ekonomika

UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

Seminarski rad iz predmeta Ekonomika u transportu i komunikacijama

Tema: MJESTO I NOSIOCI TROŠKOVA U SAOBRAĆAJNOM PREDUZEĆU

Predmetni nastavnici: Prof. dr Alija Behmen Prof. dr Šefkija ČekićAsis. Amel KosovacAsis. Azra Ferizović

Sarajevo, april 2009 godine

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

LITERATURA:

Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2005

Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog odlučivanja, Beograd 1995

Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2000 Internet

Mujo Gušić Fakultet za saobraćaj i komunikacije2


SADRŽAJ

Literatura.......................................................................................................................................2

Sadržaj............................................................................................................................................3

1. Uvod............................................................................................................................................4

2. Definisanje troškova..................................................................................................................5

2.1. Pojam i podjela troškova........................................................................................................5

2.2. Vrsta troškova.........................................................................................................................8 2.2.1. Troškovi po prirodi.........................................................................................................8 2.2.2. Troškovi po poslovnim funkcijama...............................................................................9 2.2.3. Troškovi po načinu obuhvaćanja po učinku................................................................9 2.2.4. Troškovi po ovisnosti o promjenama iskorištenosti kvaliteta....................................9 2.2.5. Troškovi po količini učinka..........................................................................................10 2.2.6. Ostale podjele troškova................................................................................................10 2.2.7. Stalni troškovi...............................................................................................................10

2.3. Značaj troškova za poslovanje saobraćajnog preduzeća..................................................11

3. Mjesto troškova........................................................................................................................13

4. Nosioci troškova.......................................................................................................................14

Zaključak......................................................................................................................................15



1. UVOD

Troškovi i kalkulacije leže u srcu mnogih poslovnih odluka. Poduzeća moraju pažljivo pazititi na troškove, jer svaka marka troška odražava se na poslovni rezultat, odnosno profit samog poduzeća. Ipak, troškovi i kalkulacije presudni su iz dubljeg razloga; poduzeća donose odluke oproizvodnji i prodajama na temelju troškova i cijene dobara. Pojmovi kao što su ekonomski troškovi u ključujući oportunitetne troškove i mjerenje troškova u poslovnim računima, temelj su za razumijevanje odluka o ponudi konkurencijskih poduzeća i industrija.

Troškovi elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrijednosti u proces reprodukcije, u ekonomskoj teoriji i praksi, klasifikuju se po nekoliko osnovnih kriterijuma, zavisno od ciljeva posmatranja te pojave. Svi kriterijumi klasifikovanja troškova zasnovani su na potrebi upravljanja ovim podsistemom ukupnog ekonomskog sistema, u smislu djelovanja na njihovu veličinu, strukturu i dinamiku.

Zavisno od neposrednih ciljeva posmatranja troškova kao ekonomske pojave, svaki od kriterijuma njihovog klasifikovanja cjelinu ovog podsistema ulaganja razlaže na pojedine komponente, kojima se na odgovarajući način može da upravlja. Tako, prema glavnim kriterijumima klasifikacije troškova, ova pojava razlaže se po elementima proizvodnje, mjestima njihovog nastanka, njihovoj važnosti za proizvode, načinu njihovog prenošenja na proizvode, uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom. Međutim, ekonomska teorija i praksa razlikuju još niz drugih klasifikovanja troškova, ali njihovo posmatranje nema veći značaj za rzumijevanje osnovnih zakonitosti u ponašanju ove pojave. To, su obično, određena klasifikovanja troškova od knjigovodstvenog značaja, kojima je osnovni smisao u njihovom evidentiranju.

Kada se kreće u neki posao, jedino što je sigurno da će se dogoditi su – TROŠKOVI!!!



2. DEFINISANJE TROŠKOVA

„Sa troškovima je kao sa tratinčicama u travi: Tek što su pokošene, opet rastu i moramo ih ponovo pokositi.“ – Jurgen Weber, bivši predsjedavajući Upravnog odbora Lufthanse

2.1. Pojam i podjela troškova

Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije. Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne snage, sredstava za rad i predmeta rada. Troškovi se dakle sastoje od :

troškova radne snage troškova sredstava za rad troškova predmeta rada

Troškovi se mogu grupirati prema različitim karakteristikama ali najraširenija je podjela :

sa stajališta mogućnosti raspoređivanja na nosioce troška ( direktni i indirektni troškovi ) sa stajališta njihovog odnosa prema stupnju iskorištenja kapaciteta ( fiksni i varijabilni

troškovi)

