monopolu ili oligopolu, rezultat bi bio
potpuno drugaĉiji. Veliki prodavac moţe da uveća svoj profit ograniĉavajući proizvodnju u
cilju da poveća cene. Stoga kada je poznata struktura sistema, ekonomisti su sposobni da
daju taĉnija predviĊanja o tome kako će se ko ponašati na trţištu i kome će to doneti više
boljitka.
Na sliĉan naĉin, politikolozi posmatraju strukturu meĊunarodnog sistema u nameri da
predvide ponašanje drţava i njihovu sklonost ka ratu. Unipolarni sistemi su skloni
propadanju pošto drţave, u teţnji da oĉuvaju vlastitu nezavisnost, vode politiku ravnoteţe
snaga protiv drţave koja ima premoć u sistemu, ili protiv hegemona, ili će neka drţava ĉija
je moć u usponu, u nekim sluĉajevima izazivati moć vodeće drţave. U multipolarnim ili u
meĊunarodnim sistemima koji imaju raspršenu raspodelu moći, drţave će formirati saveze
u cilju ostvarenja ravnoteţe snaga, ali će savezi biti fleksibilni. Ratovi se mogu dogoditi, ali
će biti relativno ograniĉeni u svom opsegu. U bipolarnim sistemima, savezi postaju mnogo
rigidniji, što zauzvarat doprinosi većoj verovatnoći izbijanja sukoba širih razmera, moţda
ĉak i svetskog rata. Neki analitiĉari kaţu da “bipolarlni sistemi ili erodiraju ili
eksplodiraju”. Ovo se desilo u Peloponeskom ratu kada su Atina i Sparta pojaĉale
meĊusobna trvenja poštujući vlastite savezniĉke obaveze. Ovo je takoĊe bio sluĉaj u
vremenu pre 1914. godine, kada se multipolarna ravnoteţa snaga u Evropi postepeno
konsolidovala u sistem dva jaka saveza, koji su pri tome izgubili na svojoj fleksibilnosti.
PredviĊanja o mogućnosti izbijanja rata zasnovana na principu multipolarnost Vs.
bipolarnost pokazala su se pogrešnim, posle 1945. godine. Tokom Hladnog rata svet je bio
bipolaran sa dva velika igraĉa, Sjedinjenim Drţavama i njenim sveznicima i Sovjetskim
Savezom i njegovim saveznicima. Ipak nije došlo do izbijanja sveobuhvatnog rata tokom
više od ĉetiri decenije, pre nego što je sistem erodirao s propadanjem Sovjetskog Saveza.
Neki ljudi tvrde da je nuklearno oruţje uĉinilo mogućnost izbijanja globalnog rata veoma
neprivlaĉnim rešenjem. Iz tih razloga moţemo zakljuĉiti da struktura meĊunarodnog
sistema moţe ponuditi nekakva gruba objašnjenja, ali da ni ona ne objašnjava dovoljno
sama po sebi.
Više ćemo shvatiti ako budemo išli dalje od strukture sistema, i pozabavimo se
ispitivanjem njegovog procesa, tj. pravilnog obrasca interakcija izmeĊu drţava.
Razlikovanje izmeĊu strukture i procesa u bilo kom vremenu moţe biti ilustrovano uz
pomoć metafore poznate kartaroške igre - pokera. Struktura igre pokera je u raspodeli
moći, to jest koliko ĉipova igraĉi imaju i koliko je jakih karti podeljeno. Proces se odnosi
na naĉin na koji se igra moţe igrati i kakve vrste interakcija meĊu igraĉima mogu postojati
(kako su pravila igre zamišljena i kako se shvataju; da li su igraĉi dobri bleferi; da li
poštuju pravila? Ako igraĉi varaju, da li je izvesno oĉekivati da će biti uhvaćeni?). Na
primer, kada bi dopustili igraĉima u Zatvorenikovoj dilemi da meĊusobno komuniciraju
promenila bi se i priroda igre. Tako, i kada drţave komuniciraju jedna sa drugom i postignu
uzajamno korisne sporazume ili stvaraju razumljiva pravila i ustanove, one dodaju u
repertoar drţavnih strategija nov kvalitet, te stoga mogu promeniti politiĉke ishode. Proces
meĊunarodog sistema je odreĊen pomoću tri elementa: 1) strukturom (bipolarne strukture
su sklone da proizvedu manje fleksibilne procese), 2) kulturnim i institucionalnim
kontekstom koji okruţuje strukturu i determiniše sposobnosti drţava koje one imaju za
saradnju, 3) da li su drţave revolucionarne ili umerene u ciljevima i instrumentima.
Revolucionarni i umereni ciljevi i sredstva
Kako ciljevi drţava utiĉu na meĊunarodne procese? Kao što zagovaraju konstruktivisti,
većina sistema postoji u kulturnom kontekstu koji ukljuĉuje neka osnovna pravila i praksu
koji odreĊuju šta je primereno ponašanje. Drţave mogu da prkose tim pravilima i praksi ili
ih mogu prihvatiti. Jedan meĊunarodni sistem moţe imati ili stabilan ili revolucionaran
proces, u zavisnosti od identiteta i ciljeva najznaĉajnijih drţava u sistemu. U 18-tom veku,
npr. osnovno pravilo igre bilo je legitimnost monarhistiĉkih drţava - zasnovano na
boţanskom pravu kraljeva i odrţavanju ravnoteţe snaga meĊu tim monarhijama. Ugovor iz
Utrehta iz 1713. godine je izriĉito govorio o vaţnosti ravnoteţe snaga. Bilo je mnogo malih
ratova, ali tek je nekoliko velikih uspelo da poremeti sistem. Razmotrimo primer Fridriha
Velikog i naĉin na koji je on tretirao svog suseda, austrijsku caricu Mariju Tereziju. Fridrih
je 1740. godine odluĉio da zaposedne Šleziju, jednu od provincija koja je pripadala Mariji
Tereziji. Fridrih nije imao velik, revolucionaran razlog da uĉini tako nešto, već je u pitanju
bilo uvećanje teritorije. On nije ni pokušao da izazove narodnu revoluciju protiv Marije
Terezije tako što bi pozvao narod Šlezije da zbaci sa trona beĉkog autokratu koji je uz to
govorio nemaĉki jezik. Najposle, i sam Fridrih je bio berlinski autokrata koji je govorio
nemaĉki. On je osvojio Šleziju zbog toga što je to hteo, vodeći raĉuna da time ne uĉini išta
što bi moglo naškoditi Austiji ili temeljnom naĉelu legitimnosti monarha.
Uporedite to sa Francuskom revolucijom pola veka kasnije, kada je preovlaĊujuće gledište
u Francuskoj bilo da svi monarsi treba da budu poslati na vešala ili na giljotinu, te da vlast
treba da proistekne iz naroda. Napoleon je proširio ovu revolucionarnu ideju narodne
suverenosti širom Evrope i njegovi ratovi su predstavljali veliki izazov, podjednako za
pravila igre u Evropi, i za ravnoteţu snaga u njoj. Umereni proces i stabilna ravnoteţa u
sistemu, iz perioda sredine veka, preobrazili su se u revolucionarni proces i nestabilnu
ravnoteţu, na kraju veka. Stoga govorimo o promenama kao što je Francuska revolucija
kao egzogenim u odnosu na strukturalne teorije, budući da ne mogu biti objašnjene
pomoću ove teorije. Ovo je primer sluĉaja u kome teorija strukturalnog realizma moţe biti
dopunjena uĉinkom socijalnog konstruktivizma.
Kao što mogu da promene ciljeve, drţave mogu promeniti i sredstva za ostvarenje tih
ciljeva. Proces u meĊunarodnom sistemu takoĊe trpi uticaj i zavisi od prirode sredstava
koje drţave koriste. Tako, neka sredstva mogu imati stabilizirajuće, a neka destabilizirajuće
efekte. Do promene sredstava dolazi iz razloga tehnološkog razvoja.
Sredstva se takoĊe mogu promeniti i kao posledica novog naĉina društvene organizacije. U
18. veku Fridrih Veliki ne samo da je imao ograniĉene ciljeve, već je takoĊe bio ograniĉen
u pogledu sredstava koja su mu stajala na raspolaganju. Imao je najamniĉku vojsku ĉija je
lojalnost bila ograniĉena i jadnu logistiku. Osamnaestovekovne armije izvodile su
kampanje u leto, kada je hrana bila na dohvat ruke ili kada su drţavne blagajne skupile
dovoljno novca da plate vojnike koji su ĉesto dolazili sa društvenog dna. Kada bi hrane ili
zlata ponestalo - vojnici bi dezertirali. Francuska revolucija promenila je naĉin na koji je rat
voĊen od strane društva, ka neĉemu što su Francuzi nazvali lave en masse ili što mi
nazivamo regrutacija. Kako istiĉu konstruktivisti, osećaj identiteta se promenio kod
vojnika, što je bila posledica ĉinjenice da su ljudi poĉeli sebe da doţivljavaju kao graĊane
koji su okupljeni idejom otadţbine, te je to proizvelo osećanje da svi treba da uzmu uĉešće
u vojsci. Rat više nije bio stvar koja se ticala nekoliko hiljada najamnika koji su ratovali
tamo negde, rat sada je ukljuĉivao svakoga. Široko ukljuĉivanje i masovna podrška
ovakom jednom sistemu nadvladali su staru plaćeniĉku pešadiju. Promena u sredstvima
koja su na raspolaganju drţavama pomogla je, takoĊe, da se doĊe do promena u procesu
meĊunarodnog sistema u 18. veku.
Struktura i proces meĊunarodnog sistema 19. veka
Ovo razlikovanje nam pomaţe da shvatimo devetnaestovekovno poreklo velikih sukoba
koji su se desili u 20. stoleću. Sledeći pravilo parsimonije, prvo treba da potraţimo
jednostavno strukturalno objašnjenje, kao što to ĉesto ĉine neorealistiĉke teorije
meĊunarodnih odnosa u pokušaju da objasne ono što se dešavalo tokom 19. veka.
Na poĉetku veka, Napoleon je pokušao da stvori francusku hegemoniju u Evropi, ali nije
uspeo u tom poduhvatu. Njegovi napori da to ostvari, ujedinili su druge zemlje u koaliciju
koja će na kraju poraziti Francusku. Da je kojim sluĉajem uspeo, sistem bi bio izmenjen u
unipolarnu strukturu. MeĊutim, posle Napoleonovog poraza 1815. godine, odlukama
Beĉkog kongresa došlo je do restauracije starog multipolarnog poretka u kome je postojalo
pet velikih sila koje su uravnoteţivale jedna drugu. Revolucionarna Francuska promenila je
proces
BOX: STRUKTURA I PROCES
DRŢAVNICI UOBIĈAJENO SUDE O TOME DA LI JE EVROPSKA RAVNOTEŢA
BILA ZADOVOLAJVAJUĆA ILI NE, NA OSNOVU ĈINILACA KOJI SU IMALI
TAKO MALO, ILI GOTOVO NIKAKVE DIREKTNE VEZE SA MOĆI I NJENOM
RASPODELOM – TJ. ONI UZIMAJU U OBZIR RANG I STATUS KOJI JE DRŢAVA
UŢIVALA, POŠTOVANJE KOJE JOJ JE BILO UKAZIVANO I PRESTIŢ KOJI JE
IMALA, DA LI JE BILA VREDNA DA SE UĐE U SAVEZ SA NJOM, KAO I DA LI
JOJ JE BILO DOPUŠTENO DA SE IZJASNI U POGLEDU NEKIH MEĐUNARODNIH
PROBLEMA ITD. TO NAM POMAŢE DA OBJASNIMO KAKO KRIZE MOGU DA
IZBIJU I KADA RAVNOTEŢA SNAGA NIJE UZDRMANA ILI JOJ NE PRETI NEKA
OPASNOST. SVE TO POKAZUJE KAKO SREDSTVA KOJA SU DRUGAĈIJA OD
POLITIKE ZASNOVANE NA MOĆI KAO ŠTO SU – MEĐUNARODNO PRAVO,
DELOVANJE EVROPSKOG KONCERTA U PRAKSI, SREDSTVA KOJA SAVEZI
KORISTE ZA OGRANIĈAVANJE NEKOG SVOG ĈLANA – BILA SU OPŠTIJA I
KORISNIJA U PROCESU UNAPREĐIVANJA I OĈUVANJA EVROPSKOG
EKVILIBRIJUMA, NEGO SREDSTVA ZASNOVANA NA POLITICI MOĆI POPUT
RIVALSKIH SAVEZA ILI KOALICIJA KOJE SE MEĐUSOBNO BLOKIRAJU.
IZVOR: PAUL SCHROEDER, “THE NINETEENTH CENTURY SYSTEM”25
meĊunarodnog sistema tokom ovih dvadesetak godina (trajanja revolucionarnih i
Napoleonovih ratova - prim. prev.). i zapretila je da promeni njegovu strukturu, ali na kraju
nije uspela da strukturu evropskog meĊudrţavnog sistema uĉini unipolanom.
Za realiste koji stavljaju naglasak na strukturu (meĊunarodnog sistema – prim. prev.),
velika promena desila se 1870. godine sa ujedinjenjem Nemaĉke. MeĊunarodni sistem 19.
veka ostao je multipolaran, ali došlo je do velike promene u raspodeli moći u Srednjoj
Evropi. Pre ujedinjenja, Nemaĉka se sastojala od 37 drţava i bila je arena meĊunarodne
politike, u kojoj su drugi intervenisali. Nakon 1870. godine Nemaĉka je postala ujedinjen
25
Paul Schroeder, “The Nineteenth Century System: Balance of Power or Politcal Equilibrium?”, Swords
and Ploughshares, 4:1, October 1989, p. 4.
akter u meĊunarodnim odnosima. Štaviše, ĉinjenica da je smeštena taĉno u srcu Evrope
imala je znaĉajne geopolitiĉke posledice. Iz perspektive strukture, ujedinjena Nemaĉka bila
je potencijalno ili previše jaka ili previše slaba. Ukoliko bi Nemaĉka bila dovoljno jaka da
se odbrani sopstvenim snagama od eventualnih napada Rusije i Francuske, a koji bi se
desili istovremeno, onda bi ona takoĊe bila dovoljno jaka da porazi Ruse ili Francuze
pojedinaĉno. A ako Nemaĉka ne bi bila dovoljno jaka da porazi Rusiju i Francusku
istovremeno, onda bi bila dovoljno slaba da „prizove“ Ruse i Francuze da je zajedno
napadnu.
Nova ujedinjena Nemaĉka drţava smeštena u središtu Evrope, meĊutim, nije proizvela
nestabilnost, zbog njenog prvog, briljantnog kancelara, Ota fon Bizmarka. Od 1870. do
1890. godine, Bizmark je bio agilni diplomata kome je pošlo za rukom da ublaţi osećanje
pretnje kod svojih suseda, otklonivši samim tim efekat ove velike strukturalne promene u
politiĉkom procesu meĊunarodnog sistema. Bizmarkovi naslednici nisu bili tako viĉni. Od
1890. godine, pa na dalje, sistemi saveza u Evropi postali su mnogo rigidniji - sa jednim
savezom okupljenim oko Nemaĉke, i drugim oko Rusije i Francuske. Bipolarnost saveza
postepeno je postajala sve oštrija, što je sve dovelo do konaĉne eksplozije 1914. godine.
Postoji zaista jako jezgro istine u ovom strukturalnom objašnjenju promene u
devetnaestom veku, ali to nije odgovarajuće objašnjenje samo po sebi. Ono ne uzima u
obzir ulogu pojedinaca kakav je recimo Bizmark, i ne govori nam zašto je ujedinjenje
Nemaĉkoj bilo dozvoljeno od strane drugih evropskih drţava. Zašto susedi Nemaĉke nisu
pokušali da spreĉe njeno ujedinjavanje? Ako su Britanija i Francuska mogle da vide kako
se ovaj izazivaĉ uspinje u moći, zašto ga nisu zaustavili na vreme? Opaţanja i unutrašnja
politika moraju se prizvati u pomoć da bi se odgovorilo na ova pitanja. Objašnjenje koje u
obzir uzima strukturu, govori nam malo o tome zašto je bilo potrebno trideset godina da se
razvije bipolarni sistem saveza, kao i ne uzima u obzir moguća kljuĉna uloga voĊstva. Da
Kajzer nije otpustio Bizmarka 1890. godine, ili da su njegovi naslednici odrţali zlata
vredan savez sa Rusijom (koja je pozivala na ĉinjenicu zajedniĉkih ideoloških interesa
monarhijskih autokratija), moţda bi pojava bipolarnosti mogla biti izbegnuta. Da
Bizmarkovi naslednici nisu dovodili u pitanje britansku suprematiju na moru pokrećući
trku u pomorskom naoruţanju, moţda bi britanska uloga u predstojećem sukobu mogla biti
izbegnuta. Iako objašnjenje promena u devetnaestom veku uz pomoć strukture sistema
moţe mnogo da ponudi, ono je previše usko, deterministiĉko. U njemu nema mesta za
ulogu izbora koji ljudi kao poojedinci mogu da uĉine i stvaraju situaciju u kojoj Prvi
svetski rat izgleda neizbeţan još 1870. godine. To nam omogućava dobar poĉetak
istraţivanja, ali nam ne govori dovoljno o onom što nas zanima.
Baš kao što nas konstruktivistiĉke teorije podsećaju da prilikom analize takoĊe
treba uzeti u obzir i promene koje su se dogodile u evropskoj kulturi i idejama, a koje su
imale uticaj na proces meĊunarodnog sistema ili na obrazac odnosa (izmeĊu jedinica-prim.
prev.) u meĊunarodnom sistemu devetnaestog veka. Ovde pronalazimo promene u
ciljevima i sredstvima koja su dala podstrek za saradnju. Ideologija demokratizacije i
nacionalizma, bivale su sve jaĉe tokom devetnaestog veka i imale su veliki uticaj na ciljeve
drţava u sistemu. Drţava i vladar više nisu bili jedno isto. Poznata izreka Luja XIV koja
kaţe da “L’etat'c' est moi (drţava to sam ja), nije više bila odrţiva. U osamnaestom veku,
Fridrih Veliki se u Prusiji ponašao uglavnom po svom nahoĊenju. Njegova vlast nije bila
ograniĉena ni od strane izabranih ministara, niti od strane parlamentaraca. Proces
demokratizacije pridodao je uticaj unutrašnje politike na sloţenost meĊunarodne. Napoleon
je proneo nove ideje Evropom, izazivajući i raspaljujući nacionalizam u njenim zemljama.
Napoleonovi ratovi moţda nisu uspeli da promene strukturu evropske politke, ali su
zasigurno prouzrokovali duboke promene u procesu. Austrijski knez Meternih i njegovi
istomišljenici uspeli su u obnavljanju starog poretka na Beĉkom kongersu 1815. godine, ali
ispod površine koja je samo izgledala stabilno, skrivale su se vulkanske snage nacionalizma
i demokratije koje će doţiveti svoju erupciju u Revoluciji iz 1848. godine.
Kako je vek odmicao, narodi i voĊe poĉeli su da vide sebe drugaĉije. Izazov legitimnosti
dinastiĉkih vladara od strane nacionalizma, doveo je do pojave veoma neobiĉnih saveza u
suprotnosti sa klasiĉnom ravnoteţom snaga. Na primer, 1866. godine, Francuska nije
uspela da podrţi Austriju kada je ona bila napadnuta od strane Pruske, što je sa gledišta
strukture sistema predstavljalo dugoroĉnu grešku. Francuska se usprotivila austrijskoj
represiji nad nacionalizmom u delu Italije koji je Austrija okupirala. Bizmark je odigrao na
kartu nacionalistiĉkih pogleda kod drugih nemaĉkih drţava pod Pruskim voĊstvom, ali je
nacionalizam postao prepreka za ono što je moglo biti uĉinjeno kasnije. Kada je Bizmark
osvojio Alzas i Loren od Francuske u ratu 1870.godine, raspalio je nacionalistiĉka osećanja
u Francuskoj što je sve spreĉilo da Francuska i Nemaĉka postanu potencijalni saveznici u
budućnosti. Kao što pristalice konstruktivistiĉkog pristupa istiĉu, pojava novih ideologija
tokom XIX veka izmenila je ciljeve drţava i uĉinila proces meĊunarodne politike manje
umerenim.
Došlo je takoĊe do promena u sredstvima meĊunarodne politike. Primena nove industrijske
tehnologije u vojne svrhe proizvela je masovna, ali i dalje nedovoljno precizna oruţja.
Mobilizacija potpomognuta razvojem ţeleznice, uz sposobnost da se okupi veliki broj
jedinica na odreĊenom mestu u isto vreme, poĉeli su da igraju odluĉujuću ulogu u voĊenju
ratnih operacija od sredine XIX veka. Kako se taj vek bliţio svom kraju, mitraljezi i
rovovski naĉin ratovanja uĉinili su neisplativim koncept kratkog, oštrog, ograniĉenog rata
koji je Bizmark tako uspešno koristio u 1860-im. I struktura i proces nam pomaţu da
objasnimo promene u meĊunarodnom sistemu devetnaestog veka, kao i uzroke Prvog
svetskog rata. Zapoĉeli smo istraţivanje neorealistiĉkim naglaskom na strukturu, jer je to
jednostavniji pristup, ali smo ustanovili da nam to donosi samo delimiĉno objašnjenje.
Paţnja koju konstruktivisti posvećuju procesu opominje nas da ne ostanemo slepi za
promene koje se dešavaju u društvu.
Moderni nastavak ove priĉe
Takozvano nemačko pitanje iz XIX veka pojavilo se opet u debatama voĊenim prilikom
ponovnog ujedinjenja Istoĉne i Zapadne Nemaĉke, 1990.godine. Kao prvo, ministar
spoljnih poslova Sovjetskog Saveza, Eduard Ševarnadze, smatrao je da bi ponovno
ujedinjavanje Nemaĉke izazvalo duboku destabilizaciju ravnoteţe moći u Evropi.
Drţavnici su se još jednom zapitali: “Koliko drţava nemaĉkog govornog podruĉja treba da
postoji, da bi to bilo u saglasju sa stabilnošću u Evropi.” Tokom vremena su postojali
razliĉiti odgovori na ovo pitanje. Kao što smo videli, na Beĉkom kongresu je bilo 37 drţava
u kojima se govorio nemaĉki jezik. Bizmark je smatrao da treba da budu dve, pre nego
jedna. On nije ţeleo da Austrijanci budu ukljuĉeni u novo Nemaĉko carstvo, jer se plašio
da bi to moglo da oslabi premoć Pruske u novoj drţavi. Hitler je imao drugaĉiji odgovor:
treba da postoji jedna nemaĉka drţava koja bi bila u središtu svetske imperije, što je vodilo
Drugom svetskom ratu. Pobedniĉke sile saveznice su se na kraju, 1945.godine, odluĉile za
tri: Istoĉna Nemaĉka, Zapadna Nemaĉka i Austrija. Postoji, takoĊe, opaska koja se
pripisuje jednom Francuzu, izreĉena krajem Drugog svetskog rata. Upitan koliko nemaĉkih
drţava treba da postoji, on je odgovorio: “Tako mnogo volim Nemaĉku, da što ih bude više
to će biti bolje”.
Opadanje sovjetske moći u Istoĉnoj Evropi okonĉalo je biplolarnu strukturu meĊunarodne
politike posle Drugog svteskog rata i uĉinilo mogućim ponovno ujedinjenje Nemaĉke.
Ponovno ujedinjenje dovelo je, meĊutim, do stvaranja novih strahova zbog zajednice od 80
miliona stanovnika sa najvećom evropskom ekonomskom moći, smeštenoj u središtu
kontinenta. Da li bi Nemci traţili novu ulogu? Da li će opet odreĊivati hoće li ići istoĉno a
onda zapadno? Da li će biti uvuĉeni u politike zemalja istoĉno od njih, tamo gde je nemaĉki
uticaj bio uvek jak? Dţon Miršajmer, politikolog sa univerziteta u Ĉikagu, ponudio je
odgovor koji je glasio: “Povratak u budućnost”(slavni ogled iz 1990. godine - prim.prev.).
Oslanjajući se na analizu sa aspekta strukturalnog realizma, izvukao je pesimistiĉke
zakljuĉke kako će budućnost biti ista kao prošlost, zato što je struktura meĊunarodnog
sistema sliĉna onoj iz prošlosti.
Stvari su se, meĊutim, promenile na tri naĉina. Na nivou strukture, Sjedinjene Drţave su
još uvek u Evropi i njihova moć je skoro ĉetiri puta veća od veliĉine ujedinjene Nemaĉke.
Teoretiĉari koji stavljaju naglasak na strukturu, brinu da Amerikanci neće i dalje ostati
ukljuĉeni. Sa završetkom Hladnog rata Amerikanci bi se u nekom trenutku mogli okrenuti
izolacionistiĉkoj politici, i «otići kući». Postoje i vaţne nestrukturalne promene. Proces
meĊunarodne politike u Evropi znaĉajno je izmenjen razvojem novih ustanova. Evropska
Unija ujedinjuje Nemaĉku i druge evropske drţave, na naĉin na koji one ranije nikada nisu
bile povezane. Treća promena ne tiĉe se dešavanja na nivou sistema, nego na nivou
unutrašnje politike. Nemaĉka unutrašnja politika predstavlja poluvekovnu demokratiju i
promene u vrednostima koje je njen narod doţiveo, preobrazile su drţavu koja je vodila rat
u drţavu socijalne sigurnosti. Nemaĉka koja je prouzrokovala probeleme u srcu Evrope
1870, 1914, i 1939.godine, nije bila demokartska drţava. Koji će od ova tri pristupa, na
nivou strukture, u vidu procesa ili na nivou unutrašnje politike najbolje predvideti
budućnost Evrope. Treba da obratimo paţnju na sva tri, ali ĉini se da su predviĊanja
zasnovana na procesu i promenama u unutrašnjoj politici ipak dugoroĉnija.
UNUTRAŠNJA I SPOLJNA POLITIKA
Neorealizam, koji se veoma oslanja na analizu na nivou sistema, kaţe da drţave deluju na
sliĉan naĉin iz razloga postojanja meĊunarodnog sistema. Pozicija drţava u sistemu tera ih
da deluju na odreĊeni naĉin, pa će drţave koje su u sliĉnom poloţaju postupati sliĉno.
Velike drţave će delovati na jedan, a male na drugi naĉin. Ovo, meĊutim, nije dovoljno iz
razloga što je parsimoniĉni sistemski nivo analize ĉesto neodgovarajući; moramo obratiti
paţnju i na ono što se dešava unutar jedinica sistema. Drţave nisu crne kutije. Unutrašnja
politika je vaţna. Posle svega, Peloponeski rat je zapoĉeo unutrašnjim sukobom izmeĊu
oligarha i demokrata u Epidaurusu. Dešavanja na unutrašnjopolitiĉkoj sceni u Nemaĉkoj i
Austro-Ugarskom carstvu igrala su znaĉajnu ulogu u otpoĉinjanju Prvog svetskog rata. Da
bismo razumeli kraj Hladnog rata, moramo “zaviriti” unutar Sovjetskog Saveza i neuspeha
koji je doţivela njegova centralizovana planska privreda. Postoji mnoštvo primera u kojima
su dešavanja u unutrašnjoj politici vaţna, ali moţemo li generalizovati na osnovu toga?
Pošto smo rekli da je unutrašnja politika vaţna, postoji li još nešto što se moţe reći?
Dve velike teorije, marksizam i liberalizam, oslanjaju se u znatnoj meri na drugi nivo
analize i hipotezu da će drţave delovati na sliĉan naĉin ako imaju sliĉna društva. Da bismo
predvideli šta će se dešavati u spoljnoj politici, pogledajmo organizaciju drţava. Marksisti
smatraju da je izvor rata u kapitalizmu. Po Lenjinovom viĊenju, monopolski kapital traţi
rat: “Savezi meĊu imperijalistima su neizbeţni ništa više nego i primirja u periodu izmeĊu
ratova.”26
Rat se moţe objašnjavati prirodom kapitalistiĉkog društva. Kao što ćemo videti
kasnije, marksizam nije otišao predaleko u objašnjavanju otpoĉinjanja Prvog svetskog rata.
Štaviše, ova teorija ne tumaĉi baš najbolje ni istoriju sveta druge polovine ovog veka.
Komunistiĉke drţave, kao što su Sovjetski Savez, Kina i Vijetnam bile su ukljuĉene u
vojne sukobe, dok su velike kapitalistiĉke drţave u Evropi, Severnoj Americi i Japanu
odrţavale miroljubive odnose. Argumenti da kapitalizam uzrokuje rat ne podudaraju se baš
sa iskustvima iz istorije.
Klasiĉni liberalizam, kao filozofija koja je dominirala najvećim delom britanskog i
ameriĉkog mišljenja u devetnaestom veku, došao je do suprotnih zakljuĉaka: drţave sa
kapitalistiĉkim ureĊenjem teţe miroljubivosti, jer je rat loš za posao. Jednu granu klasiĉnog
liberalizma predstavljali su pobornici slobodne trgovine kao što je Riĉard Kobden (1804-
1865) koji je vodio uspešnu borbu za ukidanje engleskog Zakona o kukuruzu, sastavljenom
od protekcionistiĉkih mera koje su ureĊivale britansku meĊunarodnu trgovinu ţitaricama u
prethodnih 500 godina. Poput ostalih iz manĉesterske škole britanskih ekonomista, verovao
je da je bolje trgovati i ekonomski napredovati nego ići u rat. Stoga, ako smo
zainteresovani da se obogatimo kao i za povećavanje ukupnog blagostanja graĊana, tvrdi
Kobden, onda je mir najbolji preduslov za tako nešto. Godine 1840. on je izrekao reĉenicu
koja predstavlja dobar izraz klasiĉnog viĊenja ovog pitanja: “Moţemo svet odrţati bez rata,
i ja sam uveren da svet to moţe uraditi putem trgovine.”27
Liberalno viĊenje sveta bilo je veoma uticajno u predveĉerje Prvog svetskog rata.
Brojne knjige, ukljuĉujući klasiĉno delo Norman Endţela iz 1910. godine, pod naslovom
„Velika iluzija“, koje dokazuje da je rat postao preskup. Da bismo ilustrovali optimizam
klasiĉnog liberalizma pred Prvi svetski rat, moţemo se osvrnuti na primer filantropa iz tog
doba. Endrju Karnegi, magnat industrije ĉelika, osnovao je Karnegijevu zaduţbinu za
meĊunarodni mir 1910. godine. Karnegi je bio zabrinut povodom pitanja šta će se dogoditi
sa njegovim novcem ukoliko doĊe do sloma dugotrajnog razdoblja mira, tako da je uneo
klauzulu u svoj testament predupredivši tako ovu mogućnost. Edvard Dţin, bostonski
izdavaĉ, nije ţeleo da Karnegi dobije svu dobit od dolazećeg veĉnnog mira, pa je osnovao
Svetsku fondaciju za mir koja je bila posvećena istom cilju kao i Karnegijeva zaduţbina.
Dţin je takoĊe bio zabrinut i povodom toga šta će biti sa ostatkom njegovog novca pošto
mir bude izgraĊen na jakim temeljima, tako da ga je namenio za troškove stanovanja slabo
plaćenih mladih radnika.
26
V. I. Lenin, Imperialism:The Highest Stage of Capitalism, New York, Intenational Publishers, 1977, p.
119 27
Richard Cobden, navedeno prema: Kenneth N. Waltz, Man, State and War: A Theoretical Analysis, New
York, Columbia University Press, 1959, p. 104.
Liberalni pogled na svet bio je veoma diskreditovan Prvim svetskim ratom. Uprkos
tome što su bankari i aristokrate imali veoma ĉeste kontakte sa kolegama izvan svojih
zemalja, kao i ĉinjenici da su sindikati i radnici takoĊe imali transnacionalnu
komunikaciju, ništa od toga nije bilo od pomoći u zaustavljanju evropskih drţava od ulaska
u meĊusobni rat. Statistiĉka analiza dogaĊaja nije pronašla jaku korelaciju izmeĊu ulaska
drţava u rat i ĉinjenice da li su one kapitalistiĉke ili demokratske. Gledišta klasiĉnog
marksizma i klasiĉnog liberalizma suprotstavljena su jedno drugom u viĊenju odnosa
izmeĊu rata i kapitalizma, ali su sliĉna u odreĊivanju uzroka rata u unutrašnjoj politici
drţava, i osobito u prirodi njihovih ekonomskih sistema.
Oţivljeni liberalizam
Dva svetska rata i nesupeh kolektivne bezbednosti u periodu izmeĊu dva svetska rata
diskreditovali su liberalne teorije. Većina onog što je napisano o meĊunarodnoj politici u
Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama posle II svetskog rata nosilo je jak peĉat realizma. Ipak,
kako se transnacionalna ekonomska meĊuzavisnost uvećavala, u 1960-im i 1970-im smo
mogli da vidimo obnavljanje interesovanja za liberalne teorije meĊunarodnih odnosa.
Postoje tri grane liberalnog mišljenja: ekonomsko, društveno (ono koje se odnosi na
organizaciju društva - prim.prev.) i politiĉko. Politiĉko mišljenje ima dve grane, jednu koja
se odnosi na ustanove i drugu koja se odnosi na demokratiju.
Ekonomski liberalizam se usredsreĊuje u najvećoj meri na trgovinu. Liberali
smatraju da je trgovina vaţna, ne iz razloga što spreĉava drţave da idu u rat, nego zbog
toga što vodi drţave definisanju vlastitih interesa na naĉin kojim rat postaje manje znaĉajna
tema za njih. Trgovina nudi drţavama naĉin da transformišu svoj poloţaj (nabolje - prim.
prev.) uz pomoć ekonomskog rasta, pre nego putem vojnih osvajanja. Riĉard Rouzkrens
iznosi primer Japana. 1930-ih godina Japan je mislio da je jedini naĉin da pristupi trţištima
bio da se stvori “Velika sfera koprosperiteta istoĉne Azije,” što je podrazumevalo osvajanje
na raĉun suseda, uz zahtev da trguju. Već 1939. godine Judţin Stejli je tvrdio da se
ponašanje Japana moţe delimiĉno objasniti ekonomskim protekcionizmom koji je vladao u
to vreme. Stejli je verovao da su uz politiĉke granice drţave izgradile i ekonomske zidove,
tako da se posedovanje neke teritorije podudara sa prilikama za uvećavanje ekonomskog
uticaja. Bolje rešenje za izbegavanje rata je da se sledi politika ekonomskog rasta u jednom
otvorenom trţišnom sistemu, bez vojnih osvajanja. Nasuprot politici koju je vodio 1930-ih
godina, Japan je danas izmenio svoj poloţaj u svetu uz pomoć trgovine. Udeo Japana u
ukupnom svetskom proizvodu narastao je sa 5% 1960. godine, na oko 15% 1990. godine,
što ga je uĉinilo drugom najvećom ekonomijom sveta našeg vremena.
Realisti na ovo odgovaraju kako je Japan bio sposoban da postigne ovaj zaprepašćujući
ekonomski rast iz razloga što mu neko drugi osiguravao bezbednost. Taĉnije, Japan se
oslanjao na Sjedinjene Drţave da bi osigurao bezbednost u odnosu na svoje velike susede
koji su posedovali nuklearno oruţje, Sovjetski Savez i Kinu. Neki teoretiĉari realizma
predviĊali su da će sa nestankom Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Ameriĉke Drţave povući
svoje bezbednosno prisustvo u istoĉnoj Aziji i da će podići carine prema japanskoj trgovini.
Japan bi se ponovo militarizovao i došlo bi do sukoba izmeĊu Japana i Sjedinjenih Drţava,
onako kako su predviĊale teorije hegemonske tranzicije.
Sa druge strane, liberali odgovaraju da moderni Japan ima veoma razliĉito unutrašnje
društveno ureĊenje od Japana iz 1930. godine. To je jedno nemilitaristiĉko društvo,
delimiĉno i zbog ekonomskih prilika. Najatraktivnije prilike za karijeru u Japanu su u
biznisu, a ne u vojnoj sluţbi. Oni drţe da realisti nisu obratili dovoljno paţnje na unutrašnju
politiku i na naĉin na koji se Japan promenio kao posledica ovih ekonomskih prilika. Bez
obzira na ishod, argumenti ekonomskih liberala kaţu da trgovina moţda ne moţe spreĉiti
rat, ali moţe dovesti do promena u tome kako drţave vide prilike koje im se ukazuju, što
zauzvrat vodi formiranju društvene strukture koja je manje sklona ratu.
Drugi oblik liberalizma je društveni. Po njemu kontakti izmeĊu pojedinaca mogu smanjiti
sukobe pomoću unapreĊivanja meĊusobnog razumevanja. Takvi transnacionalni kontakti
dogaĊaju se na više nivoa, ukljuĉujući i studente, biznismene i turiste. Pomenuti kontakti
doprinose da nam drugi izgledaju manje strani i da imamo manje razloga za mrţnju. To,
zauzvrat dovodi do manje izvesnosti sukoba. Dokazi za ovo gledište su pomešani.
Naposletku bankari, aristokrate i zvaniĉnici radniĉkih sindikata imali su kontakte širokih
razmera 1914. godine, ali ih to nije zaustavilo da ubijaju jedni druge od ĉasa kada su stavili
na sebe kaki uniforme. Oĉigledno je da ideja kako društveni kontakti podstiĉu razumevanje
i spreĉavaju rat je previše jednostavna. Ipak, ona je dala umereni doprinos razumevanju
stvari. Zapadna Evropa danas veoma se razlikuje od one iz 1914. godine. Postoje stalni
kontakti preko meĊunarodnih
BOX:
ONO ŠTO JE INTERESANTNO I ŠTO RAZLIKUJE SVET OD 1945. U ODNOSU NA
PRETHODNA RAZDOBLJA, JESTE DA JE JEDNA MIROLJUBIVA TRGOVAĈKA
STRATEGIJA DRŢAVA USREDSREĐENIH NA TRGOVINU DONELA MNOGO
VEĆE REZULTATE I BILA MNOGO EFIKASNIJA NEGO IKADA PRE TOGA.
PREKO MEHANIZMA INDUSTRIJSKO-TEHNOLOŠKOG RAZVOJA I
MEĐUNARODNE TRGOVINE, DRŢAVE MOGU DA PROMENE VLASTITI
POLOŢAJ U MEĐUNARODNOJ POLITICI, I TO MOGU DA URADE PUTEM
POVEĆANE TRGOVINE I EKONOMSKOG RASTA KOJI JE EKONOMSKA
SARADNJA UĈINILA MOGUĆIM.
Richard Rosecrance, The Rise of the Trading State28
granica u Evropi, i urednici udţbenika pokušavaju da tumaĉe druge drţave na fer naĉin.
Slike drugih naroda Evrope su veoma razliĉite od slika iz 1914. godine. Istraţivanja javnog
mnenja pokazuju da osećanja evropsksog identiteta postoje uporedo sa osećanjem
nacionalnog identiteta. Transnacionalno društvo utiĉe na ono što ljudi u demokratskim
društvima hoće od spoljne politike njihovih draţava. Vredno je zabeleţiti kako je
Francuska reagovala na ponovno ujedinjavanje Nemaĉke 1990. godine. Postojali su ostaci
neizvesnosti i straha meĊu struĉnjacima za spoljnu politiku, ali su istraţivanja javnog
mnjenja pokazala da je većina Francuza pozdravila nemaĉko ujedinjenje. Ovakvi stavovi su
se oštro razlikovali u odnosu na one iz avgusta 1914. godine.
28
Richard Rosecrance, The Rise of the Trading State: Commerce and Conquest in the Modern World,
Basic, New York, 1986, p. ix.
Treći oblik liberalizma stavlja naglasak na ulogu institucija i to je ona grana liberalizma
koja se ĉesto naziva kao “neoliberalizam”. Zašto su meĊunarodne institucije vaţne? Zato
što one pruţaju informacije i daju okvir koji oblikuje oĉekivanja drţava ĉlanica. One
ljudima omogućavaju da veruju da neće biti nekog sukoba. One produţavaju senku
budućnosti i umanjuju akutnost bezbednosne dileme. Ustanove umanjuju delovanje
anarhije koja je jedna od glavnih pretpostavki realizma. Hobs je video meĊunarodnu
politiku kao stanje rata. Bio je odmeren da kaţe kako stanje rata ne znaĉi stalno ratovanje
nego tendenciju ka ratu, isto kao što oblaĉno vreme znaĉi da će biti kiše. U tom smislu,
stanje mira znaĉi da postoji tendencija ka miru i da ljudi mogu da razvijaju miroljubiva
oĉekivanja, kada je meĊunarodna anarhija ograniĉena i stabilizovana uz pomoć
meĊunarodnih ustanova.
Institucije stabilizuju oĉekivanja na ĉetiri naĉina. Prvo, one obezbeĊuju osećanje trajanja;
na primer, većina stanovnika Zapadne Evrope oĉekuje da će Evropska Unija potrajati i u
budućnosti. Verovatno je da će ona biti tamo i sutra. Mnogi stanovnici istoĉnoevropskih
zemalja su saglasni sa time i prave planove da se pridruţe Evropskoj Uniji. Takva jedna
situacija utiĉe na njihovo sadašnje ponašanje ĉak i pre nego što su postale ĉlanice Unije.
Drugo, ustanove omogućavaju priliku za reciproĉno ponašanje. Ako Francuzi danas dobiju
nešto malo više, Italijani će moţda sutra dobiti više. Postoji manje potrebe za brigu
povodom svake transakcije, jer kroz stanje će se uravnoteţiti. Treće, institucije
omogućavaju protok informacija. Ko šta radi? Da li Italijani stvarno poštuju pravila koja je
donela Evropska Unija? Da li su trgovaĉki tokovi ujednaĉeni? Institucije Unije svim
zainteresovanim stranama obezbeĊuje informacije o tome kako sve ovo funkcioniše.
Konaĉno, institucije omogućavaju naĉine da se reše sukobi. U Evropskoj Uniji pogaĊanje
izmeĊu drţava ĉlanica se odvija unutar Saveta ministara i u Evropskoj komisiji, a postoji
takoĊe i Evropski sud pravde. Na taj naĉin institucije stvaraju klimu u kojoj se razvijaju
oĉekivanja stabilnog mira.
Klasiĉni liberali su oĉekuju da će “mir izbiti svuda oko nas”; današnji liberali
tragaju za ostrvima mira u kojima je došlo do razvoja ustanova i oĉekivanja stabilnosti.
Politikolog Karl Dojĉ, nazvao je takva podruĉja “pluralistiĉkim bezbednosnim
zajednicama” u kojima je rat izmeĊu zemalja do te mere nezamisliv, da je došlo do razvoja
oĉekivanja stabilnog mira. Institucije pomaţu da se takva oĉekivanja ojaĉaju. Skandinavske
zemlje, na primer, nekada su ogorĉeno ratovale meĊu sobom, Sjedinjene Drţave su
ratovale sa Britanijom, Kanadom i Meksikom. Danas su takve stvari nezamislive. Izgleda
da su napredne industrijske zemlje sklonije miru, a ustanove kakve su Evropska Unija,
Ugovor zemalja Severne Amerike o slobodnoj trgovini (NAFTA) i Organizacija ameriĉkih
drţava, stvaraju kulturni milje u kojem je mir oĉekivan i obezbeĊuju forum za pregovore (u
sluĉaju sukoba - prim. prev.). Oĉekivanja stabilnosti mogu da obezbede naĉin da se izbegne
situacija tzv. Zatvorenikove dileme koju realisti uzimaju kao datu. One povećavaju i
ojaĉavaju senku budućnosti.
Mnogi teoretiĉari realizma oĉekuju da se bezbednosna dilema pojavi u Evropi
uprkos postojanju jedne liberalne institucije kakva je Evropska Unija. Posle velikih nada
kojima je pozdravljena evropska integracija 1992. godine, bilo je jedno razdoblje u kome
je došlo do suprotstavljanja daljem jaĉanju Unije, naroĉito u sukobima povodom
jedinstvene evropske valute, evra, koji je ušao u upotrebu 1992. godine. Zemlje poput
Velike Britanije su se plašile da bi dalje uzimanje vlasti vlade Evropske Unije moglo da
naškodi autonomiji i prosperitetu pojedinaĉnih drţava. Napori u 2003. i 2004. godini da se
donese novi evropski ustav pokazali su se kao preteški. U isto vreme Britanija i drugi su
bili zabrinuti da će, ako oni glasaju za izlazak iz Unije, zemlje kao što su Nemaĉka,
Francuska i Italija koje su optirale za, steći uporednu prednost.
Liberalna demokartija i rat
Liberali smatraju da realisti obraćaju nedovoljno paţnje na ĉetvrtu granu liberalizma:
demokratske vrednosti. Nemaĉka danas je drugaĉija zemlja od Nemaĉke iz 1870. 1914. ili
1939. godine. Nemaĉka je iskusila pola veka demokratije u kojoj su se partije i vlade
menjale na miran naĉin. Istraţivanja javnog mnenja pokazuju da nemaĉki narod ne teţi
ekspanzivnoj ulozi na meĊunarodnoj sceni. Iz tih razloga liberali su skeptiĉni povodom
predviĊanja teoretiĉara realizma koji nisu uspeli da uzmu u obzir uĉinke demokratije.
Postoji li odnos izmeĊu unutrašnje demokratske organizacije i sklonosti drţava ka ratu.
Povodom ovog pitanja postoje sukobljena mišljenja. Na konferenciji koja je odrţana 1990.
godine u Vašingtonu u organizaciji Instituta za mir, dvojica bivših zvaniĉnika Reganove
administracije zastupala su dva dijametralno suprotna gledišta. Karl Geršman, predsednik
Nacionalne zaduţbine za demokratiju smatra da: “je samo po sebi razumljivo kako će se
društva koja su demokratski organizovana ponašati miroljubivije”. Judţin Rostov, bivši
direktor Agencije za kontrolu oruţja i razoruţavanje, odgovorio je na to da “opaska kako
liberalne demokratske drţave ne idu u rat jeste poslednji u dugoj seriji mitova koje su ljudi
idelaistiĉkih pogleda na svet izmislili da se spasu rata.” 29
Apsolutistiĉki vladari mogu lako da uvuku vlastite drţave u rat, kao što je to uĉinio Fridirih
Veliki kada je hteo Šleziju 1740. godine ili, pak, Sadam Husein kada je ţeleo Kuvajt 1990.
godine. Kao što su istakli Imanuel Kant i drugi klasuĉni liberali, u demokratiji ljudi mogu
da glasaju protiv rata. Ĉinjenica da je zemlja demokratska ne znaĉi, meĊutim, da će njeni
graĊani uvek glasati protiv rata. Kao što smo videli, statistiĉki posmatrano ĉini se da su
demokratije bile ukljuĉene u ratove isto toliko ĉesto koliko i druge drţave. Demokratsko
izborno telo ĉesto je glasalo za rat. U staroj Grĉkoj, Perikle je podizao atinske graĊane da
idu u rat; ameriĉki elektorat gurnuo je nevoljnog predsednika Mekinlija u Špansko-
Ameriĉki rat. Istraţivanja javnog mnenja i glasovi u Kongresu podrţali su predsednika
Buša prilikom ulaska u rat protiv Iraka, 2003.godine.
Majkl Dojl je izneo umereniju pretpostavku koja proistiĉe iz stavova Kanta i drugih
pripadnika klasiĉnog liberalizma. Reĉ je, naime, o ideji da liberalne demokratije ne ratuju
protiv drugih liberalnih demokratija. Ĉinjenica da dve demokratske drţave ne ratuju jedna
protiv druge je korelacija, a neke korelacije podrazumevaju odnos laţne uzroĉnosti.
Izbijanje poţara i prisustvo vatrogasnih kola su u visokom stepenu korelacije, ali ne
mislimo da vatrogasna kola izazivaju poţar. Da li je ovaj odnos uzroĉnosti stvaran ili
laţan? Jedno moguće objašnjenje laţne korelacije je da demokratske drţave teţe da budu
bogate drţave, bogate drţave teţe trgovini, i u skladu sa liberalnom trgovinom, nije
verovatno oĉekivati da one ratuju jedna protiv druge. Ovakvo razrešenje se ne podudara
baš najbolje sa ĉinjenicom da su bogate zemlje veoma ĉesto ratovale jedna protiv druge - o
29
U. S. Institute of Peace Journal, 3:2, June 1990, pp. 6 - 7.
ĉemu svedoĉe i dva svetska rata. Liberali sugerišu da pitanje koje je po znaĉaju iznad
problema korelacije, jeste pitanje legitimnosti. Moţda graĊani demokratskih drţava
smatraju da je štetno ratovati sa drugim demokratijama, jer je pogrešno rešavati sukobe
ubijanjem u situaciji kada i drugi ljudi imaju pravo da budu pitani da li pristaju na to.
Štaviše, ustavni sistem podele vlasti je delotvorniji prilikom ulaska u rat, ukoliko
postoji široka javna debata povodom legitminosti ratovanja. Teško je graĊane demokratskih
drţava podići na rat kada nema autoritarnih demona kakvi su Hitler ili Sadam Husein.
Iako ove liberalne teorije zahtevaju istraţivanja pomoću detaljnih studija sluĉaja,
kako bi se spoznalo šta se stvarno dogodilo u pojedinim sluĉajevima, one ipak obećavaju.
Onda, kada broj demokratija u svetu raste, tada je moguća manja sklonost drţava ka ratu, u
najgorem sluĉaju - meĊu demokratijama. Potrebna je, meĊutim, reĉ upozorenja. Neke od
novih demokratija mogu biti plebiscitarne demokratije bez postojanja slobodne štampe,
ograniĉenja izvršene vlasti, ili regularnih izbora. Ratne vlade Hrvatske, Srbije i Bosne
izabrane su izborima, ali su te drţave bile daleko od liberalnih demokratija. Isto vaţi i za
Ekvador i Peru koji su imali meĊusobne pograniĉne sukobe 1995. godine. Odnos o kome
govori ova teorija tiĉe se liberalnih demokratija, a ne svih demokratskih drţava.
BOX: DEMOKRATIJA I MIR
KOALICIJA ZA DEMOKRATIJU-TO JE DOBRO ZA AMERIKU. DEMOKRATIJE SU,
NAJPOSLE, IZGLEDNIJE DA BUDU STABILNE, A MANJE DA VODE RATOVE.
ONE JAĈAJU CIVILNO DRUŠTVO. SVOJIM GRAĐANIMA PRUŢAJU PRILIKU ZA
EKONOMSKI BOLJITAK KAKO BI PODIGLI SVOJE VLASTITE DOMOVE, A NE
DA BEŢE PREKO GRANICA SVOJIH DRŢAVA. NAŠI NAPORI DA SE POMOGNE
IZGRADNJA DEMOKRATSKIH DRŢAVA UĈINIĆE NAS SVE BEZBEDNIJIM,
PROSPERITETNIJIM I USPEŠNIJIM U POKUŠAJU DA UĈINIMO OVU ERU
FANTASTIĈNIH PROMENA NAŠIM PRIJATELJEM A NE NAŠIM
NEPORIJATELJEM.
PREDEDNIK VILIJAM DŢ. KLINTON, OBRAĆANJE NA 49. ZASEDANJU
GENERALNE SKUPŠTINE UJEDINJENIH NACIJA, 26 SEPTEMBAR 1994.
OdreĊenje nacionalnog interesa
Bez obzira na oblik vladavine “drţave deluju u njihovom nacionalnom interesu.” Normalno
da je ovaj stav istinit, ali on nam ne govori mnogo sve dok ne znamo kako drţave odreĊuju
njihov nacionalni interes. Realisti tvrde da drţave imaju malo izbora u definisanju vlastitog
nacionalnog interesa zbog postojanja meĊunarodnog sistema. One treba da definišu interes
u terminima ravnoteţe snaga ili neće preţiveti, kao što kompanija u ĉistom trţišnom
modelu privreĊivanja koja ţeli da bude altruistiĉna umesto da maksimizira profit, takoĊe
neće preţiveti. Prema realistima poloţaj drţave u meĊunarodnom sistemu nam govori kako
je njen nacionalni interes definisan i na osnovu toga moţe se predvideti njena spoljna
politika.
Liberali i konstruktivisti smatraju da je nacionalni interes definisan mnogo šire, nego što je
to samo poloţaj drţave u meĊunarodnom sistemu, te oni imaju podrobniji uvid koje su
preferencije i kako se obrazuje nacionalni interes drţava. OdreĊenje nacionalnog interesa
zavisi u velikoj meri od tipa unutrašnjeg društva i kulture koju drţava ima. Na primer,
društvo koje vrednuje ekonomsko bogatstvo i stavlja snaţan naglasak na trgovinu, ili
društva koja ratove protiv drugih demokratija vide kao nelegitimne, definišu svoj
nacionalni interes sasvim razliĉito od despotske drţave koja ima sliĉan poloţaj u
meĊunarodnom sistemu. Liberali smatraju da je ovo delimiĉno istinito ukoliko je
meĊuanrodni sistem umerenog karaktera, tj. ako nije sasvim anarhiĉan. Ako ustanove i
kanali komunikacije obezbede stabilna oĉekivanja trajnog mira, tzv. Zatvorenikova dilema
moţe biti izbegnuta.
Pošto ovi podsticaji koji nemaju vezu sa moći, pomaţu da se oblikuje naĉin na koji drţave
definišu vlastite interese, vaţno je znati koliko je neka posebna situacija bliska zamisli
anarhije. Ako je meĊunarodna situacija u potpunosti anarhiĉna, tj. ako vas sutra moţe ubiti
sopstevi komšija, onda postoje ograniĉene mogućnosti da demokratija ili prednosti
trgovine, utiĉu na spoljnu politiku. Opstanak je na prvom mestu. Ako je, meĊutim, sistem
samo delimiĉno pribliţan anarhiji zbog toga što postoje ustanove i oĉekivanja stabilnog
mira, onda će neki od ovih ĉinilaca koji se odnose na društvo i kulturu veorovatnije igrati
znatniju ulogu. Izglednije je da predviĊanja teoretiĉara realizma budu taĉna na Srednjem
Istoku na primer, a predviĊanja liberalnih teoretiĉara u Zapadnoj Evropi. Poznavanje
konteksta pomaţe nam da procenimo sposobnost predviĊanja razliĉitih teorija.
Varijacije u spoljno-politiĉkom delovanju
Ĉak i drţave koje se nalaze u sliĉnim situacijama odreĊuju vlastite interese i strategije
razliĉito - o tome svedoĉe Bizmarkovo, Kajzerovo i Hitlerovo rešenje nemaĉke
bezbednosne dileme. Kada razlike u sistemu ne uspevaju da objasne postojanje razliĉitih
spoljnih politika, mi nastojimo da uzroke naĊemo u unutrašnjoj politici. Neki od njih su
idiosinkretiĉki za svaku od dvesta i više drţava u svetu, ali neki se mogu i generalizovati.
Ukupan raspon ĉinilaca u unutrašnje-politiĉkim stvarima utiĉu ponekad da drţave deluju na
sliĉan naĉin. Usredsredili smo se na trgovinu i demokratiju, ali postoje i drugi ĉinioci.
Primera radi, postoji li revolucija? Lideri revolucionarnih drţava ĉesto vide spoljne politike
svojih prethodnika, pa ĉak i ceo meĊunarodni sistem, kao nelegitiman. Revolucije ĉesto
stvaraju nestabilnost u celom regionu. Revolucionarni lideri vrlo ĉesto ţele da izvezu svoju
ideologiju, dok susedne drţave hoće to da spreĉe, kao što se desilo sa Francuskom i njenim
susedima 1790–ih, sa Rusijom nakon 1917, i sa Iranom i Irakom 1980.godine. Ponekad
revolucionarne drţave vrše invaziju, ponekad same doţivljavaju invaziju. Druga
generalizacija niţeg nivoa jeste da će slabo integrisanje zemlje, kao što su bile Nemaĉka ili
Austrija pre 1914.godine, verovatnije projektovati svoje unutrašnje probleme izvan vlastitih
granica. Nemaĉke voĊe su preusmeravale paţnju od izazova socijaldemokratskih ideja kod
kuće, ka ekspanzionizmu prema inostranstvu. Ipak, ova tendencija da se pronaĊu ţrtveni
jarci spolja, ne pokazuje se uvek kao istinita; neke zemlje sa slabom unutrašnjom
integracijom, kao što je Mijanmar (Burma), okreću se ka unutra.
Druge pravilnosti se pronalaze u ponašanju birokratije. Zbog toga što birokratije imaju
standardne procedure delovanja koje se ne menjaju brzo, neki analitiĉari veruju da se
spoljna politika moţe predvideti usredsreĊivanjem na inerciju spoljno politiĉkih i vojnih
birokratija. Ovo ćemo videti u odnosu na Kubansku raketnu krizu iz Petog poglavlja ove
knjige. Sigurno je da se nemaĉka vojna birokratija opirala promenama u vojnim planovima
1914. godine. Ali, birokratska predviĊanja mogu biti i pogrešna. Posle poraza od strane
mobilnih neregularnih gerilskih snaga u Vijetnamu, ameriĉka vojska je usvojila strategiju
visoke pokretljivosti tokom Zalivskog rata i pobedila. Birokratije se moţda ne menjaju
brzo, ali se ipak mogu promeniti.
Nauĉnici iz oblasti meĊunarodne politiĉke ekonomije istraţivali su pomoću parsimonije,
kako bi objasnili spoljnu politiku povezujući svetsku ekonomiju i unutrašnje politiĉke
interese. Primera radi, na razliĉite naĉine kojim otvorena trgovina utiĉe na radnu snagu,
zemljoposednike i kapital, takoĊe utiĉe i na politiku na predvidljiv naĉin kao što ćemo
videti na primeru Nemaĉke u sledećem poglavlju. Štaviše, politiĉke koalicije se kod kuće
mogu promeniti kao rezultat promenjenih meĊunarodnih prilika i pritisaka.
Mnoge od varijacija u spoljnopolitiĉkom ponašanju mogu da dosegnu samo nizak nivo
generalizacije. U najboljem sluĉaju, one su pre hipoteze koje se mogu testirati, nego
savršena predviĊanja. Unutrašnja politika je vaţna i liberalne teorije nam mogu pomoći, ali
na razliĉite naĉine, u razliĉito vreme i na razliĉitim mestima.
COUNTERFACTUALS (METOD IZVRTANJA ĈINJENICA - ŠTA BI BILO KAD BI
BILO)
Ĉeški predsednik Vaclav Havel je 1990. godine govorio pred Kongresom Sjedinjenih
Ameriĉkih Drţava. Šest meseci pre toga Havel je bio u zatvoru kao politiĉki zatvorenik.
“Kao dramski pisac”, kazao je Havel, “koristio sam fantastiku. Zamišljam nemoguće stvari
svake vrste i stavljam ih u svoje komade. Tako da ovo šokantno iskustvo, od izlaska iz
zatvora, do ĉinjenice da danas stojim pred vama, mogu da poistovetim sa ovim. Šteta za
sirote politikologe koji pokušavaju da izaĊu na kraj sa onim što bi moglo da se desi.”30
Samo nekolicina ljudi, ukljuĉujući tu i Sovjete i Istoĉnoevropljane, predvidela je kolaps
sovjetske imperije u Istoĉnoj Evropi 1989. godine. Ljudi ponekad prave iznenaĊujuće
izbore, i ljudska istorija je puna neodreĊenosti i neizvesnosti. Kako moţemo da poreĊamo
po vaţnosti razliĉite uzroke i razliĉite nivoe analize?
MeĊunarodna politika nije nauka koja podrazumeva rad u laboratorijama.
Mogućnost izvoĊenja kontrolisanih eksperimenata ne postoji jer je nemoguće da neke
stvari odrţavate u nepromenjenom stanju posmatrajući pri tom druge koje se menjaju.
Aristotel je rekao kako se moţe biti precizan u bilo kojoj nauci onoliko koliko to predmet
(nauke u pitanju - prim.prev.) dopušta. Ne pokušavajte da budete previše precizni ukoliko
će ta preciznost biti laţna. U meĊunarodnoj politici postoji tako mnogo varijabli, tako se
mnogo promena dešava u isto vreme, da su dogaĊaji previše determinisani - to jest, imaju
previše uzroka. Kao analitiĉari, meĊutim, još uvek ţelimo da nekako razvrstamo uzroke
30
Vaclav Havel, “Address to U. S. Congress,” Congerssional Record, February 21, 1990, pp. S 1313-1315.
kako bismo došli do neke ideje koji su od njih uverljiviji od onih drugih. Alat koji moţemo
koristiti u tu svrhu jeste mentalni eksperiment izvrtanja ĉinjenica pod nazivom – „ŠTA BI
BILO KAD BI BILO“.
Ovaj pristup je drukĉiji od uslovljavanja putem ĉinjenica, ali je jednostavnije reći da
je to misaoni eksperiment kojim se odreĊuju uzroĉni stavovi. Pošto ne postoji neka stvarna,
prirodna laboratorija za meĊunarodnu politiku, zamišljamo sluĉajeve u kojima jednu stvar
menjamo dok druge stvari drţimo stalnim, i na osnovu toga konstruišemo sliku o tome
kako je svet mogao izgledati. U stvari, kao što govorimo, tako se koristimo i ovim
postupkom u mišljenju svakog dana. Mnogi studenti mogu da kaţu “da nisam bio tako
obilno veĉerao, mogao sam da se bolje usredsredim na ĉitanje.” Nekolicina njih moţe
koristiti zabavnije vidove ovog pristupa: da nisam bio preskoĉio veĉeru u studentskom
savezu, ne bih sreo nju i moj ţivot bi danas bio jednostavniji.”
Iako ĉesto ne pripadaju njenim oboţavaocima, istoriĉari koriste jednu razraĊeniju
verziju ove iste procedure da bi “izmerili teţinu” uzroka. Na primer, zamislimo da Kajzer
1890. godine nije bio otpustio Bizmarka. Da li bi to uĉinilo Prvi svetski rat manje
verovatnim? Da li bi Bizmarkova politika nastavila da smanjuje pretnju koju su druge
zemlje osećale od Nemaĉke i stoga obezgalavila rigidnost sistema dva saveza? U ovom
sluĉaju, upotreba ovog metoda ispituje koliko je vaţna uloga pojedinih liĉnosti u poreĊenju
sa ĉiniocima strukture. Navešćemo još jedan ovakav postupak koji se odnosi na Prvi
svetski rat: pretpostavimo da je vozaĉ Franca Ferdinanda u Sarajevu bio skrenuo ulevo
umesto udesno na toj kljuĉnoj raskrisnici i da austrijski nadvojvoda nije bio ubijen u
atentatu; da li bi rat poĉeo ili ne? Ovaj postupak eksperimentalnog izvrtanja ĉinjenica
ispituje kolika je uloga sluĉajnosti? Koliko vaţnu ulogu u tome je odigrao atentat?
Uzimajući u obzir sveukupnu napetost u strukturi saveza, da li je bilo izglednije da neka
druga varnica raspali vatru da se ova jedna nije bila pojavila.
Ovakvi uslovni stavovi zasnovani na ĉinjenicama koje su suprotne stvarnosti obezbeĊuju
naĉin da se istraţi da li su uzroci znaĉajni ili ne, ali tu ima još skrivenih poteškoća u ovoj
“eksperimentalnoj igri izvrtanja ĉinjenica.” Ako se oni rade na pogrešan naĉin, ovakvim
postupkom mogu da dovedu do potiranja znaĉenja istorije; do ĉinjenice da kad se jednom
nešto desilo, sve ostalo nije jednako vaţno. Vreme je ovde dimenzija od kljuĉnog znaĉaja.
Kazali smo da su istorijski dogaĊaji “utabana staza”; tj, jednom kada dogaĊaji krenu
odreĊenim putem, svi mogući budući putevi nisu podjednako verovatni. Pojedini dogaĊaji
su mnogo verovatniji nego neki drugi. Postoje ĉetiri kriterijuma koje koristimo kako bi
testirali da li su naši «šta bi bilo kad bi bilo» misaoni eksperimenti dobri ili korisi:
uverljivost, blizina, teorija i ĉinjenice.
Uverljivost
Upotrebljivi postupak tzv. izvrtanja ĉinjenica treba da se nalazi unutar razumnog skupa
opcija. Potrebno je da bude uverljivo zamisliti dva uslova radnje koji postoje istovremeno.
Pretpostavimo da neko kaţe, da je Napoleon imao stelt bombardere, onda bi pobedio u bici
na Vaterlou. Onda moţe da tvrdi da se takvim postupkom testira vaţnost vojne tehnologije,
ali nema smisla zamišljati dvadesetovekovnu tehnologiju u kontekstu devetnaestog veka.
Dakle ova dva uslova nisu istovremeno moguća. Premda to moţe biti dobro da nasmeje
nekog, nije plodotvorno koristiti više puta pomenuti postupak zbog prisutnog anahronizma.
U stvarnom ţivotu, nikada ne postoji mogućnost takve konjukcije.
Blizina u vremenu
Svaki veliki dogaĊaj postoji u dugom lancu uzroĉnosti, te prema tome većina dogaĊaja ima
više uzroka. Što se dalje vraćamo u prošlost, to je više uzroka koje treba da drţimo
nepromenjenim. Što je dogaĊaj o kome se pitamo u vremenu bliţi istraţivanom dogaĊaju
(da li je A uzrok B?), to je veća verovatnoća da je odgovor “da.” Razmotrimo ĉuveni
Paskalov metod tzv. izvrtanja ĉinjenica koji kaţe «da je Kleopatra imala kraći nos, bila bi
manje privlaĉna Marku Antoniju, te bi istorija Rimskog carstva izgledala drugaĉije». Da je
istorija Rimskog carstva bila izgledala drugaĉije, i istorija zapadnoevropske civilizacije bi
bila drugaĉija. Tako se moţe reći da je duţina Kleopatrinog nosa bila jedan od uzroka
Prvog svetskog rata. U nekom trivijalnom smislu to bi moglo da bude taĉno, ali milioni
dogaĊaja i uzroka slivali su se do avgusta 1914. godine. Doprinos Kleopatrinog nosa
izbijanju Prvog svetskog rata je tako mali i dalek, da je ovaj postupak više zabavan, nego
što je znaĉajan kada pokušavamo da utvrdimo zašto je rat izbio. Blizina u vremenu znaĉi da
nam bliskost dva dogaĊaja koji se nalaze u lancu uzroĉnosti, dopušta bolju kontrolu drugih
uzroka i samim tim dobijanje taĉnijeg merenja faktora.
Odnos prema teoriji
Valjano rezonovanje na osnovu postupka izvrtanja ĉinjenica treba da se oslanja na
postojeće teorije koje predstavljaju destilat onoga što smo mislili da znamo o stvarima koje
su se dešavale pre toga. Treba da se pitamo da li je neki «šta bi bilo kad bi bilo» postupak
uverljiv, razmatrajući pri tome ono što znamo o svim sluĉajevima koji su doveli do razvoja
pomenute teorije. Teorije obezbeĊuju koherentnost i organizaciju našem mišljenju velikog
broja uzroka i pomaţu nam da izbegnemo uzimanje nasumiĉnih uzroka. Na primer, ne
postoji teorija iza stava koji kaţe da je Napoleon imao stelt bombardere, pobedio bi u bici
kod Vaterloa. Nasumiĉnost ovog primera pomaţe da objasnimo zašto je to tako zabavno,
ali ograniĉava ono što mi moţemo da nauĉimo iz ove misaone veţbe.
Uzmimo, na primer, u razmatranje uzroke Hladnog rata i zapitajmo šta bi se desilo
da su Sjedinjene Ameriĉke Drţave bile zemlja sa socijalistiĉkim ureĊenjem; da li bi onda
bilo Hladnog rata? Ili, pretpostavimo da je Sovjetski Savez bio izašao iz Drugog svetskog
rata kao zemlja sa kapitalistiĉkim naĉinom vladavine; da li bi onda bilo Hladnog rata?
Ovakvim pitanjima istraţuje se teza o tome da je Hladni rat bio prouzrokovan prvenstveno
ideološkim razlozima. Jedna alaternativna hipoteza, meĊutim, kaţe da je struktura
meĊunarodnog sistema dovela do Hladnog rata. Uzevši u obzir raspored moći nakon
Drugog svetskog rata, mogli bismo oĉekivati neku vrstu napetosti ĉak i da su Sjedinjene
Drţave bile socijalistika drţava. I zakljuĉivanje na osnovu pristupa tzv. izvrtanja ĉinjenica
moţe biti ojaĉano zapaţanjem da su se zemlje sa sliĉnom komunistiĉkom ideologijom
meĊusobno ratovale. «Šta bi bilo kad bi bilo» pristup nam omogućava da procenjujemo
teoriju ravnoteţe snaga u odnosu na teorije koje pronalaze uzroke u ideološkim razlikama.
Uopšteno posmatrano, onakvi pristupi (unutar metodskog postupka tzv.izvrtanja ĉinjenica -
prim.prev.) koji su povezani sa teorijama, mnogo su interesantniji i korisniji, jer se ova
misaona veţba stavlja u širi kontekst ljudskog znanja.
Ĉinjenice
Nije dovoljno zamišljati hipoteze. Njihov odnos prema poznatim ĉinjenicama mora biti
paţljivo ispitan. Pristupi tipa „šta bi bilo kad bi bilo“ zahtevaju precizne ĉinjenice i paţljivo
ĉitanje istorije. U ispitivanju uverljivosti misaonog eksperimenta, moramo ispitati da li ono
što se drţi kao nepromenljivo tokom eksperimenta stvarno odgovara onom što se dogodilo.
Treba da budemo obazrivi prilikom reĊanja ovih pristupa jednog iznad drugog u istom
misaonom ekesperimentu. Ovakvi višestruki postupci („Šta bi bilo kad bi bilo“ - prim.
prev.) su zbunjujući zbog toga što se tako mnogo stvari menja odjednom, i mi nismo u
stanju da ocenimo taĉnost njihovog ostvarenja putem paţljivog ispitivanja realnih
istorijskih delova.
Da zakljuĉimo - veoma ĉesto koristimo ovaj postupak u svakodnevnom ţivotu. On
je od posebne koristi u meĊunarodnoj politici zbog toga što u njoj ne postoji laboratorijska
oprema kao npr. u prirodnim naukama. Treba, meĊutim, da budemo izuzetno paţljivi u
upotebi postupka tzv. izvrtanja ĉinjenica, jer oni koji su bolje obavljeni plodotvorniji su od
onih drugih. Najposle, ovaj metodski postupak nam pomaţe da poveţemo istoriju i teoriju i
napravimo bolje procene (neke situacije-prim. prev.) u pokušaju da razumemo svet u kojem
ne postoje kontrolisani eksperimenti.
Neki istoriĉari su “ĉistunci” i kaţu da pristup kojim se ispituje ono što bi moglo biti
nije prava istorija. Stvarna istorija je ono što se zaista dogodilo. Zamišljanje šta bi se moglo
desiti nije vaţno. Takvi “ĉistunci” ispuštaju iz vida da mi pokušavamo da razumemo ne
samo ono što se dogodilo, nego i zašto se dogodilo. Da bismo to uradili, potrebno je da
znamo šta bi se drugo moglo dogoditi i to nas dovodi nazad do metodskog postupka tzv.
izvrtanja ĉinjenica, tj., «šta bi bilo kad bi bilo». Budući da postoje neki istoriĉari koji
tumaĉe istoriju jednostavno pomoću dešavanja koja su zapisana, tako postoje i mnogi
istoriĉari koji veruju da je dobra analiza putem izvrtanja ĉinjenica od suštinskog znaĉaja za
valjanu istorijsku analizu. “Ĉistunci” nam pomaţu upozoravajući nas na loše primere
primene ovog pristupa, kao onaj sa Napoleonovim stelt bombarderima. Kao što ćemo videti
u narednom poglavlju, postoji razlika izmeĊu toga kada se kaţe da je neka analiza ovog
tipa trivijalna, i onoga kada se istiĉe da je takva dobra analiza suštinski vaţna u
razjašnjavanju uzroka neke pojave.
Hronologije : Evropa
XVII vek
1618- 1648 Tridesetogodišnji rat: sukob izmeĊu katoliĉke i protestantske Evrope; poslednji
od velikih verskih ratova; Nemaĉka opustošena
1643- 1715 vladavina Luja XIV kralja Francuske
1648 Vestfalski mir: kraj Tridesetogodišnjeg rata
1649-1660 pogubljen engleski kralj Ĉarls I; vladavina Komonvelta pod Oliverom
Kromvelom
1652-1678 serija englesko-francuskih i englesko-holandskih ratova za prevlast na moru
1660 restauracija Stjuarta u Engleskoj; dolazak na presto Ĉarlsa II
1682-1725 Petar Veliki zapoĉinje “vesternizaciju” Rusije
1683 odbijena turska opsada Beĉa
1685 Luj XIV opozvao Nantski edikt; proganjanje francuskih protestanata
1688-1689 Slavna revolucija u Engleskoj
1688 -1697 rat Augzburške lige; opšti rat protiv Luja XIV
XVIII VEK
1700-1721 Veliki Severni rat: Rusija, Poljska i Danska se suprotstavljaju švedskoj prevlasti
na Baltiku; pojava Rusije kao evropske sile
1701-1714 Rat za špansko nasleĊe i mir u Utrehtu; rezultirali stalnom podvojenošću
francuskog i španskog trona; dalji pad francuske moći
1707 Stvorena Velika Britanija ujedinjenjem Engleske i Škotske
1740 - 1748 rat za austrijsko nasleĊe
1756-1763 Sedmogodišnji rat: Britanija i Francuska u kolonijalnim ratovima; Francuska
izbaĉena iz Kanade i Indije; Britanija se pojavljuje kao velika svetska kolonijalna sila
1775-1783 Ameriĉka revolucija
1789-1799 Francuska revolucija
1799 drţavni udar od strane Napoleona Bonapartea u Francuskoj
1799-1815 Napoleonovi ratovi ĉine Francusku najjaĉom silom u Evropi
XIX VEK
1801 Stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo unijom Velike Britanije i Irske
1804-1814 Napoleon I car Francuske
1806 kraj Svetog Rimskog carstva; odricanje od carske titule od strane cara Franca II
1810 holandsko kraljevstvo ukljuĉeno u Francusko carstvo
1812 Francuska invazija na Rusiju; uništenje francuske armije
1814-1815 Beĉki kongres: restauracija monarhija u Evropi
1815 bitka kod Vaterloa; Napoleon napušta Elbu, ali biva poraţen od britanske i pruske
vojske
1833-1871 ujedinjenje Nemaĉke
1837-1901 Viktorija kraljica Engleske; razdoblje velike industrijske ekspanizije i
prosperiteta
1848 revolucije u Francuskoj, Nemaĉkoj, MaĊarskoj i Bohemiji; objavljivanje
Komunističkog manifesta Karla Marksa
1848-1916 Franc Jozef car Austrije; postaje vladar Austrougarskog carstva 1867.godine
1852-1870 Napoleon III car Drugog francuskog carstva
1854-1856 Krimski rat; Britanija i Francuska podrţavaju Otomansku Tursku u ratu protiv
Rusije
1855-1881 Aleksandar II car Rusije
1859-1870 Italijansko politiĉko ujedinjenje i kulturni nacionalizam predvoĊen
Garibaldijem
1861 osloboĊenje ruskih kmetova od strane cara Aleksandra II
1862-1890 Oto fon Bizmark kancelar Nemaĉke udara temelje nemaĉkog carstva
1864 -1905 Rusko širenje u Poljskoj, na Balkanu i centralnoj Aziji
1867 Formiranje Austrougarskog carstva
1870-1871 Francusko-pruski rat; Nemaĉka invazija Francuske; stvaranje Treće Francuske
republike
1870-1914 Evropski imperijalizam na vrhuncu; industrijski rast; uspon radniĉkih pokreta i
marksizma
1871 Pariska komuna: Pariz kao centar revolucije osniva vlastitu vladu i ulazi u rat sa
nacionalnom vladom Francuske
1878 Berlinski kongres: podela većeg dela Otomanskog carstva izmeĊu Austrije, Rusije i
Britanije
1881 ruski car Aleksandar II ubijen u atentatu
1882 Trojni savez Nemaĉke, Austougarske i Italije; obnovljen 1907. godine
1889-1902 Burski rat u Juţnoj Africi
PRVA DECENIJA XX VEKA
1904 dvojna Antanta Francuske i Britanije
1904-1905 Rusko-japanski rat se završava ruskim porazom; Japan se pojavljuje kao svetska
sila
1907 Rusija se pridruţuje Francuskoj i Britaniji u trojnoj Antanti
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koji su bili glavni ciljevi Beĉkog kongresa? Da li je Kongres vaspostavio predratni
evropski poredak ili je oblikovao jedan sasvim nov?
2. Koja su bila obeleţja evropskog meĊunarodnog sistema od 1815-1848? Da li se on
razlikovao od sistema osamnaestovekovne ravnoteţe snaga i od meĊunarodnog
sistema nastalog krajem 19. veka? Koji su ĉinioci bili uzrok promene?
3. Koji su bili efekti uspona Nemaĉke u evropskom sistemu drţava u drugoj polovini
devetnaestog veka? Koja je bila Bizmarkova strategija za Evropu? Da li je ţeleo da
odrţi ravnoteţu snaga ili da je preoblikuje?
4. Zašto liberali misle da demokratija moţe spreĉiti rat? Koji su nedostaci ovog
gledišta?
5. Koje su tri Volcove „predstave“? Kako se one mogu iskombinovati?
6. Koja je razlika izmeĊu strukture i procesa u jednom meĊunarodnom sistemu? Da li
je konstruktivizam od pomoći pri razumevanju promena u procesu meĊunarodnog
sistema?
7. Šta je istorija zasnovana na metodu izvrtanja ĉinjenica? Kako se moţe primeniti?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Waltz, Kenneth, Man, the State and War: A Theoretical Analysis, Columbia
University Press, New York, 1959, pp. 1 – 15, 224 – 238. (Ova knjiga se moţe
pronaći i na Hrvatskom jeziku. Videti: Kenet N. Volc, Čovjek, država i rat, Barbat,
Zagreb, 1998)
2. Levy, Jack S., „Domestic Politics and War“, in: Robert I. Rotberg and Theodore K.
Rabb, eds., The Origin and Prevention of Major Wars, Cambridge University Press,
New York, 1989, pp. 79 – 99.
3. Detwiller, Donald, Germany: A Short History, Southern Illinois University Press,
Carbondale, IL, 1989, pp. 104 – 148.
4. Ritter, Harry, „Counterfactuals Analysis“, in: Dictionary of Concepts in History,
Greenwood Press, New York,1986, pp. 70 – 73.
5. Doyle, Michael, „Kant, Liberal Legacies, And Foreign Affairs“, Philosophy and
Public Affairs, 12 : 3, Summer 1983, pp. 205 – 235.
DODATNA LITERATURA:
Albrecht – Carrie, Rene, A Diplomatic History of Europe Since the Congress of Vienna,
Harper & Row, New York, 1973
Bartlett, C. J., The Global Conflict: The International Rivalry of the Great Powers, 1880 –
1990, Longman, London, 1994
Brown, Michael, and Sean Lynn – Jones, eds., Debating the Democratic Peace, MIT Press,
Cambridge, MA, 1996
Bueno de Mesquita, Bruce, and David Lalman, „Empirical Support for Systemic and
Dyadic Explanations of International Conflict“, World Politics, 41 : 1 October 1988, pp. 1-
20.
Craig, Gordon, A., Germany, 1866 – 1945, Oxford University Press, New York, 1978
Evangelista, Matthew, „Domestic Structure and International Change“, in Michael W.
Doyle and John Ikenberry, eds., New Thinking in International Relations Theory, Vestview
Press, Boulder, CO, 1987, pp. 394 – 417.
Fearon, James D., „Counterfactuals and Hypothesis Testing in Political Science“, World
Politics, January 1991, pp. 169 – 195.
Goldstein, Judith, and Robert O.Keohane, Ideas and Foreign Policy, Cornell University
Press, Ithaca, NY, 1993
Hoffmann, Stanley, „Liberalism and International Affairs“, in: Janus and Minerva: Essays
in the Theory and Practice of International Politics, Vestview Press, Boulder, CO, 1987,
pp. 394 – 417.
Hopf, Ted, „Polarity, the Offense – Defense Balance and War“, American Political Science
Review, 85 : 2, June 1991, pp. 475 – 494.
Jervis, Robert, Perception and Misperception in International Politics, Princeton
University Press, Princeton, NJ, 1976
Kennedy, Paul, Strategy and Diplomacy, 1870 – 1945: Eight Studies, Alen & Unwin,
London, 1983
Keohane, Robert O., After Hegemony, Princeton University Press, Princeton, NJ, 1984
Kissinger, Henry A., A World Restored: Metternich, Castlereagh, and the Problems of
Peace 1812 – 1822, Houghton Mifflin, Boston, 1973 (Knjiga se moţe naći u hrvatskom
prevodu: Henri A. Kisindţer, Obnovljeni svijet, Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb,
1976)
Lipson, Charles, Reliable Partners: How Democracies Have Made a Separate Peace,
Princeton University Press, Princeton, NJ, 2003
Mansfield, Edward, and Jack Snyder, “Democratization and the Danger of War”,
International Security, 20 : 1, 1995, pp. 5 – 38.
Mearsheimer, John, “Back to the Future”, International Security, 15 : 1, Summer 1990, pp.
5 – 56.
Milner, Helen, Interests, Institutions and Information, Princeton University Press,
Princeton NJ, 1997
Nye, Jr., Joseph S., “Neorealism and Neoliberalism”, World Politics, 40 : 2, January 1988,
pp. 87 – 125.
Owen, John M., “How Liberalism Produces Democratic Peace”, International Security,19 :
2, Fall 1994, pp. 87 – 125.
Rosato, Sebastian, “The Flawed Logic of Democratic Peace Theory”, American Political
Science Review, 97 : 4, November 2003, pp. 585 – 602.
Russet, Bruce, Grasping the Democratic Peace: Principles for a Post – Cold War World,
Princeton University Press, Princeton, NJ, 1993
Schroeder, Paul, “Historical Reality vs. Neorealist Theory”, International Security, 19 : 1,
Summer 1994, pp. 108 – 148.
Taylor, A. J. P., The Struggle for Mastery in Europe 1848 – 1918, Clarendon Press,
Oxford, 1971
Vasquez, John A., ed. What Do We Know About War?, Rowman and Littlefield, New
York, 2000
Zakaria, Fareed, The Future of Freedom:Illiberal Democracy at Home and Abroad, W. W.
Norton and Company, New York, 2003 (ova knjiga je prevedena na Srpski jezik: Farid
Zakarija, Budućnost slobode, Dangraf, Beograd, 2004)
Zelikow, Philip, and Condoleeza Rice, Germany Unified and Europe Transformed: A Study
in Statecraft, Harvard University Press, Cambridge, MA, 1997
POGLAVLJE 3 RAVNOTEŢA SNAGA I PRVI SVETSKI RAT
SLIKA: PRVI SVETSKI RAT: POSLEDICA BITKE
RAVNOTEŢA SNAGA
Za izbijanje Prvog svetskog rata ĉesto se okrivljuje politika ravnoteže snaga, koja
predstavlja jedan od najĉešće korišćenih koncepata u meĊunarodnoj politici. U isto
vreme, ovaj koncept je jedan od onih koji unose najviše zabune. Ovaj termin se naširoko
koristi da opiše i opravda razliĉite stvari. Britanski filozof iz 18. veka, Dejvid Hjum,
opisao je ravnoteţu snaga kao konstantno pravilo mudre politike; ali ju je zato britanski
liberal iz 19. veka, Riĉard Kobden, nazvao “himerom - jednim neopisanim, neopisivim,
neshvatljivim ništavilom”.31
Vudrou Vilson, ameriĉki predsednik tokom Prvog svetskog
rata, smatrao je da je ravnoteţa snaga princip zla, zato što praktikovanje ovakve politike
ohrabruje drţavnike da drţave sveta tretiraju kao komade sira koji se moţe seći u
zavisnosti od politiĉke situacije, a bez obzira na volju njihovih stanovnika.
Vilson, takoĊe, nije bio za ravnoteţu snaga jer je verovao da ona uzrokuje ratove.
Branioci politike ravnoteţe snaga tvrde da ona proizvodi stabilnost. Ipak, mir i stabilnost
nisu jedno isto. Tokom pet vekova postojanja evropskog meĊudrţavnog sistema, velike
sile su bile ukljuĉene u 119 ratova. Razdoblja mira bila su retka; tokom tri ĉetvrtine ovog
perioda voĊeni su ratovi u koje je bila ukljuĉena najmanje jedna velika sila. Od ovih 119
31
Richard Cobden, The Political Writings of Richard Cobden, London, T. Fisher Unwin, 1903, reprinted,
New York, Kraus Reprint, 1969
ratova, 10 je bilo opšteg karaktera, uz uĉešće mnogih velikih sila - to su ratovi koje
zovemo ratovima za hegemoniju, ili svetskim ratovima. Stoga, ako se pitamo da li je
ravnoteţa snaga uspešno oĉuvala mir kroz pet vekova modernog sistema drţava, odgovor
je ne.
Ovo nije iznenaĊujuće, zato što drţave ne vode politiku ravnoteţe snaga da bi
oĉuvale mir, nego da bi saĉuvale svoju nezavisnost. Ravnoteţa snaga pomaţe da se oĉuva
anarhiĉni sistem nezavisnih drţava. TakoĊe, nisu ni sve drţave saĉuvane od propadanja.
Na primer, krajem 18. veka Poljska je zaista bila iseĉena kao sir, a njeni susedi - Austrija,
Pruska i Rusija - sluţili su se velikim komadima. U skorašnje doba, 1939. godine, Staljin
i Hitler su napravili dogovor po kojem su ponovo rasparĉali Poljsku i dali baltiĉke drţave
Sovjetskom Savezu. Iz tih razloga su Litvanija, Letonija i Estonija pola proteklog veka
provele kao sovjetske republike, sve do 1991. godine. Ravnoteţa snaga nije saĉuvala mir
i nije uvek uspevala da saĉuva nezavisnost svake drţave, ali je odrţala anarhiĉni sistem
drţava.
MOĆ
Da bismo razumeli ravnoteţu, moramo prvo da poĉnemo od moći. Moć je, kao i ljubav,
mnogo lakše iskusiti nego definisati ili izmeriti. Moć je sposobnost da se postignu neĉije
svrhe ili ciljevi. Još preciznije reĉeno, to je sposobnost da se utiĉe na druge i da se ostvare
ţeljeni rezultati. Robert Dal, politikolog sa Jejl Univerziteta, definiše moć kao sposobnost
da se drugi primoraju da urade nešto što inaĉe ne bi uradili. Ali, kada merimo moć u
smislu promenjenog ponašanja drugih, potrebno je da poznajemo njihove ţelje. U
suprotnom, bili bismo u pogrešnom uverenju o stanju moći, kao što je to sluĉaj sa lisicom
koja misli da će povrediti zeca koji ţivi u trnju ako ga u njega baci. Ĉesto je teško
unapred znati kako će se drugi ljudi ili drţave ponašati u odsustvu uticaja sa strane, .
Bihejvioristiĉka definicija moći moţe biti od koristi analitiĉarima i istoriĉarima
koji znatno vreme posvećuju rekonstruisanju prošlosti, ali za politiĉare u svakodnevnim
poslovima i za voĊe, ona se moţe ĉiniti kao isuviše efemernog karaktera. Zbog toga što
se sposobnost uticaja na druge ĉesto povezuje sa posedovanjem odreĊenih resursa,
politiĉke voĊe uopšteno definišu moć na ovaj naĉin. Ti resursi izmeĊu ostalog ukljuĉuju
stanovništvo, veliĉinu terirorije, prirodna bogatstva, ekonomsku snagu, vojnu moć, i
politiĉku stabilnost. Prednost ove definicije jeste u tome da tu moć izgleda mnogo
konkretnija, merljivija i predvidljivija, nego što je to sluĉaj sa bihejvioristiĉkom
definicijom. Moć u ovom smislu znaĉi posedovanje jakih karata u partiji pokera
meĊunarodne politike. Osnovno pravilo pokera je da, ako vaš protivnik pokaţe karte koje
su jaĉe od svake od vaših karata, spustite ruke. Ako znate da ćete izgubiti rat, ne
zapoĉinjite ga.
MeĊutim, neke ratove zapoĉeli su kasniji gubitnici, što pokazuje da politiĉke voĊe
ponekad preduzimaju riziĉne poduhvate ili prave greške. Primer za to je sluĉaj Japana iz
1941. i Iraka iz 1990. godine. Protivnici vrlo ĉesto ne pokazuju sve karte u igri koja se
zove meĊunarodna politika. Kao u pokeru, veštine kao što su blefiranje i varanje mogu da
nekim igraĉima daju znaĉajnu prednost. Ĉak i kad nema obmanjivanja, moţe se pogrešiti
povodom toga koji od izvora moći su relevantni u nekoj odreĊenoj situaciji. Na primer,
Francuska i Britanija su 1940. godine imale više tenkova nego Hitler, ali je on imao bolju
sposobnost manevrisanja i bolju vojnu strategiju.
Konverzija moći je osnovni problem koji se pojavljuje kada govorimo o moći u
smislu izvora. Neke zemlje su bolje od drugih u u pretvaranju svojih resursa u neki
praktiĉan uticaj, sliĉno kao što neki vešti igraĉi pobeĊuju uprkos tome što su im u rukama
slabe karte. Konverzija moći je sposobnost da se potencijalna moć, koja se meri
resursima, pretvori u stvarnu moć, koja se meri promenom ponašanja drugih. Da bismo
ispravno predvideli ishode, potrebno je da poznajemo i veštine zemlje po pitanju
konverzije moći i izvore moći koje poseduje.
Drugi problem tiĉe se odreĊivanja koji resursi pruţaju najbolju osnovu za moć u
nekom odreĊenom kontekstu. Resursi moći uvek zavise od konteksta. Tenkovi nisu tako
dobri u moĉvarama; u devetnaestom veku uranijum nije bio resurs moći. U ranijim
razdobljima ljudske istorije bilo je lakše suditi o vrednosti izvora moći. Na primer, u
vreme agrarnih ekonomija Evrope 18. veka, stanovništvo je predstavljalo izvor moći od
presudne vaţnosti, jer je ono obezbeĊivalo osnov za prikupljanje poreza i regrutovanje
pešadije. Po broju stanovnika, meĊu zemljama Zapadne Evrope prednjaĉila je Francuska.
Stoga je na kraju Napoleonovih ratova, Pruska svojim saveznicama u pobedi predstavila
na Beĉkom kongresu precizan plan sopstvene obnove u cilju odrţavanja ravnoteţe snaga.
U tom planu bile su nabrojane teritorije i stanovništvo koje je izgubila od 1805. godine, i
teritorije i stanovništvo koje bi joj bile potrebne da povrati odgovarajuću brojnost. U
razdoblju pre bujanja nacionalizma, nije bilo od velike vaţnosti što većina ljudi u tim
provincijama nije govorila nemaĉki niti se osećala Nemcima. MeĊutim, nakon pola veka,
osećanje nacionalne pripadnosti postalo je veoma vaţno. Druga promena konteksta koja
se desila tokom devetnaestog veka ticala se porasta vaţnosti industrije i sistema
ţeleznica, koji su omogućili brzu mobilizaciju. 1860-ih, Bizmarkova Nemaĉka bila je
pionir upotrebe ţeleznice za transportovanje armija u Evropi, a sve u svrhu postizanja
brzih pobeda. Uprkos tome što je Rusija uvek imala više stanovnika nego ostatak Evrope,
imala je poteškoće sa mobilisanjem ovog resursa. Razvoj sistema ţeleznica u zapadnoj
Rusiji na poĉetku dvadesetog veka bio je jedan od razloga što su se Nemci plašili porasta
ruske moći 1914. godine. Štaviše, širenje sistema ţeleznica na kontinentu pomoglo je da
se Britaniji oduzme luksuz koncentrisanja na pomorsku moć. Više nije bilo vremena da
se, ako se pokaţe neophodnim, ubaci vojska kako bi se druga velika sila spreĉila da
zagospodari kontinentom.
Primena industrijske tehnologije na ratovanje je dugo vremena imala veoma jak
uticaj. Visoko razvijena nauka i tehnologija postale su posebno vaţan izvor moći od
poĉetka nuklearnog doba 1945. godine. Ali, moć izvedena iz nuklearnog oruţja pokazala
se tako impresivnom i destruktivnom da je njena stvarna primenjljivost rigidna.
Nuklearni rat je jednostavno preskup. I postoji mnoštvo situacija u kojima svaka upotreba
sile moţe biti neodgovarajuća ili preskupa.
Ĉak i kada bi direktna upotreba sile unutar grupe drţava bila zabranjena, vojna
sila bi i dalje igrala vaţnu ulogu u pozadini. Na primer, ameriĉka vojna uloga u
odvraćanju pretnji saveznicima, ili u osiguravanju pristupa suštinski vaţnim resursima
kakav je nafta u Persijskom zalivu, da sila kao sredstvo za pruţanje zaštite, moţe biti
korišćena u pregovorima. Ponekad ta veza moţe biti direktna; mnogo ĉešće, kao što ćemo
videti u poglavlju 7, to je ĉinilac o kojem se ne govori otvoreno, već se nalazi u pozadini
stavova drţavnika.,
Uz to, postoji i faktor koji se ponekad zove “drugo lice moći.” Primoravanje
drugih drţava na promene moţe se nazvati direktnim ili zapovednim metodom
sprovoĊenja moći. Takva tvrda moć moţe poĉivati na obećanju nagrade (šargarepa) ili
pretnji (štap). Postoje, meĊutim, i meki ili indirektni naĉin za ostvarenje moći. Neka
zemlja moţe da u svetskoj politici postigne ţeljene rezultate zato što druge zemlje ţele da
je imitiraju ili su saglasne sa sistemom koji takve rezultate proizvodi. U tom smislu,
podjednako je vaţno postaviti dnevni red i privući druge aktere u svetskoj politici kao i
primoravati druge na promene u konkretnim situacijama. Ovaj aspekt moći - navesti
druge da hoće ono što vi hoćete - moţe se nazvati moć privlaĉnosti ili ponašanje
zasnovano na mekoj moći. Meka moć moţe poĉivati na takvim izvorima kao što su
privlaĉnost neĉijih ideja ili sposobnost da se politiĉki prioriteti postave na naĉin koji
oblikuje ţelje drugih. Roditelji tinejdţera znaju da će, ako su oblikovali uverenja i
preference svoje dece, njihova moć biti veća i trajaće duţe nego da su se oslanjali samo
na aktivnu kontrolu. Na sliĉan naĉin, politiĉke voĊe i pristalice konstruktivistiĉke teorije
već dugo razumeju moć koja dolazi iz postavljanja dnevnog reda i odreĊivanja okvira
rasprave. Sposobnost da se ustanove ţelje teţi da se poveţe sa neopipljivim izvorima
moći kao što su kultura, ideologija i ustanove.
Tvrda i meka moć su povezane, ali nisu iste. Materijalni uspeh ĉini kulturu i
ideologiju privlaĉnom, a izostanak rezultata u ekonomskoj i vojnoj sferi dovodi do
sumnji u same sebe i do krize identiteta. Meka moć se ne zasniva iskljuĉivo na tvrdoj
moći. Meka moć Vatikana nije išĉezla sa smanjenjem veliĉine papske drţave u
devetnaestom veku. Kanada, Švedska i Holandija danas teţe da imaju više uticaja nego
neke druge drţave podjednakih ekonomskih ili vojnih kapaciteta. Sovjetski Savez je
posedovao znaĉajnu meku moć u Evropi posle Drugog svetskog rata, ali ju je protraćio
nakon invazije MaĊarske 1956. i Ĉehoslovaĉke 1968. godine.
Koji resursi danas predstavljaju najvaţnije izvore moći? Pogled na pet vekova
istorije sistema modernih drţava pokazuje da su razliĉiti izvori moći imali kljuĉnu ulogu
u razliĉitim periodima. Izvori moći nikada nisu statiĉni i oni nastavljaju da se menjaju i u
današnjem svetu. Štaviše, oni su razliĉiti u razliĉitim delovima sveta. Meka moć postaje
sve vaţnija u odnosima izmeĊu postindustrijskih društava u informatiĉkom dobu u kojem
preovlaĊuje demokratski mir, a tvrda moć je ĉesto od veće vaţnosti u industrijalizujućim
i preindustrijskim delovima sveta.
U doba ekonomija zasnovanih na informacijama i transnacionalnoj
meĊuzavisnosti, moć postaje manje prenosiva, manje opipljiva i manje prinudna.
MeĊutim, transformacija moći nije potpuna. U 21. veku sigurno ćemo biti svedoci
Box
RAZDOBLJE VODEĆA DRŢAVA GLAVNI IZVORI MOĆI
XVI vek Španija Zlatne poluge, trgovina sa
kolonijama,
najamniĉke
vojske,
dinastiĉke veze
XVII vek Holandija Trgovina, trţište kapitala,
mornarica
XVIII vek Francuska Veliĉina stanovništva,
industrija
poljoprivrednih
proizvoda,
efikasna javna
uprava, vojska,
kultura (meka
moć)
XIX vek Velika Britanija Industrija, politiĉka
kohezija koja
vlada u drţavi,
stabilne
finansije i
efikasan
kreditni system,
mornarica,
norme koje
odišu duhom
liberalizma
(meka moć),
ostrvski poloţaj
zemlje (što je
ĉini lakom za
odbranu od
eventualnog
napada)
XX vek Sjedinjene Ameriĉke
Drţave
Ekonomska snaga, voĊstvo
u oblasti
nauĉnih i
tehnoloških
dostignuća,
geografski
poloţaj, vojna
moć i snaga
saveznika,
univerzalistiĉka
kultura i
formiranje
meĊunarodnih
reţima koji su
odraz duha
liberalizma
(meka moć)
XXI vek Sjedinjene Ameriĉke
Drţave
Liderstvo u oblasti
tehnologija,
vojna i
ekonomska
moć, centar
transnacionalnih
komunikacija,
meka moć
VODEĆE DRŢAVE SVETA U POSLEDNJIH PET VEKOVA I NJIHOVI
GLAVNI IZVORI MOĆI
veće uloge moći zasnovane na informacijama i na institucijama, ali, kako to pokazuju
dva Zalivska rata, vojna moć ostaje vaţan instrument. Ekonomski obrt, i u smislu trţišta i
u smislu prirodnih bogatstava, takoĊe će ostati vaţan. Sa porastom uloge sektora usluga u
modernim ekonomijama, razlike izmeĊu usluga i proizvodnje nastaviće da blede.
Informacije će postati mnogo obimnije, a kljuĉni resurs biće organizaciona sposobnost za
brz i prilagodljiv odgovor. Politiĉka kohezija ostaće vaţna, kao i univerzalistiĉka
popularna kultura koja se moţe izvoziti.
Teškoća da se izmere izvori moći koji se menjaju predstavlja veliki problem za
drţavnike koji pokušavaju da procene ravnoteţu snaga. Za analitiĉare meĊunarodne
politike, dodatnu zabunu izaziva ĉinjenica da se ista reĉ koristi da razliĉite stvari.
Moramo pokušati da izdvojimo i razjasnimo koncepte ĉije znaĉenje pokriva preširoka
upotreba istih reĉi. Termin ravnoteža snaga obiĉno oznaĉava najmanje tri razliĉite stvari.
Ravnoteţa kao raspodela moći
Ravnoteţa snaga moţe, u prvom smislu, znaĉiti bilo kakvu raspodelu moći. Ko poseduje
izvore moći? Ponekad ljudi koriste termin ravnoteža snaga da oznaĉe status quo,
odnosno postojeću raspodelu moći. Tako su 1980.-ih neki Amerikanci smatrali da će se,
ako Nikaragva postane komunistiĉka drţava, ravnoteţa snaga promeniti. Takva upotreba
ovog termina nije baš prosvetljujuća. Kada bi neka mala drţava promenila stranu, to bi
moglo malo da promeni postojeću raspodelu moći, ali bi to bila priliĉno trivijalna
promena i ona nam ne bi mnogo govorila o dubljim promenama koje se dešavaju u
svetskoj politici.
Ovaj termin se takoĊe moţe odnositi na posebne (i reĊe) situacije u kojima je moć
ravnomerno raspodeljena. Ovakva upotreba moţe oţiveti sliku vage u ravnoteţi. Neki
teoretiĉari realizma smatraju da do stabilnosti dolazi onda kada postoji ravnoteţa, dok
drugi tvrde da se stabilnost pojavljuje onda kada je jedna strana nadmoćna, tako da se
drugi ne usuĊuju da je napadnu. Teorijahegemonske stabilnosti kaţe da neuravnoteţena
moć proizvodi mir. Dok postoji jaka dominantna sila, postojaće i stabilnost, ali kada ta
jaka sila poĉne da slabi, a novi izazivaĉ da se uspinje, rat je verovatniji. Pogledajmo
Tukididovo objašnjenje Peloponeskog rata: uspon moći Atine i strah koji je to izazvalo u
Sparti, odgovaraju postavkama teorije hegomonske tranzicije moći. Kako ćemo videti
kasnije, isto je i sa Prvim svetskim ratom.
Ipak, moramo biti paţljivi kada su takve teorije u pitanju zato što one imaju
tendenciju da dovedu do predviĊanja prevelikog broja sukoba. 1880.-tih, Sjedinjene
Drţave pretekle su Veliku Britaniju kao najveća ekonomska sila sveta. 1895. godine
došlo je do sukoba izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Velike Britanije zbog granica u Juţnoj
Americi i izgledalo je kao da moţe doći do rata. Tu je postojao izazivaĉ koji se uspinje u
moći, stari hegemon i uzrok sukoba, ali nećete imati prilike da ĉitate o velikom britansko-
ameriĉkom ratu iz 1895. godine zato što do njega nije ni došlo. Kao što to Šerlok Holms
kaţe, moţemo dobiti vaţne dokaze od pasa koji ne laju. U ovom sluĉaju, odsustvo rata
vodi nas da potraţimo druge uzroke. Realisti istiĉu da je uspon Nemaĉke bio mnogo
opipljivija pretnja Britaniji. Liberali ukazuju na sve više demokratsku prirodu dve zemlje
engleskog govornog podruĉja i transnacionalne kulturne veze izmeĊu strarog lidera i
novog izazivaĉa. Najbolje što moţemo zakljuĉiti o ravnoteţi snaga u njenom prvom
znaĉenju je da promene u nejednakoj raspodeli moći meĊu vodećim drţavama mogu biti
jedan, ali ne i jedini ĉinilac u objašnjenju rata i nestabilnosti.
Ravnoteţa snaga kao politika
Druga upotreba ovog termina odnosi se na ravnoteţu snaga kao na politiku
uravnoteţavanja. Teorija ravnoteţe snaga pretpostavlja da će drţave delovati u cilju
spreĉavanja da se bilo koja zemlja razvije u dominantnu silu. Ovakva prognoza ima
dugaĉak istorijat. Lord Palmerston, britanski sekretar za spoljne poslove 1848. godine,
rekao je da Britanija nema veĉne saveznike ili stalne neprijatelje; Britanija samo misli na
svoje interese. Ser Edvard Grej, britanski sekretar za spoljne poslove 1914. godine, nije
hteo da ide u rat, ali je to ipak uĉinio zato što se plašio da će Nemaĉka steći premoć u
Evropi tako što će kontrolisati kontinent. A 1941. godine, kada je Hitler izvršio napad na
Sovjetski Savez, premijer Vinston Ĉerĉil je rekao da Britanija treba da sklopi savez sa
Staljinom, prema kome je bio veoma kritiĉki nastrojen samo nekoliko godina ranije.