Direktni ( pojedinačni) troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:

materijal izrade ( osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po učinku

osobni dohoci izrade amortizacija ( obračunata po funkcionalnom sistemu )

Indirektni ( opći ) troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima troška, pa čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su

opći troškovi izrade ( pogonska režija) opći troškovi uprave i prodaje

Mogućnost podjele troškova na direktne i indirektne podrazumijeva poznavanje mjesta nastanka i nosioca troškova

mjesta nastanka troškova su pojedini dijelovi poduzeća u kojima troškovi nastaju nosioci troška su pojedini učinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su

troškovi nastali

Teorija troškova proučava troškove, ali se ne zadržava samo na tome, nego proučava i njihov utjecaj na uspjeh poslovanja poduzeća, tj. proučava samu narav troškova, vrste troškova , raspoređivanje na nosioce, ovisnost troškova u stupnjevima iskorištenosti kapaciteta, ali i odnose između troškova i cijena, prihoda te poslovnog rezultata poduzeća. Troškovi se znanstveno značajnije počinju proučavati nakon prvog svjetskog rata.



Postoje različite koncepcije i brojna pojmovna određenja troškova, ali može se reći da troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju određenih vrijednosti. U užem smislu pod troškovima se smatra potrošnja resursa zbog izrade novih proizvoda. Troškovi shvaćeni na ovaj način imaju karakter prenijete vrijednosti. Prema pojmovnom određenju u najužem smislu troškovi predstavljaju svjesno uništavanje korisnih resursa u procesu proizvodnje s namjerom da se u zamjenu za to dobiju još korisniji proizvodi, odnosno neke druge vrijednosti. Može se reći da troškovi predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, materijala, trajne i tekuće imovine te drugih usluga zbog ostvarivanja određenih vrijednosti. Iz ovog pojmovnog određenja vidljivo je da se naglasak stavlja na vrste troškova. Navedenim pojmovnim određenjima troškova zajedničko je da se troškovima u opštem smislu smatraju smanjivanje i nestanak postojećih resursa, kako ljudskih potencijala i ljudskog kapitala, tako materijalnih i finansijskih resursa. Isto tako, za sva navedena pojmovna određenja troškova karakteristično je navođenje mogućnosti mjerenja, izračunavanja i izražavanja troškova u novčanom iznosu. Ova mogućnost izražavanja vrlo je značajna s aspekta planiranja, razvrstavanja, evidentiranja, kontrole, analize i upravljanja troškovima.1

Podjelu troškova moguće je izvršiti prema brojnim kriterijima. Podjela troškova evoluirala je s razvojem ekonomske nauke. Uobičajni i najpoznatiji kriteriji podjele troškova su:

Prema prirodnoj vrsti ili pojavnom obliku, Prema poslovnim funkcijama, Prema segmentu i mjestima nastanka troškova, Prema načinu raspoređivanja na nosioce, Prema reagovanju na stepen zaposlenosti kapaciteta, Prema načinu zaračunavanja prema pojedinom periodu – razdoblju, Prema uticaju na poslovni rezultat, Prema ulaganju u poslovni proces, Prema doprinosu kvaliteta.

Osnovna vrsta troškova, odnosno njihov osnovni oblik su prirodni troškovi. To znači da su svi ostali troškovi prikazani u narednoj tabeli, u suštini i stvarno prirodni troškovi. U svakom od ostalih troškova sadržani su i troškovi proizvodnih faktora, bilo da je riječ o svim proizvodnim faktorima ili samo nekim od njih.

1 Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog odlučivanja, Beograd 1995



Prikazana podjela troškova u određenoj mjeri je uslovljena propisima, njihovom raspodjelom u računskom planu, ali i potrebama analize u organizaciji.Tako je npr. za poslovno odlučivanje menadžmenta najvišeg hijerarhijskog nivoa važna podjela troškova po segmentu, dok je za niže hijerarhijske nivoe menadžmenta važna podjela na fiksne i varijabilne, funkcionalna podjela i sl. Informacije o troškovima značajne su za poslovno odlučivanje bez obzira o kojem se menadžerskom nivou u organizaciji radilo.U zavisnosti od neposrednih ciljeva kroz čije ostvarenje se troškovi posmatraju kao ekonomska pojava, svaki od kriterijuma klasifikacije razlaže cijenu na pojedine komponente kojima je moguće upravljati na odgovarajuće načine.



Prema glavnim kriterijumima troškovi se mogu klasifikovati po:

Elementima proizvodnje Mjestima njihovog nastanka Njihovoj vezanosti za proizvode i načinu njihovog prenošenja na proizvode Uslovljenosti proizvodnjom i pripremom proizvodnje

2.2. Vrste troškova

Glavna podjela troškova u ekonomskoj teoriji i praksi zasnovana je na kriterijumu njihove zavisnosti od veličine proizvodnog kapaciteta i dinamike njegovog korištenja. Takva podjela je naročito značajna za regulisanje visine cijene koštanja proizvoda, raspoređivanjem početnih ulaganja kapitala u pripremu proizvodnje većeg ili manjeg broja proizvedenih jedinica.

Na osnovu kriterija zavisnosti troškova od veličine kapaciteta i njegovog korištenja razlikujemo dvije osnovne grupe ovog oblika ulaganja u proces reprodukcije:

Fiksni troškovi Varijabilni troškovi

Troškovi elemenata proizvodnje se različito ponašaju pri promjeni stepena korištenja kapaciteta. Tom prilikom pri ovim promjenama se jedan dio uopšte ne mijenja, dok se drugi dio troškova mjenja sa različitim stepenom zavisnosti od promjena obima proizvodnje. Ovako posmatran ukupni iznos troškova javlja se unutar funkcije uspostavljanja ukupnog proizvodnog kapaciteta preduzeća – fiksni; odnosno u funkciji uspostavljanja potrebe organizacione strukture njegovog korištenja – relativno fiksni; kao i u funkciji ostvarenog obima date vrste proizvodnje – proporcionalni troškovi. Prilikom promjene obima proizvodnje dolazi i do promjene u strukturi ukupnih troškova, ali ne u proporciji sa dinamikom stepena korištenja kapaciteta.

Troškovi se mogu promatrati s više stajališta i u svezi s tim podijeliti i razvrstati po različitim kriterijima.

Mogu se podijeliti na:

troškove po prirodi (porijeklu ) troškova troškove po poslovnim funkcijama troškove po načinu obuhvačanja po učincima troškove po ovisnosti o promjenama iskorišenosti kapaciteta i troškove po količini učinaka

2.2.1. Troškovi po prirodi (porijeklu troškova)

Podjela i razvrstavanje troškova po njihovoj prirodi jeste podjela i razvrstavanje s obzirom na njihovo porijeklo. Ti se troškovi često još nazivaju prirodne ili osnovne vrste troškova. To su:

troškovi sredstava za rad troškovi predmeta rada troškovi radne snage troškovi usluga porezi doprinosi nezavisni o poslovnom rezultatu



Iz iznesenog proizlazi da je ta podjela prirodnih vrsta troškova teorijske prirode bez neke naročite praktične vrijednosti. Znatno je pogodnija podjela na ove vrste prirodnih troškova:

troškovi materijala troškovi usluga amortizacija bruto plaće porezi doprinosi neovisno o poslovnom rezultatu

U troškove materijala uvrštavaju se troškovi sirovina materijala, energije i rezervnih dijelova, troškovi sitnog inventara, autoguma i ambalaže, ukalkulirana rezerviranja materijalnih troškova U troškove usluga uvrštavaju se troškovi transportnih usluga, troškovi usluga na izradi proizvoda i održavanju sredstava, troškovi sajmova, zakupnine, premije osiguranja, ukalkulirana rezerviranja usluga i drugi troškovi usluga. U amortizaciju se uvrštavaju amortizacija osnovnih sredstava i revalorizacijaamortizacije. U bruto- plaće uzimaju se ukalkulirane bruto- plaće i ukalkulirane naknade plaća U poreze i doprinose neovisne o poslovnom rezulatatu uvršteni su doprinosi na brutoplaće, doprinosi komorama, udruženjima i drugi doprinosi, te porez na promet koji ne plaća kupac.2

2.2.2. Troškovi po poslovnim funkcijama

To je razvrstavanje troškova po tome koja ih funkcija poduzeća uzrokuje. Prema tom razvrstavanju postoje:

troškovi upravljanja troškovi nabave troškovi proizvodnje odnosno obavljanja usluga troškovi prodaje troškovi financijske funkcije troškovi računovodstva troškovi opće i kadrovske funkcije