Ĉerĉil je rekao, “Kada bi Hitler napao pakao, najmanje što bih uradio bilo bi da pohvalim
Đavola u Donjem domu.”32
Ovo su dobri primeri ravnoteţe snaga kao konkretne politike.
PredviĊanje ovakvog ponašanja poĉiva na dvema temeljnim pretpostavkama: (1)
struktura meĊunarodne politike je anarhiĉni sistem drţava, i (2) drţave iznad svega cene
svoju nezavisnost. Politika ravnoteţe snaga ne pretpostavlja nuţno da drţave deluju u
cilju maksimiziranja moći. U stvari, drţava moţe da izabere sasvim razliĉit tok delovanja
ako ţeli da maksimizira moć. One mogu da odaberu „svrstavanje uz jaĉeg“(bandwagon),,
to jest da se pridruţe onome ko izgleda jaĉi i da uĉestvuju u podeli plena koji pobednik
odnosi. Ovo je pojava karakteristiĉna za unutrašnju politiku, gde se politiĉari priklanjaju
izglednom pobedniku. Ravnoteţa snaga, meĊutim, predviĊa da će se drţava pridruţiti
onome ko se ĉini slabijim, zbog toga što će drţave raditi na tome da bilo koju drţavu
spreĉe da razvije premoć. „Svrstavanje uz jaĉeg» u meĊunarodnoj politici nosi sa sobom
rizik gubljenja nezavisnosti. Godine 1939. i 1940, Musolini se pridruţio Hitlerovom
napadu na Francusku da bi dobio nešto od plena, ali je Italija postajala sve zavisnija od
Nemaĉke. Ovo je glavni razlog zbog kojeg politika ravnoteţe snaga preporuĉuje
pridruţivanje slabijoj strani. Ravnoteţa snaga je politika u kojoj se pomaţe autsajderima,
jer ako pomognete favoritima oni se mogu, u nekom sluĉaju, okrenuti protiv vas i pojesti
vas.
32
Joll, James, The Origins of the First World War, New yrk, Longman, 1984, pp. 9-147.
Drţave pokušavaju da uravoteţe moć delujući unilateralno, naoruţavajući se ili
formirajući saveze sa drugim zemljama, ĉiji izvori moći mogu da pomaţu
uravnoteţavanje najjaĉeg. Ovo je jedna od najinteresantnijih i najsnaţnijih prognoza u
meĊunarodnoj politici. Savremeni Srednji Istok je dobar primer. Kao što ćemo videti u
šestom poglavlju, kada su Iran i Irak ušli u rat ranih 1980-ih, neki posmatraĉi smatrali su
da će sve arapske drţave podrţati Irak Sadama Huseina, koji je predstavljao BAAS
partiju i arapske snage, protiv Irana Ajatolaha Homeinija, koji je predstavljao persijsku
kulturu i manjinsku šiitsku verziju islama. Ali Sirija je, uprkos tome što je imala
sekularnog voĊu iz BAAS partije, postala saveznik Irana. Zašto? Zato što je Sirija bila
zabrinuta zbog porasta moći svog suseda Iraka u arapskom svetu. Sirija je izabrala da
uravnoteţuje iraĉku moć, bez obzira na ideološke sklonosti. Napori da se ideologija
koristi u cilju predviĊanja ponašanja drţava ĉesto su pogrešni, dok su protivintuitivna
predviĊanja zasnovana na ravnoteţi snaga ĉesto taĉna.
Naravno, postoje izuzeci. Ljudsko ponašanje nije potpuno determinisano. Ljudska
bića imaju izbor i ne ponašaju se uvek kako je predviĊeno. OdreĊene situacije navode
ljude na odreĊeni tip ponašanja, ali ne moţemo uvek da predvidimo detalje. Ako neko
poviĉe “poţar” u prepunoj sali za predavanja, moţemo predvideti da će studenti potrĉati
na izlaz, ali ne i na koji izlaz. Ako svi izaberu jedan izlaz, zbog stampeda mnogi neće
moći da izaĊu. Teorije u meĊunarodnoj politici ĉesto imaju veliki broj izuzetaka. Ĉak
iako je ravnoteţa snaga u politiĉkom smislu jedan od najjaĉih prognozera u
meĊunarodnoj politici, njen uĉinak je daleko od savršenstva.
Zašto zemlje ponekad planski izbegnu ravnoteţu snaga, i umesto toga se
pridruţe jaĉoj, a ne slabijoj strani, ili ostanu po strani, ignorišući rizike koji prete njihovoj
nezavisnosti? Neke zemlje moţda ne vide alternativu ili veruju da ne mogu da utiĉu na
ravnoteţu. Ako je tako, mala zemlja moţe da odluĉi da mora da uĊe u sferu uticaja velike
sile, nadajući se pri tome da će joj neutralnost saĉuvati neku slobodu delovanja. Na
primer, posle Drugog svetskog rata Finska je bila poraţena od strane Sovjetskog Saveza i
nalazila se daleko od centra Evrope. Finci su osetili da je neutralnost nudila više
sigurnosti nego pokušaj da se postane deo evropske ravnoteţe snaga. Oni su bili u
sovjetskoj sferi uticaja, i najbolje što su mogli da urade bilo je da izdejstvuju nezavisnost
u spoljnoj politici, u zamenu za veći stepen kontrole nad unutrašnjim pitanjima.
Drugi razlog zbog koga su predviĊanja ravnoteţe snaga ponekad pogrešna ima
veze sa opaţanjem pretnji. Na primer, ĉisto mehaniĉko izraĉunavanje izvora moći drţava
1917. godine predvidelo bi da će Sjedinjene Drţave ući u Prvi svetski rat na strani
Nemaĉke, zbog toga što su Britanija, Francuska i Rusija posedovale 30% svetskih
industrijskih resursa, dok su Nemaĉka i Austrija posedovale samo 19%. Stvari se nisu
odigrale na ovaj naĉin, delom zato što su Amerikanci Nemce doţivljavali kao vojno jaĉe i
kao agresore u ratu, i zbog toga što su Nemci potcenili ameriĉki vojni potencijal.
Opaţanja pretnje ĉesto su pod uticajem blizine pretnje. Susedna zemlja moţe biti
slaba na nekoj apsolutnoj globalnoj skali, ali moţe biti pretnja u regionu ili na lokalnom
podruĉju. Razmotrimo sluĉaj Velike Britanije i Sjedinjenih Drţava 1890-ih godina:
Britanija je mogla da ratuje, ali je umesto toga izabrala da umiri Sjedinjene Drţave.
Dopustile su Sjedinjenim Drţavama mnogo toga, ukljuĉujući izgradnju Panamskog
kanala, što je sve omogućilo Sjedinjenim Drţavama da unaprede svoj pomorski poloţaj.
Jedan od razloga bio je da je Britanija bila više zabrinuta zbog obliţnje Nemaĉke nego
zbog udaljenih Amerikanaca. Sjedinjene Drţave su bile mnogo veće nego što je to bila
Nemaĉka, ali je blizina uticala na to koja će pretnja izgledati veća u britanskim oĉima.
Blizina takoĊe moţe biti od pomoći u objašnjenju nastanka saveza posle 1945. godine.
Sjedinjene Drţave bile su jaĉe nego Sovjetski Savez, pa zašto onda Evropa i Japan nisu
ušli u savez sa Sovjetskim Savezom protiv Sjedinjenih Drţava? Odgovor delimiĉno leţi u
blizini pretnje. Sa taĉke gledišta Evrope i Japana, Sovjeti su bili neposredna pretnja a
Sjedinjene Drţave su bile daleko. Evropljani i Japanci pozvali su tu daleku silu da bi
uravnoteţili situaciju u svom neposrednom susedstvu. Ĉinjenica da blizina ĉesto utiĉe na
naĉin na koji mi opaţamo pretnju, diskvalifikuje svako automatsko predviĊanje
zasnovano samo na jednostavnom mehaniĉkom uzimanju u obzir izvora moći.
Još jedan izuzetak od predviĊanja ravnoteţe snaga odnosi se na rastuću ulogu
ekonomske meĊuzavisnosti u svetskim poslovima. Prema politici ravnoteţe snaga,
Francuska ne bi ţelela da vidi rast Nemaĉke, ali, zbog ekonomske integracije, nemaĉki
rast stimuliše i francuski rast. Francuski politiĉari imaju više izgleda za reizbor kada je
francuska ekonomija u porastu. Stoga bi politika zasnovana na pokušajima zadrţavanja
nemaĉkog ekonomskog rasta bila besmislena, jer su francuska i nemaĉka ekonomija
toliko meĊuzavisne. Ekonomski posmatrano, ĉesto postoje zajedniĉke dobiti koje bi
mogle biti izgubljene ako bi se suviše jednostavno sledila politika ravnoteţe snaga.
Konaĉno, ideologija ponekad utiĉe na to da se zemlje radije pridruţe favoritima
nego autsajderima. Ĉak i u Tukididovo vreme, gradovi-drţave sa demokratskim
ureĊenjem pre su ulazile u savez sa Atinom, a oligarhijske sa Spartom. Britanska politika
umirivanja prema Sjedinjenim Drţavama 1890-ih, ili evropsko svrstavanje na stranu
Amerikanaca u savezu demokratskih zemalja posle 1945. godine, duguju ponešto uticaju
ideologije kao i blizini pretnje. Sa druge strane, moramo biti paţljivi pri iznošenju
prognoze koja se previše oslanja na uticaj ideologije, jer to ĉesto dovodi do grešaka
kolosalnih razmera. Mnogi Evropljani su verovali da Staljin i Hitler neće napraviti
zajedniĉki dogovor 1939. godine zbog toga što su se nalazili na suprotnim stranama
ideološkog spektra, ali uzimanje u obzir ravnoteţe snaga dovelo ih je do saveza protiv
zemalja u središtu ideološkog spektra. Na sliĉan naĉin, 1960-ih, Sjedinjene Drţave su
pogrešno tretirale Kinu, Sovjetski Savez, Vijetnam i Kambodţu kao sliĉne meĊu sobom,
zbog toga što su sve imale komunistiĉko drţavno ureĊenje. Politika zasnovana na logici
ravnoteţe snaga predvidela bi da će ove komunistiĉke drţave voditi politiku
uravnoteţivanja jedna protiv druge (kao što su to i radile), što bi bio manje skup naĉin da
se sledi odrţavanje stabilnosti u regionu istoĉne Azije.
Ravnoteţa snaga kao multipolarni sistem
Treći naĉin na koji se koristi termin ravnoteža snaga je da se opišu multipolarni istorijski
sluĉajevi. Evropa u devetnaestom veku se ponekad koristi kao model umerene
multipolarne ravnoteţe snaga. Istoriĉari poput Edvarda Galika, koriste termin klasična
ravnoteža snaga da oznaĉe evropski sistem osamnaestog veka. U ovom smislu, ravnoteţa
snaga zahteva odreĊen broj zemalja koje slede skup opšteprihvaćenih pravila igre. Pošto
se ova upotreba termina ravnoteţa snaga odnosi na sisteme iz istorije, obratićemo paţnju
na dve dimenzije sistema, strukturu i proces, sa kojima smo se upoznali u drugom
poglavlju ove knjige. Istina je da je sistem multipolarne ravnoteţe snaga u devetnaestom
veku proizveo najduţe razdoblje bez svetskog rata u modernom sistemu drţava - od
1815. do 1914. godine - ali ne bi trebalo da romantizujemo ili da previše
pojednostavljujemo jednu tako sloţenu priĉu.
Kako se devetnaesti vek primicao kraju, struktura evropske ravnoteţe snaga se
menjala. Od 1815. do 1870. godine postojalo je pet velikih sila koje su ĉesto menjale
saveze u cilju spreĉavanja da jedna od njih dominira kontinentom. Od 1890. do 1907.
godine, postojalo je šest velikih sila, nakon ujedinjenja Nemaĉke i Italije, ali je rastuća
moć Nemaĉke na kraju dovela do problema koji su doneli kraj sistema. Tokom narednih
sedam godina, dva sistema saveza, Trojna Antanta (Velika Britanija, Francuska i Rusija)
i Trojni Savez (Nemaĉka, Austro-Ugarska i Italija) polarizovali su se u dva ĉvrsta bloka,
ĉiji je gubitak prilagodljivosti doveo do otpoĉinjanja Prvog svetskog rata.
U smislu procesa, sistem ravnoteţe snaga devetnaestog veka moţe se podeliti na
pet razdoblja. Na Beĉkom kongresu, evropske drţave su vratile Francusku u igru i
saglasile se o odreĊenim pravilima kako bi ujednaĉile igraĉe. Od 1815. do 1822. ta
pravila su formirala “Evropski koncert.” Drţave su usaglašavale svoje delovanje, ĉesto se
sastajavši da bi razmatrale probleme i odrţavale ravnoteţu. Prihvatile su odreĊeni stepen
intervencionizma da bi zadrţale na vlasti one vlade ĉija bi promena dovela do
destabilizujuće orijentacije u njihovoj politici. Ovo je postalo znatno teţe sa porastom
nacionalizma i izbijanjem demokratskih revolucija, ali se okrnjeni Evropski koncert
odrţao od 1822. do 1854. godine. Ovaj koncert se raspao sredinom veka, kada su
revolucije podstaknute liberalnim nacionalizmom dovele u iskušenje praksu
obezbeĊivanja teritorijalnih kompenzacija ili restauracije vlada kako bi se odrţala
ravnoteţa. Nacionalizam je postao suviše jak da bi dopustio da se sir seĉe tako lako.
Treće razdoblje u procesu, koje je trajalo od 1854. do 1870. godine, bilo je daleko
manje umereno i obeleţilo ga je pet ratova. Prvi, Krimski rat, bio je klasiĉan rat za
ravnoteţu snaga u kojem su Francuska i Britanija spreĉile Rusiju da vrši pritisak na
Otomansko carstvo ĉija je moć opadala. Ostali ratovi su, meĊutim, bili povezani sa
ujedinjenjem Italije i Nemaĉke. Politiĉke voĊe odbacile su stara pravila i poĉele da
koriste nacionalizam u svoje liĉne svrhe. Bizmark, na primer, u pogledu njegove
ideološke opredeljenosti nije bio nemaĉki nacionalista. On je bio duboko konzervativan
ĉovek koji je hteo da ujedini Nemaĉku pod pruskom krunom. Ali, da bi ovo ostvario, bio
je potpuno spreman da koristi nacionalistiĉku masku i ratove da bi porazio Dansku,
Austriju i Francusku. Kada je postigao svoje ciljeve, vratio se konzervativnijem stilu
voĊenja politike.
Ĉetvrto razdoblje, koje je trajalo od 1870. do 1890. godine, bilo je Bizmarkova
ravnoteţa snaga u kojem je nova Nemaĉka, predvoĊena Pruskom, igrala kljuĉnu ulogu.
Bizmark je igrao prilagodljivo, sa razliĉitim saveznicima, i pokušao da Francusku usmeri
na prekomorske imperijalistiĉke poduhvate i time odvrati od izgubljenih provincija Alzas
i Lorena. Ograniĉio je nemaĉki imperijalizam u cilju odrţavanja ravnoteţe u Evropi, ĉije
je središte bilo u Berlinu. Ipak, Bizmarkovi naslednici nisu bili toliko agilni. Od 1890. do
1914. godine ravnoteţa snaga je postojala, ali se njena fleksibilnost postepeno gubila.
Bizmarkovi naslednici nisu obnovili njegov ugovor sa Rusijom; Nemaĉka je bila uvuĉena
u prekomorski imperijalizam, iskušavala je britansku pomorsku suprematiju, i nije
obeshrabrivala austrijsku konfrontaciju sa Rusijom na Balkanu. Ovakva politika povećala
je strah od uspona nemaĉke moći, polarizovala sistem i dovela do Prvog svetskog rata.
Savezi
Ravnoteţa snaga shvaćena kao multipolarni sistem blisko je povezana sa konceptom
saveza. Savezi su formalni ili neformalni aranţmani u koje suverene drţave ulaze u cilju
osiguranja zajedniĉke bezbednosti. Neki savez moţe biti motivisan zabrinutošću za vojnu
bezbednost: dve drţave srednje veliĉine mogu se odluĉiti na formiranje saveza smatrajući
da će tako biti bezbednije od pretnji koje im dolaze od neke veće drţave. Tradicionalno,
vojni savezi su jedna od središnjih taĉaka meĊunarodne politike.
Drţave mogu ulaziti u saveze i iz razloga koji nisu vojne prirode. Kako smo
napomenuli ranije, ideologija ĉesto uvlaĉi drţave u zajedništvo, premda i ona moţe da
uzrokuje sukobe. Ekonomski razlozi takoĊe mogu biti razlog za formiranje saveza,
osobito u onim delovima modernog sveta gde je ĉisto vojnih razloga sve manje.
Savezi propadaju iz isto toliko razloga iz koliko se i formiraju ali, uopšteno
posmatrano, drţave prestaju da budu saveznici onda kada jedna drugu vide kao
irelevantnu ili kao pretnju sopstvenoj bezbednosti. Ovo se moţe desiti kada u nekoj
drţavi doĊe do promene reţima. Dok su ranije moţda delile istu ideologiju, sada su dve
drţave na suprotnim stranama. Tako su Kina i Sjedinjene Drţave bile saveznici dok su
nacionalisti bili na vlasti, pre 1949. godine, a neprijatelji posle dolaska komunista na vlast
iste godine. Naravno, mogu postojati i drugi razlozi za kraj nekog saveza. Moć neke
drţave moţe porasti. Ona moţe videti drugu drţavu kao rivala, dok druga drţava moţe
nju videti kao pretnju i potraţiti savez na drugoj strani u cilju uravnoteţivanja te pretnje.
Glavne crte Bizmarkovog sistema saveza bile su njegova prilagodlljivost i
sloţenost. Prilagodljivost je uĉinila rezultirajući sistem ravnoteţe snaga stabilnim, jer su
mogle postojati povremene krize ili sukobi, bez da se cela graĊevina sruši. Nemaĉka je
bila u središtu tog sistema, a Bizmark se moţe porediti sa vrhunskim ţonglerom koji drţi
nekoliko loptica u vazduhu. Ako neka loptica padne, ţongler moţe da nastavi da baca
druge, pa ĉak i da se sagne i povrati onu koja je pala.
Ipak, sloţenost je predstavljala i slabost sistema. Kada je Bizmark zamenjen
manje veštim voĊama, ovaj sistem saveza više se nije mogao odrţavati. Umesto da guraju
sukobe daleko od Nemaĉke, kao što je to Bizmark radio ohrabrujući Francusku da troši
svoju energiju na kolonijalne avanture u Africi, oni koji su u Nemaĉkoj donosili politiĉke
odluke su u godinama koje su prethodile 1914. dozvolili da ovi savezi propadnu, a tenzije
porastu. Umesto da obnovi savez Nemaĉke sa Rusijom, Kajzer je dozvolio da Rusija uĊe
u savez sa Francuskom i kasnije sa Britanijom. Ono što je nekada bio jedan fluidni,
multipolarni sistem saveza, postepeno je evoluiralo u dva bloka saveza, sa opasnim
posledicama po mir u Evropi.
POREKLO PRVOG SVETSKOG RATA
U prvom svetskom ratu poginulo je više od 15 miliona ljudi. Samo u jednoj bici, na
Somi, bilo je milion i trista hiljada ubijenih i ranjenih. Uporedite to sa 36 hiljada ţrtava
koliko ih je bilo kada je Bizmark 1866. godine porazio Austriju. Sjedinjene Drţave
izgubile su po oko 55 hiljada ljudi u Koreji i u Vijetnamu. Prvi svetski rat bio je jedan
strahotan rat rovova, bodljikave ţice, mitraljeza i artiljerije, koji su pokopali celu jednu
generaciju evropske mladosti. On nije doveo samo do stradanja ljudi, već i do uništenja
tri evropska carstva: nemaĉkog, austrougarskog i ruskog. Do izbijanja Prvog svetskog
rata, središte globalne ravnoteţe snaga nalazilo se u Evropi. Posle Prvog svetskog rata,
Evropa je još uvek bila znaĉajan akter, ali su Sjedinjene Drţave i Japan postali glavni
igraĉi. TakoĊe, Prvi svetski rat doveo je i do izbijanja ruske revolucije i otpoĉinjanja
ideološke bitke koja je uzrokovala toliko patnji u dvadesetom veku.
Kako se tako nešto moglo desiti? Princ Bernard fon Bilou, nemaĉki kancelar od
1900. do 1909. godine, sreo se sa svojim naslednikom na tom poloţaju, Betmanom
Holvegom, u kancelarskoj palati u Berlinu, neposredno nakon što je rat poĉeo. Evo kako
je Fon Bilou opisao ono ĉega se seća:
Betman je stajao u sredini sobe; mogu li ikada zaboraviti izraz njegovog lica,
pogled u njegovim oĉima? Postoji jedna slika nekog proslavljenog engleskog slikara
koja pokazuje nesrećnu ţrtvu, u ĉijim se oĉima ogleda neopisiva patnja - takav bol
sam ja sada video u njegovim oĉima. Za trenutak nijedan od nas nije govorio.
Konaĉno sam rekao “pa dobro, reci mi bar kako se sve to dogodilo”. On je podigao
svoje duge, tanke ruke ka nebu i odgovorio nejasnim, iscrpljenim glasom, “oh, kad
bih samo znao!” U mnogim kasnijim polemikama oko krivice za rat, toliko sam
puta poţeleo da je bilo moguće fotografisati Betmana Holvega kako stoji tamo u
trenutku dok je govorio ove reĉi. Takva fotografija bila bi najbolji dokaz da ovaj
nesrećni ĉovek nikada nije hteo rat.33
Generacije istoriĉara ispitivale su uzroke Prvog svetskog rata i pokušavale da objasne
zašto je do njega došlo. Kao što ćemo videti, nemoguće je izdvojiti jedan uzrok, ali je
moguće podeliti ovo pitanje po razliĉitim nivoima. U svakom od ovih nivoa, ravnoteţa
snaga - kao multipolarni sistem i kao politika pojedinaĉnih drţava i voĊa - suštinska je za
razumevanje izbijanja rata. Kako je sistem saveza postajao sve manje fleksibilan,
ravnoteţa snaga bivala je sve manje multipolarna, a verovatnoća za izbijanje rata se
povećavala.
Tri nivoa analize
U svakom od tri nivoa analize leţi po deo odgovora. Pravilo parsimonije nam sugeriše da
zapoĉnemo sa najjednostavnijim uzrocima, vidimo koliko oni mogu da objasne i onda,
idemo na sloţenije, koliko treba. Stoga ćemo se prvo pozabaviti objašnjenjima na nivou
sistema, i u smislu strukture i u smislu procesa; onda ćemo preći na unutrašnje-politiĉki
nivo, i na kraju ćemo se okrenuti pojedincima. Posle toga koristićemo metod izvrtanja
ĉinjenica da vidimo kako se ovi delovi uklapaju u objašnjenje Prvog svetskog rata.
Na strukturnom nivou, postojala su dva kljuĉna elementa: uspon nemaĉke moći i
povećanje rigidnosti u sistemu saveza. Uspon nemaĉke moći bio je zaista impresivan.
Nemaĉka teška industrija pretekla je 1890-ih britansku i rast nemaĉkog BNP-a je na
poĉetku dvadesetog veka bio dvostruko veći od rasta britanskog. 1860-tih, Britanija je
posedovala 25 procenata svetske industrijske proizvodnje, ali se do 1913. taj procenat
smanjio na 10%, dok je nemaĉki udeo porastao na 15%. Nemaĉka je nešto od svoje
industrijske snage pretvorila u vojne kapacitete, ukljuĉujući i program masovnog
pomorskog naoruţavanja. Strateški cilj nemaĉkog “plana Tirpic” iz 1911. bila je da
33
Kennedy Paul, “The Kaiser and German Weltpolitik”, in: John C. G. Roll and Nicholas Sombart, eds.,
Kaiser Wilhelm II: New Interpretations, the Corfu Papers, Cambridge University Press, Cambridge:, 1982,
pp. 143-168.
izgradnja druge najveće mornarice na svetu, i time uspon u rang svetske sile. Ova
ekspanzija zabrinula je britanskog Prvog lorda admiraliteta, Vinstona Ĉerĉila. Britanija je
poĉela da strahuje da bi mogla ostati izolovana i brinula je o tome kako da brani svoju
raštrkanu imperiju. Ovi strahovi su se dodatno uvećali tokom Burskog rata, zahvaljujući
nemaĉkim simpatijama prema Burima, holandskim naseljenicima u Juţnoj Africi, protiv
kojih je Britanija ratovala krajem veka.
1907. godine Ser Ajr Krou, stalni sekretar britanskog Forin Ofisa, napisao je
dokument ĉuven u istoritji britanske spoljne politike, dugaĉak memorandum u kome je
pokušao da rastumaĉi nemaĉku spoljnu politiku. Zakljuĉio je da, iako je nemaĉka spoljna
politika tada bila nejasna i konfuzna, jasno je da Britanija ne sme dozvoliti da jedna
zemlja dominira kontinentom. Krou je tvrdio da je britanski odgovor gotovo prirodni
zakon.
Britanski odgovor na rastuću moć Nemaĉke doprineo je drugom strukturalnom
uzroku rata: povećanoj rigidnosti sistema saveza u Evropi. 1904. godine, praveći pomak
od svog geografski polu-perifernog poloţaja balansera sa mora u Evropi, Britanija se
pomerila ka savezu sa Francuskom. 1907. godine anglo-francusko partnerstvo proširilo se
prikljuĉenjem Rusije (koja je već bila u savezu sa Francuskom) i postalo poznato kao
Trojna Antanta. Nemaĉka je, videvši da je opkoljena, ojaĉala svoje veze sa Austro-
Ugarskom. Kako su savezi postali rigidniji, diplomatska prilagodljivost se izgubila. Više
nisu postajali savezi iz kojih se lako moglo ući i izaći, što je karakterisalo ravnoteţu
snaga tokom Bizmarkovih dana. Umesto toga, velike sile su se ĉvrsto okupile oko dva
pola.
Šta je sa promenama u procesu? Pomeranje strukture ka bipolarnosti uticalo je na
proces u kojem je ravnoteţa snaga funkcionisala u devetnaestom veku. Uz to,
konstruktivisti ukazuju na još tri razloga za gubitak umerenosti u ravnoteţi snaga ranog
dvadesetog veka. Oni obuhvataju transnacionalne ideje koje su bile zajedniĉke za
nekoliko zemalja. Jedna je bila uspon nacionalizma. U istoĉnoj Evropi postojao je pokret
koji je pozivao na ujedinjenje svih slovenskih naroda. Panslavizam je bio pretnja i
Otomanskoj i Austro-Ugarskoj imperiji, jer su obe imale veliki procenat slovenskog
stanovništva. U Nemaĉkoj je došlo do pojave nacionalistiĉke mrţnje prema Slovenima.
Nemaĉki autori pisali su o neizbeţnosti slovensko-tevtonske bitke, a školski udţbenici su
raspirivali nacionalistiĉke strasti. Nacionalizam se pokazao jaĉim od socijalizma kada je
trebalo okupiti radniĉku klasu, i jaĉim od kapitalizma koji je okupljao bankare. Ĉak se
pokazao jaĉim i od porodiĉnih veza meĊu monarsima. Neposredno pre nego što će izbiti
rat, Kajzer je pisao ruskom caru apelujući na njega da se izbegne rat. Oslovio je svog
roĊaka sa “dragi Niki” a potpisao se sa “Vaš, Vili.” Kajzer se nadao da će Car videti
stvari na isti naĉin na koji ih je on video, jer je rat bio na vidiku zbog atentata na ĉlana
kraljevske porodice, nadvojvodu Franca Ferdinanda. Ali, do tada je nacionalizam već
nadjaĉao svaki osećaj solidarnosti meĊu aristokratijom ili monarhijama, i taj porodiĉni
telegram nije uopšte imao efekta.
Drugi razlog za gubitak umerenosti u ravnoteţi snaga ranog dvadesetog veka bio
je povećanje uljuljkanosti mirom.Velike sile nisu uĉestvovale u nekom ratu u Evropi već
40 godina. Bilo je kriza - u Maroku 1905.-1906. godine, u Bosni 1908. ili ponovo u
Maroku 1911, i Balkanski ratovi 1912. - ali sve su bile prevaziĊene. MeĊutim,
diplomatski kompromisi uzrokovali su frustracije. Na kraju krajeva, postojala je
tendencija postavljanja pitanja “zašto bi moja strana morala da se povuĉe? Zašto nismo
uĉinili da druga strana ustukne više?”. Uĉenje socijal-darvinizma bilo je sve više
prihvaćeno. Ideje Ĉarlsa Darvina o opstanku najjaĉih imala je smisla kao statistiĉka
konstrukcija u vezi genetike vrsta u prirodi tokom generacija, ali su bile pogrešno
primenjene na ljudsko društvo i jedinstvene dogaĊaje. Darvinove ideje korišćene su kao
opravdanje gledišta da “jaki treba da prevladaju.” A ako jaki treba da prevladaju, zašto
brinuti za mir? Dugi ratovi ĉinili su se neverovatnim, i mnoge voĊe su verovale da bi
kratki, odluĉni ratovi, u kojima bi jaki pobedili, bili dobrodošla promena.
Treći razlog koji je doprineo gubitku prilagodljivosti u ravnoteţi snaga ranog
dvadesetog veka bila je politika Nemaĉke. Kao što je Ajr Krou rekao, ona je bila nejasna
i konfuzna. U Kajzerovoj politici postojala je strašna nespretnost. Nemci se nisu ništa
razlikovali od drugih time što su imali “ambicije svetskih razmera”, meĊutim uspeli su da
ih ostvare na takav naĉin da su okrenuli sve protiv sebe u isto vreme, potpuno suprotno
naĉinu na koji je Bizmark vodio sistem 1880-tih i 1890-tih. Kajzer se suviše usredsredio
na tvrdu moć i zanemario meku moć. Nemci su od Britanaca naĉinili neprijatelje time što
su zapoĉeli trku u pomorskom naoruţanju. Zamerili su se Rusima zbog pitanja Turske i
Balkana, a Francuzima zbog protektorata u Maroku. Kajzer je pokušao primora Britaniju
na prijateljstvo, verujući da će, ako je dovoljno zaplaši, ona shvatiti koliko je Nemaĉka
vaţna i koliko su joj potrebni dobri odnosi sa njom. Umesto toga, on je Britance prvo
gurnuo u francuske ruke, a onda u ruske. Tako su, do 1914., Nemci mislili da se treba
osloboditi ovog okruţenja i time svesno prihvatili rizik rata. Stoga su porast
nacionalizma, povećanje uljuljkanosti, socijalni darvinizam i nemaĉka politika svi
zajedno doprineli gubitku umerenosti u procesu meĊunarodnog sistema i otpoĉinjanju
Prvog svetskog rata.
Drugi nivo analize pruţa pogled na ono šta se dešavalo u unutrašnjim društvenim
odnosima i politici. Postoji jedno objašnjenje koje na ovom nivou moţemo da bez
problema odbacimo: Lenjinovu tvrdnju da su rat prouzrokovali finansijski kapitalisti. Po
Lenjinovom gledištu, Prvi svetski rat je jednostavno bio
Box: Nemaĉka reakcija na objavu rata od strane Britanije
Edvard VII (Kajzerov ujak i kralj Engleske od 1901-1910) je i u grobu jaĉi od mene, koji
sam ţiv. I misliti da je bilo ljudi koji su verovali da Engleska moţe biti pridobijena ili
umirena ovim ili onim sitnim merama!!! ... Sada ova celokupna prevara bespoštedno
mora biti razotkrivena i maska hrišćanskog pacifizma mora grubo i javno biti strgnuta sa
lica (Britanije) i mora se farisejski sramni mir baciti u piljevinu!! I naši konzuli u Turskoj
i Indiji, i tako dalje, moraju zapaliti ĉitav muhamedanski svet da se pobuni protiv ove
laţne, neprincipijalne nacije dućandţija pune mrţnje; jer ako mi budemo iskrvarili do
smrti, Engleska će barem izgubiti Indiju.
Kajzer Vilhelm II34
završna faza kapitalistiĉkog imperijalizma. Rat nije, meĊutim, nije izbio zbog sukoba
imperija na kolonijalnoj periferiji, kao što je Lenjin to oĉekivao. 1898. godine, Britanija i
Francuska su se sukobile kod Fašode u Sudanu, pošto su Britanci pokušali da zatvore
liniju na pravcu sever-jug, od Juţne Afrike do Egipta, dok su Francuzi pokušali da
34
Lowe, John, The Great powers, Imperialism and the German Problem1865-1925, Routhledge,London
and New York, 1994, pp. 202-239.
formiraju liniju istok-zapad od svojih kolonija u Africi. Da je tada došlo do rata, to bi
moţda bilo u skladu sa Lenjinovim objašnjenjem. Ali, u stvari, rat je izbio u Evropi 16
godina kasnije, i aktivnosti bankara na samoj ivici rata snaţno su mu se protivile. Bankari
su verovali da bi rat bio loš za biznis. Ser Edvard Grej, britanski ministar spoljnih
poslova, mislio je da mora da posluša savet Ajra Kroua i da Britanija mora da spreĉi
Nemaĉku da stekne premoć u evropskoj ravnoteţi snaga, ali je bio zabrinut kako pridobiti
londonske bankare da se sloţe sa objavom rata.
Moţemo odbaciti lenjinistiĉko objašnjenje, ali postoje još dva unutardrţavna
uzoka koje treba ozbiljnije razmotriti. Jedan je unutrašnja kriza u Austro-Ugarskoj i
Otomanskoj imperiji, zemljama ĉija je moć opadala; a drugi je unutrašnja politiĉka
situacija u Nemaĉkoj.
I Austro-Ugarska i otomanska Turska bile su multinacionalne imperije i stoga im
je pretila opasnost od porasta nacionalizma. Štaviše, otomanska vlada bila je veoma
slaba, veoma korumpirana i kao takva laka meta za nacionalistiĉke grupe na Balkanu koje
su htele da se oslobode vekovne turske vladavine. Balkanski ratovi iz 1912. godine
proterali su Turke, ali su sledeće godine balkanske drţave zaratile meĊu sobom zbog
plena. Ovi ratovi raspalili su apetite nekih balkanskih drţava da uĊu u obraĉun sa
Austrijom: ako su Turci mogli da budu isterani, zašto onda ne bi i Austrijanci?
Srbija je preuzela voĊstvo meĊu balkanskim drţavama. Austrija se plašila
dezintegracije zbog ovih nacionalistiĉkih pritisaka i bila je zabrinuta za mogući gubitak
statusa koji bi usledio. Na kraju, Austrija je ušla u rat protiv Srbije, ne zato što je Srbin
izvršio atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda, nego zato što je htela da oslabi Srbiju i
spreĉi je da postane magnet nacionalizma meĊu balkanskim Slovenima. General fon
Hecendorf, šef austrijskog generalštaba, izneo je svoje motive veoma jasno: “Iz ovog
razloga, a ne radi odmazde zbog atentata, Austro-Ugarska mora da izvuĉe sablju protiv
Srbije... Monarhija je bila stegnuta za vrat i morala je da bira izmeĊu toga da dopusti da
bude udavljena, ili da uĉini poslednji napor da spreĉi svoje uništenje.”35
Dezintegracija
imperije zbog delovanja nacionalizma bila je mnogo dublji uzrok rata; ubistvo Franca
Ferdinanda bilo je predtekst.
Još jedno vaţno objašnjenje leţi u unutrašnjoj politici Nemaĉke. Nemaĉki
istoriĉar Fric Fišer i njegovi sledbenici smatraju da su nemaĉki društveni problemi bili
kljuĉni uzrok rata. Prema Fišeru, nemaĉka nastojanja da ostvari hegemoniju svetskih
razmera bila su pokušaj nemaĉke elite da odvuĉe paţnju sa niskog stepena unutrašnje
integrisanosti nemaĉkog društva. U skladu sa glavnim postavkama ove škole mišljenja,
Nemaĉkom je vladala unutrašnja koalicija zemljoposedniĉke aristokratije i nekih krupnih
predstavnika industrijskog kapitala, nazvanih savezom raži i gvožĎa. Ova vladajuća
koalicija koristila je ekspanzionistiĉku politiku u cilju obezbeĊivanja stranih avantura
umesto unutrašnjih reformi, cirkusa umesto hleba. Ekspanzionizam je bio alternativa
demokratiji u društvu. Ovo nije dovoljo da bi se objasnio Prvi svetski rat, ali pomaţe u
objašnjenju izvora pritiska kojem je Nemaĉka izloţila meĊunarodni sistem posle 1890.
godine.
Šta se dešava sa prvim nivoom analize - ulogom pojedinaca? Ono što odlikuje
voĊstvo uoĉi Prvog svetskog rata jeste njegovo mediokritetstvo. Austrougarski car, Franc
Jozef, bio je umoran, star ĉovek, igraĉka u rukama generala Konrada i grofa Berhtolda,
35
Baron Konrad von Hetzendorff in: Sydney Fay, The Origins of the World War, Vol. II, Macmillan, New
York, 1929, pp. 185-186.
dvoliĉnog ministra spoljnih poslova. Ironija je da je Franc Ferdinand, prestolonaslednik
ubijen u Sarajevu, mogao biti snaga koja bi ograniĉila njihov uticaj, zbog toga što je ovaj
potencijalni naslednik prestola imao liberalna politiĉka gledišta. U Rusiji, car Nikolaj II
bio je izolovani autokrata koji je najveći deo svog vremena na prestolu proveo opirući se
unutrašnjim promenama. Imao je nekompetentne ministre spoljnih poslova i odbrane, i
bio pod snaţnim uticajem svoje bolesne i neurotiĉne ţene. Najvaţniji od svih bio je
Kajzer, koji je imao snaţan osećaj inferiornosti. On je bio agresivan ĉovek slabog
karaktera, pritom i krajnje emotivan. Doveo je Nemaĉku do riskantne politike bez bilo
kakve veštine ili doslednosti. Da citiramo Fon Biloua:
Vilhelm II nije hteo rat, ako ništa drugo, onda zbog toga što nije bio siguran da
njegovi nervi neće popustiti pod pritiscima neke stvarno kritiĉne situacije. U momentima
kad je postojala opasnost, Njegovo veliĉanstvo bi postajalo neprijatno svesno da nikada
ne bi moglo da predvodi vojsku u bici. Bio je potpuno svestan da je neurasteniĉan.
Njegovi preteći šovinistiĉki govori imali su nameru da uvere strance da je pred njima
drugi Fridrih Veliki ili Napoleon.
Liĉnost pravi razliku. Postojalo je nešto u voĊama, Kajzeru naroĉito, što ih je
uĉinilo znaĉajnim doprinosom uzrocima rata. Odnos izmeĊ nekih od sistemskih,
društvenih i individualnih uzroka predstavljen je na crteţu 3. 2.
Da li je rat bio neizbeţan?
Situacija u kojoj postoji nekoliko uzroka, od kojih bi svaki mogao biti dovoljan, zove se
previše determinisanom. Ako je Prvi svetski rat bio previše determinisan, da li to znaĉi da
je bio neizbeţan? Odgovor je ne, rat nije bio neizbeţan sve dok nije izbio, u avgustu
1914. godine. I ĉak i tada nisu bile neizbeţne ĉetiri godine klanice koje su usledile.
Hajde da izdvojimo tri tipa uzroka u smislu njihove vremenske blizine dogaĊaju
koji prouĉavamo. Najdalji su duboki uzroci, onda dolaze srednji uzroci, a oni koji
neposredno prethode dogaĊaju su neposredni uzroci. Analogno, zapitajte se na koji se
naĉin svetlost stvorila u vašoj sobi. Neposredan uzrok je da ste pritisnuli prekidaĉ, srednji
uzrok je da je neko u vašu zgradu ugradio elektriĉnu mreţu, a duboki uzrok je to što je
Tomas Edison otkrio kako se elektriĉna energija moţe isporuĉiti. Druga analogija je
potpala vatre: duboki uzrok su drva za potpalu; potpala i papir su uzroci srednje blizine, a
neposredni uzrok je paljenje šibice.
U Prvom svetskom ratu, duboki uzroci bile su promene u strukturi ravnoteţe
snaga i neki aspekti unutrašnjeg politiĉkog sistema. Naroĉito vaţni razlozi bili su rast
nemaĉke moći, razvoj bipolarnog sistema saveza, uspon nacionalizma i rezultirajuće
uništenje dve imperije ĉija je moć bila u opadanju, i nemaĉka politika. Uzroci srednje
daljine bili su nemaĉka politika, jaĉanje osećanja uljuljkanosti mirom i ideosinkretiĉke
osobine liĉnosti voĊa. Neposredan uzrok bio je atentat na Franca Ferdinanda u Sarajevu,
koji je poĉinio srpski terorista.
Kada se pogleda unazad, stvari uvek izgledaju kao neizbeţne. Zaista, moţemo
reći da bi, da nije bilo atentata, došlo do nekog drugog incidenta. Neki kaţu da su
neposredni uzroci poput autobusa - dolaze na svakih deset minuta. Stoga ovaj specifiĉan
dogaĊaj iz Sarajeva uopšte nije bio toliko vaţan; neki incident bi se verovatno desio pre
ili kasnije. Ova vrsta argumenta moţe se testirati uz pomoć istorije pretpostavljenih
situacija. Gledajući paţljivo istoriju ovog razdoblja, moţemo da se pitamo “šta ako” i
“šta je moglo biti”. Šta da nije bilo Sarajavskog atentata? Šta da su na vlast u Nemaĉkoj
došle socijaldemokrate? Postoji takoĊe i pitanje verovatnoće. Uzimajući u obzir duboke i
srednje udaljene uzroke, postojala je velika verovatnoća izbijanja rata, ali velika
verovatnoća nije isto što i neizbeţnost. Uzmimo ponovo metaforu vatre: drva za potpalu
i papir mogu stajati dugo vremena i nikada se ne zapaliti. TakoĊe, ako bi kiša pala pre
neko što naiĊe neko sa šibicom, ne bi se zapalili ĉak ni kada se dogodi Sarajevo.
Pretpostavimo da nije bilo tog dogaĊaja iz Sarajeva 1914. godine, i da nikakva
kriza nije postojala do 1916; šta se moglo dogoditi? Jedna od mogućnosti je da bi porast
ruske snage odvratio Nemaĉku od tako bezobzirnog podrţavanja Austrije. 1914. godine,
general Fon Moltke i ministar spoljnih poslova Jagov, dvojica nemaĉkih voĊa koji su bili
najuticajniji u prizivanju rata, smatrali su da je rat sa Rusijom neizbeţan. Oni su znali da
će Nemaĉka imati problem sa ratovanjem na dva fronta i da će morati da porazi jednu
stranu pre nego što uĊe u rat sa drugom. Rusija je, uprkos svojoj veliĉini, bila u
tehnološkom zaostatku i imala je loš transportni sistem, tako da je mogla biti ostavljena
za drugi napad. Nemaĉka je trebalo da prvo pohita ka zapadu i da iz rata izbaci
Francusku. Nakon što pobedi na zapadu, mogla bi da se okrene ka istoku i polako porazi
Ruse. Ĉak je postojao Šlifenov plan, ratni plan nemaĉkog generalštaba, koji je pozivao na
brzo prolaţenje kroz Belgiju (kršeći pritom belgijsku neutralnost) da bi Francusku brzo
izbacili iz rata, a potom se okrenuli ka istoku. Ta bi se strategija, meĊutim, do 1916.
mogla pokazati kao zastarela, jer je Rusija koristila francuski novac za izgradnju
ţeleznica. 1890-ih Rusima je trebalo dva-tri meseca da transportuju sve svoje trupe na
nemaĉki front, dajući Nemaĉkoj više nego dovoljno vremena da prvo napadne Francusku.
Do 1910. godine to vreme se smanjilo na 18 dana, i nemaĉki ratni planeri su znali da više
nemaju veliku marginu bezbednosti.Do 1916. godine, ta margina bi potpuno nestala i
Nemaĉka bi morala da odbaci svoju strategiju rata na dva fronta. Neke nemaĉke voĊe
mislile su da je bolje voditi rat 1914. nego kasnije. Oni su hteli da iskoriste krizu da
povedu preventivni rat i pobede u njemu.
Da nije bilo atentata i krize 1914. godine, kao i da je svet sve do 1916. godine bio
bez rata, moguće je da bi se Nemaĉka osetila oslabljenom, nesposobnom da rizikuje rat
na dva fronta. Moţda bi bila mnogo opreznija u davanju blanko podrške Austriji nego što
je to bilo 1914. godine. Ili bi moţda odbacila Šlifenov plan i koncentrisala se samo na rat
na Istoku. Ili bi moţda usaglasila stavove sa Britanijom ili promenila svoj stav da
ofanzivno ponašanje donosi prednost. Kad se sve sabere, tokom naredne dve godine,
razne promene u vezi sa snagom Rusije mogle su spreĉiti izbijanje rata. Bez rata,
nemaĉka industrijska moć nastavila bi da raste. Ironija je - špekulacija je britanskog
istoriĉara A. Dţ. P. Tejlora - da bi Nemaĉka moţda stekla dominaciju nad Evropom da
nije došlo do rata,.Nemaĉka bi, tvrdi on, postala toliko jaka da bi Francuska i Britanija
bile obeshrabrene.
Moţemo koristiti metod izvrtanja ĉinjenica, i u vezi sa time šta bi se dešavalo u
unutrašnjoj politici Britanije da su prošle još dve godine bez izbijanja rata. U knjizi
“Neobiĉna smrt liberalne Engleske”, istoriĉar Dţordţ Dendţerfild govori o pometnji na
britanskoj unutrašnjoj sceni. Britanski liberali zalagali su se za povlaĉenje iz Irske, dok su
se konzervativci, osobito u Severnoj Irskoj, tome ogorĉeno protivili. Postojala je velika
verovatnoća da bi vojska bila neposlušna. Da je došlo do pobune u Alsteru, verovatno bi
Britanija do te mere bila preokupirana svojim unutrašnjim problemima, da ne bi bila u
stanju da se pridruţi koaliciji Francuske i Britanije. Ono što je sigurno je da su se mogle
dogoditi mnoge znaĉajne istorijske promene da je mir trajao još dve godine.
Koja vrsta rata?
Drugi set pretpostavljenih situacija više pokreće pitanja o tome koja vrsta rata bi se
vodila nego da li bi do njega uopšte došlo. Istina je da je nemaĉka politika plašila njene
susede, i da se Nemaĉka zauzvrat plašila da ne bude okruţena Trojnom Antantom, tako
da je razumno pretpostaviti da je veća verovatnoća bila da će do rata doći nego da se to
neće desiti. Ali, koja bi to vrsta rata bila? Rat nije morao da bude onakav kakav znamo da
je bio Prvi svetski rat. Po metodu izvrtanja ĉinjenica, bila su moguća ĉetiri druga tipa
rata.
Jedna mogućnost bio je jednostavan lokalni rat. U poĉetku, Kajzer je oĉekivao
reprizu bosanske krize iz 1908-1909. godine, kada su Nemci podrţali Austrijance, ĉime
je Austrija bila u stanju da primora Rusiju da uĉini neke ustupke na Balkanu. 5. jula
1914. godine, Kajzer je obećao punu podršku Austro-Ugarskoj. Uĉinivši to, otišao je na
odmor. Kada se vratio sa krstarenja, zatekao je situaciju da je Austrija ispisala blanko ĉek
koji joj je ostavio, uputivši ultimatum Srbiji. Kada je shvatio o ĉemu se radi, uloţio je
veliki napor da ne doĊe do eskalacije rata, o ĉemu govori onaj ranije pominjani “Niki-
Vili” telegram. Da su njegovi napori urodili plodom, mi se moţda danas ne bismo sećali
Prvog svetskog rata, nego nekog malog austrijsko-srpskog rata iz avgusta 1914. godine.
Druga pretpostavljena mogućnost bila je rat na jednom frontu. Kada su Rusi
mobilisali svoje trupe, Nemci su takoĊe mobilisali svoje. Kajzer je pitao generala Fon
Moltkea da li bi vojne pripreme mogao da ograniĉi samo na istoĉni front. Fon Moltke mu
je odgovorio da bi to bilo nemoguće, jer bi svaka promena u vremenskom rasporedu
okupljanja trupa i potrepština, izazvala logistiĉku noćnu moru. Rekao je Kajzeru da bi,
ako bi pokušao da promeni planove, umesto armije imao jednu neorganizovanu masu.
Ipak, posle rata, general Fon Štab je priznao je da je bilo moguće uspešno promeniti
dnevni red mobilizacije . Da je Kajzer znao za to i da je insistirao na tome, mogli smo
imati rat na jednom frontu.
Treća pretpostavljena slika odnosi se na situaciju rata na dva fronta, bez uĉešća
Britanije: Nemaĉka i Austrija protiv Francuske i Rusije. Da tamo nije bilo Britanaca da
donesu prednost, Nemaĉka je lako mogla odneti pobedu. Moguće je da se Britanija ne bi
ukljuĉila u rat da Nemaĉka nije izvršila invaziju na Belgiju, iako Belgija nije bila glavni
razlog ulaska Britanije u rat. Za neke ljude, kao što su bili Ser Edvard Grej i ljudi iz Forin
ofisa, glavni razlog za ulazak Britanije u rat bila je opasnost da Nemaĉka stekne kontrolu
nad kontinentom. Britanija je, meĊutim, bila demokratska drţava, i Liberalna partija koja
je bila u vladi, bila je podeljena. Leviĉarski liberali bili su protiv rata, ali kada je nemaĉka
protutnjala preko Belgije i pekršila neutralnost ove zemlje, to je omogućilo ĉlanovima
Liberalne partije koji su bili za rat da nadvladaju nevoljnost antiratnih liberala i da
prevaziĊu podeljenosti u britanskom Kabinetu.
Konaĉno, ĉetvrta pretpostavljena situacija je rat bez SAD. Do poĉetka 1918.
godine, Nemaĉka bi moţda dobila rat da Sjedinjene Drţave nisu poremetile vojnu
ravnoteţu svojim ulaskom 1917. godine. Jedan od razloga zbog kojeg su Sjedinjene
Drţave ušle u rat bila je nemaĉka podmorniĉka kampanja protiv savezniĉkih i ameriĉkih
brodova. Bilo je takoĊe i nekih nemaĉkih nespretnosti: poslali su poruku, sada poznatu
kao Cimermanov telegram, u kojoj su dali instrukcije svojoj ambasadi u Meksiku da
„podgreje“ tamošnje probleme s Amerikancima, a Sjedinjene Drţave su to smatrale
neprijateljskim aktom. Ovi ĉinioci osigurali su da Sjedinjene Drţave uĊu u rat.
Naša analiza pretpostavljenih situacija kao prvo sugeriše naĉine na koje 1914.
godine ne bi došlo do rata , i, kao drugo, naĉine na koje rat koji je izbio ne bi morao da
postane ĉetvorogodišnja klanica koja je dovela do uništenja Evrope kao srca globalne
ravnoteţe snaga. Ona nam sugeriše da je Prvi svetski rat bio verovatan, ali da nije bio
neizbeţan. Presudili su ljudski izbori.
Levak izbora
Istorija je uzroĉno-poslediĉna. Tokom vremena, dogaĊaji se zgušnjavaju, gube se nivoi
slobode i raste verovatnoća rata. Levak mogućnosti izbora koje su na raspolaganju
liderima, meĊutim, moţe se ponovo otvoriti i nivoi slobode se mogu povratiti. (videti
sliku 3.4.) Ako poĉnemo sa 1898. godinom i zapitamo se koji je rat najverovatniji u
Evropi, odgovor bi bio rat izmeĊu Francuske i Britanije, koje su bile sukobljene licem u
lice povodom kolonijalnih poseda u Africi. Nakon što su Britanci i Francuzi 1904. godine
formirali Antantu, britansko-francuski rat izgledao je manje verovatan. Prva Marokanska
kriza iz 1905. i Bosanska kriza iz 1908. godine, uĉinile su da rat sa Nemaĉkom izgleda
mnogo verovatnije. Ali, 1910. godine desili su se neki interesantni dogaĊaji. Betman
Holveg, nemaĉki kancelar, traţio je detant sa Britanijom. Britanija je smatrala da moţe
ostati neutralna u sluĉaju kakvog rata u Evropi, samo ako Nemaĉka ograniĉi svoju
mornaricu. U isto vreme, izgledalo je da će obnovljena kolonijalna trvenja izmeĊu
Britanije i Rusije u Aziji, i izmeĊu Britanije i Francuske, zapretiti kolapsom ili erozijom
Trojne Antante. Drugim reĉima, 1910. se levak izbora ponovo proširio.
Levak se, meĊutim, suzio još jednom, 1911. godine, sa drugom Marokanskom
krizom. Kada je Francuska poslala trupe da pomognu sultanu od Maroka, Nemaĉka je
zahtevala kompenzaciju na teritoriji francuskog Konga i poslala je topovnjaĉu u Agadir
na marokanskoj obali. Britanska flota bila je u pripravnosti. Francuski i nemaĉki bankari
lobirali su protiv rata, i Kajzer je ustuknuo. Ovi dogaĊaji su bili, meĊutim, od velikog
uticaja na javno mnjenje i doveli su do porasta straha od nemaĉkih namera.
Iako su Balkanski ratovi iz 1912. i 1913. godine i povećanje pritisaka na Austriju
postavili scenu za 1914. godinu, postojao je takoĊe obnovljeni napor za detant, 1912.
godine. Britanija je poslala Lorda Heldena u Berlin, i Britanci i Nemci saglasili su se oko
mnogih pitanja. TakoĊe, do tog vremena postalo je jasno da je Britanija pobedila u trci u
pomorskom naoruţavanju. Levak se moţda opet proširio.
Juna 1914. godine, osećanje da se odnosi popravljaju bilo je toliko jako da je
Britanija poslala 4 svoja najveća Drednot ratna broda u Kil u Nemaĉkoj, u drţavnu
posetu. Da je Britanija smatrala da će doći do rata, poslednja stvar koju bi uradila bila bi
da pošalje ĉetiri od svojih najboljih ratnih brodova u neprijateljsku luku. Jasno, Britanija
u tom trenutku nije mislila na rat. U stvari, 28. juna, britanski i nemaĉki mornari šetali su
zajedno kejom u Kilu, kada su do njih došle vesti da je srpski terorista pogodio iz pištolja
austrijskog nadvojvodu u jednom dalekom mestu zvanom Sarajevo. Istorija ima svoja
iznenaĊenja, i još jednom, “verovatno” nije isto što i “neizbeţno.”
Pouke istorije ponovo
Da li postoje neke pouke koje moţemo izvući iz ovog istorijata? Moramo biti paţljivi
kada su pouke u pitanju. Analogije mogu da zavedu, a o Prvom svetskom ratu stvoreno je
mnogo mitova. Na primer, neki kaţu da je Prvi svetski rat bio rat do kog je došlo igrom
sluĉaja. Prvi svetski rat nije bio potpuno sluĉajan. Austrija je planirano ušla u rat. A ako
je trebalo da bude rata, Nemaĉka je više ţelela rat 1914, godine nego kasnije. Bilo je
pogrešnih kalkulacija o duţini i opsegu rata, ali to nije isto što i rat igrom sluĉaja.
Kaţe se, takoĊe, da je rat izbio zbog trke u naoruţavanju u Evropi. Do 1912.
godine, meĊutim, trka u pomorskom naoruţavanju bila je završena, i Britanija je iz nje
izašla kao pobednik. Premda je u Evropi postojala zabrinutost zbog rastuće moći armija,
gledište da je rat bio uzrokovan direktno trkom u naoruţavanju je suviše jednostavno.
S druge strane, ima nekih validnih upozorenja koje moţemo izvući iz ovog
dugaĉkog pada u Prvi svetski rat. Jedna od lekcija je da treba obratiti paţnju na proces
sistema ravnoteţe snaga, kao i na strukturu raspodele moći. Ovde konstruktivisti dodaju
jedan vaţan deo koji neki realisti propuštaju. Umerenost dolazi iz procesa. Stabilnost nije
osigurana samo raspodelom moći. Još jedna korisna lekcija je da se treba ĉuvati
uljuljkanosti u miru, ili verovanja da će se sledeće krize uklopiti u isti obrazac kao i
poslednje krize: za 1914. godinu se pretpostavljalo da će biti repriza Bosanske krize iz
1908. godine, iako je jasno da nije bilo tako. Uz to, iskustvo Prvog svetskog rata sugeriše
nam da je vaţno imati vojne snage koje su stabilne u krizama, bez ikakvog osećaja da se
moraju koristiti ili izgubiti. Ţelezniĉki redovi voţnje nisu bili glavne determinante Prvog
svetskog rata, ali su politiĉkim liderima oteţali kupovinu dodatnog vremena.
Svet u osvit 21. veka razlikuje se od sveta iz 1914. godine na dva vaţna naĉina:
jedan je da je nuklearno oruţje uĉinilo rat širokog obima veoma opasnim, i drugi, da je,
kako kontruktivisti primećuju, ideologija rata, prihvatanje rata, mnogo slabije. 1914.
godine, postojalo je mišljenje da je rat neizbeţan, jedno fatalistiĉko gledište ojaĉano
argumentom teorije socijalnog darvinizma da je rat dobrodošao jer on proĉišćava vazduh
kao dobra sveţa oluja. To je zaista bilo raspoloţenje uoĉi Prvog svetskog rata. Knjiga
Vinstona Ĉerĉila „Svet u krizi“ veoma dobro hvata ovo osećanje:
Postojala je neobiĉna napetost u vazduhu. Nezadovoljne materijalnim napretkom,
drţave su se agresivno okrenule ka sukobu, unutrašnjem ili spoljnom. Nacionalne strasti,
neuobiĉajeno narasle usled opadanja uticaja religije, tinjale su pod površinom skoro
svake zemlje, da bi se rasplamsale ukoliko bi ih pokušali ugasiti. Gotovo da se moglo
pomisliti da svet ţeli da pati. Svakako, svuda je bilo onih koji su jedva ĉekali da se
drznu.36
Usudili su se i izgubili, to je lekcija iz 1914. godine.
HRONOLOGIJA: PUT U PRVI SVETSKI RAT
1905-1906. Prva Marokanska kriza: Kajzer posećuje Tanger u sklopu pokušaja
36
Winston Churchill, The World Crisis, Scribner’ s, New York, 1923, p. 188.
Nemaĉke da tu zameni Francusku; rešeno namirivanjem Francuske na
konferenciji u Algericasu
1908. Austro-Ugarska objavljuje aneksiju Bosne i Hercegovine, teritorije
naseljene slovenskim stanovništvom kojom je upravljala od 1878.
godine. Srbija preti ratom, ali je nemoćna bez podrške
Rusije; Nemaĉka staje iza Austro-Ugarske, odvraćajući time Rusiju
1911. Druga Marokanska kriza: nemaĉka topovnjaĉa "Panter" pojavljuje se
u Agadiru u pokušaju da primora Francusku na teritorijane ustupke
u drugim podruĉjima pod njenom kontrolom, u zamenu za nemaĉko
priznavanje francuskih zahteva u Maroku
1912. Prvi Balkanski rat: Bugarska, Srbija i Grĉka pobeĊuju Tursku i zadobijaju
Trakiju i Solun; Austro-Ugarska pomaţe stvaranje Albanije u cilju
obuzdavanja moći Srbije
1913. Drugi Balkanski rat: Srbija, Grĉka i Rumunija nanose poraz Bugarskoj i
ostvaruju teritorijalna proširenja na raĉun Bugarske.
1914.
28. jun Atentat na austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda i
njegovu ţenu u Sarajevu
5. jul Austro-Ugarska zahteva i dobiju podršku Nemaĉke za obraĉun sa Srbijom
23. jul Austro-Ugarska šalje oštar ultimatum Srbiji
25. jul Srbija odbija neke odredbe ultimatuma; traţi podršku Rusije
26. jul Ser Edvard Grej, britanski ministar spoljnih poslova predlaţe
odrţavanje konferencije na kojoj bi se razrešila kriza; Nemaĉka
i Austro-Ugarska odbijaju predlog
28. jul Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji
29.jul Austro-ugarske vojne snage bombarduju Beograd; Rusija vrši mobilizaciju
protiv Austro-Ugarske
30. jul Rusija i Austro-Ugarska nareĊuju opštu mobilizaciju; francuske trupe se
povlaĉe 10 kilometara od granice sa Nemaĉkom
31. jul Nemaĉka šalje ultimatum Rusiji zahtevajući demobilizaciju; Rusija ne
odgovara
1. avgust Nemaĉka objavljuje rat Rusiji; mobilizacija britanske flote; Francuska
vrši mobilizaciju pošto su nemaĉke snage izvršile invaziju na Luksemburg
2. avgust Nemaĉka zahteva nesmetani prolaz kroz Belgiju
3. avgust Belgija odbija nemaĉki ultimatum; Nemaĉka objavljuje rat Francuskoj
4. avgust Nemaĉke trupe umarširale u Belgiju; Britanija objavljuje rat Nemaĉkoj
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Da li je Prvi svetski rat bio neizbeţan? Ako je to bio sluĉaj, zašto i kada? Ako nije,
kada i kako se mogao izbeći?
2. Kako se Volcove "predstave" mogu primeniti na objašnjavanje porekla Prvog svetskog
rata?
3. Koji od sledećih ĉinilaca smatrate najznaĉajnijim za objašnjenje izbijanja Prvog
Svetskog rata?
a) sistem Saveza
b) javno mnjenje
c) vojne doktine ili vojna rukovodstva (odredite zemlje)
d) politiĉka voĊstva (odredite zemlje)
e) ekonomske pritiske ili sile
f) pogrešno opaţanje namera druge strane
g) ostale ĉinioce
4. Tukidid je tvrdio da je najdublji uzrok Peloponeskog rata bio "rast atinske moći i
strah koji je to prouzrokovalo u Sparti". Do kog obima je Prvi svetski rat bio
prouzrokovan porastom moći Nemaĉke i strahom koji je to proizvelo u Velikoj
Britaniji? Ili rastom ruske moći i strahom koji je to prouzrokovalo u Nemaĉkoj?
5. Do kog obima je, ako je uopšte, prvi svetski rat bio proizvod sluĉajnosti? Ima li smisla
govoriti o ratovima koji su izbili sluĉajno? Šta sa nenameravanim ratovima?
6. Šta realistiĉki, liberalni i konstruktivistiĉki pristupi izuĉavanju
meĊunarodnih odnosa imaju da pridodaju našim shvatanjima porekla Prvog svetskog
rata?
7. Koje se pouke mogu izvući iz 1914. godine, a koje mogu pomoći onima koji donose
politiĉke odluke da izbegnu ratove u današnje vreme?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Gullick, Edward, Europe’s Classical Balance of Power, Norton, New York, 1967,
pp. 1 – 34, 184 – 218.
2. Joll, James, The Origins of the First World War, Longman, New York, 1984, pp.
9 – 147.
3. Kenneddy, Paul, “The Kaiser and German Weltpolitik” in: John C. G. Rohl and
Nicholas Sombart, eds., Kaiser Wilhelm II: New Interpretations, the Corfu
Papers, Cambridge University Press, Cambridge, 1982, pp. 143 – 168.
4. Lowe, John, The Great Powers, Imperialism and the German Problem 1865 –
1925, Routledge, London and New York, 1994, pp. 202 – 239.
DODATNA LITERATURA:
Christiansen, Thomas, and Jack Snyder, “Chain Gangs and Passed Bucks”, International
Organization, 44 : 2, Spring 1990, pp. 139 – 168.
Dangerfield, George, The Strange Death of Liberal England, Capricorn Books, New
York, 1961
Fischer, Fritz, World Power or Decline: The Controversy over Germany’s Aims in the
First World War, Norton, New York, 1974
Howard, Michael, The Causes of War and Other Essays, Harvard University Press,
Cambridge, MA, 1984
Kennedy, Paul, The Rise of the Anglo – German Antagonism: 1860 – 1914, Allen &
Unwin, London, 1980
Kupchan, Charles A., The Vulnerability of Empire, Cornell University Press, Ithaca, NY,
1994
Lebow, Richard Ned, Between Peace and War: The Nature of International Crisis, Johns
Hopkins University Press, Baltimore, 1981
Maier, Charles S., “Wargames: 1914 – 1919”, in: Robert I. Rotberg and Theodore K.
Rabb, eds., The Origin and Prevention of Major Wars, Cambridge University Press, New
York, 1989, pp. 249 – 280.
Miller, Steven, Sean M. Lynn – Jones, and Stephen Van Evera, eds., Military Strategy
and the Origins of the First World War, Princeton University Press, Princeton NJ, 1991
Nye, Joseph S., Jr., Soft Power: The Means to success in World Politics, Public Affairs,
New York, 2004
Organski, A. F. K., and Jacek Kugler, The War Ledger, University of Chicago Press,
Chicago, 1980
Rock, Stephen R., Why Peace Breaks Out: Great Power Rapprochement in Historical
Perspective, University of North Carolina Press, Chapel Hill, NC, 1989
Sagan , Scott, “1914 Revisited: Allies, Offense, and Stability”, International Security, 11
: 2, Fall 1986, pp. 151 – 176.
Schroeder, Paul W., “World War One as Galloping Gertie: A Reply to Joachim Remak”,
Journal of Modern History, XLIV : 3, 1972
Snyder, Jack L, Myths of Empire: Domestic Politics and International Ambition, Cornell
University Press, Ithaca, NY, 1991
Trachtenberg, Marc, History and Strategy, Princeton University Press, Princeton NJ,
1991, Poglavlje 2
Tuchman, Barbara, The Guns of August, Macmillan, New York, 1962
Turner, L. C. F., The Origins of World War I, Edward Arnold, London, 1983
Walt, Stephen, The Origins of Alliances, Cornell University Press, Ithaca, NY, 1987
Williamson, Samuel R., “The Origin of World War I”, in: Robert I. Rotberg and
Theodore K. Rabb, eds., The Origin and Prevention of Major Wars, Cambridge
University Press, New York, 1989, pp. 225 – 248.
Wilson, Keith, Decisions for War, 1914, St. Martins Press, New York, 1995
POGLAVLJE IV
NEUSPEH KOLEKTIVNE BEZBEDNOSTI I II SVETSKI RAT
USPON I PAD KOLEKTIVNE BEZBEDNOSTI
I svetski rat je prouzrokovao ogromne društvene potrese i osećanja uţasa zbog
besmislene ratne klanice. Politika ravnoteţe snaga bila je naširoko okrivljivana za rat.
Vudro Vilson, ameriĉki predsednik tokom I svetskog rata, bio je klasiĉni liberal
devetnaestog veka, koji je smatrao da je politika ravnoteţe snaga nemoralna zbog toga što
narušava demokratiju i nacionalno samoopredeljenje. Prema Vilsonovom shvatanju,
“Ravnoteţa snaga je velika igra koja je sada zauvek diskreditovana. To je stari i zao
poredak koji je preovladjivao pre ovog rata. Ravnoteţa snaga je nešto bez ĉega moţemо
u budućnosti“.37
Vilson je imao pravo, zbog toga što politika ravnoteţe snaga ne daje prvenstvo
demokratiji ili miru. Kao što smo videli, ravnoteţa snaga je naĉin da se oĉuva sistem
suverenih drţava. Drţave deluju sa ciljem da spreĉe da bilo koja od drţava postane
nadmoćna. Iz toga proizilazi takva ravnoteţa snaga koja dopušta rat ili kršenje principa
samoopredeljenja, ako je to jedini naĉin da se saĉuva nezavisnost. Ipak I svetski rat bio je
tako razarajući, haotiĉan i brutalan, da su mnogi ljudi poĉeli da misle da rat radi oĉuvanja
ravnoteţe snaga više ne moţe biti tolerisan. Ali ako svet sebi više ne moţe da dopusti
sistem ravnoteţe snaga, šta bi zauzelo njegovo mesto?
Vilson je priznavao da suverene drţave ne mogu biti ukinute, ali bi sila mogla biti
obuzdana uz pomoć prava i ustanova kao što je to uĉinjeno na nivou unutrašnje politike.
Liberalno rešenje sastojalo se u razvoju medjunarodnih institucija koje bi bile analogne
unutrašnjim zakonodavnim i sudskim, kako bi demokratske procedure mogle biti
primenjene na medjunarodnom nivou. Neki liberali tog vremena smatrali su ne samo da
je I svetski rat voĊen da bi se svet uĉinio bezbednim mestom za demokratiju, nego i da bi
demokratija mogla da uĉini svet bezbednim. U januaru 1918. godine SAD su objavile
saopštenje navodeći u 14 taĉaka svoje razloge za ulazak u rat. Ĉetrnaesta taĉka je bila
37
Woodrow, Wilson, in: Ray S. Baker and William E Dodd, eds., The Public Papers of Woodrow Wilson:
War and Peace, vol. I, Harper, New York, 1927, pp. 182 – 183.
najvaţnija. Ona je pozivala na „na stvaranje, putem posebnog obavezujućeg sporazuma,
opšteg udruţenja nacija, u cilju pruţanja uzajamnih jemstava politiĉke nezavisnosti i
teritorijalnog integriteta kako velikim, tako i malim drţavama“. U stvari,Vilson je hteo da
promeni medjunarodni sistem - od jednog koji je bio zasnovan na politici ravnoteţe
snaga, u drugi koji je zasnovan na kolektivnoj bezbednosti.
Broj nastradalih u ratu 1914 – 1918. Zemlja Broj mrtvih u ratu
Austro – Ugarska 1 250 000 Britanija (ukljuĉujući teritoriju cele imperije) 900 000 Bugarska 100 000 Francuska 1 500 000 Nemaĉka 1 750 000 Italija 600 000 Rumunija 300 000 Rusija 1 750 000 Srbija 500 000 Turska 30 000 Sjedinjene Ameriĉke Drţave 112 000
Liga Naroda
Uprkos tome što su kritiĉari zvali Vilsona utopistom, on je verovao da bi organizovanje
meĊunarodne bezbednosti mogao biti praktiĉan pristup svetskoj politici. Znao je da samo
sporazumi i ugovori na papiru neće biti dovoljni; potrebne su organizacije i pravila kako
bi sporazumi bili primenjeni. Zato je Vilson polagao tako mnogo vere u ideju Lige
naroda. Moralna snaga je bila znaĉajna, ali je vojna sila bila neophodna da je podrţi.
Bezbednost je morala da bude kolektivna odgovornost. Ako bi se sve neagresivne drţave
udruţile, premoć bi bila na strani dobra. MeĊunarodna bezbednost bi bila kolektivna
odgovornost u kojoj bi neagresivne drţave obrazovale koaliciju protiv agresora. Mir bi
bio nedeljiv.
Kako drţave mogu da stvore takav novi sistem kolektivne bezbednosti? Prvo, pravnom
zabranom agresije i ofanzivnog rata. Drugo, odvraćanjem agresije putem formiranja
koalicije svih neagresivnih drţava. Ako bi se svi obavezali da priteknu u pomoć svakoj
drţavi koja je ţrtva bilo gde u svetu, onda bi premoć bila na strani neagresivnih snaga.
Treće, ako odvraćanje ne uspe i doĊe do agresije, sve drţave bi se saglasile da kazne
drţavu koja je poĉinila agresiju. Ova doktrina kolektivne bezbednosti ima odreĊenih
sliĉnosti sa politikom ravnoteţe snaga u smislu da su drţave pokušavale da odvrate
agresiju obrazovanjem moćnih koalicija, a ako odvraćanje ne bi uspelo, bile su voljne da
koriste silu.
MeĊutim, postoje tri znaĉajne razlike izmedju pristupa kolektivne bezbednosti i
ravnoteţe snaga: Prvo, u kolektivnoj bezbednosti je naglasak više na agresivnoj politici
drţava nego na njenim sposobnostima. Ovo je u suprotnosti sa politikom ravnoteţe snaga
u kojoj su savezi bili stvarani protiv bilo koje drţave koja je postajala suviše jaka;
odnosno, fokus je bio na kapacitetima drţava. Drugo, u sistemu kolektivne bezbednosti
savezi nisu stvarani unapred, budući da se ne zna koja će drţava biti agresivna. Tu bi se
primenjivao princip - svi protiv jednog kada je agresija poĉinjena, dok se u sistemu
ravnoteţe snaga savezi obrazuju unapred. Treće, kolektivna bezbednost je bila osmišljena
da bude globalna i univerzalna, bez neutralnih drţava ili onih koje taj sistem
iskorišćavaju ne doprinoseći mu. Ako bi previše drţava bilo neutralno, koalicija dobra bi
mogla delovati slabo i njena sposobnost da odvrati ili kazni agresora bi bila umanjena.
Doktrina kolektivne bezbednosti bila je obuhvaćena Paktom Lige naroda, koja je sa druge
strane bila deo ugovora kojima je okonĉan I svetski rat. Nekoliko ĉlanova Pakta Lige
naroda su naroĉito znaĉajni. U ĉlanu 10. drţave su se obavezale da zaštite sve ĉlanice od
agresije. U ĉlanu 11 svaki rat ili pretnja ratom proglašeni su brigom svih drţava. U
ĉlanovima 12 i 15 drţave su se sloţile da svoje sporove podvrgnu arbitraţi i da tri meseca
nakon neuspele arbitraţe ne ulaze u rat. Ĉlan 16, ujedno i najvaţniji, kaţe da bi svaki rat
koji ne poštuje procedure Lige naroda, o smatran ratom protiv svih ĉlanica. Drţava koja
bi zapoĉela rat bi bila odmah podvrgnuta ekonomskim sankcijama, a Savet Lige naroda
bi mogao preporuĉiti dalje vojne mere.
Ovo tvrdo zvuĉi, ali su postojale i nejasnoće. Sve ĉlanice su morale da se saglase da se
primeni kolektivna bezbednost. Tako je svaka drţava imala pravo veta. Kada su drţave
potpisale Pakt, one su se obavezale na poštovanje ĉlana 16, ali je u praksi ostajalo na
drţavama da odluĉe koju vrstu sankcija će primeniti i kako će ih sprovesti; one za to nisu
odgovarale nikakvoj višoj vlasti. Stoga Liga naroda nije bila korak ka svetskoj vladi u
kojoj bi viša vlast mogla da obaveţe drţave ĉlanice. Ona nije bila kraj anarhiĉnog
sistema drţava, nego prvenstveno napor da drţave kolektivno disciplinuju one ĉlanice
sistema koje krše pravo.
Kolektivna bezbednost u sebi sadrţi dva povezana koncepta: suverenost i meĎunarodno
pravo. Definicija suverenosti je veoma jednostavna: pravna suprematija unutar date
teritorije. Proslavljena od strane drţavnih moralista i ustanovljena od strane Lige naroda,
suverenost drţave je apsolutna i nepovrediva; vlade drţava imaju punu vlast unutar
njihovih granica. Drţava moţe ograniĉiti tu vlast samo sopstvenim pristankom; odnosno,
ako vlada potpiše ugovor kojim dopušta drugoj vladi da ima odreĊeni uticaj u njenim
domenima, što je pre sporazumno ograniĉavanje, nego povreda suvereniteta. Tako su
potpisivanjem pakta Lige naroda drţave dobrovoljno prepustile nešto suverenosti
medjunarodnoj zajednici u zamenu za jemstva kolektivne bezbednosti i meĊunarodnog
prava.
Prema Vilsonovom shvatanju, i kako proizilazi iz Pakta Lige naroda, meĊunarodno pravo
nadilazi nacionalno, a time i suverenost u odreĊenim sluĉajevima. Još od Vestfalskog
mira 1648. godine, kljuĉno naĉelo meĊunarodnog prava je bilo da su drţave suverene,
osim kada povrede meĊunarodno pravo, u kom sluĉaju su podvrgnute kaţnjavanju.
Kolektivna bezbednost bila je meĊunarodnom pravu ono što je policija u unutrašnjem
pravu. Ipak, meĊunarodno pravo je bilo mnogo manje prihvaćeno od strane drţava nego
unutrašnje pravo. Mnoge drţave odbile su da budu ograniĉene meĊunarodnim pravom i
njegovo poštovanje smatrale pre dobrovoljnim nego obaveznim.
Sjedinjene Drţave i Liga Naroda
U nevoljnosti drţava da ţrtvuju deo svoje suverenosti u zamenu za kolektivnu bezbednost
leţi uzrok jedne od najizraţenijih slabosti Lige: neuspehu SAD da se pridruţi neĉemu što
su same stvorile. Ameriĉki Senat je odbio da ratifikuje Pakt. Rezultat toga bio je da je
sistem kolektivne bezbednosti morao da funkcioniše bez onoga ko je trebao da bude
njegov najznaĉajniji akter.
Zašto su se Sjedinene Drţave uzdrţale kada je, u velikoj meri, Liga bila ameriĉki
liberalan plan da se preuredi svetska politika? Posle Prvog svetskog rata, najveći deo
Amerikanaca ţeleo je da se vrati u «normalnost». Mnogi su definisali „normalnost“ kao
izbegavanje mešanja u meĊunarodne poslove. Protivnici su tvrdili da je Monroova
doktrina iz 1823. godine ograniĉila ameriĉke interese na Zapadnu hemisferu. Opozicija
„zamkama savezništava“ datira još od vremena Dţordţa Vašingtona. VoĊa te opozicije
Ligi naroda, senator Henri Kabot Lodţ iz drţave Masaĉusets, pribojavao se da će ĉlan 16.
Pakta oslabiti i ameriĉki suverenitet i ustavnu moć Senata da objavi rat. Lodţ je
podozrevao da Sjedinjene Drţave mogu biti uvuĉene u daleke ratove na osnovu odluka
Lige da primeni kolektivnu bezbednost, umesto da to bude uĉinjeno odlukom Senata ili
voljom ameriĉkog naroda.
Debata izmeĊu Predsednika Vilsona i senatora Lodţa ponekad se predstavlja kao
sukob izmedju idealiste i realiste, ali ona se takoĊe moţe posmatrati i kao debata izmeĊu
razliĉitih oblika ameriĉkog moralizma. Vilsonovo tvrdoglavo odbijanje da se sporazume
sa Lodţom bio je jedan deo problema. Izolacionizam Lodţa odraţavao je dugotrajni
ameriĉki stav prema ravnoteţi snaga u Evropi: evropske drţave ĉine prljave stvari u ime
ravnoteţe snaga, i Amerikanci su bolji od toga. U suštini, meĊutim, Sjedinjene Drţave su
bile u stanju da ignorišu politiku ravnoteţe snaga u devetnaestom veku zbog toga što su
Amerikancima išle na ruku prednosti koje je imala britanska flota. Druge evropske
zemlje nisu mogle da dopru do Zapadne hemisfere i zaprete Amerikancima. U stvari,
Sjedinjene Drţave nisu bile uopšte izolacionistiĉke kada se radilo o mešanju u poslove
njihovih nejakih suseda u Centralnoj Americi, Meksiku ili na Kubi. Na kraju Prvog
svetskog rata Amerikanci su bili oštro podeljeni izmeĊu dva oblika moralizma, i
izolacionistiĉki impuls prema evropskoj ravnoteţi snaga je bio taj koji je odneo pobedu.
Rezultat je bio da je zemlja koja je srušila ravnoteţu snaga u Prvom svetskom ratu odbila
da prihvati odgovornost za posleratni poredak.
CITAT:
MOJA KONCEPCIJA LIGE NARODA JE BAŠ U OVOME, DA ONA TREBA DA
DELUJE KAO ORGANIZOVANA LJUDSKA MORALNA SNAGA ŠIROM SVETA, I
DA TAJ REFLEKTOR SAVESTI BUDE UPRT U SVAKOGA KO BILO KAD I BILO
GDE PLANIRA I SPREMA ZLO I AGRESIJU. Wudro Wilson38
Rani dani Lige
Ono što je Francuska ţelela više od svega na kraju Prvog svetskog rata bile su vojne
garancije da Nemaĉka neće ponovo postati moćna. Budući da Sjedinjene Drţave nisu
htele da se pridruţe Ligi naroda, Francuska je vršila pritisak na Britaniju da pruţi
bezbednosne garancije i ţelela je vojne pripreme za sluĉaj da nemaĉka moć bude
obnovljena. Britanija se opirala sa argumentima da bi takav savez bio protiv duha
kolektivne bezbednosti jer bi identifikovao agresora unapred. Štaviše, Britanija je
smatrala Francusku jaĉom od Nemaĉke, zbog ĉega nije bilo potrebe za savezom, ĉak ni u
38
Citirano u: Inis L. Claude, Power and International Relations, Random House, New York, p. 104.
pojmovima tradicionalne ravnoteţe snaga. Britanija je govorila kako je vaţno
reintegrisati Nemaĉku, baš kao što je Beĉki kongres vratio Francusku u Evropski koncert
na kraju Napoleonovih ratova. Ratno raspoloţenje smirivalo se mnogo brţe u Britaniji
nego u Francuskoj, i Britanci su smatrali da je vreme da umire Nemce vraćajući ih u
proces.
Neosetljiva na takve argumente, Francuska je formirala saveze sa Poljskom, koja je
obnovljena posle Prvog svetskog rata, i sa „Malom Antantom“, Jugoslavijom,
Ĉehoslovaĉkom i Rumunijom, drţavama nastalim od bivše Austro-ugarske imperije.
Francuska politika je pokušala da sedi na dve stolice: ne samo da su ti savezi bili suprotni
duhu kolektivne bezbednosti, nego oni nisu mnogo uĉinili za Francusku u smislu
ravnoteţe snaga. Poljska je bila u lošim odnosima sa svojim susedima, i nije bilo zamene
za Rusiju koja je doţivela ostrakizam zbog Boljševiĉke revolucije. Drţave Male Antante
bile su destabilizovane etniĉkim problemima i unutrašnjim podelama.
Nemaĉka je izašla iz Prvog svetskog rata strahovito oslabljena. Izgubila je 25 000
kvadratnih milja teritorije i 7 miliona stanovnika. Versajski mirovni ugovor, potpisan u
junu 1919. godine, primorao je Nemaĉku da smanji vojsku na samo 100 000 ljudi i
zabranio joj drţanje vazduhoplovnih snaga. Ugovor je sadrţao famoznu "klauzulu o
ratnoj krivici", prema kojoj je Nemaĉka prouzrokovala rat. Budući da je Nemaĉka bila
okrivljena, Nemaĉka je morala i da plati. Reparacije su iznosile 33 milijarde dolara, iznos
koji su Nemci smatrali nezamislivo visokim s obzirom na oštećenja koja su pretrpeli.
Kada nisu platili, Francuzi su poslali trupe da okupiraju nemaĉku industrijsku oblast Rur
dok oni to ne plate. Stupivši u pasivan otpor, Nemaĉka je pretrpela ogromnu inflaciju
koja je uništila ušteĊevinu srednje klase. To je jedno za drugim uništilo izvore unutrašnje
stabilnosti dok se Vajmarska republika borila da stvori demokratiju.
Italija nikada nije bila oduševljena Pariskim mirovnim ugovorima ili Ligom naroda.
Italija je prvobitno bila u savezu sa Nemaĉkom i Austro-ugarskom, ali su na poĉetku rata
Italijani odluĉili da će bolje proći sa saveznicima i promenili su stranu. U tajnom
Londonskom memorandumu, potpisanom 1915. godine, Italiji je obećana kompenzacija
na raĉun delova Austro-ugarskog carstva od kojih je nastala posleratna Jugoslavija.
Italijani su oĉekivali da će ta obećanja biti ispoštovana, ali Vudro Vilson se usprotivio
takvim staromodnim naĉinima podele plena i ratnom ponašanju. Povrh toga, nakon što su
Musolini i fašisti preuzeli vlast 1922. godine, jedan od njihovih spoljnopolitiĉkih ciljeva
bilo je sticanje slave i konaĉno ispunjavanje sudbine novog Rimskog carstva.
Sa takvim poĉetkom, znaĉajno je da je Liga uspela da uĉini bilo šta. Ipak,
razdoblje od 1924-1930. godine bio je period relativnih uspeha. IzraĊeni su planovi da se
smanje reparacije koje je Nemaĉa morala da plati. 1924. godine, vlade su potpisale
Protokol o mirnom rešavanju sporova u kome su se obavezale da će svoja sporna pitanja
podvrgnuti arbitraţi. Što je moţda najvaţnije, 1925. godine je Ugovor iz Lokarna
dopustio Nemaĉkoj da uĊe u Ligu naroda i dao joj mesto u njenom Savetu.
Ugovor iz Lokarna je imao dva aspekta. Na zapadu, Nemaĉka je jemĉila da će
njene granice sa Francuskom i Belgijom biti nepovredive. Alzas i Lorena, koje je
Bizmark zauzeo u ratu 1870. godine, vraćene su Francuskoj Ugovorom iz Versaja, i
Nemaĉka je obećala da će demilitarizovati zonu duţ Rajne. Lokarno je reafirmisao ove
rezultate. Na Istoku, Nemaĉka je obećala da će prihvatiti arbitraţu pre nego što nastavi sa
promenama na njenim istoĉnim granicama sa Poljskom i Ĉehoslovaĉkom. Ova druga
klauzula je trebala da bude zvono za uzbunu, jer su sada postojale dve vrste granica oko
Nemaĉke - nepovredivi deo na zapadu i deo o kojem se moţe pregovarati na istoku – ali,
u to vreme, ovi sporazumi su izgledali kao napredak.
Liga je uspela da reši neke manje sporove, kao što je onaj izmeĊu Grĉke i Bugarske, i
zapoĉela je proces pregovora o razoruţavanju. Posle Vašingtonske konferencije iz 1921.
godine, na kojoj su se Sjedinjene Drţave, Britanija i Japan saglasili o merama smanjenja
pomorskog naoruţanja, Liga je organizovala pripremne komisije za pregovore o
razoruţavanju širih razmera. Pripremali su teren za svetsku konferenciju do koje je
konaĉno (prekasno) došlo 1932. godine. Pored toga, 1928. godine drţave su se saglasile
da zabrane rat u Brijan-Kelogovom paktu, koji je dobio ime po ministrima spoljnih
poslova Amerike i Francuske. Što je najvaţnije, Liga je postala centar diplomatskih
aktivnosti. Iako nisu bili ĉlanovi, Amerikanci i Rusi su poĉeli da šalju posmatraĉe na
sastanke Lige u Ţenevi. Svetski finansijski kolaps iz oktobra 1929. godine i uspeh
Nacional-socijalistiĉke partije na nemaĉkim izborima 1930. bili su vesnici problema koji
će doći, iako je na godišnjoj skupštini Lige naroda septembra 1930. još uvek vladao
osećaj napretka. Taj optimizam povodom sistema kolektivne bezbednosti bio je raspršen
30-ih godina dvema krizama u Mandţuriji i Etiopiji.
Mandţurski neuspeh
Da bismo razumeli sluĉaj Mandţurije, moramo shvatiti situaciju u Japanu. Japan se, od
moguće ţrtve imperijalne agresije sredinom devetnaestog veka, do kraja veka
transformisao u vrlo uspešnu imperijalistiĉku zemlju. Japan je porazio Rusiju u ratu
1904-1905. godine, kolonizovao Koreju 1910. i pristupio savezniĉkim silama u Prvom
svetskom ratu. Po završetku rata, Japan je traţio da ga prihvate kao veliku silu.
Evropljani i Amerikanci su se tome protivili. U Parizu, vlade zapadnih zemalja odbacile
su japanski predlog da Pakt Lige naroda potvrdi princip rasne jednakosti. U 20-im
godinama, Amerikanci su usvojili rasistiĉke zakone koji su iskljuĉivali japanske
imigrante, a Britanija je okonĉala svoj bilateralni ugovor sa Japanom. Mnogi Japanci su
mislili da su se pravila promenila upravo onda kada su oni trebali da uĊu u klub velikih
sila.
Kina je bila drugi akter u Mandţurskoj krizi. Posle revolucije iz 1911. godine i pada
mandţurske dinastije Ćing koja je vladala od 1644.godine, Kina je postala republika.
Nacija je, meĊutim, ubrzano zapadala u haos kako su izbijali regionalni graĊanski ratovi
izmeĊu sukobljenih vojnih zapovednika. Mandţurija, iako formalno deo Kine, bila je
pod vlašću jednog od tih vojnih zapovednika i odrţavala je svoj kvazi-nezavisni status.
Sa Ĉang Kaj-Šekom kao glavnim vojnim savetnikom Republike, Kineski nacionalistiĉki
pokret je pokušao da ujedini zemlju, i ogorĉeno je kritikovao neravnopravne ugovore koji
su poniţavali i eksploatisali Kinu još od kraja imperijalistiĉkog Opijumskog rata u
devetnaestom veku. Kako su kineski nacionalisti jaĉali tokom 20-ih godina, povećavala
su se trvenja sa Japanom i Kina je proglasila bojkot japanske robe.
Za to vreme u Japanu su se vojne i graĊanske frakcije borile za prevlast. Opšta
ekonomska kriza koja je poĉela u poznim 20-im godinama ostavila je Japan, ostrvsku
drţavu, posebno ranjivim. Njegove vojne klike zadobile su prevlast. Septembra 1931.
godine japanska vojska je inscenirala incident na mandţurijskoj ţeleznici, gde su oni
imali pravo da drţe trupe još od Rusko-japanskog rata iz 1904-1905. Sabotaţa na
mandţurijskoj ţeleznici bila je japanskim trupama izgovor da zauzmu celu Mandţuriju.
Iako je Japan tvrdio da njegove akcije imaju za cilj da zaštite mandţurijsku ţeleznicu, on
je otišao još dalje i formirao marionetsku drţavu zvanu Mandţuko, za ĉijeg vladara je bio
postavljen poslednji kineski car, Pu Ji. Kina je uputila ţalbu Ligi naroda, ali je Japan
spreĉio usvajanje rezolucije koja je od njega zahtevala da povuĉe trupe. U decembru,
Liga se saglasila da pošalje komitet pod rukovodstvom britanskog lorda Litona da istraţi
dogaĊaje u Mandţuriji.
Lord Lajton je najzad izvestio Ligu u septembru 1932. godine i odbacio japanski
izgovor kao neopravdanu intervenciju. Iako je njegov izveštaj preporuĉio da ĉlanice Lige
naroda ne priznaju drţavu Mandţuko, on nije pozivao na primenu sankcija u smislu ĉlana
16 protiv Japana. U februaru 1933. godine Skupština Lige naroda glasala je sa 42 : 1 da
se prihvati Lajtonov izveštaj o japanskoj invaziji Mandţurije. Protiv je glasao Japan, koji
je potom istupio iz Lige naroda. Sve u svemu, sluĉaj Mandţurije je pokazao da su
procedure Lige naroda spore, bojaţljive i neefikasne. Mandţurijska epizoda je stavila na
probu Ligu naroda, i Liga nije bila uspešna.
Etiopski debakl
Poslednji veliki test za sistem kolektivne bezbednosti Lige naroda desio se u Etiopiji
1935. godine. Ovog puta sankcije su bile primenjene, ali je rezultat ponovo bio neuspeh.
Italija je dugo kovala planove da anektira Etiopiju; ne samo da je ona bila blizu
italijanskih kolonija u Eritreji na Crvenom moru, nego su se fašisti osećali uvreĊenim
zbog toga što su Etiopljani osujetili italijanski napor da ih kolonizuju tokom
imperijalistiĉke ere u devetnaestom veku. Fašistiĉki ideolozi su tvrdili da ova istorijska
"greška" mora biti ispravljena. IzmeĊu 1934. i 1935. godine Italija je provocirala
incidente na granici izmeĊu Etiopije i Eritreje. Ona je to ĉinila uprkos postojanju
mirovnog ugovora izmeĊu Etiopije i Italije, i uprkos ĉinjenici da je Italija potpisala
Brijan-Kelogov pakt koji je iskljuĉivao rat, da je bila ĉlanica Lige Naroda i da se
obavezala da će se podvrgnuti arbitraţi tri meseca pre nego bilo šta preduzme.
U oktobru 1935. godine, Italija je izvršila invaziju Etiopije. Invazija je bila ĉist
sluĉaj agresije i Savet Lige je izbegao italijanski veto proceduralnim putem - sazivajući
specijalnu konferenciju koja će odluĉiti o nametanju sankcija Italiji. Prisustvovalo je
pedeset drţava, i osam dana nakon invazije konferencija je preporuĉila drţavama
ĉlanicama da uvedu ĉetiri vrste sankcija: embargo na prodaju svih vojnih dobara Italiji;
zabranu novĉanih pozajmica Italiji; prestanak uvoza iz Italije; i odbijanje da se Italiji
prodaju odreĊena dobra koja je teško kupiti bilo gde, kao što su kauĉuk i kalaj. Ali tri
stvari bile su propuštene: Italiji je je još uvek bilo dozvoljeno da kupuje ĉelik, ugalj, i
naftu; diplomatski odnosi nisu bili prekinuti; i Britanija nije zatvorila Suecki kanal kroz
koji je Italija transportovala potrepštine za Eritreju.
Zašto ĉlanice Lige naroda nisu uradile više? Postojao je opšti optimizam da će
sankcije prisiliti Italiju da se povuĉe iz Etiopije. Sankcije su sigurno imale uticaja na
italijansku ekonomiju: italijanski izvoz opao je za jednu trećinu tokom godine, vrednost
italijanske lire je opala i postojale su procene da će italijanske zlatne rezerve biti
iscrpljene u roku od devet meseci. Ali osim što su bile bolne, sankcije nisu naterale
Musolinija da promeni politiku prema Etiopiji. Bes Britanije i Francuske zbog Etiopije
bio je više nego ublaţen njihovom brigom za evropsku ravnoteţu snaga. Britanija i
Franscuska su ţelele da izbegnu otuĊenje Italije zbog toga što je Nemaĉka obnavljala
svoju snagu, i Britanija i Francuska su mislile da bi bilo korisno imati Italiju u koaliciji
protivteţe Nemaĉkoj. 1934. godine, kada je izgledalo da će Hitler uzeti Austriju,
Musolini je premestio italijanske trupe na granicu sa Austrijom i Hitler je ustuknuo.
Britanci i Francuzi su se ponadali da će ubediti Musolinija da se pridruţi koaliciji protiv
Nemaĉke.
Tradicionalne diplomate nisu prekršile sistem kolektivne bezbednosti Lige naroda: one su
ga reinterpretirale u skladu sa starim pristupom ravnoteţe snaga. Iz perspektive ravnoteţe
snaga, poslednja stvar koju su oni hteli bila bi da budu uvuĉeni u daleki sukob u Africi
kada su imali gorućih problema u srcu Evrope. Daleka agresija u Africi, govorili su
tradicionalni realisti, nije bila pretnja evropskoj bezbednosti. Pomirljivost i pregovori bili
su potrebni da se Italija vrati nazad u koaliciju. Nije iznenadjenje da su Britanci i
Francuzi poĉeli da strahuju oko pitanja sankcija. Ser Semjuel Hoar i Pjer Laval, britanski
i francuski ministri spoljnih poslova, sastali su se u decembru 1935. godine i skovali plan
koji je predviĊao podelu Etiopije na dva dela, jednog u italijanskoj, a drugog u zoni Lige
naroda. Kada je neko odao taj plan štampi, došlo je do provale besa u Britaniji. Optuţen
da je prodao Ligu naroda i kolektivnu bezbednost, Hoare je bio prinuĊen da podnese
ostavku.
Ali u roku od tri meseca britanski stav se opet preokrenuo. U martu 1936. godine
Hitler je odbacio Ugovore iz Lokarna i poslao nemaĉke trupe u demilitarizovanu Rajnsku
oblast. Britanija i Francuska su odmah prestale da brinu za Etiopiju. Sastale su se sa
Italijom da se dogovore kako da obnove ravnoteţu snaga u Evropi. Ravnoteţa snaga u
Evropi prevladala je primenu doktrine kolektivne bezbednosti u Africi. U maju 1936.
godine Italijani su mogli da okonĉaju svoju vojnu pobedu, i do jula su sankcije bile
uklonjene.
Najbolju reĉenicu u ovoj tragediji izgovorio je delegat Haitija u Ligi naroda: "Veliki ili
mali, jaki ili slabi, blizu ili daleko, beli ili obojeni, nemojmo nikad zaboraviti da svi
jednog dana moţemo postati neĉija Etiopija."39
I u roku od nekoliko godina većina
evropskih drţava pala je kao ţrtva Hitlerove agresije u Drugom svetskom ratu. Prvi napor
sveta za kolektivnom bezbednošću bio je jedan ţalosan neuspeh.
UZROCI II SVETSKOG RATA
Drugi svetski rat bacio je u zasenak sve ostale ratove u pogledu ljudskih ţrtava koje se
procenjuju na izmedju 35 i 50 miliona ljudi. Rat je ostao zapamćen i po napretku u
tehnologiji naoruţanja. Tenkovi i avioni, koji su tek bili uvedeni u upotrebu u Prvom
svetskom ratu i u njemu igrali beznaĉajnu ulogu,
Citat: Ovde je, kako se meni ĉini, kljuĉno pitanje da li je Hitler svesno ušao u rat. On nije
toliko ţeleo rat koliko je oĉekivao da će se on desiti, osim ako bi ga mogao izbeći nekim
veštim trikom, kao što je izbegao graĊanski rat kod kuće. Oni koji imaju zloĉinaĉke
ciljeve, lako ih pripisuju drugima; i Hitler je oĉekivao da će drugi ĉiniti ono što bi on
radio da je na njihovom mestu.
39
F. P. Walters, A History of the League of Nations, London, Oxford University Press, 1952, p. 653.
A. J. P. Taylor40
dominirali su Drugim svetskim ratom. Radar je igrao znaĉajnu ulogu, na primer u bici za
Britaniju, jednom od prekretnih dogaĊaja u Drugom svetskom ratu. I na kraju rata,
naravno, imamo atomske bombe i poĉetak nuklearne ere .
Drugi svetski rat završio se bezuslovnom predajom. Za razliku od Prvog svetskog
rata, Zapadni saveznici su okupirali Nemaĉku i Japan i preobrazili njihova društva tokom
trajanja okupacije. "Nemaĉki problem" rešen je za pola veka podelom Nemaĉke. Drugi
svetski rat je stvorio i bipolarni svet u kojem su Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez
izašli iz sukoba mnogo snaţniji od ostalih. Rat je predstavljao kraj Evrope kao arbitra
ravnoteţe snaga. Sada je Evropa postala arena u kojoj su se borili autsajderi, nešto kao
Nemaĉka pre 1870. godine. Kraj Drugog svetskog rata 1945. godine stvorio je okvir
svetskog poretka koji je trajao do 1989. godine.
Hitlerov rat?
Drugi svetski rat ĉesto se naziva "Hitlerovim ratom". Iako taĉno, to je i suviše
pojednostavljeno. Drugi svetski rat bio je takoĊe stari posao, drugi ĉin Velikog rata kojim
je okonĉana evropska hegemonija 1918. godine; medjuratni period je bio samo pauza.
Hitler je ţeleo rat, ali ne takav rat kakav mi znamo kao Drugi svetski rat. On je hteo
kratak, oštar rat, tzv. blickrig. Još jedan razlog zašto to nije samo Hitlerov rat je rat na
Pacifiku. Hitler je kontinuirano, ali bezuspešno podsticao Japance da napadnu britansku
koloniju Singapur ili da napadnu Sibir kako bi odvratili sovjetske trupe od Evrope. Japan
nije uĉinio ni jedno ni drugo; umesto toga, iznenadio je Hitlera napavši ameriĉku
pomorsku bazu Perl Harbur. Rat na Pacifiku, iako deo Drugog svetskog rata, ima
drugaĉije poreklo i bio je više imperijalni poduhvat za uspostavljanje regionalne
hegemonije.
Sa druge strane, moţemo otići predaleko u naglašavanju drugih uzroka. Neki istoriĉari su
gotovo oslobodili odgovornosti Hitlera. A. J. P. Tejlor smatra da je Hitler, iako grozna
osoba i odvratan avanturista, ipak bio samo oportunista koji se umešao u vakuum moći
nastao umirivaĉkim politikama zapadnih demokratija. Tejlor, meĊutim, ide predaleko.
Na primer, Hitlerova knjiga "Mein Kampf" iz 1924. godine, izlaţe neodreĊeni plan koji
Tejlor odbacuje kao Hitlerovu galamu u srdţbi zbog francuske invazije na Rursku oblast.
Ali Hitler je napisao još jednu, tajnu knjigu 1928. godine u kojoj je ponovio mnoge
argumente iz „Mein Kampf“-a. Iako to nije bio detaljan plan, jasno je pokazivao smer u
kojem je hteo da ide.
Tejlor takoĊe olako prelazi preko "Hosbahovog memoranduma". Pukovnik
Hosbah, Hitlerov pomoćnik, vodio je zapisnik na sastanku u Berhtesgadenu 1937.
godine, gde je zabeleţeno da je Hitler planirao da zauzme planiranu teritoriju do 1943.
godine, pre nego što nemaĉka premoć postane prevaziĊena. Hitler je znao da je bilo
vaţno iskoristiti prilike ĉim se pojave na Istoku, i da će Austrija i Ĉehoslovaĉka biti prve.
Tejlor je prešao preko vaţnosti ovog zapisnika, rekavši da to nije bio zvaničan
memorandum. Od vremena kada je Tejlor o tome pisao, novi dokazi su ugledali svetlost
40
A. J. P. Taylor, The Origins of the Second World War, 2nd
edition, Greenwich: Fawcett, 1961, p. 281
dana. Znamo da je Hitler ĉesto govorio o ovom vremenskom rasporedu i ovim ciljevima.
Hosbahov memorandum je uglavnom predvideo Hitlerove akcije.
Hitlerova strategija
Nakon dolaska na vlast 1933. godine, Hitler je imao ĉetiri opcije, od kojih je tri
odbacio. Mogao je da izabere pasivnost, prihvatajući oslabljenu meĊunarodnu poziciju
Nemaĉke. Mogao je da pokuša sa ekspanzijom putem ekonomskog rasta (kao Japan posle
Drugog svetskog rata) i da dovede Nemaĉku do medjunarodnog uticaja putem
industrijske ekspanzije. Mogao je da ograniĉi svoje ciljeve na reviziju Versajskog
ugovora i povrati neke od nemaĉkih gubitaka iz 1918. godine. Do 30-ih godina, Zapadne
demokratije su bile osetljive na nepravdu što je sva krivica za Prvi svetski rat svaljivana
na Nemaĉku. Ali Hitler je odbacio ove tri strategije, i umesto toga izabrao proboj. Po
njegovom gledištu, Nemaĉka, stešnjena u središtu Evrope, nije mogla doveka da ţivi
okruţena. Morala je da dobije teritorije. On bi išao na Istok zbog ţivotnog prostora, da
proširi svoju osnovu, a u kasnijoj fazi bi išao na znatniju svetsku ulogu.
Hitler je sledio ovu ĉetvrtu opciju kroz ĉetiri faze. U prvoj, dao se na posao da
uništi Versajski okvir putem vrlo veštih diplomatskih manevara. U oktobru 1933. godine,
povukao se iz Lige naroda i sa konferencije o razoruţanju koju je Liga bila sazvala. Za
svoje povlaĉenje je okrivio Francuze koji, po njemu, nisu hteli da smanje svoje vojne
snage na konferenciji o razoruţanju, što je uĉinilo nemogućim da Nemaĉka nastavi da
uĉestvuje u Ligi ili na konferenciji. U januaru 1934. godine potpisao je ugovor sa
Poljskom poremetivši time aranţmane koje je Francuska pokušala da napravi sa
Poljskom i manjim istoĉnoevropskim drţavama kroz "Malu antantu". U martu 1935.
godine Hitler je odbacio vojne klauzule Versajskog ugovora, rekavši da Nemaĉka neće
više biti ograniĉena na vojsku od 100 000 ljudi. Umesto toga on je obelodanio planove da
utrostruĉi vojsku i razvije vazduhoplovne vojne snage.