2.2.3. Troškovi po načinu obuhvaćanja po učincima

Razlikuju se dvije vrste:

neposredni troškovi opći troškovi

Neposredni su troškovi oni koje je moguće i ekonomski opravdano pratiti neposredno po učincima koji ih uzrokuju. Nazivaju se još izravni ili pojedinačni troškovi, te troškovi zarade. Opći troškovi su oni troškovi koje je nemoguće neposredno obuhvatiti po učincima, ili to nije ekonomski svrsihodno. Ti troškovi se u pravilu odnose na više vrsta učinaka pa se posredno raspoređuju po učincima. Nazivaju se još posrednim indirektnim, zajedničkim i režijskim troškovima

2 Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog odlučivanja, Beograd 1995



2.2.4. Troškovi po ovisnosti o promjenama iskorištenosti kapaciteta

Razlikuju se:

stalni troškovi promjenljivi troškovi

Promjena i iskorištavanje kapaciteta ne utječe na stalne troškove. Stalni troškovi mijenjaju se promjenom veličene kapaciteta i pripravnosti za obavljanje poslova. Promjenljivi troškovi mijenjaju se primjenom iskorištenosti kapaciteta.

2.2.5. Troškovi po količini učinka

Razlikujemo:

troškovi (ukupni) i prosječni troškovi, te dopunski, prosječni dopunski i granični troškovi

Troškovi su svi troškovi određenog vremenskog razdoblja i odnose se na sve učinke tog razdoblja. Prosječni trošak je trošak koji opada na jedinicu učinka, a dobije se dijeljenjem troškova s količinom učinaka. Dopunski troškovi su troškovi dopunske količine učinaka. Prosječni dopunski trošak je dopunski trošak po jedinici dopunske količine učinaka. Granični trošak je trošak posljednje proizvedene jedinice učinka.

2.2.6. Ostale podjele troška

Oportunitetni trošak predočuje žrtvovani poslovni rezultat koji bi se realno mogao ostvariti u slučaju drugačije poslovne odluke. Diferencijski troškovi predstavljaju razliku između troškova varijanti mogućih poslovnih odluka. Relativni troškovi – budući troškovi do kojih se dolazi procjenom. Izbježivi troškovi- troškovi koji se mogu izbjeći izborom neke od poslovnih alternativa. Neizbježivi troškovi – troškovi postejeće proizvodnje koji se ne mogu izbjeći posovanja ili drugom poslovnom aktivnošću.

Postoje i ove vrste troškova :

primarni i sekundarni standardni troškovi jednostavni i složeni troškovi

2.2.7. Stalni troškovi

Stalni troškovi su troškovi koji se u ukupnom iznosu ne mijenjaju s promjenama iskorištenosti kapaciteta. To su troškovi: -vremenska amortizacija

troškovi investicijskog održavanja sredstava za rad premije osiguranja zagarantirane plaće radnika najamnine i zakupnine opći troškovi uprave i prodaje



Ovi troškovi ovise o veličini postojećeg kapaciteta i o postojećoj pripravnosti poduzeća za poslovanje. Povećanjem pripravnosti i povećanjem kapaciteta poduzeća, mijenjaju se i stalni troškovi, pa se tu razlikuju:

apsolutno stalni troškovi ( troškovi postojećeg kapaciteta) relativno stalni troškovi ( dopunski stalni troškovi koji sde povećavaju i kad se povećava

pripravnost poduzeća u okviru postojećeg kapaciteta i kad se proširuju kapaciteti)

2.3. Značaj troškova za poslovanje saobraćajnog preduzeća

Troškovi imaju veoma veliki značaj za poslovanje svih organizacionih sistema, pa tako i saobraćajnog preduzeća. Praćenje troškova, njihovog nastajanja, razvoja, njihovo sistematizovanje i analiziranje po raznim kriterijumima u cilju njihove racionalizacije doprinose svođenju u potrebne okvire i optimiziranju. Racionalno poslovanje, njegov koncept i alati su način uklanjanja nepotrbnih aktivnosti u poslovnim procesima koji dovode do smanjenja troškova poslovanja i davanja veće vrijednosti proizvodima ili uslugama za njihove korisnike.