Britanci, Francuzi i Italijani su se sastali u Strezi (Italija), da odgovore na
Hitlerove akcije, ali pre nego što su uspeli da se organizuju Hitler je ponudio Britaniji
pregovore o sporazumu o pomorskim snagama. Britanija je oberuĉke šĉepala priliku
poremetivši time bilo kakav koordinirani odgovor sa susreta u Strezi. U martu 1936.
godine, kada su dogaĊaji u Etiopiji odvukli paţnju iz centralne Evrope, Hitler je
premestio svoje trupe u Rajnsku oblast, demilitarizovanu Paktom iz Lokarna. Optuţio je
Francusku da ga je primorala da to uĉini. Rekao je da je Francuska uništila Ugovor iz
Lokarna postiţući dogovor sa Sovjetskim Savezom. Nagovestio je da bi mogao da se
vrati u Ligu naroda ako bi druge evropske drţave prihvatile njegovo viĊenje revizije
Versajskog ugovora, što je bio inteligentan manevar koji je igrao na osećaj krivice i
nesigurnosti kod zapadnih demokratija.
Druga faza (1936-1940) bila je Hitlerova ekspanzija na male susedne zemlje.
1936. godine Hitler je pripremio ĉetvorogodišnji ekonomski plan za vojnu izgradnju kako
bi bio spreman za rat do 1940. Potpisao je Osovinski pakt sa Italijom i Anti-
kominternovski pakt sa Japanom. (Osnovana od strane Lenjina 1919. godine da bi
podsticala boljševiĉke revolucije širom sveta, Komunistiĉka internacionala ili
Kominterna je pod Staljinom promenila politiku 1935. godine i podrţavala takozvane
vlade "narodnog fronta", antifašistiĉke koalicije sastavljene od socijalista, anarhista i
"burţoaskih partija"). Hitler je takoĊe intervenisao na strani fašista u njihovom ratu protiv
leviĉarske demokratski izabrane vlade narodnog fronta u Španiji. Slanje trupa i
bombardera koji su dali podršku fašistiĉkom generalu Francisku Franku u Španskom
graĊanskom ratu (1936-1939) Hitler je opravdavao kao deo zaštite Zapada od boljševiĉke
pretnje. 1937. godine Španija je postala poligon za veţbanje Hitlerove vojne snage kada
su Hitlerovi piloti bombardovali nezaštićeno civilno stanovništvo i uništili baskijski grad
Gerniku. Uprkos raširenim meĊunarodnim protestima, Francuska, Velika Britanija i
Sjedinjene Drţave uĉinile su malo ili ništa da odbrane pristalice španske Republike.
Sledeće godine, austrijski kancelar Šušnig pozvao je na plebiscit kojim bi se odluĉilo da
li će se Austrija ponovo ujediniti sa Nemaĉkom, u nadi da će Austrijanci glasati protiv,
pre nego što im to Hitler nametne. Ali Hitler je intervenisao. Nemaĉke trupe umarširale
su u Beĉ okonĉavši austrijsku nezavisnost.
Sledeća je bila Ĉehoslovaĉka. Hitler je vršio pritisak na Ĉehoslovaĉku podstiĉući
pitanje nacionalnog samoopredeljenja za tri miliona Nemaca u Sudetskoj oblasti
Ĉehoslovaĉke. Ova oblast u kojoj se Ĉehoslovaĉka graniĉila sa Nemaĉkom bila je vojno
znaĉajna jer je ukljuĉivala Bohemijski masiv, prirodnu liniju odbrane za Ĉehoslovaĉku i
logiĉno mesto gde bi Ĉesi mogli da zapoĉnu svoju odbranu od potencijalnog nemaĉkog
napada. Hitler je tvrdio da je nagodba nakon Prvog svetskog rata, kojom su ovi ljudi koji
govore nemaĉki jezik dospeli na ĉehoslovaĉku teritoriju, bila povreda njihovog prava na
samoopredeljenje i još jedan primer perfidnosti zapadnih zemalja. Zahtevao je da
teritoriji na kojoj se govori nemaĉki bude dozvoljeno da istupi iz Ĉehoslovaĉke i pridruţi
se nemaĉkoj otadţbini. Ĉesi su se zabrinuli i mobilisali su delove svojih rezervnih vojnih
snaga. To je razbesnelo Hitlera koji se zakleo da će zgaziti Ĉehoslovaĉku.
Ovi dogaĊaji su alarmirali i Britaniju, koja nije ţelela da rat izbije u Evropi. Nevil
Ĉemberlen, britanski premijer, tri puta je posetio Nemaĉku u pokušaju da spreĉi rat.
Ĉemberlen je smatrao da nije moguće da Britanija brani Ĉehoslovaĉku zbog udaljenosti, i
zato što Britanija nije imala trupe na kontinentu. Što je još vaţnije, on nije mislio da je
Ĉehoslovaĉka vredna rata i znao je da Britanija nije bila spremna za rat. Kao što je
bombardovanje Gernike pokazalo, vazduhoplovna moć je postala znaĉajnija, rastao je
strah od bombardovanja, i Ĉemberlen je shvatio da britanska protivvazdušna odbrana i
radarski sistemi nisu bili spremni za vazduhoplovni rat. Zbog svih ovih razloga,
Ĉemberlen se susreo sa Hitlerom u Minhenu septembra 1938. godine i saglasio se sa
podelom Ĉehoslovaĉke, dajući Sudetsku oblast Nemaĉkoj ukoliko Hitler obeća da će
ostatak Ĉehoslovaĉke ostaviti na miru. Hitler je to obećao i Ĉemberlen se vratio u
Britaniju tvrdeći da je spasao Ĉehoslovaĉku i postigao "mir u našem dobu".
Samo šest meseci kasnije, u martu 1939. godine, nemaĉke trupe su ušle u ostatak
Ĉehoslovaĉke, i zauzele prestonicu, Prag. Šokirana Britanija je shvatila da bi Hitler
mogao da krene u dalja osvajanja te da bi njegova sledeća meta mogla da bude Poljska.
Podeljena u 18. veku, Poljska je bila obnovljena kao drţava posle Prvog svetskog rata i
dat joj je koridor do luke Dancig na Baltiĉkom moru, iako je to podruĉje ukljuĉivalo
stanovništvo koje je govorilo nemaĉki. Još jednom, Hitler je koristio istu taktiku. Tvrdio
je da to što Nemci ţive unutar poljske teritorije predstavlja kršenje prava na
samoopredeljenje, što je bio još jedan primer perfidnosti Versajskog ugovora. Ovoga
puta, Britanija i Francuska su pokušale da odvrate Hitlera dajući jemstva da će braniti
Poljsku.
Hitler je onda izveo brilijantan diplomatski udar. Uprkos tome što je govorio da
ţeli da zaštiti Zapad od boljševizma, Hitler je iznenada potpisao ugovor sa Staljinom u
avgustu 1939. godine. Pakt je ostavio Hitleru odrešene ruke da radi šta hoće na Zapadu.
On je ukljuĉivao i tajni protokol za još jednu podelu Poljske. Staljin i Hitler su se
dogovorili da svako uzme po deo. Hitler je uzeo svoj deo zapoĉevši rat protiv Poljske
CITAT: SADA JE POLJSKA U POZICIJI U KOJOJ SAM HTEO DA BUDE... JEDINO
SE PLAŠIM DA ĆE U POSLEDNJEM TRENUTKU NEKA SVINJA DA MI PONUDI
PLAN ZA POSREDOVANJE.41
Adolf Hitler. 27 avgust 1939.
1. septembra 1939. godine. Ovog puta nije traţio još jedan Minhenski sporazum u kome
bi se Britanci umešali i dali mu deo Poljske u zamenu za obećanja o umerenosti.
Treća faza bila je kratka. Hitler je postigao vojnu prevlast na kontinentu 1940.
godine. Nakon što je zauzeo Poljsku, stvari su bile privremeno mirne; ovo razdoblje se
naziva "laţnim ratom". Hitler je oĉekivao da će Britanija traţiti mir. U proleće 1940.
godine, ipak se uplašio da bi Britanija mogla da pošalje trupe u Norvešku. Preduhitrio je
britansko iskrcavanje u Norvešku tako što je prvi tamo poslao svoje trupe. Potom je
lansirao blickrig u Holandiji, Belgiji i Francuskoj. Šaljući svoje tenkove kroz navodno
neprohodne Ardenske šume, Hitler je iznenadio Francuze i Britance. Onda je zaobišao
Maţino liniju francuskih utvrĊenja koja se prostirala većim delom francuske granice sa
Nemaĉkom. Primorao je britanske trupe da se vrate u Denkerk gde su morali da ostave
svoju opremu i da preko La Manša evakuišu ono što je ostalo od ljudstva. Tako je Hitler
briljantnim nizom poteza 1940. godine postao gospodar evropskog kontinenta zapadno
od Sovjetskog Saveza.
Ĉetvrta faza, "faza odlaska predaleko" dala je ratu puni zamah. Hitler je dugo
ţeleo da krene istoĉno, na Sovjetski Savez. Hteo je, meĊutim, prvo da se reši Britanije
kako bi izbegao rat na dva fronta. Ukoliko bi zadobio premoć u vazduhu, onda bi mogao
da preĊe La Manš i da izvrši invaziju Britanije. Ali Hitlerove vazduhoplovne snage bile
su poraţene u Bici za Britaniju. Ne mogavši da stekne premoć u vazduhu, Hitler se pitao:
Treba li da odustane od svojih planova da napadne Sovjetski Savez?
Hitler je odluĉio da napadne Sovjetski Savez ĉak iako ne bude bio u stanju da
porazi Britaniju, misleći da će brzo poraziti Staljina i onda ponovo krenuti na Britaniju.
Štaviše, on bi lišio Britance bilo kakve mogućnosti savezništva sa Sovjetskim Savezom.
U junu 1941. godine, napao je Sovjetski Savez i naĉinio ogromnu grešku. U decembru
1941. godine, nakon što su Japanci napali Perl Harbur, napravio je još jednu veliku
grešku: objavio je rat Sjedinjenim Drţavama. Hitler je verovatno hteo da zadrţi Japance u
ratu, jer je stalno podsticao Japan da mu se pridruţi, i onda je iskoristio priliku da
zapoĉne podmorniĉku kampanju protiv ameriĉkih plovila. Uĉinivši tako, doveo je do
globalnog rata koji je okonĉao njegov Treći Rajh.
Uloga pojedinca
Kakvu ulogu je odigrala Hitlerova liĉnost? Ona verovatno nije bila kljuĉni ĉinilac
u prvoj fazi. Zapadne demokratije bile su toliko ponete krivicom, slabe i iznutra
podeljene da bi verovatno bilo koji vešti nemaĉki nacionalista bio sposoban da izvrši
41
Adolf Hitler on August 27, 1939, in: Gordon Craig, Germany, 1966-1945, New York, Oxford University
Press, 1978, p. 712.
reviziju Versajskog sistema. Druga i treća faza, meĊutim, koje su dovele do Hitlerovog
gospodarenja nad kontinetom zavisile su od Hitlerove veštine, drskosti i ratoborne
ideologije. On je veoma ĉesto savladavao svoje konzervativne generale i saradnike. Hitler
je ţeleo rat i bio je spreman da preuzme rizike. Ĉetvrta faza, koja je dovela do globalnog
rata i neuspeha, moţe se pripisati dvema karakteristikama Hitlerove liĉnosti. Kao prvo,
Hitler je bio nezasit. On je bio ubeĊen u svoju vlastitu genijalnost, ali to ubeĊenje ga je
dovelo do dve kljuĉne greške: invazije Sovjetskog Saveza pre nego što je završio sa
Britanijom i objave rata Sjedinjenim Drţavama, što je dalo Frenklinu Ruzveltu,
ameriĉkom predsedniku, izgovor da se angaţuje u ratu u Evropi kao i na Pacifiku.
Hitlerova druga velika greška bila je njegova rasistiĉka ideologija, koja ga je,
promovisanjem mita o superiornosti arijevske gospodarske rase, lišila sudbonosnih
prednosti. Na primer, kada je nemaĉka prvo napala Sovjetski Savez, mnogi Ukrajinci i
drugi su ustali protiv Staljinove brutalnosti. Ali Hitler ih je posmatrao kao slovenske
ljude niţe vrednosti, nedostojne da budu njegovi saveznici protiv Staljina. On je takoĊe
smatrao da su Sjedinjene Drţave slabe zbog njenog crnaĉkog i jevrejskog stanovništva.
Imao je obiĉaj da se šali na raĉun Ruzveltovih jevrejskih predaka. On nije uspeo da shvati
da ameriĉki pluralizam moţe da bude izvor snage. Štaviše, njegov antisemitizam ga je
naveo da protera neke od nauĉnika koji su bili od kljuĉnog znaĉaja za razvoj atomske
bombe. Ukratko, pojedinac je bio jedan od kljuĉnih uzroka Drugog svetskog rata. Tip rata
kakav je bio i njegov ishod veoma su mnogo zavisili od Hitlerove monomanijakalne
liĉnosti.
Sistemski i unutrašnji uzroci
Naravno, postojali su i drugi razlozi. Drugi svetski rat bio je više nego samo Hitlerov rat i
to je vrednost interpretacije A. DŢ. P. Tejlora. Postojali su sistemski uzroci, i strukturni i
proceduralni. Na strukturnom nivou, Prvi svetski rat nije rešio nemaĉko pitanje. Ugovor
iz Versaja bio je, sa jedne strane, previše surov jer je podstakao nemaĉki nacionalizam, a
sa druge, previše popustljiv jer je ostavio Nemcima sposobnost da nešto preduzmu u vezi
sa tim. Štaviše, odsustvo Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza iz ravnoteţe snaga sve
do samog kraja znaĉilo je da Nemaĉku nije imao ko da odvrati. Kao dodatak svemu,
proces u meĊunarodnom sistemu odlikovao se krajnostima. Nemaĉka je bila
revizionistiĉka drţava odluĉna da uništi sistem koji je nastao Ugovorom iz Versaja.
TakoĊe, uspon ideologija, veliki "izmi" fašizma i nacionalizma, doveli su do
neprijateljske i poremećene komunikacije u 30-im godinama.
Tri promene na unutrašnjepolitiĉkom nivou bile su takoĊe posebno vaţne. Prvo,
zapadne demokratije bile su nagriţene klasnim podelama i ideološkim sukobima.
Vodjenje koordinirane spoljne politike bilo je gotovo nemoguće. Na primer, kada je Leon
Blum, francuski socijalista, došao na vlast posle 1936. godine, francuski konzervativci su
koristili slogan: "Bolje Hitler, nego Blum." 1939. godine, britanska konzervativna vlada
poslala je misiju u Moskvu da izvidi da li se moţe potpisati ugovor sa Staljinom, ali i
misija i vlada su bile podeljene iznutra. Pre nego što su Britanci uspeli da se odluĉe,
Hitler ih je porazio. Jedan od razloga odlaganja bio je otpor britanske više klase da imaju
posla sa komunistima.
Drugi unutrašnjepolitiĉki uzrok rata bio je ekonomski kolaps. Velika depresija je
bila sistemska u smislu da je uticala na sve zemlje i da je nastala na nesposobnosti
najvećih kapitalistiĉkih drţava da uspostave delotvornu meĊunarodnu ekonomsku
koordinaciju koja bi se borila sa neravnoteţom u meĊunarodnoj trgovini i finansijskim
tokovima. Depresija je imala snaţan uticaj na unutrašnju politiku i klasne sukobe.
Ogromni porast nezaposlenosti imao je politiĉki uticaj ravan dodavanju ulja na vatru:
doprineo je nacistiĉkom preuzimanju vlasti u Nemaĉkoj i oslabio demokratske vlade.
CITAT: HARIZMATIĈNA PRIRODA HITLEROVOG POLOŢAJA KAO FIRERA -
KVAZIMESIJANSKA PERSONALIZOVANA FORMA VLADANJA KOJA JE
IZRASLA IZ ŢELJE ZA OBNOVOM NACIJE I JEDINSTVOM U ZEMLJI
TRAUMATIZOVANOJ NACIONALNIM PONIŢENJEM I PARALISANOJ
POLITIĈKIM KOLAPSOM – U SUŠTINI NIJE MOGLA DA SE UMIRI U
„NORMALNOSTI“ ILI RUTINI, ILI DA SE PRIKLONI KONZERVATIVNIJEM
AUTORITARIZMU. VIZIONARSKI CILJEVI NACIONALNOG SPASA PUTEM
DOMINACIJE NAD EVROPOM I RASNOG PROĈIŠĆENJA BILI SU U SRCU
OVOG REŢIMA. OVO JE ZNAĈILO NEPRESTANI DINAMIZAM I
SAMOOBNAVLJAJUĆI POJAĈANI RADIKALIZAM. ŠTO JE REŢIM DUŢE
TRAJAO, NJEGOVI CILJEVI SU BILI SVE VIŠE MEGALOMANSKI, A
DESTRUKTIVNOST BEZGRANIĈNA. NJEGOVO KOCKANJE ZA SVETSKU
PREVLAST ZNAĈILO JE SAVEZ PROTIV VEOMA MOĆNIH SAVEZNIKA. BILO
JE TO KOCKANJE SA NEMOGUĆIM, IAKO JE VODILO UNIŠTENJU I REŢIMA I
SAME NEMAĈKE. OVO JE BILA SUŠTINSKA IRACIONALNOST NACIZMA.
HITLEROVO HARIZMATIĈNO VOĐSTVO JE, STOGA, ZNAĈILO NE SAMO
SPOSOBNOST UNIŠTAVANJA BEZ PRESEDANA, NEGO I SADRŢINSKU
TENDENCIJU KA SAMOUNIŠTENJU. U TOM SMISLU SAMOUBISTVO
NEMAĈKOG DIKTATORA 30. APRILA 1945. GODINE NIJE BILO SAMO DOBRO
DOŠAO, NEGO I LOGIĈAN KRAJ TREĆEG RAJHA.
Ian Kershaw42
Treći unutrašnjepolitiĉki razlog bila je politika izolacionizma koju su vodile
Sjedinjene Drţave. Sjedinjene Drţave izašle su iz Prvog svetskog rata kao najjaĉa svetska
ekonomija, ali su odbile da u potpunosti prihvate odgovornost tog poloţaja. U 30-im
godinama, Velika depresija je uvećala zaokupljenost unutrašnjim pitanjima, i znaĉajno
produbila izolacionizam. Tokom svog prvog mandata, predsednik Frenklin Ruzvelt, kao
i drugi Amerikanci, posvećivao je malo paţnje Evropi. Nakon što je ponovo izabran
1936. godine, Ruzvelt je poĉeo da shvata da ukoliko Hitler postane isuviše moćan, moţe
dominirati Evropom i konaĉno ugroziti Sjedinjene Drţave. Ruzvelt je 1937.godine poĉeo
da govori o dogaĊajima u Evropi, ali ameriĉka javnost nije ţelela da bude umešana.
1940. godine, Ruzvelt je Britancima dao razaraĉe u zamenu za prava na vojne baze na
britanskim teritorijama u Zapadnoj hemisferi. Ubedio je Kongres 1941. godine da odobri
ratna snabdevanja u vidu zajma Britaniji kako bi spreĉio da bude pobedjena od Hitlera.
Ipak, Ruzvelt je bio ograniĉen domaćim javnim mnjenjem o tome koliko daleko moţe ići
u otporu prema Hitleru. Tek su napad Japana na Perl Harbur i Hitlerova objava rata
doveli do kraja ameriĉkog izolacionizma.
Na koji se naĉin ovi unutrašnjepolitiĉki, liĉni i sistemski uzroci mogu svrstati
zajedno? Moţemo reći da su dubinski uzroci Drugog svetskog bili sistemski -
neodovršeni posao Prvog svetskog rata. Posredni uzroci su bili uglavnom
42
Ian Kershaw, “Hitler and the Nazi Dictatorship”, in: Mary Fulbrook, ed., German History since 1800,
Arnold, London, 1997, p. 336.
unutrašnjepolitiĉki - društveni i ideološki poremećaji koji su doveli do pojave Hitlera u
Nemaĉkoj i do politiĉkih i ekonomskih slabosti demokratija. Neposredan uzrok sunovrata
je bila strategija Adolfa Hitlera za dominaciju.
Da li je rat bio neizbeţan?
Da li je Drugi svetski rat bio neizbeţan? Nije, ali se verovatnoća za njegovo izbijanje
povećavala protokom vremena. Nakon Ugovora iz Lokarna, 1926. godine, ova
verovatnoća se smanjila, ali su se posle Velike depresije 1929. godine i Hitlerovog
dolaska na vlast 1933. mogućnosti izbora su se smanjivale sve dok 1941. godine rat nije
postao globalan.
Neuspeh Prvog svetskog rata u rešavanju nemaĉkog pitanja znaĉio je da je već
1918. godine postojala mogućnost za drugi rat. Da su zapadne demokratije izabrale da
umire Nemaĉku 20-ih godina i manje je kaţnjavale, demokaratska vlada Vajmarske
republike bi moţda bila saĉuvana. Ili da su Sjedinjene Drţave ratifikovale Ugovor iz
Versaja i ostale u Evropi da saĉuvaju ravnoteţu snaga (kao što su uĉinile posle 1945.
godine), Hitler moţda ne bi došao na vlast. Moţda bi bilo rata negde u Evropi, ali ne bi
nuţno došlo do Svetskog rata. U 30-im godinama je šok ekonomske depresije
pothranjivao uspon ideologija koje su veliĉale agresiju, što je rat uĉinilo verovatnijim.
Šta bi bilo kad bi bilo, pretpostavimo da su se Britanija i Francuska suprotstavile
Nemaĉkoj i napravile savez sa Sovjetskim Savezom poĉetkom 30-ih godina. Ili
zamislimo da su se Sjedinjene Drţave pridruţile Ligi Naroda. Hitler bi moţda bio
odvraćen ili bi bio primoran da ĉeka. On moţda ne bi ostvario tako dramatiĉne poĉetne
uspehe i moţda bi bio svrgnut od strane svojih sopstvenih generala koji su nekoliko puta i
planirali takav puĉ. Ali pošto se te stvari nisu dogodile, Hitlerova liĉnost i strategija
postale su kljuĉni uzrok ubrzanja. Do kasnih 30-ih godina, kada je Hitler već poĉeo da
planira rat, on je postao gotovo neizbeţan. I pored toga, neki istoriĉari veruju da su
Francuska i Britanija, da su pokrenule ofanzivu u septembru 1939. godine, mogle da
poraze Nemaĉku.
Rat na Pacifiku
Rat na Pacifiku je imao posebne uzroke. Japan je bio azijsko društvo ne mnogo ukljuĉeno
u evropske dogaĊaje. U 20-im godinama, Japan je bio daleko od savršene demokratije,
ali je imao parlamentarni sistem. 30-ih godina, vojska i ekstremni nacionalisti su stekli
kontrolu nad vladom. Njihova politika imperijalistiĉke ekspanzije bila je veoma
popularna. Japan je uvek brinuo o tome da ne bude spreĉen da doĊe do sirovina koje je
morao da uvozi. Kada je ekonomska kriza srezala obim japanske trgovine Japanci su se
uplašili da će, ukoliko ne promene svoj poloţaj, biti suoĉeni sa obeshrabrujućom
budućnošću. Oni su pokušali da ostvare regionalnu hegemoniju koju su nazvali Velika
Sfera Ko-prosperiteta Istoĉne Azije (odliĉan eufemizam za osvajanje neĉijeg suseda).
Japan je verovao da će im sfera omogućiti da se odupru pretnjama Britanije i Sjedinjenih
Drţava, koje su još uvek bile najveće pomorske sile na Pacifiku.
Japan se prvo proširio na raĉun Kine. Brutalni rat u Kini doveo je Japan u
diplomatski sukob sa Sjedinjenim Drţavama koje su podrţale Kinu. Posle pada
Francuske pod Hitlerovu vlast 1940. godine, Japanci su iskoristili priliku da zauzmu
francuske kolonije u Jugoistoĉnoj Aziji, Vijetnamu i Kambodţi. U tom momentu,
japanski ekspanzionisti su imali tri mogućnosti. Jedna je bila da se krene na zapad protiv
Sovjetskog Saveza. Budući da su već postojali sukobi izmeĊu japanskih i sovjetskih
snaga duţ mandţurske granice, neki su smatrali japansko-sovjetski rat duţ te granice
najverovatnijim. Druga opcija za Japance bila je da napadnu na jug, gde je, iako su već
bili zauzeli francuske kolonije u Jugoistoĉnoj Aziji , najveća nagrada bila Holandska
Istoĉna Indija (današnja Indonezija), koja je posedovala naftu koja je Japanu bila
potrebna. Treća opcija je bila da se napadne na istok protiv Sjedinjenih Drţava, daleko
najriziĉnija od sve tri opcije.
Japanci su konaĉno izabrali i opciju dva i opciju tri. Sedmog decembra 1941.
godine, napali su na istok protiv Sjedinjenih Drţava i na jug prema Indoneziji i
Filipinima. Dok su pokreti na Jug imali za cilj sirovine, napad na Sjedinjene Drţave je
teţe objasniti. S obzirom na disparitet u izvorima moći, Japanci su znali da na kraju ne
mogu dobiti rat protiv Sjedinenih Drţava, ali su se nadali da će iznenadni napad na Perl
Harbur toliko demoralizovati Sjedinjene Drţave tako da rat širokih razmera nikada neće
izbiti. To je bila velika greška u proraĉunu od strane Japanaca, ali iz perspektive japanske
vlade, taj rizik se ĉinio boljim od sigurnog poraza za koji su verovali da će se desiti ako
ne budu ništa preduzeli.
Od jeseni 1941. godine japanski ekspanzionisti nisu više smatrali Sovjetski Savez
ţivom metom. Hitlerov napad na Sovjetski Savez uklonio je sovjetsku pretnju Japanu. U
isto vreme, Amerikanci su pokušali da odvrate Japance od napada u pravcu juga uvodeći
embrago na snabdevanje Japana naftom. Kako je rekao predsednik Ruzvelt: “Sjedinjene
Drţave će staviti omĉu oko vrata Japanu i povremeno pritezati”. Pomoćnik drţavnog
sekretara Din Aĉeson bio je citiran u to vreme govoreći kako to neće dovesti do rata jer
“nijedan razuman Japanac ne moţe verovati da bi napad na nas mogao rezultirati bilo ĉim
drugim osim katastrofom za njegovu zemlju.”43
Ali Japanci su imali osećaj da će, ako ne
uĊu u rat, na kraju pretrpeti poraz u svakom sluĉaju. Sa 90 procenata uvozne nafte
raĉunali su da njihova mornarica ne moţe izdrţati ni godinu dana ako bude odseĉena;
stoga su zakljuĉili da je bolje ići u rat nego doţiveti lagano davljenje.
Dodatno, Sjedinjene Drţave su zahtevale da se Japan povuĉe iz Kine. Japanci su
verovali da bi ih to odseklo od podruĉja koje su smatrali svojim ekonomskim zaleĊem.
Kao što su japanski oficiri objašnjavali caru Hirohitu, situacija je bila sliĉna kao kod
pacijenta sa ozbiljnom bolešću: “Operacija bi, iako izuzetno opasna, ipak pruţila neku
nadu da se spasi ţivot.”44
Sa njihove taĉke gledišta nije bilo potpuno iracionalno za Japan
da uĊe u rat jer je to bila najmanje loša alternativa koju su videli. Ako Nemaĉka pobedi
Britaniju i ameriĉko javno mnenje bude obeshrabreno brzinom napada, moglo bi se
pregovorima doći do mira. Nedovoljno promišljeno rezonovanje japanskih lidera izrazio
je zamenik šefa generalštaba Cukuda:
“Uopšteno posmatrano, naše šanse ako uĊemo u rat nisu sjajne. Svi se pitamo zar
nema nekog naĉina da se postupa miroljubivo. Nema nikog ko bi bio voljan da kaţe: “Ne
brinite, ĉak i ako se rat produţi, ja ću preuzeti celokupnu odgovornost.” Sa druge strane,
43
Citirano u Scott Sagan, “The origins of the Pacific war”, in, Robert I. Rotberg and Theodore K. Rabb,
Eds, The Origin and Prevention of Major wars, Cambridge University Press, New York, 1989, pp. 335-
336. 44
Scott Sagan, “The origins of the pacific war”, p. 325
nemoguće je odrţati status quo. Stoga se neizbeţno dolazi do zakljuĉka da mi moramo ići
u rat.”45
Naravno, Japan je imao opciju da prekine agresiju u Kini i Jugoistoĉnoj Aziji, ali to je
bilo nezamislivo za vojne lidere sa njihovim ekspanzionistiĉkim i ratobornim gledištem.
Tako su 7. decembra 1941. godine Japanci bombardovali Perl Harbur (videti sliku 4.5.).
Šta se dešava ako tri nivoa analize primenimo na Rat na Pacifiku? Uloga ličnosti sigurno
je bila manje izraţena nego što je to bio sluĉaj sa Hitlerom u Evropi, ali pojedini
donosioci odluka su svakako uticali na tok dogaĊaja. U Japanu, ekspanzionistiĉki
generali i admirali su hteli da uvećaju japansku regionalnu dominaciju i aktivno su teţili
širenju rata zapadno ka Kini, juţno ka Singapuru, Indoneziji i Filipinima, i istoĉno ka
ameriĉkim teritorijama na Pacifiku. Vojni lideri kao što je Hideki Tojo igrali su vodeću
ulogu u odreĊivanju vladine politike. Ipak, Tojo je podrţavao politiku koja je bila
identiĉna politici koju su vodili mnogi drugi vojni i politiĉki lideri visokog ranga. Iako je
Hitler imao vojnu i industrijsku podršku u Nemaĉkoj, odluke je uglavnom samostalno
donosio. U Japanu je postojala veća raspršenost moći na vrhu i odluke su više bile
rezultat konsenzusa meĊu politiĉkom i vojnom elitom.
Uloga liĉnosti je takoĊe bila znaĉajna za odredjivanje politike Sjedinjenih Drţava.
Frenklin Ruzvelt je bio voljan da nametne kaznene sankcije kao odgovor na japansku
agresiju u Jugoistoĉnoj Aziji, ali mnogi u Kongresu i širom zemlje nisu bili sigurni u
Ruzveltovu aktivnu i konfrontirajuću spoljnu politiku. Još uvek je postojalo snaţno
izolacionistiĉko osećanje u Sjedinjenim Drţavama 1940. i 1941. godine, i mnogi su i
dalje odbacivali ukljuĉivanje Sjedinjenih Drţava u meĊunarodnu politiku. Da su
izolacionisti kao senatori Barton Viler iz Montane, Dţerald Naj iz Severne Dakote ili
Hiram Dţonson iz Kalifornije bili predsednici, Sjedinjene Drţave bi moţda pokušale da
umire japansku agresiju pre nego da joj se suprotstave, i sledstveno tome, Japan moţda
nikada ne bi osetio potrebu da napadne SAD. Naravno, japanska agresija bi onda ostala
bez odgovora, i Japan bi se izborio za status regionalne sile u Zapadnom Pacifiku.
Što se tiĉe unutrašnjepolitičkih i sistemskih uzroka, videli smo kako je na
unutrašnjem nivou narasli militarizam japanske vlade uĉinio rat verovatnijim. I kao sa
što je to bio sluĉaj sa Evropom 30-ih godina, ekonomski kolaps u Japanu i u Sjedinjenim
Drţavama je uticao na spoljnu politiku obe zemlje. Japan je postao više
ekspanzionistiĉki, dok su sve do 1940. godine Sjedinjene Drţave bile još više izolovane.
Pored toga, unutrašnji haos u «Nacionalistiĉkoj Kini» nastavio se u 30-im godinama
ĉineći je ranjivijom za japansku ekspanziju. To je zauzvrat povećalo uticaj militarista u
japanskoj unutrašnjoj politici.
“Čak i kad bismo trebali da učinimo ustupke Sjedinjenim Državama odustajući od dela
naše nacionalne politike zarad privremenog mira, Sjedinjene Države, sa ojačanom
vojnom pozicijom, sigurno bi zahtevale sve više ustupaka sa naše strane; i konačno bi
naše carstvo ležalo pod nogama Sjedinjenih Država“. (Zapis sa japanskih političkih
konferencija iz 1941. godine)
Na sistemskom nivou, Versajski ugovor ostavio je nezadovoljenim ambicije Japana u
Kini, dok su ekonomski problemi 30-ih godina oteţali Japanu dolazak do potrebnih
45
Citirano u: Scott Sagan, “Deterrence and Decision: An Historical Critique of Modern Deterrence
Theory”, Harvard University, Ph. D. thesis, 1983. p. 280
sirovina samo putem trgovine. A slom, izmeĊu 1931. i 1933. godine, ionako slabog
sistema kolektivne bezbednosti Lige Naroda u Aziji uklonio je bilo kakva institucionalna
ograniĉenja imperijalnim ambicijama Japana. Za razliku od rata u Evropi, i dublji i
posredni uzroci rata na Pacifiku bili su u najvećoj meri unutrašnjepolitiĉkog karaktera -
zaokret Japana prema ekspanziji, Sjedinjenih Drţava prema većem izolacionizmu i haos
u Kini 30-ih godina. Neposredni uzrok bila je Ruzveltova odluka da primeni potpuni
embargo u julu 1941. godine, i iz toga rezultirajuća odluka japanske armije da 7.
decembra napadnu Sjedinjene Drţave.
Politika popuštanja i dve vrste rata
Kakve se pouke mogu izvući iz ovoga? Neki kaţu da je kljuĉni nauk iz 30-ih godina da je
politika popuštanja zlo. Ali politika popuštanja nije loša sama po sebi; to je klasiĉno
sredstvo diplomatije. To je politiĉki izbor da se omoguće promene u ravnoteţi snaga koje
idu u prilog rivalskoj drţavi. Umesto da pokušavate da odvratite ili obuzdavate agresiju
protivnika, drţava moţe da odluĉi da je bolje da se protivniku dozvole skromni dobici.
Uoĉi Peloponeskog rata, Korint je ubeĊivao Atinjane da mu se mora dozvoliti da zauzme
Korkiru. Atinjani su ipak odbili da popuste Korintu i umesto toga se opredelili za borbu.
S obzirom na potonji sled dogaĊaja, moţda bi za Atinu bilo bolje da je popustila
ambicijama Korinta umesto što su ih izazivali zbog Korkire. Politika popuštanja je
uspešno primenjivana 1815. godine kada su pobedniĉke sile popustile poraţenoj, ali i
dalje jakoj Francuskoj. U 90-im godinama XIX veka, Britanija je popuštala Sjedinjenim
Drţavama koje su narastale u moći. Ĉak bismo mogli reći i da je politika popuštanja
mogla biti prava politika koju su Zapadni saveznici trebali da vode prema Nemaĉkoj u
20-im godinama. Jedna od velikih ironija meĊuratnog perioda jeste da se Zapad sukobio
sa Nemaĉkom u 20-im godinama, kada je trebao da joj popusti, a popustio u 30-im
godinama, kada je trebao da se suprotstavi. Politika popuštanja je bio pogrešan pristup
Hitleru, ali britanski premijer Nevil Ĉemberlen nije bio takva kukavica kakvim ga
predstavlja Minhensko iskustvo. On je ţeleo da izbegne još jedan svetski rat. Jula 1938.
godine, rekao je: “Kada pomislim na te ĉetiri grozne godine rata, i pomislim na 7 miliona
mladih ljudi koji su pokošeni u punoj ţivotnoj snazi, i na 13 miliona koji su bili ranjeni i
osakaćeni, bedu i sve ono što su pretrpeli majke i oĉevi, sinovi i ćerke, moram reći da u
ratu nema pobednika, već su svi gubitnici. Zbog ovih misli osećam da je moja
prvenstvena duţnost da napregnem svu snagu kako bi se izbeglo ponavljanje Velikog
Rata u Evropi.”46
Ĉemberlenov greh nisu bile njegove namere, nego pre svega njegovo neznanje i
arogancija u neuspehu da na odgovarajući naĉin proceni situaciju. A u tom neuspehu on
nije bio usamljen.
Prvi i Drugi svetski rat ĉesto izgledaju kao dva priliĉno razliĉita modela rata: sluĉajan rat
nasuprot planiranoj agresiji. Prvi svetski rat je bio neţeljena spirala neprijateljstva. U
odredjenoj meri, on je mogao biti izbegnut politikom popuštanja. Kako kaţe politikolog
Dejvid Kaleo “Prava pouka nije toliko potreba za opreznošću prema agresorima, nego
katastrofalne posledice odbijanja da se razumno nagodi sa onim koji se naglo
46
Neville Chamberlain, In Search of Peace: Speeches 1937-1938, Hutchinson, n. d., London, p. 59.
uzdignuo.”47
Drugi svetski rat nije bio neţeljena spirala neprijateljstva – to je bio neuspeh
da se Hitlerova planirana agresija odvrati. U tom smislu, politike koje su bile
odgovarajuće da bi se spreĉio Prvi i Drugi svetski rat bile su gotovo suprotne jedna
drugoj. Nagodba sa Nemaĉkom je moţda mogla da pomogne da se spreĉi Prvi svetski rat,
odvraćanje Nemaĉke je moglo spreĉiti Drugi svetski rat, ali su politike bile obrnute. U
pokušaju da se izbegne ponavljanje Prvog svetskog rata, britanski lideri 30-ih godina su
pomogli da se ubrza Drugi svetski rat. U isto vreme, napori lidera Sjedinjenih Drţava da
odvrate Japan pomogli su izbijanju rata na Pacifiku. Politika odvraćanja nije uspela jer su
se Japanci osetili sateranim u tesnac u situaciji u kojoj je alternativa mira izgledala gore
nego rizikovanje rata.
Naravno, ova dva modela rata su pojednostavljena. Prvi svetski rat nije bio samo
sluĉajan, a Drugi svetski rat, barem na Pacifiku, nije bio samo Hitlerova planirana
agresija. Konaĉni nauk koji se moţe izvući iz svega ovoga jeste da se treba ĉuvati suviše
pojednostavljenih istorijskih modela. Uvek se zapitajte da li model odgovara istorijskim
ĉinjenicama i da li stvarno odgovara realnoj situaciji danas. U tom smislu moţe nam
pomoći podsećanje na priĉu o maĉki Marka Tvena. Kao što je Tven rekao, maĉka koja
sedne na vrelu peć, neće sesti na vrelu peć ponovo, ali neće sesti ni na hladnu. Potrebno
je znati koje su peći vrele, a koje hladne kada koristimo istorijske analogije, ili modele u
politiĉkim naukama zasnovane na Prvom i Drugom svetskom ratu.
HRONOLOGIJA IZMEĐU DVA SVETSKA RATA
1919. Otvaranje Mirovne konferencije u Versaju; usvajanje Vajmarskog ustava
1920. Stvaranje Lige naroda
1921-1922. Vašingtonska konferencija o pomorskom naoruţanju
1922. U Hagu osnovan Stalni sud Pravde; Ugovor iz Rapala izmeĊu Nemaĉke i
Sovjetskog Saveza; Musolini preuzima vlast u Italiji
1923. Francuska i Belgija okupiraju Rursku oblast kao odgovor na nemaĉki prekršaj u
isporuci uglja; Propao nacistiĉki puĉ u pivnici
1924. Prihvaćen Djusov plan za ratne reparacije; Usvojen Ţenevski protokol o mirnom
rešavanju medjunarodnih sporova
1925. Konferencija i Ugovori iz Lokarna
1926. Nemaĉka primljena u Ligu Naroda
1928. Potpisan Brijan-Kelogov pakt
47
David P. Calleo, The German Problem Reconsidered: Germany and the World Order, 1870 to the
Present, Cambridge University Press, Cambridge, 1978, p. 6.
1930. Londonska konferencija o pomorskom naoruţanju
1931. Japanska invazija na Mandţuriju; propast austrijskog Kredit-anštalta; Banka
Engleske napustila zlatni stadard
1932. Konferencija o razoruţanju; Konferencija u Lozani posvećena nemaĉkim
reparacijama
1933. Adolf Hitler postao nemaĉki kancelar; paljenje Rajhstaga; usvojen Enabling Act
kojim je uspostavljena nacistiĉka diktatura; Nemaĉka se povukla sa Konferencije o
razoruţavanju i iz Lige Naroda
1934. Sovjetski Savez pristupio Ligi Naroda
1935. Nemaĉka odbacila odredbe o razoruţanju Versajskog ugovora; stvoren Francusko-
ruski savez; postignut Englesko-nemaĉki sporazum o pomorskim snagama; italijanska
invazija na Etiopiju; Hoar-Lavalov pakt
1936. Nemaĉka odbacila Pakt iz Lokarna i ponovo okupirala Rajnsku oblast; Italija
dobila rat u Etiopiji; Liga Naroda diskreditovana kao politiĉki instrument; stvorena
osovina Rim-Berlin; stvoren Anti-kominternovski pakt
1936-1939. Gradjanski rat u Španiji
1937. Japan zapoĉeo napad na Nanking i druge kineske gradove
1938. Nemaĉka invazija i aneksija Austrije; Ĉemberlen se sastao sa Hitlerom u
Berhtesgadenu, Godebergu i Minhenu kako bi rešili nemaĉko-ĉešku krizu; potpisan
Minhenski sporazum
1939. Kriza u Ĉehoslovaĉkoj; Nemaĉka okupirala ĉitavu Ĉehoslovaĉku; Britanci i
Francuzi daju jemstva za Poljsku, Grĉku i Rumuniju; Italija napada Albaniju; Rusko-
nemaĉki (Molotov-Ribentrop) pakt; Nemaĉka napala Poljsku; Britanija i Francuska
objavljuju rat Nemaĉkoj
1940. Hitler napada Francusku; Bitka za Britaniju; Japan okupirao Francusku Indokinu
1941. Hitler napada Sovjetski Savez; Japan izvršio napad na Perl Harbur
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Koje „lekcije“ iz Prvog svetskog rata su u to vreme izvukli donosioci politiĉkih
odluka? Kako je to uticalo na njihovo ponašanje u medjuratnom periodu?
2. U ĉemu se koncept kolektivne bezbednosti razlikovao od politike ravnoteţe
snaga? Da li je pojam kolektivne bezbednosti utopijski? Ako ne, šta je moglo da
poboljša funkcionisanje kolektivne bezbednosti u medjuratnom periodu?
3. Da li je Drugi svetski rat bio neizbeţan? Ako da, zašto i kada? Ako ne, kada i
kako je mogao biti izbegnut?
4. U kojoj meri se izbijanje Drugog svetskog rata moţe pripisati liĉnostima lidera
koji su u tome uĉestvovali?
5. Koje lekcije iz medjuratnog perioda bi mogle pomoći donosiocima politiĉkih
odluka da danas izbegnu rat?
6. Da li je odluka Japana da napadne Sjedinjene Drţave bila iracionalna?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Ross, Graham, The Great Powers and the Decline of the European States System,
1919 – 1945, Longman, London, 1983, pp. 109 – 126.
2. Bell, P. M. H., The Origins of the Second World War in Europe, Longman,
London, 1986, pp. 14 – 38.
3. Sagan, Scott, „The Origins of the Pacific War“, Journal of Interdisciplinary
History, 18 : 4, Spring 1988, pp. 893 – 922.
4. Taylor, A. J. P., The Origins of the Second World War, Hamilton, London,
1961, pp. xi – xxviii, 102 – 109, 271 – 278.
5. Bullock, Alan, „Hitler and the Otigins of the Second World War“, in: W. R.
Louis, ed., The Origins of the Second World War: A. J. P. Taylor and His Critics,
Wilry, New York, 1972
DODATNA LITERATURA:
Barkin, J. Samuel, and Bruce Cronin, „The State and the Nation: The Changing Norms
and the Rules of Sovereignty“, International Organization, Winter 1994, pp. 107 – 130.
Barnhart, Michael A., Japan Prepares for Total War: The Search for Economic Security:
1919 1941, Cornell University Press, Ithaca, NY, 1987
Bell, P. M. H., The Origins of the Second World War in Europe, Longman, London, 1986
Bullock, Alan, Hitler: A Study in Tyranny, Harper & Row, New York, 1964
Carr, E. H., The Twenty Years’ Crisis 1919 – 1939: An Introduction to the History of
International Relations, HarperCollins, New York, 1981
Claude, Inis L., Power and International Relations, Random House, New York, 1962
Cohen, Warren, Empire Without Tears: America’s Foreign Relations, 1921 – 1933,
Knopf, New York, 1987
Heinrichs, Waldo, Jr., Threshold of War: Franklin D. Roosevelt and American Entry into
World War II, Oxford University Press, New York, 1988
Hilderbrand, Klaus, Foreign Policy of the Third Reich, trans. Anthony Fothergill,
University of California Press, Berkeley, CA, 1973
Hughes, Jeffery, „ The Origins of the World War II in Europe: British Deterrence Failure
and German Expansionism“, in: Robert I. Rotberg and Theodore K. Rabb, eds., The
Origin and Prevention of Major Wars, Cambridge University Press, Cambridge, 1986,
pp. 281 – 322.
Iriye, Akira, The Origins of the Second World War in Asia and the Pacific, Longman,
London, 1987
Jervis, Robert, Richard Ned Lebow, and Janice Gross Stein, Psychology and Deterrence,
Johns Hopkins University Press, Baltimore, 1985
Kier, Elizabeth, Imagining War: French and British Military Doctrine Between the Wars,
Princeton University Press, Princeton, NJ, 1997
Lukacs, John, Five Days in London, May 1940, Yale University Press, New Haven, CT,
1999
Macmillan, Margaret Olwen, Paris 1919: Six Months that Changed the World, Random
House, New York, 2002
Middlemas, Keith, The Strategy of Appeasement: The British Government and Germany,
Quadrangle Books, Chicago, 1972
Ross, Graham, The Great Powers and the Decline of the European States System, 1919 –
1945, Longman, London, 1983
Storry, Richard, A History of Modern Japan, Penguin, Baltimore, 1960
Utley, Jonathan, Going to War with Japan, 1937 – 1941, University of Tennessee Press,
Knoxville, TN, 1985
Walters, F. P., A History of the League of Nations, Oxford University Press, London,
1952
Wolfers, Arnold, Discord and Collaboration: Essays on International Politics, Johns
Hopkins University Press, Baltimore, 1962
POGLAVLjE 5
HLADNI RAT
Imajući u vidu nasilnu prvu polovinu veka, najznaĉajnija odlika druge
polovine XX veka je bilo odsustvo Trećeg svetskog rata. Umesto toga, tu je bio
Hladni rat, razdoblje intezivnog neprijateljstva bez stvarnog rata. Neprijateljstvo je
bilo toliko intezivno da su mnogi oĉekivali oruţane sukobe izmeĊu supersila. Do
borbi je dolazilo, ali na periferiji i ne direktno izmeĊu Sjedinjenih Drţava i
Sovjetskog Saveza. Hladni rat trajao je ĉetiri decenije, od 1947-1989. godine.
Vrhunac Hladnog rata je bio od 1947-1963. godine, kada je bilo tek nekoliko
ozbiljnih pregovora izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza. IzmeĊu 1945. i
1952. godine nije bilo ĉak ni sastanaka na vrhu. Dţordţ Kenan, ambasador
Sjedinjenih Drţava u Moskvi 1952. godine, uporedio je svoju izolaciju u ameriĉkoj
Ambasadi sa iskustvom svog zarobljeništva u Berlinu tokom Drugog svetskog rata.
Kasnije faze Hladnog rata u 70-tim i 80-tim godinama su bile dosta drugaĉije.
Amerikanci i Sovjeti su imali brojne kontakte i stalno su pregovarali o ugovorima o
kontroli naoruţanja. Do kraja Hladnog rata je došlo dosta brzo sa promenom
sovjetske politike nakon dolaska Mihaila Gorbaĉova na vlast 1985. godine.
Sovjetska hegemonija nad Istoĉnom Evropom se urušila 1989. godine, a sam
Sovjetski Savez se raspao 1991.
ODVRAĆANjE (DETERRENCE) I ZAPREĈAVANjE (CONTAINMENT)
Ono što Hladni rat ĉini izuzetkom jeste da je to bilo razdoblje duge napetosti
koje se nije završilo ratom izmeĊu dve rivalske drţave. Postoje razliĉita objašnjenja
zašto je to bilo tako, i o njima će biti reĉi. Zbog svog neobiĉnog toka, Hladni rat
pruţa jedinstvenu perspektivu meĊunarodnih odnosa, i osvetljava dinamike dva
izbora u spoljnoj politici koja drţave mogu da uĉine: izabrati da se odvrati, ili
izabrati da se obuzda širenje uticaja neke države.
Odvratiti znaĉi obeshrabriti pomoću straha, i to nije novina Hladnog rata.
Tokom istorije drţave su stvarale vojske, formirale saveze i upućivale pretnje da bi
odvratile druge zemlje od napada. Tokom Hladnog rata i sa pojavom nuklearnog
naoruţanja, supersile su više zavisile od obeshrabljivanja putem pretnji, nego od
odbrane nakon što doĊe do napada. Odvraćanje u Hladnom ratu je bilo vezano za
celokupnu strategiju nuklearnog odvraćanja, ali je takoĊe bilo i nastavak logike
ravnoteţe snaga. Odvraćanje nuklearnom pretnjom je bio jedan od naĉina na koji
je svaka supersila pokušala da spreĉi drugu od sticanja prednosti i time
narušavanja ravnoteţe snaga izmeĊu njih. Kao što ćemo videti, odvraćanje je ĉesto
povećavalo napetost izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza i nije uvek lako
dokazati da je odvraćanje delovalo. Uvek postoji opasnost od sumnjivih uzroĉnosti.
Ako je profesorka rekla kako su njena predavanja drţala slonove izvan uĉionica,
bilo bi teško opovrgnuti njenu tvrdnju ako nijedan slon nije nikada došao na ĉas.
Moţemo proveriti takve tvrdnje koristeći protivpitanje: koliko je verovatno da bi
slon ikada došao na ĉas.
Koncept odvraćanja je bio povezan sa politikom zaprečavanja. Tokom
Hladnog rata, zapreĉavanje se odnosi na posebnu ameriĉku politiku obuzdavanja
širenja sovjetskog komunizma kako bi se unapredio liberalni ekonomski i politiĉki
svetski poredak. Ali, kao ni odvraćanje, ni zapreĉavanje nije nastalo sa Hladnim
ratom, iako pojam potiĉe iz tog vremena. Zapreĉavanje je vekovima bilo osnovno
sredstvo spoljne politike. U XVIII veku, konzervativne monarhistiĉke drţave
Evrope su pokušale da spreĉe širenje ideologije slobode i jednakosti koju je
podupirala Francuska revolucija, ili ĉak i ranije, rimokatoliĉka crkva je u
Protivreformaciji pokušala da obuzda širenje Reformacije i ideala Martina Lutera.
Postoje razliĉiti oblici obuzdavanja. Ono moţe biti ofanzivno ili defanzivno. Moţe
koristiti vojnu moć u obliku rata ili saveza; moţe koristiti ekonomsku moć u vidu
trgovinskih blokada ili sankcija; i moţe koristiti meku moć u vidu širenja ideja i
vrednosti. Tokom Hladnog rata, Sjedinjene Drţave su kretale izmeĊu ekspanzivne
politike zapreĉavanja komunizma i umerenije politike obuzdavanja Sovjetskog
Saveza.
TRI PRISTUPA HLADNOM RATU
Ko ili šta je izazvalo Hladni rat? Gotovo od samog poĉetka ovo je bila tema
ţestokih debata izmeĊu nauĉnika i politiĉara. Postoje tri glavne škole mišljenja:
tradicionalisti, revezionisti i postrevizionisti.
Tradicionalisti (poznati i kao ortodoksni) tvrde da je odgovor na pitanje ko
je zapoĉeo Hladni rat vrlo jednostavan: Staljin i Sovjetski Savez. Na kraju Drugog
svetskog rata, ameriĉka diplomatija je bila defanzivna, dok su Sovjeti bili agresivni i
ekspanzivni. Amerikanci su samo polako postali svesni prirode sovjetske pretnje.
Kakav dokaz tradicionalisti pruţaju? Odmah posle rata, Sjedinjene Drţave
su predloţile jedan univerzalni svetski poredak i kolektivnu bezbednost kroz
Ujedinjene nacije. Sovjetski Savez nije shvatio ozbiljno Ujedinjene nacije jer je ţeleo
da proširi svoju sferu uticaja u Istoĉnoj Evropi i dominira njome. Nakon rata,
Sjedinjene Drţave su demobilisale svoje trupe, dok je Sovjetski Savez zadrţao velike
armije u Istoĉnoj Evropi. Sjedinjene Drţave su priznale sovjetske interese; na
primer, kada su se Ruzvelt, Staljin i Ĉerĉil sastali u februaru 1945. godine u Jalti,
Amerikanci su im se uklonili sa puta kako bi izašli u susret sovjetskim interesima.
Staljin se, ipak, nije pridrţavao svojih dogovora, naroĉito kad nije dozvolio
slobodne izbore u Poljskoj.
Sovjetski ekspanzionizam je dalje bio potvrĊen ĉinjenicom da je Sovjetski
Savez sporo povlaĉio svoje trupe iz severnog Irana posle rata. One su na kraju
povuĉene, ali tek nakon pritiska. Komunisti su 1948.godine preuzeli ĉehoslovaĉku
vladu. Sovjetski Savez je sprovodio blokadu Berlina 1948. i 1949. godine,
pokušavajući da istisne Zapadne vlade. 1950. godine, komunistiĉka severnokorejska
armija je prešla preko granice u Juţnu Koreju. Prema tradicionalistima, ovi
dogaĊaji su Sjedinjene Drţave postepeno uĉinili svesnim pretnje sovjetskog
ekspanzionizma i pokrenuli Hladni rat.
Revizionisti, koji su pisali uglavnom 60-tih i ranih 70-tih godina, veruju da je
Hladni rat pre izazvan ameriĉkim, nego sovjetskim ekspanzionizmom. Njihov dokaz
je to, kako na kraju Drugog svetskog rata svet nije bio zaista bipolaran - Sovjeti su
bili mnogo slabiji od Sjedinjenih Drţava, koje su bile ojaĉane ratom i imale
nuklearno oruţje koje Sovjeti nisu imali. Sovjetski Savez je izgubio gotovo 30
miliona ljudi, a industrijska proizvodnja je iznosila samo polovinu u odnosu na nivo
iz 1939. godine. Staljin je rekao ameriĉkom ambasadoru Averelu Harimanu u
oktobru 1945. godine da će se Sovjeti okrenuti sebi kako bi popravili domaću štetu.
Štaviše, kaţu revizionisti, Staljinova spoljna politika u ranom posleratnom periodu
je bila priliĉno umerena: Staljin je u Kini pokušao da spreĉi Mao Ce Tungove
komuniste u preuzimanju vlasti; u Grĉkom graĊanskom ratu je pokušao da obuzda
grĉke komuniste; i dozvolio je postojanje nekomunistiĉkih vlada u MaĊarskoj,
Ĉehoslovaĉkoj, i Finskoj.
Revizionisti su došli do dve varijacije kojima se naglašavaju prvi i drugi nivo
tumaĉenja. „Revizionisti prvog nivoa“ naglašavaju znaĉaj pojedinaca i tvrde da je
Ruzveltova smrt u aprilu 1945. godine bila kljuĉni dogaĊaj jer je ameriĉka politika
postala oštrija otkako je predsednik Hari S. Truman došao na vlast. U maju 1945.
godine Sjedinjene Drţave su tako naglo ukinule program zajmova iz ratnog perioda
pomoći, da su neki brodovi koji su se kretali ka sovjetskim lukama morali da se
okrenu nasred okeana. Na Konferenciji u Potsdamu blizu Berlina u julu 1945.
godine, Truman je pokušao da zaplaši Staljina pominjući atomsku bombu. U
Sjedinjenim Drţavama, Demokratska stranka se postepeno sa levice i centra
okretala ka desnici. Truman je 1948. godine otpustio Henrija Valasa, svog sekretara
za poljoprivredu, koji se zalagao za bolje odnose sa Sovjetima. U isto vreme,
Dţejms Forestal, novi Trumanov sekretar za odbranu, bio je ţestok antikomunusta.
Meki revizionisti kaţu da ove personalne promene pomaţu da se objasni zašto su
Sjedinjene Drţave postale tako anti-sovjetske.
„Revizionisti drugog nivoa“ imaju drugaĉiji odgovor. Oni problem vide ne u
pojedincima, nego u prirodi kapitalizma Sjedinjenih Drţava. Gabrijel i Dţojs
Kolko, kao i Vilijam A. Vilijams, na primer, tvrde da je ameriĉkoj ekonomiji bio
neophodan ekspanzionizam, i da su Sjedinjene Drţave planirale da svet uĉine
bezbednim ne za demokratiju, nego za kapitalizam. Ameriĉka ekonomska
hegemonija ne bi mogla da trpi bilo koju drţavu koja bi pokušala da organizuje
autonomni ekonomski prostor. Ameriĉki voĊi su strahovali da se ne ponove 30-te
godine, jer bi bez spoljne trgovine došlo do nove Velike depresije. Maršalov plan
pomoći Evropi je bio samo naĉin da se proširi ameriĉka ekonomija. Sovjeti su imali
pravo što su ga odbili kao pretnju svojoj sferi uticaja u Istoĉnoj Evropi. Prema
Vilijamsovim reĉima, Amerikanci su uvek davali prednost politici otvorenih vrata u
meĊunarodnoj ekonomiji zato što su oĉekivali da proĊu kroz njih.
Postrevizionisti kasnih 70-tih i 80-tih godina, kako je tumaĉio Dţon Luis
Gedis, imaju drugo objašnjenje koje se usredsreĊuje na strukturni nivo. Oni
smatraju da ni tradicionalisti niti revizionisti nisu u pravu zato što nikoga ne treba
kriviti za poĉetak Hladnog rata. To je bilo neizbeţno, ili gotovo neizbeţno, zbog
bipolarne strukture posleratne ravnoteţe snaga. 1939. godine je postojao
multipolarni svet sa sedam velikih sila, ali su posle razaranja prouzrokovanih
Drugim svetskim ratom, ostale samo dve supersile: Sjedinjene Drţave i Sovjetski
Savez. Bipolarnost, plus posleratna slabost evropskih drţava stvorili su vakum moći
u koji su Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez bile uvuĉene. Morale su da doĊu u
sukob, i zbog toga je, kaţu postrevizionisti, besmisleno traţiti krivca.
Sovjeti i Amerikanci su imali razliĉite ciljeve na kraju rata. Sovjeti su hteli
opipljiv posed - teritoriju. Amerikanci su imali neopipljive, odnosno ciljeve koji su
se odnosili na društvo - interesovao ih je opšti kontekst svetske politike. Društveni
ciljevi sukobili su se sa ciljevima posedovanja kada su Sjedinjene Drţave
promovisale globalni UN sistem, dok su Sovjeti nastojali da konsoliduju svoju sferu
uticaja u Istoĉnoj Evropi. Ove razlike u stilu, meĊutim, ne daju osnov
Amerikancima za osećaj prednosti u moralnom smislu, kaţu postrevizionisti, jer su
Sjedinjene Drţave imale koristi od Ujedinjenih nacija, i, sa većinom glasova na
svojoj strani, njima nisu bile mnogo ograniĉene. Sovjeti su moţda imali sferu
uticaja u Istoĉnoj Evropi, ali su i Sjedinjene Drţave imale sferu uticaja na Zapadnoj
hemisferi i u Zapadnoj Evropi.
Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez su morale da se šire, kaţu
postrevizionisti, ne zbog ekonomskog determinizma koji revizionisti naglašavaju,
nego zbog prastare bezbednosne dileme drţava u jednom anarhiĉnom sistemu. Ni
Amerikanci niti Sovjeti nisu mogli da dozvole drugome da dominira Evropom, kao
što ni Atinjani nisu mogli sebi dozvoliti da puste da Korinćani zadobiju kontrolu
nad mornaricom Korkire. Kao dokaz, postrevizionisti citiraju Staljinovo
objašnjenje jugoslovenskom voĊi Milovanu Đilasu 1945. godine: „Ovaj rat nije kao
u prošlosti; ko god okupira teritoriju nameće joj i sopstveni društveni sistem. Svako
nameće vlastiti sistem onoliko daleko koliko njegova armija moţe da stigne.“48
Drugim reĉima, u jednom ideološkom bipolarnom svetu, drţava koristi svoje vojne
snage kako bi nametnula društva sliĉna sopstvenim, u cilju osiguranja vlastite
bezbednosti. Ruzvelt je nešto sliĉno rekao Staljinu u jesen 1944. godine: „U ovom
globalnom ratu bukvalno ne postoje pitanja, politiĉka ili vojna, za koja Sjedinjene
Drţave nisu zainteresovane.“49
. Imajući u vidu ovu bipolarnu strukturu, kaţu
postrevizionisti, pokrenula se spirala neprijateljstva: nesreća u jednoj zemlji raĊa
nesreću u drugoj. Obe poĉinju da doţivljavaju neprijatelja kao analognog Hitleru u
30-tim godinama. Kako su viĊenja druge strane postajala tvrĊa, tako se Hladni rat
produbljivao.
Od kraja Hladnog rata, skromni dotok dokumenata iz nekada
nepristupaĉnih Sovjetskih arhiva dao je novi podstrek za raspravu povodom toga
ĉija je strana zapoĉela sukob. Dţon Luis Gedis je, na primer, postao sve više uveren
da SSSR nosi glavnu odgovornost za poĉetak i prirodu sukoba supersila. On navodi
48
Мilovan Djilas, Conversations with Stalin, trans. Michael. B. Petrovich, Harcourt Brace Jovanovich San
Diego, CA, 1962, p. 114. 49
Ralph B. Leverng, The Cold War, 1945-1972, Harlan Davidson, Arlington Heights, IL, 1982, p. 15.
ideološku tvrdoću Staljina i drugih sovjetskih voĊa, kao i jednako rigidnu
posvećenost Kremlja da odrţava formalnu imperiju u svojoj sferi uticaja. Vraćanje
Gedisa tradicionalistiĉkom gledištu je naišlo na sumnjiĉav prijem u nekim struĉnim
krugovima, što jemĉi da će se rasprava nastaviti u doglednoj budućnosti.
RUZVELTOVA POLITIKA
Frenklin Ruzvelt je hteo da izbegne greške Prvog svetskog rata, pa je umesto
mira nalik Versajskom, zahtevao bezuslovnu predaju Nemaĉke. Hteo je liberarni
trgovinski sistem kako bi izbegao protekcionizam koji je oštetio svetsku ekonomiju
u 30-im godinama i doprineo poĉetku rata. Sjedinjene Drţave bi izbegle svoje
naginjanje izolacionizmu koje je bilo tako štetno 30-ih godina. One bi pristupile
novoj i snaţnijoj Ligi naroda u vidu Ujedinjenih nacija, sa moćnim Savetom
bezbednosti. Kordel Hal, drţavni sekretar tokom većeg dela rata, bio je posvećeni
sledbenik Vilsona, a javno mnjenje u Sjedinjenim Drţavama je snaţno podrţavalo
Ujedinjene Nacije.
Da bi unapredio i proširio svoju veliku zamisao, Ruzveltu je trebala
dvostranaĉka domaća podrška za njegovu meĊunarodnu poziciju. Na spoljnom
planu, morao je da ubedi Staljina da će njegove bezbednosne potrebe biti
zadovoljene pristupanjem Ujedinjenim nacijama.
CITAT: „PREDSEDNIK SE PONAŠAO KAO DA JE PRIRODNA SARADNjA,
ONAKO KAKO SU AMERIKANCI RAZUMEVALI TAJ POJAM, BILA
MOGUĆA I TOKOM I NAKON RATA. RUZVELT JE OĈIGLEDNO
ZABORAVIO, AKO JE IKADA I ZNAO, DA ON U STALjINOVIM OĈIMA NIJE
BIO MNOGO RAZLIĈIT OD HITLERA – OBOJICA SU BILI VOĐE MOĆNIH
KAPITALISTIĈKIH DRŢAVA ĈIJE SU SE DUGOROĈNE AMBICIJE
SUKOBILE SA AMBICIJAMA KREMLjA.“
William Taubman, Stalin’s American Policy50
Ruzvelta su optuţivali da je imao naivan pristup posleratnoam planiranju. Njegova
osnovna zamisao nije bila naivna, ali neke od njegovih taktika jesu. Previše je
verovao u Ujedinjene nacije, precenivši pri tom izvesnost naginjanja izolacionizmu
i, što je najvaţnije, potcenio je Staljina. Ruzvelt je mislio da moţe da se ponaša
prema Staljinu na naĉin na koji bi tretirao svoje kolege ameriĉke politiĉare,
obgrljujući ga rukom, na taj naĉin povezujući politiĉara sa politiĉarom.
Ruzvelt nije u potpunosti shvatio da je Staljin, kao i njegovi ljudi, bio
totalitarista, „koji je u ime naroda ubio milione; koji je, da bi se odbranio od
Hitlera, potpisao pakt sa njim, podelio sa njim ratni plen, i, kao i on, proterao,
uništio, ili porobio susedne narode; koji stoji po strani i grmi protiv demokratija
kako se Nemaĉka pomera ka zapadu, a onda njih krivi što nisu dovoljno pomogli
kada je Hitler krenuo na istok.“51
.
50
William Taubman, Stalin’s American Policy, Norton, New York, 1982, p. 36. 51
Isto, p. 37.
Ruzvelt je pogrešno protumaĉio Staljina, ali nije prodao ameriĉke interese
na Konferenciji u Jalti 1945. godine, kako su neki kasnije tvrdili. Ruzvelt nije bio
naivan u svim aspektima svoje politike. Pokušao je da veţe ekonomsku pomoć za
politiĉke ustupke Sovjeta, i odbio da podeli tajne o atomskoj bombi sa njima. On je
jednostavno bio realan povodom pitanja ko će imati trupe u Istoĉnoj Evropi na
kraju rata, i, sledstveno tome, ko će imati prevlast u tom regionu. Ruzveltove greške
su bile u tome što je mislio da Staljin vidi svet na njegov naĉin, da razume
unutrašnju politiku Sjedinjenih Drţava, i da će u odnosima sa Staljinom biti od
pomoći one iste ameriĉke politiĉke veštine kojima je lider razlike ostavljao po strani
i pozivao na prijateljstvo.
STALjINOVA POLITIKA
Staljinovi planovi neposredno posle rata bili su da uĉvrsti unutrašnju kontrolu.
Drugi svetski rat je prouzrokovao ogromnu štetu Sovjetskom Savezu, ne samo u već
opisanim strašnim ljudskim i industrijskim gubicima, nego i u odnosu na komunistiĉku
ideologiju. Mnogi su u Sovjetskom Savezu saraĊivali sa Nemcima zbog otpora oštrini
komunistiĉke vladavine. Nemaĉka invazija je ozbiljno oslabila Staljinovu vlast. Zaista,
Staljin je tokom rata morao da poveća pozivanje na ruski nacionalizam zato što
oslabljena komunistiĉka ideologija nije bila dovoljna da motiviše njegov narod.
Staljinova izolacionistiĉka politika na kraju rata je bila smišljena da odstrani spoljne
uticaje iz Evrope i Sjedinjenih Drţava. Staljin je koristio Sjedinjene Drţave kao
objektivnog neprijatelja, podstiĉući sovjetski narod da se zatvori, povuĉe, i ne veruje
strancima. Iz toga ne proizilazi da je Staljin ţeleo Hladni rat do kojeg je došlo.
Staljin je više ţeleo odreĊenu saradnju, posebno ako bi mu pomagala da sledi
svoje ciljeve u Istoĉnoj Evropi i donela neku ekonomsku pomoć iz Sjedinjenjih Drţava.
Kao dobar komunista, verovao je da će Sjedinjene Drţave morati da mu pruţe
ekonomsku pomoć, budući da je kapitalistiĉki sistem morao da izvozi kapital zbog
nedovoljne domaće potraţnje. Staljin je takoĊe verovao da će se u narednih 10 ili 15
godina pojaviti sledeća kriza kapitalistiĉkog sistema i da će u to vreme Sovjetski Savez
biti oporavljen i spreman da izvuĉe korist iz neizbeţnog sukoba sa kapitalistima.
U pogledu spoljne politike, Staljin je ţeleo da se zaštiti kod kuće, kao i da osigura
prevlast koju je Sovjetski Savez obezbedio u Istoĉnoj Evropi od pakta sa Hitlerom 1939.
godine. Staljin je takoĊe ţeleo da ispita slabe taĉke(kapitalizma, prim.prev.), nešto što se
bolje radi kada nema krize. Staljin je 1941. godine rekao britanskom ministru spoljnih
poslova Entoniju Idnu da više voli aritmetiku nego algebru; drugim reĉima, ţeleo je
praktiĉan pre nego teorijski pristup. Kada je Vinston Ĉerĉil predloţio formulu posleratne
podele uticaja na Balkanu, odnosno neke zemlje pod britanskom, a neke pod sovjetskom
konrolom, a u ostalim 50:50, Staljin je bio veoma voljan da prihvati tu ideju. Neki
nagoveštaji Staljinovog poĉetnog opreza u neposrednoj podršci komunistiĉkim vladama u
Kini, Ĉehoslovaĉkoj i MaĊarskoj su se dobro uklopile u njegov više aritmetiĉki nego
algebarski pristup u postizanju vlastitih ciljeva. Staljin je bio posvećeni komunista koji je,
iako je svet video u okviru komunizma, ĉesto koristio pragmatiĉne taktike.
FAZE SUKOBA
Rane etape Hladnog rata mogu biti podeljene u tri faze: 1945-1947. godine -
postepeno nastajanje; 1947- 1949. godine - objava Hladnog rata; 1950-1962. godine -
vrhunac Hladnog rata.
Ni Staljin niti Truman nisu ţeleli Hladni rat. Na kraju Drugog svetskog rata,
Truman je poslao Ruzveltovog bivšeg pomoćnika Harija Hopkinsa u Moskvu da ispita da
li se mogu postići neki dogovori. Ĉak i nakon Konferencije u Potsdamu, Truman je
nastavio da smatra Staljina umerenim. I zaista, ĉak 1949. godine uporedio je Staljina sa
svojim starim prijateljem Bosom Pendergasom u Kanzas Sitiju. Dţordţ Kenan je, pišući
kao chargé d’affaires ameriĉke ambasade iz Moskve 1946. godine, pokušavao da upozori
ameriĉke donosioce odluka na Staljinovu pravu prirodu i namere, a Vinston Ĉerĉil je
odrţao ĉuveni govor u Fultonu, drţava Misuri, upozoravjući da ''gvozdena zavesa'' pada
preko Evrope. Dok je drţavni sekretar Dţejms Berns i dalje pokušavao da pregovara o
posleratnom ugovoru sa Sovjetima, Truman je zatraţio od svog pomoćnika Klarka
Kliforda da pripremi izveštaj o stvarnim planovima Sovjeta. Kliford je razgovarao sa
raznim ljudima i došao do zakljuĉka da je Kenan bio u pravu: Sovjeti su ţeleli da se
prošire gde god bi videli pogodnu priliku. Kada je Truman primio izveštaj decembra
1946. godine, rekao je ipak Klifordu kako ne ţeli da njegovi rezultati budu obznanjeni,
jer je i dalje pokušavao da prati veliki Ruzveltov projekat i nije još bio razvio novu
strategiju.
Šest pitanja je doprinelo kasnijoj promeni ameriĉke strategije i nastanku Hladnog
rata. Jedno se ticalo Poljske i Istoĉne Evrope. Poljska je, naravno, bila jedan od
neposrednih uzroka Drugog svetskog rata, i Amerikanci su verovali da je Staljin prekršio
jasnu obavezu da odrţi slobodne izbore u Poljskoj posle rata. MeĊutim, nije bilo jasno na
šta je Staljin bio pristao. Kada su se Staljin i Ruzvelt sastali u Teheranu 1943. godine,
Ruzvelt je pokrenuo poljsko pitanje, ali je apelovao na Staljina u kontekstu ameriĉkih
izbora 1944. godine: bliţili su mu se izbori, bilo je mnogo poljsko-ameriĉkih glasaĉa, i
morao je da im kaţe da će u Poljskoj biti izbora nakon rata. Staljin, koji nikada nije
brinuo o izborima u Sovjetskom Savezu, nije ozbiljno shvatio Ruzveltovu brigu.
Sporazum iz Jalte, iz februara 1945. godine, takoĊe je bio donekle nejasan, i Staljin je
proširio znaĉenje njegovih odredbi koliko god je mogao, i u tom smilsu postavio
marionetsku vladu u Varšavi, nakon što su sovjetske trupe oterale Nemce. Amerikanci su
se osećali prevarenim, ali je Staljin osećao da će se Amerikanci prilagoditi realnosti da su
sovjetske trupe te koje su oslobodile Poljsku.
U maju 1945. godine program pomoći je bio iznenada zaustavljen, i ekonomski
odnosi izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog saveza su postali zategnuti. Naglo
okonĉanje programa pomoći je donekle bila birokratska greška, ali ukupna situacija se
nije poboljšala kada su u februaru 1945. godine Sjedinjene Drţave odbile sovjetski
zahtev za zajam. Sovjeti su te postupke protumaĉili kao ekonomsko sredstvo ĉiji su ciljrvi
bili neprijateljski.
Nemaĉka je bila treći problem. Na sastanku u Jalti, Amerikanci i Sovjeti su se
sloţili da Nemaĉka treba da plati 20 milijardi dolara ratne štete, od ĉega bi polovina
pripala Sovjetskom Savezu. Detalji o tome kako bi se i kada vršila plaćanja nisu
dogovoreni u Jalti, iako su se obe strane saglasile da o tome pregovaraju kasnije. Na
Potsdamskom sastanku u julu 1945. godine, Sovjeti su zahtevali svojih 10 milijardi;
štaviše, traţili su ih iz zapadnih zona Nemaĉke koju su Amerikanci, Britanci i Francuzi
okupirali. Hari Truman, zabrinut kako će se Nemaĉka ponovo izgraditi, rekao je da ako
Sovjeti ţele da uzmu 10 milijardi od Nemaĉke, treba da ih uzmu iz istoĉne zone koju su
okupirali; ako išta bude preostalo nakon rekonstrukcije zapadnog dela Nemaĉke, on će
obavestiti Sovjete. Tako je poĉela serija podela izmeĊu Amerikanaca i Sovjeta oko toga
kako obnoviti Nemaĉku. Amerikanci su, zajedno sa Britancima i Francuzima, stvorili
jedinstvenu monetu u zapadnim zonama, otpoĉevši proces integracije Zapadne Nemaĉke,
što je zauzvrat prouzrokovalo da Sovjeti uĉvrste kontrolu nad istoĉnom zonom Nemaĉke.
Istoĉna Azija je takoĊe bila problem. Sovjeti su bili neutralni na Pacifiku sve do
poslednje nedelje rata. Tada su Sovjeti objavili rat Japanu, zauzimajući Mandţuriju i
ĉetiri ostrva na severu Japana. U Potsdamu, Sovjeti su traţili okupacionu zonu u Japanu,
kao što je bila ameriĉka okupaciona zona u Nemaĉkoj. Trumanov odgovor je zapravo bio
da su Sovjeti kasno stigli na zabavu, tako da nema zone. Sa ameriĉke taĉke gledišta, ovo
je izgledalo savršeno razumno, ali je situacija podsetila Sovjete na Istoĉnu Evropu, gde su
Amerikanci hteli slobodne izbore i uticaj, ali Sovjetska armija je prva bila stigla. Sovjeti
su videli situaciju na Dalekom Istoku kao analognu Istoĉnoj Evropi, dok su Amerikanci
to videli kao još jedan primer Sovjetskog pritiska u cilju sopstvene ekspanzije.
Peto pitanje je bila atomska bomba. Ruzvelt je odluĉio da ne podeli tajnu atomske
bombe sa Sovjetskim Savezom. Većina istoriĉara se sada slaţu da je Truman bacio
bombu na Hirošimu i Nagasaki pre svega kako bi ubrzao kraj rata sa Japanom, a ne da bi
zaplašio Sovjetski Savez, kako su tvrdili neki revizionisti. Ali on jeste oĉekivao da će
bomba imati odreĊene politiĉe posledice. Na sastanku u Potsdamu, kada je Truman
kazao Staljinu kako Amerika ima atomsku bombu, Staljin je ostao nepromenjenog izraza
lica i naizgled nije bio impresioniran. Naravno, to je Staljin već znao od svojih špijuna,
ali je njegova mirnoća donekle predstavljala udar za Amerikance. Kada su Sjedinjene
Drţave 1946. godine predloţile Plan Baruh za kontrolu nuklearnog naoruţanja od strane
U.N., Staljin ga je odbio jer je hteo da izradi sopstvenu bombu. Kako je on to video,
bomba pod meĊunarodnom kontrolom bi i dalje bila ameriĉka bomba, jer su samo
Amerikanci znali kako da je naprave. Daleko je bolje za sovjetsku bezbednost da imaju
sopstvenu bombu (ĉiju su eksploziju na kraju izveli 1949. godine).
Šesto pitanje ticalo se zemalja Istoĉnog Mediterana i Srednjeg Istoka gde su
Britanci bili uticajni pre Drugog svetskog rata. Posle rata desilo se nekoliko stvari. Prvo,
Sovjeti su odbili da povuku svoje trupe iz Severnog Irana u martu 1946. godine.
Sjedinjene Drţave su podrţale Iran u raspravi u Ujedinjenim nacijama. Sovjeti su se na
kraju povukli, ali je taj dogaĊaj izazvao priliĉno gorĉine. Potom je Sovjetski Savez poĉeo
da vrši pritisak na Tursku, svog suseda na jugu, a izgledalo je da grĉki komunisti dobijaju
graĊanski rat u Grĉkoj. Još jednom, zapad je verovao da su Sovjeti u ekspanziji.
Ovih šest pitanja su bila realna, iako je u gotovo u svakom od njih bilo pogrešnih
opaţanja. Da li su ona mogla biti rešena pregovorima ili popuštanjem? Da li bi
popuštanje delovalo? Verovatno ne. Kenan je smatrao da je Staljinova namera bila da
isproba svaku slabu taĉku. Popuštanje bi bilo shvaćeno kao slaba taĉka i navelo na dalja
isprobavanja. U junu 1946. godine, Maksim Litvinov, bivši sovjetski ministar inostranih
poslova, upozorio je ameriĉkog drţavnog sekretara protiv bilo kakvih ustupaka, jer je
osnovni uzrok napetosti „ideološka kocepcija koja ovde preovladava o tome da je sukob
izmeĊu komunizma i kapitalizma neizbeţan“. Ustupci bi samo doveli do „suoĉavanja
Zapada, pre ili kasnije, sa novom serijom zahteva“52
. Popuštanje verovatno ne bi uspelo,
52
., Ibid., p. 131.
ali tvrĊe pogaĊanje je moglo da ograniĉi neke od dogaĊaja koji su doveli do nastanka
Hladnog rata. Taktiĉki uticaj ĉvršće ameriĉke pozicije na Staljinov pragmatizam, plus
volja za pregovaranje, mogli su da daju bolje rezultate u tom ranom periodu od 1945-
1947. godine.
Druga faza, objava Hladnog Rata od 1947. do 1949. godine, proistekla je iz
problema u Grĉkoj i Turskoj. Velika Britanija, ozbiljno oslabljena Drugim svetskim
ratom, osećala je da više ne moţe da osigura bezbednost u Istoĉnom Mediteranu.
Ujedinjene Nacije su morale da odluĉe da li da dozvole da doĊe do vakuma, ili da
zamene britanske snage obezbeĊujući pomoć Grĉkoj i Turskoj. To je podrazumevalo
znaĉajan preokret u odnosu na tradicionalnu ameriĉku spoljnu politiku. Truman nije bio
siguran da bi ameriĉko javno mnjenje podrţalo takvo kretanje. I dalje je postojao strah da
bi izolacionizam bio osnova ameriĉke posleratne spoljne politike. Truman je pitao
senatora Artura Vandenberga, republikanskog lidera iz Miĉigena, da li bi se Senat
saglasio sa pruţanjem pomoći Grĉkoj i Turskoj. Vanderbreg je rekao da bi Truman
morao da ih ''prestraši'' kako bi dobio podršku Kongresa za ovaj preokret tradicionalne
ameriĉke politike. Tako da kada je Truman objašnjavao promenu politike, on nije govorio
o potrebi da se odrţi ravnoteţa snaga u Istoĉnom Mediteranu obezbeĊivanjem pomoći
Grĉkoj i Turskoj. Umesto toga, govorio je o potrebi da se svuda zaštite slobodni narodi.
Ovo moralistiĉko, ideološko objašnjenje ameriĉke pomoći postalo je poznato kao
Trumanova doktrina.
Dţordţ Kenan, koji se tada vratio u Stejt Department, suprotstavio se ideološkom
naĉinu osmišljavanja spoljne politike, tvrdeći da je suviše neodreĊen i da bi mogao
dovesti zemlju u nevolju. I zaista, postojale su ogromne nejasnoće u politici zapreĉavanja
koja je proizilazila iz Trumanove doktrine. Da li su Sjedinjene Drţave bile
zainteresovane da obuzdaju sovjetsku moć ili komunistiĉku ideologiju? U poĉetku je
izgledalo da su zapreĉavanje sovjetske moći i obuzdavanje komunistiĉke ideologije jedno
isto, ali kada se kasnije tokom Hladnog rata komunistiĉki pokret podelio, nejasnoće su
postale znaĉajne.
Da li je Truman pogrešio u preuveliĉavanju znaĉaja pretnje i ideološkim
razlozima za promenu politike? Neki posmatraĉi su smatrali da je teţe izmeniti javno
mnjenje u demokratijama, nego promeniti politiku u totalitarnim zemljama. Oni tvrde da
je preuveliĉavanje opasnosti ubrzalo proces promena u demokratijama. Neophodno je
jaĉe pritegnuti uzde da bi se pokrenula neobuzdana zaprega. Bez obzira da li je
preterivanje bilo neophodno ili ne, doprinelo je promeni prirode Hladnog rata.
U junu 1947. godine, drţavni sekretar Dţordţ Maršal je objavio plan za
ekonomsku pomoć Evropi. Inicijalni predlog Maršalovog plana je pozivao Sovjetski
Savez i Istoĉnu Evropu da se pridruţe ako ţele, ali je Staljin izvršio snaţan pritisak na
zemlje Istoĉne Evrope da to ne uĉine. Staljin je Maršalov plan posmatrao ne kao
ameriĉku velikodušnost, nego kao ekonomsko oruĊe za uništenje njegove bezbednosne
tvrĊave u Istoĉnoj Evropi. Kada je Ĉehoslovaĉka najavila da bi prihvatila pomoć SAD-a,
Staljin je izvršio pritisak u Istoĉnoj Evropi i komunisti su preuzeli punu vlast u
Ĉehoslovaĉkoj u februaru 1948. godine.
Truman je u ovim dogaĊajima ĉuo eho 30-ih godina. Poĉeo je da brine da će
Staljin postati drugi Hitler. Sjedinjene Drţave su ubrzale planove za reformu valute
Zapadne Nemaĉke; Staljin je uzvratio blokadom Berlina. Sjedinjene Drţave su
odgovorile uspostavljanjem vazdušnog mosta i poĉele planove za Severnoatlanski savez
(NATO). Neprijateljstvo je poĉelo da eskalira po principu „milo za drago“.
NajtvrĊa faza Hladnog rata dogodila se posle dva šoka 1949. godine: Sovjetski
Savez je isprobao atomsku bombu, mnogo ranije nego što su neki ameriĉki voĊi mislili
da će moći, a kineska Komunistiĉka partija je preuzela kontrolu u Kini (osim na ostrvu
Tajvan). Uzbunu u Vašingtonu ilustruje tajni drţavni dokument, Dokument br. 68 Saveta
za nacionalnu bezbednost (NSC-68), koji je predvideo sovjetski napad za 4 do 5 godina
kao deo plana globalne dominacije. Ovaj dokument je pozivao na znaĉajno povećanje
vojnih rashoda SAD-a. Pritešnjen budţetskim problemima, predsednik Truman se opirao
ovom dokumentu sve do juna 1950. godine, kada su trupe Severne Koreje prešle granicu
i ušle u Juţnu Koreju.
CITAT: „SVRHA NSC-68 JE BILA DA TOLIKO USMERI MIŠLjENjE LjUDI
NA „VRHU VLASTI“, TE DA NE OMOGUĆI SAMO PREDSEDNIKU DA MOŢE
DA ODLUĈI, NEGO I DA TA ODLUKA MOŢE DA SE PRIMENI. ĈAK I TADA,
PITANjE JE DA LI BI MOGLO DA DOĐE DO IĈEGA SLIĈNOG ONOME ŠTO SE
DOGAĐALO U NAREDNIH PAR GODINA, DA RUSI NISU BILI DOVOLjNO
LAKOMISLENI DA PODSTAKNU NAPAD NA JUŢNU KOREJU I ZAPOĈNU
KAMPANjU „MRZETI AMERIKU“.“
Drţavni sekretar Din Aĉeson, Present at the Creation53
Efekat Korejskog rata bio je kao dolivanje benzina na umerenu vatru. To je
potvrdilo sve najgore sumnje Zapada o Staljinovim ekspanzionistiĉkim ambicijama i
dovelo do ogromnog porasta onog tipa ameriĉkog odbrambenog budţeta kojem se
Truman do tog momenta opirao. Zašto je Staljin dozvolio Severnoj Koreji da napadne
Juţnu Koreju? Hrušĉov daje objašnjenje u svojim memoarima: Kim il Sung,
Severnokorejski voĊa, vršio je pritisak na Staljina zbog prilike da ujedini poluostrvo.
Sjedinjene Drţave su tvrdile da je Koreja bila izvan njenog spoljnog odbrambenog
pojasa; drţavni sekretar Din Aĉeson je formulisao ovu poziciju i vojna komanda je
planirala u skladu sa tim.. Za Staljina, Koreja je izgledala kao slaba taĉka. Ali kada je
Severna Koreja zaista prešla u Juţnu, Trumanov odgovor je pre bio principijelan, nego
proraĉunat: Truman se sećao Hitlerovog ulaska u Rajnsku oblast i prisetio se naĉela da se
agresiji svuda mora odupreti. Valjano postavljeni planovi o spoljnim odbrambenim
pojasevima bili su zasenjeni istorijskim analogijama izazvanim Severnokorejskom
invazijom. Sjedinjene drţave su bile u stanju da mobilišu Savet bezbednosti kako bi
potvrdio upotrebu mera kolektivne bezbednosti (što je bilo moguće jer je tada Sovjetski
Savez bojkotovao Savet bezbednosti) i pod zastavom UN pošalju trupe u Koreju da
potisnu komuniste iznad 38. paralele koja je delila poluostrvo na dva dela.
Na poĉetku, severnokorejska vojska je prodrla na poluostrvo skoro do njegovog
vrha. U septembru, ipak, ameriĉke amfibije su se iskrcale na Inĉon, na sredini poluostrva,
zaustavljajući severnokorejance. Da su se Sjedinjene Drţave zaustavile tu, mogle su da
proglase pobedu ponovo uspostavljajući status quo od pre invazije, ali je Truman
podlegao domaćim pritiscima da goni trupe koje su se povlaĉile severno od 38. paralele.
Kako su se Amerikanci probliţili reci Jalu, koja deli Koreju od Kine, kineski komunisti
53
Dean Acheson, Present at the Creation, Norton, New York, 1982, p. 375.
su intervenisali, odbacujući UN trupe nazad na sredinu poluostrva. Tu je borba došla u
krvavu pat poziciju za naredne tri godine, dok nije potpisano primirje 1953. godine.
Sjedinjene Drţave su došle u sukob sa Kinom i komunizam je delovao monolitno. Kod
kuće, frustrirajući rat je doveo do unutrašnje podele i uspona Makartizma, nazvanog po
oštrim i neosnovanim optuţbama za unutrašnju subverziju koje je upućivao senator
Dţozef Makarti iz Viskonsina. Blokovi Hladnog rata su se uĉvrstili i komunikacija je
gotovo išĉezla.
NEIZBEŢNOST?
Da li je nastanak Hladnog Rata bio neizbeţan? Postrevizionisti su u pravu ako
bismo neizbeţnost sveli na znaĉenje „veoma verovatno“. Bipolarna struktura je uĉinila
verovatnim da obe strane budu uvuĉene u vakum moći u Evropi i da im bude teško da se
izvuku. Izraţena ideološka klima remetila je rad Ujedinjenih nacija, ograniĉila
komunikaciju i doprinela krajnostima u ponašanju u procesu meĊunarodnog sistema. U
takvim sistemskim uslovima, do sukoba bi došlo oko šest upravo prepoznatih pitanja, ili
nekih drugih, i bilo bi teško da se oni razreše.
Postrevizionisti se, ipak, previše oslanjaju na sistemsko objašnjenje. Moţda je
neki vid Hladnog rata bio neizbeţan, ali njegova dubina nije. Najzad, bilo je razliĉitih
faza neprijateljstva, a pošto se bipolarnost sistema nije promenila do 1989. godine,
strukturalistiĉka objašnjenja ne mogu da protumaĉe razliĉite faze ili dubinu
neprijateljstva. Tu su vaţni pojedinci i unutrašnja politika - Ruzvelt i Truman, Staljin i
Hrušĉov. Unutrašnja politika se mora razmatrati kako bi se u potpunosti razumeo obim
Hladnog rata. Revizionisti su u pravu što se usredsreĊuju na unutrašnja pitanja, ali nisu u
pravu što se tako snaţno usmeravaju na ekonomski determinizam. Znaĉajnija je bila
uloga ideologije i preuveliĉavanja opasnosti unutrašnjoj politici. Staljin je koristio
ideologiju zbog sovjetskih unutrašnjih problema posle rata, a Truman je preuveliĉavao
opasnosti kako bi obezbedio podršku za promenu ameriĉke spoljne politike. Korišćenje
analogije sa 30-ih godinama je pomoglo jaĉanju rigidnosti na obe strane.
Ironiĉno je, ali alternativne strategije u razliĉitim vremenima su mogle da umanje
dubinu neprijateljstva. Na primer, da su Sjedinjene Drţave sledile Kenanov savet i
odluĉnije odgovorile 1945-1947. godine, kao i pokušale pragmatiĉnije pregovore i
komunikaciju od 1947-1950., Hladni rat moţda ne bi dostigao razmere koje je imao u
ranim 50-im godinama.
NIVOI ANALIZE
Poreklo Hladnog rata moţe biti opisano u smislu razliĉitih slika ili nivoa analize
kao što je ilustrovano na Slici 5.3.
U XIX veku, Aleksis de Tokvil je predvidio da će Rusija i Sjedinjene Drţave
morati da postanu dva velika kontinentalna diva u svetu. Realisti su tako mogli da
predvide da će se ove dve zemlje zaglaviti u nekoj vrsti sukoba. I naravno, 1917. godine,
boljševiĉka revolucija je sukobu dodala ideološki sloj. Kada je Vudro Vilson prvi put ĉuo
za Rusku revoluciju, ĉestitao je Ruskom narodu na njihovom demokratskom duhu. Ali
nije prošlo dugo, a Amerikanci su optuţili boljševike za ubistvo kralja, eksproprijaciju, i
saradnju sa Nemaĉkom u Prvom svetskom ratu. Sjedinjene Drţave su dodale mali
kontigent trupa intervenciji saveznika, navodno da bi zadrţali Ruse u ratu protiv
Nemaĉke, ali Sovjeti su to videli kao pokušaj da se komunizam uništi u zaĉetku. Uprkos
tim razlikama, Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez su izbegli ozbiljnije sukobe u
meĊuratnom razdoblju i postali saveznici u ranim 40-im godinama. Bipolarnost koja je
usledila nakon kolapsa svih ostalih velikih sila u Drugom svetskom ratu, i vakum moći
koji je iz toga proizašao, promenili su odnose. Ranije je postojalo nepoverenje izmeĊu
dve zemlje, ali to nepoverenje je bilo na odstojanju. Pre Drugog svetskog rata one su
mogle da izbegavaju jedna drugu, ali nakon 1945. godine našle su se licem u lice, Evropa
je bila podeljena, a ozbiljan sukob je poĉeo nakon 1947. Neki se pitaju da li je bipolarna
struktura morala da ima takvu posledicu. Najzad, Sovjetski Savez je bio kopnena sila, a
Sjedinjene Drţave pomorska; zašto nije mogla biti uspostavljena podela rada izmeĊu
medveda i kita, u kojoj bi svako ostao na svom polju?
Odgovor je da su kljuĉni interesi u svetskoj politici zemalja koje su mogle da
preokrenu odnos snaga, bili na periferiji Sovjetskog Saveza, posebno Evropa i Japan. Kao
što je Dţordţ Kenan opisao situaciju nakon rata, postojale su ĉetiri velike oblasti
tehnološke i industrijske stvaralaštva, koje, ako se udruţe na jedan ili drugi naĉin, mogu
preokrenuti globalnu ravnoteţu snaga. To su bile Sjedinjene Drţave, Sovjetski Savez,
Evropa i Japan. Ĉinjenica da su Evropa i Japan postali saveznici sa Sjedinjenim
Drţavama protiv Sovjetskog Saveza je bila od temeljne vaţnosti.
Sistemska objašnjenja su predvidela sukob, ali ne koliko duboko on moţe ići. Za
to treba da idemo iznad sistemskih objašnjenja i pogledamo socijetalne i pojedinaĉne
nivoe analiza i konstruktivistiĉka objašnjenja. Na socijetalnom nivou, dve zemlje su bile
veoma razliĉite jedna od druge. Prikaz politiĉke kulture Sovjetskog Saveza i njen izraz u
spoljnoj politici pokazivali su dva korena: ruski i komunistiĉki. Konstruktivisti ukazuju
da ruska politiĉka kultura naglašava apsolutizam pre nego demokratiju, ţelju za jakim
voĊom, strah od anarhije (Rusija je bila glomazno carstvo i strah da anarhija i
nesuglasice mogu dovesti do dezintegracije je bio veoma osnovan), strah od invazije
(Rusija je geografski ranjiva kopnena sila koja je napadala i bila napadana od svojih
suseda vekovima), briga ili sramota zbog zaostalosti (još od Petra Velikog, Rusi
pokušavaju da dokaţu svoju vitalnost u meĊunarodnom takmiĉenju), i tajnovitost (ţelja
da sakriju tešku stranu ruskog ţivota). Pored toga, komunistiĉki sistem se bavio pre
klasnim nego pojedinaĉnim pravima kao osnovom za pravdu. Odgovarajuća uloga za
osobu ili za društvo je bila da vodi proleterijat ili radniĉku klasu ka dominaciji jer je to
trebao da bude tok istorije.
Ideološka presvlaka je dala jedan dodatan vidljiv zamah tradicionalnom ruskom
imperijalizmu i rezultirala u tajnom i ĉvrsto voĊenom procesu spoljne politike.
Zanimljivo je primetiti jake i slabe strane toga. Jake strane su bile oĉigledne 1939. godine
kada je Staljin bio u stanju da brzo potpiše pakt sa Hitlerom. Javno mnjenje ga nije
ograniĉavalo, i nije morao da brine za birokratiju koja bi ga koĉila. Bio je slobodan da
poţuri u pakt sa Hitlerom dok Britanci i Francuzi i dalje nisu mogli da odluĉe da li da
saraĊuju sa njim ili ne. Naliĉje ove situacije je ipak postalo oĉigledno 1941. godine, kada
je Hitler napao Sovjetski Savez. Staljin nije mogao da veruje da će Hitler uraditi tako
nešto i pao je u duboku depresiju koja je trajala više od nedelju dana. Rezultat je bio
poraţavajuć za sovjetsku odbranu u ranim fazama rata.
Nasuprot tome, ameriĉka politiĉka kultura naglašava liberalnu demokratiju,
pluralizam i fragmentaciju moći. Umesto stida zbog zaostalosti, Sjedinjene Drţave su se
ponosile svojom tehnologijom i rastućom ekonomijom. Umesto straha od invazije, veći
deo svoje istorije Sjedinjene Drţave su bile u stanju da izoluju sebe izmeĊu dva okeana (i
britanske mornarice) dok su napadale svoje slabije susede. U smislu tajnovitosti,
Sjedinjene Drţave su bile toliko otvorene da su vladini dokumenti ĉesto dospevali u
štampu za par dana ili nedelja. Umesto klasne osnove kao koncepcije pravde, postojao je
jak naglasak na individualnoj pravdi. Spoljna politika koja je proizašla iz ove politiĉke
kulture je bila moralistiĉka, javna, i teţila da prolazi kroz oscilacije unutrašnje i spoljne
orijentacije. Rezultat je bio da je proces ameriĉke spoljne politike ĉesto bio
nekonzistentan i nekoherentan u mnogim svojim spoljašnjim aspektima. Ali postojalo je i
naliĉje. Prednosti otvorenosti i pluralizma su ĉesto zaštitile Sjedinjenje Drţave od većih
grešaka.
Stoga nije iznenaĊujuće da ova dva društva, tako razliĉito organizovana i sa tako
razliĉitim procesima spoljne politike, mogu zbuniti jedno drugo. Videli smo primere toga
u naĉinu na koji su se Truman i Ruzvelt odnosili prema Staljinu 40-ih godina.
Amerikancima je bilo teško da shvate Sovjetski Savez za vreme Hladnog rata jer je
Sovjetski Savez bio kao crna kutija. Ameriĉki lideri su mogli da vide šta je ulazilo u
kutiju i šta je izlazilo iz nje, ali nisu mogli da vide šta se dešavalo u njoj. I Amerikanci su
zbunjivali Sovjete. Amerikanci su bili kao bela buĉna politiĉka mašinerija koja je
proizvodila toliko buke u pozadini da je bilo teško jasno ĉuti prave signale. Postojalo je
previše ljudi koji su govorili previše stvari. To je Sovjete ĉesto zbunjivalo u vezi toga šta
Amerikanci stvarno hoće.
AMERIĈKI I SOVJETSKI CILjEVI U HLADNOM RATU
Sovjeti su ĉesto bili optuţivani da su bili ekspanzionisti, da su bili revolucionarna
snaga pre nego snaga status quo-a. Sovjetski Savez je takoĊe bio sklon da ţeli opipljive
ili ciljeve posedovanja kao što su teritorije, dok su Amerikanci teţili da ţele neopipljive
ili društvene ciljeve – naĉine za uspostavljanje opšteg okvira meĊunarodne politike. To
moţemo videti u zahtevima koje su Staljin, Ĉerĉil i Ruzvelt izneli za pregovaraĉkim
stolom u Jalti. Staljin je imao vrlo jasne ciljeve u Jalti: Nemaĉku i Poljsku. Ĉerĉil je hteo
obnavljanje Francuske kako bi pomogao protivteţu sovjetskoj moći u sluĉaju da se
Amerikanci povuku. Ruzvelt je hteo Ujedinjene nacije i otvoreni meĊunarodni
ekonomski sistem. Ovi ciljevi su bili veoma razliĉiti u pogledu opipljivosti. Na neki
naĉin, Staljinovi posleratni ciljevi su bili klasiĉni ruski imperijalistiĉki ciljevi; on je ţeleo
da zadrţi dobiti koje je ostvario u ugovoru sa Hitlerom. Njegova lista ţelja je bila sliĉna
onoj Petra Velikog.
Neki Amerikanci su smatrali da su Sovjeti ekspanzionisti kao Hitler u ţelji za
dominacijom svetom. Drugi su govorili da su Sovjeti u osnovi bezbednosno orjentisani;
njihova ekspanzija je bila defanzivna. Postoje najmanje dva naĉina na koja sovjetski
ekspanzionizam nije bio kao Hitlerov. Prvo, nije bio usmeren ka ratu; Sovjeti nisu ţeleli
rat. Kada je Hitler izvršio invaziju Poljske, brinuo se da mu moţe biti ponuĊen drugi
Minhen umesto rata koji je ţeleo u slavu fašizma. Druga razlika je što je Sovjetski Savez
bio oprezno oportunistiĉan, a ne riskantno avanturistiĉan. Avanturizam se smatrao
grehom protiv komunizma jer to moţe poremetiti predodreĊeni istorijski put. Za vreme
Hladnog rata, Sovjetski Savez nikada nije bio tako ratno orijetisan ili nepromišljen kao
što je bio Hitler.
Ipak, postoje problemi u oslikavanju sovjetskog ponašanja kao ĉisto odbrambenog.
Kao što znamo iz Peloponeskog rata, u bipolarnom svetu je veoma teško razlikovati
napad od odbrane. OdreĊene akcije mogu imati odbrambene motive, ali mogu izgledati
veoma zastrašujuće za drugu stranu. Štaviše, tu je i duga tradicija odbrambenog
ekspanzionizma ili imperijalizma. Na primer, u XIX veku, Britanija je prvobitno krenula
u Egipat da zaštiti pomorske puteve za Indiju. Nakon što je zauzela Egipat, smatrala je
da mora da zauzme i Sudan kako bi zaštitila Egipat, a zatim da zauzme Ugandu kako bi
zaštitila Sudan. Nakon što je zauzela Ugandu, Britanija je morala da zauzme Keniju kako
bi izgradila ţeleznicu da zaštiti Ugandu. Sa jelom rastu i apetiti, dok se bezbednosna
dilema upotrebljava da opravda dalju i dalju ekspanziju. Sovjetski komunizam je dodao
ideološke motive oslobaĊanju radniĉke klase u svim oblastima sveta koji su dalje
legitimizovali ekspanziju. Ukratko, Sovjetski Savez je bio ekspanzionistiĉki za vreme
Hladnog rata, ali na promišljen i oportunistiĉki naĉin.
ZAPREĈAVANjE
Šta je sa ciljevima SAD? Za vreme Hladnog, rata Vlada SAD je ţelela da obuzda
Sovjetski Savez. Ipak, politika obuzdavanja širenja uticaja ukljuĉuje dve velike
nejasnoće. Jedna je bila u pogledu cilja: da li zapreĉavati sovjetsku silu, ili obuzdavati
komunizam? Druga je bila pitanje sredstava : da li potrošiti sredstva da bi se spreĉila
svaka ekspanzija sovjetske moći, ili samo u odreĊenim kljuĉnim oblastima koje su bile
kritiĉne za ravnoteţu snaga. O ovim dvema nejasnoćama u pogledu ciljeva i sredstava
zapreĉavanja vodila se ţuĉna rasprava u razdoblju pre Korejskog rata. Dţordţ Kenan se
nije slagao sa ekspanzivnom verzijom zapreĉavanja koju je obnarodovao Truman.
Kenanova ideja zapreĉavanja bila je srodna klasiĉnoj diplomatiji. Ona je ukljuĉivala
upotrebu manjih vojnih sredstava i bila više selektivna. Dobar primer je bila Jugoslavija,
koja je imala komunistiĉku totalitarnu vladu pod Josipom Brozom Titom. Tito se
1948.godine razišao sa Staljinom u pogledu sovjetskih pokušaja da kontrolišu
jugoslovensku spoljnu politiku, ukljuĉujući i njenu podršku grĉkim komunistima. U
ideološkom viĊenju obuzdavanja, Sjedinjene Drţave ne bi trebalo da pomognu
Jugoslaviji jer je bila komunistiĉka. U viĊenju zapreĉavanja sa stanovišta ravnoteţe
snaga, Sjedinjene Drţave bi trebale da pomognu Jugoslaviji kao sredstvu slabljenja
sovjetske moći. To su u stvari Sjedinjene Drţave i uradile. Pruţile su vojnu pomoć
totalitarnoj komunistiĉkoj vladi, uprkos ĉinjenici da je Trumanova doktrina proklamovala
kao cilj odbranu slobodnih naroda bilo gde u svetu. Sjedinjene Drţave su to uradile zbog
ravnoteţe snaga, a takva politika je nanela veliki udar sovjetskoj moći u Evropi.