Efektivno i efikasno sagledavanje troškova kroz adekvatnu prizmu omogućava pravovremeno anticipiranje budućih kretanja mogućih alternativa poslovno – finansijskog odlućivanja, tj. usvajanja optimalnih pravaca daljeg poslovanja preduzeća koji će omogućiti njegov prosperitet. Preduzeća danas djeluju u nesigurnom poslovnom okruženju koje karakterišu nagle i duboke promjene, te nesigurna i neizvjesna budućnost. Konkurenti se danas mnogo bolje poznaju, njihove metode i tehnike proizvodnje postaju sve više ujednačene. Fleksibilnost, inovativnost i kontinuirano usavršavanje poslovanja elementi su koji postaju sastavni dio strateškog pristupa izgradnje konkurentske prednosti. Uspjeh u takvom okruženju ostvaruju samo ona preduzeća koja se brže i djelotvornije prilagođavaju novim okolnostima na tržištu. Napredak u tehnologiji, transportu, komunikacijama, elektronici, obradi podataka, telekomunikacijama i novim materijalima omogućuju globalizaciju poslovanja. Usljed tih uticaja proces transformacije klasičnih oblika preduzeća neminovan je i nezaustavljiv. Savremeni organizacioni oblici preduzeća u savremenom poslovanju postaju dominirajući organizacioni oblik preduzeća. Ovakve organizacije, zamjenjujući tradicionalne, jedinstvene organizacione forme omogućavaju menadžmentu preduzeća racionalizaciju troškova poslovanja i efikasnije iskorištenje postojećih kapaciteta, pružajući mu tako maksimalnu fleksibilnost u odgovaranju na izazove tržišta.3

Procesi unutar preduzeća u svrhu stvaranja nove upotrebne vrijednosti – proizvoda ili usluga odvijaju se uz uzajamno djelovanje osnovnih elemenata: radne snage, sredstava za rad i materijala. Svaki od ovih elemenata na specifičan način učestvuje u stvaranju novog upotrebnog kvaliteta. Tom prilikom gubi se njihov upotrebni kvalitet, čiji kvantitativni izraz predstavljaju troškovi tj. finansijski predstavljeno trošenje. Kada se poslovanje odvija u uslovima smanjenog ili otežanog snabdjevanja sirovinama, energijom, informacijama, drugim vrstama materijala, kao i umanjenje potražnje za proizvodima ili uslugama, ili uz druge poteškoće koje opet uslovljavaju nemogućnost iskorištenja kapaciteta ili potpuno obustavljanje njegove eksploatacije dolazi do neracionalne upotrebe kapitala uloženog na ovaj način. Ta neracionalnost se ogleda u nemogućnosti reprodukovanja uloženih vrijednosti u izgradnju kapitala.

Ukoliko u potpunosti izostane korišćenje ovih kapaciteta, može da dođe do gubitka kapitala uloženog u njegovo uspostavljanje. Ili ukoliko se proizvodi kapacitet ne koriste u potpunosti kapital koji je uložen u njegovu izgradnju će se reprodukovati nedovoljno. Obično to uslovljava teškoće u ostvarivanju ekonomskih principa poslovanja, odnosno ostvarivanje većih rezultata u odnosu na ulaganja. Savremenu proizvodnju karakteriše veoma visok stepen koncentracije

3 Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2000



sredstava za rad, u kojima je akumulirana ekonomska vrijednost i ona predstavlja proizvodnu pripremu, što podrazumijeva efikasno organizovanje i korišćenje ovako pripremljenih potencijala. Oni se manifestuju kao mogućnost raspoloživih sredstava za rad da posluže u proizvodnji planiranog obima proizvoda ili vršenju usluga.

Proces reprodukcije se organizuje u okviru ekonomskih sistema preduzeća – privrednih subjekata. Ove sisteme karakteriše povezivanje elemenata proizvodnje u datom kvalitativnom, kvantitativnom i vremenskom skladu u cilju izvršavanja postavljenih zadataka. Uslov za uspješno funkcionisanje jednog ovakvog sistema je odgovarajuća priprema elemenata proizvodnje, koja se ogleda u posjedovanju sredstava za rad, potrebne količine materijala i organizovanom radnom kolektivu. Veličina proizvodnog kapitala preduzeća odrđena je obimom i djelotvornošću sredstava za rad, oni predstavljaju akumuliranu ekonomsku vrijednost i imaju mogućnost da supstituišu određenu količinu ljudskog rada i materijala. Razvoj preduzeća omogućava unošenje novih sredstava za rad u proizvodnju i primjenu savršenijih tehnoloških postupaka, što podrazumijeva veću efikasnost preduzeća.