CITAT: „BILO BI PRETERANO REĆI KAKO BI SAMOSTALNI AMERIĈKI
NASTUP , MOGAO DA ODLUĈUJE O ŢIVOTU I SMRTI KOMUNISTIĈKOG
POKRETA I DOVEDE DO RANOG PADA SOVJETSKE VLADAVINE U RUSIJI.
SJEDINjENE DRŢAVE SU IMALE, MEĐUTIM, MOĆ DA DO VELIKIH RAZMERA
POVEĆAJU PRITISAK POD KOJIM SOVJETI MORAJU DA DELUJU, DA
NAMETNU KREMLjU MNOGO VEĆI STEPEN UMERENOSTI I OPREZA KOJEG
JE MORAO DA SE PRIDRŢAVA POSLEDNjIH GODINA, I NA TAJ NAĈIN
OJAĈAJU TENDENCIJE KOJE NA KRAJU MORAJU DA ISHODE BILO U
RUŠENjU ILI POSTEPENOM SMEKŠAVANjU SOVJETSKE MOĆI.“
George Kennan, “The Sources of Soviet Conduct”54
Nakon Korejskog rata, meĊutim, Kenanov pristup zapreĉavanju je izgubio osnov.
Tada je izgledalo kao da su predviĊanja iz dokumenta pod nazivom NSC-68 o
Sovjetskom ekspanzionizmu bila opravdana. Komunizam je delovao monolitno nakon što
su Kinezi ušli u Korejski rat, a retorika zapreĉavanja je naglašavala ideološki cilj
spreĉavanja širenja komunizma. U tom kontekstu, Sjedinjene Drţave su napravile skupu
grešku ukljuĉivanjem u Vijetnamski graĊanski rat. Skoro dve decenije su Sjedinjene
Drţave pokušavale da spreĉe komunistiĉku kontrolu nad Vijetnamom po ceni od 58000
ameriĉkih ţivota, više od milion vijetnamskih ţivota, 600 milijardi dolara, i unutrašnjih
protivljenja koja su smanjila podršku za politiku obuzdavanja. Pored obuzdavanja
komunizma u Juţnom Vijetnamu, Sjedinjene Drţave su strahovale da bi poraz mogao da
oslabi njen kredibilitet, a to bi donelo ograniĉavanja u drugim delovima sveta.
Paradoksalno, nakon poraza i povlaĉenja SAD-a 1975. godine, nacionalistiĉka rivalstva
meĊu komunistiĉkim zemljama u Aziji su se pokazala delatnom snagom za odrţavanje
ravnoteţe snaga u regionu.
OSTATAK HLADNOG RATA
Dvajt Ajzenhauer je 1952. godine izabran za predsednika u kampanji koja je
obećala kraj Korejskog rata i smanjenje uticaja komunizma. Republikanska stranka je
tvrdila da je obuzdavanje bilo kukaviĉko prilagoĊavanje komunizmu. Pravi pristup je bio
da se smanji uticaj komunizma. U roku od šest meseci je, ipak, postalo jasno da je
smanjenje uticaja komunizma previše riskantno u smislu izazivanja nuklearnog rata.
Nakon Staljinove smrti 1953. godine, zamrznuti odnosi Hladnog rata su poĉeli da se
otkravljuju. 1955. godine je odrţan samit u Ţenevi i postignut dogovor da se Austrija
uspostavi kao neutralna zemlja. 1956. godine, Hrušĉov je odrţao tajni referat iznoseći
Staljinove zloĉine na Dvadestom kongresu (KPSS - prim.prev.) partije Sovjetskog
Saveza. Za tajnu se saznalo, što je uslovilo razdoblje nereda u sovjetskoj sferi u Istoĉnoj
Evropi. MaĊarska je pokušala da se pobuni, ali su Sovjeti vojno intervenisali kako bi je
zadrţali u komunistiĉkom bloku.
Hrušĉov je odluĉio da mu je potrebno da Amerikanci izaĊu iz Berlina i da
postigne konaĉnu nagodbu iz Drugog svetskog rata kako bi mogao da konsoliduje
sovjetsku prevlast u Istoĉnoj Evropi i poĉne da koristi prednost dekolonizacije koja se
odvijala u Trećem svetu. Ali Hrušĉovljev stil i napori da pregovara sa Sjedinjenim
Drţavama su podsećali na Kajzerov stil u pokušaju da primora Britance da se nagode pre
1914. godine, pun buke i prevara. Napori da se dogovori sa Sjedinjenim Drţavama su
imali suprotan efekat. Hrušĉov je bio neuspešan u Berlinskoj krizi 1958-1961. godine i
ponovo u Kubanskoj raketnoj krizi.
54
George F. Kennan, “The Sources of Soviet Conduct”, Foreign Affairs, 25:4, July 1947, p. 581.
Kao što ćemo videti kasnije, Sovjetski Savez i Sjedinjene Drţave došli su tako
blizu ruba nukearnog rata za vreme Kubanske raketne krize, da su se plašili jedni drugih
u novoj fazi meĊusobnih odnosa. U razdoblju od 1963-1978. godine, došlo je do
postepenog detanta, ili popuštanja napetosti. Kao posledica Kubanske raketne krize,
pregovori o kontroli naoruţanja su 1963. godine doveli do potpisivanja Ugovora o
zabrani ograniĉenog testiranja nuklearnog oruţja, koji je ograniĉio atmosferske
nuklearne probe, i Ugovora o neširenju nuklearnog naoruţanja (Non – Proliferation
Treaty) iz 1968. godine. Trgovina je poĉela postepeno da se povećava, a ĉinilo se da
detant napreduje. Vijetnamski rat je preusmerio paţnju SAD-a na opasnost od kineskog
komunizma.
Od 1969-1974. godine, Niksonova administracija je koristila detant kao sredstvo
postizanja ciljeva zapreĉavanja. Posle Kubanske raketne krize, Sovjeti su pokrenuli
politiku vojnog jaĉanja i postigli jednakost u nuklearnom naoruţanju. Vijetnamski rat je
doveo do razbijanja iluzija ameriĉkog javnog mnjenja o politici intervencionizma u
Hladnom ratu. Niksonova strategija je bila: 1) da pregovara o potpisivanju ugovora o
kontroli strateškog naoruţanja kako bi ustanovio nuklearni odnos na relativnom paritetu;
2) da uspostavi diplomatske odnose sa Kinom i time stvori trostranu ravnoteţu snaga u
Aziji (bolje nego da Sovjete i Kineze pritiscima drţi zajedno); 3) da poveća trgovinu,
kako bi bilo i šargarepa i štapova u SAD – Sovjetskim odnosima; 4) da upotrebi
«povezivanje« (linkage strategy) kako bi razliĉite delove politike imao na jednom mestu.
Do vrhunca detanta je došlo 1972. i 1973. godine, ali nije trajao dugo.
Rat na Srednjem istoku 1973. godine i Sovjetska pomoć antizapadnim pokretima u
Africi doveli su do loših odnosa povodom toga ko je koga obmanjivao. Ameriĉka
unutrašnja politika je doprinela opadanju detanta kada su ameriĉki zakonodavci, kao što
je bio senator Henri Dţekson, pokušali da poveţu trgovinu sa Sovjetskim Savezom sa
pitanjem ljudskih prava, na primer tretmana sovjetskih Jevreja, pre nego sa ponašanjem u
obrascu ravnoteţe snaga. Kada je 1975.godine Portugal dekolonizovao Angolu i
Mozambik, Sovjetski Savez je tamo prebacio kubanske trupe da pomognu opstanku na
vlasti komunistiĉki orjentisanih vlada. Od vremena predsedniĉke kampanje 1976. godine,
predsednik Dţerald Ford nikada nije upotrebio reĉ detant. Njegov naslednik, Dţimi
Karter, pokušao je da nastavi detant sa Sovjetskim Savezom tokom prve dve godine svog
mandata, ali je Sovjetski Savez (i Kuba) bio uvuĉen u graĊanski rat u Etiopiji, Sovjeti su
nastavili sa jaĉanjem svoje odbrane, a u decembru 1979. godine Sovjetski Savez je
detantu zadao završni udarac invazijom Avganistana.
Zašto su se neprijateljstva povratila? Jedan argument je da je detant uvek bio
precenjen, da se previše oĉekivalo od njega. Taĉnije je reći da su postojala tri trenda 70-
ih godina koja su ga ugrozila. Jedan je bilo sovjetsko jaĉanje odbrane kada su povećavali
svoj odbrambeni budţet za pribliţno 4 procenta godišnje, dodajući nove teške projektile
koji su posebno zabrinjavali planere ameriĉke odbrane. Drugi su bile sovjetske
intervencije u Angoli, Etiopiji i Avganistanu. Sovjeti su mislili da intervencije pravda ono
što su zvali promenljivi „odnos snaga“ u istoriji, njihovo verovanje da se istorija kreće u
pravcu koji je predvideo Marksizam-Lenjinizam. Treći su bile promene u ameriĉkoj
unutrašnjoj politici, desniĉarski trend koji je pocepao koaliciju koja je podrţavala
Demokratsku stranku. Rezultati interakcije sovjetskih postupaka i politiĉkih trendova
SAD-a potvrdili su gledište da Hladni rat i dalje postoji, te da detant nije mogao dugo da
traje. Ipak, obnovljena neprijateljstva u 80-im godinama nisu bila povratak na Hladni rat
iz 50-ih. Postojao je povratak retorici iz 50-ih godina, ali su akcije bile dosta razliĉite.
Iako je predsednik Ronald Regan govorio o Sovjetskom savezu kao »imperiji zla«,
nastavio je kontrolu naoruţavanja. Povećavala se trgovina, posebno ţitaricama, i postojali
su stalni kontakti izmeĊu Amerikanaca i Sovjeta. Supersile su ĉak razvile odreĊene mere
opreza u meĊusobnom ponašanju: nema direktnih ratova, nema upotrebe nuklearnog
naoruţanja, a vode se razgovori o naoruţanju i kontroli nuklearnog oruţja. To je
drugaĉija vrsta Hladnog rata u 80-im godinama u odnosu na 50-te.
KRAJ HLADNOG RATA?
Kada je završen Hladni rat? Imajući u vidu da je poreklo Hladnog rata veoma
tesno povezano sa podelom Evrope od strane Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza,
kraj Hladnog rata bi mogao datirati od kraja te podele, to jest 1989. godine. Moţe se reći
da je Hladni rat završen onda kada Sovjetski Savez nije upotrebio silu da podrţi
komunistiĉku vladu u Istoĉnoj Nemaĉkoj i kada je oduševljena gomila probila Berlinski
zid u novembru 1989. godine.
Ali zašto je završen? Jedan argument je da je zapreĉavanje delovalo. Dţordţ Kenan je
odmah nakon Drugog svetskog rata tvrdio da ukoliko bi Sjedinjene Drţave uspele da
spreĉe ekspanziju Sovjetskog Saveza, tada ne bi bilo uspeha kojima bi se hranila njegova
ideologija, i Sovjetski komunizam bi postepeno smekšao. RaĊale bi se nove ideje, ljudi
bi shvatili da komunizam nije talas koji nosi u budućnost, te da istorija nije na njihovoj
strani. U širem smislu, Kenan je bio u pravu. Ameriĉka vojna moć je doprinela
odvraćanju sovjetske ekspanzije, dok je moć ameriĉke kulture, vrednosti i ideja nagrizala
njenu ideologiju. Ali nedoumica oko pitanja «tajminga» ostaje: zašto 1989? Zašto je to
trajalo ĉetiri decenije? Zašto je trebalo toliko dugo da to sazri? Ili, drugaĉije reĉeno, zašto
nije trajalo još 10 godina? Zapreĉavanje je delovalo, ali to ne daje potpuni odgovor.
Drugo objašnjenje je »imperijalna prenapregnutost«. Istoriĉar Pol Kenedi je tvrdio
kako se imperije suviše šire ĉime se iscrpljuje unutrašnja snaga imperije. Sa više od
ĉetvrtine svoje ekonomije usmerene na odbranu i spoljne poslove (uporeĊeno sa 6
procenata za Sjedinjenje Drţave tokom 80-ih godina), Sovjetski Savez je bio
prenapregnut. Kenedi je, meĊutim, otišao i dalje govoreći kako se nijedna prenapregnuta
višenacionalna drţava u istoriji nikada nije povukla na svoje sopstvene etniĉke granice
sve dok nije bila poraţena ili oslabljena u ratu velikih sila. Sovjetski Savez, ipak, nije bio
poraţen ili oslabljen u ratu velikih sila. Treće objašnjenje jeste da je vojno jaĉanje SAD-a
tokom 80-ih godina primoralo Sovjete da se predaju u Hladnom ratu. Ima neke istine u
tome, u smislu da je politika predsednika Ronalda Regana dramatizovala meru
imperijalne prenapregnutosti Sovjeta, premda to nije pravi odgovor na osnovno pitanje.
Najzad, raniji periodi ameriĉkog vojnog jaĉanja nisu imali taj efekat. Zašto 1989. godina?
Moramo traţiti dublje razloge, jer verovati da su ameriĉka retorika i politika u 80-im
godinama bili primarni uzrok slabljenja Sovjetskog Saveza mogu biti sliĉni sa petlom,
koji je mislio da je njegovo kukurikanje pre zore uzrokovalo da sunce izaĊe – drugi
primer zablude pogrešne uzroĉnosti.
Do taĉnijih uvida u pitanje vremena kraja Hladnog rata moţemo doći razmatrajući
naša tri tipa uzroka: neposrednih, posrednih i dubokih. Najvaţniji neposredni uzrok kraja
Hladnog rata je bio pojedinac, Mihail Gorbaĉov. On je ţeleo da reformiše komunizam, a
ne da ga zameni. Ipak, reforme su prerasle u revoluciju koja je pre poĉela odozdo, nego
što je bila kontrolisana sa vrha. I u unutrašnjoj i spoljnoj politici, Gorbaĉov je pokrenuo
niz akcija koje su ubrzale postojeće sovjetsko slabljenje i kraj Hladnog rata. Kada je prvi
put došao na vlast 1985. godine, Gorbaĉov je pokušao da disciplinuje sovjetski narod,
kao naĉin za prevazilaţenje postojeće ekonomske stagnacije. Kada disciplinovanje nije
bilo dovoljno da reši problem, on je lansirao ideju perestrojke, ili »restruktuiranja«, ali
nije bio u mogućnosti da izvrši restruktuiranje sa vrha jer su birokrati osujećivali njegova
nareĊenja. Da bi se obraĉunao sa birokratama, on je koristio strategiju glasnosti, ili
otvorene diskusije, i demokratizaciju. Iznošenje na videlo narodnog nezadovoljstva
naĉinom na koji je sistem funkcionisao je trebalo da izvrši pritisak na birokrate i omogući
da perestrojka funkcioniše. Ali kada su jednom glasnost i demokratizacija dozvolili
ljudima da govore ono što misle, i glasaju za to, mnogi ljudi su rekli »Mi ţelimo napolje.
Nema novog kova sovjetskog ĉoveka. Ovo je imperijalna dinastija, i mi ne pripadamo
ovoj imperiji.« Gorbaĉov je dopustio da doĊe do dezintegracije Sovjetskog Saveza, što je
bilo sve oĉiglednije nakon neuspešnog udara „stare linije“ u avgustu 1991. godine. Do
decembra 1991. godine, Sovjetski Savez je prestao da postoji.
Gorbaĉovljeva spoljna politika, koju je on nazivao »novo mišljenje«, je takoĊe
doprinela kraju Hladnog rata. Ta politika imala je dva veoma vaţna elementa. Jedan je
bio promena ideja koje konstruktivisti naglašavaju, kao što je koncept opšte bezbednosti
u kojem se klasiĉna bezbednosna dilema izbegava udruţivanjem kako bi se osigurala
bezbednost. Gorbaĉov i ljudi oko njega su govorili da u svetu rastuće meĊuzavisnosti,
bezbednost nije igra sa ne-nultim ishodom, i da svi mogu ostvariti korist kroz saradnju.
Postojanje nuklearne pretnje je znaĉilo da svi zajedno mogu nestati ako se nadmetanje
otme kontroli. Umesto da pokuša da proizvede što više nuklearnog naoruţanja,
Gorbaĉov je proklamovao doktrinu »dovoljnosti«, zadrţavajući minimalni broj za
zaštitu. Druga dimenzija Gorbaĉovljeve promene spoljne politike je bilo njegovo gledište
da ekspanzionizam uglavnom više košta nego što koristi. Sovjetska kontrola nad
imperijom u Istoĉnoj Evropi je previše koštala i premalo koristila, a invazija Avganistana
je bila skupa propast. Više nije bilo neohodno nametati komunistiĉki društveni sistem kao
naĉin osiguravanja bezbednosti na sovjetskim granicama.
Tako je do leta 1989. godine istoĉnoevroljanima dato više slobode. MaĊarska je
dozvolila istoĉnim Nemcima da preko MaĊarske pobegnu u Austriju. Egzodus istoĉnih
Nemaca je stvorio ogroman pritisak na vladu Istoĉne Nemaĉke. Istoĉnoevropske vlade
više nisu imale hrabrosti (niti Sovjetske podrške) da suzbijaju demonstracije. U
novembru je probijen Berlinski zid – dramatiĉna završnica brojnih dogaĊaja koji su se
odigrali u vrlo kratkom razdoblju. Moţemo reći da su ti dogaĊaji proistekli iz
Gorbaĉovljevih pogrešnih proraĉuna. On je smatrao da se komunizam moţe popraviti, ali
u stvari, u pokušaju da ga popravi, on ga je potokopavao. I kao sa rupom u nasipu, kad
zadrţani pritisak jednom provali, on ubrzano povećava otvor i uništava sistem.
To još uvek ostavlja otvorenim pitanje zašto 1989. godina? Zašto pod voĊstvom tog
lidera? U odreĊenoj meri, Gorbaĉov je bio neoĉekivana pojava u istoriji. U ranim 80-tim
godinama, tri stara sovjetska lidera su umrla, ubrzo jedan posle drugog. Tek 1985.
godine, mlaĊa generacija, ljudi koji su ponikli za vreme Hrušĉeva, takozvana generacija
1956., dobila je svoju šansu. Ali, da su ĉlanovi Politbiroa Komunistiĉke partije izabrali
nekog od Gorbaĉovljevih konkurenata iz tvrde struje 1985. godine, vrlo je verovatno da
bi se Sovjetski Savez koji je gubio snagu odrţao još jednu dekadu. Ne bi propao tako
brzo. Gorbaĉovljeva liĉnost objašnjava mnogo toga u vezi pitanja vremena.
Što se tiĉe posrednih uzroka, i Kenan i Kenedi su u pravu. Dva znaĉajna posredna
uzroka su bila moć liberalnih ideja, naglašenih u konstruktivistiĉkim objašnjenjima, i
imperijalna prenapregnutost, koju naglašavaju realisti. Ideje otvorenosti, demokratije i
novog mišljenja koje je Gorbaĉov koristio, bile su ideje zapada koje je usvojila generacija
iz 1956. godine. Porast transnacionalne komunikacije i kontakata je doprineo širenju
popularne kulture i liberalnih ideja Zapada, a veliki uticaj zapadnih ekonomskih uspeha
im je dao dodatnu privlaĉnost. Kada je reĉ o imperijalnoj prenapregnutosti, sovjetski
ogromni odbrambeni budţet je poĉeo da pogaĊa ostale aspekte sovjetskog društva.
Zdravstvo je propadalo, a stopa smrtnosti u Sovjetskom Savezu rasla (jedina razvijena
zemlja gde se to dogaĊalo). Najzad je i vojska postala svesna ogromnog tereta
uzrokovanog imperijalnom prenapregnutošću. 1984. godine, maršal Ogarkov, šef
sovjetskog generalštaba, shvatio je da je Sovjetskom Savezu potrebna bolja civilna
ekonomska osnova i veći pristup trgovini i tehnologiji Zapada, ali tokom perioda
stagnacije stari lideri nisu bili voljni da slušaju i Ogarkov je uklonjen sa svog poloţaja.
Iako su posredni uzroci meke moći i imperijalne prenapregnutosti znaĉajni, ipak se
moramo pozabaviti dubljim uzrocima, a to su slabljenje komunistiĉke ideologije
(konstruktivistiĉko objašnjenje) i neuspeh sovjetske ekonomije (objašnjenje realista).
Gubitak legitimnosti komunizma u posleratnom periodu je bio priliĉno dramatiĉan. U
ranom razdoblju, odmah nakon 1945. godine, komunizam je bio veoma privlaĉan. Mnogi
komunisti su bili na ĉelu otpora prema fašizmu u Evropi, i mnogi ljudi su verovali da je
komunizam talas budućnosti. Veliki deo moći uticaja Sovjetskog Saveza je poticao od
njegove komunistiĉke ideologije, ali su je oni protraćili. Sovjetska meka moć je
postepeno podrivana destaljinizacijom iz 1956. ĉime su obelodanjeni njegovi zloĉini,
represijom u MaĊarskoj 1956., u Ĉehoslovaĉkoj 1968. i u Poljskoj 1981., kao i porastom
transnacionalne komunikacije liberalnih ideja. Iako je u teoriji cilj komunizma
uspostavljanje sistema klasne pravde, Lenjinovi naslednici su ispoljavali unutrašnju moć
kroz brutalni sistem drţavne bezbednosti koji je obuhvatao i logore za prevaspitavanje,
gulage, rapostranjenu cenzuru i upotrebu doušnika. Direktna posledica ovih represivnih
mera na ruski narod je bio opšti gubitak vere u sistem, što se videlo u tzv. Protestnoj
alternativnoj literaturi i rastućem talasu nezadovoljstva ĉemu su doprinosili aktivisti za
ljudska prava.
Pored toga, došlo je do slabljenja sovjetske ekonomije što je pokazivalo
smanjenu sposobnost sovjetskog sistema centralnog planiranja da odgovori na promene u
svetskoj ekonomiji. Staljin je stvorio sistem centralizovanog ekonomskog upravljanja
koje je stavljalo naglasak na tešku industriju. To je bilo veoma neprilagodljivo – sve
palci, a nema prstiju. Tendencija je bila ka nagomilavanju radne snage, umesto da se ona
usmerava u rastuću ekonomiju usluga. Kako je ukazao ekonomista Jozef Šumpeter,
kapitalizam je stvaralaĉko uništenje, naĉin fleksibilnog odgovora na najveće talase
tehnoloških promena. Krajem XX veka, glavna tehnološka promena treće industrijske
revolucije je bila rastuća uloga informacija kao najreĊeg resursa u ekonomiji. Sovjetski
sistem je bio posebno neprikladan za upravljanje informacijama. Velika tajnost njegovog
politiĉkog sistema je uĉinila da je protok informacija bio spor i nezgrapan.
Sovjetska roba i usluge nisu mogli da dostignu svetske standarde. Na kraju XX veka
došlo je do znaĉajnih promena u svetskoj ekonomiji, ali su zapadne ekonomije koje su
koristile trţišne sisteme uspele da preusmere radnu snagu na sektor usluga, reorganizuju
svoje teške industrije, i prebace se na raĉunare. Sovjetski savez nije mogao da ide ukorak
sa promenama. Na primer, kada je Gorbaĉov došao na vlast 1985. godine, bilo je 50 000
personalnih raĉunara u Sovjetskom Savezu; u Sjedinjenim Drţavama ih je bilo 30
miliona. Ĉetiri godine kasnije, bilo je oko 400 000 liĉnih raĉunara u Sovjetskom Savezu,
a 40 miliona u Sjedinjenim Drţavama. Trţišno orjentisane ekonomije i demokratije su se
pokazale prilagodljivijim u odgovoru na tehnološke promene u poreĊenju sa
centralizovanim sovjetskim sistemom koji je Staljin stvarao za eru teške industrije iz 30-
ih godina. Prema jednom sovjetskom ekonomisti, na kraju 80-tih godina, samo 8
procenata sovjetske industrije je bilo konkuretno po svetskim standardima. Teško je ostati
velesila kada je 92 procenta industrije nekonkurentno.
CITAT: „ZA RAZLIKU OD NAĈINA NA KOJI JE NAJVEĆI DEO ISTORIJE
NAPISAN, ISTORIĈARI HLADNOG RATA SU TOKOM KRAJA 80-IH GODINA
VIŠE RADILI TOKOM, NEGO POSLE DOGAĐAJA KOJI SU POKUŠAVALI DA
OPIŠU. NISMO IMALI NAĈINA DA ZNAMO KONAĈNI ISHOD, I MOGLI SMO
DA ODREDIMO MOTIVE SAMO NEKIH – ALI NIKAKO SVIH – KLjUĈNIH
AKTERA... SADA ZNAMO DA ISKUJEMO REĈENICU. ILI, U NAJMANjU RUKU,
ZNAMO MNOGO VIŠE NEGO ONDA. NIKADA NEĆEMO IMATI PUNU ISTINU:
TO NEMAMO NI ZA JEDAN ISTORIJSKI DOGAĐAJ, BEZ OBZIRA KOLIKO
DALEKO U PROŠLOSTI. ISTORIĈARI MOGU DA REKONSTRUIŠU ŠTA SE
ZAISTA DOGODILO ONOLIKO KOLIKO MAPE MOGU DA PRESLIKAJU ŠTA JE
TAMO ZAISTA BILO. ALI MI MOŢEMO DA PREDSTAVIMO PRIŠLOST, BAŠ
KAO ŠTO KARTOGRAFI MOGU PRIBLIŢNO DA PRIKAŢU TEREN. SA KRAJEM
HLADNOG RATA I BAR DELIMIĈNIM OTVARANjEM DOKUMENATA IZ
BIVŠEG SOVJETSKOG SAVEZA, ISTOĈNE EVROPE I KINE, POKLAPANjE
NAŠIH PREDSTAVA I RELANOSTI KOJU OPISUJU JE POSTALO MNOGO VEĆE
NEGO ŠTO JE NEKAD BILO.
Dţon L. Gedis55
Kraj Hladnog rata je jedan od velikih dogaĊaja preobraţaja u XX veku. Po svojim
posledicama na strukturu meĊunarodnog sistema bio je jednak uĉincima Drugog svetskog
rata, ali se dogodio bez rata. U sledećim poglavljima, okrenućemo se pitanju šta to u
budućnosti moţe da znaĉi za meĊunarodnu politiku.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je prošla kroz znaĉajnu transformaciju.
Odustajući od planske ekonomije sovjetske drţave, Rusija iz perioda nakon Hladnog rata
je pokušala da stupi na put demokratizacije i ekonomske liberalizacije. Taj put je, ipak,
bio pun opasnosti. U skladu sa savetom MeĊunarodnog monetarnog fonda, ruska vlada je
u poĉetku prihvatila ekonomsku „šok terapiju“ kao naĉin za ostvarivanje prelaska iz
ekonomske autokratije u liberalnu demokratiju. Ipak, šok terapija je toliko razbila rusko
društvo da je brzo zamenjena postepenijim pristupom. Kako se pogoršavala ekonomska
situacija, tako se obnavljao ruski nacionalizam.
Teoretiĉari kao što je Majkl Dojl su, polazeći od teze da liberalne demokratije ne
vode ratove meĊu sobom, zakljuĉili da će, ako Rusija preţivi tranziciju ka demokratiji, to
biti vrlo dobro za meĊunarodni mir. Ostaje da se vidi da li će se ruska spoljna politika
55
John L. Gaddis, „The New Cold War History“, Foreign Policy Research Institute Footnotes, 5:5 June
1998
uklopiti u model demokratskog mira, ili će doći do ponovne pojave ruskog autoritarizma i
nacionalizma koji izazivaju Sjedinjene Drţave i Zapadnu Evropu.
Bez obzira šta budućnost nosi, jedno od kljuĉnih pitanja ostaje: zašto je Hladni Rat
trajao toliko dugo bez prelaza u »pravi rat« izmeĊu dve supersile. Zašto ranije nije
prerastao u Treći svetski rat?
ULOGA NUKLEARNOG NAORUŢANjA
Zašto Hladni rat nije prerastao u pravi rat? Neki analitiĉari veruju da su napredna
razvijena društva nauĉila lekcije iz Prvog i Drugog svetskog rata i jednostavno prerasla
rat. Drugi veruju da »dugi mir« u drugoj polovini XX veka proizilazi iz ograniĉenih
ekspanzionistiĉkih ciljeva supersila. Ostali i dalje veruju u ono što smatraju inheretnom
stabilnošću ĉiste bipolarnosti u kojoj su dominantne dve drţave (a ne dva ĉvrsta saveza).
Ali za većinu analitiĉara, najveći deo odgovora leţi u posebnoj prirodi nuklearnog
naoruţanja i nuklearnog odvraćanja.
Fizika i politika
Enormna moć uništenja koju poseduje nuklearno naoruţanje je gotovo
nepojamna. Megatona nuklearne eksplozije moţe proizvesti temperature od 100 miliona
stepeni Celzijusa – ĉetiri do pet puta veća od temperature koja vlada u središtu sunca.
Bomba koja je baĉena na Hirošimu 1945. godine bila je relativno mala, iznosila je
otprilike 15 000 tona TNT-a. Današnji projektili mogu da nose 100 puta ili više od
pomenute eksplozivne snage. U stvari, sva eksplozivna snaga koja je upotrebljena u
Drugom svetskom ratu moţe stati u jednu bombu od 3 megatone, a ta jedna bomba moţe
stati u prednji deo jednog velikog interkontinentalnog projektila. Do 80-ih godina,
Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez su imali više od 50 000 komada nukleranog
naoruţanja.
Pojedine fiziĉke posledice nuklearne eksplozije nisu sigurne. Na primer, teorija
nuklearne zime tvrdi da nuklearni rat moţe stvoriti toliko ugljenika i prašine u atmosferi
da bi to blokiralo biljke u vršenju fotosinteze, što bi znaĉilo kraj ţivota kakav poznajemo.
Studija Nacionalne akademije nauka je izvestila da je nuklearna zima moguća, ali veoma
neizvesna. Mnogo bi zavisilo od toga da li bi oruţje bilo usmereno na gradove, ili na
druga oruţja. Gradovi koji gore bi proizveli dim sa visokim sadrţajem ugljenika koji bi
blokirao sunĉevu svetlost, ali je neizvesno koliko dugo bi se dim zadrţao u vazduhu.
Ukoliko bomba eksplodira u severnoj hemisferi, da li bi dim stigao do juţne hemisfere?
Neki skeptici su tvrdili da najgori rezultat ne bi bila nuklearna zima, nego nuklearna jesen
– slaba uteha. Izvesno je da bi nuklearni rat uništio civilizaciju kakvu znamo, bar na
severnoj hemisferi. U svom izveštaju iz 1983. godine o nuklearnom naoruţanju,
ameriĉki rimokatoliĉki biskupi su samo malo preterali kada su rekli »Mi smo prva
generacija od Postanka sa mogućnošću da uništimo Boţje delo«56
.
Nuklearno oruţje je dovelo do promena u prirodi ratovanja, ali one nisu izmenile
osnovni naĉin na koji je svet organizovan. Svet anarhiĉnih drţava bez više vlasti iznad
njih se nastavio i u nuklearnoj eri. Kada su 1946. godine Sjedinjene Drţave predloţile
56
United States Catholic Conference, “The Challenge of Peace: God’s Promise and Our Response”,
Origins, 13:1 May 19, 198), p. 1.
Plan Baruh, kako bi se uspostavila meĊunarodna kontrola nuklearnog naoruţanja,
Sovjetski Savez je to video kao još jednu ameriĉku zaveru. Nakon tog neuspeha, Albert
Ajnštajn je sa ţaljenjem izjavio da se sve menja osim našeg naĉina razmišljanja. Moţda
nije verodostojno, ali je navodno rekao da je »fizika lakša od politike«.
Postoje i vojni i politiĉki razlozi zašto nuklearno naoruţanje nije izazvalo
dramatiĉnije posledice odmah posle 1945. godine. Pre svega, poĉetno atomsko oruţje
nije nanosilo mnogo više štete od većine konvencionalnog naoruţanja za masovno
uništavanje. Zapaljive bombe koje su baĉene na Drezden u Nemaĉkoj ubile su više ljudi
nego nuklearno bombardovanje Hirošime. Iako je jedno atomsko oruţje obavilo posao
ĉitavog vazdušnog napada sa konvencionalnim bombama, u poĉetku nije bilo tako mnogo
nuklearnog naoruţanja u arsenalu SAD-a. Sjedinjene Drţave su imale samo 2 bombe
1947. godine, a 50 u 1948. Mnogi vojni planeri su smatrali da atomske bombe nisu
potpuno razliĉite, nego predstavljaju samo produţetak konvencionalnog ratovanja.
Narastajuće ameriĉko - sovjetsko rivalstvo je takoĊe usporilo promene u politiĉkom
razmišljanju. Sovjetski Savez nije verovao Ujedinjenim nacijama smatrajući da se suviše
oslanjaju na Sjedinjene Drţave. Sjedinjene Drţave nisu mogle da primoraju Sovjete na
saradnju jer je Evropa bila talac u odnosima Sovjeta i Amerikanaca. Da su Sjedinjene
Drţave zapretile nuklearnim napadom, Sovjeti su mogli zapretiti da će izvršiti invaziju na
Evropu konvencionalnim trupama. Rezultat je bio pat pozicija. Revolucionarne posledice
nuklearne tehnologije u poĉetku nisu bile dovoljne da izmene naĉin na koji su se drţave
ponašale u anarhiĉnom sistemu.
Druga faza nuklearne revolucije se desila 1952. godine, kada je prvi put testirana
hidrogenska bomba. Hidrogenska bomba se zasniva na fuzionoj energiji koja se oslobaĊa
kada se atomi spajaju u jedan, umesto raspadanja kao u prvim fisionim bombama. H-
bomba je znaĉajno povećala moć mogućeg uništenja jednim oruţjem. Najveća eksplozija
koju je ĉovek izazvao na površini Zemlje se dogodila 1961. godine, kada su Sovjeti
aktivirali 60-megatonsku hidrogensku bombu, 20 puta jaĉu od sve eksplozivne moći
upotrebljene u Drugom svetskom ratu.
Ironiĉno, najznaĉajnija promena koja je pratila razvoj H-bombe je bilo njihovo
smanjivanje u veliĉini. Fuzija je omogućila da se u veoma malom pakovanju smesti
ogromna destruktivna snaga. Sistemi izgraĊeni za proizvodnju ranih atomskih bombi su
postajali sve veći i veći kako su bombe dobijale na veliĉini i zauzimale sve više prostora.
Bombarder B-36 je bio ogroman avion sa osam motora i jednim velikim prostorom u
kome je mogao da nosi jednu bombu. Sa druge strane, hidrogenska bomba sa istom
destruktivnom snagom staje u mnogo manjem prostoru. Kada je jednom destruktivna
moć mogla da stane u vrh balistiĉke rakete, do interkontinentalnog nuklearnog rata je
moglo da doĊe u roku od 30 minuta nakon upozorenja, u poreĊenju sa osam sati koliko je
trebalo B-36 da preleti istu razdaljinu.
Povećana destruktivnost hidrogenske bombe je takoĊe dramatizovala posledice
nuklearnog rata. Ratovanje se više nije moglo smatrati produţetkom politike drugim
sredstvima. Karl fon Klauzevic, filozof rata iz XIX veka, rekao je da je rat politiĉki ĉin, i
samim tim apsolutni rat je apsurd. Ogromna destruktivna moć nuklearnog oruţja je
znaĉila da je sada postojala disproporcija izmeĊu vojnih sredstava i praktiĉno svih
politiĉkih ciljeva kojima je drţava mogla da teţi. Ovo razdvajanje ciljeva i sredstava je
izazvalo paralizu u upotrebi krajnjih snaga u većini situacija. Nuklearno naoruţanje nije
upotrebljeno od 1945. godine, i otuda mišljenje da je nuklearno naoruţanje ograniĉeno
upravo sopstvenom snagom. Bilo je jednostavno isuviše moćno, isuviše
disproporcionalno.
H-bomba je imala pet znaĉajnih politiĉkih posledica, ĉak i ukoliko nije reorganizovala
anarhiĉni naĉin na koji svet funkcioniše. Prvo, oţivela je koncept ograniĉenog rata. U
prvoj polovini XX veka došlo je do promene – za razliku od ograniĉenih ratova iz XIX
veka, došlo je do dva svetska rata, koji su odneli desetine miliona ţivota. Sredinom veka,
analitiĉari su XX vek nazivali »vekom totalnog rata«. Ali rat u drugoj polovini veka je
više liĉio na stare ratove XVIII i XIX; na primer, i Korejski i Vijetnamski rat su svaki
koštali više od 55 000 mrtvih Amerikanaca. U Vijetnamu i Avganistanu i Sjedinjene
Drţave i Sovjetski Savez su raĊe prihvatili poraz nego da upotrebe svoje najjaĉe
naoruţanje.
Drugo, krize su zamenile glavni rat kao momenti suoĉavanja sa istinom. U prošlosti,
rat je bio vreme kada su se otvarale sve karte. Ali u nuklearnom dobu, rat je suviše
razarajući i takvi momenti istine su previše opasni. Tokom Hladnog rata, Berlinska kriza,
Kubanska raketna kriza, i kriza na Srednjem Istoku ranih 70-ih godina, predstavljale su
funkcionalni ekvivalent ratu, vreme da se vidi stvarni odnos snaga u vojnoj moći. Treće,
nuklearno naoruţanje je odvraćanje (obeshrabrivanje strahom) uĉinilo kljuĉnom
strategijom. Od kljuĉnog znaĉaja je bilo organizovanje vojne moći kako bi se proizveo
strah i napad bio predupreĊen. U Drugom svetskom ratu, Sjedinjene Drţave su se
oslanjale na svoju mogućnost da mobilišu i postepeno izgrade ratnu mašineriju nakon što
je rat poĉeo, ali taj mobilizacijski prilaz više nije funkcionisao kada je nuklearni rat
mogao biti završen nekoliko sati.
Ĉetvrta politiĉka posledica bila je razvoj de facto reţima opreznosti supersila. Dve
supersile su, uprkos ogorĉenim ideološkim razlikama, razvile jedan kljuĉni zajedniĉki
interes: izbegavanje nuklearnog rata. Za vreme Hladnog rata, Sjedinjene Drţave i
Sovjetski Savez su bili ukljuĉeni u posredne ili periferne ratove, ali se dve nacije ni u
jednom sluĉaju nisu našle u direktnom sukobu. Pored toga, dve strane su razvile sfere
uticaja. Dok su Amerikanci govorili o smanjivanju uticaja komunizma u Istoĉnoj Evropi
u 50-im godinama, u praksi, kada su se MaĊari pobunili protiv svojih sovjetskih vladara
1956. godine, Sjedinjene Drţave iz straha od nuklearnog rata nisu poţurile da im
pomognu. Sliĉno tome, sa izuzetkom Kube, Sovjeti su bili priliĉno oprezni po pitanju
upada na zapadnu hemisferu. Obe zemlje su se priklonile nastajućem pravilu o ne-
upotrebi nuklearnog naoruţanja. Konaĉno, supersile su nauĉile da komuniciraju. Nakon
Kubanske raketne krize, Vašington i Moskva su uspostavili vruću telefonsku liniju kako
bi omogućili brzu komunikaciju izmeĊu sovjetskih i ameriĉkih lidera. Tehnologija je
uĉinila lakšom saradnju u kriznim vremenima, ĉineći komunikaciju izmeĊu lidera u
bipolarnom sistemu prilagodljivijom i liĉnijom. Potpisali su brojne sporazume o kontroli
naoruţanja, poĉevši od Ugovora o zabrani ograniĉenih proba iz 1963. godine. Pregovori
o kontroli naoruţavanja su postali naĉin da se razgovara o stabilnosti u nuklearnom
sistemu.
Peto, većina zvaniĉnika je nuklearno naoruţanje uopšte, a posebno H-bomba, smatrala
neupotrebljivim u vreme rata. To nije bilo samo pitanje destruktivne snage H-bombe. Za
upotrebu nuklearnog naoruţanja se vezivalo neodobravanje koje se jednostavno nije
primenjivalo na konvencionalno naoruţanje. Do kasnih 60-tih godina, u stvari, inţenjeri i
nauĉnici su uspeli da umanje nepreciznost nuklearnog naoruţanja tako da je neko
nuklearno oruţje moglo biti upotrebljeno od strane Sjedinjenih Drţava u Vijetnamu i
Zalivskom ratu, ili od strane Sovjeta u Avganistanu, a da ne dovede do neciljane štete
tipa H-bombe. Ipak, i Amerikanci i Rusi su se uzdrţali od upotrebe nuklearnog
naoruţanja veće taĉnosti i umesto toga se odluĉili za destruktivna sredstva kao što su
napalm, zapaljive bombe kao i asortiman konvencionalnog naoruţanja. Delimiĉno,
postojao je strah da bi upotreba bilo kog nuklearnog naoruţanja, bez obzira koliko
sliĉnog konvencionalnom, otvorila prostor za upotrebu svakovrsnog nuklearnog
naoruţanja, a taj rizik je bio neprihvatljiv. Postoji i druga dimenzija. Još od kada su
Sjedinjene Drţave bacile prvu bombu na Hirošimu, ostao je osećaj da je nuklearno oruţje
nemoralno, da je ono otišlo preko neĉega što je prihvatljivo u ratu. Premda je to
normativno ograniĉavanje teško izmeriti, ono je svakako proţimalo debate o nuklearnom
oruţju, i predstavljalo jedan od razloga za nevoljnost drţava da ga upotrebe.
Ravnoteţa straha
Nuklearno naoruţanje je stvorilo poseban oblik ravnoteţe snaga koji se ponekad
naziva „ravnoteţa straha“. Testiranje snage je bilo više psihološko nego fiziĉko. Obe
strane su sledile politiku spreĉavanja nadmoćnosti onog drugog, ali je rezultat bio razliĉit
u odnosu na prethodne sisteme. Za razliku od sistema ravnoteţe snaga XIX veka, u kome
je pet velikih sila menjalo saveze, ravnoteţa Hladnog rata je bila jasno organizovana oko
dve velike drţave, od kojih je svaka mogla da uništi drugu u trenutku.
Problemi na koje upućuje klasiĉna bezbednosna dilema nisu nestali zbog straha od
nuklearnog naoruţanja, ali su se supersile ponašale oprezno uprkos ideološkim razlikama.
Njihova promišljenost je bila sliĉna uĉincima stalne komunikacije do koje je došlo u
upravljanju višestrane ravnoteţe snaga u XIX veku. U isto vreme, supersile su
pokušavale da iskalkulišu vojnu silu kojom su raspolagale, baš kao u danima kada su
drţavnici meĊusobno uporeĊivali pokrajine, pešadiju i artiljeriju.
Nuklearna ravnoteţa straha se podudara sa razdobljem bipolarnosti. Neki neorealisti,
kao Kenet Volc, odreĊuju bipolarnost kao situaciju u kojima dve velike drţave imaju
gotovo svu moć, ali ta vrsta bipolarnosti je retka. Bipolarnost se ĉešće dešavala u istoriji
kada su savezi toliko uĉvršćivani da se gubila njihova prilagodljivost, kao što se desilo u
Peloponeskom ratu. Premda su bile nezavisne drţave, savezi oko Atine i oko Sparte su
ĉvrsto srasli u bipolarnu formu. Sliĉno tome, uoĉi Prvog svetskog rata, sistemi saveza su
bili postali ĉvrsto uvezani u bipolarnosti.
Volc tvrdi da je bipolarnost posebno stabilan tip sistema jer pojednostavljuje
komunikaciju i raĉunice. Sa druge strane, bipolarnom sistemu nedostaje prilagodljivost, i
on preuveliĉava vaţnost sporednih sukoba kao što je Vijetnamski rat. Stara je izreka da
bipolarnost ili erodira ili eksplodira. Ako je tako, zašto bipolarnost nije eksplodirala
nakon Drugog svetskog rata? Moţda je odgovor u obazrivosti koju je proizvelo nuklearno
naorţanje, a stabilnost koju je Volc pripisivao ĉistoj bipolarnosti je bila u stvari rezultat
bombe. Sam strah od nuklearnog oruţja je moţda doprineo stabilnosti kroz »efekat
kristalne kugle«. Zamislite da su u avgustu 1914. godine Kajzer, Car i vladar
Austrougarske gledali u kristalnu kuglu i videli sliku 1918.godine. Videli bi da su izgubili
svoje prestole, da su im carstva raspadnuta, a milioni ljudi izgubili ţivote. Da li bi i dalje
išli u rat 1914. godine? Verovatno ne. Poznavanje fiziĉkih posledica nuklearnog oruţja
moţe biti sliĉno sa davanjem kristalne kugle drţavniku u razdoblju nakon 1945. godine.
Budući da je bilo malo politiĉkih ciljeva koji bi odgovarali takvom uništavanju, oni nisu
hteli da preuzmu velike rizike. Naravno, kristalna kugla moţe biti razbijena sluĉajno, ili
pogrešnim raĉunicama, ali analogija sugeriše zašto je kombinacija bipolarnosti i
nuklearnog oruţja proizvela najduţi period mira izmeĊu centralnih sila od poĉetka
sistema moderne drţave. (Prethodni rekord te vrste je bio 1871-1914. godina.)
Problemi nuklearnog odvraćanja
Nuklearno odvraćanje je podvrsta opšteg odvraćanja, ali posebna svojstva
nuklearnog oruţja su promenila naĉin na koji su se supersile odnosile prema
meĊunarodnim odnosima za vreme Hladnog rata. Nuklearno odvraćanje ohrabruje
razmišljanje tipa „ako me napadneš, moţda neću biti u stanju da spreĉim tvoj napad, ali
mogu uzvratiti tako snaţno da nećeš ni ţeleti da napadneš“. Tako je nuklearno oruţje
utkalo novu nit u stari koncept.
Jedan naĉin da se proceni delotvornost nuklearnog odvraćanja je pomoću
analitiĉkog postupka «šta bi bilo kad bi bilo». Koliko je verovatno da bi se Hladni rat
pretvorio u pravi da nije bilo nuklearnog naoruţanja? Politikolog Dţon Miler tvrdi da
nuklearno oruţje nije bilo od znaĉaja, da je ono bilo samo kukurikanje petla. On tvrdi da
su se narodi Evrope okrenuli od rata kao instrumenta politike još od strahota Prvog
svetskog rata. Razlog za mir je povećano saznanje o strahotama rata, bar u razvijenom
svetu. Prema Mileru, Hitler je bio izuzetak, retka osoba koja nije nauĉila lekcije Prvog
svetskog rata i još uvek bila voljna da uĊe u rat. Nakon Drugog svetskog rata, oppšte
gnušanje se povratilo u još većoj meri nego ranije. Većina analitiĉara, ipak, veruje da je
nuklearno oruţje odigralo veoma veliku ulogu u izbegavanju Trećeg svetskog rata. Krize
povodom Berlina, Kube i moţda Srednjeg Istoka mogle su se otrgnuti kontroli bez
mudrosti do koje je došlo uĉinkom kristalne kugle nuklearnog naoruţanja.
To dovodi do mnogih pitanja. Jedno je, šta odvraća? Delotvorno odvraćanje zahteva i
sposobnost da se nanese šteta i uverljivost da će naoruţanje biti upotrebljeno. Kredibilitet
zavisi od interesa koji je ukljuĉen u sukob. Na primer, ameriĉka pretnja da će
bombardovati Moskvu kao odmazdu za nuklearni napad je verovatno bila uverljiva. Ali
pretpostavimo da su Sjedinjene Drţave pretile da će bombardovati Moskvu 1980. godine
ako Sovjeti ne povuku svoje trupe iz Avganistana? Sjedinjene Drţave su svakako imale
sposobnost, ali pretnja ne bi bila uverljiva jer su ulozi bili suviše mali, a Sovjeti su
zauzvrat lako mogli da bombarduju Vašington. Tako da se odvraćanje ne odnosi samo na
sposobnost, nego i na uverljivost.
CITAT: „KADA JE PREDSEDNIK KENEDI PRVI PUT DONEO ODLUKU DA
ZNAĈAJNO POVEĆA AMERIĈKO VOJNO PRISUSTVO 1962-63. GODINE ...
IMAO JE NA UMU DVE STVARI: ŠTA BI SE DOGODILO DA HRUŠĈOV NIJE
POVEROVAO KENEDIJU U KUBANSKOJ RAKETNOJ KRIZI 1962. GODINE?
MISLIM DA SMO NAPRAVILI GREŠKU KADA SMO ZAKLjUĈILI DA KINEZI
VEROVATNO NE BI INTERVENISALI U KOREJSKOM RATU 1950. GODINE, A
TO JE UTICALO NA AMERIĈKU ODLUKU DA NE ZAUZME SEVERNI
VIJETNAM. VOJNICI SU REKLI DA NISU MISLILI DA ĆE KINA UĆI U RAT, ALI
DA JESTE, TO BI DOVELO DO NUKLEARNOG RATA, I TO JE ODLUĈILO.“
Drţavni sekretar Din Rask57
Taj problem uverljivosti vodi do razlike izmeĊu odvraćajuće pretnje usmerene na
neĉiju domovinu, i proširivanja odvraćanja da bi se pokrio saveznik. Na primer,
Sjedinjene Drţave nisu mogle nuklearnim odvraćanjem spreĉiti Sovjetski Savez da ne
zauzme Avganistan, ali su tokom ĉetiri dekade Hladnog rata pretile da će upotrebiti
nuklearno oruţje ukoliko Sovjetski Savez izvrši invaziju na NATO zemlje Zapadne
Evrope. Tako da, kako bismo videli delovanje nuklearnog oruţje u proširenju odvraćanja
i spreĉavanju rata, moramo razmotriti najveće krize u kojima su ulozi bili veliki.
Moţe li istorija odgovoriti na to kakve posledice nuklearno oruţje ima za
meĊunarodne odnose? Ne u potpunosti ali moţe pomoći. Od 1945. - 1949. godine samo
su Sjedinjene Drţave imale nuklearno naoruţanje, ali ga nisu upotrebile. Tako da je
postojalo i izvesno samo-ograniĉavanje, ĉak i pre uzajamnog nuklearnog odvraćanja. Deo
razloga je bio mali arsenal, nedostatak razumevanja ovog novog naoruţanja, i ameriĉki
strah da bi Sovjeti zauzeli ĉitavu Evropu svojim masivnim konvencionalnim snagama.
Do 1950. godine, i Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez su imali nuklearno oruţje, i
postojalo je više kriza u kojima su ameriĉki lideri razmatrali njegovo korišćenje.
Nuklearno oruţje nije bilo upotrebljeno u Korejskom ratu, niti 1954. i 1958. godine kada
su kineski komunisti mobilisali snage za invaziju na ostrvo Tajvan koje su drţali
nacionalisti. Predsednici Truman i Ajzenhauer su stavili veto na upotrebu nuklearnog
oruţja iz više razloga. U Korejskom ratu nije bilo sigurno da bi upotreba nuklearne
bombe zaustavila Kineze, a Sjedinjene Drţave su se plašile odgovora Sovjeta. Uvek je
postojala opasnost da bi pretnje mogle eskalirati, i da bi Sovjeti mogli upotrebiti
nuklearno oruţje da pomognu svjim kineskim saveznicima. Tako da iako su Amerikanci
bili nadmoćni u broju nuklearnog naoruţanja, postojala je opasnost od kretanja ka širem
ratu koji ne bi uljuĉivao samo Koreju i Kinu.
Pored toga, etika i javno mnjenje su odigrali ulogu. 1950. godine, procene vlade SAD-
a o broju graĊana koji bi izginuli su bile toliko visoke da je idejao upotrebi nuklearnog
oruţja stavljena na stranu. Predsednik Ajzenhauer je, kada su ga pitali o upotrebi
nuklearnog naoruţanja, rekao: »Ne moţemo upotrebiti te grozne stvari protiv Azijaca po
drugi put za manje od deset godina. Moj Boţe!«58
. Iako su 50-ih godina Sjedinjene
Drţave imale više nuklearnog naoruţanja od Sovjetskog Saveza, uzajamno delovanje
više razloga je ubedilo Amerikance da ga ne upotrebe.
Kubanska raketna kriza
Kljuĉni sluĉaj je bila Kubanska raketna kriza u oktobru 1962. godine. Ovo je
verovatno bio najneposredniji povod u nuklearnom dobu za pokretanje dogaĊaja koji su
mogli dovesti do nuklearnog rata. Da je potpuni autsajder, »ĉovek sa Marsa«, posmatrao
situaciju, video bi da su Sjedinjene Drţave imale nadmoć 17 prema 1 u nuklearnom
oruţju. Mi sada znamo da su Sovjeti imali samo oko 20 komada nuklearnog oruţja na
interkontinentalnim raketama koje su mogle da dosegnu Sjedinjene Drţave, ali
predsednik Kenedi to tada nije znao.
57
Secretary of State Dean Rusk, New York Times, April 30, 1985, p. 6. 58
Stephen E. Ambrose, Eisenhower, Simon & Schuster, New York, 1983, p. 184.
CITAT: „NAJOZBILjNIJA PITANjA“
DO SREDINE OKTOBRA 1962. GODINE, HLADNI RAT SE POJAĈAVAO
NA NEPREDVIĐENE NAĈINE. KUBA, KOJA JE DUGO BILA VIRTUELNA
KOLONIJA SJEDINjENIH DRŢAVA, JE NEDAVNO PREŠLA U SOVJETSKU
ORBITU. KRAJEM SEPTEMBRA AMERIĈKE NOVINE SU POĈELE DA
IZVEŠTAVAJU O ISPORUKAMA SOVJETSKOG NAORUŢANjA KUBI.
PREDSEDNIK DţON F. KENEDI JE REKAO AMERIĈKOJ JAVNOSTI DA JE,
KOLIKO ON ZNA, REĈ O ODBRAMBENOM, A NE NAPADAĈKOM ORUŢJU.
SOVJETSKI PREMIJER NIKITA HRUŠĈOV MU JE DAO POTPUNA
UVERAVANjA DA JE TAKO. „KADA BI BILO DRUGAĈIJE“, REKAO JE KENEDI,
„DOŠLO BI DO NAJGORIH STVARI.“
NEŠTO PRE 9 ĈASOVA UJUTRU, U UTORAK 16. OKTOBRA, KENEDIJEV
POMOĆNIK ZA NACIONALNU BEZBEDNOST, MEKDţORDţ BANDI, DONEO JE
U NjEGOVU SPAVAĆU SOBU FOTOGRAFIJE KOJE SU POKAZIVALE DA JE
ZAISTA DOŠLO DO „NAJGORIH STVARI“. SNIMLjENE LETELICOM U-2 SA
VEOMA VELIKE VISINE, OVE FOTOGRAFIJE SU POKAZIVALE DA SOVJETI
NA KUBI POSTAVLjAJU NUKLEARNE BALISTIĈKE RAKETE USMERENE NA
GRADOVE U UNUTRAŠNjOSTI SAD.
ZA KENEDIJA JE PRISUSTVO OVIH RAKETA BILO NEDOPUSTIVO.
TAKOĐE I ĈINjENICA DA GA JE HRUŠĈOV LAGAO. TOKOM NAREDNIH 13
DANA, KENEDI I KRUG SAVETNIKA SU RASPRAVLjALI KAKO DA SE NOSE
SA OVIM IZAZOVOM. ZNALI SU DA JE JEDAN MOGUĆI REZULTAT
NUKLEARNI RAT, I TOKOM NjIHOVIH DISKUSIJA KENEDIJEV STRUĈNjAK
ZA CIVILNU ODBRANU JE IZNEO NEPRIJATNU INFORMACIJU DA JE
POPULACIJA SAD-A ZASTRAŠUJUĆE RANjIVA.
Ernest Mej i Filip Zelikov, Trake Kenedi (The Kennedy Tapes)59
Zašto onda Sjedinjene Drţave to nisu pokušale da preduprede napadajući
sovjetske raketne poloţaje, koji su bili relativno ranjivi? Odgovor je bio da ako bi samo
jedna ili dve sovjetske rakete opstale i bile ispaljene na ameriĉke gradove, taj rizik je bio
dovoljan da se odustane. Pored toga, i Kenedi i Hrušĉov su se plašili da bi nacionalne
strategije i paţljivi proraĉuni mogli izmaći njihovoj kontroli. Hrušĉov je izneo lepu
metaforu za to u jednom od svojih pisama Kenediju: »Budi paţljiv, jer obojica vuĉemo
krajeve konopca kojim smo svezali ĉvor rata«60
Na konferenciji na Floridi 25 godina posle tog dogaĊaja, oni koji su bili ukljuĉeni u
Izvršni komitet Saveta za nacionalnu bezbednost predsednika Kenedija sreli su se sa
nauĉnicima u pokušaju da rekonstruišu Kubansku raketnu krizu. Jedna od najupadljivijih
razlika meĊu uĉesnicima je bila koliko je ko bio spreman da rizikuje. To je sa druge
strane zavisilo od toga koliko je ko mislio da je izvesno izbijanje nuklearnog rata. Robert
Maknamara, Kenedijev sekretar za odbranu, bio je sve oprezniji kako se kriza razvijala.
Izjavio je da je mislio kako je rizik od nuklearnog rata u Kubanskoj raketnoj krizi bio
59
Ernest R. may and Philip D. Zelikow, eds., The Kennedy Tapes: Inside the White House During the
Cuban Missile Crisis, Belknap & Harvard University Press, Cambridge MA, 1997, p. 48. 60
Ronald R. Hope, ed., Soviet Views on the Cuban Missile Crisis: Myth and Reality in Foreign Policy
Analysis, University Press of America, Washington, DC, 1982, p. 48.
verovatno jedan na prema pedeset. Daglas Dilon, koji je bio sekretar za finansije, izjavio
je da je mislio da su rizici od nuklearnog rata bili ravni nuli. On nije video kako bi
situacija uopšte mogla da se razvija ka nuklearnom ratu, i kao rezulatat toga bio je voljan
da Sovjete jaĉe pritisne i da preuzme veći rizik nego Maknamara. General Maksvel
Tejlor, šef Zdruţenog generalštaba ameriĉke armije, takoĊe je smatrao da je rizik od
nuklearnog rata bio mali, i prigovarao je da su Sjedinjene Drţave suviše lako pustile
Sovjetski Savez bez kazne u Kubanskoj raketnoj krizi. Njegov stav je bio da su
Amerikanci trebali da jaĉe pritisnu i da zahtevaju uklanjanje kubanskog predsednika
Fidela Kastra. General Tejlor je rekao: »Bio sam tako siguran da ih imamo na nišanu da
nikada nisam mnogo brinuo o konaĉnom ishodu«61
. Ali rizik da se izgubi kontrola je
teško opterećivao predsednika Kenedija koji je zauzeo veoma oprezan stav, zaista
oprezniji nego što su neki od njegovih savetnika ţeleli. Pouka priĉe je da i «malo»
nuklearno odvraćanje deluje ozbiljno. Jasno je da je nuklearno odvraćanje imalo
presudnu ulogu u Kubanskoj raketnoj krizi.
Ipak, još uvek ima nejasnoća u vezi raketne krize, što oteţava da se ĉitav ishod pripiše
nuklearnom ĉiniocu. Javnost je bila sloţna u stavu da su Sjedinjene Drţave pobedile. Ali
kljuĉno pitanje je koliko su Sjedinjene Drţave pobedile i zašto su pobedile. Postoje
najmanje tri moguća objašnjenja. Jedno gledište je da Sovjeti popustili zato što su
Sjedinjene Drţave imale više nuklearnog oruţja od Sovjetskog Saveza. Drugo tumaĉenje
naglasak stavlja na relativne interese dve supersile u ovoj krizi. Kuba je bila u ameriĉkom
dvorištu, ali je predstavljala je za Sovjete predstavljalo kockanje na daljinu. Stoga, ne
samo da su Amerikanci imali veći interes na Kubi od Sovjeta, nego su takoĊe mogli da
uvedu i treći faktor u igru: konvencionalne snage. Ameriĉka pomorska blokada i
mogućnost ameriĉke invazije Kube takoĊe su odigrali ulogu. Psihološki teret je bio na
Sovjetima jer su veći interesi i trenutno raspoloţive konvencionalne snage dale
Amerikancima više uverljivosti u njihovom odvraćanju.
Konaĉno, premda je Kubanska raketna kriza nazvana ameriĉkom pobedom, to je
takoĊe bio i kompromis. Amerikanci su imali tri opcije u Kubanskoj raketnoj krizi. Jedna
je bila da pucaju, to jest da bombarduju raketne poloţaje; druga je bila da pritisnu Kubu
blokadom kako bi ubedili Sovjete da izmeste rakete; treća je bila da se nagode nudeći
nešto što su Sovjeti hteli, kao što je uklanjanje ameriĉkih raketa iz Turske. Dugo vremena
uĉesnici nisu rekli mnogo u vezi nagodbe kao naĉina rešenja, ali kasniji dokazi sugerišu
da je tiho ameriĉko obećanje da uklone svoje zastarele rakete iz Turske verovatno bilo
vaţnije nego što se tada mislilo. Moţemo zakljuĉiti da je nuklearno odvraćanje imalo
znaĉaj u krizi, i da je nuklearna dimenzija sigurno postojala u razmišljanju Dţona
Kenedija. Sa druge strane, broj komada nuklearnog oruţja je manje vaţan. Nije u tolikoj
meri vaţan odnos koliĉina nuklearnog oruţja, koliko strah da ĉak i nekoliko komada tog
oruţja moţe napraviti takvo pustošenje.
Moralna pitanja
Nakon Kubanske raketne krize došlo je do relativnog popuštanja napetosti u
Hladnom ratu – skoro kao da su se Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez spotakli na ivici
litice, pogledali preko nje i povukli se. 1963. godine uvedena je vruća telefonska linija
61
James Blight and David Welch, On the Brink: Americans and Soviets Reexamine the Cuban Missile
Crisis, Hill and Wang, New York, 1989, p. 14.
koja je omogućavala direktnu komunikaciju izmeĊu Vašingtona i Moskve, potpisan je
ugovor o kontroli naoruţanja koji je ograniĉavao atmosferske nuklearne probe, Kenedi je
objavio da bi Sjedinjene Drţave bile voljne da više trguju sa Sovjetskim Savezom, i došlo
je do smanjenja napetosti. Iako su kasnih 60-tih godina Sjedinjene Drţave bile zauzete
Vijetnamskim ratom, još uvek je bilo napora da se postigne kontrola naoruţavanja.
Pojaĉan strah od nuklearnog rata se vratio nakon što je Sovjetski Savez izvršio invaziju
na Avganistan 1979. godine. Za vreme »malog hladnog rata« od 1980. do 1985. godine,
pregogovri o ograniĉenju strateškog naoruţanja su zastali, retorika je postala posebno
gruba, a vojni budţeti i broj nuklearnog oruţja se povećavao. Predsednik Ronald Regan
je govorio o mogućem nuklearnom rata, a mirovne grupe su vršile pritisak da se
nuklearno naoruţanje zamrzne i konaĉno ukine.
U atmosferi velikih strahova, mnogi ljudi su postavljali osnovno pitanje: »Da li je
nuklearno odvraćanje moralno?«. Kao što smo videli ranije, samo teorija pravednog rata
zagovara da se odreĊeni uslovi moraju steći kako bi se donosili moralni sudovi.
Samoodbrana se obiĉno posmatra kao opravdani razlog, ali naĉini i posledice voĊenja
rata su jednako vaţni. U smislu naĉina, civili se moraju razlikovati od boraca; u smislu
posledica, mora da postoji neka proporcionalnost, neki odnos ciljeva i sredstava.
Da li se nuklearni rat uopšte moţe uklopiti u model pravednog rata? Tehniĉki, moţe.
Slabije nuklearno naoruţanje, kao artiljerijske granate ili torpeda bi se mogli koristiti
protiv radarskih sistema, podmornica, brodova na moru, ili podzemnih komandnih
bunkera. U tim sluĉajevima moţemo praviti razliku izmeĊu boraca i onih koji to nisu, i
odrţavati dejstva relativno ograniĉenim. Ukoliko bi se borba tu zaustavila, mogli bismo
nuklearno naoruţanje uklopiti u teoriju opravdanog rata. Ali da li bi borba tu stala, ili bi
eskalirala? Eskalacija je veliki rizik, jer šta bi moglo biti gore od stotine miliona ţivota ili
sudbine zemlje? Za vreme Hladnog rata neki ljudi su odgovarali »Bolje je biti crven nego
mrtav.«.
Ali je to moţda bio pogrešan naĉin da se postavi pitanje. Moţemo postaviti drugaĉije
pitanje: Da li je ikada opravdano ulaziti u mali rizik ogromne katastrofe? Tvrdi se da je
za vreme Kubanske raketne krize Dţon Kenedi rekao da je mislio da su šanse za
konvencionalno ratovanje bile moţda jedan prema tri. I postojao je manji rizik od
nuklearne eskalacije. Da li je opravdano preuzimanje takvog rizika? Moţemo stvari
postaviti drugaĉije. Da Kenedi nije bio voljan da preuzme rizik na Kubi, da li bi Hrušĉov
pokušao nešto još opasnije? Šta da je sovjetski uspeh doveo do kasnije nuklearne krize,
ili ĉak šireg konvencionalnog rata, na primer, povodom Berlina ili Panamskog kanala?
Nuklearno oruţje je verovatno odigralo znaĉajnu ulogu u spreĉavanju prerastanja
Hladnog rata u stvarni rat. Tokom 80-tih godina, ameriĉki rimokatoliĉki biskupi su rekli
da bi nuklearno odvraćanje moglo biti opravdano samo uslovno kao privremena mera
koja se moţe tolerisati dok se ne razvije nešto bolje. Ali koliko je to privremeno? Dok
god postoji znanje o nuklearnom oruţju, nekakav stepen nuklearnog odvraćanja će
postojati. Premda je to oruţje proizvelo obazrivost u toku Hladnog rata,
samozadovoljstvo je opasno. Sjedinjenim Drţavama i Sovjetskom Savezu je trebalo neko
vreme da nauĉe kako da kontrolišu nuklearno oruţje, ali nije uopšte sigurno da će takvi
kontrolni sistemi postojati meĊu novim aspirantima na nuklearni status. Štaviše,
teroristiĉke grupe moţda neće ni ţeleti kontrolu.
1962. GODINE, PREDSEDNIK KENEDI JE INSISTIRAO DA SVAKI ĈLAN
SAVETA ZA NACIONALNU BEZBEDNOST PROĈITA „AVGUSTOVSKE
PIŠTOLjE“ BARBARE TAĈMAN. KNjIGA JE PRIĈA O TOME KAKO SU NARODI
EVROPE NEOPREZNO POSRNULI U PRVI SVETSKI RAT. AUTOR POĈINjE
NAVODEĆI BIZMARKOV KOMENTAR DA ĆE „NEKA PROKLETA GLUPA
STVAR NA BALKANU“ ZAPALITI SLEDEĆI RAT. ONA ZATIM OPISUJE SERIJU
KORAKA – NAKON UBISTVA AUSTRIJSKOG PRESTOLONASLEDNIKA
NADVOJVODE FRANCA FERDINANDA OD STRANE SRPSKOG
NACIONALISTE 28. JUNA 1914. GODINE – MALIH I BEZNAĈAJNIH PO SEBI,
KOJI SU DOVELI DO NAJGROZNIJEG VOJNOG SUKOBA U ISTORIJI SVETA.
PONOVO SU, NA IVICI NEPRIJATELjSTAVA, ŠEFOVI DRŢAVA POKUŠALI DA
SE POVUKU, ALI IH JE SLED DOGAĐAJA POVUKAO NAPRED.
PREDSEDNIK KENEDI NAS JE PODSETIO NA RAZGOVOR IZ 1914.
GODINE DVA NEMAĈKA KANCELARA O UZROCIMA TOGA RATA . JEDAN JE
PITAO „KAKO SE TO DOGODILO?“, A NjEGOV NASLEDNIK JE ODGOVORIO
„AH, KAD BISMO SAMO ZNALI“. TO JE BIO KENEDIJEV NAĈIN DA UKAŢE NA
STALNU OPASNOST OD POGREŠNIH PROCENA.
Robert Maknamara, Blundering into Disaster 62
Briga zbog širenja nuklearnog oruţja se nastavlja. Dok je 187 drţava potpisalo
Ugovor o neširenju nuklearnog oruţja, Indija i Pakistan su izvršile nuklearne probe 1998.
godine, a zemlje kao Irak, Iran i Severna Koreja nastavljaju sa razvijanjem nuklearnog
oruţja uprkos tome što su potpisali Ugovor. Razlog za zabrinutost je i širenje
nekonvencionalnog arsenala kao što su biološko i hemijsko oruţje; Libija i Irak, na
primer, izgradili su postrojenja za hemijsko oruţje, a Irak ga je koristio u ratu protiv
Irana. Posle Zalivskog rata 1991. godine, inspektori Ujedinjenih nacija su otkrili i uništili
velike programe za nuklearno, biološko i hemijsko naoruţanje. Strah da bi takvi programi
mogli ponovo biti obnovljeni, jeste bio jedan od uzroka rata u Iraku 2003. godine.
Novinski izveštaji o nuklearnom materijalu koji iz bivšeg Sovjetskog Saveza odlazi na
meĊunarodno crno trţište, pokazuju da ovo oruţje i dalji moţe da izazove napetosti i
dovede narode na ivicu rata. Štaviše, izveštaji da teroristiĉke grupe kao što su japanski
kult Aum Šinrikio i mreţa Al-Kaida Osame Bin Ladena istraţuju proizvodnju nuklearnog
i biološkog naoruţanja, ukazuju da ono jednog dana moţe postati dostupno i ne-drţavnim
akterima.
Stalna meĊunarodna zabrinutost zbog oruţja za masovno uništavanje ima i moralnu i
realistiĉku dimenziju. Moralnu zabrinutost zbog nuklearnog oruţja dele ne samo one
zemlje koje nemaju sposobnost ili ţelju da proizvode takvo naoruţanje, nego i one zemlje
koje ga i dalje poseduju , kao što su Sjedinjene Drţave, Francuska i Rusija. Hemijsko i
biološko oruţje je osuĊivano od Prvog svetskog rata, kada je upotreba iperita dovela do
opšte povike i meĊu saveznicima i meĊu silama osovine. Realistiĉka dimenzija je
jednostavna: oruţje za masovno uništavanje nosi ogroman rizik eskalacije i ogromni
potencijal uništenja. Kada god je to oruţje prisutno, dinamika sukoba se menja. Slabe
drţave sa nuklearnim ili nekonvencionalnim oruţjem imaju veću mogućnost da zaprete
jakim drţavama, dok jake drţave sa ovim oruţjem mogu delotvornije da zaprete ili
62
Robert McNamara, Blundering into Disaster: Surviving the First Century of the Nuclear Age, Pantheon,
New York, 1986, p. 14.
odvrate protivnike. U isto vreme, rizik da će ova oprema biti korišćena ako se kriza otme
kontroli podiţe nivo napetosti, bilo da je to izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Severne Koreje,
ili izmeĊu Indije i Pakistana. A pretnja korišćenjem od strane terorista dodaje
zastrašujuću dimenziju u kojoj odvraćanje nije dovoljan odgovor. Hladni rat je moţda
završen, ali era nuklearnog i nekonvencionalnog oruţja nije.
Hronologija: Godine Hladnog rata
Novembar 1943. Sastanak u Teheranu izmeĊu Staljina, Ĉerĉila i Ruzvelta
Jul 1944. Konferencija u Breton Vudsu: Stvaranje MeĊunarodnog
Monetarnog Fonda i Svetske Banke
Avgust 1944. Konferencija u Dambarton Ouksu: Stvaranje Ujedinjenih nacija
Oktobar 1944. Sastanak u Moskvi izmeĊu Ĉerĉila i Staljina: podela interesnih
sfera na Balkanu
Februar 1945. Konferecija u Jalti izmeĊu Staljina, Ĉerĉila i Ruzvelta
April 1945. Ruzveltova smrt
Maj 1945. Kapitulacija Nemaĉke
April - Jun 1945 Konferencija u San Francisku – Potpisana Povelja organizacije UN
Jul 1945. Prva proba Atomske bombe; Konferencija u Potsdamu: Truman,
Ĉerĉil/Atli, Staljin
Avgust 1945. Hirošima i Nagasaki uništeni atomskom bombom; SSSR ulazi u rat
u Aziji
Septembar 1945. Kapitulacija Japana
Mart 1946. Ĉerĉilov govor o ”Gvozdenoj zavesi”; grĉki graĊanski rat
nastavlja da traje
Mart 1947. Objavljena Trumanova doktrina
Jun 1947. Objavljen Maršalov plan
Oktobar 1947. Moskva stvara ”Informbiro”
Februar 1948. Drţavni udar u Ĉehoslovaĉkoj; komunistiĉka partija u potpunosti
preuzima vlast
Mart 1948. Poĉinje delimiĉna blokada Berlina
Jun 1948. Poĉinje operacija «vazdušni most za Berlin» (Berlin Airlift);
Jugoslavija iskljuĉena iz Informbiroa
Novembar 1948. Truman izabran za predsednika SAD
April 1949. U Vašingtonu osnovan NATO
Maj 1949. Kraj blokade Berlina
Avgust 1949. SSSR testira prvu atomsku bombu
Septembar 1949. Stvorena Savezna Republika Nemaĉka
Oktobar 1949. Proglašena Narodna Republika Kina; proglašena Demokratska
Republika Nemaĉka
Februar 1950. kinesko-sovjetski pakt potpisan u Moskvi
April 1950. Napisan NSC – 68
Jun 1950. Poĉetak Korejskog rata
Novembar 1952. Testirana prva Hidrogenska bomba SAD-a; General Dvajt
Ajzenhauer izabran za predsednika; Dţon Foster Dals postaje
drţavni sekretar
Mart 1953. Staljinova smrt
Jun 1953. Pobuna u Istoĉnom Berlinu
Jul 1953. Primirje u Koreji
Avgust 1953. Prva proba sovjetske Hidrogenske bombe
Septembar 1953. Hrušĉov postaje generalni sekretar sovjetske Komunistiĉke partije
Septembar 1954. Kinesko bombardovanje Kvemoja i Matcua
Maj 1955. Zapadna Nemaĉka primljena u NATO; potpisan Varšavski pakt;
potpisan mirovni ugovor sa Austrijom; Austrija postala neutralna
Februar 1956. Hrušĉov iznosi optuţbe na raĉun Staljinovog reţima na
Dvadesetom Kongresu Partije
Jun 1956. Poznanjska pobuna u Poljskoj
Oktobar 1956. Poĉetak ustanka u MaĊarskoj
Novembar 1956. SSSR interveniše u Budimpešti
Avgust 1957. Lansiranje prve sovjetske Interkontinentalne balistiĉke rakete
ICBM (Intercontinental Ballistic Missiles)
Oktobar 1957. Lansiran satelit “Sputnjik”
Februar 1958. Lansiran prvi ameriĉki satelit
Avgust 1958. Kina preti Tajvanu
Januar 1959. Fidel Kastro preuzima vlast na Kubi
Septembar 1959. Hrušĉov u poseti Sjedinjenim Drţavama
Februar 1960. Prva proba francuske atomske bombe
Maj 1960. Ameriĉki U-2 oboren nad SSSR-om; neuspeh Pariskog samita
April 1961. Neuspelo iskrcavanje ameriĉkih snaga u ”Zalivu svinja” na Kubi
Jun 1961. Hrušĉov i Kenedi se sastaju u Beĉu
Oktobar 1961. Incidenti na kontrolnoj rampi Ĉarli (Charlie Check-point) u
Berlinu; porast tenzija izmeĊu dve strane
Oktobar 1962. Kubanska raketna kriza
Jun 1963. Kenedi posećuje Berlin, izjavljuje „Ja sam Berlinac“ (Ich bin ein
Berliener) kao gest solidarnosti
Oktobar 1963. Kenedi potpisuje Ugovor o zabrani ograniĉenih nuklearnih proba;
SSSR, Sjedinjene Drţave i Velika Britanija stavljaju izvan zakona
probe u atmosferi, pod vodom i u svemiru
Novembar 1963. Kenedi ubijen; Potpredsednik Lindon B. Dţonson preuzeo funkciju
Predsednika SAD
Avgust 1964. Zakon o zalivu Tonkin usvojen u Kongresu, ĉime je intervencija
SAD-a u Vijetnamu eskalirala
Oktobar 1964. Hrušĉov smenjen, zamenjuju ga Breţnjev i Kosigin
Novembar 1964. Kina izvršila probu prve atomske bombe
Mart 1966. Demonstracije protiv Vijetnamskog rata odrţane u Sjedinjenim
Drţavama i Evropi
April 1966. Poĉetak kineske Kulturne revolucije
Januar 1967. Sjedinjene Drţave, SSSR i još 60 drţava postiţu sporazum o
Ugovoru o svemirskom prostoru kojim se ograniĉava vojna
upotreba svemira
Jun 1967. Kina testira prvu Hidrogensku bombu
Januar 1968. Poĉetak “Praškog proleća” u Ĉehoslovaĉkoj
Januar 1968. “Ofanziva Tet” u Vijetnamu
Jul 1968. Sjedinjene Drţave, SSSR, i još 58 drţava potpisali Ugovor o
neširenju nuklearnog naoruţanja (NPT Treaty)
Avgust 1968. Sovjetska invazija na Ĉehoslovaĉku
Novembar 1968. Nikson izabran za predsednika
Decembar 1968. Snage SAD-a u Vijetnamu dostiţu najveći broj od 535 000 ljudi
Novembar 1969. Pregovori o ograniĉavanju strateškog nuklearnog naoruţanja
(SALT) poĉinju izmeĊu Sjedinjenih Drţava i SSSR
Februar 1970. Poĉinju Pariski mirovni pregovori izmeĊu Sjedinjenih Drţava i
Severnog Vijetnama
April 1970. Trupe SAD-a okupiraju Kambodţu
April 1970. U antiratnim demonstracijama ĉetiri studenta ubijena od strane
pripadnika Nacionalne garde na Drţavnom univerzitetu Kent, SAD
Novembar 1971. Narodna Republika Kina pristupa Ujedinjenim nacijama
Februar 1972. Nikson posećuje Kinu
Maj 1972. Potpisan SALT I, kojim se zamrzava broj postojećih
interkontinentalnih balistiĉkih raketa (ICBM) i balistiĉkih raketa
lansiranih sa podmornica (SLBM) na 5 godina
Januar 1973. Pariskim sporazumom uspostavljeno primirje i politiĉko rešenje
Vijetnamskog rata
Maj 1973. Istoĉna i Zapadna Nemaĉka uspostavljaju zvaniĉne diplomatske
odnose
Septembar 1973. Ĉileanska socijalistiĉka vlada Salvadora Aljendea svrgnuta vojnim
udarom koji su potpomogle SAD
Oktobar 1973. Rat “Jom Kipur” izmeĊu Izraela i arapskih zemalja; Sjedinjene
Drţave i SSSR bivaju zamalo uvuĉene u sukob; arapski embargo
na izvoz nafte u Sjedinjene Drţave koji je trajao do marta 1974.
Avgust 1974. Nikson podnosi ostavku zbog afere “Votergejt”; Dţerald Ford
postao 38. Predsednik SAD
April 1975. Sjedinjene Drţave napuštaju Vijetnam nakon pada Sajgona
Jul 1975. Ameriĉki i sovjetski kosmonauti se sreću u svemiru
Jul 1975. Sjedinjene Drţave i SSSR potpisuju Helsinški sporazum, zalaţući
se za priznavanje evropskih granica i zaštitu ljudskih prava
Novembar 1976. Dţimi Karter izabran za 39. predsednika SAD
Januar 1979. Sjedinjene Drţave i Narodna Republika Kina uspostavljaju pune
diplomatske odnose
Jun 1979. Karter i Breţnjev potpisali Sporazum SALT II kojim se ograniĉava
broj raketa i bombardera dugog dometa
Jul 1979. Sandinistiĉke snage ruše Somozin reţim u Nikaragvi
Decembar 1979. Invazija SSSR-a na Avganistan: Sjedinjene Ameriĉke
Drţave uvode sankcije SSSR-u i obelodanjuju nameru o
Bojkotu Olimpijskih igara koje su trebale da se odrţe u
Moskvi naredne godine
Januar 1980. U tzv. Karterovoj doktrini kaţe se da je Persijski Zaliv
deo vitalnih ameriĉkih interesa
Januar 1981. Leh Valensa predvodi zabranjeni štrajk Poljskog sindikat
„Solidarnost“
Decembar 1981. Vojska preuzela vlast u Poljskoj
Maj 1982. Predsednik Regan iznosi plan za „Ugovor o smanjenju
Strategijskog naoruţanja“ (START)
Mart 1983. Predsednik Regan obelodanjuje Strategijsku odbrambenu
Inicijativu (SDI), popularno nazvanu „Rat zvezda“ koja je
predviĊala razvoj odbrambene raketne tehnologije u svemiru
Novembar 1983. Sjedinjene Ameriĉke Drţave zapoĉele razmeštanje raketa
srednjeg dometa (Intermediate Nuclear Forces-INF) tipa Peršing
II, na teritoriji Zapadne Nemaĉke
Mart 1985. Mihail Sergejeviĉ Gorbaĉov postaje Generalni sekretar
Komunistiĉke partije Sovjetskog Saveza
Mart 1985. U Ţenevi zapoĉeli razgovori o nuklearnom oruţju i svemiru
(NST), bazirani na START modelu
Oktobar 1986. Na samitu supersila u Rejkjaviku (Island) Predsednik Regan
odbacuje Gorbaĉovljev predlog da Sovjetski Savez uĉini
znaĉajno smanjenje naoruţanja ukoliko Amerika prekine rad na
programu „Rat zvezda“
Novembar 1986. Informacije o tajnom finansiranju Kontraša u Nikaragvi
prodajom oruţja Iranu (što je bilo protivzakonito) „cure“
u javnost
Decembar 1987. Na samitu u Vašingtonu Predsednik Regan i Generalni sekretar
Gorbaĉov saglasili se da se eliminišu rakete srednjeg dometa
(INF Treaty) i da nastave rad na sporazumu START
April 1988. SSSR se saglasio da njegove trupe napuste Avganistan
do februara 1989. godine
Jun 1988. Gorbaĉov saopštava liderima Komunistiĉke Partije da se
elementi komunistiĉke doktrine moraju promeniti
April 1988. Kuba povlaĉi svoje vojne snage iz Angole
Novembar 1988. Dţordţ H. V. Buš izabran za 41. Predsednika SAD
Jun 1989. Kineska armija guši prodemokratske demonstracije
Na Trgu Tjen an men
Novembar 1989. Pad Berlinskog zida; Na hiljade stanovnika Istoĉne Nemaĉke
prelaze na teritoriju Zapadne Nemaĉke
Februar 1989. Poraţen Nikaragvanski sandinistiĉki voĊa Daniel Ortega
Maj – Jun 1990. Vašingtonski samit Regan – Gorbaĉov
Oktobar 1990. Ponovno ujedinjenje Nemaĉke u jednu drţavu
Novembar 1990. Ugovorom o Konvencionalnim snagama u Evropi (Conventional
Forces in Europe Treaty –CFE Treaty) smanjena veliĉina kopnenih
snaga u Evropi.
Decembar 1989. Leh Valensa izabran za Predsednika Poljske
Jul 1991. Predsednik Dţordţ H. V. Buš i Mihail Gorbaĉov potpisuju
sporazum START kojim su se obavezali da ĉe dve zemnje uništiti
na hiljade nuklearnih bojevih glava
Avgust 1991. Propast puĉa protiv Mihaila Gorbaĉova; moć prelazi u
ruke Borisa Jeljcina
Septembar 1991. Ameriĉki Strateški bombarderi, tankeri i rakete dugog dometa
“razalmirani”
Decembar 1991. Raspad Sovjestkog Saveza; Sjedinjene Ameriĉke Drţave priznaju
Nezavisnost Jermenije, Belorusije, Kazahstana, Kirgistana,
Rusije i Ukrajine
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Kada je poĉeo Hladni rat? Kada se završio? Zašto? Na koji naĉin realistiĉki,
liberalni i konstruktivistiĉki pristupi izuĉavanju meĊunarodnih odnosa mogu
pomoći da odgovorite na ova pitanja?
2. Da li je Hladni rat bio neizbeţan? Ako je tako, objasnite zašto i kada? Ako
nije objasnite kako i u kojim trenucima se mogao izbeći?
3. Zašto drţavnici nisu uspeli da obnove meĊunarodni sistem „Evropskog
koncerta“ nakon Drugog svetskog rata? Kakav se zapravo tip meĊunarodnog
sistema pojavio?
4. Koja je uloga prve i druge Volcove „predstave“ u razvoju Hladnog rata? Koja su
bila gledišta ameriĉkih i evropskih drţavnika na Sovjetski Savez i ambicije koje je
ova zemlja imala na meĊunarodnoj sceni? Kako su Sovjeti gledali na Sjedinjene
Ameriĉke Drţave i ostatak Zapadnog sveta?
5. Neki istoriĉari tvrde da pravo pitanje nije zašto je došlo do Hladnog rata već zašto
on nije eskalirao u „topli“ rat. Da li se slaţete sa ovakvim jednim viĊenjem. Šta vi
mislite, zašto nije došlo do „toplog“ rata?
6. Šta je kontejnment? Kako je nastala ova ameriĉka politika i kako se ona
primenjivala u stvarnom ţivotu? Šta je bio sovjetski odgovor na ovakvu jednu
politiku?
7. Koja je razlika izmeĊu nuklearnog i konvencionalnog oruţja? Da li je nastanak
(advent) nuklearne tehnologije iz fundamenta promenio naĉin na koji se drţave
ponašaju u meĊunarodnim odnosima?
8. Da li je Miler u pravu kad kaţe da nuklearno oruţje nije uzrok prevaziĊenosti
velikih ratova izmeĊu razvijenih drţava? Koje druge ĉinioce on uzima u obzir?
9. Da li je strategija nuklearnog odvraćanja moralno odrţiva? Ili je po reĉima jednog
teoretiĉara, ona moralno analogna situaciji u kojoj stavite bebu na branik vaših
kola da biste spreĉili eventualnu saobraćajnu nesreću u vreme Memorial Day
(Dana sećanja)? Mogu li neke strategije odvraćanja biti moralnije od nekih
drugih?
10. Kakav je odnos izmeĊu nuklearnog oruţja i meĊunarodnih odnosa, ako ostavimo
po strani nuklearno odvraćanje? Kolika je korisnost nuklearnog oruţja?
11. Zašto se završio Hladni rat? Kakvu ulogu u svemu tome su odigrale „tvrda“ i
„meka“ moć?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Kennan, George F., „The Sources of Soviet Conduct“, Foreign Affairs, 25: 4, July
1947, pp. 566-582. (Videti dokumente kao što je „Dugaĉki telegram u: D
ţordţ F. Kenan, Memoari 1925 – 1950, Otokar Keršovani, Rijeka, 1970)
2. Schlesinger, Arthur, Jr., „The Origins of the Cold War“, Foreign Affairs, 46 : 1,
October 1967, pp. 22 – 53.
3. Yergin, Daniel, The Shattered Peace, Houghton Mifflin Company, Boston,
1977, pp. 22 – 53.
4. Gaddis, John L., Russia, The Soviet Union and the United States, Wiley, New
York, 1978, poglavlja 7. i 8.
5. Mueller, John, „The Essential Irrelevance of Nuclear Weapons“, and Jervis,
Robert, „The Political Effects of Nuclear Weapons“, International Security,
13 : 2, Fall 1988, pp. 80 – 90.
6. Khong, Yuen F., „The Lessons of Korea and Vietnam Decision of 1965“, in:
George W. Breslauer and Philip E. Tetlock, Eds., Learning in U. S. and
Soviet Foreign Policy, Vestview Press, Boulder, CO., 1991, pp. 302 – 349.
7. Gaddis, John Lewis, We Now Know: Rethinking Cold War History, Oxford
University Press, New York, 1997 (ova knjiga je prevedena na Srpski jezik:
videti, Dţon Luis Gedis, Hladni rat, Klio, Beograd, 2003 – prim. Prev.)
DODATNA LITERATURA:
Allan, Charles T., “Extended Conventional Deterrence: In from the Cold and Out of the
Nuclear Fire?”, The Washington Quarterly, 17 : 3, Summer 1994, pp. 203 – 233.
Allison, Graham , and Philip Zelikow, Essence of Decision: Explainng the Cuban Missile
Crisis, 2nd
ed., Longman, New York, 1999
Beschloss, Michael T., The Conquerors, Simon and Schuster, New York, 2002
Blight, James G., and David A. Welch, On the Brink: Americans and Soviets Reexamine
the Cuban Missile Crisis, Hill and Wang, New York, 1989
Bundy, McGeorge, Danger and Survival, Random House, New York, 1988
Dallek, Robert, An Unfinished Life: John F. Kennedy, 1917 – 1963, Little & Brown,
Boston, 2003
Fursenko, Alexandr, and Timothy Naftaly, “One Hell of a Gamble”: Khrushchev, Castro
& Kennedy, 1958 – 1964, Norton, New York, 1997
Gaddis, John Lewis, We Now Know: Rethinking Cold War History, Oxford
University Press, New York, 1997 (ova knjiga je prevedena na Srpski jezik: videti, Dţon
Luis Gedis, Hladni rat, Klio, Beograd, 2003 – prim. Prev.)
Gaddis, John, Strategies of Containment: A Critical Appraisal of Postwar American
National Security Policy, Oxford University Press, New York, 1982
Gray, Colin, Weapons Don’Make War: Policy, Strategy, and Military Technology,
University Press of Cansas, Lawrence, KS, 1993
Herring, John C., America’s Longest War: The United States and Vietnam, 1950 – 1975,
3rd ed., McGraw – Hill, New York, 1996
Kagan, Donald, On the Origins of War, Doubleday, New York, 1995
Kennan, George F., Memoirs 1925 – 1950, Little, Brown, Boston, 1967, (Ova knjiga je
objavljena na Hrvatskom jeziku: Dţordţ Frost Kenan, Memoari 1925 – 1950, Otokar
Keršovani, Rijeka, 1970. Uskoro se oĉekuje objavljivanje ove knjige i na Srpskom jeziku
u izdanju Izdavaĉke kuće BMG iz Beograda)
Kennedy, Robert, Thirteen Days, Norton, New York, 1968
Kolko, Gabriel, and Joyce Kolko, The Limits of Power: The World and The United States
Foreign Policy, 1945 – 1954, Harper & Row, New York, 1972
Lafeber, Walter, America, Russia and the Cold War 1945 – 1996, McGraw – Hill, New
York, 1997
Larson, Deborah W., Origins of Containment: A Psychological Explanation, Princeton
University Press, Princeton, NJ, 1985
Lebow, Richard Ned, and Thomas Rise – Kappen, eds., International Relations Theory
and the End of the Cold War, Columbia University Press, New York, 1995
Legvold, Robert, “Soviet Learning in he 1980s”, in: George W, Breslauer and Philip E.
Tetlock, eds., Learning in U. S. and Soviet Foreign Policy, Westview Press, Boulder, CO,
1991, pp.684 – 732.
Mandelbaum, Michael, The Nuclear Revolution, Cambridge University Press,
Cambridge, 1986
Mastny, Vojtech, Russia’s Road to the Cold War: Diplomacy, Warfare, and the Politics
of Communism 1941 – 1945, Columbia University Press, New York, 1979
May, Ernest R., and Philip D. Zelikow, eds., The Kennedy Tapes: Inside the White House
During the Cuban Missile Crisis, Belknap & Harvard University Press, Cambridge, MA,
1997
Nye, J. S., “Nuclear Learning and the U. S. – Soviet Security Regimes”, International
Organization, 41 : 3, Summer, 1987
Remnick, David, Lenin’s Tomb: The Last Days of the Soviet Empire, Random House,
New York, 1993
Taubman, William, Stalin’s American Policy: From Entente to Détente to Cold War,
Norton, New York, 1982
Williams, William, The Tragedy of American Diplomacy, World, Cleveland, 1959
Wohlforth, William C., ed., Witnesses to the End of the Cold War, Johns Hopkins
University Press, Baltimore, 1996
Yergin, Daniel, Shattered Peace: The Origins of the Cold War and the National Security
State, Houghton Mifflin, Boston, 1977
POGLAVLjE 6
Intervencije, institucije, i regionalni i etniĉki sukobi
Po završetku Hladnog rata, veliki rat je manje verovatan, ali regionalni i
unutrašnji sukobi se nastavljaju i uvek će biti pritisaka za intervenciju drugih drţava i
medjunarodnih institucija. Od 111 sukoba koji su se dogodili od kraja Hladnog rata do
poĉetka novog veka, 95 sukoba bilo je ĉisto unutrašnje prirode, a preostalih 9 bili su
unutrašnji sa stranom intervencijom. U njih je bilo ukljuĉeno više od 80 drţavnih aktera,
kao i dve regionalne i više od 200 nevladinih organizacija63
.
ETNIĈKI SUKOBI
Ovi društveni sukobi obiĉno se nazivaju „etniĉkim ratovima“ - ratovima u kojima
zaraćene strane sebe definišu delom u skladu sa kulturnim odlikama kao što su jezik, vera
i sliĉno. Etniĉka grupa podrazumeva ime grupe, zajedniĉko istorijsko nasleĊe i
zajedniĉke simbole.
Velika većina etniĉkih ratova dogaĊa se kada doĊe do sloma ustanovljenih naĉina
za posredovanje u sukobima. Nesposobnost vlade da posreduje u sukobu ĉesta je u
razdobljima neposredno posle propasti imperija, kao što su evropske kolonijalne imperije
u Africi ili sovjetska imperija na Kavkazu i u Centralnoj Aziji. Takve „neuspele drţave“
ili nikada nisu imale jaku vladu, ili su njihove vlade oslabljene ekonomskim uslovima,
gubitkom legitimiteta ili spoljnom intervencijom. Tako, ĉak i ako je kraj bipolarnog
hladnoratovskog sukoba doveo do povlaĉenja stranih trupa iz Avganistana, Kambodţe,
Angole i Somalije, unutrašnji rat se nastavio (rat je ostao opšte mesto u svetu u kojem
ţivimo, rat unutar društva). A u bivšoj Jugoslaviji, koja se u bipolarnom svetu drţala na
okupu kako bi saĉuvala svoju nezavisnost, smrt predsednika Tita i kraj Hladnog rata
oslabili su sposobnost centralne vlade da posreduje u etniĉkim sukobima.
Konstruktivisti naglašavaju da etnicitet nije nepromenljiva ĉinjenica koja
neminovno dovodi do rata. On je društveno zasnovan u smislu da simboli, mitovi i
sećanja mogu da se menjaju tokom vremena. Na primer, u Ruandi, koja je 1994. pretrpela
genocid, ljudi su govorili istim jezikom i imali istu boju koţe, ali su postojale razlike u
statusu izmeĊu naroda Tutsi koji je migrirao u oblasti sa stoĉarskom kulturom vekovima
ranije i brojnijeg naroda Hutu koji se bavio zemljoradnjom. Vremenom su mešoviti
brakovi i društvene promene zamaglili neke od ovih razlika, ali one su ponovo ojaĉale
tokom kolonijalne vlasti. U genocidu 1994. u kome je ubijeno 750 000 Tutsa, mnogi Huti
koji su se zalagali za modernizaciju ili za koje se ispostavilo da su Tutsi, takoĊe su
ubijeni.
Raspad bivše jugoslovenske federacije 1991. godine takoĊe je doveo do etniĉkih
sukoba. Neke od najteţih borbi dogodile su se izmeĊu Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni,
najraznorodnijoj od svih jugoslovenskih republika.
RAT U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI: HRONOLOGIJA
Leto 1991.
63
Peter Wallersten and Margareta Sollenberg, “Armed Conflict 1989 – 2000”, in: Sollenberg, ed., States in
Armed Conflict 2000, Department of Peace and Conflict Research, Report No. 60, Uppsala University,
Sweden, 2001, pp. 10 – 12.
Slovenija i Hrvatska proglašavaju nezavisnost od Jugoslavije. Etniĉki Srbi
i Hrvati zapoĉinju borbe u Hrvatskoj. Ujedinjene nacije uvode embargo na izvoz oruţja
svim ĉlanicama bivše Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije.
Proleće 1992.
Bosna i Hercegovina (u kojoj ţivi 44 % Muslimana, 31 % Srba i 17 %
Hrvata) proglašava nezavisnost, koju zemlje Zapada i zvaniĉno priznaju. Bosanski Srbi
proglašavaju nezavisnu Republiku Srpsku. Etniĉke tenzije eksplodiraju i dolazi do
erupcije rata u Bosni. Ujedinjene nacije iskljuĉuju iz svog ĉlanstva Jugoslaviju kojom
dominiraju Srbi.
Leto 1992.
Izveštaji o „etniĉkom ĉišćenju“ – politici koja podrazumeva ubijanje ili
prinudno raseljavanje stanovnika u cilju stvaranja etniĉki „ĉistih“ podruĉja – Muslimana
u Bosni.
Zima 1992 – 1993.
Konvoji Ujedinjenih Nacija koji nose humanitarnu pomoć muslimanima u
Bosni, blokirani od strane srpskih vojnih snaga. Ujedinjene nacije su neke od bosanskih
gradova proglasili „bezbednim podruĉjima – podruĉjima pod zaštitom Ujedinjenih
Nacija“. Vens – Ovenov plan kojim je predlagano ustrojstvo Bosne koje bi pratilo etniĉke
linije, odbijeno od strane Parlamenta bosanskih Srba. Hrvati, koji su se u poĉetku borili
zajedno sa Muslimanima protiv Srba zapoĉinju svoju vlastitu kampanju etniĉkog
ĉišćenja.
Jesen 1993.
Bosanska armija beleţi neke vojne uspehe i teritorijalne dobitke na raĉun
hrvatskih separatista. Republika Srpska nareĊuje opštu mobilizaciju meĊu srpskim
izbeglicama.
4. Februar 1994.
Bombardovanje pijace u Sarajevu izaziva smrt 68 i ranjavanje više od 200
osoba. To pokreće sve šire javne proteste protiv tog i drugih zverstava.
Leto 1994.
Armija pod kontrolom bosanske vlade u ofanzivi protiv snaga bosanskih
Srba. Ponovno zauzimanje nekih teritorija oko Bihaća, u severositoĉnom delu Bosne.
Jesen 1994.
Srpske snage vraćaju pod svoju kontrolu podruĉje oko Bihaća. Kao znak
odmazde za to, NATO bombarduje piste aerodroma pod kontrolom Srba u Krajini. Srbi
drţe kao taoce više od 300 vojnika Ujedinjenih Nacija.
11. Jul 1995.
Podruĉje pod zaštitom Ujedinjenih Nacija, Srebrenica, zauzeto od strane
Srba. 6000 muškaraca Muslimana ubijeno u najgorem masakru u Evropi od vremena
Drugog svetskog rata.
Avgust – Septembar 1995.
Hrvatske vojne snage zauzimaju Krajinu i u velikoj operaciji etniĉkog
ĉišćenja prisiljavaju lokalne Srbe da napuste taj prostor. Vazdušni napadi NATO-a na
objekte bosanskih Srba. Zaraćene strane se saglašavaju da razgovaraju o miru.
Novembar 1995.
Bosna, Srbija i Hrvatska potpisuju Dejtonski sporazum kojim je okonĉan
rat u Bosni. Snage NATO poslate u Bosnu da bi odrţavale mir.
Mart 1998.
Slobodan Milošević šalje trupe da bi smirio nemire na Kosovu. Usledio je
gerilski rat sa Kosovskom oslobodilaĉkom armijom. Milošević odbija pozive za
meĊunarodno ukljuĉivanje u rešavanje problema.
Septembar 1998.
NATO šalje ultimatum Miloševiću: Ili obustavi nasilje nad Albancima ili
se suoĉi sa vazdušnim napadima.
Mart 1999.
Kosovski Albanci i Jugoslavija ne uspevaju da doĊu do sporazuma u
Parizu. Poĉinju NATO vazdušni napadi širom Jugoslavije. Na hiljade kosovskih
Albanaca prelaze u Albaniju, što sve dovodi do velike izbegliĉke krize.
Maj 1999.
Sud Ujedinjenih Nacija za ratne zloĉine na podruĉju bivše Jugoslavije
optuţuje Miloševića za ratne zloĉine.
Jun 1999.
NATO suspenduje bombardovanje posle 78 dana; Srbija poĉinje
povlaĉenje svojih trupa sa Kosova.
Septembar 2000.
Vojislav Koštunca dobija više glasova od Miloševića, ali Savezna izborna
komisija ne prihvata takav rezultat. Pristalice Vojislava Koštunice ne prihvataju takav
stav Komisije i poĉinju kampanju štrajkova i graĊanske neposlušnosti da bi prisilili
Miloševića da popusti.
Oktobar 2000.
Veliki miting ispred Savezne skupštine završava se tako što demonstranti
prvaljuju u zgradu i pale je. Dan kasnije Milošević priznaje poraz i Koštunica postaje
Predsednik.
Mart – April 2001.
Srpske vlasti pokušavaju da uhapse Miloševića. Komandosi upadaju u
njegovu kuću i zapoĉinje sukob sa njegovim telohraniteljima. Posle 36 sati, Milošević je
uhapšen i odveden u pritvor. Glavni tuţilac Haškog tribunala Karla del Ponte oblodanjuje
i drugu optuţnicu protiv Miloševića za zloĉine poĉinjene u Bosni.
Jun – Jul 2001.
Milošević izruĉen Haškom tribunalu da bi mu se sudilo za ratne zloĉine.
Ali, sukob se takoĊe moţe posmatrati i kao sukob izmeĊu ruralnih oblasti gde su
stari identiteti i mitovi bili najjaĉi, i urbanih zajednica gde su mnogi ljudi ţivelo u
mešovitim brakovima i izjašnjavali se kao „Jugosloveni“ pre nego kao Hrvati, Srbi ili
Muslimani. Kada se Jugoslavija raspala i kada su izbile borbe, nekima od ovih ljudi
nametnuti su novi identiteti. Kako mi je rekao jedan ĉovek 1993. godine, „ĉitavog ţivota
smatrao sam se Jugoslovenom a ne Muslimanom. Sada sam Musliman zato što mi je to
nametnuto“. Ili, kada sam tokom bitke za Mostar upitao vojnog komandanta bosanskih
Hrvata kako zna na koga da puca pošto su ljudi na ulici toliko sliĉni, njegov odgovor bio
je da biste pre rata morali da znate njihova imena, ali sada to olakšava uniforma. Neki
teoretiĉari etniĉke sukobe pripisuju dubokim i starim mrţnjama ili velikim sukobima
civilizacija, ali etniĉke razlike bolje opisuje pojam Zigmunda Frojda „narcizam malih
razlika“.
Zašto ljudi ubijaju zbog malih razlika? Najĉešće, oni to ne ĉine. Ljudska bića su
se oduvek delila u grupe, a ponekad ove razlike prate predrasude i mrţnja. Ali, retko kada
takve razlike dovode do nasilja u velikom obimu. Premda ne postoje dva potpuno ista
sukoba, zajedniĉka dinamika je da etniĉki simboli i mitovi stvaraju podele; ekonomski
rivaliteti ili slabljenje drţavnog autoriteta stvaraju strah za opstanak grupe; elite ili lideri
onda mobilišu podršku pozivanjem na etniĉke simbole; i bilo koji dogaĊaj (kao što je
bosanska deklaracija o nezavisnosti ili smrt predsednika Ruande u avionskom udesu)
moţe da rasplamsa borbe.
Dţon Miler naglašava ulogu nasilniĉkih grupa koje postiţu svoje ciljeve
manipulišući etniĉkim mitovima i strahovima. Prema njegovom mišljenju, ĉitav koncept
„etniĉkog ratovanja“ je pogrešan zato što podrazumeva hobzijanski rat „svih protiv svih“,
dok u stvari „njega vode male grupe boraca, grupe koje se navodno bore i ubijaju u ime
nekog većeg entiteta“64
. Manjina koja se oslanja na nasilje uništava prostor za umerenost,
a patološki i kriminalni elementi cvetaju u nastajućem haosu. Stjuart Kaufman naglašava
ulogu simboliĉne politike. Politiĉki preduzetnici i ektremistiĉke grupe koriste
emocionalnu snagu etniĉkih simbola da rekonstruišu ono što ţele veće grupe. Klasiĉna
bezbednosna dilema opisana u Poglavlju 1 javlja se meĊu racionalnim akterima kada
nedostatak poverenja i nesposobnost da se osnaţe sporazumi pod anarhiĉnim uslovima
uzrokuju erupciju ozbiljnih sukoba. Po Kaufmanovom mišljenju, meĊutim, mnogi etniĉki
sukobi „izbili su zato što su jedna ili obe strane više ţelele sukob nego saradnju.“65
U
neuspelim drţavama (failed states) kao što su Siera Leone ili Liberija, neobrazovani i
nezaposleni mladi ljudi razvili su veliku sklonost za pljaĉku i otimaĉinu. Uz problem sa
kojim se racionalni akteri suoĉavaju u strukturnim uslovima anarhije, dileme povodom
bezbednosti ukljuĉene u ranije faze etniĉkih sukoba ĉesto izrastaju iz manipulacije
emocionalnim simbolima od strane onih koji naginju nasilju. Onde gde postoje neuspele
drţave ili gde preti genocid, neki analitiĉari veruju da bi spoljni akteri trebalo da
zanemare suverenitet i odbrane pravo na intervenciju kako bi zaštitili ugroţeni narod.
INTERVENCIJA I SUVERENITET
Intervencija je zbunjujuća zamisao, delom zbog toga što je ta reĉ istovremeno
opisna i normativna. Ona ne samo da opisuje ono što se dogaĊa, nego oblikuje i
vrednosne sudove. Prema tome, diskusije o intervenciji ĉesto za sobom povlaĉe moralne
sporove. Nemešanje u unutrašnje stvari suverenih drţava je osnovna norma
meĊunarodnog prava. Nemešanje je moćna norma zato što utiĉe i na poredak i na pravdu.
Poredak postavlja granicu haosu. MeĊunarodna anarhija - odsustvo vrhovne vlasti - nije
isto što i haos ukoliko se poštuju osnovni principi. Suverenitet i nemešanje su dva
principa koja odreĊuju poredak u anarhiĉnom svetskom sistemu. U isto vreme, nemešanje
utiĉe na pravdu. Nacionalne drţave su zajednice ljudi koji zasluţuju pravo da razvijaju
zajedniĉki ţivot u okviru sopstvenih drţavnih granica. Narodi van tih granica trebalo bi
da poštuju njihov suverenitet i teritorijalni integritet. Ne uklapaju se, meĊutim, sve drţave
u ovaj ideal. Suverenitet je koncept koji se primenjuje na mnoge drţave gde to nije
primereno. Na primer, sukobi grupa i klanova u Siera Leoneu, Liberiji i Somaliji znaĉili
su da tamo na poĉetku dvadeset prvog veka nijedna vlada nije imala kontrolu. Ĉak su i
deca gurana u borbu. Prema tome, izmeĊu pravde i poretka ĉesto postoji napetost, što
vodi do opreĉnih mišljenja o tome da li da se inteveniše ili ne.
Definisanje intervencije
64
John Mueller, „The Banality of Ethnic War“, International Security 25, Summer 2000, p. 42. 65
Stuart Kaufmann, Modern Hatreds, Cornell University Press, Ithaca, NY, 2001, p. 220.
Prema svojoj najopštijoj definiciji, intervencija se odnosi na spoljne akcije koje
utiĉu na unutrašnje sukobe druge suverene drţave. Pojedini analitiĉari termin koriste u
uţem smislu, da ukaţu na mešanje silom u unutrašnji sukob druge zemlje. Uţa definicija
je samo jedan kraj širokog spektra uticaja rangiranih od najniţeg do najvišeg stepena
prinude (vidi sliku 6.1). Na najniţem delu skale, intervencija moţe jednostavno biti govor
formulisan tako da utiĉe na domaće politiĉare u drugoj drţavi. Na primer, 1990. godine
predsednik Buš je pozivao iraĉki narod da obori Sadama Huseina, a 1999., Sadam je
pozivao narode nekoliko arapskih drţava da svrgnu svoje lidere. Ovakvi govori
osmišljavaju se radi mešanja u unutrašnju politiku druge zemlje - ĉesto bez mnogo
uticaja. Osamdesetih godina, vlada SAD osnovala je Radio Marti kako bi širila svoje
poruke protiv Fidela Kastra na Kubi, ali je on na kraju veka još uvek bio na svom
poloţaju.
Ekonomska pomoć moţe takoĊe da utiĉe na unutrašnje poslove druge zemlje. Na
primer, tokom Hladnog rata, ekonomska pomoć Sjedinjenih Americkih Drţava El
Salvadoru i sovjetska pomoć Kubi usmeravane su tako da utiĉu na unutrašnje poslove u
tim zemljama. Podmićivanje je nezakonita ekonomska pomoć. TakoĊe tokom Hladnog
rata, ameriĉke i sovjetske obaveštajne sluţbe ĉesto su finansirale izbore u inostranstvu.
Sedamdesetih godina, vlada Juţne Koreje potrošila je veliku svotu novca da bi pomogla
izbor ameriĉkih politiĉara koji su bili više naklonjeni njenim interesima.
Ako idemo malo dalje kroz spektar prinude, dolazimo do slanja vojnih savetnika.
U prvim danima Vijetnamskog rata, Sjedinjene Americke Drţave su zapoĉele svoju
intervenciju najpre uz ekonomsku, a kasnije uz vojnu pomoć. Sliĉno tome, Sovjetski
Savez i Kuba su se pobrinule za vojnu pomoć i savetnike u Nikaragvi i drugim "štićenim"
drţavama. Sledeći oblik intervencije je podrška opoziciji. Na primer, tokom ranih
sedamdesetih godina, Sjedinjene Drţave su dostavljale novac protivnicima Salvadora
Aljendea, demokratski izabranog predsednika Ĉilea, a u više navrata Sovjetski Savez je
dostavljao novac mirovnim grupama u zemljama zapadne Evrope.
Na kraju spektra prinude je ograniĉena vojna akcija. Na primer, osamdesetih
godina Sjedinjene Drţave su bombardovale Libiju kao odgovor na drţavnu podršku
terorizmu, a Sovjetski Savez je pomogao jednu grupaciju koja se borila u gradjanskom
ratu u Juţnom Jemenu. 1998. godine, Sjedinjene Drţave su lansirale krstareće projektile
na Sudan i Avganistan kao odmazdu za teroristiĉke napade na ameriĉke ambasade u
istoĉnoj Africi. TakoĊe, koristile su vazdušnu i kopnenu podršku lokalnim snagama za
svrgavanje talibanske vlade u Avganistanu nakon teroristiĉkih napada na ameriĉkom tlu,
septembra 2001. Potpuna vojna invazija ili okupacija je na krajnjoj granici spektra
prinude. Primeri ukljuĉuju akcije Sjedinjenih Drţava u Dominikanskoj Republici 1965.
godine, Granadi 1983., Panami 1989. i Iraku 2003. godine, kao i akcije Sovjetskog
Saveza u Madjarskoj 1956, Ĉehoslovaĉkoj 1968. i Avganistanu 1979. godine. Nisu samo
velike sile te koje intervenišu silom. Na primer, 1978. godine Tanzanija je poslala trupe u
Ugandu, a Vijetnam je izvršio invaziju na Kambodţu. 1997. malena Ruanda je vojno
intervenisala u sukobu kod svog velikog suseda, drţave Kongo. Pojedine intervencije su
multilateralne, ali najĉešće jedna drţava preuzima vodjstvo. Na primer, Sjedinjene
Drţave su predvodile intervenciju Ujedinjenih nacija 1995. godine na Haitiju i NATO
intervenciju na Kosovu 1999. godine, a Nigerija je predvodila grupu zapadnoafriĉkih
zemalja koje su 1990. godine intervenisale u Liberiji i Sijera Leoneu.
Široka definicija ukljuĉuje ĉitav raspon postupaka, od blage pa sve do krajnje
prinude. Stepen prinude primenjen tokom intervencije vaţan je zato sto se odnosi na
stepen izbora koji je dat lokalnom stanovništvu, pa prema tome i na stepen spoljnog
ograniĉenja lokalne autonomije.
Suverenitet
Suverenitet je bio vitalni koncept Vestfalskog sistema ojaĉan Paktom Lige naroda
i Poveljom Ujedinjenih nacija. On je takoĊe u samom srcu rasprave o legitimnosti
intervencije. Dok suverenitet podrazumeva apsolutnu kontrolu teritorije u pravnom
smislu, vladina de facto kontrola unutar sopstvenih granica ĉesto je pitanje stepena.
Iz više razloga, ĉak i omiljene i delotvorne vlade retko imaju punu kontrolu nad
svim što se dogadja u okviru njihovih granica. Jedan od razloga je medjunarodna
ekonomska meĊuzavisnost. Na primer, kada je 1981. godine Socijalistiĉka partija došla
na vlast u Francuskoj, htela je da napravi velike promene u francuskoj ekonomskoj
politici. Ali, socijalisti su shvatili da je francuska ekonomija toliko povezana i zavisna od
ekonomije drugih evropskih zemalja da, kada su pokušali da jednostrano sprovedu
promene, kapital se odlio iz zemlje, a vrednost francuskog franka je opala. Na kraju,
francuski socijalisti su se vratili zajedniĉkoj politici sa ostalim evropskim zemljama.
Medjuzavisnost nije ograniĉila francuski pravni suverenitet, ali je svakako ograniĉila
stvarnu kontrolu. Francuska je bila suviše medjuzavisna da bi se zalagala za potpuno
autonomnu ekonomsku politiku. Sliĉno tome, 1998. godine finansijska kriza u Aziji
proizvela je neizvesnost na svetskom trţistu, koja je primorala suverene vlade fiziĉki
toliko udaljene kao sto su Rusija i Brazil da devalviraju svoje valute i promene
ekonomsku politiku.
Ekonomska zavisnost je samo jedan od nekoliko faktora koji narušavaju
suverenitet. Masovni priliv izbeglica moţe uzdrmati ĉak i stabilne drzave. Izbeglice sa
Haitija i Kube su dovele do politiĉkih problema u Vašingtonu 1993. i 1994. godine, dok
su izbeglice iz Ruande pogoršale etniĉke sukobe u susednom Burundiju i Kongu.
Trgovina drogom i oruţjem takodje moţe da podrije suverenitet. Priliv oruţja u severni
Pakistan iz Avganistana ograniĉio je sposobnost pakistanske vlade da kontroliše svoju
severnu teritoriju, dok je ilegalan priliv droge u Sjedinjene Drţave iz inostranstva stvorio
probleme u domaćem zakonu i poretku. Drţave mogu biti suverene u pravnom smislu, ali
spoljni faktori utiĉu na unutrašnje poslove.
Protivreĉno, intervencija ponekad moţe da poveća autonomiju. Neke siromašne
drţave mogu da imaju nisku de facto autonomiju zato što imaju veoma male sposobnosti.
Neke vrste intervencija mogu da u stvari povećaju sposobnosti, a time i stvarnu
autonomiju u budućnosti. Ekonomska ili vojna pomoć moţe da pomogne drţavi da
dugoroĉno postane nezavisna – na primer, intervencija Ujedinjenih nacija u Kambodţi
devedesetih. Ovo su neke od komplikacija u odnosu suvereniteta, autonomije i
intervencije.
ProsuĊivanje intervencije
Za skeptike, moralna osuda nije bitna, ali realisti, kosmopoliti i državni moralisti
imaju razliĉite poglede na intervenciju. Za realiste, osnovne vrednosti medjunarodne
politike su red i mir, a kljuĉna ustanova je ravnoteţa snaga. Prema tome, za realiste,
intervencija moţe biti opravdana kada je neophodno da se odrţi ravnoteţa snaga i da se
odrţi red. Primeri su sfere uticaja za vreme Hladnog rata (sfera ameriĉkog uticaja na
zapadnoj hemisferi, sfera sovjetskog uticaja u Istoĉnoj Evropi). 1965. godine Sjedinjene
Drţave su intervenisale u Dominikanskoj Republici a osamdesetih u Centralnoj Americi
na temelju toga da na zapadnoj hemisferi više ne treba da bude komunistiĉkih vlada, a
Sovjetski Savez je intervenisao da bi oĉuvao komunistiĉke vlade u Istoĉnoj Evropi. U
stvari, Sovjeti su proglasili Breţnjevljevu doktrinu, to jest, da imaju pravo da intervenišu
da bi oĉuvali socijalizam u sferi svog uticaja. Realisti su takve intervencije mogli da
pravdaju na temelju toga kako su one ĉuvale poredak i spreĉavale mogućnost
nesporazuma i pogrešnih proraĉuna koji bi mogli da eskaliraju u rat, posebno nuklearni
rat.
Za kosmopolite, temeljna vrednost je pravda, a kljuĉna meĊunarodna institucija je
društvo pojedinaca. Prema tome, intervencija moţe da bude opravdana ako unapreĊuje
pravdu za pojedince i ljudska prava. Dozvoljeno je intervenisati na strani dobra. Ali kako
da se to “dobro” definiše? Tokom Hladnog rata, liberalni kosmopoliti su tvrdili da je
intervencija opravdana protiv desniĉarskih reţima poput Markosove diktature na
Filipinima ili reţima aparthejda u Juţnoj Africi, dok su konzervativni kosmopoliti
govorili da je opravdana intervencija protiv levo orijentisanih vlada. Osamdesetih godina,
pojedini Amerikanci su obnarodovali Reganovu doktrinu, što je znaĉilo da je ispravno
intervenisati protiv sandinistiĉke vlade u Nikaragvi i protiv komunistiĉkih vlada u Angoli
i Mozambiku, zbog kršenja demokratskih prava. Devedesetih godina, sa završetkom
Hladnog rata, kosmopoliti su zahtevali hitnu humanitarnu intervenciju u Somaliji (1992.)
da bi se zaustavilo širenje gladi, na Haitiju (1994.) radi povratka na vlast demokratski
izabranog liberala, u Bosni (1995.) da bi se zaustavio gradjanski rat i na Kosovu (1999.)
da bi se zaustavilo etniĉko ĉišćenje podstaknuto vladavinom Slobodana Miloševića u
Srbiji. Ono što je zajedniĉko i za levo i za desno orijentisane kosmopolite je da je
intervencija opravdana ako promoviše pravdu za pojedince i ljudska prava.
Za državne moraliste, temeljna vrednost u medjunarodnoj politici je autonomija
drţava i njihovih naroda. Kljuĉna institucija je društvo drţava sa odreĊenim pravilima i
meĊunarodnim pravom. MeĊu ovim pravilima, najvaţnije je nemešanje u suverenu
teritoriju druge drţave. Tako da je za drţavne moraliste intervencija retko kada
opravdana. Rat je opravdan u odbrani teritorijalnog integriteta jedne zemlje ili pak u
odbrani njenog suvereniteta protiv spoljne agresije. MeĊutim, stvarni svet je ponekad
sloţeniji. Spoljna agresija je ĉesto dvosmislena. Na primer, juna 1976. godine, Izrael je
prešao granicu i prvi napao Egipat. Ipak, ĉesto se tvrdi da Izrael nije bio agresor, jer je
bio angaţovan u preduhitrujućem udaru protiv pretećeg egipatskog napada. Ko je bio
agresor, Egipćani koji su gomilali svoje snage na granici i izgleda pripremali napad na
Izrael, ili pak Izrael koji je udario na njih neposredno pre nego što su oni mogli da
napadnu?
Izuzeci od pravila
U knjizi Just and Unjust Wars (Pravedni i nepravedni ratovi), Majkl Volcer,
politikolog koji nastupa sa pozicije drţavnih moralista, iznosi ĉetiri sluĉaja u kojima bi se
mogli moralno opravdati rat ili vojna intervencija, a da to ne bude otvorena agresija. Prvi
izuzetak od strogog pravila je preduhitrujuća (preemptivna) intervencija, za koju se kao
primer uzima izraelski napad 1967. godine. Ukoliko postoji nedvosmislena i dovoljna
pretnja teritorijalnom integritetu i politiĉkom suverenitetu jedne drţave, ona mora
delovati odmah, ili kasnije neće biti prilike za delovanje. Pretnja mora biti, meĊutim,
neposredna. Takav argument ne bi opravdao, na primer, sovjetsku intervenciju u
Avganistanu. Postoji razlika izmeĊu preemptivnih i preventivnih ratova. Preemptivni
napad dogadja se kada je opasnost neposredna. Do preventivnog rata dolazi kada su
drţavnici uvereni kako je rat bolje voditi sada nego kasnije. Kao što smo videli, 1914.
godine takvo preventivno razmišljanje uticalo je na nemaĉki generalštab. Mnogi su se
bojali da će, ako bi ĉekali do 1916. godine, Rusija biti suviše jaka da bi Šlifenov plan
uspeo. Volcerov prvi izuzetak od toga da se ne interveniše ne bi dozvolio preventivni rat
zato što nije bilo jasne i prisutne opasnosti po Nemaĉku. A kao što smo videli ranije u
našim protivreĉnim primerima, mnoge druge stvari su mogle izmeniti situaciju izmedju
1914. i 1916. godine.
Drugo odstupanje od strogog pravila javlja se kada je intervencija neohodna kako
bi se uravnoteţila prethodna intervencija. Ovo pravilo potiĉe iz vremena Dţona Stjuarta
Mila i liberalnog mišljenja devetneastog veka, i govori o tome kako ljudi imaju pravo da
odluĉuju o sopstvenoj sudbini. Ukoliko intervencija spreĉava lokalno stanovništvo da
odluĉuje o svojoj sudbini, protivintervencija koja poništava prvu intervenciju moţe biti
opravdana zato što obnavlja pravo lokalnog stanovništva da odluĉuje. Sjedinjene Drţave
su povremeno koristile ovo opravdanje za svoje uplitanje u Vijetnam. Milov argument
dozvoljava intervenciju samo u onoj meri u kojoj ona sluţi za uravnoteţenje predhodne
intervencije, više od toga nema opravdanja. 1979. godine, Kina je intervenisala u
Vijetnamu prešavši granicu, ali je za nekoliko sedmica povukla svoje trupe. Kina je
tvrdila da se suprotstavila vijetnamskoj intervenciji u Kambodţi. Intervencija je
dozvoljena samo u onoj meri dokle predstavlja odgovor na prvu intervenciju i ništa više,
zato što je kljuĉni princip da se lokalnom stanovništvu dozvoli da rešava sopstvene
probleme.
Treće odstupanje od pravila protiv intervencije je kada je neophodno spasavanje
ljudi kojima preti masakr. Ukoliko takvi ljudi nisu zaštićeni od potpunog uništenja, nema
svrhe da se ne interveniše u znak poštovanja njihove samostalnosti ili prava. Tanzanija je
okupirala Ugandu kada je diktatorski voĊa masakrirao veliki broj ljudi, i opravdala je tu
intervenciju kao spasavanje ljudi kojima je pretio masakr. Vijetnam je koristio sliĉan
izgovor za svoju invaziju na Kambodţu. Ipak, masakri i genocid ne navode nuţno drţave
ili meĊunarodnu zajednicu da intervenišu. Obratimo paţnju na oklevanje Sjedinjenih
Drţava da pošalje trupe u Ruandu 1994. godine, Bosnu izmedju 1992. i 1995., Liberiju
1996., Siera Leone 1999. i Kongo 2003. godine.
Ĉetvrto odstupanje od neintervenisanja je pravo na pomoć secesionistiĉkim
pokretima onda kada su reprezentativni. Drugim reĉima, ako grupa ljudi u okviru neke
zemlje jasno izrazi ţelju da budu posebna drţava, legitimno je pomoći njihovu secesiju
zato što im se na taj naĉin pomaţe da grupišu svoja prava i razviju svoju autonomiju kao
nacija. Ali, kada secesionistiĉki pokret postaje vredan pomoći? Da li je njihov uspeh
naĉin za procenu njihove vrednosti? Deo Milove tvrdnje bio je da, da bi postao legitimna
nacija, jedan narod mora da bude sposoban da zahteva sopstveno izbavljenje i da se bori
za svoju slobodu. Takvo stanovište je u najmanju ruku u skladu sa principima
neintervencije i društva drţava, ali je manjkavo kao moralni princip zato što pokazuje
kako moć daje pravo.
Problemi vezani za samoopredeljenje
Problem intervencije u korist secesionistiĉkih pokreta je odredjenje - šta je narod?
Ko deli zajedniĉki ţivot? Kako oni van zemlje znaju da li se ljudi zaista slaţu da udruţe
svoja prava u jednu zajednicu ili drţavu? Samoopredeljenje se uopšteno definiše kao
pravo naroda da formira sopstvenu drţavu. Ovo je vaţan princip, ali se uvek postavlja
pitanje ko odluĉuje: koja će strana doneti odluku? Razmotrimo Somaliju, ĉiji narod, za
razliku od mnogih drugih afriĉkih drţava, ima gotovo isto jeziĉko i etniĉko poreklo.
Susedna Kenija bila je formirana pod kolonijalnom vlašću od desetina razliĉitih naroda ili
plemena, sa razliĉitim jeziĉkim poreklom i obiĉajima. Deo severne Kenije naseljavali su
Somalijci. Somalija je smatrala da bi princip nacionalnog samoopredeljenja trebalo da
omogući Somalijcima u severoistoĉnom delu Kenije i Somalijcima u juţnom delu
Etiopije da se otcepe, budući da pripadaju jednom istom somalijskom narodu. Kenija i
Etiopija su to odbile, govoreći da su još uvek u procesu stvaranja nacije. Rezultat toga je
bio veliki broj ratova u severoistoĉnoj Africi zbog somalijskog nacionalnog pitanja.
Ironiĉna posledica bila je da se Somalija kasnije sama rasparĉala u gradjanskom ratu
izmedju klanova i ratnih vodja.
Izbori ne mogu uvek da reše probleme vezane za samoopredeljenje. Prvo, pitanje
je gde neko glasa. Uzimamo pitanje Irske. Godinama su rimokatolici prigovarali da, kada
bi se izbori odrţavali u okviru politiĉkog podruĉja Severne Irske, dve trećine protestanata
bi ih majorizovalo. Protestanti su odgovarali da, kada bi se glasanje odrţalo u okviru
geografske oblasti celog ostrva, vladala bi dvotrećinska rimokatoliĉka većina. Ko
odluĉuje gde da se odrţi glasanje? Konaĉno, posle decenija neslaganja, pomoglo je strano
posredovanje. Takodje, kada neko glasa? Šezdesetih godina, Somalijci su ţeleli da odmah
glasaju; Kenija je htela da ĉeka 40 ili 50 godina dok traje stvaranje nacije, ili
preoblikovanje plemenskih identiteta u jedan kenijski identitet.
Da li secesija šteti onima koji ostaju? Šta je sa resursima koje secesionisti odnose
sa sobom, ili potresima koje stvaraju u zemlji koju napuštaju? Na primer, posle raspada
Austro-ugarskog carstva 1918. godine, Sudetska oblast je ujedinjena sa Ĉehoslovaĉkom,
iako je stanovništvo govorilo nemaĉki. Posle Minhenskog sporazuma 1938. godine,
sudetski Nemci su se otcepili od Ĉehoslovaĉke i pridruţili Nemaĉkoj, ali to je znaĉilo da
je planinski deo granice potpao pod nemaĉku kontrolu, što je bilo veliki gubitak za ĉešku
odbranu. Da li je bilo ispravno dozvoliti samoopredeljenje sudetskim Nemcima, ĉak iako
je to znaĉilo lišavanje Ĉehoslovaĉke od njene vojne odbrane? Kada je istoĉna Nigerija
odluĉila da ţeli da se otcepi i stvori drţavu Biafru 1960. godine, ostali deo Nigerije se
usprotivio, izmeĊu ostalog i zato što je Biafra ukljuĉivala veliki deo nigerijske nafte.
Zalagali su se za to da nafta pripadne celom narodu Nigerije, a ne samo istoĉnoj oblasti.
Posle 1989. godine, pitanje samoopredeljenja postalo je akutno u Istoĉnoj Evropi i
bivšem Sovjetskom Savezu. Širom bivšeg Sovjetskog Saveza, razliĉite etniĉke grupe
isticale su zahteve za samoopredeljenjem, kao što je i mnogo njih to ĉinilo izmeĊu 1917. i
1920. Na Kavkazu, u Azerbejdţanu, Jermeniji, Gruziji, Abhaziji i Ĉeĉeniji svi su traţili
svoje drţave na osnovu prava na samoopredeljenje.
Kao što smo videli, u bivšoj Jugoslaviji, razliĉite etniĉke i verske grupe su se
odvojile i zahtevale samoopredeljenje. Slovenci, Srbi i Hrvati, uspeli su da izdvoje
nezavisne republike, ali su Muslimani u Bosni i Hercegovini bili manje uspešni. Premda
su i Srbija i Hrvatska imale nacionalne manjine, Bosna je bila nacionalno mešovitija nego
i jedna od njih i u nju je bio ukljuĉen veliki broj manjinskih Srba i Hrvata. Posle 1992.
godine, bosanski Muslimani su bili podvrgnuti kampanji "etniĉkog ĉišćenja" od strane i
srpskih i hrvatskih snaga. Rat u Bosni je pustošio civilno stanovništvo, a u Hagu je
osnovan za ratne zloĉine, da osudi odgovorne za masakre. Ipak, tokom većeg dela
sukoba, Ujedinjene nacije, Severnoatlantski savez (NATO) i Evropska unija bili su
podeljeni u stavovima kako odgovoriti. Deo onoga što je rat u Bosni ĉinilo tako teškim za
meĊunarodnu zajednicu bio je problem procene koliko je taj sukob bio graĊanski rat
izmedju bosanskih Hrvata, Srba i Muslimana, a koliko intervencija od strane Srbije.
Ukoliko to nije bila obiĉna agresija, onda bi jedina osnova za intervenciju bila da se
spreĉi masakr. Kao i u sluĉaju Ruande, meĊunarodna zajednica je bila jedinstvena u
osudi, ali nije mogla da se sloţi oko efikasne zajedniĉke akcije ĉak sve do 1995. godine,
kada su u ugroţeno podruĉje poslate mirovne snage NATO .
Pitanje samoopredeljenja nastavilo je da razara Balkan ĉak i nakon što je
mirovnim sporazumom u Dejtonu 1995. završen bosanski graĊanski rat izmeĊu
Muslimana i Srba. Na Kosovu, srpskoj pokrajini sa velikom populacijom etniĉkih
Albanaca – muslimana, pokret za nezavisnost dobijao je na snazi od smrti
jugoslovenskog komunistiĉkog lidera Josipa Tita 1980. godine. 1997. godine, oruţana
pobunjeniĉka grupa poznata kao Oslobodilaĉka vojska Kosova poĉela je sa napadima na
srpske bezbednosne snage unutar Kosova, ubrzavajući uzvratnu represiju od strane
srpskog predsednika Miloševića.
Ameriĉki i evropski diplomati paţljivo su posmatrali situaciju kako se stanje
ljudskih prava u pokrajini pogoršavalo, i postalo je jasno da Klintonova administracija
nije voljna da dozvoli da Kosovo postane druga Bosna, gde su masakrirane hiljade
Muslimana. Nakon što pregovori i sankcije protiv Srbije nisu doneli rezultat, koalicija
Sjedinjenih Drţava i NATO je u proleće 1999. godine 78 dana bombardovala Srbiju.
Milošević je juna povukao srpske trupe sa Kosova.
Ispostavlja se da je samoopredeljenje dvosmislen moralni princip. Vudro Vilson
je smatrao da bi ono rešilo probleme u Centralnoj Evropi 1919.godine. Adolf Hitler je
koristio ovaj princip za podrivanje slabih drţava tridesetih godina. Sa manje od deset
procenata homogenih drţava na svetu, jasno je da bi uzimanje samoopredeljenja kao
glavnog pre nego kao sporednog moralnog principa moglo imati kobne posledice za
mnoge delove sveta.
Za budućnost, najbolje je zapitati se za šta se opredeljuje kao i ko se za to
opredeljuje. U situacijama gde grupe imaju problema da ţive zajedno, moglo bi biti
moguće dozvoliti jedan nivo autonomije u odreĊivanju unutrašnjih poslova. Unutrašnje
samoopredeljenje moglo bi da omogući razne nivoe kulturne, ekonomske i politiĉke
autonomije sliĉne onima koje postoje u zemljama kao što su Švajcarska ili Belgija. Onde
gde popuštanje takvih veza još uvek nije dovoljno, moglo bi da u nekim sluĉajevima
bude moguće ureĊenje prijateljskog razlaza kao što se desilo kada se Ĉehoslovaĉka mirno
podelila na dve suverene drţave. Zahtevi za potpunim samoopredeljenjem, meĊutim,
verovatno će postati izvor nasilja ukoliko se njima ne upravlja izuzetno oprezno.
Motivi, sredstva i posledice
Ukoliko je saglasnost oko samoopredeljenja nemoguća, koji drugi principi mogu
biti upotrebljeni da se donese sud o intervenciji? Postoje tri dimenzije procene koje se
odnose na pravnu tradiciju ratovanja: motivi, sredstva i posledice. Sve tri su vaţne zato
što procena intervencije samo na osnovu jedne dimenzije moţe da pruţi pogrešan
odgovor. Na primer, procena intervencije samo sa stanovišta posledica jednaka je izreci
“sila stvara pravo”. Oĉigledno je da mora biti razmatrano nešto više od posledica.
Sa druge strane, same dobre namere ne opravdavaju intervenciju. Na primer, pisac
Norman Podhorec tvrdio je da su Sjedinjene Drţave imale pravo da intervenišu u
Vijetnamu, jer su Amerikanci pokušavali da spasu Juţni Vijetnam od totalitarne vlasti.
Evo analogije. Pretpostavimo da vam prijatelj ponudi da jedno veĉe doveze vaše dete
kući. Kišno je veĉe, vaš prijatelj ide suviše brzo, sleti sa puta i vaša kćer je poginula. Vaš
prijatelj kaţe: ”Moje namere su bile sasvim dobre. Ţeleo sam da je dovedem kući rano,
radi dobrog noćnog odmora pre polaganja prijemnog ispita.” Ukoliko je Podhorec u
pravu da je ameriĉka akcija u Vijetnamu bila, kako ju je on nazvao, “grešna ali moralna”,
da li je dobre namere ĉine ispravnom? Moramo razmotriti nešto više od motivacije;
moramo, takoĊe, razmotriti posledice.
U Vijetnamskom ratu, nije bilo dovoljno što su Sjedinjene Drţave pokušale da
spasu Juţni Vijetnam od uţasa koje su poĉinili severnovijetnamski komunisti. Ĉak i da je
razlog bio ispravan, korišćena sredstva nisu. Postavlja se jedno pitanje, da li je bilo
alternativa? Da li je intervencija bila poslednja mogućnost? Da li je bilo napora da se
zaštite nevini ţivoti? Da li je bila srazmerna - da li je kazna odgovarala zloĉinu - ili je
upotreba sile bila prekomerna? Da li je postojala procedura za obezbeĊenje
nepristrasnosti? U kom stepenu je bila obraćana paţnja na medjunarodne multilateralne
procedure, koje bi mogle da obuzdaju ljudsku teţnju da ovi faktori pretegnu u neĉiju
liĉnu korist? Šta je sa posledicima? Šta je sa šansama za uspeh? Šta je sa opasnošću od
nenameravanih posledica jer lokalna situacija nije bila dovoljno dobro shvaćena, zbog
poteškoća pri razlikovanju civila od gerilaca? Koliko god se ĉinilo oĉiglednim, ipak je
neophodno istaći potrebu da se bude paţljiv u situacijama gde postoji izuzetna sloţenost i
veoma dugaĉak uzroĉni lanac. I motivi i sredstva i posledice moraju se razmotriti pre
nego sto se donese sud.
Pogledajte kako je politika zapreĉavanja dovela do intervencije u Vijetnamu. Kao
što smo videli, u ranom periodu po završetku Drugog svetskog rata, pitanje je bilo da li će
Sjedinjene Drţave zauzeti britansko mesto u istoĉnom Sredozemlju kako bi se Turska i
Grĉka saĉuvale od mogućeg sovjetskog upliva. Rasprava unutar Sjedinjenih Drţava
vodila se povodom toga kako to objasniti ameriĉkom narodu. Drţavni sekretar Dţordţ
Maršal i ostali bili su veoma obazrivi. Ostali, kao sto su drţavni podsekretar Din Aĉeson i
senator Artur Vandenberg ţeleli su da daju svemu jedan moralni ton, kako bi razlog
uĉinili krupnijim. Tako da kada je predsednik Truman objašnjavao svoje akcije po
“Trumanovoj doktrini”, govorio je o zaštiti slobodnih naroda ma gde se oni nalazili.
Dţordţ Frost Kenan, koji je opominjao na opasnost od Staljinovih agresivnih
planova, oslobodio se iluzija kada je obuzdavanje postalo izrazito ideološko. Tvrdio je da
su Sjedinjene Drţave pokušavale da zapreĉavaju sovjetsku moć; dakle, sve što je
uravnoteţivalo sovjetsku moć bez direktne intervencije ameriĉkih trupa bilo je dobro.
Oni, meĊutim, ĉije je stanovište bilo više ideološko govorili su kako bi Sjedinjene Drţave
trebalo da direktno obuzdavaju komunizam. Vremenom je argument odrţavanja
protivteţe sovjetskoj moći otvorio put širem shvatanju zapreĉavanja kao ĉuvanja sveta od
komunizma. U Vijetnamu, ovakvo shvatanje dovelo je lidere do toga da potcenjuju
nacionalne razlike medju komunistickim drţavama. Sjedinjene Drţave poĉele su da
razmišljaju o tome da se mora obuzdavati kineska i sovjetska moć i širenje komunistiĉke
ideologije. Do vremena kada se doktrina zapreĉavanja pomerila od istoĉnog Sredozemlja
1947. do jugoistoĉne Azije pedesetih godina, postala je opravdanje za preambicioznu i
zlosrećnu intervenciju.
Kao zakljuĉak, iako se apsolutni princip neintervenisanja ĉesto krši u praksi,
norma neintervenisanja ostaje vaţna. Odstupanja od neintervenisanja moraju biti
procenjivana od sluĉaja do sluĉaja, posmatranjem motiva, sredstava i posledica.
MEĐUNARODNO PRAVO I ORGANIZACIJE
MeĊunarodno pravo i organizacije poštuju suverenitet i nemešanje. Ljudi ponekad
imaju problema da razumeju medjunarodno pravo i organizacije, zato što koriste
analogiju sa unutrašnjim pravom. Ali, medjunarodna organizacija nije kao nacionalna
vlada, a medjunarodno pravo nije kao unutrašnje pravo. Medjunarodna organizacija nije
svetska vlada u nastajanju, iz dva razloga. Prvo, suverenitet drţava ĉlanica zaštićen je u
statutima većine medjunarodnih organizacija. Ĉlan 2 stav 7 Povelje Ujedinjenih nacija
kaţe: “Ništa u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene nacije da se mešaju u poslove koji po
svojoj suštini spadaju u unutrašnju nadleţnost drţave”. Drugim reĉima, organizacija ne
predstavlja nastojanje da se zamene nacionalne drţave.
Ameriĉka intervencija u Vijetnamu
SAD su poslale svoje trupe u Vijetnam kako bi preokrenule ishod lokalne borbe, što je, zauzvrat,
znaĉilo nametanje Vijetnamcima uţasne cene u smrti i patnji. Kako se ispostavilo, SAD nisu mogle da
konaĉno preokrenu ishod, nego samo da odloţe njegovu kulminaciju.
Mi koji smo se suprostavljali ameriĉkoj intervenciji a nismo ţeleli ni pobedu komunista bili smo u
teškom poloţaju nemajući ništa što bismo ponudili kao srećan ishod - zbog tuţnog razloga da srećan ishod
više nije bio moguć, ako je nekada to i bio. A bili smo u teškom poloţaju jer smo davali relativno sloţeni
argument u trenutku dok je većina Amerikanaca, kako onih koji su bili za rat tako i onih koji su bili protiv,
ţelela zaslepljujuća pojednostavljenja.
-Irving Hou i Majkl Volcer “Da li smo grešili u vezi sa Vijetnamom?”66
Analogije sa unutrašnjom politikom
66
Irving Howe and Michael Walzer, „Were We Wrong About Vietnam“, The New Republic, August 18,
1979, p. 18.
Drugi razlog što medjunarodna organizacija nije svetska vlada u nastajanju je
njena slabost. Postoji medjunarodna nadleţnost u obliku Medjunarodnog suda pravde,
koji se sastoji od petnaest sudija izabranih od strane Ujedinjenih nacija na razdoblje od
devet godina, ali Medjunarodni sud pravde nije svetski vrhovni sud. Drţave mogu da
odbiju njegovu nadleţnost, a neka drţava takodje moţe da odbije da prizna njegove
presude, ĉak i u sluĉaju kada je priznala nadleţnost tog suda. Na primer, osamdesetih
godina, Reganova administracija je odbila da prizna rešenje Medjunarodnog suda pravde
da su Sjedinjene Drţave delovale nezakonito u miniranju luka u Nikaragvi.
Ako zamislimo da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija ekvivalent
Kongresu, to je veoma ĉudna vrsta zakonodavnog tela. Ona je zasnovana na principu
jedna drţava, jedan glas, ali to je princip koji niti oslikava demokratiju niti odnos snaga u
svetu. Demokratija se zasniva na principu jedna osoba, jedan glas. U Generalnoj
skupštini Ujedinjenih nacija, Maldivska ostrva sa sto hiljada stanovnika smeštena u
juţnom delu Indijskog okeana imaju jedan glas, dok Kina, koja je zemlja od preko
milijardu ljudi, takodje ima jedan glas. To znaĉi da u Generalnoj skupštini Ujedinjenih
nacija jedan ţitelj Maldivskih ostrva ima deset hiljada puta veću glasaĉku moć od jednog
Kineza, što se ne slaţe sa demokratskim kriterijumima zakonodavne vlasti. To nije ni
dobar izraz moći, jer Maldivska ostrva imaju isto pravo glasa u Generalnoj skupštini kao
Sjedinjene Drţave, Indija ili Kina. Znaĉi, postoji nešto ĉudno u vezi Generalne skupštine,
što drţave ĉini nevoljnima da ona donosi obavezujuće zakone. Odluke Generalne
skupštine Ujedinjenih nacija su upravo samo to: rezolucije, a ne zakoni.
Konaĉno, mogli bismo da zamislimo da je generalni sekretar Ujedinjenih nacija
novi predsednik sveta. Ali to takoĊe zavarava. Generalni sekretar je slab izvršilac. Ako
generalni sekretar ima moć, to je više poput meke moći pape, nego kombinacija ĉvrste i
meke moći koju poseduje jedan predsednik. Pokušaj da se meĊunarodne organizacije
razumeju analogijom sa domaćom vladom je siguran put da se doĊe do pogrešnih
odgovora.
Medjunarodno pravo nije kao unutrašnje pravo. Domaće pravo je proizvod
zakonodavstva i obiĉaja, i ponekad se zove obiĉajno pravo. Domaće pravo sadrţi odredbe
o prinudi, pojedinaĉnu presudu ( moţete sami otići u sud i povesti parnicu) i redovnu
zakonsku reviziju postupka. Medjunarodno javno pravo je sliĉno u tom smislu što se
sastoji od ugovora, koji su u stvari sporazumi izmedju drţava, i obiĉaja, koji su široko
prihvaćeni u njihovoj praksi. Ono se, meĊutim, dramatiĉno razlikuje u prinudi i presudi.
Kod prinude, nema izvršne vlasti koja bi naterala drţavu da prihvati odluku suda.
Medjunarodna politika je sistem samopomoći. Klasiĉnim metodama medjunarodnog
prava, prinuda je ponekad bila sprovodjena od strane velikih moćnika. Na primer, po
zakonu o moru, razvio se obiĉaj da drţava moţe polagati pravo na tri milje svojih
teritorijalnih voda. U devetnaestom veku, kada je Urugvaj proglasio šire teritorijalne
vode da bi zaštitio ribare van svojih obala, Britanija, tadašnja velika pomorska sila,
poslala je naoruţane brodove unutar tri milje od njegove obale. Tako je obiĉajno pravo
sprovela velika sila. Mogli biste da postavite pitanje ko bi primenio zakon protiv
Britanije, da ga je ona prekršila. Odgovor je da je u sistemu samopomoći prinuda
jednosmerna ulica.
Presuda se po medjunarodnom pravu odnosi na drţavu, a ne pojedinca (premda je
Evropski sud u Strazburu regionalni izuzetak). Umesto da bilo ko od milijardi gradjana
sveta vodi postupak na medjunarodnom sudu, to mogu ĉiniti samo drţave, a nije
verovatno da će one voditi procese osim ako ne ţele da te sluĉajeve sklone sa svog praga
ili misle da imaju osnovane šanse za pobedu. Stoga je taj sud vodio relativno mali broj
sluĉajeva. Devedesetih godina osnovani su specijalni sudovi za suĊenje ratnim
zloĉincima u sukobima u Bosni i Ruandi, a 2002. godine veliki broj drţava osnovao je
Medjunarodni kriviĉni sud, koji će suditi optuţenima za ratne zloĉine i genocid ako im ne
sude njihove nacionalne vlade. MeĊutim, jedan broj uticajnih drţava, meĊu njima i
Sjedinjene Drţave, odbio je da ratifikuje taj sporazum zato što su smatrale da on
narušava njihov suverenitet. Uz to, postoje problemi kako da se obiĉajna pravila tumaĉe,
ĉak i kada postoji dogovor oko principa. Uzmimo princip eksproprijacije. Prihvaćeno je
da neka drţava moţe da nacionalizuje korporaciju neke druge drţave koja radi na njenoj
teritoriji, ali mora da plati kompenzaciju u visini njene vrednosti. Ali ko odredjuje kolika
je stvarna kompenzacija? Mnoge od manje razvijenih zemalja tvrdile su da je niska
kompenzacija adekvatna; bogate zemlje obiĉno traţe veći stepen nadoknade.
Konaĉno, ĉak i kada Generalna skupština Ujedinjenih nacija donese odluke, nije
sasvim jasno šta one zapravo znaĉe. One nisu obavezujuće. Jedina oblast u Povelji
Ujedinjenih nacija gde drţava mora da zakonski prihvati odluku jeste Glava VII, koja se
odnosi na pretnje miru, kršenja mira i akte agresije. Ukoliko Savet bezbednosti (ne
Generalna skupština ) utvrdi da se radi o aktu agresije ili pretnji miru koji zahteva
sankcije, onda su drţave ĉlanice obavezne da primene te sankcije. To je ono što se
dogodilo 1990. godine kada je Irak napao Kuvajt i 2001. godine nakon što su Sjedinjene
Drţave pretrpele teroristiĉke napade.
Drugi naĉin na koji se ponekad stvara novi zakon je kroz velike meĊuvladine
konferencije, gde se pregovara o nacrtima sporazuma koje će vlade potpisati. Takve
konferencije su ĉesto veoma velike i glomazne. Na primer, sedamdesetih godina
konferencija o zakonu o moru je obuhvatila preko sto drţava uĉesnica, u pokušaju da se
doĊe do nacrta zakonskog predloga za 12 milja teritorijalnih voda, posebnu ekonomsku
zonu za ribarenje do 200 milja i oznaĉavanje nalazišta mangana na dnu okeana kao
zajednickog nasledja. Problem je bio u tome što su se pojedine drţave sloţile samo sa
delom teksta, ostavljajući za sobom nejasan proizvod u meĊunarodnom pravu. Bez obzira
na to, 1995. godine, kada su Sjedinjene Drţave ţelele da se odupru mogućim kineskim
pretenzijama na vode oko ostrva Spratli, pozvale su se na meĊunarodni zakon o moru.
Medjunarodno pravo u osnovi odraţava rascepkanu prirodu meĊunarodne
politike. Slab osećaj za zajednicu znaĉi da nema dovoljno volje da se neko poštuje ili
ograniĉi mimo osećaja obaveze ili prihvatanja autoriteta. Odsustvo jedinstvenog izvršioca
sa monopolom na legitimnu upotrebu sile znaĉi da su suverene drţave u prostoru
samopomoći i u prostoru sile i opstanka. A kada se opstanak dovede u pitanje, zakon
obiĉno zauzima drugo mesto.
Predvidljivost i legitimnost
I pored svega, medjunarodno pravo i organizacije su vaţan deo politiĉke
stvarnosti zato što utiĉu na ponašanje drţava. Drţave imaju svoj interes za medjunarodno
pravo iz dva razloga: predvidljivost i legitimnost.
Drţave su sve vreme u sukobima jedne protiv drugih. Ogroman raspon
medjunarodnih transakcija, kako javnih tako i privatnih, ukljuĉuje trgovinu, turizam,
diplomatske misije i kontakte medju ljudima preko drţavnih granica. Dok
medjuzavisnost raste, broj kontakata se povećava, a time i prilike za sukobljavanje.
Medjunarodno pravo omogućava vladama da izbegnu sukob na visokom nivou kada
napetosti porastu. Na primer, ako se neki ameriĉki turista uhapsi zbog krijumĉarenja
droge u Meksiku, ukoliko se britanski brod sudari sa norveškim brodom u Severnom
moru ili japanska firma uloţi ţalbu da je indijska kompanija povredila njene patente,
vlade moţda neće ţeleti da kvare svoje ostale odnose zbog ovih privatnih sukoba.
Regulisanje ovakvih pitanja po medjunarodnom zakonu i dogovorenim principima
depolitizira ih i ĉini predvidljivim. Predvidljivost je neophodna da bi cvetale transakcije i
da bi se uredno razrešavali sukobi koji ih neizbeţno prate.
Legitimnost je drugi razlog zbog koga vlade imaju interesa za medjunarodno
pravo. Politika nije samo borba za fizicku nadmoć, nego takodje i nadmetanje za
legitimnost. Moć i legitimnost nisu suprostavljeni nego se dopunjuju. Ljudska bića nisu
ni savršeno moralna ni potpuno ciniĉna. Politiĉka je ĉinjenica da vera u dobro i loše
pomaţe ljudima da se pokrenu za akciju i zbog toga je legitimnost izvor moći. Ukoliko se
postupci neke drzave doţive kao nelegitimni, cena takve politike će biti veća. Drţave
zahtevaju od medjunarodnog prava i organizacija da ozakone njihovu sopstvenu politiku
ili da delegalizuju politiku drugih, što ĉesto oblikuje njihove taktike i proizvode.
Legitimnost ojaĉava meku moć drţave.
Kriza zbog Sueckog kanala
Suecka kriza iz 1956. godine predstavlja dobar istorijski primer uloge
meĊunarodnog prava i organizacija, iako je do nje došlo tokom Hladnog rata u regionu u
kojem su preovladavali uslovi koje opisuje realistiĉka teorija. Suecki kanal su izgradili
Britanci i Francuzi u XIX veku, a postao je znaĉajan za britanske trgovinske puteve do
Indije. U 1956. godini, oko ĉetvrtina britanskog uvoza je dolazila kroz Suecki kanal. U
julu 1956. godine, predsednik Egipta Gamal Abdel Naser je nacionalizovao Suecki kanal.
Ser Entoni Idn, britanski premijer, video je ovo kao veliku pretnju Britaniji. Smatrao je
Nasera za novog Hitlera, i izveo analogiju sa 1930-im godinama i britanskim neuspehom
da se suprotstavi Hitlerovom ulasku u Rajnsku oblast. Britanija je strahovala da bi
Naserovo pozivanje na arapski nacionalizam oslabilo britanski poloţaj na Srednjem
istoku, a zabrinjavala ju je i ĉinjenica da je Naser prihvatio pomoć u naoruţanju od
Sovjeta - što se, naravno, dešavalo na vrhuncu Hladnog rata.
U avgustu i poĉetkom septembra 1956. godine, Britanija i Sjedinjene Drţave su
predloţile udruţivanje korisnika Sueckog kanala, iznoseći stav da Egipat moţe da
nacionalizuje kanal, ali da kontrolu vrše oni koji su ga koristili za prolaz brodova. Naser
je odbio taj kompromis. U meĊuvremenu, Britanija je razvila tajni plan sa Francuskom i
Izraelom. Izrael, koji je trpeo napade preko-graniĉne gerile koju je Naser podsticao, bio je
spreman da napadne Egipat. Britanija i Francuska bi tada intervenisale sa izgovorom
postojanja pretnje Sueckom kanalu. Izrael je ušao u oblast Sinaj u Egiptu tvrdeći da je
delovao u samoodbrani. Pozvao se na ĉlan 51 Povelje UN koje dozvoljava samoodbranu
kao legitimnu upotrebu sile. Dok je Izrael napredovao ka Sinaju kroz Suecki kanal,
Britanija i Francuska su izjavile da moraju da intervenišu kako bi spreĉile oštećenje
kanala. Savet Bezbednosti UN je razmatrao krizu, odbacio izgovor i pozvao na prekid
vatre. Britanija i Francuska su iskoristile pravo veta da bi spreĉile prekid vatre. Ţelele su
da se intervencija nastavi sve dok se ne otarase Nasera.
Dag Hamaršeld, generalni sekretar UN, u saradnji sa kanadskim ministrom
inostranih poslova Lesterom Pirsonom smislio je plan o razdvajanju Izraelaca i Egipćana
ubacivanjem snaga UN za oĉuvanje mira. Tada Britanci i Francuzi više ne bi imali
izgovor za svoju intervenciju. Rezolucija Generalne skupštine, gde nije bilo prava veta,
dozvolila je slanje snaga UN u oblast Sinaja. Sjedinjene Drţave nisu podrţale svoje
evropske saveznike, strahujući da bi njihova intervencija izazvala arapske nacionaliste i
povećala uticaj za Sovjetski Savez na Srednjem Istoku. Umesto toga, Sjedinjene Drţave
su podrţale Pirsonov i Hamaršeldov plan. Kao dodatni pritisak na Britaniju, Sjedinjene
Drţave su odbile da dozvole MMF-u (još jednoj meĊunarodnoj organizaciji) da odobri
zajam Britaniji ĉija je funta sterlinga bila pod pritiskom. Britanija i Francuska su se
povukle i sloţile sa prekidom vatre. (Sovjeti su u to vreme bili zauzeti intervencijom u
MaĊarskoj koja je pokušavala da se izbori za svoju slobodu).
Britanci i Francuzi su morali da prihvate prekid vatre delom zbog ameriĉkog
pritiska, a delom zato što su bili uhvaćeni na sopstvenom pravnom izgovoru. Sada je
postojao drugi naĉin za razdvajanje Izraelaca i Egipćana i spreĉavanje da se ošteti kanal.
15. novembra, prve snage UN su bile ubaĉene na Sinaj izmeĊu sukobljenih strana, a
kasnije u decembru UN su preuzele ĉišćenje brodova potonulih u kanalu. Korišćenje i
zloupotreba meĊunarodnog prava i organizacija su igrale kljuĉnu ulogu u politici Suecke
krize.
U uslovima postojanja najvećeg sukoba interesa, meĊunarodno pravo ne moţe da
ograniĉi pojedine akcije drţava, ali ĉesto pomaţe pri oblikovanju toka politike. Pravo je
deo borbe za moć. Cinici bi mogli da kaţu da su ovo samo igre koje igraju pravnici, ali
sama ĉinjenica da je vladama vaţno da imaju pravne argumente ili da uzimaju u obzir
rezolucije meĊunarodnih organizacija, pokazuju da nisu potpuno beznaĉajne. Kazano
aforistiĉki: „Kada se zbog vrline ĉine poroci, onda bar znamo da vrlina ima cenu”.
Jednostavno reĉeno, vlade mogu biti uhvaćene u zamku sopstvenih pravnih izgovora.
Pismo predsedniku Dvajtu Ajzenhaueru
1930-tih godina Hitler je ustoliĉio svoj poloţaj nizom paţljivo isplaniranih manevara. Oni su
poĉeli okupacijom Rajnske oblasti i bili praćeni sukcesivnim aktima agresije protiv Austrije, Ĉehoslovaĉke,
Poljske i Zapada. Njegove akcije su bile opravdane i tolerisane od strane većeg dela stanovništva Zapadne
Evrope.
Sliĉno tome, zauzimanje Sueckog kanala je, kako smo ubedjeni, poĉetni potez u planiranoj
kampanji koju je osmislio Naser kako bi potpuno iskljuĉio sav zapadni uticaj i interese iz arapskih zemalja.
On veruje da bi, ako bi mu to prošlo, i ako bi sa uspehom izazvao osamnaest nacija, njegov prestiţ u
arapskom svetu bio tako veliki da bi bio sposoban da podigne revolucije mladih oficira u Saudiskoj Arabiji,
Siriji, Jordanu i Iraku. (Znamo da već priprema revoluciju u Iraku, koji je najstabilniji i najprogresivniji.
Te nove vlade bi zapravo bile egipatski, ako ne ruski sateliti. One bi morale da svoje objedinjene naftne
resurse stave pod kontrolu Ujedinjene Arabije voĊene od strane Egipta i pod ruskim uticajem. Kad doĊe taj
trenutak Naser moţe obustaviti isporuku nafte Zapadnoj Evropi, a mi ćemo mu biti prepušteni na milost.
Premijer Entoni Idn, 195667
Drugi primer je Rezolucija Saveta bezbednosti UN br. 242. Usvojena krajem rata
na Srednjem Istoku 1967. godine, pozivala je na povratak na granice od pre rata.
Godinama je delovala odriĉući legitimitet izraelske okupacije teritorija zauzetih tokom
rata. To je dovelo Izrael u defanzivu u UN. Arapske drţave su izgubile rat, ali su uprkos
tome bile u stanju da vrše pritisak na Izrael. 1976. godine, kada je arapska koalicija
pokušala da iskljuĉi Izrael iz UN, Sjedinjene Drţave su trošile dobar deo politiĉkog
kapitala lobirajući u Generalnoj skupštini u nameri da spreĉe iskljuĉivanje Izraela, što je
još jedan pokazatelj da su simboli legitimiteta u meĊunarodnim organizacijama deo borbe
za moć.
Kada se radi o vitalnim pitanjima vezanim za opstanak, drţava će upotrebiti
najefikasniji oblik moći, a to je vojna sila. To moţe objasniti ograniĉen uspeh napora
meĊunarodnog prava i organizacija da se nose sa upotrebom sile. Jedno je stvar nositi se
sa krijumĉarenjem droge, sudarom brodova na moru ili povredom patenta; drugo je
rizikovati opstanak jedne drţave pokoravanjem meĊunarodnom pravu. To je bio problem
sa kolektivnom bezbednošću 1930-ih godina, ali je izmenjeni oblik kolektivne
bezbednosti ponovo stvoren u Povelji UN.
UN naĉin ĉuvanja mira i kolektivna bezbednost
Klasiĉna ravnoteţa snaga nije uĉinila rat nezakonitim. Upotreba vojne sile je
prihvaćena, što je ĉesto osiguravalo stabilnost sistema. Tokom XIX veka, sa promenama
u tehnologiji koje su rat uĉinile destruktivnijim i usponom demokratije i mirovnih
pokreta, bilo je više pokušaja da se drţave organizuju protiv rata. 26 drţava je odrţalo
mirovnu konferenciju u Hagu 1899. godine. 1907. godine, još jednoj konferenciji u Hagu
su prisustvovale 44 drţave. Pristup koji je zauzet na ovim konferencijama je bio izrazito
legalistiĉki. Konferencije su pokušale da ubede sve drţave da potpišu ugovore o arbitraţi,
kako bi se sporovi rešavali arbitraţom pre nego silom. One su takoĊe pokušale da
kodifikuju pravila ratovanja u sluĉaju da arbitraţa ne funkcioniše.
Kao što smo videli, posle Prvog svetskog rata Liga naroda je bila pokušaj da se
stvori koalicija drţava koje bi odvratile i kaznile agresore. U oĉima Vudro Vilsona i onih
koji su razmišljali kao i on, Prvi svetski rat je bio uglavnom sluĉajan i nepotreban rat
izazvan ravnoteţom snaga, a takvi ratovi bi mogli biti spreĉeni savezom svih drţava radi
kolektivne bezbednosti. Ukoliko je cilj Lige naroda bio da spreĉi Prvi svetski rat nakon
samog dogadjaja, cilj UN od 1943.-1945. godine je bio da spreĉi Drugi svetski rat. 49
drţava se sastalo u San Francisku kako bi potpisale Povelju koja je ukljuĉivala novine
kako bi se otklonili nedostaci Lige. Pretnja ili upotreba sile su stavljene izvan zakona,
osim u sluĉaju samoodbrane ili kolektivne bezbednosti. Za razliku od sistema ravnoteţe
snaga XIX veka, agresivno korišćenje sile je sada bilo nezakonito za svaku zemlju koja je
potpisala Povelju UN. Svako korišćenje sile je moralo da bude ili u samoodbrani,
kolektivnoj samoodbrani, ili radi kolektivne bezbednosti.
67
Citirano prema: Robert R. Bowie, Suez 1956, Oxford University Press, NewYork, 1974, p. 124.
Osnivaĉi UN su stvorili i Savet bezbednosti sastavljen od pet stalnih ĉlanica i
rotirajućeg dela nestalnih ĉlanica. Savet bezbednosti se moţe posmatrati kao koncept
ravnoteţe snaga XIX veka integrisan u okvir kolektivne bezbednosti UN. Savet
bezbednosti, prema Glavi VII Povelje, ima pravo usvajanja obavezujućih rezolucija.
Ukoliko se pet velikih sila policajaca ne sloţe, svaka je imala pravo veta, što je delovalo
kao osiguraĉ u protivpoţarnom sistemu nekog domaćinstva. Bolje veto koji spreĉava
poţar, nego kuća koja izgori u ratu protiv velike sile.
Tokom Hladnog rata, sistem kolektivne bezbednosti UN nije funkcionisao. U
vreme ideoloških podela Hladnog rata, bilo je malo saglasnosti o tome šta je legitimna
upotreba sile, a veliki problemi su nastali u definisanju agresije. Na primer, kako treba
ceniti tajnu infiltraciju protiv snaga koje su prve prešle granicu? Kao što smo videli,
Izrael je 1956. godine trpeo pritajene napade gerile podrţane iz Egipta, a ipak su
izraelske konvencionalne snage prve prešle granicu. U zavisnosti od vaše strane u
Hladnom ratu, imate razliĉite poglede na to ko je izazvao agresiju. Dve decenije tokom
Hladnog rata komiteti UN su pokušavali da definišu agresiju. Izašli su sa pravilom koje
nije mnogo vredelo: spisak aktova agresije je bio praćen zakljuĉkom da bi Savet
bezbednosti mogao da odredi da i drugi akti takoĊe ĉine agresiju. Ĉak i kada je korišćena
vojna sila, Savet je mogao da ne proglasi da je bilo ikakve agresije. Tako da je, što se tiĉe
Ujedinjenih nacija, agresija bila poĉinjena onda kad tako kaţe Savet bezbednosti. Sve je
zavisilo od konsenzusa u Savetu bezbednosti, a to je bila retkost tokom Hladnog rata.
Bezizlaz kolektivne bezbednosti je omogućio uspon koncepta preventivne
diplomatije i snaga za oĉuvanje mira UN. Umesto indetifikovanja i kaţnjavanja agresora,
što je osnovni koncept kolektivne bezbednosti, Ujedinjene nacije bi okupile nezavisne
snage i postavile ih izmeĊu zaraćenih snaga. Model koji su razvili Dag Hamaršeld i
Lester Pirson 1956. godine je korišćen mnogo puta posle toga. Mada je Hladni rat
spreĉavao Ujedinjene nacije da primene revidiranu doktrinu kolektivne bezbednosti, nije
spreĉavao novinu korišćenja koalicionih snaga kako bi drţale dve strane razdvojenim. U
kolektivnoj bezbednosti, ukoliko neka drţava preĊe granicu, sve ostale se moraju
ujediniti protiv nje i primorati je na povlaĉenje. U preventivnoj diplomatiji i oĉuvanju
mira, ukoliko neka drţava preĊe granicu, Ujedinjene nacije se umešaju i drţe sukobljene
strane razdvojenim bez izjašnjavanja ko je u pravu, a ko ne. Tokom Hladnog rata, jedan
od osnovnih principa oĉuvanja mira od strane UN je bio da snage uvek dolaze iz malih
zemalja, a ne iz Sovjetskog Saveza ili Sjedinjenih drţava, kako bi velike sile bile drţane
izvan direktnog sukoba. Preventivna diplomatija i oĉuvanje mira su bile vaţna novina
koja još uvek igra znaĉajnu ulogu, ali to nije kolektivna bezbednost.
Iraĉka invazija Kuvajta 1990. godine je bila prva kriza posle Hladnog rata. Budući
da Sovjetski Savez i Kina nisu iskoristili svoje pravo veta, kolektivna brzbednost UN je
upotrebljena prvi put posle 40 godina. Bilo je tri razloga za ovu izuzetnu obnovu. Prvo,
Irak je izvršio nedvosmislenu agresiju koja je mnogo liĉila na 30-te godine, što je
drţavnike podsetilo na tadašnji neuspeh kolektivne bezbednosti. Drugi razlog je bilo
osećanje da ako kolektivna bezbednost UN zakaţe u tako jasnom sluĉaju, onda neće
predstavljati princip za poredak u periodu posle Hladnog rata. Treće, male drţave u
Ujedinjenim nacijama su podrţale akciju jer su mnoge od njih bile slabe i imale sporne
postkolonijalne granice. Argumenti Sadama Huseina korišćeni da opravdaju njegovu
invaziju Kuvajta su takoĊe predstavljali pretnju većini ostalih malih drţava. Da
parafraziramo reĉi delegata Haitija u Ligi naroda citirane ranije, da te drţave nisu ţelele
da postanu neĉiji Kuvajt.
Da li će kolektivna bezbednost UN biti osnova za novi svetski poredak? Samo u
izuzetnim sluĉajevima. Stalne ĉlanice Saveta bezbednosti, na primer, nisu bile u stanju da
se saglase o rezolucijama kojima bi se dozvolili kosovski ili iraĉki rat. Postoje znaĉajni
problemi. Prvo, sistem UN najbolje funkcioniše kada postoji jasna agresija; on bi se
mnogo teţe primenio u graĊanskim ratovima. Drugo, kolektivna bezbednost će
funkcionisati ako nema veta, ali ako Sjedinjene Drţave, Rusija, Kina, Britanija ili
Francuska ne mogu da postignu dogovor, kolektivna bezbednost će ponovo biti ugroţena.
Štaviše, 1945. godine nije bilo predviĊeno da kolektivna bezbednost UN bude primenjena
protiv pet velikih sila sa pravom veta u Savetu bezbednosti. Treće, kolektivna bezbednost
funkcioniše kada drţave ĉlanice obezbede sredstva, ali je teško zamisliti kolektivnu
bezbednost koja funkcioniše ukoliko drţave sa jakim vojnim snagama ne obezbeĊuju
sredstva. Kolektivna bezbednost je bila ţalostan neuspeh u 30-im godinama, zamrznuta je
tokom Hladnog rata, a onda, kao Lazar, ustala iz mrtvih u Persijskom zalivu 1990.
godine. Ali to je bilo samo malo ĉudo, jer, kao što vidimo u Glavi 9, kolektivna
bezbednost je samo deo onoga što će biti potrebno za svetski poredak u budućnosti.
Ujedinjene nacije su imale politiĉki uticaj, ĉak i kada kolektivna bezbednost nije
mogla biti primenjena, jer je princip zabrane sile, zapisan u Povelji UN, stavljao teret
dokazivanja na one koji hoće da upotrebe silu. To utiĉe na meku moć drţava, što su
Sjedinjene Drţave otkrile 2003. godine. Neuspeh da se izdejstvuje druga rezolucija UN
nije spreĉila Sjedinjene Drţave da udju u rat sa Irakom, ali je ograniĉila dobijenu pomoć i
uĉinila rat i njegove posledice skupljim. Pored toga, diskusija u Savetu bezbednosti o
meĊunarodnom nasilju ĉini dramatiĉnijom praksu kolektivne zabrinutosti i usredsreĊuje
paţnju u vreme krize. To ponekad kristalizuje gledišta, podiţući troškove agresivnoj
upotrebi sile, i deluje kao bezbednosni ventil za diplomatiju. Konaĉno, uloga snaga UN
za oĉuvanje mira je ograniĉena ali korisna. Ovakve tampon zone su sredstva u kojima
drţave uvek ponovo nalaze svoje interese. Završetkom Hladnog rata nastaje više
mogućnosti za Ujedinjene nacije. Ujedinjene nacije su odigrale ulogu u dekolonizaciji
Namibije, nadgledanju ljudskih prava u El Salvadoru, izborima u Nikaragvi,
administraciji u Kambodţi, kao i nadziranju mirovnih snaga. Skorašnja iskustva u
oĉuvanju mira su mešovita. Mirovne snage UN su pomogle na Haitiju i u Kambodţi, ali
nisu uspele sa spreĉe genocid u Ruandi, ili da zaustave graĊanski rat u Angoli. Igrale su
kljuĉnu ulogu na Kipru tokom tri decenije, ali su u Bosni morale da budu zamenjene
jaĉim NATO snagama. Pokazalo se da neutralno postavljanje trupa izmedju zaraćenih
strana ne funkcioniše uvek dobro u etniĉkim sukobima. Sa druge strane, UN i dalje igra
znaĉajnu legitimizirajuću ulogu, dok zemlje kao što je Australija preuzimaju vodjstvo u
obezbedjivanju snaga koje stabilizuju haotiĉnu situaciju, kao u Istoĉnom Timoru. A
neuspeh Sjedinjenih Drţava i Britanije da izdejstvuju drugu rezoluciju Saveta
bezbednosti koja bi odobrila njihovo korišćenje sile 2003. godine, umnogome je povećao
troškove njihove okupacije Iraka68
. Iako se prvobitne doktrine kolektivne bezbednosti ne
uklapaju onako precizno kako se nekad mislilo, bila bi greška odbaciti meĊunarodno
pravo i Ujedinjene nacije. Oni su deo politiĉke realnosti anarhiĉnog sistema drţava.
Greška je biti suviše ciniĉan ili suviše naivan u vezi sa meĊunarodnim organizacijama i
pravom. Drţave ne ţive samo po zakona, ali ne ţive ni u potpunosti bez njega.
68
„Binding the Colossus“, The Economist, November 22, 2003, pp. 25-26.
SUKOBI NA SREDNJEM ISTOKU
Iskidan ogorĉenim borbama u poslednjih pola veka, Srednji Istok predstavlja
moţda najpoznatiji regionalni sukob u svetu. On se najbolje uklapa u realistiĉko viĊenje
meĊunarodne politike, ali uprkos tome, to je takoĊe oblast u kojoj su meĊunarodno pravo
i organizacije odigrali znaĉajne uloge. Šta je uzrok tako velikom sukobu? I nacionalizam,
i religija i politika ravnoteţe snaga pruţaju po deo odgovora.
Iransko- iraĉki rat (1980-1988.) daje dobar primer. Zašto je Irak napao svog većeg
suseda? Jedan od razloga je bila islamska revolucija koja je oborila iranskog šaha. Pod
vlašću šaha Iran je zahtevao ceo vodeni put izmeĊu Irana i Iraka. Ali nakon što je Iranska
revolucija 1979. godine uklonila šaha, Iran je podeljen domaćim razdorima, a iraĉki
predsednik, Sadam Husein, video je povoljan trenutak za napad. Štaviše, revolucionarni
Iran je izazivao probleme unutar Iraka. Iraĉki muslimani su bili podeljeni izmeĊu Sunita i
Šiita, a Sadam Husein je bio svetovni voĊa drţave. Šiitski fundamentalisti u Iranu su
podsticali iraĉke Šiite da ustanu protiv Sadama Huseina. Ovaj transnacionalni religiozni
poziv je propao pošto je Sadam Husein pobio mnoge iraĉke Šiitske voĊe. Ali i Irak je
napravio grešku u proraĉunu. Iranci nisu arapi, i postojala je velika arapska manjina u
delu Irana prema Iraku. Iraĉani su mislili da će biti dobrodošli kao oslobodioci u delu
Irana gde se govori arapskim, ali to nije bio sluĉaj. Umesto toga, iraĉki napad je pomogao
da se Iranci ujedine.
Posle ovih par grešaka u proraĉunu, rat se pretvorio u dugotrajni sukob umesto
kratkog isplativog rata koji je bio namera Sadama Huseina. Irak je odluĉio da se povuĉe,
ali Iran to nije dozvolio. Pošto je bio napadnut, nije hteo da dozvoli Iraku da odluĉuje
kada će rat prestati. Ajatolah Homeini, duhovni voĊa Irana, rekao je da Iran neće
okonĉati rat sve do pada Sadama Huseina. Tokom najvećeg dela te decenije, ostatak sveta
je samo posmatrao. Konzervativne arapske zemlje kao što su Saudijska Arabija i Jordan
su podrţale Irak protiv Irana jer su se više plašile iranske revolucionarne moći. Ali, kao
što smo videli, arapska Sirija, svetovni i radikalni reţim u mnogo ĉemu sliĉan Iraku,
podrţavao je Iran iz razloga ravnoteţe snaga. Oni su više brinuli zbog rastuće snage
njihovog suseda Iraka, nego udaljenijeg Irana.
Oni spolja su takoĊe zauzeli strane. Sjedinjene drţave, zabrinute zbog porasta
iranske moći, tajno su pruţale pomoć Iraku. Izrael je tajno isporuĉivao ameriĉko oruţje
Iranu, iako su fundamentalisti u Iranu pozivali na ukidanje Izraela. Izraelska tajna pomoć
u naoruţanju se moţe objasniti razlozima ravnoteţe snaga. Izrael se plašio i Iraka i Irana,
ali je Irak bio bliţa pretnja, i po principu „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”,
Izrael je pruţao pomoć Iranu. Tako se rat, koji je poĉeo zbog pogrešnih proraĉuna koji
imaju koren u religiji, nacionalizmu i ambicioznosti, zbog brige za ravnoteţu snaga
proširio u uporan, blizu decenije dug sukob.
Pitanja nacionalizma
Kako nacionalizam izaziva rat? Zaista, šta je nacionalizam, a šta je nacija?
Konstruktivisti ukazuju da je koncept nacije problematiĉan. Reĉnik definiše naciju kao
grupu koja se poziva na zajedniĉki identitet i pravo da bude drţava. Ali koje vrste grupa
to obuhvata? Šta je izvor zajedniĉkog identiteta? Jedno pozivanje je na etniĉku sliĉnost,
ali SAD su etniĉki razliĉite, a ipak jedna nacija. Sledeće pozivanje je na jeziĉku sliĉnost,
ali Švajcarska se jeziĉki razlikuje, a ipak je jedna nacija. Drugi kaţu da religija moţe biti
osnova nacije, i neke drţave, kao što su Izrael i Pakistan, su uglavnom zasnovane na
religijskom identitetu. Stvar je u tome da kada grupa ljudi sa zajedniĉkim identitetom
sebe naziva nacijom, mogu postojati razliĉiti izvori tog identiteta. Kako je rekao
francuski mislilac Ernest Renan: “Suštinski element nacije je da svi njeni pojedinci
moraju imati mnogo toga zajedniĉkog, ali su takoĊe morali zaboraviti mnoge stvari”69
.
Nacije se takoĊe nazivaju “imaginarnim zajednicama“ jer su prevelike da bi se svi
meĊusobno poznavali, i zamišljanje igra znaĉajnu ulogu.
Nacionalizam je varljiv zato što nije samo deskriptivni, nego i preskriptivni termin.
Kada su reĉi i deskriptivne i preskriptivne, one postaju politiĉke reĉi koje se koriste u
borbi za premoć. Nacionalizam postaje kljuĉni izvor drţavnog legitimiteta u modernom
svetu. Otuda, prisvajanje prava na nacionalnu pripadnost postaje moćan instrument.
Ukoliko ljudi mogu da pridobiju druge da prihvate njihov zahtev da postanu nacija, mogu
zahtevati nacionalna prava i koristiti te zahteve kao oruţje protiv svojih neprijatelja. Na
primer, 1970. godine arapske drţave su uspešno lobirale na Generalnoj skupštini UN da
se usvoji rezolucija koja cionizam oznaĉava kao rasizam. Njihova namera je bila da Izrael
liše legitimiteta da se se naziva nacijom. Biti oznaĉen kao rasista je loše; biti oznaĉen kao
nacionalista je uglavnom dobro. Tvrditi da Izrael nije nacija je znaĉilo koristiti reĉi kao
oruţje.
Analitiĉki problem sa argumentom je bio da religija moţe biti osnova nacionalnog
identiteta. TakoĊe je taĉno da religijska osnova moţe da uĉine teţim manjinama koje ne
pripadaju tim religijama da dele isti nacionalni identitet. Svet je teţi za muslimane u
Izraelu nego za Jevreje, baš kao što je svet teţi za Induse u Pakistanu nego za Muslimane.
Ali to ne znaĉi da je drţava rasistiĉka zato što ljudi koriste religiju da bi sebe nazvali
nacijom. Generalna skupština UN je konaĉno poništila rezoluciju na drugom glasanju
1991. godine.
U XVIII veku, nacionalizam nije bio toliko vaţan. Zašto je nacionalizam postao
tako vaţan u današnje vreme? Najzad, kako su pokazali konstruktivisti, ljudi su sposobni
za istovremeno veći roj medjusobno ukrštajućih lojalnosti - iznad i ispod drţavnog nivoa
- a te lojalnosti se mogu menjati. Tendencija promene lojalnosti se dogaĊa kada se
uobiĉajeni modeli ţivota poremete. Ideja o naciji ĉesto poĉinje meĊu onima koji su
najviše ugroţeni, sa ljudima koji su marginalne figure u svojim kulturama i manje sigurni
u svoj identitet. Ovo su ĉesto ljudi baĉeni van uobiĉajenih modela, koji poĉinju da
postavljaju pitanja. Polaganje prava na nacionalni identitet ĉesto poĉinje kod
intelektualaca ili kod devijantnih verskih grupa. Na primer, prvi arapski nacionalisti u
XIX veku su ĉešće bili hrišćani nego muslimani. Postepeno je njihova zainteresovanost
za novi identitet dobijala veću podršku pošto su industrija i urbanizam poremetili
tradicionalne modele i lojalnosti ruralnih društava.
Poremećaji koji mobilišu ljude za nove identitete mogu doći od strane unutrašnjih
ili spoljnih sila. Moderni nacionalizam je bio uveliko stimulisan od strane Francuske
revolucije. Uspon srednje klase je poremetio tradicionalne politiĉke i socijalne modele.
Politiĉke grupacije u usponu nisu više ţelele drţavu Francusku definisanu kao kraljevinu,
nego odreĊenu kao naciju svih ljudi. A spolja, dok su Napoleonove armije marširale kroz
69
Ernest Renan, citiran u: Hans Kohn, Nationalism: Its Meaning and History, Van Nostrand, Princeton, NJ,
1955, p. 137.
Evropu, poremetile su društvo i mobilisale nacionalistiĉka osećanja medju ljudima sa
nemaĉkog govornog podruĉja i drugde. Do sredine veka, došlo je do sve šire podrške
ideji da svaka nacija treba da ima drţavu. Ovaj ideal je kulminirao ujedinjenjem
Nemaĉke i Italije. Ironiĉno, Bizmark je bio konzervativac koji nije pokušavao da ujedini
sve koji govore nemaĉki, nego samo koje je mogao da kontroliše pod pruskom krunom.
U svakom sluĉaju, iskoristio je nacionalizam za ostvarenje svojih namera, a ujedinjenje
Nemaĉke i Italije postalo je model uspeha.
Drugi svetski rat je oslabio evropska kolonijalna carstva, a dekolonizacija je bila
jedan od glavnih pokreta u Aziji i Africi u sledeće tri decenije. Društva u metropolama su
bila oslabljena samim ratom, a elite u kolonizovanim oblastima su poĉele da koriste ideju
nacionalizma protiv evropskih imperija. Ali, da je model drţava XIX veka zasnovanim na
jeziku i etnicitetu bio korišćen za organizovanje postkolonijalnog sveta, to bi dovelo do
stvaranja hiljada mini drţava u Africi i mnogim delovima Azije. Umesto toga,
postkolonijalne elite su afirmisale prava drţave da stvara naciju, upravo suprotno modelu
iz XIX veka. Lokalni lideri su tvrdili da je neophodno koristiti drţavnu mašineriju koju
su uspostavili kolonizatori - budţet, policiju, javne sluţbe - kako bi od manjih
plemenskih grupa stvorili naciju. Tako je ista ideologija nacionalizma bila korišćena da
opravda dve stvari koje su gotovo suprotne jedna drugoj - nacija stvara drţavu ili drţava
stvara naciju - zato što je nacionalizam politiĉka reĉ koja se koristi kao instrument. U tom
smislu, nacionalni identiteti su društveno konstruisani. (Ĉak i u naizgled klasiĉnom
primeru principa “nacija stvara drţavu” u sluĉaju Francuske, drţava je koristila
obrazovanje i policiju da prisajedini zaostale regione kao što je Bretanja.)
U ranim romantiĉnim danima kolonijalnih oslobodilaĉkih pokreta, ĉesto je bilo
uspešnog zataškavanja ovih razlika u “pan” pokretima. U Evropi je u XIX i poĉetkom
XX došlo do uspona pan-slavizma, koji se pozivao na zajedniĉki identitet svih ljudi koji
govore slovenskim jezicima. Savremeni Srednji Istok je video pan-arapski pokret, a
Afrika pan-afriĉki. Prvi protivnici strane vladavine su tvrdili da bi, budući da su svi
kolonizovani narodi sliĉno stradali od strane spoljnih kolonizatora, oni trebali da
formiraju pan-afriĉke i pan-arapske nacije. Kada je, meĊutim, došlo do praktiĉnih pitanja
vladanja, za razliku od oslobadjanja i otpora kolonijalizmu, posao vlade je zahtevao
instrumente drţave kao što su budţet, policija i javne sluţbe. A takvi instrumenti nisu
postojali na “pan” osnovi, nego na osnovi veštaĉkih granica stvorenih od strane
kolonijalne vladavine. Tako je, kako je romantizam postepeno slabio, identitet zasnovan
na drţavi poĉeo da zamenjuje onaj zasnovan na “pan”pokretima. Svakako, romantizam
“pan” pokreta je ĉesto opstajao kao ometajuća sila.
Na Srednjem Istoku je ĉesto dolazilo do pozivanja na pan-arabizam i neobiĉnih
situacija kada drţave iznenada najavljuju da formiraju uniju, kao što su Egipat i Sirija
uĉinili formirajući Ujedinjenu Arapsku Republiku 1958. godine, ili kao što su 1989.
godine uĉinile tako razliĉite drţave kao Libija i Maroko. Svakako, vremenom, drţavne
snage su odnele prevagu nad pan-nacionalistiĉkim pokretima. Na primer, egipatski
nacionalizam usmeren na drţavu je postepeno postao jaĉi u javnom mnjenju od pan-
arabizma. Ali postepeni proces je daleko od gotovog. U većem delu postkolonijalnog
sveta, došlo je do velikog poremećaja normalnih modela ţivota zbog ekonomskih
promena i savremenih komunikacija. Politiĉki voĊi su pokušali da uspostave kontrolu nad
ovim postkolonijalnim nezadovoljstvom. Neki su koristili nacionalne zahteve, neki pan-
arapske, a ostali fundamentalistiĉke religiozne zahteve, koji svi doprinose sloţenosti
snaga koje stvaraju sukob u regionu kao što je Srednji Istok. Neuspeh drţava u regionu da
se delotvorno modernizuju objašnjava zašto su se neki od njihovih gradjana okrenuli
fundamentalizmu i terorizmu koji su odrţali mreţu Al-Kaida.
Arapsko-izraelski sukobi
Arapsko-izraelski sukob je doveo do šest ratova izmeĊu dve grupe naroda koji
imaju razliĉite nacionalne identitete, ali se pozivaju na pravo nad istim malim parĉetom
zemlje veliĉine poštanske marke. Izraelski zahtevi datiraju iz biblijskih vremena kada je
oblast bila pod upravom Jevreja pre nego što su Rimljani uspostavili svoju vlast u I veku
n.e. U savremenom istorijskom razdoblju, Izraelci se pozivaju na iskustvo iz I i II
Svetskog rata. Tokom I Svetskog rata, Britanci su objavili Balfurovu deklaraciju, pismo
napisano od strane britanske vlade Lordu Rotšildu iz Britanske cionistiĉke federacije,
obećavajući da će britanska vlada raditi na pitanju jevrejske postojbine u Palestini. Posle
II Svetskog rata, tvrde Izraelci, uţasi Hitlerovog holokausta su dokazali potrebu za
jevrejskom drţavom. 1948. godine, jevrejski naseljenici su bili voljni da prihvate podelu
Palestine, ali arapski narod u toj oblasti je bio protiv. Ujedinjene nacije su priznale
njihovu drţavu, ali su Izraelci morali da se bore da je zaštite od aparskih napada. To je,
kaţu Izraelci, istorijsko poreklo i opravdanje drţave Izrael.
Palestinski Arapi odgovaraju da su oni takoĊe ţiveli u ovoj oblasti vekovima. U
vreme I Svetskog rata, kada je izdata Balfurova deklaracija, 90% ljudi koji su ţiveli u
oblasti Palestine su bili Arapi. Oni tvrde da Britanija nije imala pravo da daje obećanje
Jevrejima na štetu Arapa. Štaviše, nastavljaju Arapi, holokaust je moţda bio jedan od
najvećih istorijskih grehova, ali je poĉinjen od strane Evropljana. Zašto bi Arapi trebali
da plate zbog toga?
Izgleda da obe strane imaju uverljive argumente. U I Svetskom ratu, oblašću koja
je sada Palestina su vladali Turci, a Otomansko carstvo je bilo u savezu sa Nemaĉkom.
Posle poraza, carstvo se raspalo, a njegove arapske teritorije su stavljene pod mandat
Lige naroda. Francuska je upravljala Sirijom i Libanom; Britanija je nazvala oblast koja
joj je data na upravu izmeĊu reke Jordana i Sredozemnog mora „Palestina”, a oblast
kojom je vladala preko reke Jordana “Trans- Jordanija“.
Tokom 20-ih godina jevrejsko naseljavanje Palestine se polako povećavalo, ali u
30-im, nakon uspona Hitlera i jaĉanja antisemitizma u Evropi, naseljavanje je poĉelo
ubrzano da raste. Do 1936. godine, blizu 40% Palestine je bilo jevrejsko, a useljavanje je
navelo arapske stanovnike do pobune. Britanci su ustanovili kraljevsku komisiju, koja je
predloţila podelu na dve drţave. U maju 1939. godine, sa pribliţavanjem II Svetskog
rata, Britaniji je bila potrebna podrška Arapa protiv Hitlerove Nemaĉke, tako da su
Britanci obećali Arapima smanjivanje jevrejskog useljavanja. Tu restrikciju je, meĊutim,
bilo teško sprovesti posle rata. Zbog holokausta mnogi u Evropi su odobravali ideju o
jevrejskoj postojbini, i bilo je dosta krijumĉarenja jevrejskih izbeglica. Pored toga, neki
od jevrejskih doseljenika u Palestinu su poĉinili teroristiĉke akte protiv svojih britanskih
vladara. Britanija je, u medjuvremenu, bila toliko finansijski i politiĉki iscrpljena zbog II
Svetskog rata i dekolonizacije Indije, da je u jesen 1947. godine objavila da će u maju
1948. predati Palestinu Ujedinjenim nacijama.
Ujedinjene nacije su 1947.godine preporuĉile podelu Palestine. Da ironija bude veća,
bilo bi bolje za Arape da su prihvatili plan podele od strane UN, ali su ga oni odbili. To je
dovelo do izbijanja lokalnih sukoba. U maju 1948. godine Izrael je proglasio nezavisnost,
a njegovi arapski susedi su napali u pokušaju da spreĉe podelu. Prvi rat je trajao osam
meseci povremenih borbi. Mada su Arapi bili brojniji od Izraelaca, 40:1, bili su lošije
organizovani i ometani razjedinošću. Posle prekida vatre i posredovanja UN, Jordan je
kontrolisao oblast zvanu Zapadna Obala, a Egipat je kontrolisao Gazu, ali najveći deo
ostale Palestine je bio pod kontrolom Izraelaca; u stvari, više nego što bi imali da su
Arapi prihvatili plan UN iz 1947. godine.
Rat je proizveo reku palestinskih izbeglica, osećaj poniţenosti meĊu mnogim
Arapima, i veliki otpor bilo kakvoj ideji o trajnom miru. Arapi nisu hteli da prihvate
ishod rata jer nisu ţeleli da legitimizuju Izrael. Verovali su da je vreme na njihovoj strani.
Arapski lideri su pothranjuvali pan-arapska osećanja i verovali su da mogu da unište
Izrael u drugom ratu. U stvari, kada je jordanski kralj Abdulah pokušao da potpiše
separatni mirovni ugovor sa Izraelom 1951. godine, ubijen je.
Drugi rat je poĉeo 1956. godine. 1952. godine Gamal Abdel Naser i drugi mladi
oficiri nacionalisti su srušili egipatskog kralja Faruka. Ubrzo su dobili naoruţanje od
Sovjetskog Saveza i pokušali da uspostave kontrolu nad Sueckim kanalom. Uznemiravali
su Izrael serijama gerilskih napada. Kao što smo videli ranije, Britanija i Francuska, ljute
zbog kanala i zabrinute zbog Naserove dominacije na Srednjem Istoku, tajno su
dogovorile sa Izraelom da napadne Egipat. Medjutim, Sjedinjene Drţave su odbile da
pomognu Britaniji, a rat je bio zaustavljen rezolucijom UN i mirovnim snagama koje su
bile razmeštene da odvoje zaraćene strane. Još uvek nije, meĊutim, bilo mirovnog
ugovora.
Treći rat, Šestodnevni rat iz juna 1967. godine, bio je najznaĉajniji jer je odredio
kasnije teritorijalne probleme. Naser i Palestinci su nastavili da uznemiravaju Izrael
gerilskim napadima, a Egipat je zatvorio tesnac kod Tirana, što je preseklo izraelsku
plovidbu ka Crvenom moru. Naser nije bio potpuno spreman za rat, ali je video šansu u
sirijsko-izraelskom ratu koji je bio na pomolu i mislio da bi bilo dobro da se pridruţi.
Naser je traţio od UN da uklone svoje mirovne snage sa njegovih granica. Izrael je,
videvši Nasera kako se priprema za rat, odluĉio da ne ĉeka, nego da ga preduhitri. Izraelci
su napali egipatske avione na zemlji i preoteli ne samo ĉitavo Sinajsko poluostrvo, nego i
Golansku visoravan od Sirije, i Zapadnu obalu od Jordana.
U tom trenutku su se umešale supersile kako bi izvršile pritisak na obe strane da
prekinu vatru. U novembru 1967. godine, Savet bezbednosti UN je usvojio Rezoluciju
242, koja kaţe da Izrael treba da se povuĉe sa okupiranih teritorija u zamenu za mir i
priznanje. Ali bilo je nekih namernih nejasnoća u Rezoluciji 242. U zavisnosti od toga
koja se od više jeziĉkih verzija Rezolucije ĉita, nije reĉeno “svih teritorija”, nego samo
”teritorija” što bi znaĉilo da neke ne bi morale biti vraćene. TakoĊe je bilo nejasnoća u
vezi sa statusom Palestinaca, koji nisu bili priznati kao nacija, nego su opisani kao
izbeglice. Ponovo osnovni problem nije rešen.
Citat: “Vlada Njenog Veliĉanstva ima razumevanja za uspostavljanje nacionalnog
doma za jevrejski narod u Palestini, i uĉiniće sve što je u njenoj moći da omogući
ostvarenje ovog cilja, pri ĉemu se u potpunosti podrazumeva da neće biti uĉinjeno ništa
što bi moglo štetiti gradjanskim i verskim pravima postojećih, ne-jevrejskih zajednica u
Palestini, ili pravima i politiĉkom statusu koji Jevreji uţivaju u bilo kojoj drugoj zemlji.
Balfurova deklaracija, 2. novembar 1917.g.
Ĉetvrti rat je bio umereniji sukob. U periodu 1969.-1970. godine, Naser je, uz
podršku Sovjetskog Saveza, organizovao prelaske preko Sueckog kanala i druga
uznemiravanja. Ovo je izazvalo rat u vazduhu u kome su se izraelski i egipatski piloti
borili u velikom broju vazdušnih bitaka. Konaĉno je vazdušni rat došao do mrtve taĉke.
Peti rat je bio “Rat Jom Kipur” u oktobru 1973. godine. Kada je Naser umro,
nasledio ga je Anvar Sadat, koji je shvatio da Egipat ne moţe da uništi Izrael. Zakljuĉio
je da je neophodna neka vrsta psihološke pobede pre nego što preduzme pomirljive
poteze. Sadat je odluĉio da napadne preko Sueckog kanala, ali da ne pokušava da zauzme
ĉitavu Sinajsku oblast. U tom cilju on se tajno dogovorio sa Sirijom i postigao efektno
iznenaĊenje. U prvim fazama, rat se odvijao dobro za Egipćane, ali su Izraelci snaţno
uzvratili.
Još jedanput su se velike sile umešale i pozvale na prekid rata. Drţavni sekretar
Henri Kisindţer je odleteo u Moskvu, ali dok je on bio tamo Izraelci su opkolili
egipatske armije. Sovjeti su osećali da su bili prevareni. Mobilisali su svoje snage u
juţnom delu Sovjetskog Saveza i poslali pismo Sjedinjenim Drţavama sa predlogom da
supersile direktno ukljuĉe svoje snage. Sjedinjene Drţave su uzvratile povećanjem
stepena nuklearne gotovosti u Sjedinjenim drţavama, i Sovjeti su odustali od svojih
zahteva. Izraelci su se takoĊe povukli pod ameriĉkim pritiskom i popustili obruĉ oko
egipatske armije.
Rat je pratio niz diplomatskih manevara u kojima su Sjedinjene Drţave
pregovarale o delimiĉnom povlaĉenju Izraela. Posmatraĉi UN su bili razmešteni na
Sinaju i Golanskoj visoravni. Najdramatiĉniji rezultat rata je, ipak, bio odloţen. 1977.
godine Sadat je otišao u Izrael i objavio da je Egipat spreman na pregovore o separatnom
miru. Tokom 1978. i 1979. godine, uz posredovanje predsednika Dţimija Kartera, Izrael i
Egipat su pregovarali o Sporazumima iz Kemp Dejvida po kojem je Sinaj vraćen Egiptu i
omogućeni razgovori o lokalnoj autonomiji na Zapadnoj Obali. Sporazumi iz Kemp
Dejvida su znaĉili da je najveća arapska drţava istupila iz koalicije koja je u sukobu sa
Izraelom, a egipatski nacionalizam je prevagnuo nad pan-arabizmom. Sadat je razbio
pan-arapsku koaliciju, ali je par godina kasnije bio ubijen od strane religioznih
fundamentalista koji se nisu slagali sa njegovom politikom.
Šesti rat je bio Izraelski napad na Liban 1982. godine. U poĉetku je Liban
odrţavao delikatnu ravnoteţu izmeĊu hrišćanskih i muslimanskih Arapa. Muslimani su,
medjutim, bili podeljeni na Sunite, Šiite i Druze. Palestinska oslobodilaĉka organizacija
(PLO) je bila uveliko prisutna u Libanu, a i hrišćani su takoĊe bili podeljeni na frakcije.
Nekada je Liban bio nazivan rajem stabilnosti na Srednjem Istoku, oblast istinitog
pluralizma i razliĉitosti, ali kako je Liban krenuo da tone u graĊanski rat, predstavljao je
sve povoljniju priliku za spoljnu intervenciju. Sirija je poĉela da zavodi red na severu, a
1978. godine Izrael je ušao u juţni Liban sve do reke Litanije.
U junu 1982. godine, izraelski ministar odbrane Ariel Šaron je odluĉio da ide
dalje. Najpre je rekao da će Izrael ući samo 25 milja u dubinu libanske teritorije da bi
zaštitio severne delove Izraela, ali su u stvari izraelske trupe napredovale dalje na sever i
deset nedelja drţale Bejrut u opsadi. Opsada je dovela do evakuacije PLO-a iz Bejruta, a
libanski hrišćanski voĊa, Bašir Dţemail je potpisao mirovni ugovor sa Izraelom. Ipak,
Dţemail je bio uskoro ubijen, ugovor je propao, a Liban je dalje tonuo u haos. 1985.
godine, Izraelci su se povukli iz većeg dela Libana, osim iz tampon zone na jugu, koju su
konaĉno napustili 2000. godine.
Iskustvo Srednjeg Istoka pokazuje da regionalni sukobi zasnovani na etnicitetu,
veri i nacionalizmu postaju gorĉeni i teški za rešavanje. Nepomirljive struje jaĉaju jedna
drugu. Arapske vlade su bile spore u postizanju mira zato što nisu htele da daju
legitimitet Izraelu, a u tom svom odbijanju su ojaĉale pozicije onih Izraelaca koji nisu
ţeleli sklapanje mira sa Arapima. Ekstremisti su stvorili de facto transnacionalnu
koaliciju, što je oteţalo poloţaj umerenih koji su hteli da naĊu kompromis. 1973. i 1977.
godine Sadat je rizikovao, ali je na kraju to platio svojim ţivotom. Deceniju kasnije,
izraelski premijer Jicak Rabin je takodje preuzeo rizik za postizanje mira i platio svojim
ţivotom. U takvom svetu krajnosti poverenje i saradnja su teški, a “zatvorenikova
dilema” stvarno odslikava model regionalne politike.
Tokom bipolarnog perioda, ratovi na Srednjem Istoku su imali tendenciju da budu
kratki, delom zbog toga što je uloga supersila bila tako izraţena. S jedne strane, svaka
supersila je podrţavala svoje štićenike, ali kada bi izgledalo da ti štićenici mogu da gurnu
supersile u nuklearni rat, one su ih povlaĉile nazad(svoje “klijente”-prim.prev.). Pritisci
za obustavu vatre su dolazili spolja. 1956. godine to su bile Sjedinjene Drţave preko
Ujedinjenih nacija; 1967., Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez su koristile svoju vruću
telefonsku liniju da bi dogovorile prekid vatre; 1973. godine, Sjedinjene Drţave i
Sovjetski Savez su se umešali; a 1982. godine Sjedinjene Drţave su izvršile pritisak na
Izrael da se povuĉe iz Libana. Dok je u mnogim sluĉajevima Hladni rat pogoršavao
regionalne sukobe, on je takoĊe obezbedjivao i mreţu za spasavanje. Sa završetkom
Hladnog rata, manje drţave su sve više oĉekivale od Ujedinjenih nacija da obezbedi
mreţu za spasavanje, ali ostaje da se vidi koliko će biti delotvorna mreţa za spasavanje
UN. 1990.-1991. godine, u odgovoru na iraĉki napad na Kuvajt, Ujedinjene nacije su
poloţile svoj prvi ispit posle Hladnog rata.
Rat u Zalivu 1991. godine i njegove posledice
Zalivska kriza je poĉela 2. avgusta 1990. godine, kada je Sadam Husein napao
Kuvajt. Irak je oduvek tvrdio da je Kuvajt bio veštaĉka tvorevina kolonizatora i da ne bi
trebalo da bude posebna drţava. Pokušao je da zauzme Kuvajt 1961. godine, ali je bio
spreĉen od strane Britanije. Ipak, kao što smo videli, ideja da su kolonijalne granice
besmislene je vodila stvaranju haosa u drugim regionima postkolonijalnog sveta, što
moţe objasniti zašto je tako veliki broj drţava u Ujedinjenim nacijama odbacio iraĉki
naĉin razmišljanja.
U svakom sluĉaju, postojali su dublji ekonomski i politiĉki razlozi. Irak je bio
ekonomski uništen osmogodišnjim ratom protiv Irana. Imao je 80 milijardi dolara duga,
što se povećavalo po stopi od 10 milijardi dolara godišnje. U isto vreme, Irak se nalazio
pored zlatnog rudnika - Kuvajta - sa ogromnim naftnim zalihama i malim brojem
stanovnika. Pored toga, Irak je bio ljut na Kuvajt zbog kuvajtske naftne politike. Irak je
tvrdio da Kuvajt ne poštuje naftne ugovore OPEC-a i da svaki dolar manje po barelu
nafte košta Irak 1 milijardu dolara godišnje. Okupacija Kuvajta je, tako, izgledala kao
rešenje ekonomskih problema Iraka.
Politiĉki gledano, Sadam Husein je bio zabrinut za bezbednost Iraka. Verovao je
da svi hoće da ugroze njegovu drţavu. Najzad, 1981. godine Izrael je bombardovao
njegov nuklearni reaktor, a sa slabljenjem Sovjetskog Saveza, izgledalo je kao da
Sjedinjene Drţave i Izrael postaju još moćniji. U govoru u Amanu, u Jordanu, u februaru
1990. godine, Sadam je rekao da je Sovjetski Savez u slabljenju i ne moţe dalje da se
suprotstavlja Amerikancima i Izraelcima. Sadam je verovao da će morati to da uradi sam.
Preuzeo je više akcija da bi isprobao Amerikance. Da ironija bude veća, Sjedinjene
Drţave su pokušavale da umire Sadama Huseina, da ga vrate u zajednicu odgovornih
drţava, i da iskoriste Irak kao efikasnu ravnoteţu iranskoj moći u regionu. Nedoslednost
ameriĉke politike je zavarala Sadama Huseina, i poverovao je da bi mogao da proĊe sa
invazijom na Kuvajt a da ne pretrpi ozbilje represalije.
Sadam nije bio u pravu. Serija rezolucija UN je primenila doktrinu kolektivne
bezbednosti protiv Iraka. Zašto su Sjedinjene Drţave i ostali odgovorili tako kako jesu?
Jedan argument je bio da se sve dogaĊalo zbog nafte. Izvoz nafte je uĉinio Zaliv
preterano vaţnim regionom, ali nije samo nafta uticala na krizu. Na primer, Britanija je
bila duboko uvuĉena u rat, ali Britanija uopšte nije uvozila naftu. TakoĊe je postojala
zabrinutost za kolektivnu bezbednost i neuspeh suprotstavljanja u 30-im godinama.
Postojala je i treća dimenzija: preventivni rat. Sadam Husein je razvijao oruţje za
masovno uništenje. Imao je program nuklearnog naoruţanja sa tajno uvoţenim
materijalima, imao je hemijsko oruţje, a razvijao je i biološko oruţje. Da je, pored toga,
ostvario prihode koji dolaze od kuvajtske nafte, svet bi se kasnije tokom dekade suoĉio sa
većim, jaĉim i opasnijim Irakom. Neki su smatrali da ako treba da bude rata, bolje sada
nego kasnije.
Drugi su tvrdili, meĊutim, da rat nije neophodan, zato što bi ekonomske sankcije
naterale Irak da povuĉe svoje trupe iz Kuvajta. Teško je dokazati da li bi bilo tako, ali
istorijski gledano, sankcije su retko postizale nameravane posledice u kratkom
vremenskom razdoblju. U novembru, u predveĉerje rata, Sjedinjene Drţave su
udvostruĉile svoje trupe u Saudijskoj Arabiji. Zašto Sadam Husein nije sve izbegao u
poslednjem trenutku rekavši da će se povući ili posluţivši se nekom drugom lukavošću?
Delimiĉno, on je, kako je rekao ameriĉkom ambasadoru u avgustu 1990. godine,
pogrešno procenio da Sjedinjene Drţave nemaju “stomak” da ponesu visoke ljudske
ţrtve. U tom smislu, on je bio ţrtva vijetnamske analogije. A delimiĉno, moţda je bio
posredi ponos i nemogućnost da se sidje sa svetske pozornice nakon što je bio njen
centar.
Šta je rat rešio? Oţiveo je doktrinu kolektivne bezbednosti UN, ali, kao što smo
videli, pitanje je koliko je ovaj regionalni sukob bio tipiĉan. Primirje je stvorilo presedan
kada su inspektori UN posetili Irak i uništili njegove nuklearne i hemijske pogone. Ali
Sadam Husein je ostao na vlasti. Predsednik Buš je odluĉio da ne zauzme Bagdad jer je
mislio da Sadama Huseina moţe ukloniti njegov sopstveni narod, i bio je zabrinut da ni
ameriĉka javnost ni koalicija UN ne bi tolerisali skupu okupaciju. Strah da će Sadam
obnoviti svoje programe naoruţanja, ugroziti svoje susede i destabilizovati region je
navela predsednika Dţordţa W. Buša da napadne Irak kako bi uklonio Sadama 2003.
godine.
Nakon prvog Zalivskog rata, izraelska vlada i Palestinska oslobodilaĉka
organizacija (PLO) su postigli znaĉajan napredak u pravcu mira i normalizacije odnosa.
Koristeći politiĉku prednost steĉenu tokom rata, Bušova administracija je izvršila pritisak
na PLO i vladu Jicaka Šamira da se sastanu sa drugim arapskim vladama u Madridu
krajem 1991. i u Vašingtonu 1992. godine. Dok su ovi razgovori stagnirali, tajni
pregovori izmedju izraelskih i PLO zvaniĉnika pored Osla, u Norveškoj, doveli su do
potpisivanja Deklaracije o principima u Vašingtonu u septembru 1993. godine izmeĊu
PLO i vlade Jicaka Rabina. Deklaracija je bila praćena nizom sporazuma o povlaĉenju
izraelskih trupa iz pojasa Gaze i palestinskih gradova i sela na Zapadnoj obali. PLO je
priznata od strane Izraela kao legitiman predstavnik palestinskog naroda, a vršenje
lokalne vlasti, ukljujuĉi poslove policije, predato je Jaseru Arafatu i PLO-u tokom
nekoliko faza posle 1994. godine.
U isto vreme, jordanski kralj Husein je pregovarao o mirovnom ugovoru sa
Rabinovom vladom, a ugovor je popisan u Vašingtonu 1994. godine. Tokom Zalivskog
rata, Jordan je bio dvosmislen u svojoj podršci koaliciji koju su predvodile SAD, a kralj
Husein je raĉunao da će mu normalizacija odnosa sa Izraelom vratiti naklonost SAD-a i
zemalja proizvoĊaĉa nafte na Srednjem Istoku. PLO je podrţao Sadama Huseina i Irak u
vreme Zalivskog rata, a kao rezultat toga su se smanjile nekada bogate donacije od strane
Kuvajta, Saudijske Arabije i ostalih naftnih drţava. U oĉajnoj finansijskoj situaciji, PLO
je umanjio svoje suprotstavljanje pregovorima.
Uprkos pregovorima o miru, mnogi Izraelci su i dalje bili sumnjiĉavi prema
politici ustupanja okupiranih teritorija palestinskoj drţavi. Ultra konzervativni Izraelci su
smatrali Rabina izdajnikom, i ubili ga krajem 1995. godine. Neki Palestinci su vladu
PLO–a i Arafata doţivljavali kao korumpirane i autoritarne, što je jaĉalo opozicione
grupe kao što su fundametalisti Hamasa koji su hteli da ugroze mirovni proces.