Postojanje savremenih informacionih sistema omogućuje praćenje troškova procesa, a informacije o njihovom nastanku i trendovima omogućavaju menadžmentu pravovremeno donošenje odluka. U tom nastojanju potrebno je osloboditi se zablude kako je moguća potpuna eliminacija troškova. Eliminacija troškova nije moguća jer dovodi do apsurdnih situacija u kojima dolazi u pitanje smisao poslovanja. Racionalizacija i optimizacija troškova omogućuje da se troškovi minimiziraju uz željeni rezultat. Pritom željeni rezultat nije samo količinski izraz ili mjera poslovnih aktivnosti nego je to i subjektivan osjećaj zadovoljstva kupca. Odvijanje poslovnih procesa nije moguće bez utroška resursa i troškova. U okviru sistema upravljanja troškovima, dakle i troškovima poslovnih procesa kao jednim od značajnih aspekata obuhvatanja troškova, menadžment može u postupku priprema informacija namijenjenih za proces odlučivanja i kontrole upotrijebiti brojne metode raspoređivanja troškova i uprevljanja troškovima.



3. MJESTO TROŠKOVA

Mjesto troškova je prostorno određeni dio preduzeća, odnosno faza proizvodnje, koji predstavljaju odgovarajuće organizacione i tehnološke cjeline, tako da se evidentno mogu obaviti i troškovi koje uvjetuje organizacija proizvodnje u tom dijelu preduzeća. S druge strane, formiranje mjesta troškova je najbolji način zaračunavanja općih troškova na nosioce, kao i kontroliranje troškova.

Najšire shvaćeno, mjesto troškova u preduzeću je svako mjesto na kome nastaju troškovi, a to znači svako mjesto na kome se obavlja rad, bilo od strane čovjeka ili mašine. Međutim, bilo bi neekonomično pratiti troškove na svakom radnom mjestu na kojem su oni nastali. Stoga mjesta troškova predstavljaju više grupiranih radnih mjesta preduzeća, sa ciljem:

sistematizacije troškova po mjestima na kojima nastaju, grupirajući ragna mjesta po funkcijama, odnosno tehnološkim cjelinama ili sredstvima rada;

evidencije obračuna, kontrole i planiranja vrsta troškova po formiranim dijelovima preduzeća;

izrade što realnijih kalkulacija cijene koštanja proizvoda, usluga, faznih operacija i internih učinaka, noročito u pogledu obračuna i raspodjele zajedničkih općih troškova.

Pri formiranju mjesta troškova potrebno je pridržavati se određenih pricipa kao što su:

princip ekonomičnosti: da se formiranjem velikog broja mjesta troškova ne izazovu uvećani troškovi evidencije, obračuna i dr;

kalkulacijski princip: da je formiranje određenih mjesta troškova neophodno za izradu što tačnijih obračunskih kalkulacija cijene koštanja, a naročito za obračunavanje zajedničkih troškova;

funkcionalni princip: da odgovarajuća grupa radnih mjesta, kao mjesto troškova, predstavlja posebnu funkciju ili dio funkcije u organizaciji udruženog rada.

Postoje još principi odgovornosti, preglednosti i dr. Posebno je značajan teritorijalni princip, koji je značajan za formiranje mjesta troškova u preduzećima čije su organizacione jedinice prostorno rasturene. Pored sistematiziranja i preaćenja troškova po tako rasturenim mjestima troškova, omogućeno je i praćenje djelovanja teritorijalnih uvjeta poslovanja na nivo troškova tih rasturenih mjesta troškova, jer se mogu sagledati odstupanja po vrstama troškova između prosjećnih troškova takvih preduzeća i konkretnih troškova pojedinih mjesta troškova.4

Sistem raspodijele dohotka zasniva se na ostvarenoj produktivnosti rada i poslovnim rezultatima preduzeća. To zahtijeva konsekventan obračun troškova po mjestima troškova, zato što se mjesto troškova javlja kao tehnološka i ekonomska osnova za formiranje preduzeća. Jedan od uvjeta za formiranje preduzeća jeste, između ostalog, da se za određeni dio preduzeća mogu planirati zadaci i mjeriti njihovo izvršenje i utvrđivati ekonomski efekti.