Teroristiĉki bombaški napadi arapskih ekstremista koji su se suprotstavljali mirovnom
procesu su uticali na izraelske izbore 1996. godine, a nova vlada Likuda je usporila
mirovni proces. Ipak, potpisala je Sporazume Vaj River sa PLO 1998. godine, a naredna
laburistiĉka vlada Ehuda Baraka je ponudila znaĉajne ustupke u pregovorima sa Jaserom
Arafatom u Kemp Dejvidu u leto 2000. godine. Nakon neuspeha pregovora u Kemp
Dejvidu, i uprkos naporima da se oţive razgovori, ponovo je došlo do nasilja. Na poĉetku
razgovora u Kemp Dejvidu, predsednik Klinton je rekao i Arafatu i Baraku da postoji
opasnost da će, ako postignu sporazum, biti ubijeni od strane sopstvenih ekstremista, ali
da će, ako ga ne postignu, mnogi mladi ljudi biti ubijeni na obe strane. Na ţalost, bio je u
pravu. Klinton je uĉinio poslednji pokušaj da izdejstvuje nagodbu izmedju Baraka i
Arafata u Tabi tokom poslednjig dana svog predsedniĉkog mandata. Ovi razgovori su se
takodje završili razoĉaranjem.
Kontekst izraelsko-palestinskog sukoba se znaĉajno promenio tokom naredne
godine. Ariel Šaron, ovenĉani ratni heroj sa reputacijom oštrog vojnog taktiĉara, nasledio
je Baraka na mestu premijera u februaru 2001. godine. Birajući Šarona, izraelska javnost
je pokazala svoj zamor pregovorima i davanje prednosti ĉvrstom odgovoru na talas
palestinskih samoubilaĉkih bombaških napada koji su se dešavali u Izraelu od septembra
2000. godine. Šaron je odmah stavio do znanja da Arafata smatra teroristom, i da sa
Arafatom nije moguć mirovni dogovor.
Medjunarodni kontekst sukoba se takodje promenio tokom 2001. godine. Kada je
Dţordţ W. Buš preuzeo funkciju u januaru, izašao je sa realistiĉkom agendom koja je
znaĉaj pridavala odnosima velikih sila sa Kinom i Rusijom. Buš je kritikovao Klintonovo
mešanje u mirovni proces i jasno rekao da će on ostati po strani u ovom sukobu. Devet
meseci kasnije, Bušova spoljna politika se dramatiĉno promenila nakon teroristiĉkih
napada 11. septembra 2001. godine. Borba protiv terorizma je postala prioritet
administracije.
U proleće 2002. godine, kad su Sjedinjene Drţave poĉele da traţe medjunarodnu
podršku za rat sa Irakom, Saudijska Arabija i drugi saveznici SAD-a su insistirali da
predsednik Buš prvo posveti paţnju na izraelsko-palestinski sluĉaj, koji je dostigao
razmere krize. Uzvraćajući na krvoprolića od teroristiĉkih napada tokom zime, izraelske
trupe su ponovo okupirale gradove i naselja na Zapadnoj Obali i mesecima drţali Arafata
u Ramali pod opsadom.
Kako se nasilje nastavljalo tokom proleća, Sjedinjene Drţave su objavile da
razvijaju plan za postizanje mira zajedno sa “ĉetvorkom” koju su ĉinili EU, Rusija i UN.
Izrael je poĉeo da gradi bezbednosni zid koji razdvaja Zapadnu Obalu od Izraela kako bi
spreĉio ulazak bombaša samoubica. Sjedinjene Drţave su najjasnije uobliĉile svoju
podršku planu u junu, kada je Buš izjavio da Sjedinjene Drţave nastoje da do 2005.
godine pronadju trajno rešenje izmedju dve drţave za sukob. Buš je takodje rekao da će
plan biti objavljen nakon što Arafat imenuje premijera sa kojim se mogu voditi pregovori.
Te jeseni, Savet bezbednosti UN-a je usvojio rezoluciju kojom se traţi da Izrael povuĉe
svoje snage sa Zapadne Obale.
Uklanjanje Sadama Huseina sa vlasti u Iraku u proleće 2003. godine je znaĉajno
unapredilo bezbednost Izraela u odnosu na njegove susede. Odsustvo jake spoljne vojne
pretnje Izraelu u regionu je dovelo do novog napretka u izraelsko-palestinskom pitanju.
Potezom koji je bio prihvatljiv i Sjedinjenim Drţavama i Izraelu, Arafat je imenovao
Mahmuta Abasa, znanog i kao Abu Mazen, za premijera palestinske vlasti. Plan
“Ĉetvorke” je bio objavljen, pozivajući na rešenje stvaranjem dve drţave. Abas je sa
palestinskim militantnim grupama dogovorio tromeseĉni prekid vatre, a Šaron, Abas i
Buš su se u junu sastali u Akabi, u Jordanu, radi pregovora o miru. To su bili prvi direktni
pregovori izmedju izraelskog i palestinskog lidera otkako su Buš i Šaron došli na vlast.
Ipak, primirje nije odrţano, a planovi za drugu rundu razgovora su otkazani. Abas je
podneo ostavku, ţaleći se da su i Arafat, Sjedinjene Drţave i Izrael slabili njegovu
poziciju. Arafat je odgovorio imenovanjem Ahmeta Kerije na mesto Abasa. Izrael je
nastavio sa izgradnjom bezbednosnog zida.
U jesen 2003. godine nezvaniĉni izraelski i palestinski pregovaraĉi su se sastali u
Ţenevi kako bi došli do sveobuhvatnog mirovnog dogovora. Poznat kao Ţenevski
dogovor, ovaj sporazum je pratio glavne odlike Klintonovog predloga iz Kemp Dejvida i
Tabe, ali je otišao dalje rešavajući teška pitanja statusa Jerisalima, izraelskih naselja, i
ograniĉenog palestinskog “prava na povratak” za porodice izbeglica koje su otišle 1948.
godine. Iako Ţenevski dogovor nije imao pravnu obaveznost, on je pokazao da upućene i
zainteresovane obe strane mogu postići sporazum ĉak i o najteţim pitanjima. U decembru
2003. godine, drţavni sekretar SAD-a Kolin Pauel se sastao sa pregovaraĉima Dogovora
(iz Ţeneve-prim.prev.) uprkos snaţnim protestima izraelske vlade. Kao što je ne malo
posmatraĉa primetilo, ova epizoda je pokazala da je bilo lakše pronaći rešenje za
izraelsko-palestinski sukob nego prepoznati put da se do njega dodje.
Srednji Istok pokazuje ista kretanja pojedinca, drţave i medjunarodnog sistema
kakvu smo videli u drugim sukobima. Na jednom nivou, pojedinci kao što su Arafat,
Rabin, Šaron, Sadat i kralj Husein su odredjivali da li će biti mirovnih ugovora ili ne.
Teroristi i ubice takodje igraju kljuĉne uloge. Drţave regiona se ĉesto ponašaju na naĉin
koji je u skladu sa realistiĉkim modelom – traţeći moć i bezbednost u nadmetanju sa
drugim drţavama – ali su medjunarodno pravo i organizacije pomogli uobliĉavanje
politiĉkih borbi, kao što su to uĉinili i pojedinci i ne-drţavni akteri. Pitanja kao što su
vera, etnicitet, ekonomska nerazvijenost i pritisak stanovništva i dalje ĉine Srednji Istok
nestabilnim. U ĉitavom regionu, autokratske vlade se suoĉavaju sa fundamentalistiĉkim
izazovima njihovoj vlasti, i mnogi od njih su pretili da eksplodiraju u gradjanski rat, kao
što se desilo u Alţiru i Sudanu. Moţemo oĉekivati nove sukobe na Srednjem Istoku.
HRONOLOGIJA: ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB
1897. Objavljivanje Herclove Jevrejske države; Sastaje se prvi Svetski cionistiĉki
kongres
1915. Sporazumi Mek Mejona i Šarif Huseina koji su doveli do arapske pobune protiv
Turaka u zamenu za britanska uveravanja o nezavisnoj arapskoj drţavi
1916. Sporazumom Sajks – Piko tajno usspostavljene englesko – francuske sfere uticaja
na Srednjem Istoku
1917. Balfurova deklaracija tvrdi da britanska vlada podrţava: “Uspostavljanje
nacionalnog doma za jevrejski narod u Palestini... pri ĉemu se u potpunosti podrazumeva
da neće biti uĉinjeno ništa što bi moglo štetiti gradjanskim i verskim pravima postojećih,
ne-jevrejskih zajednica u Palestini.”
1922. Liga Naroda daje Velikoj Britaniji mandat na Palestinu
1936. Stvaranje Vrhovnog arapskog komiteta ĉiji je cilj ujedinjenje svih Arapa da bi se
suprotstavili jevrejskim teţnjama.
1937. Pobuna Palestinaca protiv britanskih vlasti; Izveštaj Pilove Komisije predlaţe
podelu na tri drţave: jednu pod kontrolom Arapa, drugu pod kontrolom Jevreja i treću
kojom bi upravljali Britanci; Ovaj nacrt je prihvaćen od strane Svetskog cionistiĉkog
kongresa a odbijen od strane Pan – arapskog kongresa.
1939. “Bela knjiga” koju izdaje britanska vlada poziva na stvaranje nezavisne Palestine u
narednih deset godina
1945. Egipat, Irak, Jordan, Liban, Saudijska Arabija i Jemen stvaraju Arapsku ligu.
1947. Britanska vlada iznosi palestinski sukob pred Ujedinjene nacije; Generalna
Skupština Ujedinjenih Nacija glasa za podelu Palestine na jevrejsku i arapsku drţavu pri
ĉemu bi se Jerusalim nalazio pod starateljstvom Ujedinjenih Nacija; Plan Ujedinjenih
Nacija o podeli Palestine prihvaćen od strane Jevreja, odbijen od strane Arapa.
1948. Borbe izmeĊu Arapa i Jevreja u Palestini; Kraj britanskog mandata; Privremena
jevrejska Vlada pod voĊstvom Davida Ben – Guriona proglašava drţavu Izrael;
Priznavanje nezavisnosti od strane Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava
1948 - 1949. Rat izmeĊu Izraela i Arapske lige
1949. Izrael postaje ĉlan Ujedinjenih Nacija
1952. Pobuna oficira pod voĊstvom Gamala Abdela Nasera u Egiptu
1955. Sovjetsko – egipatski dogovor o isporuci naoruţanja; Stvoren Bagdadski Pakt
izmeĊu Velike Britanije, Irana, Iraka, Turske i Pakistana
1956. “Suecka kriza”: izraelske vojne snage vrše invaziju na Sinaj; Britanija i Francuska
bombarduju i vrše invaziju padobranskim snagama na zonu Sueckog kanala
1957. “Ajzenhauerova doktrina”: Predsednik dobija odobrenje Kongresa za vojnu
intervenciju u sluĉaju komunistiĉke agresije na Srednjem Istoku
1958. Pobuna protiv kralja u Iraku; kriza u Libanu i Jordanu; Ameriĉki marinci se
iskrcavaju u Bejrutu
1964. Formiran Palestinski oslobodilaĉki front (PLO)
1967. “Šestodnevni rat”: Izrael okupira Sinaj, podruĉje Gaze, Zapadnu obalu reke Jordan
i Golansku visoravan; Usvojena rezolucija Ujedinjenih Nacija 242 kojom se Izrael poziva
na povlaĉenje sa okupiranih arapskih teritorija u zamenu za mir koji bi bio deo pregovora
o stalnim granicama; Prema palestinskim zahtevima Rezolucija se odnosi samo kao
prema problemu “izbeglica”
1969. “War of Attrition” izmeĊu Izraela i Egipta
1970. “Crni septembar” u Jordanu: Jordanska armija izbacuje palestinske komandose iz
Jordana; Naserova smrt; Anvar El Sadat postaje predsednik Egipta
1973. U oktobru 1973. tzv. “Jom Kipur rat”: Egipat i Sirija zapoĉinju iznenadni napad na
Izrael
1973 - 1974. Embargo arapskih zemalja na izvoz nafte
1974. Sporazum o prekidu vojnih dejstava izmeĊu Izraela, Egipta i Sirije
1975. Sinajskim sporazumom izmeĊu Izraela i Egipta dozvoljava se ponovno otvaranje
Sucekog kanala
1977. Egipatski Predsednik Anvar El Sadat postaje prvi arapski šef drţave koji priznaje
Izrael i koji se obratio poslanicima izraelskog Kneseta u Jerusalimu
1978. Samit u Kemp Dejvidu izmeĊu Predsednika SAD Kartera, izraelskog premijera
Begina i egipatskog predsednika Sadata
1979. Vrhunac Iranske revolucije: Šah primoran da ode u egzil, Ajatolah Homeini se
vraća u Teheran kao novi iranski lider; U Vašingtonu potpisan mirovni sporazum izmeĊu
Egipta i Izraela; napad demonstranata u Teheranu na ameriĉku Ambasadu; osoblje
Ambasade pretvoreno u taoce; Sovjetske vojne snage vrše invaziju na Avganistan
1980. “Karterova doktrina”: Sjedinjene Drţave upotrebiće silu da bi se suprotstavile
sovjetskoj agresiji u regionu Persijkog zaliva; Iraĉke snage vrše invaziju na teritoriju
Irana; poĉetak Iraĉko – Iranskog rata; Irak napada Iran
1981. Predsednik Sadat ubijen u atentatu
1982. Izraelske vojne snage vrše invaziju na Liban
1983. Multinacionalne snage za odrţavanje mira stiţu u Bejrut; napadi na ameriĉku
Ambasadu i baraku u kojoj su bili smešteni marinci
1987. Poĉetak palestinskog Ustanka (Intifade) u podruĉju Gaze i na Zapadnoj obali
1988. Jordanski kralj Husein se odriĉe suvereniteta nad teritorijom Zapadne obale; PLO
proglašava nezavisnu palestinsku drţavu na odruĉju Zapadne obale i Gaze.
1990. Irak vrši invaziju na Kuvajt; Savet bezbednosti Ujedinjenih Nacija izglasava
sankcije protiv Iraka
1991. Ratom u Zalivu Irak izbaĉen iz Kuvajta
1991 – 1992. Arapsko – izraelski mirovni pregovori u Madridu i Vašingtonu
1993. Pregovori u Oslu i Deklaracija o principima izmeĊu Izraela i PLO
1994. Jordansko – izraelski mirovni ugovor potpisan u Vašingtonu; Sporazum izmeĊu
PLO-a i Izraela o palestinskoj kontroli podruĉja Gaze i Zapadne obale
1995. Jicak Rabin ubijen u atentatu
1996. Lider partije Likud Bendţamin Netanjahu izabran za premijera Izraela nakon što su
teroristiĉki bombaški napadi u izraelskim gradovima podrili podršku Šimonu Peresu,
Rabinovom nasledniku iz Laburistiĉke partije
1997. Izrael Palestincima ustupa kontrolu nad 80 % grada Hebron na Zapadnoj obali
1998. Sjedinjene Drţave uspevaju da dogovore sa Izraelom i PLO-om tzv. Sporazume
(Why River), koji ustupaju dodatnih 13 % Zapadne obale Palestincima; Predsednik SAD
Bil Klinton se obraća poslanicima palestinske Skupštine u Gazi
1999. Smrt Jordanskog kralja Huseina; Lider Laburistiĉke partije Ehud Barak izabran za
premijera Izraela
2000. Neuspeh pregovora u Kemp Dejvidu; Poĉinje druga “Intifada”
2001. Arijel Šaron izabran za izraelskog premijera
2002. Izrael ponovo okupira gradove na Zapadnoj obali i u podruĉju Gaze i poĉinje
izgradnju tzv. Bezbednosnog zida izmeĊu Zapadne obale i Izraela. Savet bezbednosti
Ujedinjenih Nacija usvaja Rezoluciju kojom zahteva od Izraela da se povuĉe iz
okupiranih palestinskih gradova
2003. Sjedinjene Ameriĉke Drţave, Evropska unija i Ujedinjene nacije obelodanjuju tzv.
“putnu mapu” “roadmap” ĉije tri faze predviĊaju stvaranje nezavisne palestinske drţave i
potpuni mir do 2005. godine. Jaser Arafat imenuje Mahmuda Abasa (poznatog i kao Abu
Mazen) za premijera Palestine. Abas, Šaron i Predsednik Dţordţ V. Buš se sreću u junu
mesecu u Jordanu da bi razgovarali o miru. Abas podnosi ostavku nakon što primirje
bude prekršeno i mirovni pregovori prekinuti
2004. Izraelski premijer Arijel Šaron obelodanjuje nameru o jednostranom povlaĉenju
Izraela sa podruĉja Gaze
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Mill, John Stuart, “A Few Words on Non – Intervention”, in: Mill, Collected
Works, vol. 21, University of Toronto Press, Toronto, 1963, pp. 109 – 124.
2. Coulon, Jocelyn, Soldiers of Diplomacy: The United Nations, Peacekeeping and
the New World Order, University of Toronto Press, Toronto, 1998
3. Kaufmann, Stuart, Modern Hatreds, Cornell University Press, Ithaca, NY, 2001,
Poglavlja 1, 2, i 6.
4. McGarry, John, and Brendan O”Leary, eds., The Politics of Ethnic Conflict
Regulation, Routledge, London, 1993, pp. 1 – 38.
5. Lewis, Bernard, The Crisis of Islam, Modern Library, New York, 2003 (Bernard
Luis je jedan od autora preko ĉijih je knjiga Zapad „ĉitao“ Islam. Neke od
njegovih knjiga prevedene su na Srpski jezik: Bernard Luis, Svijet Islama: vjera,
narodi, kultura, Jugoslovenska revija, Vuk Karadţić, Beograd, 1979; Bernard
Luis, Muslimansko otkriće Evrope, Avangarda, Beograd, 2004; Bernard Luis,
Kriza Islama: sveti rat i svetovni teror, Ĉarobna knjiga, Beograd, 2004)
DODATNA LITERATURA:
Ajami, Fouad, “The Summer of Arab Discontent,” Foreign Affairs, 69:1 (Winter 1990/91,
pp. 1 - 20.
Anderson, Benedict, Imagined Communities Verso, London, 1983 (Ova knjiga je
prevedena na Hrvatski jezik: Benedikt Anderson, Nacija – zamišljena zajednica, Školska
knjiga, Zagreb, 1990)
Bowie, Robert R., Suez 1956, Oxford University Press, New York, 1974
Chayes, Abram, and Antonia Handler Chayes, The New Sovereignty: Compliance with
International Regulatory Agreements, Harvard University Press, Cambridge, MA,
1995
Cordesmann, Anthony, The Iraq War, Center for Strategic and International Studies,
Washington, DC, 2003
Deutsch, Karl W., Nationalism and Its Alternatives, Knopf, New York, 1959
Durch, William J., U. N. Peacekeeping, American Politics and the Uncivil Wars of the
1990s, St. Martins Press, New York, 1996
Finnemore, Martha, The Purpose of Intervention, Cornell University Press, Ithaca, NY,
2003
Gause, F. Gregory, “Sovereignty, Statecraft, and Stability in the Middle East,” Journal of
International Affairs, 45:2, Winter 1992, pp. 441- 469.
Gellner, Ernest, Nations and Nationalism, Blackwell, Oxford, 1983
Goodrich, Leland M., Edvard Hambro and Anne Patricia Simons, Charter of the United
Nations: Commentary and Comments, Columbia University Press, New York, 1969
Gordon, Michael, and Bernard Trainor, The Generals’ War: The Inside Story of the
Conflict in the Gulf, Little Brown, Boston, 1995
Haas, Ernest, “Nationalism: An Instrumental Social Construction,” Millennium, 22 : 3
Winter, 1993, pp. 505 – 545.
Hehir, J. Bryan, “World of Faultlines: Sovereignty, Self-Determination, Intervention,”
Commonwealth, 119:16, September 25, 1992, pp. 8 - 10.
Henkin, Louis, How Nations Behave: Law and Foreign Policy, 2nd
ed., Columbia
University Press, New York, 1979
Jacobson, Harold K., Networks of Interdependence: International Organizations and the
Global Political Sistem Knopf, New York, 1979
Kohn, Hans, Nationalism: Its Meaning and History,Van Nostrand, Princeton, NJ, 1955
Krasner, Stephen D., Sovereignty: Organized Hypocrisy, Princeton University Press,
Princeton, NJ, 1999
Mayall, James, Nationalism and International Society, Cambridge University Press,
Cambridge, 1990
Moynihan, Daniel P., On the Law of Nations, Harvard University Press, Cambridge MA,
1990
Murray, William, and Robert Scales, The Iraq War: A Military History, Harvard University
Press, Cambridge, MA, 2003
Nye, Joseph S., and Roger K. Smith, eds., After the Storm: Lessons of the Gulf War,
Madison Books and Aspen Strategy Group, Queenstown, MD, 1992
Podhoretz, Norman, Why We Were in Vietnam, Simon & Schuster, New York, 1982
Power, Samantha, A Problem from Hell: America and the Age of Genocide, Basic Books,
New York, 2002
Quandt, William B., ed., The Middle East: Ten Years After Camp David, Brookings
Institution, Washington, DC, 1988
Safran, Nadav, From War to War: A Study of the Arab - Israeli Confrontation 1948-1967,
Pegasus, New York, 1969
Sifry, Micah L., and Christopher Cerf, The Gulf War Reader: History, Documents,
Opinions, New York Times Books, New York, 1991
Vincent, R. J., Nonintervention and International Order, Princeton University Press
Princeton, NJ, 1974
Walzer, Michael, Just and Unjust Wars: A Moral Argument with Historical Illustrations
Basic, New York, 1977
Woodward, Susan L., Balkan Tragedy: Chaos and Disillusion after the Cold War,
Brookings Institution, Washington, DC, 1995 (Ova knjiga je prevedena na Srpski jezik:
Suzan Vudvord, Balkanska tragedija – haos i raspad posle Hladnog rata, Filip Višnjić,
Beograd, 1997)
POGLAVLJE 7
GLOBALIZACIJA I MEĐUZAVISNOST
Sa za vršetkom Hladnog rata, brojni posmatraĉi tvrdili su da će ekonomska
pitanja zauzeti središnje mesto u svetskoj politici. Mreţe ekonomske meĊuzavisnosti koje
su obavile zemaljsku kuglu jaĉale su kako su troškovi komunikacije i transporta opadali i
umanjivali posledice razdaljina. Trţišta su dobijala sve veću ulogu, kao rezultat novih
informatiĉkih i transportnih tehnologija i izmenjenih stavova o ulozi vlada i drţava.
Gotovo polovina ukupne sadašnje industrijske proizvodnje pripada multinacionalnim
kompanijama, ĉije odluke o tome gde treba smestiti proizvodnju imaju moćan uticaj na
domaće ekonomije i politike. Kako je ekonomista Deni Rodrik istakao, globalizacija je
“povlaĉenje duboke linije razdvajanje izmeĊu grupa koje poseduju veštinu i pokretljivost
za procvat na globalnim trţištima i onih koje ih ne poseduju, kao što su radnici,
penzioneri i ekolozi, sa vladama zaglavljenim izmeĊu njih“70
. Neki teoretiĉari primećuju
da je geopolitiĉko nadmetanje izmeĊu drţava zamenjeno geoekonomskim, pri ĉemu
ekonomske sankcije i embargo postaju kljuĉna oruĊa politike.
Vaţno je drţati ove promene u vidu. Bezbednost se u mirnim vremenima
moţe uzimati zdravo za gotovo, ali sva trţišta deluju unutar politiĉkog okvira.
Globalna trţišta zavise od meĊunarodne strukture moći. Bezbednost je kao
kiseonik, lako ju je uzimati zdravo za gotovo dok ne poĉne da vam nedostaje, a tada
ne moţete da razmišljate ni o ĉemu drugom. Sliĉno, ekonomske sankcije su
popularan instrument zato što se tako izbegava upotreba sile, ali njihova
delotvornost je neujednaĉena. Multilateralne sankcije bile su jedan faktor
okonĉanja aparthejda u Juţnoj Africi i pritiska na Srbiju i Libiju devedesetih
godina 20. veka, ali nisu uspele da nateraju iraĉke trupe da se povuku iz Kuvajta
niti da izabranog predsednika vrate na vlast ĉak ni u siromašnoj zemlji kao što je
Haiti. Štaviše, globalizacija i ekonomska meĊuzavisnost ubrzano su rasle kada su
drţave tokom 19. veka sledile relativno liberalnu trgovinsku, investicionu i
migracionu politiku. U stvari, dva svetska rata i ekonomska kriza u prvoj polovini
dvadesetog veka prekinuli su elemente ovih dugoroĉnih trendova.
DIMENZIJE GLOBALIZACIJE
Globalizacija – definisana kao širom sveta razapeta mreţa meĊuzavisnosti – ne
podrazumeva univerzalnost. Na primer, poĉetkom dvadeset prvog veka, polovina
ameriĉkog stanovništva koristila je internet, u poreĊenju za jednim promilom
stanovništva Juţne Azije. Većina ljudi u današnjem svetu nema telefon; stotine miliona
ljudi ţive u udaljenim selima sa jedva nekim vezama sa svetskim trţištima ili globalnim
protokom ideja. Zaista, globalizaciju u mnogo aspekata prate sve širi jazovi izmeĊu
bogatih i siromašnih. Ona ne podrazumeva ni jednobraznost, niti jednakost.
Ĉak i meĊu bogatim zemljama, ima mnogo manje globalizacije nego što se ĉini.
Istinski globalizovano svetsko trţište znaĉilo bi slobodan protok roba, ljudi i kapitala i
sliĉne kamatne stope. U stvarnosti, pred nama je dug put dotle. Na primer, ĉak i u
70
Dani Rodrik, Has Globalization Gone Too Far?, Institute for International Economics, Washington, DC,
1997, p. 2.
severnoameriĉkom regionu, Toronto ima deset puta veću trgovinsku razmenu sa
Vankuverom nego sa Sijetlom, iako je udaljenost podjednaka a carinske tarife minimalne.
Globalizacija je nacionalne granice uĉinila poroznijim, ali ne i irelevantnim.
Globalizacija takoĊe ne znaĉi stvaranje univerzalne zajednice. U društvenom smislu,
kontakti meĊu ljudima razliĉitih verskih uverenja i drugih duboko ukorenjenih vrednosti
ĉesto su vodili ka sukobu: pogledajte slavne srednjovekovne krstaše ili današnje
oznaĉavanje Sjedinjenih Drţava kao „Velikog Sotone“ od strane nekih islamskih
fundamentalista na Bliskom Istoku. Jasno je da, ni u društvenom ni u ekonomskom
smislu, homogenizacija ne sledi nuţno iz globalizacije.
Globalizacija ima brojne dimenzije, premda suviše ĉesto ekonomisti pišu kao da
su ona i svetska ekonomija jedno te isto. Ali, drugi oblici globalizacije takoĊe imaju
znaĉajne uticaje na naš svakodnevni ţivot. Najstarija forma globalizacije vezana je za
ţivotnu sredinu. Na primer, prva epidemija malih boginja zabeleţena je u Egiptu 1350.
god. pre n.e. Kinu je pogodila 49 god. n.e, Evropu posle 700; Severnu i Juţnu Ameriku
1520, a Australiju 1789. Kuga, ili Crna smrt, potekla je iz Azije, ali je njeno širenje u 14.
veku usmrtilo izmeĊu ĉetvrtine i trećine stanovništva Evrope. Evropljani su u 15. i 16.
veku u obe Amerike preneli bolesti koje su usmrtile gotovo 95% autohtonog
stanovništva. Od 1973. godine, pojavilo se 30 ranije nepoznatih zaraznih bolesti, a druge
poznate bolesti geografski su se proširile u oblicima otpornim na lekove. Dvadeset
godina nakon što je osamdesetih identifikovan, HIV/AIDS je usmrtio 20 miliona ljudi i
zarazio još 40 miliona širom sveta. Neki struĉnjaci predviĊaju da će se do 2010. taj broj
udvostruĉiti. Širenje nepoznatih biljnih i ţivotinjskih vrsta na nove oblasti zbrisalo je
autohtone vrste, i moglo bi da košta nekoliko stotina milijardi dolara godišnje. S druge
strane, nisu svi posledice globalizacije ţivotne sredine negativne. Na primer, i Evropa i
Azija imale su koristi od uvoza novih biljnih kultura kao što su krompir, kukuruz i
paradajz, a poljoprivredna tehnologija zelene revolucije proteklih nekoliko decenija
pomogla je siromašnim poljoprivrednicima širom sveta.
Globalna promena klime svuda će uticati na ţivot ljudi. Hiljade nauĉnika iz više
od 100 zemalja nedavno je izvestilo da postoje novi i snaţni dokazi da se najveći deo
zagrevanja posmatranog tokom poslednjih 50 godina moţe pripisati ljudskim
aktivnostima, a predviĊa se da će proseĉna globalna temperatura u 21. veku porasti za 2.5
- 10 stepeni Farenhajta. Rezultat bi mogao da bude ozbiljniji poremećaj klime, sa previše
vode u nekim regionima i nedovoljno u drugim. U Severnoj Americi, posledice će
ukljuĉivati snaţnije oluje, poplave, suše i klizišta. Rastuće temperature produţile su
sezonu bez leda u mnogim regionima i smanjile sneţni prekrivaĉ za 10% u odnosu na
šezdesete godine XX stoleća. Gleĉeri se tope. Stopa porasta nivoa mora u prošlom veku
bila je deset puta veća nego proseĉna stopa tokom poslednja tri milenijuma. Kako
primećuje nauĉnik sa Harvarda, James Mc Carthy, „Ono što je sada drugaĉije je da
Zemlju naseljava 6 milijardi ljudi i da su prirodni i humani sistemi koji nam obezbeĊuju
hranu, gorivo i vlakna pod snaţnim uticajem klime.“71
Sa ubrzanjem klimatskih promena
„buduće promene mogu da se dogaĊaju teţe nego u prošlosti.“ Nije bitno da li se ugljen
71
James J. McCarthy, „The Scope of the IPCC Third Assessment Report“, The Climate Report, Winter
2001, p. 3
dioksid u atmosferu izbacuje iz Kine ili Sjedinjenih Drţava; on u svakom sluĉaju utiĉe na
globalno zagrevanje.
Vojna globalizacija sastoji se od mreţa meĊuzavisnosti u kojima je zastupljena
sila ili pretnja silom. Svetski ratovi dvadesetog veka su pravi primer. Tokom Hladnog
rata, globalna strategijska meĊuzavisnost izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza
bila je aktuelna i dobro uoĉljiva. Ne samo da je podelila svet na dva saveza, nego je svaka
strana mogla da upotrebi interkontinentalne rakete da uništi drugu u roku od 30 minuta.
Ovo je bilo drugaĉije ne zato što je bilo potpuno novo, nego zato što su raspon i brzina
mogućeg sukoba koji bi proistekao iz vojne meĊuzavisnosti bili tako veliki.
Društvena globalizacija je širenje ljudi, kultura, predstava i ideja. Konkretan
primer je migracija. U devetnaestom veku, nekih 80 miliona ljudi prešlo je okean ka
novim domovima – daleko više nego u dvadesetom veku. Na poĉetku 21. veka, 32
miliona stanovnika Sjedinjenih Drţava (11,5%) roĊeno je u inostranstvu. Uz to, svake
godine u zemlju je ušlo oko 30 miliona posetilaca (studenata, poslovnih ljudi, turista).
Ĉetiri najveće svetske veroispovesti – budizam, judaizam, hrišćanstvo i islam – tokom
poslednja dva milenijuma proširile su se preko velikih razdaljina, kao i nauĉni metod i
pogled na svet tokom nekoliko proteklih vekova. Politiĉka globalizacija (kao deo
društvene globalizacije) ispoljila se u širenju ustavnih aranţmana, povećanju broja
zemalja koje su postale demokratske i razvoju meĊunarodnih pravila i ustanova. Oni koji
misle da je besmisleno govoriti o meĊunarodnoj zajednici ignorišu vaţnost globalnog
širenja politiĉkih ideja kao što je pokret za ukidanje ropstva u devetnaestom veku,
antikolonijalizam posle II sv. rata i današnji ekološki i feministiĉki pokreti. Naravno, svet
je daleko od globalne zajednice koja bi zamenila lojalnost graĊana prema klanovima,
plemenima i drţavama, ali takve transnacionalne politiĉke ideje utiĉu na to kako nacije
postavljaju svoje nacionalne ciljeve i kako koriste svoju meku mmoć.
ŠTA JE NOVO U GLOBALIZACIJI 21. VEKA?
Premda se globalizacija odvija već vekovima, njena savremena forma je „deblja i
brţa“. Globalizacija danas razlikuje se od one iz 19. veka kada je evropski imperijalizam
izgradio mnogo od svoje politiĉke strukture, a viši troškovi transporta i komunikacija
znaĉili da će manje ljudi biti neposredno povezano sa ljudima i idejama drugih kultura.
Mnoge od najvaţnijih razlika, meĊutim, u bliskoj su vezi sa informatiĉkom revolucijom.
Kako tvrdi kolumnista Tomas Fridman, savremena globalizacija odvija se „dalje, brţe,
jeftinije i dublje.“72
Ekonomisti koriste termin „efekti mreţe“ za situacije gde proizvod postaje
vredniji ako ga koristi više ljudi. Jedan telefon je beskoristan, ali njegova vrednost se
povećava sa širenjem mreţe. Ovo je razlog zbog koga je internet doneo tako brzu
promenu. Dobitnik Nobelove nagrade, ekonomista Joseph Stiglitz, tvrdi da ekonomija
zasnovana na znanju proizvodi „moćne posredne posledice, koji se ĉesto šire poput vatre
i predstavljaju okidaĉ za buduće novine i uspostavljanje lanĉane reakcije novih izuma...
Ali roba – nasuprot znanju – ne širi se uvek poput vatre.“73
Štaviše, kako meĊuzavisnost
postaje deblja i brţa, veze izmeĊu razliĉitih mreţa dobijaju na znaĉaju. Sve je više
72
Thomas Friedman, The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization, Farrar Straus Giroux,
New York, 1999, pp. 7 – 8. 73
Joseph Stiglitz, „Weightless Concerns“, Financial Times, London, Feb. 3, 1999, p. 14.
meĊusobnih veza izmeĊu mreţa. Kao rezultat, „sistemski efekti“ - kada male promene u
jednoj oblasti mogu da se prošire kroz ĉitav sistem – postaju sve vaţniji.
Pošto vladini zvaniĉnici oblikuju spoljnu politiku, oni se susreću sa rastućom
debljinom globalizma – gustinom mreţa meĊuzavisnosti – što znaĉi da posledice
dogaĊaja u jednom geografskom regionu, ili ekonomska ili ekološka dimenzija, mogu da
imaju duboke posledice u drugim geografskim regionima, u vojnim ili društvenim
dimenzijama. Ove meĊunarodne mreţe su sve sloţenije i njihovi efekti su stoga sve
manje predvidljivi. Uz to, u svojim sistemima, ljudi se ĉesto veoma trude da nadmaše
jedni druge, da steknu ekonomsku, društvenu ili vojnu prednost upravo postupajući na
nepredvidiv naĉin. Kao rezultat, globalizaciju prati sveprisutna neizvesnost. Postojaće
stalno nadmetanje izmeĊu rastuće sloţenosti i neizvesnosti, s jedne strane, i nastojanja
vlada, korporacija i drugih da shvate i u svoju korist upravljaju ovim sve sloţenijim,
meĊusobno povezanim sistemima. Ĉeste finansijske krize ili veliki porast nezaposlenosti
mogli bi da dovedu do narodnih pokreta za ograniĉenje meĊuzavisnosti.
Uz neizvesnost takoĊe ide brzina, i teškoće u oblikovanju politiĉkih odgovora.
Kako je pomenuto, moderna globalizacija odvija se mnogo brţim koracima nego ranije.
Malim boginjama trebalo je gotovo tri milenijuma da se prošire na sve naseljene
kontinente, konaĉno stiţući do Australije 1775. godine. Sidi je trebalo manje od tri
decenije da se od Afrike proširi na ĉitav svet. Da se prebacimo na metaforiĉni virus,
2000. godine kompjuterski virus „ljubavna bubica“, delo filipinskih hakera, proširio se
zemaljskom kuglom za samo tri dana. Od tri milenijuma preko tri decenije do tri dana:
ovo je mera brzine globalizacije.
Direktno uĉešće javnosti u globalnim dešavanjima takoĊe se povećava u bogatim
zemljama. Obiĉni ljudi investiraju u mešovite inostrane fondove; kockaju se na off-shore
internet sajtovima, putuju i probaju egzotiĉna jela ranije rezervisana za bogate. Fridman
je ovu promenu oznaĉio kao „demokratizaciju“ tehnologije, finansija i informacija zato
što su smanjeni troškovi ono što je ranije bio luksuz uĉinili dostupnim mnogo širim
slojevima društva. „Demokratizacija“ nije baš prava reĉ, jer na trţištima novac igra
ulogu, a ljudi startuju sa nejednakim ulozima. Nema jednakosti, na primer, na trţištima
kapitala, uprkos novim finansijskim instrumentima koji omogućavaju uĉešće većeg broja
ljudi. Milion dolara ili više ĉesto je ulaznica za osiguranje investicionih fondova.
„Pluralizacija“ bi moţda bila taĉnija reĉ, jer ukazuje na veliki porast broja i raznovrsnosti
uĉesnika u globalnim mreţama. Prema engleskom ekonomisti Dţonu Majnardu Kejnzu,
1914. godine „stanovnik Londona mogao je da, ispijajući u krevetu svoj jutarnji ĉaj, vrši
telefonsku porudţbinu razliĉitih proizvoda sa ĉitave zemaljske kugle, u kojoj god hoće
koliĉini, i da osnovano oĉekuje njihovu brzu isporuku pred svojim vratima“.74
Ali,
Kejnzov Englez morao je da bude bogat da bi mogao da bude globalni potrošaĉ. Današnji
supermaketi i maloprodaja preko interneta proširile su ovu mogućnost na ogromnu
većinu ljudi u postindustrijskim društvima.
Ova ogromna ekspanzija transnacionalnih kanala kontakta na multikontinentalnim
razdaljinama znaĉi da se pojavljuje više pitanja za raspodelu na meĊunarodnom nivou,
ukljuĉujući pravna pravila i prakse – u rasponu od farmaceutskih ispitivanja do
raĉunovodstvenih i proizvodnih standarda i bankarskih regulativa – koja su ranije
smatrana prerogativima nacionalnih vlada.
74
John Maynard Keynes, The Economic Consequences of the Peace, Penguin reprint, London, 1988, p. 11
Ono što je informatiĉka revolucija dodala savremenoj globalizaciji je brzina i
debljina mreţe meĊusobnih veza koja ih ĉini sloţenijim. Ali takav „debeli globalizam“
nije jedinstven: on varira po regionima i lokacijama, kao i po pitanjima koja obuhvata.
POLITIĈKE REAKCIJE NA GLOBALIZACIJU
Domaća politika kanališe odgovore na promenu. Neke zemlje imitiraju uspeh, što
se vidi na primerima kapitalistiĉkih društava u procesu demokratizacije od Juţne Koreje
do Istoĉne Evrope. Neke usvajaju drugaĉije i ingeniozne naĉine. Na primer, male
evropske drţave kao što su Holandija ili skandinavske zemlje odrţale su relativno velike
vlade i insistirale na kompenzaciji za sektore koji nisu bili u prednosti, dok su anglo-
ameriĉke industrijalizovane zemlje, uopšte uzev, naglašavale trţiše, konkurenciju i
deregulativu. Kapitalizam je daleko od monolitnog, sa znaĉajnim razlikama izmeĊu
Evrope, Japana i Sjedinjenih Drţava. Postoji više od jednog naĉina da se odgovori na
globalna trţišta i da se vodi kapitalistiĉka privreda.
U drugim društvima, kao što su Iran, Avganistan i Sudan, konzervativne grupe
snaţno su se, ĉak i nasilno, opirale globalizaciji. Reakcije na globalizaciju podstakle su
stimulisanje fundamentalizma. Unutrašnje institucije i podele – ekonomske ili etniĉke –
mogu da dovedu do unutrašnjeg sukoba, koji moţe da izmeni etniĉke i politiĉke identitete
na duboke i ĉesto nepredvidljive naĉine. U Bosni, politiĉari su se obraćali tradicionalnim
identitetima ljudi u ruralnim oblastima da prevaziĊu i razore kosmopolitske identitete koji
su poĉeli da se razvijaju u gradovima, sve to sa razornim rezultatima. A Iran je svedok
borbi izmeĊu islamskih fundamentalista i njihovih liberalnijih protivnika – koji su takoĊe
muslimani, ali sa više razumevanja za zapadne ideje.
Kako je ranije pomenuto, rastuća nejednakost bila je glavni uzrok politiĉkih
reakcija koje su zaustavile raniji talas ekonomske globalizacije poĉetkom dvadesetog
veka. Skorašnji period globalizacije, poput tokom pola veka pre I sv. rata, takoĊe je
pratila rastuća nejednakost izmeĊu i unutar nekih zemalja. Odnos dohotka 20% ljudi u
svetu koji ţive u najbogatijim zemljama, u poreĊenju sa 20% koji ţive u najsiromašnijim,
povećao se sa 30:1 šezdesetih godina na 74:1 1997. godine. Kao poreĊenje, izmeĊu 1870.
i 1913. povećao se sa 7:1 na 11:1. U svakom sluĉaju, nejednakost moţe da ima politiĉke
posledice ĉak iako se ne povećava. „Rezultat je mnogo gnevnih mladih ljudi, kojima su
nove informatiĉke tehnologije dale sredstvo da prete stabilnosti drţava u kojima ţive i
ĉak da prete društvenoj stabilnosti bogatih zemalja.“75
Kako sve veći protok informacija
ljude ĉini svesnijim nejednakosti, nije iznenaĊujuće što se neki odluĉuju na protest.
Politiĉke posledice ovih promena u nejednakosti su sloţene, ali ekonomski
istoriĉar Karl Polanji argumentovano tvrdi u njegovoj klasiĉnoj studiji „Velika
transformacija“ (The Great Transformation) da sile trţišta osloboĊene industrijskom
revolucijom i globalizacijom u 19. veku ne samo da su proizvele velika ekonomska
dostignuća, nego i velike društvene potrese i politiĉke reakcije. Nema automatske veze
izmeĊu nejednakosti i politiĉke reakcije, ali prva daje podsticaj drugoj. Naroĉito kada je
nejednakost kombinovana sa nestabilnošću, kao što su finansijske krize i recesije koje
ljude ostavljaju bez posla, takve reakcije eventualno mogu da odvedu do smanjenja stope
globalizacije svetske ekonomije.
75
Robert Wade, “Winners and Losers”, and “Of Rich and Poor”, The Economist, April 28, 2001, pp. 72 –
74, 80.
Nedavni talas protesta protiv globalizacije delom je reakcija na promene koje
donosi ekonomska meĊuzavisnost. Sa taĉke gledišta ekonomista, nesavršena trţišta su
neefikasna, ali sa politiĉke taĉke, neke nesavršnosti meĊunarodnih trţišta mogu se
smatrati „korisnim neefikasnostima“ zato što usporavaju i ublaţavaju politiĉku promenu.
Kako globalizacija uklanja takve neefikasnosti, ona postaje politiĉki zatvorenik svojih
ekonomskih uspeha. Uz to, kako globalne mreţe postaju sve sloţenije, sve je više veza
izmeĊu pitanja koja mogu da stvore sukob. Pogledajte razliĉite sluĉajeve iz trgovine i
ţivotne sredine koji su se pokazali spornim pred Svetskom trgovinskom organizacijom.
Ekonomska meĊuzavisnost moţe da stvori politiĉke probleme, kao i koristi.
EKONOMSKA MEĐUZAVISNOST I SUKOB
Ekonomska meĊuzavisnost je naglo rasla posle II sv. rata, ali 1973. godine
velika naftna kriza dovela je ekonomski sukob na središnje mesto. Liberali ponekad tvrde
da meĊuzavisnost znaĉi mir i saradnju, ali, na ţalost, to nije tako jednostavno. Sukobi se
nastavljaju, ĉak i u svetu meĊuzavisnosti. Zbog toga što su koalicije sloţenije i što se
koriste razliĉiti oblici moći, sukobi su ĉesto kao igranje šaha na nekoliko tabli u isto
vreme. Sukobi u dvadeset prvom veku vode se i sa oruţjem i bez njega. Kineski lider
Mao Cetung jednom je rekao da moć izrasta iz bureta baruta. Nakon naftne krize iz
1973., svet se podsetio da moć takoĊe moţe da izrasta iz bureta nafte. Neki realisti su
preterali u reakciji na naftnu krizu 1973. godine, povezujući je sa dogaĊajima iz 1914 i
1939. godine. Hans Morgentau, veliki mislilac iz realistiĉke tradicije meĊunarodnih
odnosa, rekao je da je 1973.godina bila istorijski presedan zato što je razdvojila vojnu
moć od ekonomske moći, zasnovane na sirovinama.
Sluĉaj iz 1973. godine predstavlja vaţno pitanje: “Zašto je većina moćnih
zemalja dozvolila transfer stotina milijardi dolara slabijim zemljama a nije upotrebila
silu?“. Tako nešto bi u 18. veku bilo nezamislivo. Da se dogodilo u 19. veku, bogate
zemlje bi iskoristile svoju nadmoćnu vojnu silu, kolonizovale problematiĉna podruĉja i
smirile situaciju po svojim pravilima. Šta se promenilo do 1973.? To nije ni nova era
moći zasnovane na sirovinama i kartelima, niti totalno razdvajanje vojne i ekonomske
moći. Pre su se svi ovi faktori isprepletali u sloţenim odnosima, kao što ćemo videti. Da
bi razumeli ovakve promene u svetskoj politici, moramo razmotriti kako meĊuzavisnost
moţe biti izvor moći.
Koncept meĊuzavisnosti
“MeĊuzavisnost“ je ĉesto nejasan izraz korišćen na razne protivureĉne naĉine,
sliĉno drugim politiĉkim izrazima kao što su “nacionalizam“ ili “imperijalizam“ ili
„globalizacija“. (Zaista, kako smo raspravljali, globalizacija je ona pod-grupa
meĊuzavisnosti koja se odigrava na globalnim razdaljinama). Drţavnici i analitiĉari
imaju razliĉite motive kada koriste politiĉke izraze. Drţavnici ţele što više ljudi za svoje
sledbenike. Politiĉki lideri zamagljuju znaĉenja i pokušavaju da stvore konotaciju opšteg
dobra: “Svi smo zajedno na istom brodu, stoga moramo saraĊivati, zato me sledite!“
Analitiĉar, s druge strane, pravi razlike da bi lakše shvatio svet. On razlikuje pitanja
dobrog i lošeg od većeg i manjeg. Analitiĉar moţe da ukaţe na to da brod na kome smo
svi mi plovi ka luci jednog ĉoveka, ili da samo jedan ĉovek vesla, dok drugi upravlja ili
se vozi besplatno.
Kao analitiĉki termin, “meĊuzavisnost“ se odnosi na situacije u kojima uĉesnici
ili dogaĊaji u razliĉitim delovima sistema utiĉu jedni uz druge. Jednostavno reĉeno,
meĊuzavisnost znaĉi uzajamnu zavisnost. Takva situacija sama po sebi nije ni dobra ni
loša i moţe da postoji u većoj ili manjoj meri. U ljudskim odnosima, meĊuzavisnost je
sadrţana u braĉnom zavetu, u kome partneri uzajamno zavise „u bogatstvu, u siromaštvu,
u dobru i zlu“. I meĊuzavisnost meĊu nacijama ponekad znaĉi bogatstvo, ponekad
siromaštvo, nekad dobro ili zlo. U 18. veku Ţan-Ţak Ruso je istakao da uz meĊuzavisnost
idu i sukobi i neslaganja. Njegovo „rešenje“ bila je izolacija i izdvajanje, ali to je retko
moguće u globalizovanom svetu. Kada zemlje pokušaju sa izolacijom – kao što su to
uĉinile Severna Koreja ili Myanmar (ranije Burma), to se dešava uz izuzetne ekonomske
troškove. Nije jednostavno da se nacija razdvoji od ostatka sveta.
Izvori meĊuzavisnosti
Ĉetiri razlikovanja osvetljavaju dimenzije meĊuzavisnosti: njeni izvori, koristi,
relativni troškovi i simetrija. MeĊuzavisnost moţe da proizaĊe iz fiziĉkih (priroda) ili
socioloskih fenomena (ekonomskih, politiĉkih ili opaţajnih). Obiĉno su oba prisutna u
isto vreme. Razlike pomaţu da se razjasni stepen izbora u situacijama uzajamne ili
meĊusobne zavisnosti.
Vojna meĊuzavisnost je meĊusobna zavisnost koja proizilazi iz vojnog
nadmetanja. Postoji fiziĉki vid „oruţane mašinerije“, posebno dramatiĉan zbog razvoja
nuklearnog oruţja i mogućnosti uzajmanog potpunog uništenja. MeĊutim, u
meĊuzavisnost je takoĊe ukljuĉen i vaţan ĉinilac opaţanja, a promena u opaţanju ili
politici moţe da umanji intenzitet vojne meĊuzavisnosti. Kako smo videli u poglavlju 5,
Amerikanci se nisu mnogo uznemirili zbog postojanja engleskog ili francuskog
nuklearnog oruţja tokom Hladnog rata, zato što nije postojalo opaţanje da će to oruţje
ikada završiti na ameriĉkom tlu. Sliĉno, Zapadnjaci su kasnih 1980-ih lakše spavali,
pošto je Gorbaĉov objavio svoje „novo mišljenje“ o sovjetskoj spoljnoj politici. Ovu
razliku nije toliko naĉinio broj sovjetskog oruţja, koliko promena u opaţanju sovjetskog
neprijateljstva ili namere. Zaista, strepnja ameriĉke javnosti od sovjetskog nuklearnog
arsenala bukvalno je išĉezla posle konaĉnog kolapsa SSSR, uprkos ĉinjenici da je krajem
20. veka postojalo hiljade slabo ĉuvanih sovjetskih bojevih glava sa rizikom da će pasti u
ruke terorista ili drţava kao što su Irak ili Severna Koreja.
Uopšteno govoreći, ekonomska meĊuzavisnost sliĉna je vojnoj meĊuzavisnosti po
tome da je reĉ o tradicionalnoj meĊunarodnoj politici i da je njeno poreklo u velikoj meri
socijalno, naroĉito opaţajno. Ekonomska meĊuzavisnost ukljuĉuje politiĉke izbore
vrednosti i troškova. Na primer, ranih 1970-ih postojala je bojazan da će svetsko
stanovništvo nadmašiti globalne izvore hrane. Mnoge zemlje kupovale su ameriĉke
ţitarice, što je zauzvrat podiglo cene u ameriĉkim supermarketima. Vekna hleba je u
SAD koštala više zbog toga što u Indiji nisu duvali monsuni i što Sovjetski Savez nije
imao dobru ţetvu. U nastojanju da spreĉe rast cena na domaćem trţištu, SAD su 1973.
godine stopirale izvoz soje u Japan. Kao posledica, Japan je uloţio u proizvodnju soje u
Brazilu. Nakon par godina, kada su ponuda i potraţnja bile bolje uravnoteţene, ameriĉki
farmeri su gorko zaţalili zbog tog embarga, jer su Japanci kupovali soju iz jeftinijeg
izvora u Brazilu. Društveni izbori kao i fiziĉki nedostaci dugoroĉno utiĉu na ekonomsku
meĊuzavisnost. Stoga uvek kada se prave kratkoroĉni izbori vredi razmotriti dugoroĉnu
perspektivu.
Koristi meĊuzavisnosti
Koristi meĊuzavisnosti ponekad se izraţavaju kao nulti zbir i nenulti zbir. U
situaciji nultog zbira: tvoj gubitak je moj dobitak i obrnuto. U situaciji pozitivnog zbira
oboje smo na dobitku, dok u negativnoj gubimo. Deljenje pite je nulti zbir, pravljenje
veće pite je pozitivni zbir, a njeno ispuštanje na pod je negativni zbir. Oba zbira prisutna
su u uzajamnoj zavisnosti.
Pojedini liberalni ekonomisti teţe da o meĊuzavisnosti razmišljaju samo u
terminima zajedniĉkog dobitka, to jest, situacije pozitivnog zbira u kome svi imaju koristi
i svima je bolje. Nepoklanjanje paţnje neravnomernosti koristi i sukoba koji proistiĉu iz
raspodele relativnih dobitaka navodi ovakve analitiĉare da propuste politiĉke aspekte
meĊuzavisnosti. Istina je da obe strane mogu da budu na dobitku od trgovine, na primer,
ako Japan i Koreja trguju raĉunarima i televizorima, ali kako će dobit od trgovine biti
podeljena? Ĉak iako i Japan i Koreja napreduju, da li je Japan mnogo bolji a Koreja samo
malo bolja, ili obrnuto? Raspodela koristi – ko dobija koliko od ukupnog dobitka - je
nulta zarada u kojoj dobitak jedne strane predstavlja gubitak druge. Rezultat je da u
ekonomskoj meĊusobnoj zavisnosti gotovo uvek postoji politiĉki sukob. Ĉak i kada je
pita veća, ljudi se mogu boriti oko toga ko će dobiti veće parĉe. Ĉak i ako meĊuzavisne
zemlje uţivaju zajedniĉku dobit, moţe doći do sukoba oko toga ko će dobiti veći deo te
zajedniĉke dobiti.
Neki liberalni analitiĉari prave grešku misleći da će, pošto svet postaje sve više
meĊuzavistan, saradnja zameniti konkurenciju. Njihov rezon je da uzajamna zavisnost
stvara zajedniĉke koristi, a zajedniĉke koristi podstiĉu saradnju. Ovo je taĉno, ali
ekonomska meĊuzavisnost moţe se upotrebiti i kao oruţje - oĉiti primeri su trgovinske
sankcije uvedene Srbiji, Iraku i Libiji. Zaista, u nekim sluĉajevima ekonomska
meĊuzavisnost moţe biti korisnija nego sila, jer ona moţe da ima suptilnije varijacije. A
u nekim okolnostima, drţave su manje zainteresovane za svoju apsolutnu dobit od
meĊuzavisnosti nego za to kako relativno veće dobiti njihovih rivala mogu da se iskoriste
da bi im se naškodilo.
BOX: EKOLOŠKA I EKONOMSKA MEĐUZAVISNOST
«Po prvi put za više od jedne decenije, zemlje u razvoju susreću se sa pitanjem u
kome imaju neku stvarnu moć da efikasno deluju», izjavio je zvaničnik jedne karipske
zemlje. «Nisu je imale tokom pregovora o dugovanjima. Ali, one su deo životne sredine, i
sada imaju moć. I one je koriste. To im je pregovaračka strategija.»
Siromašni narodi, rekao je, videli su jačanje svoje pozicije u činjenici da glavni
zagaĎivač sa severa od njih traži da smanje emisije gasova, zaustave seču šuma i učine
druge izmene. Ali da bi se prilagodili ovim promenama, tvrde, potrebna su im finansijska
sredstva i tehnologija.
- New York Times, 17. mart 1992.76
76
„North-South Divide is Marring Environmental Talks“, The New York Times, March 17, 1992, p. 8.
Neki analitiĉari veruju da je tradicionalni politiĉki svet uvek predstavljao nulti
zbir, ali to je stvorilo laţnu sliku o prošlosti. Tradicionalna meĊunarodna politika moţe
biti igra pozitivnog zbira, što zavisi od namera uĉesnika. Ĉinilo bi razliku, npr, da li je
Bizmark ili Hitler bio na ĉelu Nemaĉke. Ako jedna strana teţi uvećanju teritorije, kao što
je to Hiter ĉinio, onda je zaista politika bila nulti zbir – dobitak jedne strane bio je gubitak
druge. Da su sve strane ţelele stabilnost, meĊutim, mogao bi postojati zajedniĉki dobitak
u ravnoteţi snaga. Nasuprot tome, nova politika ekonomske meĊuzavisnosti ima neke
aspekte igre nultog zbira, kao i aspekte igre ĉiji zbir nije nula.
U politici meĊuzavisnosti, razlika izmeĊu toga šta je domaće a šta strano postaje
nejasna. Na primer, ranije pomenuta situacija sa sojom, ukljuĉila je unutrašnje pitanje
kontrole inflacije u sopstvenoj drţavi, kao i ameriĉke odnose sa Japanom i Brazilom.
Kasnih 1990-ih, s druge strane, azijska finansijska kriza oborila je svetske cene roba, što
je pomoglo da ameriĉka ekonomija nastavi da raste bez preteće inflacije. Ili drugi primer,
nakon što je iranska revolucija 1979. godine smanjila proizvodnju nafte, ameriĉka vlada
podsticala je graĊane da štede energiju tako što će voziti 55 kilometara na ĉas i smanjiti
grejanje. Da li je to bilo pitanje unutrašnje ili spoljne politike? Da li bi SAD dozvolila
površinsko iskopavanje uglja da se taj ugalj izvozi?. Da li oni koji uvoze taj ugalj plaćaju
dodatne troškove koji prate uništenje ţivotne sredine u Zapadnoj Virdţiniji?
MeĊuzavisnost istinski meša domaće i strane probleme, što daje podsticaj mnogo
sloţenijim koalcijama, sloţenijim modelima sukoba i drugaĉijem naĉinu raspodele koristi
nego u prošlosti.
MeĊuzavisnost i na drugi naĉin utiĉe na domaću politiku. 1890. godine,
francuskom politiĉaru zabrinutom za relativne dobitke bila je potrebna politika
zadrţavanja Nemaca. Danas politika usporavanja ekonomskog rasta Nemaĉke nije dobra
za Francusku. Ekonomska zavisnost izmeĊu Francuske i Nemaĉke znaĉi da je ekonomski
rast Nemaĉke najbolje predskazuje ekonomski boljitak Francuske. Sada, kada ove dve
zemlje dele zajedniĉku valutu, u interesu je francuskih politiĉara da Nemaĉka ekonomski
napreduje, i obrnuto.
Troškovi meĊuzavisnosti
Troškovi meĊuzavisnosti mogu obuhvatati kratkoroĉnu osetljivost ili dugoroĉnu
ranjivost. Osetljivost se odnosi na koliĉinu i brzinu posledica zavisnosti; znaĉi, kako i
koliko brzo promene jednog dela sistema utiĉu na promene drugog dela sistema? Na
primer, 1987. godine u Njujorku je došlo do iznenadnog sloma berze zbog zabrinutosti
stranaca u vezi ameriĉkih kamatnih stopa i onoga što bi moglo da se dogodi sa cenama
obveznica i akcija. Sve se dogodilo veoma brzo, trţište je bilo izuzetno osetljivo na
ukidanje stranih fondova. 1998. godine, slabost azijskih trţišta u nastajanju imala je
zarazan efekat koji je uzdrmao geografski udaljenja trţišta u nastajanju u Rusiji i Brazilu.
Visok nivo osetljivosti, meĊutim, nije isto što i visok nivo ranjivosti. Ranjivost
se vezuje za relativne troškove promene strukture sistema uzajamne zavisnosti. To je
cena izlaska iz sistema ili promene pravila igre. Manje ranjiva od dve zemlje nije nuţno i
manje osetljiva, nego je to pre ona koja će imati manje troškove iz promene situacije.
Tokom naftne krize 1973., SAD su zavisile od uvozne energije u visini od svega oko
16% od njihove ukupne energetske potrošnje. S druge strane, zavisnost Japana od uvozne
energije 1973. bila je 95%. SAD su bile osetljive na arapski bojkot nafte u meri u kojoj su
1973. cene naglo skoĉile , ali nisu bile toliko ranjive koliko je to bio Japan. 1998. godine
SAD su bile osetljive, ali ne i ranjive u odnosu na ekonomske okolnosti Istoĉne Azije.
Tamnošnja finansijska kriza umanjila je ameriĉku stopu rasta za pola procenta, ali je
ameriĉka privreda u procvatu to mogla da podnese. Indonezija je, s druge strane, bila i
osetljiva i ranjiva na promene u globalnim trgovinskim i investicionim modelima. Njena
ekonomija je ozbiljno trpela i to je zauzvrat dovelo do unutrašnjeg politiĉkog sukoba.
Postoje razliĉiti stepeni ranjivosti. Kada je iranski šah svrgnut 1979. godine,
iranska naftna proizvodnja prekinuta je u trenutku kada je potraţnja bila velika a trţišta
već utemeljena. Gubitak iranske nafte prouzrokovao je da ukupna koliĉina nafte na
svetskim trţištima opadne za oko 5 procenata. Trţišta su bila osetljiva, a manjak isporuke
brzo se preobrazio u više cene nafte. Amerikanci su, meĊutim, mogli da uštede 5
procenata svojih energenata jednostavnim smanjenjem grejanja i voţnjom 55 milja na sat.
Ispostavlja se da su SAD, ako su mogle da takvim jednostavnim akcijama izbegnu štetu,
bile osetljive, ali ne i preterano ranjive.
MEĐUZAVISNOST OSETLJIVOSTI
... Banka Japana je pod pritiskom da poveća kamatne stope – po ĉetvrti put od
prošlog maja – da podrţi padajući jen. Strah od inflacije takoĊe ne jenjava, zbog ozbiljne
nestašice radne snage, visokih cena zemljišta i brzog rasta domaće ponude novca.
PrilagoĊavanje višim kratkoroĉnim kamatnim stopama u Tokiju prošle nedelje
odigralo se na ameriĉkom finansijskom trţištu pre nekoliko nedelja, pošto su, pod sliĉnim
pritiscima, ameriĉke kamatne stope iznenada porasle a cene akcija skliznule naniţe.
„Tokijska trţišta voze se Shinkansenom da uhvate korak sa Amtrakom“, izjavio je
g. Okumura, aludirajući na ĉuveni japanski brzi voz i poznatu ameriĉku ţeleznicu.
„Tokio je samo uhvatio korak sa kretanjima koja su se pre nekoliko nedelja odigrala u
Njujorku, a sada svi posmatraju situaciju u Nemaĉkoj“.
- New York Times, 26. februar
1990.77
MeĊutim, ranjivost ne zavisi samo od ukupnih mera. Ona takoĊe zavisi i od toga
da li je društvo spremno da brţe reaguje na promene. Na primer, SAD su bile manje vešte
da odgovore na promene na trţištu nafte nego Japan. Uz to, privatnici, velike korporacije
i špekulatni takoĊe pojedinaĉno posmatraju trţište i mogu da odluĉe da sakrivaju ponudu
jer smatraju da će se nestašica pogoršavati. Njihovi potezi još više će podići cene jer će
nestašice biti veće a potraţnja na trţištu će rasti. Prema tome, stepeni ranjivosti nisu
tako jednostavni koliko to na prvi pogled izgleda.
Ranjivost takoĊe zavisi od toga da li ima ili nema raspoloţivih zamena i da li
postoje drugi izvori ponude. Lester Braun iz „World Watch Institute“ 1970. godine
alarmirao je javnost zbog rastuće zavisnosti – a time i ranjivosti – SAD od uvoznih
sirovina. Od 13 osnovnih industrijskih sirovina, SAD su gotovo 90% zavisile od uvoza
77
„German Shift Felt in Japan“, The New York Times, February 26, 1990, p. D1.
aluminijuma, hroma, magnezijuma i nikla. On je predvideo da će do 1985. godine SAD
zavisiti od uvoza 10 od osnovnih 13 sirovina.78
Smatrao je da će to dovesti do
dramatiĉnog porasta ranjivosti SAD kao i do drastiĉnog jaĉanja manje razvijenih zemalja
koje te sirovine proizvode.
Ali osamdesetih je cena tih sirovina opadala, a ne rasla. Šta se desilo sa njegovim
predviĊanjem? U prosuĊivanju ranjivosti, Brown je propustio da uzme u obzir
alternativne izvore sirovina i razliĉitost izvora ponude koji spreĉavaju proizvoĊaĉe da
veštaĉki diţu cene. Uz to, tehnologija se razvija. Juĉerašnji otpad moţe postati novi
resurs. Današnja smanjena upotreba bakra takoĊe je posledica uvoĊenja kablova od
optiĉkih vlakana napravljenih od silikona koji je u osnovi pesak. Prema tome, projekcije
ameriĉke ranjivosti na nestašice sirovina ispostavile su se netaĉnim, jer tehnologija i
alternative nisu na valjan naĉin.
Neki analitiĉari današnje razvijene ekonomije nazivaju zasnovanim na
informaciji, u smislu da raĉunari, komunikacije i internet postaju preovlaĊujući faktori
ekonomskog rasta. Takve ekonomije se ponekad nazivaju „lakim“ , zato što je vrednost
informacija koje leţe u osnovi proizvoda daleko veća nego vrednost upotrebljenih
sirovina. Takve promene još više smanjuju vrednost sirovina u svetskoj politici. Jedan od
par izuzetaka je nafta, koja još uvek ima vaţnu ulogu u najrazvijenijim ekonomijama,
posebno za transport. Zauzvrat, ovo povećava strateški znaĉaj Persijskog zaliva, gde se
nalazi veliki deo danas poznatih rezervi nafte u svetu.
Simetrija meĊuzavisnosti
Simetrija se odnosi na relativno uravnoteţene sluĉajeve, nasuprot
neuravnoteţenoj zavisnosti. Manja zavisnost moţe predstavljati izvor moći. Ako su dve
strane meĊusobno zavisne, ali je jedna manje zavisna u odnosu na drugu, tada ta strana
ima izvor moći sve dok obe strane podrţavaju tu svoju vezu.
U meĊunarodnoj politici, manipulacija asimetrijama meĊuzavisnosti moţe biti
izvor moći. Analitiĉari koji tvrde da do meĊuzavisnosti dolazi samo u situacijama
podjednake zavisnosti odbacuju najzanimljivije politiĉko ponašanje.Takva savršena
simetrija je veoma retka; kao što su to i sluĉajevi potpune neravnoteţe, gde je jedna
strana potpuno zavisna, a druga nije uopšte. Asimetrija je u srcu politike meĊuzavisnosti.
(Videti Figuru 7.1)
Asimetriĉnost ĉesto varira u odnosu na razliĉita pitanja. Osamdesetih godina,
kada je predsednik Regan smanjio poreze i povećao troškove, SAD su postale zavisne od
uvoznog japanskog kapitala kako bi uravnoteţile sopstveni federalni budţet. Neki su
smatrali da je ovo Japanu dalo ogromnu moć nad SAD. Ali, druga strana medalje bila je
da bi Japan, ukidanjem pozajmice naneo štetu samom sebi koliko i SAD. Uz to, da je
Japan iznenada prekinuo davanje pozajmice, investicije velikih japanskih akcionara u
SAD bile bi obezvreĊene štetom nanetom ameriĉkoj ekonomiji. Veliĉina japanske
ekonomije bila je nešto više od polovine ameriĉke, što je znaĉilo da je Japancima bilo
potrebno ameriĉko trţište za njihove izvoz, više nego obrnuto, iako su obe strane bile
potrebne jedna drugoj i obe su imale korist od meĊuzavisnosti.
Uz to, bezbednost je ĉesto bila povezana sa drugim pitanjima ameriĉko-
japanskog odnosa. Posle II sv. rata, Japan je sledio politiku trgovinske drţave i nije
78
Lester Brown, World Without Borders, Random House, New York, 1972, p. 194.
razvio veliku vojnu moć niti nuklearna oruţja. Oslonio se na ameriĉka jemstva da će
uravnoteţiti moć Sovjetskog Saveza i Kine u regionu Istoĉne Azije. Kada se ĉinilo da se
izmeĊu SAD i Japana 1990. godine razvija trgovinski spor, Japanci su napravili ustupke
da bi spreĉili slabljenje ukupnog bezbednosnog odnosa.
Kada se asimetrija meĊuzavisnosti pojavi u razliĉitim problemskim podruĉjima,
drţava moţe da pokuša da spoji ili razdvoji probleme. Ako bi svaki problem mogao da se
posmatra kao odvojena partija pokera, a da se sve partije igraju istovremeno, jedna
drţava moţe da ima većinu ĉipova na jednom stolu, a druga drţava na drugom. U
zavisnosti od svojih interesa i pozicija, drţava moţe da nastoji da partije igra odvojeno,
ili da stvori veze izmeĊu stolova. Stoga, mnogi politiĉki sukobi povodom meĊuzavisnosti
ukljuĉuju stvaranje veza ili njihovo spreĉavanje. Drţave ţele da manipulišu
meĊuzavisnošću u podruĉjima gde su jake i da izbegnu manipulaciju u podruĉjima gde su
relativno slabe. Ekonomske sankcije su ĉest primer takve veze. Na primer, 1996. godine
SAD su pretile sankcijama stranim kompanijama koje su investirale u Iran, ali su se
povukle kada su se suoĉile sa evropskim pretnjama uzvratnim merama kroz druge veze.
Formiranjem dnevnih redova i odreĊivanjem spornih podruĉja, meĊunarodne
ustanove su ĉesto uspostavljale pravila za pregovore o ustupcima u meĊuzavisnim
odnosima. Drţave su pokušavale da iskoriste meĊunarodne institucije da postave pravila
koja utiĉu na prenos ĉipova meĊu stolovima. Ironiĉno, meĊunarodne institucije mogu
doneti koristi slabijim igraĉima tako što će neke sukobe u kojima siromašnije drţave
relativno bolje stoje drţati odvojene od vojnog stola gde jaĉe drţave dominiraju.
MeĊutim, ostaje opasnost da će neki igraĉi biti dovoljno jaki da preokrenu jedan ili više
stolova. Sa odvojenim institucijama za novac, transport, zagaĊenje i trgovinu, ako vojno
jaĉi igraĉi budu suviše teško poraţeni postoji opasnost da će pokušati da prevrnu druge
stolove. Ipak, kada su SAD i Evropa bile pobeĊene na naftnom stolu 1973., one nisu
iskoristile svoju superiornu vojnu silu da prevrnu pregovaraĉki naftni sto zato što ih je,
kao što ćemo videti kasnije, zadrţala sloţena mreţa veza.
Najveća drţava ne pobeĊuje uvek u manipulaciji ekonomskom meĊuzavisnošću.
Ako je manja ili slabija drţava više zabrinuta za problem, moţe da bude veoma dobra. Na
primer, zbog toga što SAD pokriva blizu ¾ kanadske spoljne trgovine, a Kanada oko ¼
ameriĉke, Kanada više zavisi od SAD nego obrnuto. I pored toga, Kanada je ĉesto
prevladavala u brojnim sporovima sa SAD, zato što je Kanada bila voljna da preti
uzvratnim akcijama, kao što su tarife i restrikcije koje su odvraćale SAD. KanaĊani bi
trpeli više od Amerikanaca da su njihove akcije dovele do punog spora, ali Kanada je
osećala da je bolje rizikovati povremenu odmazdu, nego prihvatiti pravila zbog kojih bi
uvek bili na gubitku. Zaplašivanje kroz manipulaciju ekonomske meĊuzavisnosti je
donekle poput nuklearne reakcije, u smislu da poĉiva na sposobnosti za efikasnu štetu i
kredibilne namere. Male drţave ĉesto mogu da iskoriste svoj veći intezitet i veći
kredibilitet da prevaziĊu svoju relativnu ranjivost u asimetriĉnoj meĊuzavisnosti.
Prirodan rezultat rastuće meĊuzavisnosti je širenje trgovinskih paktova.
Evropska unija je najprefinjeniji od ovih ugovora i zahteva da drţave-ĉlanice ustupe ne
samo odreĊeni ekonomski suverenitet, nego takoĊe i politiĉki. Do poĉetka 1994. godine,
SAD, Meksiko i Kanada su ratifikovale Severnoameriĉki ugovor o slobodnoj trgovini
(NAFTA). Za Meksiko i Kanadu, NAFTA je bila privlaĉna zato što je njihove ekonomije
ĉvršće vezala za veću ameriĉku ekonomiju i time im povećala pristup na ameriĉka trţišta
i njihovu mogućnost da svoje proizvode izvoze u SAD. Za SAD, NAFTA je proširila
ravan ameriĉkog izvoza i olakšala poslovanje ameriĉkih kompanija u Kanadi i Meksiku.
Paktovi kao što je NAFTA mogu da povećaju meĊuzavisnost i smanje asimetriju
u meĊusobnom odnosu. Prihvatajući da svoju ekonomiju ispreplete sa meksiĉkom, SAD
su pretpostavile neke obaveze meksiĉke ekonomije zajedno sa koristima lakšeg pristupa.
Kada je 1994. vrednost meksiĉkog pesosa naglo opala, Klintonova administracija je
poĉetkom 1995. poţurila da podrţi padajuću valutu i prikupila paket pomoći od više
milijardi dolara. U vreme kada je ameriĉki Kongres bio u ćorsokaku zbog povećanih
domaćih rashoda za usluge kao što su zdravstvena zaštita itd, administracija nije imala
mnogo izbora osim da spasava pesos. Sa većom meĊuzavisnošću, ĉak i jake zemlje mogu
postati osetljive na ekonomska kretanja van njihovih granica. Kada je Jugoistoĉna Azija
1997. godine, prolazila kroz svoju finansijsku krizu, SAD su bile manje ranjive nego u
sluĉaju Meksika i odgovorile su prvenstveno kroz multilateralne instistucije. Ipak,
strahovanja od ekonomskog domino efekta u kome bi kolaps neke ekonomije u razvoju
podrio poverenje u druge znaĉila bi da SAD i druge razvijene ekonomije ne bi mogle da
nastave da se nezainteresovano drţe po strani.
VoĊstvo u svetskoj ekonomiji
Sve u svemu, pravila meĊunarodne ekonomije odraţavaju politike najvećih
drţava. U 19. veku, Velika Britanija bila je ekonomski najjaĉa zemlja. U monetarnoj
sferi, Banka Engleske pridrţavala se standarda zlatne podloge, koji je postavio stabilan
okvir za novac širom sveta. Posle I svetskog rata, Velika Britanija je bila ozbiljno
oslabljena borbom protiv carske Nemaĉke. SAD su postale najveća ekonomska sila na
svetu, ali je tridesetih godina preusmerila svoju paţnju sa meĊunarodnih odnosa. Najveći
igraĉ svetske ekonomije ponašao se kao da je i dalje slobodni strelac, umesto da preuzme
voĊstvo kako je to podrazumevala njegova veliĉina. Neki ekonomisti veruju da je velika
depresija tridesetih godina bila pogoršana lošom monetarnom politikom i odsustvom
ameriĉkog voĊstva. Velika Britanija je bila suviše slaba da odrţi otvorenu meĊunarodnu
ekonomiju, a SAD se nisu ponašale u skladu sa svojim novim obavezama.
Nakon II svetskog rata, ameriĉki drţavnici imali su na umu pouke iz 1930-tih, i
1944. godine na meĊunarodnoj konferenciji u Breton Vudsu, Nju Hempšir, osnovane su
institucije za odrţavanje otvorene, meĊunarodne ekonomije. MeĊunarodni monetarni
fond (MMF) pozajmljuje novac, obiĉno zemljama u razvoju i ekonomijama novih trţišta,
da im pomogne kada doĊe do poteškoća u servisiranju duga ili otplati kamata. MMF
uglavnom uslovljava svoje zajmove zemljama-primaocima reformama njihove
ekonomske politike, na primer smanjenjem budţetskog deficita i subvencija. Premda je
njegova politika ponekad protivreĉna, MMF je odigrao ulogu u pomoći ruskoj ekonomiji
ranih 1990 –ih, kao i u azijskoj finansijskog krizi kasnije te decenije. MeĊunarodna banka
za obnovu i razvoj (Svetska banka) pozajmljuje novac siromašnijim zemljama i novim
trţištima za razvojne projekte. (TakoĊe postoje regionalne razvojne banke za Aziju,
Latinsku Ameriku, Afriku i Istoĉnu Evropu).
Opšti sporazum o tarifama i trgovini (GATT), kasnije transformisan u Svetsku
trgovinsku organizaciju (WTO), uspostavio je pravila liberalne trgovine i sluţio kao
mesto za niz rundi mulitlateralnih pregovora koji su snizili trgovinske barijere.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) sluţi kao forum gde dvadesetak
najrazvijenih zemalja koordinira svoje meĊunarodne ekonomske politike. Od sredine
1970–ih voĊe 7 najjaĉih ekonomija koje pokrivaju 2/3 svetske proizvodnje sreću se na
godišnjim konfrencijama na vrhu (proširili se 1990. ukljuĉivši i Rusiju ), da raspravljaju o
svetskoj ekonomiji. Ove institucije pomogle su ponovno jaĉanje vladinih politika koje
omogućavaju brz rast privatnih transnacionalnih interakcija. Tokom većeg razdoblja
posle 1945. god, trgovina je rasla izmeĊu 3 i 9 % godišnje, brţe ĉak i od rasta svetskog
proizvoda. MeĊunarodna trgovina, koja je 1950-ih predstavljala 4 % ameriĉkog bruto
nacionalnog proizvoda do 1990-tih se utrostruĉila na 13 % ameriĉkog bruto nacionalnog
proizvoda. Velike multinacionalne korporacije sa globalnim strategijama postajale su
znaĉajnije kako su meĊunarodne investicije rasle za gotovo 10 % godišnje.
Kritiĉari tvrde da su glavne meĊunarodne ekonomske institucije pristrasne u
korist bogatih pre nego siromašnih zemalja. MMF i Svetska banka, na primer, imaju
ponderisano glasanje koje daje nadmoćni uticaj Sjedinjenim Drţavama, Evropi i Japanu.
Fondom oduvek upravlja Evropljanin, a Bankom Amerikanac. Sjedinjene Drţave mogu
da imaju fiskalne i trgovinske deficite, uz blage kritike, ali kada siromašne zemlje
naprave sliĉna dugovanja, birokrate MMF-a insistiraju na povraćaju trţišne discipline kao
uslovu za pomoć. Jedan razlog je to što je siromašnim zemljama ĉesto potrebna pomoć
MMF-a da pozajme novac, dok SAD mogu da ga pozajmljuju bez MMF-a. Drugim
reĉima, institucije odraţavaju moć koja leţi u osnovi asimetriĉne meĊuzavisnosti
finansijskih trţišta. Ukidanje MMF-a ne bi promenilo realnost moći na kojima poĉivaju
finansijska trţišta. Ako išta, prepuštanje ovih stvari privatnim bankarima i direktorima
fondova moglo bi da siromašnim drţavama još više oteţa pozajmice.
Svetska trgovinska organizacija nema ponderisano glasanje, a njen sadašnji
direktor je sa Tajlanda. Ona obezbeĊuje forum gde 148 zemalja moţe da pregovara o
trgovinskim sporazumima na nediskriminativnoj osnovi, kao i o panelima i pravilima za
arbitraţu trgovinskih sporova. Kritiĉari istiĉu da su sporazumi o kojima zemlje
pregovaraju u ovom okviru (kao što je tekuća runda multilateralnih trgovinskih razgovora
u Dohi) omogućili bogatim zemljama da zaštite oblasti kao što su poljoprivreda i tekstil
od konkurencije zemalja u razvoju i da su time nepošteni prema siromašnima. Opisi
kritiĉara su taĉni, a protekcionistiĉka politika šteti siromašnim zemljama. Uzroci takvog
protekcionizma leţe, meĊutim, u unutrašnjoj politici bogatih zemalja, i mogli su da budu
još veći da WTO nije odigrala svoju ulogu. Ponovo, meĊunarodne institucije mogu da
ublaţe, ali ne i da ukinu realnost moći. Ako išta, ĉinjenica da se SAD i Evropa
pridrţavaju skupih odluka koje je veće WTO donelo protiv njih navodi na to da institucije
ipak prave razliku, ĉak i ako je ona mala.
Ĉak i meĊu bogatim i moćnim zemljama, postoje problemi u upravljanju
transnacionalnom ekonomijom u svetu posebnih drţava. 1980-ih i ponovo nakon
2001.godine, SAD su postale neto duţnik kada su odbile da plate porez na domaće
raĉune i umesto toga pozajmile novac iz inostranstva. Neki istraţivaĉi verovali su da se
time postavlja scena za ponavljanje priĉe iz 1930-tih, da će SAD iskusiti pad, kao što se
to desilo Britaniji. Ali SAD nisu potonule niti se povukle, a druge zemlje su nastavile da
im rado pozajmljuju novac jer su imale poverenja u njihovu ekonomiju i jer je to
odgovaralo njihovim interesima. Kina, na primer, drţi velike rezerve dolara kao sredstva
za olakšanje svog izvoza u SAD.
Finansijska nestabilnost, meĊutim, ostaje potencijalni problem. Većina ĉlanica
Evropske unije stvorila je 1999.godine evropsku monetarnu uniju sa jednom monetom,
evrom, za koga neki smatraju da moţe biti rival dolaru kao rezervna valuta. Uz to,
globalna finansijska trţišta dramatiĉno su porasla i njihova ĉesta promenljivost
predstavlja rizik stabilnosti. Mnogo će zavisiti od spremnosti njihovih vlada da se zaloţe
za politike koje odrţavaju stabilnost u meĊunarodnom ekonomskom sistemu. U svakom
sluĉaju, globalni politiĉki i ekonomski sistem je sloţeniji nego ranije. Postojaće više
sektora, više drţava, više problema i više privatnih uĉesnika ukljuĉenih u sloţenost
meĊuzavisnih odnosa. Sve je manje realno analizirati svetsku politiku kao da se ona
dešava iskljuĉivo izmeĊu grupe velikih drţava, ĉvrstih kao bilijarske kugle, koje se
sudaraju u borbi za ravnoteţi snaga.
Realizam i sloţena meĊuzavisnost
Kako bi izgledao svet ako bi tri kljuĉne pretpostavke realizma bile izokrenute?
Ove pretpostavke su da su drţave jedini znaĉajni akteri, da je vojna sila dominantan
instrument, a bezbednost prvenstveni cilj. Obrnuto, moţemo postaviti potpuno razliĉitu
svetsku politike: 1.) drţave nisu jedini vaţni akteri – transnacionalni uĉesnici koji deluju
preko drţavnih granica takoĊe su primarni igraĉi 2.) sila nije jedini vaţan instrument –
ekonomska manipulacija i korišćenje meĊunarodnih ustanova su dominantni instrumenti
3.) bezbednost nije primarni cilj – primarni cilj je blagostanje. Ovaj zamišljeni svet
moţemo da oznaĉimo kao složenu meĎuzavisnost. Sociolozi sloţenu meĊuzavisnost
nazivaju idealnim tipom. To je zamišljeni koncept koji ne postoji u stvarnom svetu, ali,
kao što smo videli, ni realizam se ne uklapa savršeno u stvaran svet. Sloţena
meĊuzavisnost je misaoni opit koji nam omogućava da pretpostavimo razliĉite tipove
svetskih politika.
I realizam, i sloţena meĊuzavisnost predstavljaju pojednostavljene modele ili
idealne tipove. Stvarni svet leţi negde izmeĊu ova dva modela. Moţemo se zapitati gde
se u spektru izmeĊu stvarnosti i sloţenosti uklapaju veze odreĊene zemlje. Bliski Istok je
bliţi realistiĉkom kraju spektra, ali odnosi izmeĊu SAD i Kanade ili veza izmeĊu
Nemaĉke i Francuske danas su se veoma pribliţile onom kraju spektra koji oznaĉava
sloţenu meĊuzavisnost. Razliĉite politike i razliĉiti oblici borbe za moć dešavaju se u
zavisnosti od toga gde je u ovom spektru smešten konkretan odnos izmeĊu više zemalja.
U stvari, zemlje mogu menjati svoje pozicije u tom spektru. Tokom Hladnog rata,
ameriĉko-sovjetski odnos bio je bliţi realistiĉkom kraju spektra, ali se sa krajem
Hladnog rata rusko-ameriĉki odnos primakao centru izmeĊu realizma i sloţenoste
meĊuzavisnosti.
Najbolji primer interakcije izmeĊu sloţene meĊuzavisnosti i realizma u
stvarnom svetu je odnos SAD sa Kinom. Kao i sa Japanom, ameriĉki uvoz iz Kine daleko
nadmašuje ameriĉki izvoz. Rezultat je znaĉajan trgovinski deficit u milijardama dolara.
Dok je bilateralan trgovinski odnos izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Kine asimetriĉan u
korist Kine, SAD nisu posebno ranjive na potencijalni kineski trgovinski embargo jer bi
potencijalni gubitak kineske robe mogle da kompenzuju kupujući je negde drugde, a Kina
ima snaţne unutrašnje podsticaje da izvozi u SAD. S druge strane, potencijalna veliĉina
kineskog trţišta za ameriĉku robu i domaća potraţnja za kineskom robom u SAD znaĉe
da je sposobnost vlade SAD da deluje protiv Kine u nekoj meri ograniĉena
transnacionalnim akterima, ukljuĉujući ameriĉke multinacionalne korporacije koje su
vršile pritisak na vladu da Kini ne uvede sankcije zbog nefer trgovinske prakse i kršenja
ljudskih prava. U isto vreme, brz rast kineske ekonomske i vojne snage imao je snaţan
uticaj na opaţanje ravnoteţe snaga u Istoĉnoj Aziji, i doprineo oţivljavanju ameriĉko-
japanskog bezbednosnog saveza 1996.godine.
Pre iraĉkog rata 2003. godine, kolumnista Robert Kejgan tvrdio je da su mnoge
evropske zemlje bile manje voljne da se suprotstave opasnim diktatorima poput Sadama
Huseina, jer su se navikle na mirne uslove sloţene meĊuzavisnosti koji preovladavaju
unutar Evrope i teţe da ih generalizuju na stvaran svet van Evrope, gde su manje
pogodni. Njegovim reĉima, „Amerikanci su sa Marsa, Evropljani su sa Venere“.
Naravno, ova pametna fraza bila je suviše jednostavna (pogledajte ulogu Britanije u
iraĉkom ratu), ali je obuhvatila razliĉita opaţanja s obe strane Atlantika. TakoĊe je
osvetlila širu suštinu. U odnosima jednih sa drugima, sve napredne demokratije obrazuju
kantovsko ostrvlje mira u moru hobsijanskog realizma. U svojim odnosima sa Kanadom,
Evropom i Japanom, ĉak i SAD su sa Venere. Podjednako je pogrešno pretvarati se da je
ĉitav svet modeliran prema Hobsovom realizmu kao i prema Kantovoj sloţenoj
meĊuzavisnosti.
NAFTNA POLITIKA
Pitanja se razlikuju i po tome koliko se uklapaju u pretpostavke dva idealna tipa.
Nafta nije jedino vaţna sama po sebi, nego ona takoĊe ukljuĉuje aspekte i realizma i
sloţene meĊuzavisnosti. MeĊuzavisnost u konkretnoj oblasti ĉesto se odvija u okviru
pravila, normi i institucija koje se nazivaju režim. MeĊunarodni naftni reţim se tokom
poslednjih decenija dramatiĉno promenio. Naftni reţim 1960. godine, predstavljao je
privatni oligopol blisko povezan sa vladama glavnih zemalja potrošaĉa. Nafta se u to
vreme prodavala za oko 2 dolara po barelu, a 7 velikih transnacionalnih naftnih
kompanija, poznatih i po nazivu „sedam sestara“ odreĊivale su koliĉinu nafte koja će biti
proizvedena. Cena nafte zavisila je od koliĉine koju su te kompanije proizvodile i od
potraţnje bogatih zemalja kojima se najveći deo te koliĉine prodavao. Transnacionalne
kompanije postavljale su stopu proizvodnje, a cene su odreĊivali uslovi u bogatim
zemljama. Najjaĉe sile u meĊunarodnom sistemu u tradicionalnom vojnom smislu
povremeno su intervenisale da bi odrţavale ovaj sistem funkcionalnim. Na primer, 1953.
godine, kada je nacionalistiĉki pokret pokušao da svrgne iranskog šaha, Britanija i
Sjedinjene Drţave tajno tajno intervenisale da povrate šaha na tron. Tadašnji naftni reţim
u najvećoj meri nije pretrpeo promene.
Kako je već pomenuto, posle 1973. godine došlo je do velike promene u
meĊunarodnom reţimu upravljanja naftom. Zemlje-proizvoĊaĉi postavljale su norme
proizvodnje i time imale jak uticaj na cenu, više nego što ju je odreĊivalo iskljuĉivo
trţište bogatih zemalja. Došlo je do izuzetno velikog prenosa moći i bogatstva sa bogatih
na relativno siromašne zemlje. Poverljiva dokumenta obelodanjena 2004. godine
pokazuju da su Sjedinjene Drţave razmatrale upotrebu sile da okupiraju naftna polja u
Persijskom zalivu, kao što bi to mogla da predvidi realistiĉka teorija, ali to nisu uĉinile, a
reţim se promenio u korist slabijih zemalja. Kako objasniti tako dramatiĉnu promenu?
Objašnjenje koje se ĉesto nudi je da su se zemlje-proizvoĊaĉi nafte povezale i
stvorile OPEC – Organizaciju zemalja-izvoznika nafte. Problem u ovom objašnjenju je
taj da je OPEC formiran 1960., a dramatiĉnih promena nije bilo sve do 1973. Cene nafte
pale su uprkos OPEC, tako da u ovoj priĉi postoji još nešto. Postoje 3 naĉina da se
objasne ove promene u meĊunarodnom naftnom reţimu: ukupna ravnoteţa snaga,
ravnoteţa snaga po pitanjima nafte, i meĊunarodne institucije
Realisti posmatraju promene u ravnoteţi snaga prvenstveno sa stanovišta vojne
sile, naroĉito u odnosu na Persijski zaliv, koji je najveći region-izvoznik nafte u svetu.
Dve promene uticale su na ovaj balans: porast nacionalizma i dekolonizacija. Polovina
zemalja OPEC 1960–tih, bile su evropske kolonije; do 1973. sve su postale nezavisne.
Uporedo sa rastom nacionalizma, rasli su i troškovi vojne intervencije. Mnogo je skuplje
koristiti silu protiv nacionalno probuĊenog i dekolonizovanog naroda. Kada su Britanci i
Amerikanci intervenisali u Iranu 1953., to nije bilo toliko skupo, ali da su Amerikanci
pokušali da zadrţe šaha na tronu 1979., troškovi bi bili previsoki. Jedan razlog zašto
bogate zemlje nisu 1973. ušle i kolonizovale zemlje-proizvoĊaĉe imao je veze sa
troškovima korišćenja sile protiv nacionalno osvešćenih naroda.
Promene ameriĉke i britanske moći takoĊe su uticale na ravnoteţa snaga u
Persijskom zalivu. U vreme formiranja OPEC, i pre toga, Britanija je u velikoj meri bila
policajac u Persijskom zalivu. 1961. to je spreĉilo ranije iraĉko nastojanje da anektira
Kuvajt. Ali, do 1971., Velika Britanija je ekonomski oslabila, a britanska vlada je
pokušavala da smanji njene meĊunarodne odbrambene obaveze. 1971. Britanija je
završila sa onim što se nazivalo njenom ulogom „istoĉno od Sueca“. Ovo moţe pomalo
da podseti na 1947., kada Britanija nije bila u mogućnosti da odrţi svoju ulogu sile u
istoĉnom Mediteranu. U to vreme, SAD su uskoĉile da pomognu Grĉkoj i Turskoj i
formulisale Trumanovu doktrinu. Ali, 1971. SAD nisu bile u tako dobroj poziciji da bi
zamenile Britaniju kao što su to uĉinile 1947. SAD su se ţestoko zavadile sa Vijetnamom
i nisu bile voljne da tome dodaju i veliku vojnu ulogu u Persijskom zalivu. Kao rezultat,
predsednik Nikson i tadašnji savetnik za nacionalnu bezbednost Kisindţer kreirali su
ameriĉku strategiju koja se u velikoj meri oslanjala na regionalne sile. Za instrument su
odabrali Iran. Koristeći Iran kao regionalnu silu, smatrali su da će moći da jeftino zamene
odlazećeg britanskog policajca. Tako bi realista ukazao na ove promene u ukupnoj
strukturi moći, naroĉito ravnoteţa snaga u regionu Persijskog zaliva, da bi objasnio
promene naftnog reţima.
Drugi naĉin objašnjavanja ove promene je izmenjena forma realizma koja se
usredsreĊuje iskljuĉivo na raspodelu moći u vezi samog pitanja nafte, a ne ukupne vojne
strukture. Došlo je do vaţnih promena u strukturi moći po ovom pitanju. SAD su bile
vodeći proizvoĊaĉ nafte u svetu, ali je njihova proizvodnja na vrhuncu bila 1971. godine.
Nakon toga poĉeo je da raste ameriĉki uvoz i SAD više nisu imale viškove nafte. Za
vreme 2 bliskoistoĉna rata 1956. i 1967., arapske zemlje pokušale su sa naftnim
embargom, ali njihovi napori su bili bezuspešni jer su SAD proizvodile dovoljno nafte da
snabdeju Evropu kada je bila odseĉena od arapskih zemalja. Nakon što je ameriĉka
proizvodnja 1971. dostigla svoj vrhunac i SAD poĉela da uvozi naftu, moć da
uravnoteţuju trţište nafte prešla je u ruke zemalja kao što su Saudijska Arabija i Iran.
SAD više nisu bile dobavljaĉ koji predstavlja krajnje rešenje i koji je uvek mogao da
obezbedi naftu koja nedostaje.
Treći naĉin da se objasni razlika u naftnom reţimu posle 1973. oslanja se manje
na realizam, a više na promene uloge meĊunarodnih institucija, naroĉito multinacionalnih
kompanija i OPEC. „Sedam sestara“ je u ovom periodu postepeno izgubilo moć. Jedan
od razloga jeste zastarevajuća pogodba sa zemljama-proizvoĊaĉima. Kada
multinacionalna korporacija ulazi u zemlju bogatu resursima, sa novim ulaganjem, moţe
da postigne pogodbu u kojoj dobija veliki deo zajedniĉke dobiti. Sa taĉke gledišta
siromašne zemlje, dolazak multinacionalne kompanije koja će razvijati njene resurse
znaĉiće boljitak. Ĉak i da dobije svega 20%, a multinacionalna kompanija 80% prihoda,
siromašna zemlja imaće više nego što je imala ranije. Tako da u poĉetnim fazama, kada
multinacionalne kompanije imaju monopol nad kapitalom, tehnologijom i pristupom
meĊunarodnim trţištima, sklapaju pogodbu sa siromašnim zemljama prema kojoj
dobijaju lavovski deo. Ali, tokom vremena, multinacionalne kompanije nepaţljivo su
prenosile resurse u siromašne zemlje, ne iz milosrĊa nego u normalnom toku poslovanja.
Oni obuĉavaju lokalno osoblje. Saudijci, Kuvajćani i ostali nauĉili su kako se vode naftna
polja, pumpne stanice i dokovi za utovar. Lokalno osoblje razvilo je struĉnost u
marketingu i tako dalje.
Vremenom, siromašne zemlje traţile su za njih bolju podelu dobiti.
Multinacionalne kompanije su mogle da prete povlaĉenjem, ali sada su siromašne zemlje
mogle da prete da će same voditi posao. Tako je, tokom vremena, moć multinacionalnih
kompanija, naroĉito u oblasti sirovina, umanjena u smislu pregovaranja sa zemljom-
domaćinom. To je «zastarevanje pogodbe». Tokom razdoblja od šezdesetih godina, pa do
1973., multinacionalne kompanije su nepaţljivo vršile transfer tehnologije i veština za
unapreĊenje sposobnosti siromašnih zemalja za samostalno voĊenje poslovanja sa
naftom.
Bilo je i drugih kretanja. Sedam sestara dobilo je društvo «mlaĊih roĊaka», kada
su nove transnacionalne kompanije ušle na trţište nafte. Iako nisu bile tako velike kao
sedam sestara, ipak nisu bile male, i poĉele su da sa zemljama-proizvoĊaĉima nafte
postiţu sopstvene pogodbe. Tako, kada bi zemlja-proizvoĊaĉ nafte ţelela da se izvuĉe iz
ruku sedam sestara, mogla je da sklopi pogodbu sa manjom nezavisnom
multinacionalnom kompanijom. To je dodatno smanjilo pregovaraĉku moć najvećih
multinacionalnih kompanija.
Na institutcionalnom nivou, postojao je skromni porast efikasnosti OPEC kao
kartela. Kartelsko ograniĉavanje ponude dugo je bilo tipiĉno za naftnu industriju, ali u
prošlosti to su bili privatni aranţmani sedam sestara. Karteli su uopšte uzev imali
problem jer postoji tendencija varanja na proizvoĊaĉkim kvotama kada su trţišta slaba i
kada cene padaju. Karteli najbolje rade kada postoji nestašica nafte, ali kada postoji
višak, ljudi ţele da prodaju svoju naftu i teţe da saseku cene kako bi dobili veći udeo na
trţištu. Vremenom, sile trţišta teţe da izjedu kartele. OPEC je predstavljao nastojanje da
se izvrši promena sa privatnih na vladine kartele zemalja-proizvoĊaĉa nafte. U svojim
prvim godinama, OPEC je imao problem da iskaţe moć jer je nafte bilo mnogo. Sve dok
su postojali viškovi nafte, zemlje OPEC imale su podsticaj da varaju da bi došli do većeg
udela na trţištu. OPEC nije bio u mogućnosti da osnaţi disciplinu cena od godine kada je
osnovan, 1960. sve do ranih sedamdesetih. Ali, kada je ponuda nafte opala, porasla je
uloga OPEC u koordinaciji pregovaraĉkih moći proizvoĊaĉa.
Rat na Bliskom istoku 1973. je OPEC-u dao podsticaj, znak da sada moţe da
iskoristi svoju moć. Arapske zemlje su obustavile snabdevanje naftom u ratu
1973.godine. iz politiĉkih razloga, što je stvorilo situaciju u kojoj je OPEC mogao da
bude efikasniji. Iran, koji nije arapska zemlja, navodno je bio ameriĉki instrument za
kontrolu Persijskog zaliva, ali iranski šah je uĉetvorostruĉio cenu nafte a ostale OPEC
zemlje su sledile taj model. Tokom duţeg vremena, OPEC zbog sila trţišta nije bio u
stanju da stalno podiţe cene nafte, ali postojao je donji prag, kao posledica OPEC
koalicije.
Znaĉajniji institucionalni faktor bila je uloga naftnih kompanija u »ublaţavanju
patnji» u samoj krizi. U jednom trenutku krize, Henri Kisindţer, do tada već drţavni
sekretar SAD rekao je da bi, ukoliko se SAD suoĉe sa «gušenjem», mogla biti
upotrebljena i sila. 15% nafte u prometu bilo je odseĉeno, a arapski embargo smanjio je
izvoz nafte u SAD za 25%. MeĊutim, naftne kompanije su obezbedile da ni jedna zemlja
ne trpi mnogo više od druge. Kada je SAD izgubila 25% svog uvoza arapske nafte,
kompanije su joj otpremale više nafte iz Venecuele ili Indonezije. Ublaţile su patnje zbog
embarga, tako da su bogate zemlje izgubile oko 7-9% svoje nafte, dosta ispod taĉke
gušenja. One su pomogle da se spreĉi da ekonomski sukob postane vojni sukob.
Zašto su to radile? To nije bilo iz milosrĊa. Transnacionalne kompanije teţe
maksimiziranju profita na duge staze; to jest, ţele da dugoroĉno maksimiziraju svoj
profit. Da bi to ostvarile, potrebna im je stabilnost i pristup trţištu. Multinacionalne
kompanije plašile su se situacija u kojima bi bile nacionalizovane u nekoj zemlji ukoliko
odbiju da vrše prodaju toj zemlji. Na primer, britanski premijer Edvard Hit traţio je od
direktora British Petroleuma da prodaje samo u Britaniju, a ne i u druge zemlje. Direktor
British Petroleuma odgovorio je da bi, kad bi poštovao takav nalog, kompanija bila
nacionalizovana od strane tih drugih zemalja, što bi uništilo British Petroleum. Britanski
premijer se povukao. U suštini, zbog toga što su naftne kompanije teţile maksimizaciji
profita na duge stane, više su pokušavale da stabilizuju trţište nego da bilo koja zemlja
mnogo trpi. Smanjenjem pretnje gušenja, smanjile su verovatnoću upotrebe sile.
Ukratko, nafta je ilustracija jedne teme koja se nalazi izmeĊu idealnih tipova
realizma i sloţene meĊuzavisnosti. Trodimenzionalne promene – sveukupne ravnoteţe
moći, pitanja sturkture moći, i institucija u oblasti naftne politike – omogućavaju
objašnjavanje ove dramatiĉne promene izmeĊu naftnog reţima šezdesetih i onog posle
1973. godine.
Nafta kao izvor moći
Koliko je moćno bilo naftno oruţje u trenutku prevrata 1973. godine?
Smanjenjem proizvodnje i embargom na prodaju zemljama bliskim Izraelu, arapske
drţave bile su u mogućnosti da svoja pitanja stave na ĉelo ameriĉke liste prioriteta. One
su takoĊe stvorile privremenu zbrku u savezima izmeĊu Japana, Evrope i SAD. U nameri
da zaštite svoje koliĉine nafte, Francuska i Japan zauzeli su nezavisne pozicije. Naftno
oruţje ohrabrilo je SAD da odigraju pomirljiviju ulogu u traţenju rešenja za arapsko-
izraelski spor odmah nakon Jomkipurskog rata. S druge strane, ono nije promenilo
osnovnu politiku SAD na Bliskom istoku. Amerikanci se nisu odjednom prebacili od
savezništva sa Izraelom na podršku arapskoj stvari. Nafta je bila moćni resurs koji je
imao uticaja, ali ne i dovoljno snaţnog efekta da preokrene ameriĉku politiku.
Zašto naftno oruţje nije bilo delotvornije? Deo odgovora je u uzajamnosti u
meĊuzavisnosti. Saudijska Arabija, koja je postala kljuĉna zemlja na trţištima nafte,
imala je velike investicije u SAD. Da je Saudijska Arabija poljuljala ameriĉku
ekonomiju, povredila bi i sopstveni ekonomski interes. Uz to, Saudijska Arabija zavisila
je od SAD u oblasti bezbednosti. Na duţe staze, SAD su bile jedina zemlja sposobna da
odrţi stabilnu ravnoteţu moći u regionu Persijskog zaliva. Saudijci su to znali, pa su
stoga bili obazrivi u pogledu toga koliko daleko vršiti pritisak naftnim oruţjem.
Koja je bila uloga sile kao izvora moći u naftnoj krizi 1973. godine? Tu nije bilo
otvorene upotrebe sile. Nije bilo ni vojne intervencije jer nije bila neophodna. Štaviše,
Saudijska Arabija imala je koristi od dugoroĉnog jemstva bezbednosti od strane SAD.
Stoga je sila igrala sporednu ulogu. Postojala je indirektna veza izmeĊu bezbednosne i
naftne meĊuzavisnosti. Sila je bila suviše skupa da se otvoreno upotrebi, ali je u pozadini
odigrala ulogu kao izvor moći.
Ovaj sloţen set faktora i dalje opstaje. Nafta ostaje izuzetak meĊu sirovinama, i
to je delom doprinelo dvoma zalivskim ratovima i nastavku snaţnog prisustva ameriĉke
mornarice u Persijskom zalivu. Ali, cene nafte su osetljive na sile globalnog trţišta i
potraga za novim nalazištima koje multinacionalne kompanije vrše u centralno-azijskom i
drugim regionima povećala je ponudu. Cene su se krajem veka vratile na istorijski
najniţe vrednosti pre krize 1973. godine.
Najgori mogući naftni scenariji predviĊani tokom sedamdesetih, nisu se
ostvarili. Ameriĉko ministrastvo za energiju, na primer, predvidelo je da će nafta do
2000.godine koštati više od 100$ za barel.79
Od poĉetka ranih osamdesetih, meĊutim,
cene nikada nisu dostigle ni polovinu te vrednosti.