Za utvrđivanje ukupnog prihoda i dodatka preduzeća, i dalje po izvršenim jedinicama i pojedincima, mogu služiti jedino jedinice mjere rada i cijena jedinice ovih učinaka. Oni su, zapravo, rezultat rada radnika tako formiranih mjesta troškova koja služe kao osnova za utvrđivanje internih ekonomskih rezultata i odnosa među preduzećima. Obraćunavanje troškova može se vršiti najefikasnije njihovim grupiranjem i posmatranjem po mjestima troškova. Stoga

4 Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2005



mjesta troškova imaju vrlo značajnu funkciju. Utvrđivanje mjesta troškova je kompleksno, a u praksi za to postoje razni metodološki pristupi.

4. NOSIOCI TROŠKOVA

Sistematizacija po mjestima troškova predstavlja pomoćnu fazu u evidenciji i obračunavanju troškova. Cilj sistematizacije i obračunavanja troškova su proizvodi i usluge koji se proizvode u sklopu mjesta troškova, bilo u konačnom obliku ili po fazama proizvodnje. Prema tome, konačni proizvodi i pojedine usluge predstavljaju nosioce troškova, a proizvodi i usluge pojedinih faza proizvodnje i usluga izazivače troškova.5

Ekonomski nosilac troškova. Ekonomski nosilac troškova u saobraćaju je prijevozna usluga, tj. u putničkom saobraćaju putnički kilometri, a u robnom saobraćaju netotonski kilometri, kao izvršena primjena mjesta jednog putnika, odnosno jedne tone robe na odstupanju jednog kilometra. Tehnološki proces i karakter njegovog finalnog proizvoda, usluga kao nosilac troškova, ima sljedeće osobenosti iz kojih proizilaze problemi utvrđivanja troškova po nosiocima:

prijevozna usluga kao nosilac troškova ne javlja se istovremeno i kao neposredni uzročnik, izazivač troškova;

proizvodna usluga putničkog i robnog saobraćaja vrši se u jedinstvenom procesu rada i formiranja troškova;

odnosi u strukturi bruto i neto rada i troškova, ukupnih i po fazama procesa rada putničkog i robnog saobraćaja , veoma različiti;

karakter simultane masovne proizvodnje usluga na širem teritorijalnom području uz tehničko-tehnološke i ekonomske uvjete, ima za posljedicu posebno veliko učešće indirektnih troškova i nužnost traženja adekvatnih metoda njihove podjele na putnički robni saobraćaj, odnosno nosioce troškova.

Pogonski nosioci troškova. Iz izloženog se vidi da je jedna karakteristika saobraćaja u vezi sa formulisanjem troškova po nosiocima u tome što se prijevozna usluga , kao rezultat procesa rada, ne javlja kao neposredni uzročnik troškova. U proizvodnji željezničkih vučnih vozila, naprimjer, kao proizvod procesa rada javljaju se: elektro i dizel lokomotive, putnička kola, motorna kola, kola sa ležajevima, kola za spavanje itd... Svi ovi proizvodi predstavljaju pogonske „učinke“ i kako takvi oni su fizičkom smislu pogonski nosioci troškova. Na njih se neposredno evidentira sva količinska potrošnja elemenata procesa proizvodnje, odnosno materijala i rada radnika, obuhvaćajući pri tome i odgovarajuću vrijednost posrednih troškova. Kao ekonomski nosioci troškova ovi proizvodi, pored direktnih obuhvaćaju i nose odgovarajući dio zajednićkih – režijskih troškova koji skupa formiraju cijenu koštanja ovog proizvoda i na tržištu ova cijena dobiva priznanje i omogućuje da se ostvari ukupan prihod preduzeća. Prema tome, ovi proizvodi se javljaju i kao neposredni uzročnici fizičkog trošenja činilaca procesa proizvodnje i kao ekonomski nosioci troškova jedinice proizvoda kao baze za formiranje cijena realizacije.

ZAKLJUČAK5 Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2005



Potpuno shvaćanje troškova nužno je za razumijevanje kako se ekonomska oskudnost na tržištima pretvara u cijene. Ujedno vrlo je važno da troškovi nikad ne budu veći od prihoda poduzeća, jer u tom slučaju proizvodnja nije isplativa i opstanak poduzeća u takvim okolnostima nije ekonomski opravdan.


ekonomika

Documents