Brojni faktori pomogli su da se ova predviĊanja ne ostvare. Na strani potraţnje,
politiĉke mere i porast cena doveli su do efikasnije upotrebe energije. Na primer, Zakon o
proseĉnoj korporativnoj energetskoj efikasnosti u SAD zahteva da proizvoĊaĉi
automobila proizvode automobile koji zadovoljavaju minimalne standarde gasne
kilometraţe. Ovo je primer domaće politike koja je imala jasno ţeljeni uticaj na inostranu
politiku. (Uz to, vozaĉi svesni troškova, koji su osetili bolno stezanje zbog visokih cena
benzina, takoĊe su doprineli ovakvoj posledici).
Na strani ponude, pojava van-OPEC izvora nafte koji nisu bili na raspolaganju
tokom Hladnog rata znaĉila je da se OPEC suoĉava sa većom konkurencijom na
svetskom trţištu. Do kraja devedesetih, Rusija je postala glavni snabdevaĉ Zapada
naftom. Rezerve u Kaspijskom moru takoĊe su nudile drugo obećavajuće nalazište van
kontrole OPEC. Napredak u tehnologiji omogućio je geolozima da osvoje pristup nafti do
koje je ranije bilo nemoguće dopreti, pokazujući ograniĉenja projekcija globalnih rezervi
naĉinjenih tokom sedamdesetih.
Dva rastuća giganta uticaće na budućnost energetskih trţišta: Kina i Indija. Kao
dve najmnogoljudnije nacije na svetu, obe prolaze kroz nagli porast potraţnje za
energijom kako se modernizuju i industrijalizuju. Kina ima ogromne rezerve uglja kao i
prirodnog gasa u svojoj zapadnoj provinciji Sinkjang, ali će se sve više oslanjati na uvoz
kako bi zadovoljila svoje rastuće potrebe. Obe zemlje takoĊe se suoĉavaju sa ozbiljnim
pretnjama ţivotnoj sredini zbog korišćenja fosilnih goriva koja mogu da imaju globalni
uticaj u smislu zagaĊenja vazduha, a njihov porast znaĉajno će doprineti globalnoj
potraţnji za naftom.
Sjedinjene Drţave će takoĊe verovatno nastaviti da se oslanjaju na uvezenu
naftu da bi zadovoljile svoje potrebe za energentima, a ovo znaĉi da će najveći globalni
regioni-proizvoĊaĉi nafte kao Persijski zaliv još uvek igrati kljuĉnu ulogu u geopolitici.
Uprkos novim resursima kao što je Rusija, struĉnjaci predviĊaju da će Saudijska Arabija i
79
„Still Holding Customers Over a Barrel“, The Economist, October 25, 2003, pp. 61 – 63.
njeni susedi zadovoljiti dve trećine povećane globalne potraţnje od sada do 2030.80
Budući da je svetski proizvoĊaĉ broj 1, svaka promena u politiĉkom sistemu Saudijske
Arabije mogla bi da ima dramatiĉne posledice.
Cene bi mogle da porastu naglo ukoliko sukobi prekinu isporuke iz Persijskog
zaliva. Drama povodom nafte još uvek traje. Dok su u ekonomijama informatiĉke ere
sirovine manje kljuĉne nego u industrijsko doba, nafta je još uvek vaţna. A premda
rastuće globalne mreţe ekonomske meĊuzavisnosti proizvode zajedniĉka dostignuća, one
takoĊe mogu i da stvore politiĉke probleme. Politika moći u eri ekonomske globalizacije
postaje sve sloţenija.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Koji su najvaţniji tipovi globalizacije? Da li je globalizacija jedan nepovratan
proces? U ĉemu se današnja globalizacija razlikuje od globalizacije u prethodnim
razdobljima?
2. Koje su implikacije globalizacije na podruĉju kulture? Da li ona nuţno vodi
globalnoj kulturnoj homogenizaciji? Da budemo još odreĊeniji, da li će
globalizacija, u poslednjoj instanci, dovesti do „amerikanizacije“ sveta?
3. Koja vrsta politiĉkih reakcija je podstaknuta globalizacijom? Kakva je odnos
IzmeĊu antiglobalizacijskih osećanja ljudi i ekonomske nejednakosti u sferi
meĊunarodnih odnosa?
4. Šta je kompleksna meĊuzavisnost? Da li je ona jedan deskriptivni model? Gde
je ovaj koncept najrazvijeniji u današnjem svetu?
5. Šta ekonomsku meĊuzavisnost ĉini izvorom moći? Objasnite na koji naĉin se
razlikuju pojmovi senzitivnosti i ranjivosti?
6. Koji su bili dublji uzroci a koji povodi naftne krize iz 1973. godine? Zašto do
takve jedne situacije nije došlo ranije, recimo 1967. godine? Da li ovo
predstavlja jedinstven dogaĊaj u istoriji ili je reĉ o poĉetku revolucije u
meĊunarodnoj politici? Zašto u rešavanju zbog toga nastalih problema nije
korišćena sila?
7. Liberalna teorija je optimistiĉna, verujući da povećanje obima meĊunarodne
trgovine moţe ozbiljno smanjiti privlaĉnost vojne sile kao sredstva u
meĊunarodnoj politici? Da li postojanje meĊunarodnog reţima za proizvodnju
nafte potvrĊuje ili poriĉe ovu hipotezu?
8. Prema jednoj od klasiĉnih hipoteza realistiĉke teorije meĊunarodnih odnosa,
ne treba da oĉekujemo saradnju izmeĊu drţava dokle god one deluju u uslovima
anarhije. Kako se onda moţe objasniti visoki stepen saradanje izmeĊu drţava
proizvoĊaĉa nafte u periodu posle krize iz 1973. godine? Da li je embargo tada
nametnut, ostvario svoje ciljeve? Koji su bili njegovi neuspesi? Šta im nije pošlo
za rukom?
PREPORUĈENA LITERATURA:
80
Ibid.
1. Keohane, Robert O., and Joseph S. Nye, Jr., Power and Interdependence, 3rd ed.,
Longman, New York, Poglavlja 1 – 3
2. David Held, et al., Global Transformations: Politics, Economics and Culture,
Stanford University Press, Stanford, CA, oglavlja 1 – 3
3. Thomas L. Friedman, Lexus and Olive Tree: Understanding Globalization, Farrar
Straus and Giroux, New York, 1999
4. Joseph S. Nye, Jr., and John D. Donahue, eds., Governance in a Globalizing
World, Brookings Institution Press, Washington, DC, 2000, Poglavlja 1 – 2
DODATNA LITERATURA:
Adler, Emmanuel and Peter Haas, „Epistemic Communities, World Order, and the
Creation of a Reflective Program“, International Organization, 46 : 1, 1992, pp. 367
– 390.
Baldwin, David A., Economic Statecraft, Princeton University Press, Princeton NJ,
1985
Bhagwati, Jagdish, In Defense of Globalization, Oxford University Press, New York,
2004
Cairncross, Frances, The Death of Distance: How The Communications Revolution
Will Change Our Lives, Harvard Business School Press, Boston, 1997
Coglianese, Cary, „Globalization and the Design of International Institutions“, in:
Joseph S. Nye, Jr., and John D. Donahue, eds., Governance in a Globalizing World,
Brookings Institution Press, Washington, DC, 2000,
Cohen, Benjamin, The Question of Imperialism: The Political Economy of
Dominance and Dependence, Basic, New York, 1973
Diamond, Jared, Guns, Germs and Steel: The Fates of Human Societies, W. W.
Norton, New York, 1998 (Ova knjiga je prevedena na Srpski jezik: Dţared Dajmond,
Mikrobi, puške i čelik: sudbine ljudskih društava, Sluţbeni List SCG, Dosije,
Beograd, 2004)
Folk Richard and Andrew Strauss, „Toward a Global Parliament“, Foreign Affairs,
January / February 2001
Foreign Affairs Editor’s Choice, Gobalization: The Challenge and Opportunity,
Council on Foreign Relations, New York, 2002
Galtung, Johan, „A Structural Theory of Imperialism“, Journal of Peace Research,
18 : 2, 1971, pp. 81 – 118.
Gidens, Anthony, Runnaway World: How Globalization is Reshaping Our Lives,
Routledge, New York, 2000
Gilpin, Robert, The Political Economy of International Relations, Princeton
University Press, Princeton, NJ, 1987
Grieco, Joseph, „Anarchy and the Limits of Cooperation“, International
Organization, 42 : 2, Summer 1988, pp. 485 – 508.
Haggard, Stephan, Pathways from he Periphery, Cornell University Press, Ithaca,
NY, 1990
Held, David, and Anthony McGrew, eds., Governing Globalization: Power,
Authority, and Global Governance, Polity Press, Cambridge, U. K., 2002
Hufbauer, Gary C., Jeffrey J. Schott, and Kimberly A. Elliot, Sanctions Reconsidered,
2nd ed., Institute for International Economics, Washington, DC, 1990
Inkeles, Alex, One World Emerging: Convergence and Divergence in Industrial
Societies, Westview Press, Boulder, CO, 1998
Jervis, Robert, System Effects: Complexity in Political and Social Life, Princeton
University Press, Princeton NJ, 1997
Joy, Bill, et al., „Why the Future Doesn’t Need Us“, Wired, April 2000
Kahler Miles and David A. Lake, eds., Governance in a Global Economy: Political
Authority in Transition, Princeton University Press, Princeton NJ, 2003
Kapur, Devesh, „The IMF: Case or a Curse“, Foreign Policy, No. 111, Summer 1998
Keohane, Robert O., After Hegemony, Princeton Universty Press, Princeton NJ, 1984
Kindleberger, Charles P., The World in Depression 1929 – 1939, University of
California Press, Berkeley, CA, 1973
Krasner, Stephen D., ed., International Regimes, Cornell University Press, Ithaca,
New York, 1983
Krugman, Paul, Pop Internationalism, MIT Press, Cambridge, MA, 1996
Lafeber, Walter, Michael Jordan and the New Global Capitalism, Norton,
New York, 1999
Lake, David A., „Leadership, Hegemony and the International Economy“, International
Studies Quarterly, 37 : 4 Winter 1993 – 1994, pp.459 – 490.
Llosa, Mario Vargas, „The Culture of Liberty“, Foreign Policy, January / February 2001
Longworth, Richard, „Government without Democracies“, The American Prospect,
Summer 2001
Polanyi, Karl, The Great Transformation, Rinehart, New York, 1944 (Videti izdanje ove
knjige na Srpskom jeziku: Karl Polanji, Velika Transformacija, Filip Višnjić, Beograd,
2003)
Reich, Robert B., The Work of Nations: Preparing Ourselves for 21st Century
Capitalism, Knopf, New York, 2001
Rodrik, Dani, Has Globalization Gone Too Far? Institute for International Economics,
Washington, DC, 1997
Rodrik, Dani, „Sense and Nonsense in the Globalization Debate“, Foreign Policy,
Summer 1997, pp. 19 – 37.
Sassen, Saskia, Losing Control? Sovereignty in an Age of Globalization, Columbia
University Press, New York, 1996
Scholte, Jan Aart, Globalization: A Critical Introduction, St. Martin’s Press, New York,
2000
Stiglitz, Joseph, Globalization and its Discontents, W. W. Norton, New York, 2002,
(Videti izdanje ove knjige na Srpskom jeziku: Dţozef E. Stiglic, Protivrečnosti
globalizacije, SBM-x, Beograd, 2002 )
Strange, Susan, The Retreat of the State: The Diffusion of Power in the World Economy,
Cambridge University Press, New York, 1996
Thompson, Dennis, “Democratic Theory and Global Society”, Journal of Political
Philosophy, June 1999
Védrine, Hubert, and Dominique Moisi, France in an Age of Globalization, Brookings
Institution Press, Washington, DC, 2001
Vernon, Raymond, Sovereignty at Bay: The Multinational Spread of U. S. Enterprises,
Basic, New York, 1971
Yergin, Daniel, The Prize: The Epic Quest for Oil, Money and Power, Simon & Schuster,
New York, 1991
Yergin, Daniel, and Joseph Stanislaus, The Comanding Heights: How the Battle Between
Government and the Marketplace is Remaking the Modern World, Simon and Schuster,
New York, 1998, ((Videti izdanje ove knjige na Srpskom jeziku: Danijel Jergin, Dţozef
Stanislav, Komandni visovi, Narodna knjiga, Beograd, 2004)
POGLAVLJE 8
INFORMATIĈKA REVOLUCIJA,
TRANSNACIONALNI SUBJEKTI I RASPRŠIVANJE MOĆI
MOĆ I INFORMATIĈKA REVOLUCIJA
Pre ĉetiri stoleća, engleski drţavnik-filozof Frensis Bejkon napisao je da je
informacija moć. Na poĉetku dvadeset prvog veka, pristup ovoj vrsti moći ima mnogo
veći broj ljudi, unutar drţava i u njihovim odnosima. Vlade su uvek vodile raĉuna o
protoku informacija i kontroli nad njima, a sadašnje razdoblje nije prvo na koje su
promene u informatiĉkoj tehnologiji snaţno uticale. Gutenbergovom izumu štamparije,
koji je omogućio štampanje Svetog pisma i njegovu dostupnost ogromnom delu
evropskog stanovništva, ĉesto se pripisuje glavna uloga na poĉetku Reformacije. Pamfleti
i „komiteti za korespondenciju“ utrli su put Ameriĉkoj revoluciji. Kako istiĉu
konstruktivisti, brze promene u tokovima informacija mogu da dovedu do vaţnih
promena u identitetima i interesima.
Informatiĉka revolucija koja je u toku zasniva se na brzom tehnološkom napretku
u oblasti raĉunara, komunikacija i softvera, koji je doveo do dramatiĉnog smanjenja
troškova obrade i prenosa informacija. Brzina procesora udvostruĉavala se svakih 18
meseci tokom 30 godina, a na poĉetku dvadeset prvog veka košta manje nego 1 procenat
onoga koliko je koštala ranih sedamdesetih. Da je cena automobila padala toliko brzo kao
cena poluprovodnika, danas bi automobil koštao pet dolara.
Na svetu je 1993. godine bilo oko 50 veb-sajtova; do kraja decenije, njihov broj je
prešao 5 miliona. Do 2003, meĊunarodni saobraćaj na internetu rastao je po godišnjoj
stopi od 67%, što znaĉi da se udvostruĉavao svakih 16 meseci. Komunikacije se brzo
šire, a njihovi troškovi nastavljaju da opadaju ĉak i brţe nego što raste brzina procesora.
Još 1980. godine, telefonski razgovori putem bakarne ţice mogli su da prenesu svega
jednu stranu informacija u sekundi; danas tanki snop optiĉkog vlakna moţe da prenese u
sekundi 90.000 tomova. U današnjim dolarima, cena trominutnog prekookeanskog
telefonskog razgovora pala je sa 250 dolara 1930, na znatno manje od jednog dolara na
poĉetku novog veka. Gigabajt memorije je 1980. godine je zauzimao jednu sobu; danas
Apple-ov i-Pod koji staje u dţep ima 40 gigabajta memorije.
Kljuĉna odlika informatiĉke revolucije nije brzina komunikacije izmeĊu bogatih i
moćnih: doslovno trenutna komunikacija izmeĊu Evrope i Severne Amerike moguća je
više od 130 godina. Suštinska promena je izuzetno smanjenje troškova prenosa
informacije. Za sve praktiĉne svrhe, sadašnji troškovi prenosa postali su zanemarljivi;
stoga je koliĉina informacija koje se mogu preneti širom sveta u stvari neograniĉena.
Rezultat je eksplozija informacija, pri ĉemu su dokumenti jedan mali deo u tome. Po
jednoj proceni, postoji 1,5 milijardi gigabajta digitalno magnetski pohranjenih
informacija (ili 250 megabajta po svakom stanovniku planete), a isporuĉivanja takvih
informacija udvostruĉuju se svake godine. Na poĉetku dvadeset prvog veka, korisnici
raĉunara slali su, pribliţno, 4 triliona e-mail poruka godišnje, a internet je sadrţao oko
170 terabajta informacija, što odgovara veliĉini koja je sedamnaest puta veća od koliĉine
štampanog materijala Kongresne biblioteke. Ova dramatiĉna promena u povezanim
tehnologijama raĉunara i komunikacija, ponekad nazivana „treća industrijska revolucija“
menja prirodu vlada i suvereniteta i dovodi do raspršivanja moći.
POUKE PROŠLOSTI
Nekakvu predstavu o tome kuda idemo moţemo da steknemo ukoliko se
osvrnemo na prošlost razvijenog sveta. U prvoj industrijskoj revoluciji na poĉetku
devetnaestog veka, primena pare u mlinovima i transportu imala je snaţan uticaj na
ekonomiju, društvo i vladu. Promenjeni su modeli proizvodnje, rada, uslovi ţivota,
društvene klase i politiĉka moć. Pojavilo se javno obrazovanje jer su sve sloţenije i
potencijalno, po ţivotnu sredinu, opasne fabrike zahtevale posebno obuĉene radnike.
Policijske snage, kao što su londonski „bobiji“ formirane su da se bave rešavanjem
problema izazvanih urbanizacijom. ObezbeĊivane su subvencije za neophodnu
infrastrukturu kanala i ţelezniĉkih pruga.
„Druga industrijska revolucija“, na prelazu u dvadeseti vek – elektriĉna energija,
sintetiĉki materijali i motor sa unutrašnjim sagorevanjem – donela je sliĉne ekonomske i
društvene promene. Sjedinjene Drţave su od prvenstveno poljoprivredne, postale izrazito
industrijska i urbana drţava. Osamdesetih godina devetnaestog veka, većina
Amerikanaca još je radila na farmama ili kao pomoćni radnici. Nekoliko decenija kasnije,
većina je ţivela u gradovima i radila u fabrikama. Društvene klasne i politiĉke podele su
se menjale u skladu sa porastom vaţnosti gradskih radniĉkih i granskih sindikata. I
ponovo, sa zakašnjenjem, izmenjena je uloga vlade. Dvostranaĉki napredni pokret vodio
je ka antimonopolistiĉkom zakonodavstvu; prvim propisima o zaštiti potrošaĉa od strane
prethodnika Uprave za hranu i lekove i ekonomskoj stabilizaciji od strane Odbora za
savezne rezerve. Sjedinjene Drţave uzdigle su se do statusa velike sile u svetskoj politici.
Neki oĉekuju da će treća industrijska revolucija proizvesti istovrsne preobraţaje u
ekonomiji, društvu, vladi i svetskoj politici.
Ove istorijske analogije nam pomaţu da shvatimo neke od sila koje će oblikovati
svetsku politiku u dvadeset prvom veku. Ekonomije i informacione mreţe menjale su se
mnogo brţe nego vlade. Politiĉki suverenitet i drţavna vlast nisu dostigle sliĉan obim
promena. „Ako postoji preovlaĊujući sociološki problem u postindustrijskom društvu –
naroĉito u upravljanju tranzicijom – to je upravljanje pomenutim srazmerama.“81
Pojednostavljeno, nova tehnologija preobraţava osnovne blokove od kojih je sazdana
svetska politika. Ako se usredsredimo samo na tvrdu moć nacionalnih drţava,
propustićemo novu realnost.
81
Daniel Bell, The Coming of Post-Industrial Society: A Venture in Social Forecasting, Basic Books, New
York, 1999, pp. 94, 97.
Još uvek smo u ranoj fazi aktuelne informatiĉke revolucije, i njeni efekti na
ekonomiju i politiku nisu ravnomerni. Kao što je bio sluĉaj sa parom u kasnom
osamnaestom i elektriĉnom strujom u poznom devetnaestom veku, rast produktivnosti je
zaostajao jer je društvo moralo da nauĉi kako da u potpunosti iskoristi nove tehnologije.
Društvene ustanove menjale su se sporije od tehnoloških promena. Na primer, elektriĉni
motor izumljen je 1881.godine, ali je trebalo da proĊe gotovo ĉetiri decenije pre nego što
je Henri Ford prvi sproveo reorganizaciju fabriĉkih proizvodnih traka da se potpuno
iskoristi prednost elektriĉne energije. Sliĉna zakašnjenja vaţe i za informatiĉku
tehnologiju i raĉunare. Porast produktivnosti ameriĉke ekonomije vidljiv je tek od sredine
devedesetih godina dvadesetog veka.
Dolazak istinski masovnih komunikacija i radija pre jednog veka, koji je
omogućila nova, jeftina elektriĉna energija, pruţa neke pouke o mogućim društvenim i
politiĉkim posledicama i u današnje vreme. Ova pojava uvodi nas u doba masovne,
popularne kulture. Efekti masovnih komunikacija i radio talasa, premda se to ne moţe
reći i za telefon, naginjali su centralizaciji politiĉkog uticaja. Sve veća raširenost
informacija, dovela je do toga, da su one, ĉak i u demokratskim drţavama, bile
centralizovanije nego što je to bio sluĉaj u doba lokalne štampe. Naĉin na koji je
Predsednik Frenklin Ruzvelt koristio radio tridesetih godina dvadesetog veka doveo je do
dramatiĉne promene u ameriĉkoj politici. Ove posledice naroĉito su bile naglašene u
zemljama u kojima su pomenute promene išle uporedo sa usponom totalitarnih vlada koje
su bile u stanju da potisnu druge izvore informacija. Neki nauĉnici zaista veruju da
totalitarizam ne bi bio moguć bez upotrebe sredstava masovnih komunikacija koje su
pratila drugu industrijsku revoluciju.
Sredinom dvadesetog veka, ljudi su se plašili da će raĉunari i komunikacije tekuće
informatiĉke revolucije dovesti do stvaranja centralizovane kontrole društva od strane
vlada, što je bilo opisano na dramatiĉan naĉin u romanu Dţordţa Orvela 1984. Ĉinilo se
da su ogromni centralni raĉunari napravljeni kako bi uvećali centralno planiranje i podigli
nadzorne moći onih koji se nalaze na vrhu piramide. Televizija pod kontrolom vlade
dominirala bi vestima. Pomoću centralne baze podataka, raĉunari mogu da olakšaju
vladama utvrĊivanje i nadzor, a komercijalizacija je već izmenila ranije crte "slobodarske
kulture" i kod interneta. Bez obzira na sve, tehnologija šifriranja podataka evoluira, a
programi kao što su Gnutella i Freenet korisnicima interneta omogućavaju da anonimno
razmenjuju digitalne informacije. Obećavaju veći prostor pojedincima nego što su to
nekadašnji pesimisti zamišljali, a vladi je teţe da kontroliše internet nego tehnologiju
druge informatiĉke revolucije.
Sa smanjivanjem troškova za kupovinu sve moćnijih i moćnijih raĉunara ĉija se
veliĉina smanjuje dok postaju sve rasprostranjeniji, njihove decentralizujuće posledice
nadmašile su pomenute centralizujuće efekte. Internet stvara sistem u kome je moć
posedovanja informacija rasprostranjenija. U poreĊenju sa radijom, televizijom i
novinama, koje kontrolišu urednici i emiteri, internet stvara komunikaciju jedan-na-jedan
(preko elektronske pošte), jedan-prema-mnogima (preko liĉne internet stranice ili
elektronske konferencije), mnogi-prema-jednom (preko elektronskog emitovanja) i,
moţda najvaţnije, mnogi-prema-mnogima („chat room“ na internetu). „Internet poruke
se odlikuju sposobnošću da stiţu dalje, brţe i sa manje posrednika“.82
Centralni nadzor je
82
Pippa Norris, The Digital Divide: Civic Engagement, Information Poverty and the Internet Worldwide,
Cambridge University Press, New York, 2001, p. 232
moguć, ali vlade koje teţe da kontrolišu tokove informacija kroz kontrolu interneta
suoĉavaju se sa visokim troškovima i frustracijom kao krajnjim ishodom. Pre nego da
ponovo ojaĉaju centralizaciju i birokratiju, nove informatiĉke tehnologije naginjale su
jaĉanju mreţnih organizacija, novog tipa zajednica i zahtevima za drukĉijom ulogom
vlade.
Ovo znaĉi da svetska politika neće biti oblast kojom se jedino vlade bave. I
pojedinci i privatne organizacije, poĉev od korporacija preko nevladinih organizacija do
terorista, biće u mogućnosti da igraju neposrednu ulogu u svetskoj politici. Širenje
informacija znaĉi da će moć biti rasprostranjenija, a neformalne mreţe će uzdrmati
monopol tradicionalne birokratije. Brzina internet operacija znaĉi da će sve vlade, i ovde
i u inostranstvu, imati manje kontrole nad svojom delatnošću. Politiĉke voĊe imaće manji
stepen slobode delovanja pre nego što budu morale da se uhvate u koštac sa dogaĊajima,
a onda će biti prinuĊeni i da dele pozornicu sa više aktera. Konstruktivisti upozoravaju
da ćemo morati da izbegavamo opĉinjenost pojmovima kao što su „ravnoteţa snaga“ i
„hegemonija“, i merenje moći pomoću koga uporeĊujemo samo tvrdu moć drţava kojima
upravljaju centralizovane vlade. ViĊenja suverenih drţava u uĉenjima teoretiĉara
realizma, pri ĉemu one vode politiku uravnoteţivanja moći i meĊusobno se sudaraju
poput bilijarskih kugli, zaslepeće nas do te mere da nećemo videti novu sloţenost svetske
politike.
NOVA SVETSKA POLITIKA?
Efekti treće informatiĉke revolucije na centralne vlade još uvek su u ranoj fazi.
Piter Draker i Hajdi i Alvin Tofler tvrde da informatiĉka revolucija dovodi do kraja
hijerarhijske birokratske organizacije koja je obeleţila doba industrijske revolucije.83
U
civilnim društvima, pošto se decentralizovane organizacije i virtuelne komunikacije
odvijaju na internetu, one seku teritorijalne nadleţnosti i razvijaju sopstvene modele
upravljanja.
Ako su ovi proroci u pravu, rezultat bi mogao da bude novi sajber-feudalizam, sa
preklapajućim zajednicima i nadleţnostima koje pretenduju na višestruke slojeve
identiteta i lojalnosti graĊana. Ukratko, ovi preobraţaji sugerišu povratak moderne
centralizovane drţave kakva je dominirala svetskom politikom u poslednjih 350 godina.
Umesto „meĊu-drţavne“ politike, imaćemo širu „svetsku politiku“. Srednjovekovni
Evropljanin je moţda imao podjednaku lojalnost prema lokalnom gospodaru, vojvodi,
kralju i Papi. Budući Evropljanin će moţda dugovati lojalnost Britaniji, Parizu, Briselu,
kao i nekolikim „sajber-zajednicama“ koje se bave religijom, radom i razliĉitim drugim
interesima.
Premda je sistem suverenih drţava još uvek dominantan model meĊunarodnih
odnosa, moţemo poĉeti da razaznajemo i model unakrsnih zajednica i vlada koje
unekoliko podsećaju na situaciju pre nego što je Vestfalski mir ozvaniĉio sistem drţava
1648. godine. Transnacionalni kontakti preko politiĉkih granica bili su tipiĉni za feudalno
doba, ali su postepeno ograniĉavani usponom centralizovanih nacionalnih drţava.
Suverenitet se sada menja. Pre tri decenije, transnacionalni kontakti već su rasli, ali su
obuhvatali relativno mali broj elita ukljuĉenih u multinacionalne korporacije, nauĉne
83
Alvin Toffler and Heidi Toffler, The Politics of the Third Wave, Andrews and McMeel, Kansas City,
MO, 1995) and Peter Drucker, „The Next Information Revolution“, Forbes, August 24, 1998, pp. 46 – 58.
grupe i akademske ustanove. Sada internet pravi male troškove koji transnacionalnu
komunikaciju ĉine dostupnim milionima ljudi.
SUVERENITET I KONTROLA
Suverenitet je vruće pitanje današnje svetske politike. Mnogi politiĉki lideri opiru se
svemu što im se ĉini da umanjuje nacionalnu autonomiju. Zabrinuti su zbog politiĉke
uloge Ujedinjenih nacija u ograniĉavanju upotrebe sile, ekonomskih odluka koje donosi
Svetska trgovinska organizacija i nastojanja da se razviju institucije i sporazumi za zaštitu
ţivotne sredine. U njihovim oĉima, zamisao jedinstvenog mišljenja meĊunarodne
zajednice je iluzorna.
Okvir debate povodom sudbine suverene drţave, meĊutim, loše je postavljen. Kao
što kaţe politikolog iz tabora konstruktivista, Dţon Rugi (John Ruggie): „Ovde je na delu
izuzetno osiromašen mentalni sklop, koji je u stanju da vizuelizuje dugoroĉne pretnje
sistemu drţava samo u smislu entiteta koji su institucionalna zamena za drţavu“.84
Bolja
istorijska analogija je razvoj trţišta i ţivota u gradovima u ranom feudalnom periodu.
Srednjovekovni trgovinski sajmovi nisu bili zamena za institucije feudalne vlasti. Oni
nisu razarali zidine zamka niti uklanjali lokalnog gospodara, nego su donosili novo
bogatstvo, nove saveze i nove stavove saţete u maksimi «gradski vazduh donosi
slobodu.»
Srednjovekovni trgovci razvili su lex mercatoria koji je ureĊivao njihove odnose
u velikoj meri kao privatni skup pravila za voĊenje poslova. Sliĉno tome, danas svako, od
hakera do velikih korporacija, razvija kod i norme interneta delom van kontrole
formalnih politiĉkih institucija. Razvoj transnacionalnih korporativnih intraneta iza
zaštitinih zidova i kodiranja „predstavlja privatno prisvajanje javnog prostora“.85
Ovi
privatni sistemi kao što su korporativni intraneti ili diskusione grupe širom sveta,
posvećene konkretnim pitanjima kao što su zaštita ţivotne sredine, ne predstavljaju
frontalan izazov vladama suverenih drţava; oni jednostavno dodaju sloj odnosa koji
suverene drţave ne kontrolišu efikasno. Ljudi će uĉestovati u transnacionalnim internet
zajednicama bez da prestanu da budu lojalni graĊani, ali njihove perspektive će biti šire
nego one tipiĉnih lojalnih graĊana pre pojave interneta.
Ĉak i u doba interneta, promena uloge politiĉkih institucija će verovatno biti
postepeni proces. Nakon uspona teritorijalne drţave, drugi naslednici srednjovekovne
vlasti kao što su italijanski gradovi-drţave i Hanseatska liga opstali su kao moguće
alternative, sposobne da oporezuju i bore se gotovo dva veka. Pravo pitanje danas nije
produţeno postojanje suverene drţave, nego kako se menjaju njena centralizovanost i
funkcije. „Domet drţave porastao je u nekim oblastima, ali se smanjio u drugim. Vladari
su priznali da njihova efikasna kontrola moţe da se poveća tako što će se udaljiti od
pitanja koja ne mogu da reše“.86
Sve zemlje, ukljuĉujući najveće, suoĉavaju se sa
rastućom listom problema koje je teško kontrolisati unutar suverenih granica – finansijski
84
John G. Ruggie, „Territoriality and Beyond: Problematizing Modernity in International Relations“,
International Organization, Winter 1993, pp. 143, 155. 85
Saskia Sassen, „On the Internet and Sovereignty“, Indiana Journal of Global Legal Studies, Spring 1998,
p. 551 86
Stephen Krasner, „Sovereignty“, Foreign Policy, January / Februrary 2001, p. 24 i Linda Weiss, The
Myth of the Powerless State, Cornell University Press, Ithaca, NY, 1998
tokovi, trgovina drogom, klimatske promene, AIDS, izbeglice, terorizam i nametanje
kulturnih vrednosti – da pomenemo nekoliko. Komplikovanje zadatka nacionalne uprave
nije isto što i podrivanje suvereniteta. Vlade se prilagoĊavaju. U procesu prilagoĊavanja,
meĊutim, one menjaju znaĉenje suverene nadleţnosti, kontrole i uloge privatnih aktera.
Uzmite, na primer, problem kontrole ameriĉkih granica. Tokom jedne godine, u
zemlju je na 3700 terminala u 301 taĉki ulaska ušlo 475 miliona ljudi, 125 miliona vozila
i 21 milion dolaznih pošiljki. Potrebno je pet sati da se pregleda potpuno napunjen
kontejner od ĉetrdeset stopa, a više od 5 miliona ih uĊe svake godine. Uz to, poslednjih
godina, više od 2,7 miliona imigranata bez dokumenata jednostavno dopešaĉi ili se
preveze preko meksiĉke ili kanadske granice. Kao što je pokazao 11. septembar, teroristi
mogu lako da se ubace, a lakše je uneti nekoliko funti smrtonosnog biološkog ili
hemijskog agensa nego švercovati tone ilegalnog heroina ili kokaina koji pristiţu svake
godine. Jedini naĉin da se Departman za unutrašnju bezbednost (Department of
Homeland Security) uhvati u koštac sa takvim tokovima jeste da dopre izvan nacionalnih
granica preko obaveštajnih sluţbi i saradnje unutar nadleţnosti drugih drţava te da se
oslanja na privatne korporacije, kako bi se razvio transparentan sistem praćenja
meĊunarodnih komercijalnih tokova tako da ovlašćeni sluţbenici mogu da sprovode
„virtuelne“ revizije dolaznih pošiljki pre nego što stignu. Tako rade carinski sluţbenici
širom Latinske Amerike, kako bi pomogli uvoĊenje bezbednosnih programa koji će
smanjiti rizik da budu iskorišćeni od strane švercera droge, a meĊunarodni mehanizmi
saradnje razvijaju se za praćenje trgovinskih tokova. Suverena drţava se prilagoĊava, ali
kroz to menja znaĉenje i ekskluzivnost nadleţnosti vlade. Zakonske granice se ne
menjaju, ali se u praksi zamagljuju.
Nacionalna bezbednost – odsustvo pretnje glavnim vrednostima – drugi je primer.
Šteta naneta klimatskom promenom ili unetim virusima moţe biti veća u smislu gubitka
novca ili ţivota nego posledice nekih ratova. Ĉak ukoliko neko još uţe omeĊi odreĊenje
nacionalne bezbednosti, priroda vojne bezbednosti se menja. Kako je istakla ameriĉka
Komisija za nacionalnu bezbednost u dvadeset prvom veku, strane armije nisu okupirale
SAD od 1814. godine, a vojska je postavljena tako da projektuje silu i vodi ratove daleko
od naših obala. Vojska, meĊutim, nije dobro opremljena da nas zaštiti od napada na naše
tlo od strane terorista koji civilne avione koriste kao oruţje velike razorne moći.
Sjedinjene Drţave pretrpele su više ţrtava od transnacionalnih teroristiĉkih napada 11.
septembra 2001. godine, nego od japanskog napada na Perl Harbor, 1941. godine.
Danas, napadaĉi mogu da budu vlade, grupe, pojedinci ili neka njihova
kombinacija. Mreţa Al Kaide koja je 11. septembra napala Sjedinjene Drţave ukljuĉuje
pojedince i grupe iz mnogih zemalja i navodno je imala ćelije u ĉak pedeset drţava
(ukljuĉujući SAD). Neki agresori mogu da budu anonimni i da se ĉak i ne pribliţe ciljnoj
zemlji. Kada se zvaniĉni Vašington 1998. godine ţalio kako je sedam moskovskih
internet adresa umešano u provaljivanje tajni Pentagona i NASA-e, ruska vlada je
odgovorila da telefonski brojevi sa kojih su napadi potekli nisu u funkciji. Sjedinjene
Drţave nisu ni na koji naĉin mogle da znaju da li je ruska vlada bila upletena ili ne. Više
od 30 drţava razvilo je agresivne programe kompjuterskog ratovanja, ali kao što to zna
svako ko ima kompjuter, pojedinac takoĊe moţe da uĊe u igu. Sa nekoliko kljuĉnih
udara, anonimni izvor bilo gde u svetu moţe da upadne i prekine (privatne) strujne mreţe
velikih gradova ili (javne) sisteme hitnih sluţbi. Haker iz Malezije koji je iskljuĉio struju
u Ĉikagu moţe da napravi veliku štetu u preko pola sveta. A vladini zaštitni zidovi nisu
dovoljni. Svake noći ameriĉke softverske kompanije elektronski šalju posao u Indiju i
druge zemlje gde softver inţenjeri mogu da rade dok Amerikanci spavaju i pošalju ih
nazad sledećeg jutra. Neko van ameriĉkih granica mogao bi takoĊe da ugradi skrivene
ulaze duboko u kompjuterski kod, za kasnije korišćenje. Nuklearno odvraćanje, graniĉne
patrole i stacioniranje trupa u inostranstvu kako bi se oblikovale regionalne ravnoteţe
moći, biće vaţne i u informatiĉko doba, ali neće biti dovoljni da osiguraju nacionalnu
bezbednost.
Suprotstavljena tumaĉenja suvereniteta pojavljuju se ĉak i u domenu prava. Od
1945. godine, odredbe o ljudskim pravima su uporedo postojale u Povelji Ujedinjenih
nacija zajedno sa odredbama koje štite suverenitet drţava. Kako smo videli u Poglavlju 6,
Ĉlan 2.7 kaţe da ništa neće ovlastiti Ujedinjene nacije da intervenišu u pitanjima
unutrašnje nadleţnosti. Ipak, razvoj globalnih normi anti-rasizma i gnušanje na
juţnoafriĉku praksu aparthejda, doveo je veliku većinu u UN do toga da zaobiĊe ovaj
princip. Još skorije, NATO intervencija na Kosovu bila je predmet ţestoke debate izmeĊu
meĊunarodnih pravnika od kojih su neki tvrdili da je ona nelegalna jer Savet bezbednosti
UN nije za nju dao izriĉito ovlašćenje, a drugi su tvrdili da je legalna pod korpusom
meĊunarodnog humanitarnog prava koje je u razvoju. Drugi primer ove sloţenosti jeste
hapšenje generala Augusta Pinoĉea u Britaniji 1998.godine, kao odgovor na španski
zahtev za ekstradiciju, zasnovan na kršenjima ljudskih prava i zloĉinima poĉinjenim dok
je bio predsednik Ĉilea.
Informatiĉka tehnologija, naroĉito internet, olakšala je zadatke usaglašavanja i
ojaĉala aktiviste za ljudska prava, ali politiĉke voĊe, naroĉito u ranije kolonizovanim
zemljama, ĉvrsto se drţe zaštite koju pravni suverentitet pruţa protiv intervencija spolja.
Svet će verovatno gledati ova dva delimiĉno kontradiktorna korpusa meĊunarodnog
prava kako i dalje uporedo postoje i u narednim godinama.
Za mnoge ljude, nacionalna drţava obezbeĊuje vaţan izvor politiĉkog identiteta
koji im je vaţan. Kako smo videli u Poglavlju 6, ljudi su sposobni za razliĉite unakrsne
identitete – porodica, selo, etniĉka grupa, vera, nacionalnost, kosmopolitizam – a koji od
njih preovladava ĉesto zavisi od konteksta. U mnogim predindustrijskim zemljama,
preovladavaju podnacionalni identiteti plemena ili klana. U nekim postindustrijskim
zemljama, ukljuĉujući Sjedinjene Drţave i evropske zemlje, poĉinju da se javljaju
kosmopolitski identiteti kao što su „globalni graĊanin“ ili „staratelj planete Zemlje“. Još
uvek je prerano da se razumeju ukupne posledice interneta, ali oblikovanje identiteta
moţe se kretati u protivreĉnim pravcima u isto vreme – gore do Brisela, dole do Britanije
ili fiksirano na Parizu – kako diktiraju okolnosti.
Fascinantna upotreba interneta za vešto upravljanje mekom moći moţe se naći u
politici zajednica u dijaspori. Prema reĉima struĉnjaka za komunikaciju Dejvida Bolijera,
„internet je bio boţji dar za takve populacije jer velikom broju geografski razdvojenih
ljudi sa zajedniĉkom istorijom omogućava da se organizuju u ogromne virtuelne
zajednice“.87
Internet im omogućava da predstave privlaĉne alternativne ideje onima kod
kuće. Internet veze izmeĊu njihovih sunarodnika koji ţive u inostranstvu i onih u
domovini, pomogle su pokretanje protesta u Pekingu protiv antikineskih nemira koji su se
dogaĊali u Indoneziji, 1998. godine. Nezadovoljstvo etniĉkih Kineza koji su ţiveli u
87
David Bollier, The Rise of Netpolitik, The Aspen Institute, 2003
(http://www.aspeninst.org/AspenInstitute/files/CCLIBRARYFILES/FILENAME/0000000077/netpolitik.pd
f), pp. 21, 23, 24.
Indoneziji preneto je u Peking znaĉajnom brzinom. Sliĉno, u Zimbabveu, internet je bio
kljuĉan za širenje vesti o vladinim akcijama tokom spornih izbora.
Jedan primer grupe iz dijaspore koja delotvorno koristi internet i druge medijske
izvore da utiĉe na politiĉke ishode u domovini je raseljena zajednica Gane. U izborima
2000. godine, koji su bili prva mogućnost da graĊani Gane demokratskim sredstvima
promene svoju vladu, mreţa dijaspore bila je kljuĉna za mobilizaciju podrške i novca za
kandidata opozicije. Internet mreţe zajednice kao što su Sajber-grupa Gane (GCG),
osnovana 1999. godine u Njujorku, okupila je dijasporu u Sjedinjenim Drţavama na
agresivnu kampanju za promenu reţima u Gani. GCG je u procesu uspostavljanja mreţe
izmeĊu 2,5 miliona iseljenika iz Gane kako bi povećala protok kapitala u njihovu
domovinu.88
Internet je takoĊe omogućio da protesti budu brzo organizovani od strane
samostalnih amorfnih grupa pre nego hijerarhijskih organizacija. U vreme Vijetnama,
planiranje protesta zahtevalo je nedelje i mesece za pamflete, postere i telefonske
razgovore, i trebalo je ĉetiri godine da veliĉina prvih protesta od 25.000 dostigne pola
miliona uĉesnika 1969. godine. Nasuprot tome, jednog vikenda u februaru 2003.godine u
Americi se pojavilo 800.000, a u Evropi 1,5 miliona ljudi da protestvuju zbog pretećeg
rata u Iraku.89
Protesti ne predstavljaju „meĊunarodnu zajednicu“, ali ĉesto utiĉu na
stavove kolumnista, parlamentaraca i drugih uticajnih ljudi u vaţnim zemljama ĉiji
stavovi se zakljuĉuju tom nejasnom frazom.90
Neprekidno nadmetanje za legitimnost
ilustruje vaţnost meke moći.
Rezultat moţe biti veća sklonost brzim promenama, pre nego dosledan pokret u
bilo kom pravcu. Karakteristike interneta „mnogi ka mnogima“ i „jedan ka mnogima“
izgledaju „veoma povoljne za beskompromisni, egalitarni i libertenski karakter sajber-
kulture“. Jedna posledica su „flash pokreti“ - iznenadni talasi protesta – podstaknuti
konkretnim pitanjima ili dogaĊajima, kao što su antiglobalistiĉki protesti ili iznenadni rast
koalicije protiv poreza na benzin koja je zaokupila evropsku politiku u jesen 2000, ili
protesti širom sveta tokom iraĉkog rata 2003.godine.91
Politiĉari postaju teatralniji i
usmereni na globalnu publiku. Zapatistine pobune u meksiĉkoj provinciji Ĉiapas
oslanjale su se manje na metke, a više na transnacionalni publicitet, ĉiji je veliki deo
koordiniran na internetu, da izvrše pritisak na meksiĉku vladu za reforme. Politikolog
Dţejms Rozenau pokušao je da zahvati ovakve trendove pronalaţenjem nove reĉi,
„fragmegracija“, da izrazi ideju da i integracija ka većim identitetima i fragmentacija u
manje zajednice mogu da se dešavaju istovremeno. Nije, meĊutim, potrebno menjati
engleski jezik da se shvati da naizgled protivreĉni pokreti mogu da se dešavaju simultano.
Oni ne iskazuju kraj suverene drţave, nego pokušavaju da njenu politiku uĉine
promenljivijom i manje samoograniĉenom nacionalnm ljušturom.
TRANSNACIONALNI AKTERI
88
„A Brief History of GCG“, Ghana Cyber Group, Inc., July 28, 2003, (http://www.ghanacybergroup.com).
Videti takoĊe: „Net Effect: Africa’s Expat Politics“, Foreign Policy, September / October 2003, p. 51.
Duţnik sam Aleksandri Skako što mi je skrenula paţnju na ovaj sluĉaj. 89
Jennifer Lee, „How Protesters Mobilized So Many and So Nimbly“, The New York Times, February 23,
2003, Week in review, p. 41 90
Za razliĉite poglede na to šta ona znaĉi, videti: „What is the International Community?“ u izdanju
ĉasopisa Foreign Policy od septembra 2002. 91
Norris, p. 191
Kao što smo videli, odlika globalnog informatiĉkog doba je povećana uloga
transnacionalnih aktera – nedrţavnih aktera koji deluju preko meĊudrţavnih granica. U
tradicionalnoj meĊunarodnoj politici drţave imaju glavnu ulogu. Tako, na primer,
koristimo skraćene izraze kao što su „Nemaĉka je ţelela Alzas“ ili „Francuska se plašila
Britanije“. Ovo skraćivanje predstavlja korisno pojednostavljivanje, naroĉito u klasiĉnom
periodu meĊunarodne politike. U osamnaestom veku, monarsi su govorili u ime drţave.
Ako je Fridrih Veliki ţeleo nešto za Prusku, Fridrih je bio Pruska. U devetnaestom veku,
spoljnopolitiĉke odluke kontrolisala je jedna šira elitna klasa, ali ĉak i uoĉi I svetskog
rata, evropska diplomatija je bila smatrana za relativno usku salonsku diplomatiju. Uz to,
u klasiĉnom periodu meĊunarodne politike, njena delatnost bila je više ograniĉena.
Preovladavala su pitanja vojne bezbednosti, a njima se prvenstveno bavilo Ministarstvo
spoljnih poslova.
Kvalitativno, transnacionalni akteri su vekovima imali ulogu, ali kvantitativni
pomak u drugoj polovini dvadesetog veka oznaĉava vaţnu promenu u meĊunarodnom
sistemu. U svetu globalne meĊuzavisnosti, spoljnopolitiĉka delatnost je šira, i izgleda da
svako ţeli da stupi na scenu. U Sjedinjenim Drţavama, na primer, gotovo svaka domaća
agencija ima neku meĊunarodnu ulogu. Ministarstvo poljoprivrede zainteresovano je za
meĊunarodna pitanja prehrane; Agenciju za zaštitu ţivotne sredine zanimaju kisele kiše i
globalno zagrevanje; Obalsku straţu interesuje bacanje otpada u okean; Ministarstvo
trgovine interesuje trgovina, a Trezor zanimaju kursevi valuta. Stejt Department ne
kontroliše sva ova pitanja. Svaki biro u ameriĉkoj vladi ima svoje malo ministarstvo
spoljnih poslova. U stvari, ako pogledamo ameriĉko predstavljanje u inostranstvu, samo
manjina Amerikanaca u većini ambasada dolazi iz Stejt Departmenta.
U kompleksnoj meĊuzavisnosti, društva stupaju u interakciju na mnogim
taĉkama. Ima suviše prometa za samo jednu taĉku preseka. Ovakve interakcije preko
drţavnih granica van centralne kontrole spoljnopolitiĉkih organa nazivaju se
transnacionalni odnosi. Oni ukljuĉuju, ali se ne ograniĉavaju, na migraciju stanovništva,
brz prenos kapitala iz jedne zemlje u drugu koji se dnevno odvija na svetskim trţištima
akcija i novca, nezakonite trgovine oruţjem i drogom, i neke oblike terorizma. Vlade
mogu da pokušavaju da kontroliše ove aktivnosti, a u sluĉaju terorizma ili šverca to i
moraju, ali je cena kontrole ĉesto veoma visoka. Na primer, Sovjetski Savez je strogo
kontrolisao transnacionalne odnose, a sovjetska ekonomija je veoma trpela zbog toga. U
okolnostima visokog stepena meĊuzavisnosti i velikog broja transnacionalnih aktera,
moţemo da budemo zavedeni skraćenicama koje su bile toliko korisne u klasiĉnom
periodu. Kaţemo nešto kao „Japan je saglasan da više uvozi“ ili „Amerika se usprotivila
širokim zahtevima u odnosu na epikontinentalni pojas,“ ali ako paţljivije pogledamo,
primećujemo da su japanske firme transnacionalno delovale kako bi više izvezle ili da su
neki ameriĉki graĊani sprovodili meĊunarodno lobiranje s ciljem da podrţe široko
odreĊenje epikontinentalnog pojasa.
Ova sloţenost interesa je uvek postojala, ali je veća u ekonomskim i društvenim
nego u tradicionalnim pitanjima vojne bezbednosti. Pitanja bezbednosti ĉesto su više
zajedniĉka. Opstanak ĉoveĉanstva je oĉigledno kolektivno dobro. Društvena i ekonomska
pitanja ĉesto su manje zajedniĉka; postoji veća razlika u interesima. Prema tome, sa
porastom ekonomske meĊuzavisnosti i usponom ekonomskih pitanja na listi prioriteta
meĊunarodne politike, uviĊamo da naše tradicionalne skraćenice manje odgovarajuće
opisuju politiĉki proces.
Dozvolite mi da ovo ilustrujem sluĉajem nafte kojim smo se bavili u Poglavlju 7.
Rekao sam da su 1973. godine zemlje-potrošaĉi ţelele niţe cene, a zemlje-proizvoĊaĉi
više. Politika je, meĊutim, mnogo sloţenija od toga. ProizvoĊaĉki interesi unutar
zemalja-potrošaĉa traţili su više cene nafte. Mali proizvoĊaĉi nafte u Teksasu nisu bili
sasvim nezadovoljni kada je OPEC podigao cene nafte budući da su imali isti ekonomski
interes kao i Arapi, a ne kao potrošaĉi koji su se smrzavali u Novoj Engleskoj.
ProizvoĊaĉi nuklearne energije nisu bili nezadovoljni rastom cena nafte jer bi to moglo
da pomogne da nuklearna energija postane konkurentniji izvor energije. Industrija uglja
koja je u opadanju u Evropi i nezaposleni rudari takoĊe nisu bili nezadovoljni rastom
cena nafte. Niti su to bili ekolozi, koji su verovali da će više cene smanjiti potrošnju i
zagaĊenje. Tako da su unutar zemalja-potrošaĉa postojale izuzetno velike razlike u
interesima zbog cena nafte. U sluĉaju meĊuzavisnosti, politika izgleda drugaĉije kad
podignemo veo nacionalnog interesa i nacionalne bezbednosti. Jedan od razloga zbog
koga zemlje-potrošaĉi nisu koristile ekstremnije mere kao što je sila, jeste to što su vaţni
politiĉki akteri unutar zemalja-potrošaĉa osetljivost meĊuzavisnosti koja je dovela do
visokih cena energije smatrali dobrom. De facto je postojala transnacionalna koalicija
koju visoke cene nafte nisu ĉinile nezadovoljnom.
Naravno, postojanje protivreĉnih interesa unutar zemalja nije novo. U SAD
devetnaestog veka, politika je bila obeleţena razlikama izmeĊu juţnjaĉkih farmera i
severnih industrijalaca povodom carina. Nije ništa novo da unutar jedne zemlje postoje
razliĉiti interesi. Kada je predsednik Dţordţ. V. Buš 2002. godine podigao carinu na
ĉelik, time je zadovoljio kompanije i sindikate – proizvoĊaĉe ĉelika, ali je naneo štetu
onima koji ga koriste. Kako smo videli u Poglavlju 2, unutrašnja politika uvek je bila
vaţna za spoljnu politiku, ali sa povećanjem uĉešća u njoj, ona postaje sve vaţnija.
Štaviše, pošto su neki od ovih domaćih interesa razvili sposobnost da direktno
komuniciraju i stupaju u interakciju sa drugim interesima u drugim zemljama, na taj
naĉin razvijaju drugaĉiju vrstu svetske politike.
Nezadovoljan situacijom u kojoj se našla teško oštećena naftna industrija u Teksasu, prvi Republikanac koji
je ikada imenovan u Teksašku komisiju za ţeleznice planira da ĉlanove OPEC ove nedelje u Beĉu natera da
usvoje proizvodne limite za zemlje van OPEC kako bi se cene odrţale iznad 18$ za barel.
„Ovi ljudi imaju više uticaja na našu ekonomiju u Teksasu nego bilo koji drugi ljudi na svetu“,
rekao je Kent Hens. „Ako bismo mogli da cene stabilizujemo oko 18$, to bi bilo dobro i za proizvoĊaĉa i
za potrošaĉa.“
- The New York Times, 25. april 1985.92
Crteţ 8.1. prikazuje dve forme svetske politike. Tradicionalna forma
meĊunarodne politike je spoljni okvir dijagrama sa leve strane. Tradicionalna
meĊunarodna politika prati pravilne ĉvrste linije. Ako bi ljudi u Društvu 1 ţeleli da izvrše
pritisak na Vladu 2, oni traţe od Vlade 1 da razgovara sa Vladom 2. Ali u
transnacionalnim odnosima, ljudi u Društvu 1 izvršiće pritisak direktno na ljude u
Društvu 2. Dodatne linije na dijagramu sa desne strane su pojedinci ili nevladine
organizacije koje deluju preko nacionalnih granica. Kada govorimo o politici
92
„Texan to Urge Limits on Non-OPEC Output“, The New York Times, April 25, 1988, p. 3
meĊuzavisnosti, ne smemo da pretpostavimo da je sve zatvoreno tradicionalnim
modelom odnosa izmeĊu vlada. Jedna od drugaĉijih odlika sloţene meĊuzavisnosti je
znaĉaj drugih aktera pored drţave.
Tradicionalno skraćivanje nije pogrešno. Ono ostaje najbolja prva procena, ĉak i
za politiku meĊuzavisnosti. Drţave obiĉno jesu glavni akteri. Ali ako paţnju ograniĉite
samo na drţave, moţete biti dovedeni u zabludu po pitanju politike meĊuzavisnosti.
Drţave mogu da izgledaju neranjivo u celini, ali paţljiviji pogled pokazuje da su neki
delovi drţava veoma ranjivi, a da drugi nisu. A ovi ranjivi delovi mogu delovati
transnacionalno da bi poboljšali svoj poloţaj. Ukratko, drţave ostaju najvaţniji akteri u
meĊunarodnoj politici, ali kako nas konstruktivisti podsećaju, kada ste to rekli, niste rekli
sve što je vaţno znati o politici i sukobima meĊuzavisnosti.
NEVLADINE ORGANIZACIJE (NVO)
Privatne organizacije takoĊe sve više prelaze nacionalne granice. Transnacionalne
religiozne organizacije suprotstavljale su se ropstvu još 1775. godine, a u devetnaestom
veku izmeĊu ostalih osnovane su i Socijalistiĉka internacionala, Crveni krst, mirovni
pokreti, organizacije za oslobaĊanje ţena, i Udruţenje za meĊunarodno pravo. Pre I
svetskog rata, bilo je 176 meĊunarodnih nevladinih organizacija. Njihov broj bio je,
1956.godine, gotovo hiljadu; 1970. blizu 2000. U skorije vreme, došlo je do eksplozije
broja NVO, koji je samo tokom devedestih porastao sa 6.000 na oko 26.000. A brojevi ne
priĉaju ĉitavu priĉu, jer oni predstavljaju samo formalno konstitutisane organizacije.
Mnoge NVO tvrde da deluju kao „globalna svest“ predstavljajući šire javne interese
izvan delokruga pojedinaĉnih drţava, ili koje drţave imaju obiĉaj da ignorišu. Iako nisu
demokratski izabrane, one ponekad pomaţu razvijanju novih normi vršeći direktan
pritisak na vlade i poslovne lidere da izmene politiku, i indirektno menjajući javnu
percepciju onoga što bi vlade i firme trebalo da rade. U smislu izvora moći, ove nove
grupe retko poseduju mnogo tvrde moći, ali je informatiĉka revolucija u velikoj meri
ojaĉala njihove meke moći.
Vlade sada moraju da dele pozornicu sa akterima koji mogu da iskoriste
informacije da ojaĉaju svoju meku moć i izvrše pritisak na vlade direktno, ili indirektno,
mobilišući njihove javnosti. Imajući u vidu moć urednika kojima se veruje i onih koji
daju signale, a koji mogu da se probiju kroz lavinu raspoloţivih informacija u doba
interneta, grub naĉin da se izmeri rastući znaĉaj transnacionalnih organizacija je da se
pogleda broj koliko su puta ove organizacije pomenute u glavnim medijima. Ovom
merom, najveće NVO postale su etablirani igraĉi u borbi za paţnju uticajnih urednika. Na
primer, nakon što je „Hjuman Rajts Voĉ“ (Human Rights Watch) objavio svoj „Izveštaj o
stanju ljudskih prava u svetu 2003“ (World Report 2003), koji je ukljuĉivao oštru kritiku
vlade SAD za ponašanje u ratu protiv terorizma, narednih deset dana u 288 novina i
ĉasopisa pojavili su se ĉlanci koji su pominjali ovu organizaciju.93
Novinski izveštaji tokom protekle decenije odraţavali su rast ovog opšteg sektora;
upotreba termina „nevladina organizacija“ ili „NVO“ povećala se 17 puta od 1992. Uz
„Hjuman Rajts Voĉ“ (Human Rights Watch), druge NVO kao što su „Amnesti
Internešnel“ (Amnesty International), MeĊunarodni Crveni krst, „Grinpis“ (Greenpeace),
„Lekari bez granica“ (Medecins Sans Frontieres) i „Transparensi Internešnel“
93
Videti: Search of Factiva / baza podataka Dow Jones, 14.1.2003. – 25.1.2003.
(Transparency International) prošle su kroz eksponencijalni rast u smislu broja
pominjanja u „mainstream“ medijima.
Ne samo da postoji veliki porast broja transnacionalnih i vladinih kontakata, nego
takoĊe postoji i promena u tipu. Raniji transnacionalni tokovi bili su ĉvrsto kontrolisani
od strane velikih birokratskih organizacija kao što su multinacionalne korporacije ili
rimokatoliĉka crkva, koje su mogle da profitiraju iz ekonomije velikog obima. Takve
organizacije ostaju vaţne, ali niţi troškovi komunikacije u doba interneta otvorili su polje
labavo strukturiranim nevladinim organizacijama sa malo zaposlenih u njihovom sedištu,
pa ĉak i pojedincima. Ove nevladine organizacije i mreţe naroĉito su delotvorne u
prodoru u drţave bez obzira na granice. Zbog toga što ĉesto ukljuĉuju graĊane koji su
dobro pozicionirani u unutrašnjoj politici nekoliko zemalja, one su u mogućnosti da
usredsrede paţnju medija i vlada na pitanja koja ih okupiraju. Sporazum o zabrani mina,
kako je ranije pomenuto, bio je rezultat zanimljive mešovite koalicije organizacija
baziranih na internetu koje su radile sa vladama drţava srednje moći (Middle – power
Governments) kao što su Kanada i nekim pojedincima-politiĉarima i slavnim liĉnostima
kao što je pokojna princeza Dajana.
Pitanja zaštite ţivotne sredine su drugi primer. Uloga NVO bila je vaţna kao
kanal komunikacije delegacija u diskusiji o globalnom zagrevanju u Kjotu 1997. godine.
Industrija, sindikati i NVO nadmetale su se u Kjotu za paţnju medija iz glavnih zemalja u
transnacionalnoj borbi povodom dnevnog reda svetske politike.
Geografske zajednice i suverene drţave nastaviće da igraju glavnu ulogu u
svetskoj politici još dugo vremena, ali će biti mnogo manje samodovoljne i više porozne.
Moraće da pozornicu dele sa akterima koji mogu da upotrebe informacije za uvećavanje
sopstvene meke moći i vrše pritisak na vlade direktno ili indirektno mobilišući njihovu
javnost. Vlade koje ţele da doţive brz razvoj otkriće da moraju da odustanu od nekih
prepreka protoku informacija koje su kroz istoriju štitile zvaniĉnike od spoljne kontrole.
Vlade koje ţele visok nivo razvoja neće više moći da priušte udobnost ĉuvanja svoje
finansijske i politiĉke situacije u crnoj kutiji, kao što su radile Burme i Severna Koreja.
Ova forma suvereniteta pokazala se kao suviše skupa. Ĉak i velike zemlje koje poseduju
znatnu tvrdu moć, kao što su Sjedinjene Drţave, nalaze se u situaciji da pozornicu dele sa
novim akterima i imaju više problema u kontroli svojih granica. „Sajber prostor“ neće
zameniti geografski prostor i neće ukinuti drţavni suverenitet, ali kao što su to uĉinile
gradske trţnice u feudalno doba, uporedo će postojati i u velikoj meri usloţnjavati ono
što teţi da bude suverena drţava ili moćna zemlja.
TRANSNACIONALNI TERORIZAM
Drugi tip nedrţavnih aktera koji postaje sve vaţniji jeste transnacionalni terorista.
Terorizam nije nov u svetskoj politici. To je metod nasilja ĉiji koreni seţu duboko u
istoriju. Teror znaĉi veliki strah, a vlade u Francuskoj Revoluciji ili Staljinovom
Sovjetskom Savezu koristile su ga da kontrolišu svoje stanovništvo. Terorizam su takoĊe
koristili anarhisti i drugi transnacionalni revolucionari u devetneastom veku, kao što smo
videli u Poglavlju 3. I svetski rat delom je pokrenut atentatom. Ono što je danas novo je
da tehnologija stavlja u ruke devijantnih individua i grupa sredstva velike destruktivne
moći a koja su nekad bila rezervisane prvenstveno za vlade. U dvadesetom veku, šefovi
vlada kao što su Staljin ili Hitler mogli su da ubiju veliki broj ljudi. Ako su teroristi u
mogućnosti da pribave oruţje za masovno uništenje u dvadeset prvom veku, oni će razviti
sliĉne sposobnosti. Zbog toga neki posmatraĉi o terorizmu govore kao o privatizaciji rata.
Štaviše, tehnologija je sloţene sisteme modernih društava uĉinila ranjivijim za napad
velikog obima. Kao što tvrdi Walter Laquer, «Ovaj trend prema povećanoj ranjivosti
dešavao se ĉak i pre nego što ga je internet raširio».94
Napadi na Sjedinjene Drţave koje je 11. septembra izvela teroristiĉka mreţa Al
Kaide i koji su odneli više od 3000 ţivota, u skladu su sa trendom povećanja broja ţrtava
u napadima (iako je broj samih napada opao). Raniji akti terorizma - podmetanje bombe
na letu Air India 1985. ubilo je 325 ljudi, a napad kamionom naoruţanog eksplozivom na
federalnu zgradu u Oklahoma Sitiju 168. Terorizam sedamdesetih i osamdesetih je u
velikoj meri bio voĊen ideologijom ili nacionalizmom, ali devedesetih su mu okvir sve
više davala ekstremna religijska verovanja. Tradicionalni teroristi, bilo leviĉarski ili
desniĉarski ili nacionalistiĉko-separatistiĉki nastrojeni, ĉesto su imali izvesne skrupule u
vezi nasumiĉnog ubijanja nevinih ljudi, ali izgleda da su takve ograde danas manje vaţne.
Kada se takvi stavovi kombinuju sa spremnošću da se ţrtvuju sopstveni ţivoti, novi
teroristi mogu da nanesu ogromna razaranja. Dok su oni odgovorni za napade septembra
2001. godine bili motivisani odreĊenom vrstom islamskog fundamentalizma, treba se
podsetiti da je najgori prethodni incident u Sjedinjenim Drţavama (Oklahoma City) bio u
potpunosti domaći, a da radikalne grupe voljne da koriste teror mogu da budu sekularne,
kultne ili pridruţene ekstremistima nekoliko religija.
Šta je terorizam? Po ameriĉkom zakonu to je unapred planirano, politiĉki
motivisano nasilje protiv neborbenih ciljeva od strane razliĉitih društvenih grupa. UN su
donele konvencije za suzbijanje teroristiĉkih podmetanja bombi, ubistava, uzimanja
talaca i finansiranja terorizma. Rezolucija Saveta bezbednosti iz septembra 2001. koja je
obavezala svih 189. drţava ĉlanica95
da uskrate utoĉište teroristima pomogla je
legitimizaciju ameriĉkih akcija u Avganistanu. Ipak Generalnoj skupštini je bilo teško da
se usaglasi oko rezolucije koja bi definisala terorizam. Arapske vlade predvoĊene
Egiptom i Sirijom blokirale su svaki tekst koji nije izuzimao grupe kao što su Palestinci
od definisanja da su teroristi. U njihovim oĉima, palestinski otpor izraelskoj okupaciji
Zapadne obale bio je legitiman nacionalni otpor, a odgovori koje je izraelska vlada
preduzimala bili su ubijanje nevinih palestinskih civila. Kao što skeptici ponekad kaţu,
„Onaj ko je terorista za jedne, za neke druge je borac za slobodu.“
Kada se Predsednik Dţordţ V. Buš 2001. godine obratio Generalnoj skupštini,
rekao je da svet mora da se ujedini u „suprotstavljanju svim teroristima, a ne samo
nekima. Nikakav nacionalni cilj, nikakvo zlo koje je bilo ko pretrpeo u prošlosti, ne moţe
ikada opravdati namerno ubijanje nevinih“. Njegova izjava u skladu je sa doktrinom
pravednog rata razmatranom u Poglavlju 6, i sa meĊunarodnim pravom. Mogu da postoje
dela nedrţavnog politiĉkog otpora koja ne treba smatrati terorizmom – na primer, borba
protiv aparthejda u Juţnoj Africi uglavnom nije ukljuĉivala ubijanje civila. Ali ĉak iako
politiĉka grupa moţe da tvrdi da odsustvo demokratskih procedura za promenu ĉini
nasilje neophodnim u «ratu za nacionalno osloboĊenje», oduzimanje nevinog ţivota nije
94
Walter Laquer, „Left, Right and Beyond: The Changing Face of Terror“, in: How Did This Happen?
Terrorism and the New War, James F. Hogue and Gideon Rose, eds. Council on Foreign Relations, Public
Affairs, New York, 2001, p. 73 95
Broj drţava ĉlanica Ujedinjenih Nacija, popeo se ulaskom u punopravno ĉlanstvo Istoĉnog Timora i
Švajcarske na 191. (Prim. Prev.)
moralno ni pravno prihvatljivo po doktrini pravednog rata. Sliĉno, ako drţave namerno
ubijaju osobe koje nisu borci da bi terorisale stanovništvo, to je ratni zloĉin. Ako se
terorizam definiše kao nedrţavna upotreba sile u politiĉke svrhe, drţave su izuzete (po
definiciji), ali se one time ne iskupljuju ukoliko su upletene u sliĉno nemoralno i ilegalno
ponašanje. Uprkos svim poteškoćama koje postoje u vezi sa odreĊenjem terorizma,
kljuĉno zlo namernog ubijanja nevinih ljudi u politiĉke svrhe, široko je osuĊeno
moralnim kodeksima svih velikih religija kao i meĊunardnim pravom.
Transnacionalni terorizam je za dvadeset prvi vek nešto kao piraterija u ranijim
vremenima. Neke vlade daju gusarima sigurne luke da zarade prihode ili uznemiravaju
neprijatelje. Danas neke drţave daju utoĉište teroristima da bi napadali njihove protivnike
ili zato što su suviše slabe da kontrolištu takve grupe. Ameriĉka kampanja protiv
talibanske vlade u Avganistanu i razliĉite rezolucije Ujedinjenih nacija mogu da drţavno
sponzorisani terorizam uĉine manje verovatnim u budućnosti. Istovremeno, tehnologija
minijaturizacije eksploziva, ranjivost modernih sistema kao što su putovanja vazdušnim
putem i rastuća lakoća komunikacije preko interneta pruţaju mogućnosti nedrţavnim
akterima da uĉine veliku štetu preko granica ĉak i bez drţavne podrške. Ironiĉno,
zajedniĉka pretnja koju oseća mnogo ljudi moţe da ojaĉa poštovanje uloge drţava i
vaţnost njihove saradnje u obezbeĊenju bezbednosti. Anarhija meĊudrţavnog sistema
obiĉno je podnošljivija nego haotiĉna anarhija rata koji nedrţavni akteri vode po sistemu
svi protiv svih.
INFORMACIJE I MOĆ MEĐU DRŢAVAMA
Informatiĉka revolucija ĉini svetsku politiku sloţenijom tako što daje veće mogućnosti
nedrţavnim akterima, što ima svoje dobre i loše strane, i smanjuje kontrolu centralnih
vlada. TakoĊe utiĉe na moć meĊu drţavama. Ovde koristi imaju Sjedinjene Drţave, a
mnoge siromašnije zemlje zaostaju. Dok su neke siromašne zemlje kao Kina, Indija i
Malezija napravile znaĉajan napredak ulaskom u informacionu ekonomiju, 87% ljudi koji
koriste internet ţivi u postindustrijskim društvima. U informatiĉko doba svet ostaje
mešavina poljoprivrednih, industrijskih i ka uslugama orijentisanih ekonomija.
Postindustrijska društva i vlade najteţe pogoĊeni informatiĉkim dobom uporedo postoje i
stupaju u interakciju sa zemljama daleko manje pogoĊenim informatiĉkom revolucijom.
Hoće li ova digitalna podela opstati dugo vremena? Smanjenje troškova moţe da
omogući siromašnim zemljama da preskoĉe ili zaobiĊu neke faze razvoja. Na primer,
beţiĉne komunikacije već zamenjuju skupe zemaljske vodove, a tehnologije
prepoznavanja glasa daju nepismenima pristup raĉunarskoj komunikaciji. Internet moţe
da siromašnim farmerima pomogne da bolje razumeju vremenske i trţišne uslove pre
planiranja useva, a više informacija moţe da umanji ulogu pohlepnih posrednika. Uĉenje
na daljinu i internet veza mogu da pomognu izolovanim lekarima i nauĉnicima u
siromašnim zemaljama. Ali ono što je siromašnim zemljama najpotrebnije jeste osnovno
obrazovanje i infrastruktura.
Tehnologija se vremenom širi, i mnoge zemlje teţe da razviju sopstvene
silikonske doline. Lakše je, meĊutim, identifikovati virtuelne kljuĉeve kraljevstva visoke
tehnologije nego otvoriti njegove kapije. Dobro razvijena komunikaciona infrastruktura,
sigurna prava svojine, ĉvrsta vladina politika i okruţenje koje podstiĉe nove poslovne
formacije, razvijeno trţište kapitala i kvalifikovanu radnu snagu, od kojih mnogi
razumeju engleski (jezik 80% svih veb stranica), vremenom će doći u neke siromašne
zemlje, ali ne brzo. Ĉak i u Indiji, koja ispunjava neke kriterijume, softverske kompanije
zapošljavaju stotine hiljada ljudi, ali polovina od 1 milijarde stanovnika Indije ostaje
nepismena.
Informatiĉka revolucija ima sveukupan decentralizujući i ujednaĉavajući efekat,
ali da li će takoĊe ujednaĉiti i moć meĊu drţavama? Pošto smanjuje troškove i prepreke
ulasku na trţišta, trebalo bi da smanjuje i moć velikih drţava i jaĉa moć malih drţava i
nedrţavnih aktera. Ali u praksi, meĊunarodni odnosi su sloţeniji nego što to implicira
takav tehnološki determinizam. Neki aspekti informatiĉke revolucije pomaţu malima; ali
neki pomaţu onima koji su već veliki i moćni. Postoji nekoliko razloga za ovo.
Prvo, veliĉina je još uvek vaţna. Ono što ekonomisti nazivaju „preprekama
ulasku“ i „ekonomijama velikog obima“ ostaje vaţna stvar i u nekim aspektima moći koji
se odnose na informaciju. Na primer, na meku moć snaţno utiĉe kulturni sadrţaj onoga
što se emituje ili pojavljuje u filmovima i televizijskim programima. Velike etablirane
industrije zabave ĉesto uţivaju znaĉajne ekonomije skale u proizvodnji i distribuciji
sadrţaja. Udeo dominantnog ameriĉkog trţišta na svetskim trţištima filmskih i
televizijskih programa je pravi primer. Novopridošlima je teško da se nadmeću sa
Holivudom. Štaviše, u informatiĉkoj ekonomiji, postoje „efekti mreţe“, koji povećavaju
obrt na skali. Kao što znamo, jedan telefon je beskorisan. Drugi dodaje vrednosti, i tako
dalje kako mreţa raste.
Drugo, ĉak i onde gde je sada jeftino širiti postojeće informacije, prikupljanje i
proizvodnja novih informacija ĉesto zahteva veliku investiciju. U mnogim situacijama
gde ima nadmetanja, nove informacije najviše znaĉe. U nekim dimenzijama, informacija
je javno dobro bez premca: potrošnja jedne osobe ne umanjuje potrošnju druge. Tomas
Dţeferson koristio je analogiju sveće. Ako daje svetlo vama, ne umanjuje svetlo meni.
Ali u situaciji gde ima nadmetanja, moglo bi da predstavlja veliku razliku ako ja prvi
dobijem svetlo i vidim stvari pre vas. Dobar primer je prikupljanje obaveštajnih podataka.
Amerika, Rusija, Britanija i Francuska imaju kapacitete za prikupljanje i proizvodnju u
poreĊenju sa kojima su kapaciteti drugih zemalja veoma mali. Objavljeni izveštaji govore
da Sjedinjene Drţave troše nekih 30 milijardi $ godišnje na obaveštajne aktivnosti. U
nekim komercijalnim situacijama, obiĉno je bolje biti prvi pokretaĉ nego brzi sledbenik.
Ironiĉno je, ali ne sluĉajno, da za sve diskusije o smanjenju udaljenosti zbog interneta
firme još uvek okupljaju u Silikonskoj dolini, izdvojenoj maloj oblasti juţno od San
Franciska, zbog onoga što se naziva „efektom koktel zabave“. Ono što ĉini uspeh je
neformalni pristup novoj informaciji pre nego što ona postane javna. „U industriji gde je
nova tehnologija stalno na ivici zastarelosti, firme moraju da brzo prepoznaju potraţnju,
obezbede kapital i iznesu proizvod na trţište ili će ih u protivnom pobediti konkurent.“96
Veliĉina trţišta i blizina za konkurente, dobavljaĉe i potrošaĉe u informatiĉkoj ekonomiji
je još uvek vaţna.
Treće, oni koji poĉinju prvi, ĉesto su kreatori standarda i arhitekture informatiĉkih
sistema. Kao u ĉuvenoj pesmi Roberta Frosta, kada se jednom probije staza kroz šumu i
krenete njome, teško je vratiti se na drugu. Ponekad će „sirove“ jeftine tehnologije
otvoriti preĉice koje omogućavaju preticanje prvog pokretaĉa, ali u mnogim sluĉajevima,
razvoj informatiĉkog sistema koji zavisi od utvrĊene staze odraţava prednost prvog
pokretaĉa. Korišćenje engleskog jezika i model najpopularnijih naziva internet domena
96
Douglas McGray, „The Silicon Archipelago“, Daedalus, 128 : 2, p. 167
su pravi primer. Delom zbog preobraţaja ameriĉke ekonomije osamdesetih, a delom zbog
velikih investicija usmeravanih vojnim nadmetanjem tokom Hladnog rata, Sjedinjene
Drţave su ĉesto bile prvi pokretaĉ i još uvek uţivaju voĊstvo u primenu širokih varijeteta
informatiĉkih tehnologija.
Ĉetvrto, kao što smo videli, vojna moć ostaje vaţna u kritiĉnim domenima
meĊunarodnih odnosa. Informatiĉka tehnologija ima neke efekte na korišćenje sile koja
koristi malima a nekad ide u prilog već moćnima. Komercijalna dostupnost ranije skupe
vojne tehnologije, koristi malim drţavama i nevladinim akterima i povećava ranjivost
velikih drţava. Na primer, danas svako moţe od komercijalnih kompanija, za mali novac
da naruĉi u rezoluciji od 1 metra satelitske slike onoga što se dešava u drugim zemljama.
Komercijalne firme i pojedinci mogu da odu na internet i pristupe satelitskim
fotografijama koje su pre samo nekoliko godina bile najstroţa tajna i koštale vlade
milijarde dolara. Kada se pre nekoliko godina jednoj nevladinoj grupi uĉinilo da je
ameriĉka politika prema Severnoj Koreji suviše alarmirajuća, objavila je privatne
satelitske snimke severnokorejskih rampi za lansiranje raketa. Oĉigledno, druge zemlje
mogu da kupe sliĉne slike ameriĉkih baza.
UreĊaji za globalno pozicioniranje koji daju precizne lokacije, nekada vlasništvo
iskljuĉivo vojske, sada su na raspolaganju u lokalnim prodavnicama elektronske opreme.
Štaviše, informatiĉki sistemi ĉine bogate zemlje ranjivijima jer time dodaju nove mete za
teroristiĉke grupe (ukljuĉujući i one koje sponzorišu drţave). Zamislivo je da će u
narednih 25 godina sofisticirani neprijatelj (kao što je mala zemlja sa resursima za „sajber
ratovanje“) odluĉiti da moţe da ucenjuje Sjedinjene Drţave. TakoĊe postoji perspektiva
samostalnih „sajber napada“.
Drugi trendovi, meĊutim, ojaĉavaju već moćne. Informatiĉka tehnologija
proizvela je revoluciju u vojnim poslovima. Senzori postavljeni u svemiru, neposredno
emitovanje, super-brzi raĉunari i sloţeni sofveri obezbeĊuju mogućnost prikupljanja,
sortiranja, obrade, prenosa i širenja informacija o sloţenim dogaĊajima koji se dešavaju
na širokom geografskom prostoru. Ova svest o dominantnom podruĉju borbe
kombinovana sa preciznim odreĊivanjem meta proizvodi moćnu prednost. Kao što su dva
Zalivska rata pokazala, tradicionalne procene odnosa nosaĉa oruţja kao što su tenkovi ili
avioni postaju irelevantne osim ako ukljuĉuju sposobnost da se ovo oruţje integriše sa
informacijama. To je bila greška koju je naĉinio Sadam Husein (kao i oni koji su 1990. u
Kongresu predviĊali masovne ameriĉke ţrtve). Mnoge relevantne tehnologije dostupne su
na komercijalnim trţištima, a moţe se oĉekivati da će slabije drţave kupiti mnoge od
njih. Kljuĉ, meĊutim, neće biti posedovanje modernog hardvera ili naprednih sistema,
nego sposobnost da se integriše sistem sistema. U ovoj dimenziji, Sjedinjene Drţave će
verovatno zadrţati voĊstvo. U informatiĉkom ratovanju, ĉak i mala prednost predstavlja
veliku razliku.
INFORMATIĈKA REVOLUCIJA I SLOŢENA MEĐUZAVISNOST
Informatiĉka revolucija nije ujednaĉila moć meĊu drţavama. Do sada je imala suprotan
uĉinak, a realisti se moţda osećaju osloboĊenim krivice. Šta je, meĊutim, sa smanjenjem
uloge vlade i moći svih drţava. Ovde su promene mnogo više u skladu sa predviĊanjima
liberala i konstruktivista. Sloţena meĊuzavisnost sigurno je mnogo veća u prostoru
višestruktih kanala kontakta izmeĊu društava.
Eksplozija informacija proizvela je „paradoks obilja“.97
Obilje informacija dovodi
do gubljenja paţnje. Kada su ljudi pretrpani velikim koliĉinama informacijama, imaju
teškoća da razlikuju na šta da se usredsrede. Više nego informacija, paţnja postaje resurs
koji nedostaje, a oni koji mogu da razlikuju vrednu informaciju od pozadinskog šuma
stiĉu moć. Urednici i oni koji daju signale sve su zahtevniji, a ovo je izvor moći za one
koji nam mogu reći gde da usmerimo našu paţnju. Nazivi brendova i sposobnost da se
izdaje meĊunarodna potvrda «Good Housekeeping» biće sve vaţniji.
Uz to, javnost je postala sve paţljivija i osetljivija na propagandu. Propaganda kao
forma slobodne informacije nije nova. Hitler i Staljin efikasno su je koristili tridesetih
godina. Miloševićeva kontrola televizije bila je kljuĉna za njegovu moć u Srbiji
devedesetih. U Moskvi 1993., bitka za moć vodila se u TV stanici.
Sada je poverenje kljuĉni resurs, i vaţan izvor meke moći. Ugled postaje ĉak i
vaţniji nego u prošlosti, a politiĉke borbe vode se oko stvaranja i razaranja kredibiliteta.
Vlade se nadmeću za poverenje ne samo sa drugim vladama, nego sa velikim brojem
mogućnosti ukljuĉujući novinske medije, korporacije, nevladine organizacije,
meĊuvladine organizacije i mreţu nauĉnih zajednica.
Politika je postala nadmetanje za poverenje. U svetu tradicionalne politike moći
obiĉno je reĉ o onima ĉija vojska ili ekonomija pobeĊuju. Politika u informatiĉko doba
„moţe da se odnosi na kraju na one ĉija priĉa pobedi“.98
Vlade se nadmeću izmeĊu sebe i
sa drugim organizacijama da ojaĉaju sopstveni kredibilitet i oslabe kredibilitet svojih
protivnika. Pogledajte borbu izmeĊu Srbije i NATO da se postavi okvir tumaĉenju
dogaĊaja na Kosovu 1999. i dogaĊaja u Srbiji godinu dana kasnije. Pre demonstracija
koje su dovele do svrgavanja Slobodana Milosevića oktobra 2000. godine, 45% odraslih
Srba slušalo je Radio Slobodna Evropa i Glas Amerike. Nasuprot tome, svega 31%
slušalo je Radio-Beograd, stanicu koju je kontrolisala drţava.99
Štaviše, domaća
alternativna radio stanica, B92, omogućila je pristup zapadnim vestima, a kada je vlada
pokušala da je zatvori, nastavila je da emituje takve vesti na internetu.100
Informacije koje izgledaju kao propaganda mogu ne samo da budu odbaĉene,
nego moţe da se ispostavi da su kontraproduktivne ukoliko podrivaju ugled zemlje.
Preterane tvrdnje u vezi sa oruţjem za masovno uništenje Sadama Huseina i vezama sa
Al Kaidom, 2003.godine su moţda pomogle mobilisanje domaće podrške iraĉkom ratu,
ali ankete pokazuju da je naknadno otkrivanje preterivanja zadalo skup udarac
britanskom i ameriĉkom kredibilitetu. U novim uslovima više nego ikada, tzv. meka
propaganda moţe se pokazati delotvornijom nego tvrda.
Primer Iraka ilustruje da moć ne teĉe nuţno onima koji mogu da zadrţe
informacije. Pod odreĊenim okolnostima, privatne informacije mogu da naruše
kredibilitet onih koji ih poseduju. Kako je to istakao dobitnik Nobelove nagrade Dţordţ
Akerlof, prodavci polovnih automobila imaju više znanja o njihovim manama nego
potencijalni kupci. Štaviše, vlasnici loših automobila će verovatno više ţeleti da ih
prodaju nego vlasnici dobrih. Ove ĉinjenice vode potencijalne kupce da smanjuju cenu
97
Herbert A. Simon, „Information 101: It’s Not What You Know, It’s How You Know It“, The Journal for
Quality and Participation, July / August 1998, pp. 30 – 33. 98
John Arquilla and D. Ronfeldt, The Emergence of Noopolitik: Toward an American Information
Strategy, RAND , Santa Monica, CA, 1999, p. 53 99
Edward Kaufman, „A Broadcasting Strategy to Win Media Wars“, The Battle for Hearts and Minds,
Center for Strategic and International Studies, Washington, DC, 2003, p. 303. 100
Vidi „Guerilla Radio“, citiran u Poglavlju 2
koju su voljni da plate kako bi se prilagodili nepoznatim manama. Stoga rezultat
superiorne informacije prodavaca nije da poboljšaju proseĉnu cenu koju dobijaju, nego da
im onemogući da prodaju dobra polovna kola za njihovu stvarnu vrednost. Za razliku od
asimetriĉne meĊuzavisnosti u trgovini, gde moć ide onima koji mogu da priušte
ograniĉavanje ili prekid trgovinskih veza, moć informacije ide onima koji mogu
preurediti i na pravi naĉin vrednovati informaciju kako bi izdvojili ono što je i taĉno i
vaţno.
Jedna implikacija viška izvora slobodnih informacija i uloga kredibiliteta je da će
meka moć verovatno manje biti funkcija jednostavnih materijalnih izvora nego u
prošlosti. Kada je sposobnost da se proizvede i raširi informacija nedovoljan izvor,
ograniĉavajući faktori ukljuĉuju kontrolu štamparskih presa, radio stanica i novinske
štampe. Tvrda moć – na primer, korišćenje sile da se preuzmu radio stanice – moţe da
generiše meku moć. U sluĉaju televizije koja pokriva ceo svet, bogatstvo takoĊe moţe da
vodi ka mekoj moći. Na primer, CNN ima sedište u Atlanti a ne u Amanu ili Kairu, zato
što Amerika drţi vodeću mesto u ovoj industriji i u tehnologiji. Kada je Irak 1990. izvršio
invaziju Kuvajta, ĉinjenica da je CNN u osnovi bila ameriĉka kompanija pomogla je da
se ovo pitanje širom sveta tretira kao agresija (analogno sa Hitlerovim akcijama tridesetih
godina), a ne kao opravdan pokušaj da se preokrene kolonijalno poniţavanje (analogno sa
indijskim široko prihvaćenim „oslobaĊanjem“ portugalske kolonije Goa šezdesetih
godina). Do 2003. godine, meĊutim, uspon kablovskih mreţa u regionu kao što su Al
Dţazira i Al Arabija uzdrmao je ameriĉki monopol i obezbedio lokalno oblikovanje
pogleda koji se tiĉu iraĉkog rata.
Bliska veza izmeĊu tvrde i meke moći verovatno će unekoliko oslabiti pod
uslovima sloţene meĊuzavisnosti u informatiĉko doba. Moć elektronskih medija ostaje,
ali će ona biti sve više dopunjivana internetom sa njegovim višestrukim kanalima
komunikacije, koje kontrolišu brojni akteri koji ne mogu da koriste silu da kontrolišu
jedni druge. Na sukobe će uticati ne samo to koji akteri poseduju televizijske mreţe, radio
stanice ili veb sajtove – kad postoji obilje takvih izvora– nego takoĊe i ko poklanja
paţnju kojim izvorima informacija i dezinformacija.
Emitovanje putem elektronskih medija je vrsta širenja informacija koje su dugo
imale uticaj na javno mnjenje. UsredsreĊivanjem na pojedine sukobe i probleme ljudskih
prava, stanice su vršile pritisak na politiĉare da odgovore na odreĊene inostrane sukobe
pre nego na neke druge – na primer, na Somaliju pre nego na Juţni Sudan devedesetih.
Ne iznenaĊuje da su vlade teţile da utiĉu, manipuliše ili kontrolišu televizijske i radio
stanice, i da su mogle da to rade sa znaĉajnim uspehom jer je relativno mali broj mesta za
emitovanje korišćen da ista poruka dopre do mnogo ljudi.
NOVI GLOBALNI AKTERI
Svet je gotovo stigao do jedne vrste neosrednjovekovlja u kome su institucije i izvori autoriteta veoma
raznovrsni. Baš kao što su predvodnici vitezova templara ili franjevaĉkog reda bili iznad svih osim
najmoćnijih prinĉeva, tako i generalni sekretar Amnesty International-a i glavni operativni sluţbenik Royal
Duch Shell-a bacaju mnogo duţe senke na meĊunarodnoj pozornici nego lideri Moldavije, Namibije ili
Naurua. Drţava moţda nije sasvim spremna da se povuĉe, ali ona nije ono što je bila.
- Peter J. Spiro101
INFORMATIĈKA REVOLUCIJA I DEMOKRATIZACIJA
Što se tiĉe drţava, većinu informacija oblikuju demokratije. Ovo nije sluĉajno. Njihovim
društvima je dobro poznata slobodna razmena informacija a njihovim upravljaĉkim
ustanovama to ne predstavlja pretnju. One mogu da oblikuju informacije zato što takoĊe
mogu i da ih dobijaju. Autoritarne drţave, tipiĉne meĊu onima koje zaostaju, imaju
znatno više problema. Vlade kao što je kineska mogu da nadziru pristup svojih graĊana
internetu kontrolisanjem provajdera internet usluga i posmatranjem relativno malog
procenta korisnika. Moguće je, ali skupo, sprovesti takva ograniĉenja, a kontrola ne mora
da bude potpuna da bi bila delotvorna u politiĉke svrhe. Singapur, drţava koja kombinuje
ĉvrstu politiĉku kontrolu sa ekonomskim liberalizmom, kombinovala je svoj politiĉki
nadzor sa rastućom ulogom interneta. Kako, meĊutim, društva kao što je Singapur
dostiţu nivo razvoja pri kome veći broj obrazovanih radnika traţi manje ograniĉenja za
pristup mreţi, Singapur je u opasnosti da izgubi radnike sa stvaralaĉkim znanjem, svoje
najvrednije bogatstvo za nadmetanje u informatiĉkoj ekonomiji. Zato se Singapur bori sa
dilemom preoblikovanja vlastitog obrazovnog sistema kako bi podstakao pojedinaĉnu
kreativnost kakvu će traţiti informatiĉka ekonomija, dok u isto vreme pokušava da drţi
postojeći društveni nadzor nad protokom informacija. Zatvoreni sistemi postaju sve
skuplji.
Drugi razlog zbog koga zatvoreni sistemi postaju sve skuplji jeste da je za strance
riziĉno da investiraju sredstva u autokratsku zemlju gde se kljuĉne odluke donose daleko
od oĉiju javnosti. Transparentnost postaje kljuĉna prednost za zemlje koje traţe
investicije. Sposobnost da se informacija zadrţi od puštanja u javnost, koja je nekad
izgledala toliko vredna autokratskim drţavama, podriva kredibilitet i transparentnost koje
su neophodne za privlaĉenje investicija u uslovima globalne konkurencije. Ova tvrdnja je
bila ilustrovana azijskom finansijskom krizom iz 1997.godine. Vlade koje nisu bile
transparentne nisu kredibilne, pošto se informacije koje nude smatraju za pristrasne i
selektivne. Štaviše, kako napreduje ekonomski razvoj i razvijaju se društva sa jakom
srednjom klasom, represivne mere postaju sve skuplje ne samo kod kuće, nego takoĊe i u
pogledu oĉuvanja meĊunarodnog ugleda zemlje. I Tajvan i Juţna Koreja su kasnih
osamdesetih otkrili da bi suzbijanje rastućih zahteva za demokratijom i slobodnim
izraţavanjem bili skupi u pogledu reputacije njihovih zemalja i meke moći kojom
raspolaţu. Poĉinjući tada da se demokratizuju, oni su ojaĉali svoje kapacitete – u
poreĊenju sa, na primer, Indonezijom – da se uhvate u koštac sa ekonomskom krizom.
Kakvi god da su budući efekti meĊudejstva i virtuelnih društava, jedna politiĉka
posledica sve većeg protoka slobodnih informacija kroz višestruke kanale je već jasna:
drţave su izguble mnogo od svoje kontrole nad informacijama o vlastitim društvima.
Drţavama koje teţe da se razviju potreban je strani kapital, te tehnologija i organizacija
koje idu uz njega. Geografski situirane zajednice su i dalje najvaţnije, ali vlade koje ţele
da vide brz razvoj shvatiće da moraju da se odreknu nekih prepreka informatiĉkim
tokovima koje su zvaniĉnike štitile od spoljne kontrole. Vlade koje ţele visok nivo
101
Peter J. Spiro, „New Global Communities, Nongovernmental Organizations in International Decision-
making Institutions“, Washington Quarterly, 18:1 Winter, 1995, pp. 45 – 46.
razvoja više neće moći da priušte komfor ĉuvanja svog finansijskog i politiĉkog stanja u
nacionalnoj crnoj kutiji.
Nalazimo se u tako ranoj fazi informatiĉke revolucije da svaki zakljuĉak mora da
bude provizoran. Svejedno, sadašnji dokazi podrţavaju ĉetiri glavna argumenta. Prvo,
neki liberali greše u svojim predviĊanjima izjednaĉavanja efekata informatiĉke i
komunikacijske revolucije na distribuciju moći meĊu drţavama. Delom je to zato što
„ekonomije velikog obima“ i „prepreka za ulazak“ opstaju u odnosu na komercijalne i
strateške informacije; a delom zato što u odnosu na slobodne informacije, veće drţave će
ĉesto biti dobro pozicionirane u nadmetanju za kredibilitet. Drugo, jeftini tokovi
informacija stvorili su izuzetnu promenu u kanalima kontakta preko drţavnih granica.
Nevladini akteri koji deluju transancionalno imaju mnogo veće mogućnosti da organizuju
i propagiraju svoje poglede. Suverene drţave su lakše za prodor i manje liĉe na crne
kutije. Politiĉki lideri otkriće da je teţe odrţavati koherentno reĊanje spoljnopolitiĉkih
pitanja. Treće, informatiĉka revolucija menja politiĉke procese na naĉin da će se otvorena
demokratska društva i transnacionalni akteri uspešnije nadmetati za kljuĉni resurs moći –
kredibilitet - nego autoritativne drţave. Konaĉno, meka moć postaje sve vaţnija u odnosu
na tvrdu moć nego što je to bilo u prošlosti, jer kredibilitet postaje kljuĉni resurs moći i za
vlade i za NVO. Iako koherentnost vladine politike moţe da se smanji u više
pluralistiĉkim i otvorenim drţavama, iste te zemlje mogu da budu bolje pozicionirane u
smislu kredibiliteta i meke moći. Ukratko, geografski situirane drţave koje realisti
posebno istiĉu nastaviće da strukturiraju politiku i u informatiĉkom dobu, ali
konstruktivisti su u pravu kada tvrde da se procesi svetske politike unutar te strukture
temeljno menjaju.
Pitanja za raspravu:
1. Šta je treća industrijska revolucija? Po ĉemu se razlikuje od prethodnih
industrijskih revolucija?
2. Kako informatiĉka revolucija i Internet utiĉu na svetsku politiku?
3. Šta je jaĉe – centralizujući ili decentralizujući efekti napretka informatiĉke
tehnologije?
4. Na koji naĉin informatiĉka revolucija utiĉe na drţavni suverenitet? Kakve
promene donosi u meĊunarodnom sistemu drţava i u globalnoj upravi?
5. Da li je informatiĉka revolucija donela pribliţno ujednaĉavajući efekat u smislu
moći i bogatstva meĊu drţavama?
6. Šta je «digitalna podela»? Koje implikacije ona ima, naroĉito za zemlje u
razvoju? Da li je informatiĉka revolucija donela pribliţno ujednaĉavajući efekat u
smislu moći i bogatstva meĊu drţavama?
7. Koje su tri dimenzije informacije?
8. Ko su transnacionalni akteri? Da li dobijaju na znaĉaju? Navedite neke primere
moći transnacionalnih aktera u informatiĉkom dobu?
9. Koja je uloga velikih drţava u upravljanju meĊunarodnom ekonomijom? Koja je
uloga institucija?
10. Kakav je odnos izmeĊu informatiĉke revolucije i demokratije? Da li su
globalizacija i informatiĉka revolucija osnaţile civilno društvo u nedemokratskim
drţavama? Kakav uticaj one imaju na politiĉku participaciju?
PREPORUĈENA LITERATURA:
1. Keohane, Robert O., and Joseph S. Nye, Jr., „Power and Interdependence in the
Information Age“, Foreign Affairs, September / October 1998
2. Litan, Robert, „The Internet Economy“, Foreign Policy, March/April 2001
3. Simon, Herbert Al, „Information 101: It's Not What You Know, It's How You
Know It“, The Journal for Quality and Participation, July/August 1998
4. Meyer-Schoenberger, Viktor, and Deboarh Hurley, „Globalization of
Communication“, in Joseph S. Nye and John D. Donahue, eds., Governance in a
Globalizing World, pp. 135-151
5. Matthews, Jessica T., „Power Shift“, Foreign Affairs, January 1997, pp. 50 - 66
6. Florini, Ann, ed., The Third Force, Carnegie Endowment,Washington, DC, 2000
DODATNA LITERATURA (Preporuĉena literatura):
Adams, James, “Virtual Defense”, Foreign Affairs, May/June 2001, pp. 98-112.
Arquilla, John, and David Ronfeldt, The Emergence of Noopolitik: Toward an American
Information Strategy, Rand Corporation, Santa Monica, CA, 1999
Bell, Daniel, The Coming of Post-Industrial Society: A Venture in Social
Forecasting,Basic Books, New York, 1999
Drucker, Peter, “The Next Information Revolution”, Forbes, August 24, 1998, pp. 46-58
Dyson, Esther, Release 2. 1: A Design for Living in the Digital Age, Broadway Books,
New York, 1998
Edwards, Michael, NGO Rights and Responsibilities, The Foreign Policy Centre,
London, 2000
Florini, Ann, ed., The Third Force, Carnegie Endowment, Washington, DC, 2000
Flynn, Stephen, „Beyond Border Control“, Foreign Affairs, November / December 2000,
pp. 57 – 68.
Guetzkow, Harold, Multiple Loyalties: Theoretical Approaches to a Problem of
International Organization, Princeton University Press, Princeton, NJ, 1955
Hill, Kevin, and John Hughes, Cyberpolitics, Rowman and Littlefield, New York, 1998
Hoge, James, and Gideon Rose, eds., How Did This Happen? Terrorism and the New
War, Public Affairs, New York, 2001
Kaldor, Marry, Helmut Anheier, and Marlies Glasius, eds., Global Civil Society 2003,
Oxford University Press, Oxford, 2003
Kamarck, Elaine, and Joseph S. Nye, Jr., eds. Governance.com: Democracy in the
Information Age, Brookings Institution Press, Washington, DC, 2002, Poglavlje 1
Keohane, Robert O., and Jospeh S. Nye, Jr., Transnational Relations and the World
Politics,
Harvard University Press, Cambridge, MA, 1972
Khagram, Sanjeev, James V. Rikker, and Kathryn Sikkink, eds., Restructuring World
Politics: Transnational Social Movements, Networks and Norms, University of
Minnesota Press, Minneapolis, 2002
Lafeber, Walter, Michael Jordan and the New Global Capitalism, Norton, New York,
1999
Lennon, T.J., ed., The Battle for Hearts and Minds: Using Soft Power to Undermine
Terrorist Networks, MIT Press, Cambridge, MA, 2003
Lessig, Lawrence, Code and Other Laws of Cyberspace, Basic Books, New York, 2000
Litan, Robert, „The Internet Economy“, Foreign Policy, March / April 2001,
Matthews, Jessica T., „Power Shift“, Foreign Affairs, January 1997, pp. 50-66
Norris, Pippa, The Digital Divide: Civic Engagement, Information Poverty, and the
Internet Worldwide, Cambridge University Press, New York, 1999
Nye, Joseph S., Jr., Soft Power: The Means to Success in World Politics, Public Affairs,
New York, 2004
Pells, Richard, Not Like Us, Basic Books, New York, 1997
Perrit, Henry H., Jr., „The Internet as a Threat to Sovereignty?“, Indiana Journal of
Global Legal Studies, Spring 1998, pp. 423 – 442.
Quinlan, Joseph, and Marc Chandler, „The U. S. Trade Deficit: A Dangeorus Illusion“,
Foreign Affairs, May / June 2001
Roberts, Adam, „The So – called ’Right’ of Humanitarian Intervention“, Yearbook of
International Humanitarian Law, May / June 2001, pp. 98 – 112.
Ruggie, John G., „Territoriality and Beyond: Problematizing Modernity in International
relations“, International Organization, Winter 1993
Saich, Tony, „Globalization, Governance, and the Autoritarian State: China“, in: Joseph
S. Nye, Jr., and John Donahue, eds., Governanace in a Globalizing World, Brookings
Institution Press, Washington D. C., 2000
Sassen, Saskia, „ On the Internet and Sovereignty“, Indiana Journal of Global Legal
Studies, Spring 1998
Simon, Herbert A., «Information 101: It's Not What You Know, It's How You Know It,»,
The Journal for Quality and Participation, July/August 1998
Smith, Gordon, and Moises Naim, Altered States: Globalization, Sovereignty, and
Governance, International Development Research Center, Ottawa, 2000
Sola, Pool, Ithiel, Technologies of Freedom, Belknap, Cambridge, MA, 1983
Spiro, Peter, „The New Sovereigntists“, Foreign Affairs, November / December 2000
Spruyt, Hendryk, The Sovereign State and its Competitors, Princeton University Press,
Princeton, NJ, 1994
Strange, Susan, The Retreat of State, Cambridge University Press, Cambridge, 1996
Stern, Jessica, The Ultimate Terrorist, Harvard University Press, Cambridge, MA, 1999
(Ova knjiga je prevedena na Srpski jezik: Dţesika Stern, Ekstremni teroristi, Aleksandria
Pres, Beograd, 2004)
Williamson, Jeffrey, Globalization and Inequality Then and Now: The Late 19th and
Early 20 th Centuries Compared, National Bureau of Economic Research, Cambridge,
MA, 1996
POGLAVLJE 9
NOVI SVETSKI POREDAK?
Razliĉita viĊenja budućnosti
MeĊunarodna politika ostaje i dalje podruĉje samopomoći, u kojoj su drţave
suoĉene sa bezbednosnom dilemom i gde vojna moć igra znaĉajnu ulogu. Iako postoje
mehanizmi kojima se ta moć moţe ublaţiti kao što su ravnoteţa snaga, meĊunarodne
norme, pravo i organizacije, oni nisu predupredili sve ratove. Logika meĊunarodnih
sukoba, onako kako je opisana kod Tukidida, još se primenjuje u nekim delovima sveta.
Sa završetkom Hladnog rata, došlo je do znaĉajnih rasprava o izgledima za
stvaranje novog svetskog poretka. Kao što ćemo videti kasnije, bilo je mnogo manje
jasno šta to u stvari znaĉi. Postojao je novi svetski poredak, ukoliko se ima na umu da
je nestao bipolarni meĊunarodni sistem koji je nastao posle Drugog svetskog rata. To je,
meĊutim, bio poredak u okviru anarhiĉnog sistema drţava, i nije neminovno bio
pravedan poredak. Neki su smatrali da novi svetski poredak znaĉi izbegavanje problema
koji vladaju u anarhiĉnom sistemu drţava. Da li je takav svet uopšte moguć? Britanski
istoriĉar Arnold Tojnbi, napisao je poĉetkom Hladnog rata da nacionalna drţava i cepanje
atoma ne mogu istovremeno da postoje na istoj planeti. U svetu suverenih drţava, gde je
rat poslednji vid odbrane a nuklearne bombe - oruţje koje se moţe upotebiti u krajnjoj
instanci, smatrao je da nešto mora da nestane, po mogućstvu drţava. I kako smo imali
prilike da vidimo u prethodna dva poglavlja, globalizacija i informatiĉka revolucija
predstavljaju nove izazove suverenitetu drţava, u pozitivnom i negativnom smislu.
Teritorijalna drţava nije uvek postojala u prošlosti, tako da nije nuţno da postoji i
u budućnosti. Rascepkane politiĉke jedinice i sistemi drţava postojali su još za vreme
Tukidida, ali drţave sa velikom teritorijom koje su glavni osnov meĊunarodne politike
nastale su tek posle perioda renesanse. Tridesetogodišnji rat iz sedamnaestog veka još
uvek je imao neke odlike feudalnog rata, te se stoga smatra i poslednjim feudalnim ratom
i prvim ratom izmeĊu teritorijalnih drţava. Drţave sa velikom teritorijom kakve mi danas
poznajemo, bile su glavne institucije savremene svetske politike samo tokom tri ili ĉetiri
veka. Mnogi futurolozi predviĊaju opadanje znaĉaja teritorijalne drţave. Prema njima,
novi svetski poredak podrazumeva postojanje strukture koja prevazilazi „dilemu
anarhije”. Posle Drugog svetskog rata, mogu se uoĉiti pet većih nastojanja da se osmisle
alternativna promišljanja koja prevazilaze nacionalnu drţavu kao model za oblikovanje
svetske politike.
Svetski federalizam - Kao jedna od najstarijih tradicija u evropskom mišljenju,
federalizam smatra da je rešenje za problem anarhije - meĊunarodna federacija: drţave
bi, naime, pristale da se odreknu sopstvenog naoruţanja i da prihvate odreĊeni stepen
centralne vlade. Federalisti su ĉesto pravili poreĊenja sa udruţivanjem 13 ameriĉkih
kolonija u 18. veku. Neki smatraju da je istorija beleţnica napretka ka formiranju
teritorijalno većih politiĉkih jedinica. Ipak, federalizam se nije pokazao kao veoma
uspešna zamisao. Mir nije jedina stvar koju ljudi vrednuju. Ljudi takoĊe ţele pravdu,
bogatstvo, kao i nezavisnost, i nisu toliko uvereni da će ih svetska vlada štititi. Pored
toga, kod malo ljudi postoji ubeĊenje da bi taj „federalni melem” funkcionisao, odnosno
da bi predstavljao rešenje za problem rata. Ĉak i da je anarhiĉni sistem drţava bar i
delimiĉan uzrok rata, ukidanje nezavisnih drţava ne bi nuţno znaĉilo i kraj rata. Kao što
smo već videli u prethodnim poglavljima, većina ratova koja se nedavno dogodila bili su
unutar drţava.
Funkcionalizam - Ideja meĊunarodnog funkcionalizma nastala je zbog
nedostataka zamisli federalizma. Funkcionalizam, popularan u 1940-im, smatra da
ekonomska i društvena saradnja mogu da stvore zajednice koje prevazilaze granice
drţava i da se na taj naĉin otkloni problem rata. To znaĉi da bi suverenitet (drţava) tada
postao manje relevantan, i iako bi formalno jezgro drţava još uvek postojalo, nestao bi
njen neprijateljski sadrţaj. Od kraja Drugog svetskog rata, na osnovu funkcionalistiĉkog
promišljanja nastale su neke od specijalizovanih agencija Ujedinjenih Nacija kao što su
Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i
druge. Funkcionalizam postoji i danas u odreĊenoj meri, u svetu sa mnogim
transnacionalnim interesima, nevladinim organizacijama, multinacionalnim
korporacijama i sliĉno. Ipak, funkcionalizam se nije pokazao kao uspešna zamisao za
formiranje svetskog poretka, jer većina drţava nerado pristaje da postane toliko
meĊuzavisna u smislu da postanu previše ranjive od drugih.
Regionalizam - Zamisao regionalne integracije je postala veoma popularna u
1950-im i 1960-im. Ţan Mone, šef Francuske Komisije za planiranje, smatrao je da bi
funkcionalistiĉki pristup na regionalnom nivou mogao da dovede do udruţivanja
Nemaĉke i Francuske, i tako speĉi obnavljanje sukoba koje su one vodile u Prvom i
Drugom svetskom ratu. Evropa je 1950. godine zapoĉela ostvarenje tog procesa sa tzv.
Šumanovim planom, koji je podrazumevao integrisanje zapdnoeverospkih industrija uglja
i ĉelika. Nakon 1957. godine, Ugovorom iz Rima osnovano je Zajedniĉko evropsko
trţište, koji je omogućio postepeno smanjenje trgovinskih barijera i harmonizaciju
širokog spektra poljoprivrednih i ekonomskih politika, što je sve kulminiralo stvaranjem
Evropske unije 1992. godine. Kao što smo videli, i drugi regioni u svetu su pokušali da
podraţavaju evropski regionalizam, od kojih je NAFTA najznaĉajniji primer u Zapadnoj
hemisferi.
Ipak, 1965. godine, Šarl de Gol, tadašnji predsednik Francuske, i kasnije, 1980-ih
Margaret Taĉer, u to vreme premijer Velike Britanije, utvrdli su granice tome koliko
daleko mogu ići regionalne integracije. Do sredine 1990-ih, u zemljama Evropske unije
postojala su široko rasprostranjena ambivalentna osećanja o stepenu suvereniteta koje one
treba da prenesu na regionalne vlade. Nova zajedniĉka valuta, euro, puštena je u opticaj
2002. godine ali ne u svim drţavama ĉlanicama Unije. Uprkos tome što je kretanje ka
formiranju federacije bilo sporo, i što se Unija suoĉava sa organizacionim i ustavnim
problemima u procesu pridruţenja novih ĉlanica sa Istoka Evrope, moţe se reći da se
Evropa promenila na bolje u poreĊenju sa ranijim razdobljima koja smo prouĉavali.
Evropska Unija predstavlja jedan tekući i dinamiĉni eksperiment u meĊunarodnim
odnosima. Kako njene ĉlanice briţljivo nastavljaju da pregovaraju, nastala je isprepletena
mreţa multilateralnih institucija koje se bave razliĉitim pitanjima od poljoprivrede do
zajedniĉkih odbrambenih snaga, i poseban evropski identitet. Iako na nivou politiĉkog
odluĉivanja i dalje ostaju razlike meĊu drţavama ĉlanicama, istraţivanja javnog mnenja
pokazuju da mnogi graĊani Evropske unije doţivljavaju sebe kao Evropljane, na isti
naĉin kao što vide sebe i kao Francuze, Nemce ili Špance. Ovo je u skladu sa postavkama
teorije socijalnog konstruktivizma u kojoj se istiĉe uloga koju imaju ideje i kultura u
stvaranju politiĉkih identiteta i uverenja. Drţave ĉlanice Evropske unije izabrale su da
povećaju sloţenu meĊuzavisnost izmeĊu njih, verujući da odnos izmeĊu cene i dobrobiti,
daje prednost saradnji izmeĊu drţava u odnosu na koncept pune nezavisnosti drţava. U
današnjoj Evropi, moţda neće svi biti u istom ĉamcu, ali ĉamci su zajedno privezani na
razliĉite naĉine, doduše mnogo drugaĉije nego ranije. Na primer, u mnogim oblastima
zakoni EU su stariji od zakona drţava ĉlanica. Evropska unija, dakle, predstavlja novi
oblik meĊunarodne politike, ali samo na regionalnom nivou.
Ekologizam – Tokom ’70-ih, ekologizam daje novi znak nade razliĉitim oblicima
svetskog poretka. Riĉard Folk u knjizi „Ova ugroţena planeta“ tvrdi da dve stvari mogu
da obezbede osnovu za novi svetski poredak, a to su: porast znaĉaja transnacionalnih,
neteritorijalnih aktera i rastuća meĊuzavisnost meĊu akterima u uslovima oskudice. Folk
smatra da moţe doći do postepenog razvoja svesti obiĉnih ljudi o opšteprihvaćenim
vrednostima koje bi prevazišle granice nacionalnih drţava. Antikolonijalizam,
antirasizam, veća jednakost, i teţnja ka oĉuvanju ţivotne sredine ne bi samo uĉvrstili
odnose izmeĊu većine ĉlanica Ujedinjenih nacija, nego bi tako nastali novi meĊunarodni
reţimi koji bi se bavili rešavanjem problema smanjenja prirodnih bogatstava u svetu.
Krajnji cilj bio bi stvaranje meĊunarodnih normi koje u prvi plan istiĉu vrednosti kao što
su mir, pravda, ekološka ravnoteţa, i novi oblik svetskog poretka.
Usled tehnoloških promena i ekonomskog rasta naglašeni su ekološki problemi i
izvršen je pritisak na resurse kao što su okeani, atmosfera, i biološka raznovrsnost koji se
smatraju zajedniĉkim dobrom. Tokom prošlog veka, vlade mnogih drţava potpisale su
više od 170 meĊunarodnih ugovora koji se odnose na pitanja od zajedniĉkog interesa kao
što su ribarstvo, kisele kiše, tanjenje ozonskog omotaĉa, zaštita ugroţenih vrsta, pitanja
Antarktika i zagaĊivanje okeana. Dve trećine tih ugovora potpisano je nakon prve
Konferencije Ujedinjenih Nacija o ţivotnoj sredini odrţane u Stokholmu 1972. godine.
TakoĊe, znaĉajne Konferencije Ujedinjenih nacija o ţivotnoj sredini i globalnom
zagrevanju odrţane su u Brazilu 1992. i Japanu 1997. godine. Ekološka pitanja su
podstakla i razvoj brojnih nevladinih organizacija koje deluju transnacionalno. Pored
toga, većina razvijenih zemalja, preko svojih unutrašnjih politika, pokazuje snaţan
porast zabrinutosti za ţivotnu sredinu.
MeĊutim, Folk je precenio stepen oskudice resursa i potcenio u kom stepenu nove
tehnologije mogu da zamene postojeću oskudicu, jer je i u mnogim siromašnim zemljama
zabrinutost za ekologiju na drugom mestu, odmah iza ţelje za brzim ekonomskim
razvojem.
Sajberfeudalizam - Kao što smo imali prilike da vidimo u prethodnom poglavlju,
neki teoretiĉari organizacije u informatiĉkom dobu kao što su Piter Draker i Alvin i Hajdi
Tofler tvrde da informatiĉka revolucija izjednaĉava hijerarhijske odnose meĊu akterima i
zamenjuje ih mreţnom organizacijom. Prema njima, centralizovane vlade i njihove
birokratije iz dvadesetog veka postaće decentralizovane organizacije u dvadeset prvom
veku, a privatna trţišta kao i neprofitne organizacije obavljaće sve više vladinih funkcija.
Štaviše, struĉnjak za Internet, Ešter Dajson smatra da će decentralizovane organizacije i
virtuelne zajednice koje su se razvile u okviru Interneta, prevazići jurisdikcije
teritorijalnih drţava i razviti svoje vlastite obrasce upravljanja. Iako će nacionalne drţave
i dalje postojati, one neće zauzimati centralno mesto u ţivotima ljudi. Ljudi će ţiveti na
osnovu višestrukih dobrovoljnih ugovora, a iz zajednica će ulaziti i izlaziti jednim
pritiskom na „miš“. Novi obrazac, uz ukrštanje zajednice i vlade postao bi savremeniji i
civilizovaniji u poreĊenju sa feudalnim svetom koji je postojao pre nego što je Vestfalski
sistem postao dominantan.
Iako moţemo primetiti da postoje odreĊena kretanja u tom pravcu, ova vizija o
tome kako će izgledati svet posle nacionalnih drţava ostavlja otvorena pitanja o tome,
kako će se sukobiti zahtevi virtuelnih i geografskih zajednica, i kako će se rešiti problemi
nasilja i bezbednosti. Šta više, kao što smo videli u prethodnom poglavlju, nove
informatiĉke tehnologije mogu biti korisno upotrebljene ali i zloupotrebljene. Današnji
teroristi koriste raĉunare, pretraţuju informacije o naoruţanju i koordiniraju svoje
aktivnosti preko interneta. Tako hakeri koji ţive u nekim dalekim mestima mogu ugroziti
druge zemlje, a da ne preĊu granice svoje vlastite drţave. U takvim okolnostima, graĊani
mogu zahtevati postojanje jaĉih, a ne slabijih drţava koje će moći da im pruţe zaštitu.
Kao što je to Tomas Hobs istakao vekovima ranije, anarhija koja postoji meĊu drţavama
ima svoje opasnosti, ali su one mnogo manje od oblika anarhije u kojoj ne postoji vlast da
pruţi zaštitu od delovanja nedrţavnih aktera.
Nasuprot predviĊanjima datim u ovih pet modela, nacionalna drţava nije još uvek
zastarela. Oni koji veruju da je koncept nacionalnih drţava zastareo, ĉesto to ilustruju
jednostavnom analogijom. Oni, naime, tvrde da je danas nacionalna drţava napadnuta i
balistiĉkim raketama i elektronskim porukama koje za tili ĉas mogu preći njihove
granice. Kao što su vatrena oruţja i pešadija prodirali i uništavali srednjovekovne
tvrĊave, tako su nuklearni projektili i Internet uĉinili nacionalnu drţavu zastarelim
konceptom. Ali ljudi od svojih politiĉkih ustanova zahtevaju tri stvari: fiziĉku
bezbednost, ekonomsko blagostanje i zajedniĉki identitet. Promene u meĊunarodnim
procesima veoma sporo menjaju mesto tih vrednosti, i to će trajati sve dok nacionalna
drţava pruţa i obezbeĊuje te tri vrednosti u većoj meri nego bilo koja druga institucija.
Multinacionalne kompanije, nevladine organizacije i meĊunarodne (vladine-prim.prev.)
organizacije nemaju vojnu silu koja pruţa takvu bezbednost, kao ni legitimnost da se
odredi središte za stvaranje zajedniĉkog identiteta. Štaviše, u ovom razdoblju ljudske
istorije, do procvata demokratije došlo je samo unutar konteksta nacionalnih drţava.
Virtualne zajednice su još uvek slabije od geografskih zajednica. Dakle, uprkos dugoj
tradiciji nastojanja da se osmisle alternative, drţava koja ima stalnu teritoriju, kao i svoje
izazove i dalje će zauzima središnje mesto u svetskoj politici.
Drţave su se odrţale kao takve, ali se menja kontekst svetske politike.
Revolucionarne promene do kojih je došlo u tehnologiji uĉinile su da svet izgleda mnogo
manji i tešnje povezan. Skoro istovremeno, te brze promene su izazvale kod ljudi mnoge
etniĉke, verske i nacionalistiĉke podele. Kao što smo to imali prilike da vidimo u
sedmom poglavlju, globalizacija moţe dovesti do procesa ekonomske integracije i
politiĉke fragmentacije u isto vreme.
Komunikacije menjaju svet. Diplomatija se danas vodi uporedo sa dešavanjima. U
Zalivskom ratu, i Sadam Husein i Dţordţ Buš gledali su CNN da bi ĉuli najnovije vesti.
Tokom borbi u Avganistanu, i Osama Bin Laden i Dţordţ V. Buš gledali su CNN i
arapsku televizijsku stanicu Al Dţazira. U Iraĉkom ratu, televizijski izveštaĉi putovali su
zajedno s trupama. Problemi ljudskih prava i patnja mnogih u udaljenim delovima sveta,
uţivo nam se predstavlja u dnevnim sobama putem televizije. Ljudi iz siromašnih
zemalja koji zaraĊuju jedan dolar dnevno postaju bolje obavešteni o naĉinu ţivota ljudi
koji zaraĊuju milione dolara godišnje. Prema Kenetu Rogofu, bivšem glavnom
ekonomisti MeĊunarodnog monetarnog fonda, visok stepen povezanosti izmeĊu
poslovnog sveta i mišljenja potrošaĉa širom planete moţe uticati na globalnu ekonomsku
aktivnost ka opštoj ekonomskoj recesiji, mnogo više nego u prošlosti. „Jedan od razloga
zbog koga smo postali sinhronizovaniji”, kaţe on, „jeste da svi gledamo CNN”.102
Ekonomska integracija ne znaĉi, meĊutim, i politiĉku integraciju. Većina ljudi
koji putem televizije Al Dţazira prate ratove u Avganistanu i Iraku, imaju razliĉito
viĊenje dogaĊaja u odnosu na one koji iste stvari prate reko CNN-a. Na sliĉan naĉin,
svetska mreţa omogućava da više informacija bude dostupno većem broju ljudi, ali ljudi
ne tragaju uvek za istom vrstom ili izvorom informacija. Internet, kablovska i satelitska
televizija više podstiĉu da se emitovanje informacija usmeri ka specifiĉnim grupama
ljudi, nego što pruţaju zajedniĉki kriterijum koji bi bio tipiĉan za televizijsko emitovanje.
Kanadski teoretiĉar komunikacija Maršal Makluan rekao je jednom da su savremene
komunikacije stvorile, kako je on nazvao, „globalno selo”. Metafora globalnog sela
moţe, meĊutim, biti pogrešna zbog toga što je globalni politiĉki identitet i dalje slab. U
većem delu sveta, ĉini se da jaĉaju a ne da slabe nacionalni, verski, etniĉki identiteti.
Umesto globalnog sela, mi imamo više sela širom sveta koja sve više znaju jedna za
druge. A sela podrazumevaju parohijalizam, kao i zajednicu. Na osnovu tog
istovremenog procesa integracije i dezintegracije, nastala su dva poznata, previše
uprošćena shvatanja o budućnosti svetske politike posle hladnog rata.
Kraj istorije ili sukob civilizacija?
Frensis Fukujama je 1989. godine objavio je ĉlanak pod naslovom „Kraj istorije”.
Naravno, on to nije mislio bukvalno, nego je tvrdio da smo sa padom komunizma
dostigli krajnju taĉku ideološkog razvoja i „pojavu zapadne liberalne demokratije kao
konaĉnog oblika ljudske vladavine”. Duboki ideološki rascepi vodili su ka
102
Joseph Kahn, "The World’s Economic Slide Together into Recession", The New York Times, November
25, 2001.
meĊunarodnim sukobima tokom 20. veka, a pokreti kao što su fašizam i komunizam bili
su odgovori na poremećaje u tradicionalnom naĉinu ţivota usled procesa modernizacije.
Industrijalizacija je otrgla ljude iz njihovih sela ili malih zajednica, i uĉinila ih podloţnim
angaţovanju u velikim ideološkim pokretima. Vremenom se, ipak, liberalni kapitalizam
pokazao kao mnogo uspešniji sistem, zbog stvaranja većeg stepena blagostanja i uĉešća
graĊana. Kraj Hladnog rata nagovestio je pobedu liberalnog kapitalizma. Sa jedne strane,
Fukujama je u pravu. Više ne postoji jedan jedinstveni konkurent liberalnom kapitalizmu,
kao jedinoj preovlaĊujućoj ideologiji. Pored toga, potpuno su promenjeni i odnosi izmeĊu
bogatih zemalja sa demokratskim ureĊenjem. Ni Nemaĉka i Francuska, niti Sjedinjene
Drţave i Japan, ne oĉekuju ili planiraju rat jedni protiv drugih. Sloţena meĊuzavisnost
izmeĊu njih stvara „velika ostrva demokratskog mira” u današnjem svetu, i stoji u istom
redu kao i Kantove liberalne prognoze.
S druge strane, meĊutim, poslehladnoratovski svet se pre moţe opisati kao
povratak istorije, nego da se radi o „kraju istorije”. Povratak istorije podrazumeva više
uobiĉajenih okolnosti, u kojima pojedinaĉna ideološka neslaganja ne vode ka velikim
sukobima u meĊunarodnoj politici. Liberalni kapitalizam ima mnogo konkurenata, iako
su oni meĊusobno podeljeni. Kina i Rusija koriste kapitalizam i globalno trţište, iako
nijedna od njih nije ni sasvim liberalna ni sasvim kapitalstiĉka drţava. U drugim
podruĉjima sveta, verski fundamentalizam dovodi u pitanje teoriju i praksu liberalnog
kapitalizma. Iako ponekad posmatramo sve verske fundamentalizme kao jednu celinu,
postoji više razliĉitih fundamentalizama. Ono što je zajedniĉko svima njima su delovanje
protiv, kao i suprotstavljanje sekularnom liberalnom kapitalizmu. Jedan od velikih
odgovora i konkurenata liberalnom kapitalizmu posle kraja Hladnog rata jeste etniĉki,
verski i nacionalni komunalizam.
Tokom 1993. godine, Semjuel P. Hantington je objavio ĉlanak (a kasnije i knjigu)
pod naslovom „Sukob civilizacija”, zahvaljujući kojima je postao poznat po suprotnim
shvatanjima od Fukujame.
Hantington smatra da iako su glavni izvori sukoba u novom svetu ideološki i ekonomski,
vaţniji uzrok koji bi imao uticaja na sukob bio bi kulturni. Sledeći Arnolda Tojnbija,
Hantington je podelio svet u 8 velikih „civilizacija” (Zapadnu i Latinoameriĉku, Afriĉku,
Islamsku, Kinesku, Hindu, Pravoslavnu, Budistiĉku i Japansku). On je predvideo kako će
sukobi izbijati po rasednoj liniji izmeĊu tih civilizacija. Nasuprot onim realistiĉkim
teoretiĉarima koji su koristili teoriju ravnoteţe snaga da predvide obnavljanje
meĊudrţavnih sukoba izmeĊu Nemaĉke i njenih suseda, ili nekih liberala koji su
oĉekivali da će se demokratski mir raširiti po svetu, Hantington se pokazao kao veoma
mudar jer se usredsredio na kulturu kao izvor sukoba.
Sa druge strane, Hantington je previše uprostio svoje shvatanje prihvatajući jednu
Tojnbijevu priliĉno proizvoljnu podelu civilizacija. Kao što smo imali prilike da vidimo u
sedmom poglavlju, kulture nisu ni homogene ni statiĉne kategorije, nego se one ĉesto
prepliću i menjaju. Došlo je do velikog broja sukoba unutar tih velikih „civlizacija”
prema Hantingtonovoj mapi sveta (na primer, unutar afriĉke civilizacije ili islama), nego
izmeĊu njih. Neki posmatraĉi smatraju da teroristiĉki napadi Osame bin Ladena i njegov
poziv na Islamski Dţihad protiv Zapada, potvrĊuju da je Hantington bio u pravu, ali neko
moţe smatrati opravdanim i dogaĊaje posle Septembra 2001. godine, kao i graĊanski rat
unutar Islama izmeĊu ekstremnih fundamentalista i pristalica umerenih struja. Mnogi
muslimani umerenih pogleda imaju više zajedniĉkog sa umerenim Hrišćanima ili
Jevrejima, nego sa Osama bin Ladenom.
Nedostatak takvih shvatanja, kod Fukujame i kod Hantingtona, jeste nastojanje da
smeste poslehladnoratovski svet u jedan ili u drugi obrazac. Jedna mera, meĊutim, ne
odgovara svima. Kao što smo prethodno videli, osim razliĉitih kultura postoje i veoma
razliĉiti oblici drţava, prema stepenu ekonomske modernizacije. Fukujamina pobeda
liberalnog kapitalizma i demokratskog mira veoma se dobro uklapa u veći deo
postindustrijskog sveta. Realizam moţe mnogo da nam kaţe o odnosima izmeĊu zemalja
u predindustrijskom i industrijskom periodu. Hantingtonovo usmeravanje na sukobe do
kojih dolazi zbog razliĉitih kultura, više odgovara predindustrijskom svetu i njihovim
odnosima sa ostatkom sveta.
Kao što smo već videli, etniĉki i kulturni sukobi nastaju kada su identiteti pod
znakom pitanja usled velikih društvenih promena koje prate procese modernizacije i
globalizacije. Ljudi sa sliĉnim etniĉkim karakteristikama tvrde da je njihov zajedniĉki
identitet veoma moćna ideja, ali kada pokušavaju da kontrolišu drţavu, to nazivamo
nacionalizmom. Realisti kritikuju Hantingtona istiĉući da su takve nacionalne drţave u
zategnutim odnosima sa transnacionalnim civilizacijama i kulturama u ĉijim osnovama je
religija, koje su u središtu njegovog shvatanja. Kao što smo primetili na Bliskom Istoku,
nacionalne drţave kao što su Egipat i Sirija su se pokazale jaĉe od pan-arabizma, i
trenutno su one u borbi protiv snaga islamskog fundamentalizma.
Ĉak i kada drţave preovladaju, nacionalizam varira po svom intenzitetu. Veoma
je pouĉno posmatrati razliku izmeĊu Istoĉne i Zapadne Evrope. Pod komunistiĉkom
vladavinom na Istoku, nacionalistiĉki i etniĉki sukobi bili su zamrznuti u periodu od pola
veka. Kraj Hladnog rata i nestanak sovjetske hegemonije oţiveli su mnoge takve
napetosti. Na primer, sa krajem Hladnog rata i nestankom komunistiĉke vlade, razlike
izmeĊu Srba, Hrvata, Muslimana i Kosovskih Albanaca izbile su u prvi plan sa
katastrofalnim posledicama u Jugoslaviji. Širom bivšeg Sovjetskog Saveza, mnoge
etniĉke grupe raširile su se van drţavnih granica rasplamsavajući nove etniĉke sukobe i
oţivljavanje nacionalizma. Nasuprot tome, u Zapadnoj Evropi posle kraja Hladnog rata,
bile su zanemarljive mogućnosti za izbijanje meĊudrţavnih sukoba, a zemlje koje su pre
toga bile ţestoki rivali, osnovale su Evropsku uniju. Kako se to moţe objasniti?
Delimiĉno objašnjenje moţe biti uloga ekonomskog rasta. Kada ljudi ţive bolje,
neslaganja izmeĊu njih mogu biti manjeg intenziteta. Deo objašnjenja moţe biti i
demokratija, jer tamo gde ljudi imaju mogućnost da stvore za sebe odreĊene javne
procedure, strasti mogu biti nadvladane. Neka neslaganja na Zapadu nestala su za tokom
demokratskih procesa - o tome najbolje svedoĉi rasprava koja se vodila u Zapadnoj
Nemaĉkoj po završetku Drugog svetskog rata a koja je dovela do promena u udţbenicima
i do novog razumevanja nemaĉke istorije. Deo odgovora je i formiranje regionalnih
institucija koje su okupile stanovnike Zapadne Evrope u jedan veći poredak u kome
krajnja nacionalistiĉka shvatanja nisu naišla na odobravanje.
Ĉak i u Zapadnoj Evropi, meĊutim, daleko od toga da je nacionalizam savladan i
nestao sa scene. Mnogi Evropljani ne ţele da njihov nacionalni identitet bude potpuno
utopljen u evropski identitet. Još uvek postoje preostali strahovi izmeĊu Francuza i
Nemaca. Jedan od razloga zbog ĉega Francuzi podrţavaju proces evropskih integracija,
jeste što tako drţe Nemce pod kontrolom. Pored toga, mnogi stanovnici Zapadne Evrope
su zabrinuti zbog imigranata i reaguju protiv njih. Oni strahuju od migracija sa Severa
Afrike, kao i iz Istoĉne Evrope. Ti došljaci sa juga i istoka su siromašni, i mogu doći
pojedinaĉno ili moţda kao teroristiĉke grupe. Politiĉke partije desno od centra koriste se
ksenofobijom i upozoravaju da problemi nacionalizma i etniĉkih tenzija nisu potpuno
otklonjeni u Zapadnoj Evropi. Suverenitet i dalje štiti bogatu manjinu od siromašne
većine koja ţivi u svetu. MeĊutim, znaĉajno je poreĊenje izmeĊu Zapadne i Istoĉne
Evrope. Na sreću, ţelja mnogih istoĉnoevropskih zemalja da se pridruţe Evropskoj uniji
imala je snaţan umirujući efekat na njihove lidere i narode. Ipak, širenje ostrva mira je
jedan spor proces.
Tehnologija i raspršivanje moći
Postoji i treće viĊenje budućnosti koje je nedovoljno odreĊeno za razliku od
shvatanja Fukujame ili Hantingtona, ali ipak postaje blisko stvarnosti. Prema tom
shvatanju, tehnologija, a naroĉito informatiĉka tehnologija, prednjaĉi u raspršivanju
moći. Kao što je dvadeseti vek bio doba centralizacije vlasti u drţavnim prestonicama,
koje su dostigle svoj vrhunac sa totalitarnim vladama u Sovjetskom Savezu i nacistiĉkoj
Nemaĉkoj, ekonomske i informatiĉke mreţe pomeraju neke funkcije upravljanja ka višim
i niţim nivoima, a u nekim situacijama od zvaniĉne vlasti ka privatnom i neprofitnom
sektoru, kao što je prikazano u tabeli 9.1. Kao što smo videli u osmom poglavlju,
informacija je moć, pa će svaka vlast uoĉiti kako se ozbiljno narušava njena kontrola u
dvadeset prvom veku, dok se informatiĉka tehnologija postepeno širi i smanjuju troškovi
njene proizvodnje. Sredinom dvadesetog veka, ljudi su oĉekivali da će raĉunari dovesti
do pojave centralizovanog sveta po ugledu na roman „1984.” Dţordţa Orvela, ali se
pokazalo da su posledice decentralizacije mnogo snaţnije.
Tabela 9.1. Podela vlasti u dvadeset prvom veku
Privatna Javna Treći sektor
Naddržavna
Transnacionalne
korporacije
(primer,
IBM, Shell)
MeĊunarodne
organiza
cije
(primer, UN, STO)
Nevladine
organiza
cije
(primer,
Oxfam,
Greenpe
ace)
Državna
Drţavne korporacije
Centralna vlast
Drţavne neprofitne
organiza
(primer, US
Airways)
u 20. veku cije
(primer,
ameriĉki
crveni
krst)
Lokalna
(ona koja je
ispod državne)
Lokalna preduzeća
Drţavna/Lokalna
vlast
Lokalne grupe
Zemlje će se razlikovati po tome koliko daleko i brzo će informatiĉka revolucija
podsticati decentralizaciju, i koliko se suprotnih sila moţe pojaviti. Ĉini se veoma
verovatnom opšta pretpostavka da vlade drţava gube svoj monopol nad spoljnom
politikom, i da će biti prinuĊene da dele pozornicu svetske politike sa nedrţavnim
akterima kao što je opisano u osmom poglavlju ove knjige.
To raspršivanje moći moţe imati i pozitivne i negativne posledice. Prema prvom,
pozitivnijem shvatanju, tehnologija podstiĉe ekonomski razvoj i slabi autoritarne reţime.
Rezultat bi bio da se ubrzava širenje ostrva demokratskog mira. Prema drugom,
negativnijem shvatanju, uoĉava se novi feudalizam u kome destruktivni pojedinci,
teroristiĉke grupe, i druge slabe drţave imaju pristup sredstvima za masovno uništenje,
što stvara pravu anarhiju, za razliku od anarhije koja postoji meĊu drţavama. U jednom
takvom nesigurnom svetu, moţe doći do otpora koji usporava proces ekonomske
globalizacije i u kome graĊani ţrtvuju demokratske slobode u korist hobzijanskih
autokratskih vlada koje im obezbeĊuju liĉnu bezbednost.
U tom pozitivnijem shvatanju istiĉe se da se zbog meĊunacionalnih komunikacija
povećala i svest o tome šta se dešava u drugim delovima sveta, zato što su grupe
sposobnije da se organizuju na globalnom planu. Kao što smo videli, nevladine
organizacije su u stanju da pokrenu kampanje koje obuhvataju više nacija u cilju borbe za
pitanja ţivotne sredine ili pak pitanja ljudskih prava. Internet pruţa informacije
graĊanima kojima se podriva kontrola koju autoritarni reţimi mogu da imaju.
Najimpresivniji transnacionalni akteri su, naravno, multinacionalne korporacije.
Širenjem investiranja širom sveta i sticanjem profita u razliĉitim delovima globalnog
trţišta, transnacionalne kompanije stvaraju drugaĉiji tip svetske ekonomije. Vlade se bore
da privuku strane investicije. Veliki deo meĊunarodne trgovine je trgovina unutar
multinacionalnih kompanija. Honda sada proizvodi više automobila u Sjedinjenim
Drţavama nego što to ĉini u Japanu, i ona transportuje automobile koji su napravljeni u
Americi natrag u Japan. Vlada Sjedinjenih Drţava pritiska drţave ĉlanice Evropske unije
da prihvate Hondina vozila koja su proizvedena u Sjedinjenim Drţavama. Drugim
reĉima, Sjedinjene Drţave definišu izvoz japanskih automobila proizvedenih u
Sjedinjenim Drţavama u Evropu, kao ameriĉki nacionalni interes. Na sliĉan naĉin, IBM
je najveći proizvoĊaĉ mreţnih kompjutera u Japanu. IBM Japan pravi svoja istraţivanja u
Japanu i zapošljava japanske radnike.
Sve ovo navelo je bivšeg sekretara rada Roberta Rajha da se zapita, „ko je naš”?
Treba li analitiĉari da se usredsrede na identitet sedišta kompanija ili na ĉinjenicu gde one
vrše svoja istraţivanja i gde organizuju svoju proizvodnju? On tvrdi da u smislu onoga
što je dobro za narod koji ţivi unutar granica SAD, strane kompanije koje deluju unutar
Sjedinjenih Drţava mogu biti mnogo vaţnije nego neka ameriĉka kompanija koja radi u
Japanu. Kritiĉari odgovaraju Rajhu da on gleda mnogo dalje u budućnost nego što to
sadašnjost opravdava. Većina multinacionalnih kompanija ima predominantni nacionalni
identitet, i tri ĉetvrtine ameriĉkih proizvoda prave kompanije sa sedštem unutar
Sjedinjenih Drţava. MeĊutim, ovo je jedan interesantan naĉin razmišljanja o budućnosti.
Transnacionalno investiranje dovodi do konfuzije identiteta, do konfuzije povodom
pitanja „ko je naš” i zajedno sa meĊuzavisnošću ţivotne sredine, sve to moţe uticati na
dugoroĉno gledanje na svetske probleme.
Kada bi Sjedinjene Drţave reagovale na naĉin da iskljuĉe strane firme sa
ameriĉkog trţišta, to bi jednostavno dovelo do stvaranja neefikasnih preduzeća koja više
ne bi bila sposobna da konkurišu na svetskom trţištu. Problem povodom
protekcionistiĉkih akcija je što mogu naneti štetu i onom ko pokušava da se zaštiti,
podjednako koliko i suprotnoj strani. Tako su 1990-ih, Amerikanci i Japanci pregovarali
povodom unutarpolitiĉkih prepreka trgovini. Sjedinjene Drţave su pritiskale Japan po
pitanju striktnih japanskih unutrašnjih pravnih propisa. Japan ima zakone kojima se
ograniĉava veliĉina supermarketa, kao i drugaĉiju praksu kojom se ograniĉava pristup
stranih firmi sistemu raspodele. Brojni japanski politiĉari i potrošaĉi bili su obradovani
što je došlo do tih ameriĉkih pritisaka, jer je to donelo odreĊene koristi i japanskim
potrošaĉima. Na neki naĉin, postoji transnacionalna koalicija izmeĊu ameriĉkih
prozvoĊaĉa i japanskih potrošaĉa. Japanska vlada je zauzvrat pritiskala Sjedinjene
Drţave da smanje njihov budţetski deficit, tvrdeći da je ameriĉki trgovinski deficit u
direktnom odnosu sa vladinim budţetskim deficitom. Drugim reĉima, ameriĉki i japanski
zvaniĉnici bavili su se stvarima koje ne samo da nisu bile „na granici teritorijalnih voda”,
nego o stvarima koje se nalaze duboko unutar suverene jurisdikcije svake zemlje.
Širenje oruţja za masovno uništavanje
Shvatanje koje moţe naneti štetu odnosi se na razliĉite dimenzije
transnacionalnog širenja tehnologije. Kao što smo imali prilike da vidimo u sluĉaju nafte,
kompanije šire tehnologiju i odreĊene veštine i znanja. Tehnologija se takoĊe moţe
proširiti preko trgovine, migracijama, obrazovanjem i protokom ideja. Šta ovo širenje
donosi bezbednosti? Postoji već oko 40 zemalja sa potencijalom da prizvode nuklearno,
hemijsko, ili biološko oruţje za masovno uništavanje. Tehnologija prozvodnje hemijskog
oruţja stara je skoro jedan vek; nuklerano naoruţanje i balistiĉke rakete su tehnologije
stare pola veka. U odreĊenom obimu, politike neširenja su usporile širenje nukleranog
oruţja. Ali problem širenja oruţja se još i pogoršao sa kolapsom Sovjetskog Saveza i
nedovoljnom sposobnošću njegovih drţava naslednica da kontrolišu odliv tih tehnologija.
Pre nego što se Sovjetski Savez raspao, osam drţava na svetu posedovalo je
nuklearno oruţje. MeĊu njima, pet drţava su imale status formalno deklarisanih
„nuklearnih” zemalja i bile potpisnice sporazuma o neširenju nukleranog oruţja (Non-
proliferation Treaty-NPT) iz 1968. godine, a to su: Sjedinjene Ameriĉke Drţave,
Sovjetski Savez, Velika Britanija, Francuska i Kina. Tri zemlje koje su ostale van ovog
sporazuma bile su nadaleko poznate po tome da su tajno razvile nuklearno oruţje, a to su:
Izrael, Indija i Pakistan. I Indija i Pakistan su 1998. godine javno izvršili svoje nuklearne
probe. Druge tri zemlje, Irak, Iran i Severna Koreja, potpisale su NPT sporazum ali je
meĊu drugim zemljama bilo rašireno mišljenje da one pokušavaju na bilo koji naĉin da
razviju nuklearno oruţje. Još pet drţava, Juţna Afrika, Juţna Koreja, Argentina, Brazil i
Libija su krenule tim putem, ali su u meĊuvremenu promenile mišljenje i odustale.
Interesantno je da je više od trideset drţava u stanju da proizvede nuklearno oruţje ali da
to nisu uĉinile; to jest, postoji tri ili ĉetiri puta više drţava koje su sposobne da poseduju
nuklearno oruţje nego što je onih koji ga stvarno poseduju. To je potpuno suprotno
strahovanjima predsednika Kenedija prilikom potpisivanja Ugovora o ograniĉavanju
nuklearnih proba (Limited Test Ban Treaty) iz 1963. godine, koji je smatrao da će biti 25
drţava sa nuklearnim oruţjem do 1970. godine.
Pa zašto onda nije bilo više širenja nuklearnog oruţja? Konaĉno, zar u jednom
anarhiĉnom svetu u kojem postoje suverene drţave, nuklearno oruţje nije poslednje
sredstvo koje im stoji na raspolaganju u cilju samopomoći. Postoje ĉetiri glavna odgovora
na ovo pitanje. Prvi odgovor je da je za to zasluţno postojanje saveza tokom Hladnog rata
u kojem je svaka supersila garantovala bezbednost svojim saveznicama. Na primer,
Nemaĉka i Japan nisu razvile nuklearno oruţje jer su imale ameriĉke bezbednosne
garancije. Obećanja Amerikanaca da će spreĉiti svaku zemlju koja koristi pretnju
upotrebe nuklearnog oruţja protiv tih saveznika uveravala su Japance i Nemce da ne
treba da razviju vlastito nuklearno oruţje. Savezi su takoĊe od znaĉaja i za manje drţave.
Na primer, i Juţna Koreja i Tajvan su zapoĉele sa razvojem nuklearnog oruţja kada je
izgledalo da će se Sjedinjene Drţave povući iz Azije tokom 1970-ih godina zbog
posledica Vijetnama, ali su prekinule sa tim posle protesta Sjedinjenih Drţava koja im je
obećala dalje pruţanje zaštite. Na sliĉan naĉin, Sovjetski Savez je obuzdavao svoje
istoĉnoevropske saveznike i zavisne zemlje Trećeg sveta od razvijanja nuklearnog oruţja.
Drugi uzrok ticao se saradnje meĊu supersilama. U ranim fazama nuklearne ere,
stav supersila prema nuklearnom oruţju bio je veoma kompetitivan. Supersile su
pokušale da koriste nuklearno oruţje kao sredstvo u sticanju poena u ideološkom
nadmetanju. Predsednik Ajzenhauer je 1953. godine obelodanio uz velike fanfare
program "Atomi za mir" u cilju pomoći drugim drţavama da doĊu u posed nuklearne
energije koju bi koristili u mirnodopske svrhe, naglašavajući tako "dobroćudnu stranu
atoma" i pokušavajući da stekne dodatne poene za Sjedinjene Drţave. Na sliĉan naĉin,
Sovjetski Savez je pruţio pomoć u razvoju nuklearne tehnologije Kini. Ali do 1968.
godine Sjedinjene Drţave i Sovjetski Savez bile su u stanju da svoju saradnju dovedu do
taĉke u kojoj su se saglasile o sporazumu o neširenju nuklearnog oruţja. TakoĊe, 1977.
godine, Sjedinjene Drţave, Sovjetski Savez i još 13 drugih zemalja koje su bile
snabdevaĉi nuklearnom tehnologijom osnovale su Grupu zemalja snabdevaĉa nuklearnim
oruţjem u cilju stvaranja pravila o tome koji tipovi nuklearne tehnologije se mogi
izvoziti.
Treći razlog za ovo bio je postojanje meĊunarodnih ugovora i meĊunarodnih
institucija. Ugovor o neširenju (NPT) potpisalo je 187 zemalja, ĉime su se saglasile da ne
razvijaju ili da ne uĉestvuju u transferu nuklearnog oruţja. Nenuklearne drţave su se
sporazumele da prihvate inspektore koje bi poslala MeĊunarodna agencija za atomsku
energiju (IAEA) iz Beĉa, a koji bi posećivali njihova nuklearna postrojenja kako bi se
uverili da ta postrojenja nisu zloupotrebljena, to jest da se umesto u mirnodopske
nuklearna energija koristi u cilju razvoja nuklearnih oruţja. Kao što smo videli, samo
nekoliko drţava poput Izraela, Indije i Pakistana nisu potpisali ovaj sporazum, a svega
nekoliko potpisnica su prekršile odredbe sporazuma. I konaĉno, u Iraku nakon što je
izgubio u Zalivskom ratu, ameriĉke trupe i inspektori Ujedinjenih Nacija su demontirali
iraĉki nuklearni program.
Dva pitanja ostaju otvorena u svetu posle hladnog rata, a to su budućnost saveza,
meĊunarodnih institucija i bezbednosnih garancija, kao i pitanje da li bi nuklearna
tehnologija dolazila iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza ka potencijalnim zemaljama
koje bi širile nuklearno oruţje. Neorealisti poput Keneta Volca smatraju da širenje
nuklearnih oruţja moţe biti ĉinilac stabilizacije jer će u tom sluĉaju delovati strategija
odvraćanja. Ako je nuklearno oruţje spreĉilo da hladni rat ne postane "vruć," zašto onda
taj efekat kristalne kugle ne bi doneo razboritost i poredak u drugim delovima sveta kao
što su Bliski Istok ili Juţna Azija? Problem sa ovakvim jednim gledištem je u tome da se
ono skoro u potpunosti oslanja na racionalni model odvraćanja meĊu koherentnim
jedinstvenim akterima (drţavama-prim.prev.). Ali ako je realna opasnost nuklearnih
oruţja u posthladnoratovskom svetu da ona ostanu van kontrole, onda ovi modeli
racionalnog odluĉivanja koji predstavljaju bazu za pouzdana predviĊanja mogu biti
irelevantni. Mnoge od drţava koje će u budućnosti razviti nuklearno oruţje imaju jednu
veoma nestabilnu prošlost prouzrokovanu vojnim puĉevima i podelama u vojsci.
Transnacionalne pretnje i koncept bezbednosti
Nuklearno oruţje u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama i Sovjetskom Savezu bilo
je opremljeno sloţenim tehnološkim napravama za koje je bila potrebna šifra data od
organa najviše vlasti, kako bi se uopšte pristupilo oruţju. Mnoge zemlje, meĊutim, koje
su nedavno razvile nuklearno oruţje nemaju ta sloţena tehnološka dostignuća. Kraj
Hladnog rata i transnacionalno širenje tehnologije mogu dovesti do situacije u kojoj je
izglednije korišćenje nuklearnog oruţja od strane zemalja koje su nove u nuklearnoj trci,
u odnosu na poslednjih pola veka. Jedna od najvećih pretnji u budućnosti biće ukoliko
transnacionalne teroristiĉke grupe doĊu u posed oruţja za masovno uništavanje. Poznato
nam je da Bin Laden i mreţa Al Kaida ulaţu napore da doĊu u posed takvih oruţja i da su
već stupili u kontakt sa nauĉnicima koji rade na pakistanskom nuklearnom programu.
Proizvodnja fisionih materijala je teška i skupa, ali teroristi mogu doći do
materijala koji su ukradeni iz drţava bivšeg Sovjetskog Saveza, a koji su prokrijumĉareni
u inostranstvo. Štaviše, nuklearna oruţja nisu jedina pretnja. Biološke agense su razvijale
drţave kao što je Irak. Uprkos tome što nisu pouzdana na bojnom polju (pomislite samo o
dejstvu vetra na aerosolne oblake spora antraksa), biološka oruţja se lakše proizvode od
nuklearnog oruţja (uputstva za pravljenje su dostupna na internetu), i mogu se koristiti da
bi se izazivao strah kod civilnog stanovništva koje od toga ne moţe da se zaštiti. Da su
pripadnici transnacionalnih teroristiĉkih grupa koji su 1993. godine detonirali kamion –
bombu u podzemnoj garaţi Svetskog Trgovinskog Centra u Njujorku koristili antraks ili
hemijski agens sarin kao dodatak eksplozivu, bilo bi na hiljade ţrtava. Teroristi su takoĊe
2001. godine oteli civilni vazduhoplov i pretvorili ga u gigantsku krstareću raketu kako bi
ostvarili taj cilj. Da su kojim sluĉajem imali pristup nuklearnom oruţju, mogli su da
usmrte na stotine hiljada ljudi. Nije verovatno da će ovaj problema nestati ĉak i u situaciji
da mreţa Al kaide bude demontirana. Om Šinrikjo, verska sekta iz Japana je 1995.
godine usmrtila je desetak ljudi upotrebljavajući sarin u tokijskom metrou. Sekta je već
poĉela da se širi i transnacionalno, vršeći eksperimente u cilju razvoja biološkog oruţja, i
istraţujući nuklearna oruţja.
Pripadnici teroristiĉkih grupa mogu takoĊe naĉiniti ogromnu štetu napadom na
informatiĉke sisteme koji kontrolišu snabdevanje elektriĉnom energijom bolnice, radare u
vazdušnom saobraćaju ili bankarske transakcije. Takvi napadi se mogu poĉiniti
upotrebom snaţnih eksplozivnih sredstava na mesta gde se nalaze kljuĉni raĉunari-
serveri, ali oni se takoĊe mogu izvesti transnacionalno od strane kompjuterskih hakera
koji su udaljeni na desetine milja.
Strategija odvraćanja ne pruţa odgovarajuću zaštitu od teroristiĉkih pretnji, jer
ponekad ne postoji povratna adresa protiv koje moţete vršiti odmazdu osim, ukoliko se
ne moţe dokazati da je neka strana drţava pomagala teroristima kao što je to bilo u
sluĉaju Avganistana. I najgori sluĉaj terorizma u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama pre
2001. godine, kao što je bombardovanje zgrade federalne vlade u Oklahoma Sitiju iz
1995. godine, bilo je potpuno internog karaktera. U nekim drugim sluĉajevima,
kriminalne grupe mogu da preuzmu kontrolu nad vladom drţave koja se naizgled ponaša
prema normama meĊunarodnog prava i koja zahteva pravo zaštite suverenosti protiv
mešanja u unutrašnje poslove. U takvim okolnostima, druge drţave mogu smatrati da je
intervenisanje opravdano. Neke od situacija u Latinskoj Americi i Karibima bile su
veoma bliske ovome: svedoci smo ameriĉke invazije na Panamu 1989. godine, hapšenja
njenog predsednika Manuela Norijege i njegovog suĊenja za krijumĉarenje droge u
Sjedinjenim Drţavama. U 2002. godini, predsednik Dţordţ V. Buš je objavio novu
strategiju nacionalne bezbednosti u kojoj je istakao zalaganje za preduhitrujuće napade u
suoĉavanju sa teroristiĉkim pretnjama.
Sa porastom transnacionalnih bezbednosnih pretnji, drţave neće biti samo u
situaciji u kojoj će poĉeti da dovode u pitanje vaţenje Vestfalskih pravila koja nam nude
jasnu razliku izmeĊu onog što je unutarpolitiĉka stvar jedne zemlje i onog što je stvar
meĊunarodne politike, nego će se takoĊe naći u situaciji u kojoj će morati da prošire
svoje shvatanje koncepata bezbednosti i odbrane. Mnoge nove pretnje neće biti rešene
tako što na njih vojske ispaljuju eksplozive velike razorne moći. Bliska saradnja izmeĊu
obaveštajnih sluţbi, carina i policijskih agencija igraće veoma znaĉajnu ulogu, kao i mere
zaštite i spreĉavanje razliĉitih sredstava koje je preuzeo privatan sektor. Ako demokratske
drţave ne ispune te zahteve, a teroristi koristeći oruţja za masovno uništavanje stvore
anarhiju pojedinaca pre nego anarhiju drţava, Fukujamino shvatanje budućnosti postaće
manje relevantno. Ako vlade drţava pokaţu da su dorasle tom izazovu i zaustave
terorizam, onda će i dalje ostati uglavnom tradicionalni problemi meĊudrţavnog poretka.
Novi svetski poredak?
Uzevši u obzir protivreĉne sile na delu, postavlja se pitanje šta će oblikovati
svetski poredak u ranim decenijama dvadeset prvog veka? Kraj Hladnog rata zasigurno je
doveo do promene meĊunarodnog sistema, ali tvrdnje o raĊanju "Novog svetskog
poretka" dovoĊene su u pitanje suštinski razliĉitim naĉinima na koji ljudi interpretiraju
znaĉenje reĉi poredak. Pristalice realistiĉke teorije smatraju da se ratovi pojavljuju zbog
teţnji drţava za sticanjem moći i bezbednosti u jednom anarhiĉnom svetu, u kojem
takoĊe nema vrhovnog sudije, osim samopomoći i snage oruţja. Prema ovom gledištu,
pojam poredak prvenstveno se odnosi na strukturu ili raspodelu moći meĊu drţavama u
jednom meĊunarodnom sistemu. Pristalice liberalne i konstruktivistiĉke teorije tvrde da
sukobi i naĉini na koji se oni mogu spreĉiti nisu determinisani samo ravnoteţom snaga,
nego i unutrašnjom strukturom drţava, njihovim vrednostima, identitetima i kulturama,
kao i meĊunarodnim ustanovama ĉija je svrha rešavanje sukoba. Nasuprot realistima,
liberali smatraju da ustanove kao što su Ujedinjene Nacije mogu pomoći u spreĉavanju
izbijanja sukoba i uspostavljanju poretka tako što će stabilizovati oĉekivanja subjekata u
meĊunarodnom sistemu, stvarajući na taj naĉin smisao kontinuiteta i osećaj da će se
trenutna saradnja odrţati i u budućnosti. Stoga, poredak je za liberale povezan sa
vrednostima kao što su demokratija i ljudska prava, kao i sa institucijama. Na kraju,
konstruktivisti nas podsećaju na ĉinjenicu da je svaki poredak rezultat suprotstavljenih
mišljenja, te stoga nikada ne moţe biti vrednosno neutralan pojam.
Po nekima, poredak ima nekakve zlosutne konotacije. U viĊenjima grupa
autohtonog domaćeg stanovništva, ili nacionalistiĉkih grupa kao što su one koje vodi Pat
Robertson u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, ili Ţan-Mari Lepen u Francuskoj, "novi
svetski poredak" sugeriše postojanje zavere nastale meĊu finansijskim i politiĉkim
elitama u cilju dominacije svetom. Po njima, multinacionalne korporacije se, u savezu sa
finansijskim trţištima Vol Strita, Londona i Tokija, bogate na raĉun ostatka sveta. U
viĊenjima odreĊenih islamskih ekstremistiĉkih grupa, poredak je ĉisto zapadnjaĉki
koncept osmišljen u cilju dominacije nad ne-Zapadnim svetom.
Ove razliĉite koncepcije poretka znaĉe da se sintagma103
"novi svetski poredak"
veoma teško definiše. Nijedna od škola mišljenja nije dovoljna sama po sebi da bi se
razumeli uzroci sukoba u svetu u kojem ţivimo. Realistiĉko naglašavanje ravnoteţe
snaga je nuţno ali nije dovoljno u situaciji u kojoj su dugoroĉne promene u prirodi
društava dovele do nagrizanja normi apsolutnog suvereniteta drţava. ViĊenje da je do
mira došlo izmeĊu većih liberalnih demokratija je taĉno, ali to nije lek za sve probleme
jer mnoge drţave, ukljuĉujući i neke velike sile, nisu liberalne demokratije. Stari
bipolarni hladnoratovski poredak osiguravao je stabilnost posebne vrste. Hladni rat je,
naime, doveo do pogoršanja brojnih sukoba u zemljama Trećeg sveta, ali su ekonomski
sukobi izmeĊu Sjedinjenih Drţava, Evrope i Japana bili ublaţeni zajedniĉkom
zabrinutošću zbog postojanja sovjetske vojne pretnje, a gorke etniĉke podele drţane su
ispod tepiha u vreme Sovjetskog prisustva u Istoĉnoj Evropi. Sa nestankom bipolarnog
poretka, sukobi se nisu završili. MeĊutim, oni danas imaju nešto drugaĉije uzroke.
Buduće konfiguracije moći
Kako su istoriĉari i posmatraĉi politiĉkih dešavanja primetili još od vremena kada
je to Tukidid pribeleţio, situacije u kojima dolazi do brzog prelaska u posedovanju moći
od jedne zemlje ka drugoj (power transition theory), su jedan od vodećih uzoroka sukoba
meĊu velikim silama. Takve tranzicije moći bili su najdublji, strukturalni uzrok
skorašnjih sukoba velikih sila ukljuĉujući uspon Nemaĉke pre oba svetska rata i relativni
uspon i rivalstvo koje je nastalo izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza posle
Drugog svetskog rata. Mnogi su saglasni da je razdoblje posle kraja Hladnog rata znaĉilo
brzu tranziciju moći koji je pratio uspon Sjedinjenih Drţava i Kine i opadanje moći
Sovjetske Rusije. Postoji znaĉajna rasprava povodom toga kako opisati i odrediti jaĉinu
prelaska, ali ipak, i te debate govore o nepredvidljivosti koje ovakve promene ĉine
potencijalnim izvorom sukoba.
Jedna od alternativa ovakvom gledištu jeste multipolarnost. Francuski predsednik
Ţak Širak, na primer, pozivao je na povratak multipolarnog sveta. Ipak, ako pojam
multipolarnosti podrazumeva jednu istorijsku analogiju sa devetnaestim vekom, onda je
ovo potpuno pogrešna analogija. Taj poredak je poĉivao na ravnoteţi snaga izmeĊu
bezmalo jednakih sila, dok su velike sile posle Hladnog rata daleko ĉak i od pribliţne
jednakosti u moći. Ruska moć opadala je brţe i više od 1990. godine naovamo nego što je
to iko oĉekivao, uprkos tome što je zadrţala jedan ogroman nuklearni arsenal. Kineska
moć je rasla brţe nego što je bilo ko mogao da pretpostavi, sa dugim razdobljem
dvocifrenog ekonomskog rasta, ali je ipak po mnogim karakteristikama ona ostala zemlja
u razvoju. Japan i Nemaĉka nisu postale supersile u punoj snazi kako su to neki netaĉno
predviĊali 1990. godine. Sjedinjene Drţave su jedina vojna supersila, iako je Evropska
unija pribliţno tu u ekonomskoj moći.
Neki analitiĉari predviĊaju da će svet biti organizovan oko tri ekonomska bloka -
Evrope, Azije i Severne Amerike. Ipak, ĉak i ovde, globalne tehnološke promene i porast
broja neblokovskih, nedrţavnih subjekata meĊunarodnih odnosa poput multinacionalnih
korporacija i etniĉkih grupa, dovešće do njihovog otpora kapacitetima ova tri bloka da
ograniĉe njihove aktivnosti. A već smo imali prilike da diskutujemo o problemu koji
nastaje kada opisujemo svet kao poredak civilizacija.
Kao posledica rata u Iraku 2003.godine, drugi analitiĉari opisuju meĊunarodni
poredak kao Ameriĉku svetsku imperiju. Na mnogo naĉina metafora o imperiji je
privlaĉna. Ameriĉka vojska ima globalni domašaj, sa bazama širom sveta i njihovim
regionalnim komandantima koji ponekad deluju kao prokonzuli. Engleski je lingua
franca kao što je to svojevremeno bio Latinski jezik. Ameriĉka ekonomija je najveća na
svetu, a ameriĉka kultura je magnet drugim kulturama. Ipak, pogrešno je pomešati
politiku prvenstva sa politikom imperije. Sjedinjene Ameriĉke Drţave zasigurno nisu
imperija na naĉin na koji mi mislimo o evropskim prekomorskim imperijama iz
devetnaestog i dvadesetog veka, jer je suštinska osobina takvog imperijalizma bila
politiĉka kontrola nad ostalim delovima planete. Iako odnosi u kojima postoji
nejednakost zasigurno postoje izmeĊu Sjedinjenih Drţava i slabijih sila i lako mogu
dovesti do jednog eksploatatorskog odnosa sa ameriĉke strane, odsustvo formalne
politiĉke kontrole nad tim drţavama, ĉini termin "imperijalna" ne samo nedovoljno
taĉnim, nego i potpuno pogrešnim.
Sjedinjene Ameriĉke Drţave imaju više izvora moći nego što ih je imala Velika
Britanija na vrhuncu svoje imperijalne moći, ali Sjedinjene Drţave imaju manje moći u
smislu kontrole nad ponašanjem i unutrašnjom politikom drugih zemalja, nego što je to
imala Britanija u doba kada je vladala ĉetvrtinom Planete. Na primer, škole u Keniji,
izbori, proces donošenja zakona i ubiranje poreza - da ne pominjemo spoljnu politiku
zemlje - bili su pod kontrolom britanskih zvaniĉnika. U poreĊenju sa tim, Sjedinjene
Drţave imaju malo takve kontrole u današnje vreme. Tokom 2003. godine Sjedinjene
Drţave nisu ĉak uspele da zadobiju glasove Meksika i Kine za drugu rezoluciju o Iraku u
Savetu bezbednosti Ujedinjenih Nacija. Analitiĉari imperije odgovaraju da je termin
"imperija" samo metafora. Ipak, problem sa tom metaforom jeste da ona podrazumeva
kontrolu iz Vašingtona koja se teško uklapa sa sloţenim naĉinom na koji je moć u svetu
danas raspodeljena.
U globalnom informatiĉkom dobu, moć je meĊu drţavama raspodeljena po
obrascu koji podseća na sloţenu trodimenzionalnu šahovsku tablu, na kojoj se igra odvija
i horizontalno i vertikalno. Na vrhu šahovske table gde su politiĉko-vojna pitanja, vojna
moć je uglavnom unipolarna sa Sjedinjenim Drţavama kao jedinom supersilom, ali u
sredini table gde su ekonomska pitanja, Sjedinjene Drţave nisu hegemon ili imperija, i
moraju da se cenjkaju sa Evropom sa jednakih pozicija kada Evropa deluje kao
ujedinjena celina. Na primer, povodom antimonopolskih ili pitanja koja se odnose na
privredu, one moraju naći kompromis, da bi postigle sporazum. I na dnu table
transnacionalnih odnosa koji prelaze granice van kontrole vlada drţava i tako ukljuĉuju
raznovrsne aktere kao što su bankari i teroristi, moć se haotiĉno raspršava. Uzmimo kao
dodatak pitanjima terorizma samo nekoliko primera; privatni akteri na globalnom trţištu
kapitala ograniĉavaju naĉin na koji se kamatne stope mogu koristiti za upravljanje
ameriĉkom ekonomijom, a trgovina droge, AIDS, migracija stanovništva, i globalno
zagrevanje koji imaju duboke društvene korene u više od jedne zemlje, izvan su kontrole
ameriĉkih vlasti. U takvoj jednoj situaciji ĉini se da nema baš puno smisla koristiti
tradicionalne termine poput unipolarnost, hegemonija ili imperija s ciljem da se opišu
takvi problemi.
Oni koji slikaju imperiju zasnovanu na tradicionalnoj vojnoj moć oslanjaju se u
svom radu samo na jednodimenzionalnu analizu. U igri koja ima tri dimenzije, meĊutim,
izgubićete ako se usredsredite samo na jednu hijerarhiju i nećete uspeti da uzmete u obzir
i druge odnose, te vertikalne veze izmeĊu njih - pogledajte samo vezu u ratu protiv
terorizma, izmeĊu vojnih akcija na najvišoj tabli (figurativno:šahovskoj tabli-prim.prev.)
u kojoj su Sjedinjene Drţave uklonile tiranina iz Iraka, ali su istovremeno uvećale
sposobnost ĉlanova teroristiĉke mreţe Al Kaida da pridobiju nove regrute na
transnacionalnoj tabli. Predstavljajući tamnu stranu globalizacije, ova pitanja su
inherentno višestrana, a da bi se rešila zahtevaju saradnju. Opisujući takav svet kao svet u
kojem postoji nekakva ameriĉka imperija, nećemo uspeti da shvatimo stvarnu prirodu
sveta sa kojim se Sjedinjene Drţave suoĉavaju.
Štaviše, još jedan problem koji nastaje njihovom analizom jeste da li će ameriĉka
javnost tolerisati ovakvu jednu klasiĉno imperijalnu ulogu. Amerika je kratko vreme bila
u imperijalnom iskušenju u vreme kada se pojavila kao globalna sila na meĊunarodnoj
sceni 1898. godine, ali meĊuvreme formalne imperije nije dugo trajalo. Nasuprot
Britaniji, imperijalizam za Amerikance nije bio zadovoljavajuće iskustvo. Istraţivanja
javnog mnenja su stalno pokazivala da postoji malo osećaja za imperiju. Umesto toga,
javnost nastavlja da favorizuje multilateralizam i korišćenje Ujedinjenih Nacija. Moţda je
to razlog zbog koga je Majkl Ignjatijev, kanadski zastupnik prihvatanja metafore
imperije, oznaĉio ameriĉku ulogu u svet kao "laku imperiju".
Trenutnu raspodelu moći u svetu moţemo oznaĉiti kao meĎuzavisnost na više
nivoa. Naime, nijedna pojedinaĉna hijerarhija ne opisuje na odgovarajući naĉin današnju
svetsku politiku, kao što to ĉini ona koja je prikazuje kao trodimenzionalnu partiju šaha.
Ali sva ta sloţenost ne bi ništa znaĉila da se vojna moć pretvara poput novca i da se moţe
odrediti ishod u svim oblastima. Vojna veština se, meĊutim, dokazala kao slabo sredstvo
za predviĊanje ishoda u današnjoj svetskoj politici na ekonomskoj i transnacionalnoj
šahovskoj tabli. Istina je da Sjedinjene Ameriĉke Drţave imaju raznovrsniji portfolio
izvora moći nego bilo koja druga zemlja na svetu, ali svetski poredak današnjice nije era
ameriĉke imperije u tradicionalnom smislu te reĉi. Uprkos svemu, jedina svetska
supersila ne moţe sebi dopustiti taj luksuz da deluje sama. Proces globalizacije stavio je
na dnevni red meĊunarodnih odnosa sledeće: ĉak ni najmoćnija zemlja sveta ne moţe se
hvatati u koštac sa njom samo sopstvenim snagama-uzmite kao dokaz pitanja
meĊunarodne finansijske stabilnosti, globalnih klimatskih promena, širenje infektivnih
bolesti, i transnacionalnu trgovinu drogom, kriminal i teroristiĉke mreţe.
Tamnica starih koncepata
Svet posle Hladnog rata je sui generis. Pristalice konstruktivistiĉke teorije su u
pravu kada kaţu da ne bi trebalo previše da ograniĉavamo svoje razumevanje
pokušavajući da ga smestimo u Prokrusterovu postelju tradicionalnih metafora sa
njihovim mehaniĉkim suprotnostima. Moć je postala višedimenzionalna, strukture su
postale sloţenije, a granice drţava same po sebi poroznije. Ova dodatna kompleksnost
znaĉi da svetski poredak mora poĉivati na više od onog što je samo tradicionalna vojna
ravnoteţa snaga.
Realistiĉko viĊenje svetkog poretka je nuţno, ali nije dovoljno, jer ne uzima u
obzir dugoroĉne društvene promene koje su polako odmakle svet od Vestfalskog sistema.
Godine 1648., nakon 30 godina meĊusobne besomuĉne borbe povodom religije, evropske
drţave su se dogovorile Vestfalskim mirom da je zapravo vladar taj koji će odrediti
religiju svoje drţave, bez obzira na opredeljenje naroda. Poredak je zasnovan na
suverenitetu drţava, ne naroda. Mehaniĉka ravnoteţa izmeĊu drţava, koje su posmatrane
kao prazne bilijarske kugle, polako je erodirala tokom sledećih vekova rastućeg
nacionalizma i demokratske participacije, ali su norme drţavne suverenosti opstale.
Danas, brzi rast transnacionalnih komunikacija, migracija i ekonomske meĊuzavisnosti
ubrzava eroziju klasiĉnih koncepata i produbljuje jaz izmeĊu normativnog i stvarnog.
Ova evolucija ĉini jednako znaĉajnim liberalni koncept svetskog društva ljudi i
društva drţava, kao i poredak zasnovan na vrednostima, institucijama i poretku vojne
moći. Liberalni pogledi koji su nekada smatrani beznadeţno utopijskim, kao na primer
prizivanje miroljubive lige demokratija Imanuela Kanta, deluju manje neostvarivim sada
kada teoretiĉari politike govore da u stvarnosti ne postoji primer demokratija u
meĊusobnom ratu. U debatama povodom nemaĉkog ujedinjenja, na primer, predviĊanja
realista koji su Evropu videli kako se vraća u budućnost su prošla gore, nego ona liberala
koji su naglašavali da je nova Nemaĉka demokratska i duboko uronjena u svoje
zapadnjaĉko okruţenje kroz institucije Evropske unije.
Svakako da ove liberalne koncepcije poretka nisu u potpunosti nove i nisu
primenjive na sve drţave. Poredak Hladnog rata je takoĊe imao norme i institucije, ali su
one imale ograniĉenu ulogu. Tokom Drugog svetskog rata, Ruzvelt, Staljin i Ĉerĉil su
pristali na Ujedinjene Nacije koje pretpostavljaju multipolaranu distribuciju moći. Savet
bezbednosti UN-a bi nametnuo doktrinu kolektivne bezbednosti i neagresije protiv malih
drţava, dok bi pet velikih sila bilo zaštićeno pravom veta.
Ĉak i ova skraćena verzija Vudro Vilsonovog institucionalnog pristupa poretku je
obogaljena nepredviĊenim usponom bipolarizma. Supersile su stavile jedna drugoj veto
na inicijative i organizacija je svedena na još skromniju ulogu stacioniranja mirovnih
snaga više za nadgledanje primirja, nego za odbijanje agresorskih napada. Kada je pad
sovjetske moći doveo do nove politike Kremlja – saradnje sa Sjedinjenim Ameriĉkim
Drţavama u primeni doktrine UN-a o kolektivnoj bezbednosti protiv Iraka 1990-1991, to
je bio manje dolazak novog svetskog poretka, nego što je bio ponovna pojava jednog
aspekta liberalnog institucionalnog poretka koji je trebalo da nastane 1945. godine.
Jednako kako je Zalivski rat vaskrsnuo jedan aspekt liberalnog pristupa svetskom
poretku, tako je i otkrio jednu vaţnu slabost u liberalnom konceptu. Doktrina kolektivne
bezbednosti objavljena je u Povelji Ujedinjenih Nacija. Povelja se oslanja na drţave, i
primenjiva je samo kada odnosi prelaze drţavne granice, ali ne i kada je sila upotrebljena
izmeĊu naroda u drţavi. Liberali pokušavaju da pobegnu od ovog problema pozivajući na
principe demokratije i samoopredeljenja: pustiti narod unutar drţave da glasa da li ţeli da
bude zaštićen van svojih granica. Ali kako smo videli, samoopredeljenje nije tako
jednostavno kao što zvuĉi. Ko odluĉuje ko ima pravo na samoopredeljenje? Manje od
10% drţava u današnjem svetu su etniĉki homogene. Samo polovina od njih ima jednu
etniĉku grupu koja ĉini više od 75%. Većina drţava nastalih raspadom Sovjetkog saveza
imaju znaĉajan broj manjina i mnoge od njih imaju diskutabilne granice. Afrika moţe da
bude posmatrana kao kontinent od otprilike hiljadu naroda stisnutih unutar nekih
pedesetak drţava. U Kanadi većinsko frankofonsko stanovništvo provincije Kvebek
zahteva specijalan status, a neki od njih agituju za nezavisnost od ostatka Kanade.
Jednom kada postojanje takvih multietniĉkih i višejeziĉkih drţava bude dovedeno u
pitanje, biće teško sagledati gde će se taj proces završiti. U takvom svetu, lokalna
autonomija i meĊunarodni nadzor nad pravama manjina pruţaju neku nadu, ali politika
bezrezervne podrške pravu na nacionalno samoopredeljenje moţe se pretvoriti u princip
velikog svetskog besporetka.
Razvoj hibridnog svetskog poretka
Kako je onda moguće oĉuvati neki poredak u tradicionalnom smislu raspodele
moći meĊu suverenim drţavama, dok istovremeno imamo tendenciju stvaranja
meĊunarodnih institucija koje u svojoj osnovi imaju princip pravde meĎu narodima?
MeĊunarodne institucije se postepeno kreću u takvom post-vestfalskom smeru. Već 1945.
godine, na osnovu ĉlanova 55. i 56. Povelje Ujedinjenih nacija drţave su obavezane na
kolektivnu odgovornost u poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ĉak i pre
Rezolucije Saveta bezbednosti iz 1991. godine koja je odobrila posleratne intervencije u
Iraku, preporuke Ujedinjenih Nacija o uvoĊenju sankcija protiv reţima aparthejda u
Juţnoj Africi znaĉile su presedan o nepridrţavanju odredaba Povelje o suverenitetu
drţava. U Evropi, Završnim aktom iz Helsinkija iz 1975. godine ozakonjena su prava
manjina, dok bi povrede tih prava bile razmatrane pred Konferencijom o evropskoj
bezbednosti i saradnji i Savetu Evrope. MeĊunarodno pravo se postepeno razvija.
Ameriĉki Pravni Institut je 1965. godine definisao meĊunarodno pravo kao "pravila i
principe ... u vezi sa ponašanjem drţava i meĊunarodnih organizacija". Dve decenije
kasnije, pravnici ovog Instituta su dodali "kao i njihovim odnosima sa pojedincima".
Liĉna prava kao i prava manjina se sve više tretiraju kao nešto što nije samo unutrašnja
stvar drţava.
U mnogim, moţda skoro svim delovima sveta, ljudska prava se krše što prolazi
nekaţnjeno. Pokrenuti oruţanu multulateralnu intervenciju da bi se ispravila sva nedela
takoĊe bi bilo princip velikog svetskog besporetka. Ali kao što smo videli, intervencija
odnosno posredovanje se sastoji od raznih postupaka koji se kreću od davanja izjava i
preduzimanja ekonomskih mera ograniĉenog karaktera što je na najniţem nivou lestvice,
pa do invazije u punoj snazi, što se nalazi na najvišem nivou. Vojne intervencije
ograniĉenog obima i multilateralna povreda suvereniteta mogu postepeno da se povećaju
bez izazivanja naglog poremećaja u raspodeli moći meĊu drţavama.
Na široj skali posmatrano, Savet bezbednosti moţe delovati u skladu sa
odredbama Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, ako se utvrdi da nasilje unutar suverene
drţave ili razvijanje oruţja za masovno uništavanje preti da postane opšta pretnja miru u
regionu. Takve definicije su pomalo elastiĉne i mogu se postepeno razvijati tokom
vremena. U drugim sluĉajevima, grupe dţrava mogu delovati na regionalnoj bazi, kao što
su to ĉinile Nigerija i druge zemlje devedesetih godina prošlog veka šaljući svoje vojne
trupe u Liberiju i Sijera Leone pod okriljem Ekonomske zajednice zemalja Zapadne
Afrike, ili kao što je to NATO uradio na Kosovu i Metohiji.
Takvi nesavršeni principi i institucije ostavljaju mnogo prostora za izbijanje
nasilja unutar drţava i nepravdi izmeĊu naroda. Strahote bi bile, meĊutim, mnogo manje
nego kada bi donosioci politiĉkih odluka pokušali da isprave sva zlodela silom, ili opciju
da se vrate nepromenjenom vestfalskom sistemu meĊunarodnih odnosa. Liberali moraju
shvatiti da je razvoj novog svetskog poretka koji prevazilazi vestfalski sistem nešto što
traje decenijama i vekovima; realisti moraju priznati da tradicionalne definicije moći i
strukture u njihovom iskljuĉivo vojnom znaĉenju, propuštaju promene koje se dogaĊaju u
svetu globalnih komunikacija i rastućih transnacionalnih odnosa.
MISLEĆI O BUDUĆNOSTI
U kakvom biste svetu ţeleli da ţivite? Ţiveli bi u svetu koji bi bio anarhiĉan u
smislu opisanom na poĉetku knjige i, nadamo se, ne u hobsovskom smislu haotiĉnog rata
sviju protiv svih. Poredak će biti osiguran i realistiĉkom koncepcijom ravnoteţe snaga
meĊu drţavama, ali i liberalnim konceptom meĊunarodnih institucija. Taj poredak neće
biti uvek zasnovan na pravdi. Pravda i poredak su ĉesto suprotstavljeni ĉak i u pitanju
samoopredeljenja. Da li je vaţnije oĉuvati granice ili slediti humanitarne razloge koje
krše teritorijalni integritet? Kako izbor izmeĊu ove dve stvari utiĉe na principe poretka?
Ove rasprave se ne mogu lako privesti kraju.
Promena se, meĊutim, dogaĊa. Robert Gilpin smatra da se meĊunarodna politika
nije promenila tokom dva milenijuma ljudske istorije i da bi Tukidid bez mnogo
problema razumeo naš današnji svet. Kada bi se Tukidid našao na Bliskom Istoku ili u
Istoĉnoj Aziji, verovatno bi se sasvim brzo snašao u takvom okruţenju. Ali, kada bi se,
kojim ĉudom obreo u Zapadnoj Evropi, trebalo bi mu mnogo više vremena da shvati
odnose izmeĊu Francuske i Nemaĉke. Globalno posmatrano, postojala je tehnološka
revolucija u razvoju nuklearnog oruţja, informatiĉka revolucija koja je smanjila ulogu
geografije i teritorija, jedan znaĉajan porast ekonomske meĊuzavisnosti i pojava
globalnog društva u kojem postoji povećana svest ljudi o odreĊenim vrednostima ljudskih
pravima koja nadilazi drţavne granice. Interesantno je da je sliĉne promene predvideo
Imanuel Kant u svom osamnaestovekovnom pogledu na meĊunarodnu politiku. Kant je
prorekao da će se na duge staze ljudi izdići iznad rata iz tri razloga: zbog velike
destruktivnosti rata, zbog porasta ekonomske meĊuzavisnosti, i zbog razvoja onoga što je
on zvao republikanskom vladom, ili onoga što mi danas nazivamo liberalnom
demokratijom.
Da bismo razumeli sadašnji svet, moramo shvatiti i realistiĉko i liberalno gledište
na svetsku politiku i biti osetljivi na socijalne i kulturne promene koje istiĉu pristalice
konstruktivistiĉke teorije. Moramo biti sposobni da u isto vreme mislimo o razliĉitim
idealnim tipovima, u veberovskom smislu te reĉi. U stavarnosti ne postoji ni ono što slika
realizam, ni ono što opisuje uĉenje o kompleksnoj meĊuzavisnosti; jer su oba idealni
tipovi. Realisti vide svet naseljen drţavama koje koriste silu u potrazi za bezbednošću.
Ako se to preokrene stvara se kompleksna meĊuzavisnost, u kojoj su nedrţavni akteri,
ekonomski instrumenti i sticanje bogatsva mnogo vaţniji nego bezbednost. Ova dva
gledišta su na suprotnim krajevima konceptualnog kontinuuma na koji moţemo smestiti
razliĉite odnose koji postoje u realnom ţivotu. Sva tri pristupa – realizam, liberalizam,
konstruktivizam - mogu biti od pomoći i neophodni u razumevanju meĊunarodne politike
u svetu koji se menja.
To nas dovodi do nekih završnih pitanja. Koliko će budućnost liĉiti na prošlost?
Moţe li se Evropa vratiti u budućnost? Da li će doći do još jednog rata velikih sila?
Civilizacija? Hoće li naše informatiĉko doba biti više demokratsko i stoga miroljubivije?
Mogu li vlade kontrolisati transnacionalni terorizam? Bipolarni svet više ne postoji, ali
neće biti zamenjen unipolarnom svetskom imperijom koju će Sjedinjene Drţave same
kontrolisati. Svet je, ekonomski posmatrano, već multipolaran i kako informatiĉka
revolucija bude napredovala i meĊuzavisnost se povećavala, a transnacionalni akteri na
meĊunarodnoj sceni postajali sve znaĉajniji, doći će do raspršivanja moći. Novi svet neće
biti savršeno ureĊen, i vi ćete ţiveti s tim.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Šta Fukujama misli pod "krajem istorije"? Koje su prednosti i nedostatci ovog
koncepta?
2. Da li je verovatnije da će sukobi nastati izmeĊu velikih civlizacija ili unutar njih?
Koje su prednosti i nedostatci Hantingtonovih argumenata?
3. Postoji li Novi svetski poredak, drugaĉiji od onog koji je postojao posle Drugog
svetskog rata? Moţemo li ga okarakterisati kao multipolaran? Bipolaran?
Unipolaran? Da li je to od vaţnosti?
4. Gubi li se znaĉaj nacionalizma u svetskoj politici, ili je ovaj ĉinilac jaĉi nego
ikada? Navedite neke primere. Da li je moguća imperija u eri nacionalizma?
5. Koliko je realna pretnja od nuklearnog rata ili je to stvar prošlosti? Šta će se desiti
ako teroristiĉke grupe doĊu u posed oruţja za masovno uništenje?
6. Koji su argumenti za i protiv raspršenosti moći od centralnih vlada drţava ka
nekim drugim subjektima meĊunarodnih odnosa? Zašto je ovo vaţno?
7. Koje vrste moći su znaĉajne a koje će biti znaĉajne u narednim decenijama? Kako
će to uticati na ameriĉku ulogu u svetu? Kako Zalivski rat iz 1991. godine, ili
Kosovska kriza iz 1999. godine, kampanja u Avganistanu iz 2001. ili Iraĉki rat iz
2003. godine utiĉu na odgovore na ova pitanja?
8. Šta realistiĉka teorija meĊunarodnih odnosa predviĊa o budućnosti Evrope? Koji
drugi ĉinici mogu uticati na dešavanja u svetu oko nas? Šta liberalni i
kontsruktivistiĉki pristupi imaju da dodaju?
9. Šta pristalice realistiĉke i liberalne teorije meĊunarodnih odnosa predviĊaju o
tome kakva će biti priroda ameriĉko-japanskih odnosa u godinama koje su pred
nama? Ameriĉko-evropskih? Ameriĉko-kineskih? Da li će širenje liberalne
demokratije imati uticaja na mir u svetu?
10. Koji su argumenti za i protiv gledišta koje sadašnji svetski poredak prikazuje kao
Ameriĉku imperiju?
11. Ako postojanje interneta pomaţe jaĉanju transnacionalnih grupa, kakvog će to
imati uticaja na svetsku politiku?
12. Na koji se naĉin bezbednost u 21. veku razlikuje od bezbednosti u prethodnom
veku?
PREPORUĈENA LITERATURA
1. Fukuyama, Francis, "The End of History," The National Interest, No. 16
Summer 1989, pp. 3-18. (Za ovaj tekst na Srpskom jeziku videti: Frensis
Fukujama, “Kraj istorije”, III Program Radio Beograda, br. 84, 1990, str. 141
– 162.; TakoĊe, ovaj tekst je kasnije prerastao u knjigu, koja je prevedena na
Srpski jezik: Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji čovek, Sluţbeni List
SRJ, Beograd, 1996 ili Frensis Fukujama, Kraj istorije i poslednji čovek, CID,
Podgorica, Romanov, Banja Luka, 2002)
2. Francis Fukuyama, "The Last Man in a Bottle: An Essay on the Tenth
Anniversary of the Publication of 'The End of History'" and "Responses to
Fukuyama," The National
Interest, No. 56 Summer 1999
3. Mearsheimer, John, "Back to the Future," International Security, 15:1, Summer
1990,
pp. 5-56; and Hoffmann, Stanley, Robert Keohane, and John Mearsheimer,
"Back to the Future: Part II," International Security, 15:2, Fall 1990, pp. 191-
199.
4. Huntington, Samuel, "The Clash of Civilizations?" Foreign Affairs, 72:3
(Summer 1993), pp. 22-49. (Videti ovaj tekst na Srpskom jeziku: Samjuel
Hantington, “Sudar civilizacija”, u: Branko Milinković, Sanja Milinković,
Nacionalne manjine u meĎunarodnom i jugoslovenskom pravnom poretku,
MeĊunarodna politika, Beograd, 1997, str. 327 – 350; TakoĊe, ovaj tekst je
kasnije prerastao u knjigu, koja je prevedena na Srpski jezik: Semjuel
Hantington, Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog poretka, CID,
Podgorica, 1998)
5. Hoge, James, and Gideon Rose, How Did This Happen? Terrorism and the New
War Council on Foreign Relations, Public Affairs Reports , New York, 2001
6. Nye, Joseph S., Jr., The Paradox of American Power: Why the World's Only
Superpower Can't Go It Alone (New York: Oxford University Press, 2002),
Poglavlje 5 (Ova knjiga je prevedena na Srpski jezik: videti, Dţozef Naj, Jr.,
Paradoks američke moći, BMG, Beograd, 2004 – prim. prev.)
DODATNA LITERATURA
Bacevich, Andrew, American Empire, Harvard University Press, Cambridge, MA,
2002
Barnet, Richard J., and John Cavanagh, Global Dreams: Imperial Corporations and the
New World Order, Simon & Schuster, New York, 1994
Brown, Michael, Sean Lynn-Jones, and Steven Miller, eds., Debating the Democratic
Peace MIT Press, Cambridge, MA, 1996
Clark, Grenville, and Louis Sohn, Introduction to World Peace Through World Law,
World Without War Publications, Chicago, 1973
Deudny, Daniel, "Geopolitics and Change," in Michael W Doyle and G. John
Ikenberry, eds., New Thinking in International Relations Theory, Westview Press,
Boulder, CO, 1997
Emmott, Bill, 20:21 Vision: Twentieth Century Lessons for the Twenty-First Century
Farrar, Strauss, and Giroux, New York, 2003
Falk, Richard A., This Endangered Planet: Prospects and Proposals for Human Survival
Random House, New York, 1971
Feinstein, Lee, and Anne-Marie Slaughter, "A Duty to Prevent," Foreign Affairs
January / February, 2004
Finnemore, Martha, "Constructing Norms of Humanitarian Intervention," in Peter
J. Katzenstein, ed., The Culture of National Security: Norms and Identity in World
Politics Columbia University Press, New York, 1996
Gaddis, John L, 'Towards the Post-Cold War World," Foreign Affairs, 70:2,
Spring 1991, pp. 102-122.
Haas, Ernst B., Beyond the Nation-State: Functionalism and International Organization
Stanford University Press, Stanford, CA, 1964
Huntington, Samuel P, The Third Wave: Democratization in the Late Twentieth
Century University of Oklahoma Press, Norman, OK, 1991, (Videti Srpsko
izdanje ove knjige: Semjuel Hantington, Treći talas, Stubovi Kulture, Beograd,
2004)
Ignatieff, Michael, Empire Lite, Vintage Books, New York, 2003
Ignatieff, Michael, The Rights Revolution, House of Anansi Press, Toronto, 2000
Kagan, Robert, Of Paradise and Power: America and Europe in the New World Order
Vintage Books, New York, 2003 (Ova knjiga je prevedena na Srpski jezik,
videti:
Robert Kejgan, O raju i moći, Ĉarobna knjiga, Beograd, 2003 – prim. Prev.)
Kaplan, Robert, The Ends of the Earth: A Journey at the Dawn of the 21s t
Century (New York: Random House, 1996).
Kennedy, Paul M., The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and
Military Conflict from 1500 to 2000, Random House, New York, 1987, (Ova knjiga
je prevedena na Srpski jezik, videti: Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila,
Sluţbeni List SRJ, Beograd, CID, Podgorica, 1999 – prim.prev.)
Lake, David, and Donald Rothchild, Ethnic Forces and Global Engagement: The International
System and Management of Ethnic Conflic, University of California: Institute on
Global Conflict and Cooperation, San Diego, 1996
Mastanduno, Michael, "Preserving the Unipolar Moment: Realist Theories and U.S.
Grand Strategy After the Cold War," International Security, 21:4, Spring 1997,
pp. 49 - 88.
Mathews, Jessica A., Preserving the Global Environment: The Challenge of Shared
Leadership Norton, New York, 1991
Mitrany, David, A Working Peace System, Quadrangle, Chicago, 1966
Moravcsik, Andrew, The Choice for Europe: Social Purpose and State Power from
Messina to Maastricht, Cornell University Press, Ithaca, NY, 1998
Neustadt, Richard E., and Ernest R. May, Thinking in Time: The Uses of History for
Decision-makers, Free Press, New York, 1986
Russett, Bruce, and James S. Sutterlin, "The U.N. in a New World Order," Foreign Affairs,
70:2 , Spring 1991, pp. 69 - 83.
Sagan, Scott D., and Kenneth N. Waltz, The Spread of Nuclear Weapons: A Debate (New
York: W.W. Norton, 1995).
Slaughter, Anne-Marie, "The Real New World Order," Foreign Affairs September /
October, 1997
Sorensen, Georg, Changes in Statehood: The Transformation of International
Relations, Palgrave, New York, 2001
Spiro, Peter J., "New Global Communities: Nongovernmental Organizations in
International Decision-Making Institutions," The Washington Quarterly, 18:1, Winter
1995, pp. 45 - 56.
Vernon, Raymond, In the Hurricane's Eye: The Troubled Prospects of Multinational
Enterprises, Harvard University Press, Cambridge, MA, 1998
Wallace, William, The Transformation of Western Europe, Royal Institute for Interna-
tional Affairs, Pinter, London, 1990
Williams, Phil, "Transnational Criminal Organizations: Strategic Alliances," The
Washington Quarterly, 18:1, Winter 1995, pp. 57 - 72.
POJMOVNIK:
Alijanse
Formalni ili neformalni aranţmani naĉinjeni izmeĊu suverenih drţava ĉiji je cilj obiĉno
da osiguraju meĊusobnu bezbednost.
Politika popuštanja
Delovanje kojim se kroz popuštanje izlazi u susret zahtevima sile koja jaĉa u cilju
predupreĊivanja sukoba. Zapadnoevropsko umirivanje Hitlera kasnih 1930-ih je klasiĉan
primer opasnosti ovakve politike.
Asimetrija
Sluĉajevi u kojima se drţave ili drugi akteri sa neuravnoteţenom moći nalaze u
suprotstavljenim poloţajima. Rat koji Sjedinjene Ameriĉke Drţave vode protiv Al Kaide,
od velikog dela struĉne javnosti smatra se za primer asimetriĉnog sukoba.
Ravnoteţa snaga
Termin koji se ĉesto koristi da opiše 1) raspodelu moći u meĊunarodnom sistemu, 2)
politiku uravnoteţivanja strane moći u cilju predupreĊivanja jedne drţave od zadobijanja
premoći, ili 3) ravnoteţu vojne moći koja je postojala u multipolarnom sistemu
devetnaestovekovne Evrope.
Bipolarizam
Struktura meĊunarodnog sistema u kojoj dve drţave ili alijanse drţava dominiraju
svetskom politikom. Hladnoratovska podela izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog
Saveza ĉesto se navodi kao primer bipolarnog sistema.
Breton Vuds
Odmaralište u ameriĉkoj saveznoj drţavi Nju Hempšajr u kojem su 1944. godine
osnovani MeĊunarodni monetarni fond i Svetska banka.
Kolektivna bezbednost
Sredstvo za odrţavanje mira u kojem se skup drţava saglasio o institucionalnom okviru i
pravnim mehanizmima kako bi predupredio ili ugušio agresiju. Dva primera delovanja
sistema kolektivne bezbednosti pod okriljem Ujedinjenih Nacija bili su Korejski rat i rat
u Persijskom zalivu.
Hladni rat
Pat pozicija izmeĊu Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza koja je trajala pribliţno od
kraja Drugog svetskog rata do pada Berlinskog zida 1989. godine. Iako su se vodili tzv.
posredni ratovi u ime obe strane širom sveta, ameriĉka i sovjetska vojska nisu bile u
direktnom sukobu, što je sve zajedno uslovilo da je ovaj rat pre bio Hladni nego “topli”
rat.
Beĉki kongres
Sporazum iz 1815. godine koji je oznaĉio kraj Napoleonovih ratova i ustanovio opšti
okvir meĊunarodnog sistema Evrope u 19. veku.
Konstruktivizam
Analitiĉki pristup meĊunarodnim odnosima koji naglašava znaĉaj ideja, kulture i
društvenih dimenzija. Dţon Rugi, Aleksander Vend, Peter Kacenstajn se smatraju
konstruktivistima.
Kontejment
Spoljna politika osmišljena da obuzda potencijalnog agresora. Zapreĉavanje je bilo
ugaoni kamen Ameriĉke spoljne politike prema Sovjetskom komunizmu tokom Hladnog
rata.
Kosmopolite
Kosmopolite vrednuju pojedince iznad suverenih drţava i ograniĉavaju moralnu vaţnost
drţavnih granica. Ĉarls Bajc je istaknuti teoretiĉar kosmopolitizma.
Metod izvrtanja ĉinjenica
Argumenti koji idu suprotno od ĉinjenica. Ĉesto se nazivaju “šta bi bilo kad bi bilo”
pitanjima i koriste se u analizi scenarija u meĊunarodnim odnosima u cilju istraţivanja
uzroĉnih odnosa.
Kubanska raketna kriza
Pat pozicija koja je u oktobru 1962. godine postojala izmeĊu Sjedinjenih Drţava i
Sovjetskog Saveza zbog postavljanja sovjetskih nuklearnih raketa na Kubi. Kriza je bila
rešena na taj naĉin što su Sovjeti uklonili njihove rakete, delimiĉno u zamenu za tajni
sporazum koji je predviĊao da će Sjedinjene Drţave ukloniti svoje rakete iz Turske.
Teorija zavisnosti
Teorija razvoja, popularna 1960-ih i 1970-ih, koja je smeštala bogate zemlje u “središte”
meĊunarodnog sistema, pri cemu bi “zemlje u razvoju” bile drţane na „periferiji“. Ova
teorija je izgubila svoju uverljivost kada su se zemlje poput Singapura i Juţne Koreje
brzo razvile u 1980-im i 1990-im godinama.
Odvraćanje
Strategija obeshrabrivanja potencijalnog agresora putem pretnje ili straha.
Ekonomska meĊuzavisnost
Situacije koje se odlikuju uzajamnim ekonomskim uticajem izmeĊu drţava ili aktera u
razliĉitim drţavama. Vidi meĊuzavisnost.
Ĉetrnaest taĉaka
Vudro Vilsonov plan za sreĊivanje prilika u meĊunarodnim odnosima na kraju I svetskog
rata. MeĊu njegovim najvaţnijim odlikama bio je poziv za stvaranje jedne meĊunarodne
ustanove koja bi osigurala kolektivnu bezbednost. Vidi Društvo naroda.
GATT (Opšti sporazum o carinama i trgovini, General Agreement of Tariffs and
Trade)
MeĊunarodni sporazum o carinama i trgovini koji je stupio na snagu 1947. godine, a
zamenjen je 1994. godine sa WTO (Svetska trgovinska organizacija, World Trade
Organization)
Teorija igara
Teorija racionalnog delovanja (pretpostavlja se da odreĊeni subjekat moţe da odredi šta
je u nekoj situaciji dobro a šta loše za njega, tzv. cost – benefits) koja predviĊa naĉin na
koji će akter reagovati u odreĊenoj situaciji kako bi osigurao povoljan ishod. Teorija
igara je bila popularizovana u filmu Blistavi um.
Geopolitika
Teorija meĊunarodne politike koja smatra da su mesto i poloţaj neke drţave u odnosu na
druge od presudnog znaĉaja za njeno ponašanje.
Globalizacija
U svom najširem znaĉenju, ovaj termin se koristi da opiše mreţu meĊuzavisnosti koja je
prekrila ĉitav svet. Ima jedan broj dimenzija, ukljuĉujući ekonomsku, kulturnu, vojnu i
politiĉku globalizaciju. To nije nova pojava – potiĉe još od Puta svile – ali je usled
informatiĉke revolucije, njen savremeni oblik „gušći i brţi“ nego što su to prethodni.
Hegemonija
Sposobnost vršenja kontrole unutar sistema suverenih drţava. Za Sjedinjene Ameriĉke
Drţave se ĉesto kaţe da imaju vojnu hegemoniju u današnjem svetu.
MeĊunarodne vladine organizacije
Organizacija koja povezuje dve ili više suverenih drţava. Ujedinjene nacije i
MeĊunarodni monetarni fond (MMF) su primeri meĊunarodnih vladinih organizacija.
MeĊunarodne organizacije
Ustanove stvorene da pospeše meĊunarodnu saradnju. Ujedinjene nacije, Svetska banka,
MeĊunarodni monetarni fond su primeri meĊunarodnih organizacija.
MeĊunarodno pravo
Kombinacija ugovora i obiĉaja koji ureĊuju ponašanje drţava. МeĊunarodno pravo se
takoĊe moţe primeniti na pojedince koji deluju u meĊunarodnom kontekstu.
MeĊunarodni monetarni fond
MeĊunarodna organizacija osnovana posle Drugog svetskog rata da kreditira prvenstveno
zemlje u razvoju, pomaţe stabilizaciju valuta ili pokriva platne bilanse. Vidi Breton
Vuds.
MeĊuzavisnost
Situacija koju odlikuje postojanje uzajamnih uticaja izmeĊu drţava ili drugih subjekata.
Intervencija
Spoljne akcije koje utiĉu na unutrašnje poslove suverene drţave. Ovaj pojam se najĉešće
koristi da oznaĉi nasilno mešanje u unutrašnje poslove neke zemlje.
Ius ad bellum
Moralni kodeks opravdavanja rata koji mora biti zadovoljen kako bi rat bio smatran za
pravedan. Tradicionalno ovaj pojam ukljuĉuje sledeće elemente: opravdani razlog koji se
objavljuje od strane nadleţne vlasti; posedovanje dobre namere; razumne šanse za uspeh;
cilj koji je proporcionalan upotrebljenim sredstvima. Od latinskog „opravdanje za rat“.
Ius in Bello
Moralni kodeks ponašanja koji drţave i pojedince obavezuje na odgovornost za njihove
akcije za vreme ratnog stanja. Od latinskog „pravda u ratu“.
Doktrina pravednog rata
Intelektualna tradicija sa poreklom u hrišćanskoj crkvi koja uvodi moralne smernice i
opravdanja da ograniĉi odgovarajuću upotrebu sile od strane drţava. Tradicija pravednog
rata zabranjuje ubijanje neduţnih civila. Sveti Avgustin i Toma Akvinski su vaţne
istorijske pojave u ovoj tradiciji; Majkl Volcer je poznati moderni teoretiĉar. Vid. Ius in
bello i Ius ad bellum.
Društvo naroda
MeĊunarodna organizacija posvećena kolektivnoj bezbednosti koja je bila osnovana na
kraju Prvog svetskog rata. Vudro Vilson, glavni zagovornik Lige, pozvao je na njeno
stvaranje u njegovih Ĉetrnaest taĉaka na kraju rata. Društvo naroda nije uspelo
zahvaljujući vlastitoj nesposobnosti da predupredi agresije koje su vodile Drugom
svetskom ratu.
Liberalizam
Analitiĉki pristup meĊunarodnim odnosima po kojem drţave funkcionišu kao deo jednog
globalnog društva koje predstavlja okvir za njihova meĊudejstva. Klasiĉni liberalizam
ima intelektualne korene u delima Imanuela Kanta, Dţeremi Bentama i Dţona Stjuarta
Mila. U moderno doba Vudro Vilson i Riĉard Rouzkrens se smatraju liberalima.
Multipolaran
Struktura meĊunarodnog sistema u kome tri ili više drţava ili saveza dominiraju
svetskom politikom. Mnogi teoretiĉari devetnaestovekovnu Evropu vide kao primer
multipolarnog meĊunarodnog sistema.
NAFTA ( Severnoameriĉki sporazum o slobodnoj trgovini)
Sporazum iz 1994. godine izmeĊu Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, Kanade i Meksika
kojim je stvorena zona slobodne trgovine na podruĉju Severne Amerike.
Nacionalni interes
Opaţanja drţave njenih ciljeva u meĊunarodnom sistemu. Realisti, liberali i
konstruktivisti imaju razliĉita opaţanja o tome kako drţave formulišu svoje nacionalne
interese.
Nacionalizam
Verovanje da ljudi koji pripadaju odreĊenoj grupi, bilo kroz zajedniĉku etniĉku
pripadnost, jezik, tlo, kulturu ili religiju, treba da naseljavaju datu teritoriju i kontrolišu
drţavu.
Neoliberalizam
Analitiĉki pristup meĊunarodnim odnosima po kojem su akcije drţava ograniĉene
ekonomskom meĊuzavisnošću i meĊunarodnim organizacijama. Robert Kiohejn se
smatra neoliberalom. Vidi MeĊuzavisnost i MeĊunarodne institucije.
Neorealizam
Analitiĉki pristup meĊunarodnim odnosima po kojem su akcije drţava prvenstveno
ograniĉene strukturalnom ravnoteţom vojne moći. Kenet Volc i Dţon Miršajmer su
poznati neorealisti.
NGO (Nevladine meĊunarodne organizacije)
Najšire definisano, svaka organizacija koja predstavlja interese drugaĉije od interesa
drţava i multinacionalnih korporacija. Ovaj pojam najviše se odnosi na transnacionalne
ili meĊunarodne grupe (ono što ponekad nazivamo INGO, International
Nongovernmental Organization, meĊunarodna nevladina organizacija). Primeri poznatih
NGO-a ukljuĉuju Katoliĉku crkvu, „Green Peace“, MeĊunarodni Crveni krst.
Strategija nuklearnog odvraćanja
Strategija korišćena tokom Hladnog rata od strane Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih
Drţava u kojoj je posedovanje nuklearnog oruţja sluţilo kao sredstvo odvraćanja druge
strane. Vidi Odvraćanje.
OPEK (Organizacija zemalja izvoznica nafte, OPEC, Organization of Petroleum
Exporting Countries)
Organizacija drţava najvećih svetskih proizvoĊaĉa nafte koje na taj naĉin usaglašavaju
politiku proizvodnje nafte i njenu cenu.
Zatvorenikova dilema
Misaona veţba u kojoj dva zatvorenika koji su odvojeni jedan od drugoga, donose
nezavisne racionalne odluke (pretpostavlja se da odreĊeni subjekat moţe da odredi šta je
u nekoj situaciji dobro, a šta loše za njega, tzv. cost – benefits) o davanju informacija ili
prikrivanju informacija ĉime ţele da obezbede najbolji ishod za sebe. Vidi Teorija igara.
Vestfalski mir
Sporazum iz 1648. kojim je okonĉan Tridesetogodišnji rat i postao okvir meĊunarodnog
sistema u kojem su suverene drţave bile najviši oblik vlasti.
Ĉuvanje mira
Razmeštanje naoruţanih trupa u cilju spreĉavanja sukoba ili odrţavanja mira u nekoj
drţavi. Mnoge operacije ĉuvanja mira voĊenje su pod okriljem Ujedinjenih Nacija, ali
one takoĊe mogu biti voĊene i od strane regionalnih organizacija ili grupa drţava koje
deluju van sistema UN-a.
Peloponeski rat
Sukob izmeĊu Atine i Sparte koji je trajao od 431.- 404. p.n.e. i koji je rezultirao
porazom Atine i slomom zlatnog doba atinske demokratije. Vidi Tukidid.
Realizam
Analitiĉki pristup izuĉavanju meĊunarodnih odnosa po kome su drţave glavni subjekti, a
središnji problemi su rat i upotreba sile. Realistima se smatraju Tukidid, Oto fon
Bizmark, Edvard H. Kar, Hans Morgentau i Henri Kisindţer.
Samoopredeljenje
Pravo naroda da formiraju drţavu. Vudro Vilson je bio veliki zagovornik prava na
samoopredeljenje.
Skeptici
Skeptici veruju da u diskusijama o meĊunarodnim odnosima nema mesta za moralne
kategorije, jer ne postoji meĊunarodna zajednica koja bi propisivala prava i duţnosti.
Društveni liberalizam
Uverenje da kontakti meĊu ljudima smanjuju mogućnost izbijanja sukoba, tako što
unapreĊuju meĊusobno razumevanje.
Meka moć
Sposobnost da se poţeljni ishod ostvari putem privlaĉnosti, a ne pomoću prinude ili
plaćanja.
Suverenitet
Koncept da drţave imaju vlade ĉija se vlast proteţe na celoj njenoj teritoriju. Vidi
Vestfalski sporazum.
Drţavni moralisti
Drţavni moralisti veruju da meĊunarodni moral zavisi od društva suverenih drţava koje
deluju po odreĊenim pravila, ĉak i ako se ta pravila ne poštuju.
Simetrija
Situacija u kojoj su drţave ili drugi subjekti meĊunarodnih odnosa koji poseduju
pribliţno jednaku moć, meĊusobno suprotstavljeni. Nuklearna ravnoteţa izmeĊu
Sjedinjenih Drţava i Sovjetskog Saveza u vreme Hladnog rata se ĉesto navodi kao primer
simetriĉnog sukoba.
Tridesetogodišnji rat
Niz ratova u Evropi uzrokovanih meĊunarodnim, verskim i dinastiĉkim sukobima koji su
se dogaĊali izmeĊu 1618. i 1648. godine. Vidi Vestfalski sporazum.
Tukidid
Atinski vojni zapovednik ĉija knjiga Istorija Peloponeskog rata, hronika Peloponeskog
rata izmeĊu Atine i Sparte, predstavlja jedno od najranijih poznatih dela o istoriji i
meĊunarodnim odnosima.
Transnacionalni subjekti meĊunarodnih odnosa
Bilo koji nedrţavni subjekt ili entitet ĉije delovanje prelazi meĊunarodne granice.
Transnacionalni akteri su i Osama bin Laden i Crveni krst.
Rimski ugovori
Sporazum iz 1957. godine kojim je poloţen temelj za evropske integracije, koji je prvo
vodio ka stvaranju Evropskog zajedniĉkog trţišta, i na kraju doveo do Evropske unije i
zajedniĉke Evro valute.
Ugovor u Utrehtu
Sporazum kojim je 1713. godine okonĉan „Rat za špansko nasleĊe“ i ustanovljen
legitimitet britanskih i francuskih poseda u Severnoj Americi.
Vestfalski sporazum
Ugovor iz 1648. godine kojim je formalno zakljuĉen Tridesetogodišnji rat i uspostavljen
suverenitet drţava kao najviše naĉelo u meĊunarodnom sistemu.
Unipolarnost
Raspodela moći u nekom meĊunarodnom sistemu u kome jedna drţava ima najveću moć.
Neki analitiĉari strukturu vojne moći koja postoji u sadašnjem meĊunarodnom sistemu,
sa Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama kao dominantnom vojnom silom, navode kao
primer unipolarnog sistema.
Ranjivost
Relativna cena promene strukture sistema meĊuzavisnosti. O ovom pojmu se takoĊe
moţe misliti kao o ceni izbegavanja pridrţavanja ili promene pravila igre.
Svetska banka (World Bank, WB)
MeĊunarodna finansijska institucija osnovana posle Drugog svetskog rata sa ciljem
obezbeĊivanja pozajmica, tehniĉke pomoći, i politiĉkih saveta zemljama u razvoju. Vidi
Breton Vuds.
STO, Svetska trgovinska organizacija, (WTO- World Trade Organization)
MeĊunarodna organizacija stvorena 1994. godine da ureĊuje trgovinu i carinske stope
izmeĊu drţava ĉlanica. Vidi GATT.